Političke Institucije

  • Uploaded by: Ivana Rokta Kordek
  • 0
  • 0
  • May 2020
  • PDF

This document was uploaded by user and they confirmed that they have the permission to share it. If you are author or own the copyright of this book, please report to us by using this DMCA report form. Report DMCA


Overview

Download & View Političke Institucije as PDF for free.

More details

  • Words: 2,804
  • Pages: 8
-1-

POLITIČKE INSTITUCIJE - politika se odnosi i na građanski rat, pobune, revolucije, državne udare i politička ubojstva, ali također i na obranu ljudskih prava, javne prosvjede protiv odluka vlasti ili zahtjeve o političkom uređivanju nekih društv. pitanja - politiku možemo opisati kao ukupnost oblika i načina na koje ljudi uređuju svoe društvene odnose i život u zajednici - izučavanjem politike bave se sociologija, filozofija politike (principima najpravednijeg uređenja društva, preporukama za postizanje sklada između pojedinca i kolektiva, odnosno između države i njenih građana i sl.) - politička znanost usredotočuje se pak ponajviše na sustavan opis formalnog političkog djelokruga – razvoj, djelovanje političkih i upravnih institucija, međuodnose stranaka i drugih političkih snaga, usporedbom političkih sustava - sociološko izučavanje politike usredotočuje se poglavito na pitanje moći u društvenom kontekstu - moć je prisutna ne samo onda kada vlada propisuje nove poreze ili kad policija rastjeruje demonstracije, nego i onda kad poslodavac otpušta radnike ili roditelji zabranjuju kasne izlaske svojoj djeci - sociološko izučavanje politike usmjereno društvima te na društvene poretke, organizacije i institucije neposredno uključene u društvene procese uporabe i raspodjele moći MOĆ I VLAST - moć – (Max Weber) – vjerojatnost da će pojedinac ili grupa uspjeti nametnuti i provesti svoju volju čak i unatoč otporu drugih - moć je usmjerenje i predstavlja ne samo sposobnost da se nešto promijeni ili održi nepromijenjenim, nego da ta promjena bude u skladu s voljom samo jednog sudionika društvenog odnosa - vlast – (Weber) – vjerojatnost da će se grupa ljudi pokoriti naredbi iz određenog izvora - razlika između moći i vlasti jest u tome što vlast pretpostavlja određeni stupanj pokoravanja i pristanka, dok se moć može zasnivati na pukoj sili - legitimnost – osnova kojom vlast opravdava svoj zahtjev za poslušnošću - Weber razlikuje tri čista tipa legitimne vlasti 1. TRADICIONALNA VLAST – legitimnost trad. vlasti zasniva se na svetosti prastarih običaja i nepisanih pravila - poslušnost je osigurana djelomice tradicijom, a djelomice odanošću podanika vladaru - ta tradicija ograničava samog vladara – on se ne smije ponašati proizvoljno i hirovito, nego u skladu s običajima (primjeri – srednjovjekovni carevi i kraljevi, koji su opravdavali svoju vladavinu Božjim zakonima

-2-

LEGALNO-RACIONALNA VLAST – legitimnost ovog tipa vlasti zasniva se na eksplicitnim pravilima i racionalnim procedurama koja definiraju prava i obveze - poslušnost se zahtijeva na osnovi impersonalnih i formalnih ovlasti – ne pokorava se osobi nego zakonu - Weber je opisao kao birokraciju; većina suvremenih političkih sustava pripada ovom tipu vlasti 3. KARIZMATSKA VLAST – vlast je ovdje legitimirana iznimnim i nadnaravnim osobinama koje ljudi pripisuju vođi - podanici slijede vođu, ali on sdvoju iznimnost mora povremeno dokazivati - ta je vlast istodobno nestabilna posebice nakon smrti karizmatskog vođe - Weber je ove tipove vlasti smatrao idealnim tipovima – to znači da svaka konkretna vlast posjeduje elemente pojedinog tipa - npr. Josif Visarionovič Staljin vladao je Sovjetskim Savezom gotovo trideset godina; u svojem političkom djelovanju Staljin se pozivao na majčicu Rusiju i velike ruske careve iz prošlosti, a istodobno je gradio kult ličnosti o sebi kao nezamjenjivom vođi - drugi povijesni primjer Velika Britanija tijekom II. svj. rata – tradicionalna osnova vlasti očituje se u kralju, legalno-racionalna u parlamentu, a karizmatska u Winstonu Churchilu, premijeru koji je uživao izuzetan ugled kao ratni vođa 2.

