Političke Institucije

-1-

POLITIČKE INSTITUCIJE - politika se odnosi i na građanski rat, pobune, revolucije, državne udare i politička ubojstva, ali također i na obranu ljudskih prava, javne prosvjede protiv odluka vlasti ili zahtjeve o političkom uređivanju nekih društv. pitanja - politiku možemo opisati kao ukupnost oblika i načina na koje ljudi uređuju svoe društvene odnose i život u zajednici - izučavanjem politike bave se sociologija, filozofija politike (principima najpravednijeg uređenja društva, preporukama za postizanje sklada između pojedinca i kolektiva, odnosno između države i njenih građana i sl.) - politička znanost usredotočuje se pak ponajviše na sustavan opis formalnog političkog djelokruga – razvoj, djelovanje političkih i upravnih institucija, međuodnose stranaka i drugih političkih snaga, usporedbom političkih sustava - sociološko izučavanje politike usredotočuje se poglavito na pitanje moći u društvenom kontekstu - moć je prisutna ne samo onda kada vlada propisuje nove poreze ili kad policija rastjeruje demonstracije, nego i onda kad poslodavac otpušta radnike ili roditelji zabranjuju kasne izlaske svojoj djeci - sociološko izučavanje politike usmjereno društvima te na društvene poretke, organizacije i institucije neposredno uključene u društvene procese uporabe i raspodjele moći MOĆ I VLAST - moć – (Max Weber) – vjerojatnost da će pojedinac ili grupa uspjeti nametnuti i provesti svoju volju čak i unatoč otporu drugih - moć je usmjerenje i predstavlja ne samo sposobnost da se nešto promijeni ili održi nepromijenjenim, nego da ta promjena bude u skladu s voljom samo jednog sudionika društvenog odnosa - vlast – (Weber) – vjerojatnost da će se grupa ljudi pokoriti naredbi iz određenog izvora - razlika između moći i vlasti jest u tome što vlast pretpostavlja određeni stupanj pokoravanja i pristanka, dok se moć može zasnivati na pukoj sili - legitimnost – osnova kojom vlast opravdava svoj zahtjev za poslušnošću - Weber razlikuje tri čista tipa legitimne vlasti 1. TRADICIONALNA VLAST – legitimnost trad. vlasti zasniva se na svetosti prastarih običaja i nepisanih pravila - poslušnost je osigurana djelomice tradicijom, a djelomice odanošću podanika vladaru - ta tradicija ograničava samog vladara – on se ne smije ponašati proizvoljno i hirovito, nego u skladu s običajima (primjeri – srednjovjekovni carevi i kraljevi, koji su opravdavali svoju vladavinu Božjim zakonima

-2-

LEGALNO-RACIONALNA VLAST – legitimnost ovog tipa vlasti zasniva se na eksplicitnim pravilima i racionalnim procedurama koja definiraju prava i obveze - poslušnost se zahtijeva na osnovi impersonalnih i formalnih ovlasti – ne pokorava se osobi nego zakonu - Weber je opisao kao birokraciju; većina suvremenih političkih sustava pripada ovom tipu vlasti 3. KARIZMATSKA VLAST – vlast je ovdje legitimirana iznimnim i nadnaravnim osobinama koje ljudi pripisuju vođi - podanici slijede vođu, ali on sdvoju iznimnost mora povremeno dokazivati - ta je vlast istodobno nestabilna posebice nakon smrti karizmatskog vođe - Weber je ove tipove vlasti smatrao idealnim tipovima – to znači da svaka konkretna vlast posjeduje elemente pojedinog tipa - npr. Josif Visarionovič Staljin vladao je Sovjetskim Savezom gotovo trideset godina; u svojem političkom djelovanju Staljin se pozivao na majčicu Rusiju i velike ruske careve iz prošlosti, a istodobno je gradio kult ličnosti o sebi kao nezamjenjivom vođi - drugi povijesni primjer Velika Britanija tijekom II. svj. rata – tradicionalna osnova vlasti očituje se u kralju, legalno-racionalna u parlamentu, a karizmatska u Winstonu Churchilu, premijeru koji je uživao izuzetan ugled kao ratni vođa 2.

