Skripta Iz Razvojne 2.dio.docx

SKRIPTA IZ RAZVOJNE PSIHOLOGIJE - 2.DIO Sigmund Freud (1856.-1939.) -

-

2 velika doprinosa psihologiji: 1.) klinička psihologija: njegov model ličnosti i psihoanalitičke tehnike dale su osnovicu onoga što je još uvijek glavni misaoni pravac u psihoterapiji 2.) razvojna psihologija: teorija faza psihoseksualnog razvoja Središnja teza njegove razvojne teorije: libido – seksualna energija koju po rođenju posjeduje svako dijete i koja se tijekom razvoja premješta na različita mjesta na tijelu: erogene zone (dijelovi tijela u kojima je smješten libidio u određenoj fazi razvoja)

-

Djetetova iskustva tijekom svake faze snažno utječu na njegov kasniji razvoj Uspješan prelezak iz jedne faze u drugu zahtijeva da dijete primi dovoljnu

-

količinu tjelesne ugode od svake erogene zone Pet faza psihoseksualnog razvoja (Freudova teorija razvoja ličnosti) 1.) oralna faza (od rođenja – 18. mjeseci) - libido je smješten u ustima - glavni izvor tjelesnog užitka je sisanje - najsnažniji dugoročni utjecaj u ovoj fazi ima koliko je i kada dijete dojeno i kako ga se priviklo na krutu hranu 2.) analna faza (18.mj. – 3.g.) - dijete postiže tjelesnu ugodu prvo puštajući rad crijeva, a kasnije kočeći ga - najvažnije utjecaje tijekom ove faze imaju pozitivna iskustva tijekom uvježbavanja higijenskih navika 3.) falusna faza (3. – 5. g.) - erogena zona je područje genitalija - dijete postiže tjelesni užitak iz neposrednog podraživanja spolnih organa (nekad ih proizvodi dijete, a nekad slučajno roditelji) - djecu počinje seksualno privlačiti roditelj suprotnog spola, no ubrzo počinju osjećati konflikt zbog toga jer im je roditelj istog spola suparnik - djeca rješavaju taj konflikt na 2 načina: 1. represija – potiskuju svoje želje u nesvjesno 2. identifikacija – nastoje kompenzirati taj gubitak pokušavajući usvojiti značajke roditelja istog spola 4.) faza latencije (6. - 12.g) - libido je potisnut i neaktivan 1

5.) genitalna faza (pubertet)

-

- dijete ponovno razvija sklonost prema suprotnom spolu, ali je ona usmjerena na vršnjake Fiksacija – stanje u kojem jedan dio libida ostaje neprikladno fiksiran u jednoj od erogenih zona i uzrokuje da odrasla osoba neprekidno traži užitak u tom području (to se događa ako iskustva tijekom razvoja nisu onakva kakva bi trebala biti, ako dijete nije imalo prikladnu količinu zadovoljstva)

-

Njegova teorija nikad nije u potpunosti prihvaćena u Americi: 1.) nejasna je i ima malo nedvojbenih predikcija 2.) njezini ključni elementi ne mogu se znanstveno dokazati niti opovrgnuti 3.) njegovo oslanjanje na neopažljive mehanizme (npr.nesvjesni motivi) nije u sukladnosti sa shvaćanjem američke psihologije da se znanost treba temeljiti na mjerljivim i provjerljivim opažanjima

-

Ipak, Freudova teorija dječjeg razvoja sadrži dva pojma koja su i danas općeprihvaćena: 1.) interakcionističko gledište – i urođeni procesi i okolinski činitelji podjednako doprinose dječjem razvoju 2.) rana iskustva mogu imati važan utjecaj na ponašanje u kasnijem životu

Arnold Gessel (1880. - 1961). -

opet nativističko gledište - Gessel je vjerovao da razvojem upravljaju ponajprije genetski procesi rast i pojava motoričkih vještina trebaju slijediti vrlo predvidljiv

-

redoslijed maturacija - složeni biološki mehanizmi koji rukovode razvojem proveo prvo istraživanje velikih razmjera kako bi detaljno ispitao dječji