DRŽAVA - država – (Weber) – skup društvenih organizacija i institucija koji na određenom teritoriju posjeduje monopol legitimne primjene sile - društva prvih država (u tradicionalnim civilizacijama) u kojima se, zahvaljujući sve većoj proizvodnji, izdižu vladari sa svojim dvorom i službenicima, koji kontroliraju vojnu silu kako bi osigurali pokornost; to su prve velike države u kojima je razvoj proizvodnje i vojne tehnologije omogućio jačanje državne moći, povećanje teritorija i nastanak velikih gradova - sve te tradicionalne države bile su osvajačke – širile su se pokoravanjem okolnih naroda - srednjovjekovna Europa bila je podijeljena u mnoštvo malih, neovisnih kneževina i kraljevina - ujedinjavanjem tih manjih jedinica dolazi i do unifikacioje jezika – mnogi lokalni govori, dijalekti, nestaju ili se utapaju u jednom, nacionalnom jeziku koji postaje osnova nacionalne kulture - istodobno, nacija postaje žarište izraziteprivrženosti i lojalnosti stanovnika – tako nastaju nacije-države - sve su moderne države danas nacije-države; imaju opće karakteristike države, ali se u nekim vidovima razlikuju od tradicionalnih država

-3-

Suverenitet – teritorij trad. država nije bio strogo definiran, dok nacije-države imaju precizno određene granice unutar kojih polažu pravo na vrhovnu vlast; sve su nacije-države suverene 2. Državljani – većina stanovnika tradicionalnih država imala je malo svijesti ili zanimanja za to tko vlada; suvremene n-d napučene su državljanima, s određenim obvezama i pravima, te sviješću o tome da čine naciju 3. Nacionalizam – skup simbola i vjerovanja o pripadnosti političkoj zajednici; takvo se (neutralno) određenje rabi ponajprije u anglosaksonskim zemljama; u kontinentalnoj Europi taj je pojam povezan s etnicitetom - nacionalizam se pojavio s nastankom n-d i znači izraz postovjećenja i odanosti nekoj suverenoj političkoj zajednici (Austrijanci nikada neće priznati da su Nijemci; Švicarci ponosni švicarstvom za razliku od npr. škota i velšana koji dovode pod pitanje britanstvo) - primjeri nam govore kako su osjećaji pripadnosti, lojalnosti i sl. vrlo raznoliki u samoj Europi, a kamoli u ostatku svijeta - nacionalizam i nastanak n-d međusobno su povezani i dio su istog društv. procesa - definicija suvremene nacije-države obuhvaća politički aparat kojem su priznata suverena prava na točno određenom teritoriju, a koja prava može podržati nadzorom nad vojnom silom, pri čemu većina državljana gaji pozitivne osjećaje i vezanost za nacionalni identitet - općenito država znači održavanje društvenog poretka - u soc. postoje različite teorijske perspektive – a) funkcionalistička perspektiva naglašava ulogu države u osiguravanju poštivanja normi, njenu ulogu kao posrednika u društvenim sukobima, ulogu u usmjeravanju i planiranju društvenih procesa te uređivanju odnosa s drugim državama b) konfliktna perspektiva, nasuprot tome, naglašava ulogu države u očuvanju položaja povlaštene klase u društvu (u Marxovoj teoriji), na račun većine radnika; država je sredstvo za održavanje ekonomskog sustava (nepravednog) 1.

TIPOVI POLITIČKIH POREDAKA - politićka moć ima najveći utjecaj na živote velikog broja ljudi - političke odluke o ekonomskim, vojnim pitanjima, obrazovanju, zdravstvu, socijalnoj skrbi ili pitanjima zaštite okoliša utječu na svakodnevni život stotina tisuća ljudi - dva tipa političkih poredaka u kojima se takve odluke donose – demokracija i totalitarizam - soc. Vander Zanden napominje, to su idealni tipovi, jer svaka vlast sadrži oba sastojka: sa stajališta slobode, kaže on, najvažnija razlika nije u tipu vlasti, nego u količini vlasti