DRŽAVA - država – (Weber) – skup društvenih organizacija i institucija koji na određenom teritoriju posjeduje monopol legitimne primjene sile - društva prvih država (u tradicionalnim civilizacijama) u kojima se, zahvaljujući sve većoj proizvodnji, izdižu vladari sa svojim dvorom i službenicima, koji kontroliraju vojnu silu kako bi osigurali pokornost; to su prve velike države u kojima je razvoj proizvodnje i vojne tehnologije omogućio jačanje državne moći, povećanje teritorija i nastanak velikih gradova - sve te tradicionalne države bile su osvajačke – širile su se pokoravanjem okolnih naroda - srednjovjekovna Europa bila je podijeljena u mnoštvo malih, neovisnih kneževina i kraljevina - ujedinjavanjem tih manjih jedinica dolazi i do unifikacioje jezika – mnogi lokalni govori, dijalekti, nestaju ili se utapaju u jednom, nacionalnom jeziku koji postaje osnova nacionalne kulture - istodobno, nacija postaje žarište izraziteprivrženosti i lojalnosti stanovnika – tako nastaju nacije-države - sve su moderne države danas nacije-države; imaju opće karakteristike države, ali se u nekim vidovima razlikuju od tradicionalnih država

-3-

Suverenitet – teritorij trad. država nije bio strogo definiran, dok nacije-države imaju precizno određene granice unutar kojih polažu pravo na vrhovnu vlast; sve su nacije-države suverene 2. Državljani – većina stanovnika tradicionalnih država imala je malo svijesti ili zanimanja za to tko vlada; suvremene n-d napučene su državljanima, s određenim obvezama i pravima, te sviješću o tome da čine naciju 3. Nacionalizam – skup simbola i vjerovanja o pripadnosti političkoj zajednici; takvo se (neutralno) određenje rabi ponajprije u anglosaksonskim zemljama; u kontinentalnoj Europi taj je pojam povezan s etnicitetom - nacionalizam se pojavio s nastankom n-d i znači izraz postovjećenja i odanosti nekoj suverenoj političkoj zajednici (Austrijanci nikada neće priznati da su Nijemci; Švicarci ponosni švicarstvom za razliku od npr. škota i velšana koji dovode pod pitanje britanstvo) - primjeri nam govore kako su osjećaji pripadnosti, lojalnosti i sl. vrlo raznoliki u samoj Europi, a kamoli u ostatku svijeta - nacionalizam i nastanak n-d međusobno su povezani i dio su istog društv. procesa - definicija suvremene nacije-države obuhvaća politički aparat kojem su priznata suverena prava na točno određenom teritoriju, a koja prava može podržati nadzorom nad vojnom silom, pri čemu većina državljana gaji pozitivne osjećaje i vezanost za nacionalni identitet - općenito država znači održavanje društvenog poretka - u soc. postoje različite teorijske perspektive – a) funkcionalistička perspektiva naglašava ulogu države u osiguravanju poštivanja normi, njenu ulogu kao posrednika u društvenim sukobima, ulogu u usmjeravanju i planiranju društvenih procesa te uređivanju odnosa s drugim državama b) konfliktna perspektiva, nasuprot tome, naglašava ulogu države u očuvanju položaja povlaštene klase u društvu (u Marxovoj teoriji), na račun većine radnika; država je sredstvo za održavanje ekonomskog sustava (nepravednog) 1.

TIPOVI POLITIČKIH POREDAKA - politićka moć ima najveći utjecaj na živote velikog broja ljudi - političke odluke o ekonomskim, vojnim pitanjima, obrazovanju, zdravstvu, socijalnoj skrbi ili pitanjima zaštite okoliša utječu na svakodnevni život stotina tisuća ljudi - dva tipa političkih poredaka u kojima se takve odluke donose – demokracija i totalitarizam - soc. Vander Zanden napominje, to su idealni tipovi, jer svaka vlast sadrži oba sastojka: sa stajališta slobode, kaže on, najvažnija razlika nije u tipu vlasti, nego u količini vlasti