-4-

Demokracija - Abraham Lincoln, američki predsjednik iz druge polovice 19. st., definirao je demokraciju kao vladavinu naroda, od naroda i za narod - demokracija (od demos-narod, kratein-vladati) je vladavina naroda, a ne monarha ili aristokracije - takav politički sustav u strogom smislu nigdje ne postoji - demokracija bi značila sudjelovanje svih građana u političkom odlučivanju, što bi u modernim složenim društvima izazvalo velike poteškoće - povijesne primjere demokracije nalazimo u antičkoj Grčkoj (polisima) i u Novoj Engleskoj u poč. kolonizacije Amerike - i tamo su bili neki isključeni iz prava na odlučivanje – u Grčkoj robovi i žene, a u Novoj Engleskoj žene i oni bez imovine - povijest poznaje mnogobrojne slučajeve diskriminacije ili ograničavanja političkih prava s obzirom na spolnu, etničku ili vjersku pripadnost, ili pak s obzirom na imovno stanje - danas se u većini država priznaje opće pravo glasa za sve državljane starije od određene dobi (18 ili 21) - razlikujemo dva tipa demokracije – predstavničku i direktnu demokraciju 1. Predstavnička demokracija – znači da odluke ne donose svi članovi neke zajednice, nego predstavnici izabrani za tu svrhu; takav sustav odlučivanja postoji u mnogim organizacijama - kongres, parlament, skupština, sabor – tijela u kojima odluke donose izabrani predstavnici državljana neke države 2. Izravna (direktna) demokracija – oblik je demokracije u kojem odluke donose svi oni koji su za njih izravno zainteresirani; svaki građanin ima pravo sudjelovati u odlučivanju o stvarima koje ga se tiču - u većini je država za odluku o bitnim ili prijepornim problemima predviđen referendum – oblik izravnog izjašnjavanja na osnovi kojeg se donose političke odluke Društvene i kulturne pretpostavke demokracije - ekonomski razvijena društva u većoj su mjeri demokratska od onih manje razvijenih - iznimke postoje – Indiju drže nerazvijenom zemljom, pa ipak ona nosi epitet najveće demokracije na svijetu; u Indiji se dosljedno primjenjuju demokratske procedure izbora čelnika, a istodobno je to mnogoljudna zemlja u kojoj je prosječna razina obrazovanja pučanstva relativno niska - pretpostavke koje nudi sociologija 1. RAZINA EKONOMSKOG RAZVITKA – američki sociolog Seymour Martin Lipset drži da postoje dva osnovna čimbenika demokracije; prvo je razvijeno gospodarstvo – 76% najbogarijih zemalja smatraju se demokratskima, naspram 8% najsiromašnijih; drugo, ekonomski uspjeh pojedine zemlje uvijek je povezan sa stopom urbanizacije, pismenosti i zahtjevima pučanstva

-5-

KONTROLA DRŽAVNE MOĆI – odnosi se na zakone koji ograničavaju moć države, te na slobodu medija javnog priopćavanja, odgovornost državnih dužnosnika 3. NEPOSTOJANJE TEMELJNIH RAZDORA – prihvaćanje osnovnih pravili igre i suglasje oko temeljnih vrijednosti u društvu; u Hrvatskoj, npr., postoji opće suglasje oko činjenice da RH postoji kao neovisna, međunarodno priznata država; svi politički čimbenici prihvaćaju politički sustav u Hrvatskoj kao demokratski i višestranački, a gospodarstvo kao tržišno i zasnovano na slobodnom poduzetništvu 4. DOPUŠTANJE KRITIKE – jedna od osnovnih pretpostavki demokracije jest mogućnost neslaganja i kritike poteza onih na vlasti; demokracija pretpostavlja političke protivnike, ali njih se ne smije smatrati neprijateljima, izdajicama isl.; diktatura većine može ozbiljno ugroziti položaj i htijenja pripadnika manjine 5. PRISTUP INFORMACIJAMA – da bi mogli lobodno odabrati, građani moraju imati ppristup relevantnim informacijama; saka cenzura ili lažna informacija ugrožava njihove slobode; zbog toga je sloboda medija masovnog priopčavanja jedan od najvažnijih sastojaka demokratskog društva 6. PODJELA VLASTI – na zakonodavnu (parlament), izvršnu (vlada i predsjednik) i sudbenu; ta tri činitelja vlasti moraju biti odvojena, pri čemu je izvršna vlast odgovorna zakonodavnoj, a sudbena je politički neovisna i ravna se isključivo po važećim zakonima Totalitarizam - je tip političkog poretka u kojem država teži kontroli svih dijelova društva i nadzoru nad svim vidovima društvenog života - sve društvene institudije – poduzeća, škole, crkve, sindikati, udruženja pa čak i obitelj – postaju oblici funkcioniranja države u kojoj je koncentrirana sva moć - prema Carlu Friedrichu, totalitarizam ima sljedeće značajke – - totalitarističku ideologiju koja obuhvaća sva područja i vidove života, uspostavlja univerzalne ciljeve koje svi trebaju prihvatiti; - jednu partiju čiji članovi zauzimaju najvažnija mjesta u društvu, a na čelu joj je obično pojedinac (vođa); - tajnu policiju koja pronalazi i kažnjava neprijatelje režima; - potpunu kontrolu nad ekonomijom, sredstvima masovnog priopćavanja i vojskom. - primjeri – Staljinova vladavina u Sovjetskom Savezu, Hitlerova u Njemačkoj i Pol Potove u Kambodži; iznimna koncentracija moći u rukama pojedinca, ideologija koja nije dopuštala suprostavljanje, te masovni teror i ubijanje što ih je počinila državna vlast - autoritarizam je politički sustav u kojem vlast dopušta malo ili ništa političke oporbe, ali tolerira javnu raspravu o nekim društvenim problemima 2.

POLITIČKE STRANKE

-6-

pol. stranka – organizacija usmjerena na ostvarivanje legitimne kontrole nad državnom vlašću, putem izbora - stranka ili partija (lat.pars – dio) – zastupa i promiče interese određene društvene skupine u političkom životu (mogu biti ekonomski, klasni, etnički, religijski,...) - u Hrv. 60 stranaka (nisu sve parlamentarne) – najveće (HDZ, SDP, HSLS, HSS, HSP) su usmjerene na opća društv. pitanja, dok su neke na interese pojedine skupine (npr. srpske stranke, stranka Roma, stranka umirovljenika) - npr. u Njemačko je ekološki pokret prerastao u Stranku zelenih koja je na izborima uspjela ući u parlament - svaka pol. stranka ima svoj program (ideologiju) kojom se predstavlja biračima Ideologija - ljudi negativno doživljavaju tu riječ – za vlastite stavove nećemo reći da su ideologija, nego da su točni, ispravni,..., ali za stavove drugih najčešće neprijatelja ćemo reći - sa sociološkog aspekta, svi pripadnici društva – manje ili više aktivno – zasptupaju neku ideologiju - mada znanstvene spoznaje, posebice o društvu, sve više postaju dio svijesti i iskustva običnih ljudi, to ne znači da se ljudi u potpunosti ponašaju na osnovi znanstvenih spoznaja - mitovi, vrijednosti, predrasude, zablude i strasti imaju veću pokretačku ulogu od logičkih, objektivnih i sustavnih analiza društvene situacije – najvidljivije u politici: pol. stranke stvaraju programe u kojima predlažu najbolje načine vođenja države i tako pridobivaju birače; na masovnim skupovima vijore različiti barjaci i izvikuju parole koje masa bučno prihvača ili odbija; u pol. raspravama suprostavljene strane tvrdoglavo ostaju pri svojim stavovima i tako ne postižu sporazum; ljudi su spremni i oružjem braniti svoje ideje i uvjerenja - sve su to manifestacije ideologije: stranački programi, zastave, slogani, polemike, razlozi posizanja za oružjem - ideologija je prisutna i u ostalim područjima društ. života – društ. nejednakost se objašnjava različitim ideološkim sredstvima (negdje su religijski mitovi (Indija – kaste), negdje su pojed. rođenjem predodređeni za viši ili niži položaj (feudalizam), u moder. društ. – nepravedna posljedica eksploatacije (u komunistič. ideo.) ili rezultat natjecanja pojedinaca različitih sposobnosti (u liberalizmu) - svijest o pripadnosti naciji – ima u osnovi nacionalnu ideologiju; eko grupe – tehnologija uništava prirodu - sva područja društ. života imaju ideologiju; zajedničko – istodobno objašnjavaju i opravdavaju (ili kritiziraju) neke aspekte ljud. života ili organizaciju društva u cjelini; u svakoj ideo. nalazimo i činjenične (karakteristični za znanstveni pristup društ. pojavama) i vrijednosne sudove (karak. za etiku, moral, religiju) Funkcije ideologije a) SIMBOLIČKA ORIJENTACIJA – sastavljene od kongitivnih i normativnih elemenata, ideo. omogućuju pojed. i grupama da se orijentiraju u složenom svijtu: -