-4-

Demokracija - Abraham Lincoln, američki predsjednik iz druge polovice 19. st., definirao je demokraciju kao vladavinu naroda, od naroda i za narod - demokracija (od demos-narod, kratein-vladati) je vladavina naroda, a ne monarha ili aristokracije - takav politički sustav u strogom smislu nigdje ne postoji - demokracija bi značila sudjelovanje svih građana u političkom odlučivanju, što bi u modernim složenim društvima izazvalo velike poteškoće - povijesne primjere demokracije nalazimo u antičkoj Grčkoj (polisima) i u Novoj Engleskoj u poč. kolonizacije Amerike - i tamo su bili neki isključeni iz prava na odlučivanje – u Grčkoj robovi i žene, a u Novoj Engleskoj žene i oni bez imovine - povijest poznaje mnogobrojne slučajeve diskriminacije ili ograničavanja političkih prava s obzirom na spolnu, etničku ili vjersku pripadnost, ili pak s obzirom na imovno stanje - danas se u većini država priznaje opće pravo glasa za sve državljane starije od određene dobi (18 ili 21) - razlikujemo dva tipa demokracije – predstavničku i direktnu demokraciju 1. Predstavnička demokracija – znači da odluke ne donose svi članovi neke zajednice, nego predstavnici izabrani za tu svrhu; takav sustav odlučivanja postoji u mnogim organizacijama - kongres, parlament, skupština, sabor – tijela u kojima odluke donose izabrani predstavnici državljana neke države 2. Izravna (direktna) demokracija – oblik je demokracije u kojem odluke donose svi oni koji su za njih izravno zainteresirani; svaki građanin ima pravo sudjelovati u odlučivanju o stvarima koje ga se tiču - u većini je država za odluku o bitnim ili prijepornim problemima predviđen referendum – oblik izravnog izjašnjavanja na osnovi kojeg se donose političke odluke Društvene i kulturne pretpostavke demokracije - ekonomski razvijena društva u većoj su mjeri demokratska od onih manje razvijenih - iznimke postoje – Indiju drže nerazvijenom zemljom, pa ipak ona nosi epitet najveće demokracije na svijetu; u Indiji se dosljedno primjenjuju demokratske procedure izbora čelnika, a istodobno je to mnogoljudna zemlja u kojoj je prosječna razina obrazovanja pučanstva relativno niska - pretpostavke koje nudi sociologija 1. RAZINA EKONOMSKOG RAZVITKA – američki sociolog Seymour Martin Lipset drži da postoje dva osnovna čimbenika demokracije; prvo je razvijeno gospodarstvo – 76% najbogarijih zemalja smatraju se demokratskima, naspram 8% najsiromašnijih; drugo, ekonomski uspjeh pojedine zemlje uvijek je povezan sa stopom urbanizacije, pismenosti i zahtjevima pučanstva

-5-

KONTROLA DRŽAVNE MOĆI – odnosi se na zakone koji ograničavaju moć države, te na slobodu medija javnog priopćavanja, odgovornost državnih dužnosnika 3. NEPOSTOJANJE TEMELJNIH RAZDORA – prihvaćanje osnovnih pravili igre i suglasje oko temeljnih vrijednosti u društvu; u Hrvatskoj, npr., postoji opće suglasje oko činjenice da RH postoji kao neovisna, međunarodno priznata država; svi politički čimbenici prihvaćaju politički sustav u Hrvatskoj kao demokratski i višestranački, a gospodarstvo kao tržišno i zasnovano na slobodnom poduzetništvu 4. DOPUŠTANJE KRITIKE – jedna od osnovnih pretpostavki demokracije jest mogućnost neslaganja i kritike poteza onih na vlasti; demokracija pretpostavlja političke protivnike, ali njih se ne smije smatrati neprijateljima, izdajicama isl.; diktatura većine može ozbiljno ugroziti položaj i htijenja pripadnika manjine 5. PRISTUP INFORMACIJAMA – da bi mogli lobodno odabrati, građani moraju imati ppristup relevantnim informacijama; saka cenzura ili lažna informacija ugrožava njihove slobode; zbog toga je sloboda medija masovnog priopčavanja jedan od najvažnijih sastojaka demokratskog društva 6. PODJELA VLASTI – na zakonodavnu (parlament), izvršnu (vlada i predsjednik) i sudbenu; ta tri činitelja vlasti moraju biti odvojena, pri čemu je izvršna vlast odgovorna zakonodavnoj, a sudbena je politički neovisna i ravna se isključivo po važećim zakonima Totalitarizam - je tip političkog poretka u kojem država teži kontroli svih dijelova društva i nadzoru nad svim vidovima društvenog života - sve društvene institudije – poduzeća, škole, crkve, sindikati, udruženja pa čak i obitelj – postaju oblici funkcioniranja države u kojoj je koncentrirana sva moć - prema Carlu Friedrichu, totalitarizam ima sljedeće značajke – - totalitarističku ideologiju koja obuhvaća sva područja i vidove života, uspostavlja univerzalne ciljeve koje svi trebaju prihvatiti; - jednu partiju čiji članovi zauzimaju najvažnija mjesta u društvu, a na čelu joj je obično pojedinac (vođa); - tajnu policiju koja pronalazi i kažnjava neprijatelje režima; - potpunu kontrolu nad ekonomijom, sredstvima masovnog priopćavanja i vojskom. - primjeri – Staljinova vladavina u Sovjetskom Savezu, Hitlerova u Njemačkoj i Pol Potove u Kambodži; iznimna koncentracija moći u rukama pojedinca, ideologija koja nije dopuštala suprostavljanje, te masovni teror i ubijanje što ih je počinila državna vlast - autoritarizam je politički sustav u kojem vlast dopušta malo ili ništa političke oporbe, ali tolerira javnu raspravu o nekim društvenim problemima 2.