-7-

da spoznaju što postoji, što je dobro, a što moguće; ideo. služe kao putokazi za razumijevanje, vrednovanje i djelovanje u društvu b) LEGITIMACIJA – legitimno – ako je moralno opravdano i prihvatljivo - npr. društ. nejednakosti, privilegirane grupe nastoje opravdati i učiniti moralno prihvatljivima te nejednakosti - tako se govori (posebice u Marksizmu) o vladajućoj ili dominantnoj ideologiji koja služi interesima vladajuće klase da zadrži postojeću organizaciju društva - osim vladajuće postoji i ideologija potćinjenih – osporavaju legitimnost postojećih institucija i zalažu se za drugačiju organizaciju društva - prema tome, usporedno s legitimirajućom funkcijom ideologije postoji i njena osporavajuća funkcija – u društvu uvijek postoji sukob interesa, pa tako i konflikt različitih ideologija c) SOLIDARNOST – ideologija kao skup vjerovanja i ideja povezuje pojedince i povećava koheziju grupe - dajućo moralnu (normativnu) dimenziju opisima i objašnjenjima društvenih procesa, ideologija artikulira interese grupe, identificira protivnike i neprijatelje, povećava osjećaj zajedništva i svijest o pripadnosti grupi - to se naziva homogenizacijom i pretpostavka je mobiliziranja grupe za postizanje ciljeva solidarnosti grupe pridonosi i ideološka uporaba simbola i rituala d) IDENTITET – izgrađivanje solidarnosti grupe istodobno je s izgrađivanjem identiteta grupe – da bi bila posebnija, grupa se mora razlikovati od drugih, mora imati kriterije razlikovanja pripadnika od nepripadnika - osim grupnog važan je i osobni identitet: moralnim i preskriptivnim stavovima, pojednostavljenim prikazom društvenih pojava i povezivanjem činjenica i vrijednosti ideologija pruža pojed. uvjerljivu sliku svijeta koja je vrlo važna za formiranje osjećaja identiteta i smisla života Ideologije u suvremenom društvu - suvr. društva se sastoje od različitih grupa, tako da u njima susrećemo mnoge ideologije - s obzirom na nejednake poožaje grupa, tako ni sve ideologije nemaju jednak utjecaj - obično su najvažnije ideologije one što su najprisutnije u polit. životu - one mogu biti – KONZERVATIVNE i RADIKALNE (desne i lijeve) - konzervativne se zalažu za očuvanje postojećeg načina uređenja društvenih odnosa (pozivaju se na tradiciju), dok se radikalne zalažu za promjenu uređenja društva - svaka ideo. sadrži i konz. i radik. elemente (ne u istom obujmu), a može i mijenjati svoj karakter s obzirom na društveno-povijesni kontekst u kojem djeluje - najčešće susrećemo tri ideologije – 1. Liberalizam – vrijednosti – individualna sloboda i jednakost ljudi pred zakonom; danas su te vrijed. samorazumljive; bile su radikalne u doba feudalizma

-8-

- najbitnija pretpostavka – privatno vlasništvo (jamči slobodu); tržište je najvažnija ek. institucija društ. na kojem se pojed. slobodno natječu – proizlazi da je nejednakost pravedna jer svi imaju jednaku šansu za uspjeh - inzistiranje na individualniim slobodama zanči ujedno i ograničenu ulogu države u ekonomiji i društvu te pravo pojedinca da odluči o svom načinu života 2. Socijalizam – vrijednost – društvena jednakost; socijalizam smatra da su individualne slobode nedovoljne za ostvarenje pravednog društva, te im treba dodati i ekonomsku jednakost - znači – ukidanje privatnog vlasništva i zamjenom tržišne konkurencije planskom privredom (intervencijom države u ekonomiju) - dvije vrste socijalizma – reformski (prihvaća demokratska pravila pol. borbe i smatra da se kapitalizam može popraviti reformama) i revolucionarni ((komunizam) koji se zalaže za naglo (često i nasilno)obaranje kapitalizma 3. Nacionalizam – socij. – povezan s radničkom klasom, dok je nacionalizam vezan s drugom vrstom velikih društvenih grupa – nacijom - polazište nac. su nacionalne slobode, vrijednosti i interesi - zbog mogućnosti snažne simboličke i emocionalne identifikacije pojed. s nacijom (zajednička kultura, jezik, običaji), nacio. kao ideologija ima veliku moć mobiliziranja ljudi što je osobito vidljivo u borbama za nacionalno oslobođenje od kolonijalne ili okupatorske vlasti i uspostavljanje vlastitih država - konkretne ideologije i političke stranke najčešće odstupaju od idealnih tipova ili kombiniraju njihove elemente

Related Documents


More Documents from "Bekim Baliqi"

Sesvetsko Prigorje
April 2020 21
Martin Luther King
May 2020 22
May 2020 14