POLITIČKE STRANKE

-6-

pol. stranka – organizacija usmjerena na ostvarivanje legitimne kontrole nad državnom vlašću, putem izbora - stranka ili partija (lat.pars – dio) – zastupa i promiče interese određene društvene skupine u političkom životu (mogu biti ekonomski, klasni, etnički, religijski,...) - u Hrv. 60 stranaka (nisu sve parlamentarne) – najveće (HDZ, SDP, HSLS, HSS, HSP) su usmjerene na opća društv. pitanja, dok su neke na interese pojedine skupine (npr. srpske stranke, stranka Roma, stranka umirovljenika) - npr. u Njemačko je ekološki pokret prerastao u Stranku zelenih koja je na izborima uspjela ući u parlament - svaka pol. stranka ima svoj program (ideologiju) kojom se predstavlja biračima Ideologija - ljudi negativno doživljavaju tu riječ – za vlastite stavove nećemo reći da su ideologija, nego da su točni, ispravni,..., ali za stavove drugih najčešće neprijatelja ćemo reći - sa sociološkog aspekta, svi pripadnici društva – manje ili više aktivno – zasptupaju neku ideologiju - mada znanstvene spoznaje, posebice o društvu, sve više postaju dio svijesti i iskustva običnih ljudi, to ne znači da se ljudi u potpunosti ponašaju na osnovi znanstvenih spoznaja - mitovi, vrijednosti, predrasude, zablude i strasti imaju veću pokretačku ulogu od logičkih, objektivnih i sustavnih analiza društvene situacije – najvidljivije u politici: pol. stranke stvaraju programe u kojima predlažu najbolje načine vođenja države i tako pridobivaju birače; na masovnim skupovima vijore različiti barjaci i izvikuju parole koje masa bučno prihvača ili odbija; u pol. raspravama suprostavljene strane tvrdoglavo ostaju pri svojim stavovima i tako ne postižu sporazum; ljudi su spremni i oružjem braniti svoje ideje i uvjerenja - sve su to manifestacije ideologije: stranački programi, zastave, slogani, polemike, razlozi posizanja za oružjem - ideologija je prisutna i u ostalim područjima društ. života – društ. nejednakost se objašnjava različitim ideološkim sredstvima (negdje su religijski mitovi (Indija – kaste), negdje su pojed. rođenjem predodređeni za viši ili niži položaj (feudalizam), u moder. društ. – nepravedna posljedica eksploatacije (u komunistič. ideo.) ili rezultat natjecanja pojedinaca različitih sposobnosti (u liberalizmu) - svijest o pripadnosti naciji – ima u osnovi nacionalnu ideologiju; eko grupe – tehnologija uništava prirodu - sva područja društ. života imaju ideologiju; zajedničko – istodobno objašnjavaju i opravdavaju (ili kritiziraju) neke aspekte ljud. života ili organizaciju društva u cjelini; u svakoj ideo. nalazimo i činjenične (karakteristični za znanstveni pristup društ. pojavama) i vrijednosne sudove (karak. za etiku, moral, religiju) Funkcije ideologije a) SIMBOLIČKA ORIJENTACIJA – sastavljene od kongitivnih i normativnih elemenata, ideo. omogućuju pojed. i grupama da se orijentiraju u složenom svijtu: -

-7-

da spoznaju što postoji, što je dobro, a što moguće; ideo. služe kao putokazi za razumijevanje, vrednovanje i djelovanje u društvu b) LEGITIMACIJA – legitimno – ako je moralno opravdano i prihvatljivo - npr. društ. nejednakosti, privilegirane grupe nastoje opravdati i učiniti moralno prihvatljivima te nejednakosti - tako se govori (posebice u Marksizmu) o vladajućoj ili dominantnoj ideologiji koja služi interesima vladajuće klase da zadrži postojeću organizaciju društva - osim vladajuće postoji i ideologija potćinjenih – osporavaju legitimnost postojećih institucija i zalažu se za drugačiju organizaciju društva - prema tome, usporedno s legitimirajućom funkcijom ideologije postoji i njena osporavajuća funkcija – u društvu uvijek postoji sukob interesa, pa tako i konflikt različitih ideologija c) SOLIDARNOST – ideologija kao skup vjerovanja i ideja povezuje pojedince i povećava koheziju grupe - dajućo moralnu (normativnu) dimenziju opisima i objašnjenjima društvenih procesa, ideologija artikulira interese grupe, identificira protivnike i neprijatelje, povećava osjećaj zajedništva i svijest o pripadnosti grupi - to se naziva homogenizacijom i pretpostavka je mobiliziranja grupe za postizanje ciljeva solidarnosti grupe pridonosi i ideološka uporaba simbola i rituala d) IDENTITET – izgrađivanje solidarnosti grupe istodobno je s izgrađivanjem identiteta grupe – da bi bila posebnija, grupa se mora razlikovati od drugih, mora imati kriterije razlikovanja pripadnika od nepripadnika - osim grupnog važan je i osobni identitet: moralnim i preskriptivnim stavovima, pojednostavljenim prikazom društvenih pojava i povezivanjem činjenica i vrijednosti ideologija pruža pojed. uvjerljivu sliku svijeta koja je vrlo važna za formiranje osjećaja identiteta i smisla života Ideologije u suvremenom društvu - suvr. društva se sastoje od različitih grupa, tako da u njima susrećemo mnoge ideologije - s obzirom na nejednake poožaje grupa, tako ni sve ideologije nemaju jednak utjecaj - obično su najvažnije ideologije one što su najprisutnije u polit. životu - one mogu biti – KONZERVATIVNE i RADIKALNE (desne i lijeve) - konzervativne se zalažu za očuvanje postojećeg načina uređenja društvenih odnosa (pozivaju se na tradiciju), dok se radikalne zalažu za promjenu uređenja društva - svaka ideo. sadrži i konz. i radik. elemente (ne u istom obujmu), a može i mijenjati svoj karakter s obzirom na društveno-povijesni kontekst u kojem djeluje - najčešće susrećemo tri ideologije – 1. Liberalizam – vrijednosti – individualna sloboda i jednakost ljudi pred zakonom; danas su te vrijed. samorazumljive; bile su radikalne u doba feudalizma

-8-

- najbitnija pretpostavka – privatno vlasništvo (jamči slobodu); tržište je najvažnija ek. institucija društ. na kojem se pojed. slobodno natječu – proizlazi da je nejednakost pravedna jer svi imaju jednaku šansu za uspjeh - inzistiranje na individualniim slobodama zanči ujedno i ograničenu ulogu države u ekonomiji i društvu te pravo pojedinca da odluči o svom načinu života 2. Socijalizam – vrijednost – društvena jednakost; socijalizam smatra da su individualne slobode nedovoljne za ostvarenje pravednog društva, te im treba dodati i ekonomsku jednakost - znači – ukidanje privatnog vlasništva i zamjenom tržišne konkurencije planskom privredom (intervencijom države u ekonomiju) - dvije vrste socijalizma – reformski (prihvaća demokratska pravila pol. borbe i smatra da se kapitalizam može popraviti reformama) i revolucionarni ((komunizam) koji se zalaže za naglo (često i nasilno)obaranje kapitalizma 3. Nacionalizam – socij. – povezan s radničkom klasom, dok je nacionalizam vezan s drugom vrstom velikih društvenih grupa – nacijom - polazište nac. su nacionalne slobode, vrijednosti i interesi - zbog mogućnosti snažne simboličke i emocionalne identifikacije pojed. s nacijom (zajednička kultura, jezik, običaji), nacio. kao ideologija ima veliku moć mobiliziranja ljudi što je osobito vidljivo u borbama za nacionalno oslobođenje od kolonijalne ili okupatorske vlasti i uspostavljanje vlastitih država - konkretne ideologije i političke stranke najčešće odstupaju od idealnih tipova ili kombiniraju njihove elemente