-

razvoj otkrio velik stupanj uniformnosti u dječjem razvoju - iako se sva djeca nisu razvijala istom brzinom, redoslijed je razvoja bio vrlo dosljedan

-

na osnovi svoga rada, utvrdio je statističke norme - razvojni raspored koji opisuje uobičajeni red po kojem djeca izražavaju različita rana ponašanja i dobni raspon unutar kojeg se svako ponašanje pojavljuje; bile su od velike važnosti za liječnike i roditelje posluživši kao općeniti naputci za

-

evaluaciju razvojnog napretka među njegovim najvećim doprinosima: istraživačke tehnike koje je razvio za opažanje i bilježenje dječjeg ponašanja (filmska kamera, jednosmjerno staklo, fotografska kupola) - opažanje bez interakcije s djecom 2

-

pisao knjigu za roditelje koja je davala savjete o djeci - vjerovao je da

-

roditelji trebaju davati neka ograničenja i strukturu djetetovu životu kritika: izrazito biološka filozofija koja zanemaruje ulogu okolinskih

-

činitelja prednost: naglasak na redoslijed razvoja ponašanja i usmjerenost na sličnosti u dječjem razvoju

Jean Piaget (1896. - 1980.) -

Piaget se od ostalih pionira razlikuje po tome što njegova teorijska gledišta još uvijek u nekom obliku prihvaćaju mnogi današnji razvojni pisholozi

-

njegova se biološka naobrazba (doktorat na temelju istraživanja muzgavaca) odražava u njegovoj teoriji dječjeg razvoja

-

Simon je zaposlio Piageta da primjenjuje testove inteligencije što mu je

-

omogućilo prvo stvarno iskustvo s razvojnim radom Piaget nije bio zainteresiran za broj točno odgovorenih čestica nego za

-

razloge netočnih odgovora djece opazio je da djeca različitih dobi ne samo da raspolažu različitom količinom informacija, nego i gledaju svijet na vrlo različite načine; njihovi su odgovori otkrivali više kvalitativne razlike u mišljenju nego kvantitativne

-

razvio genetičku epistemologiju - proučavanje prirode spoznaje kod djece i kako se ona mijenja s rastom djece njegova se teorija bavi identifikacijom zajedničkih elemanata u dječjem razvoju, a ne određivanjem kako se djeca razlikuju jedna od drugih Piageta nije zanimalo precizno znanje koje djeca imaju, nego kako ona stječu i koriste to znanje; nije mario za to što djeca znaju, nego kako djeca misle

-

proveo dosta vremena istražujući razvoj svoje djece

-

razvio vlastite istraživačke tehnike - uključivale interakciju, jednostavni zadaci i verbalni problemi koji su zahtijevali rješenja i objašnjenja njegova tehnika poznata je kao klinička metoda - sastoji se od

-

polustrukturiranog intervjua s pitanjima koja su oblikovana tako da ispitaju djetetovo razumijevanje razlilčitih pojmova. Daljnja pitanja ovisila su o djetetovim odgovorima

3

-

1940-e i 1950-e - interes za njegovu teoriju je nestao, ali se vraća u kasnim 1950-im, među prvima koji su poduprli njegovu teoriju su stručnjaci iz područja obrazovanja i razvojni psiholozi

Lav Vigotski (1896. - 1934.) -

suprotan model Piagetovom modelu ljudskog razvoja

-

kao i Piaget, do 1960-ih nije izazvao zanimanje zapadnih znanstvenika (tada su njihovi radovi prevedeni na engleski) da bi se razumjela teorija Vigotskog, važno je uzeti u obzir političku klimu

-

tog vremena - marksizam - socijalizam, kolektivizam - od pojedinaca se očekivalo da žrtvuju osobne ciljeve i postignuća za boljitak šire zajednice, poticani su solidarnost i suradnja, držalo se da uspjeh svakog pojedinca odražava uspjeh kulture, marksisti su naglašavali povijest vjerujući da je svaku kulturu moguće razumjeti samo ispitivanjem ideja i događaja koji su -

je oblikovali njegov model ljudskog razvoja nazvan je sociokulturalnim (ili sociopovijesnim) pristupom - za njega je razvoj pojedinca produkt njegove kulture, razvoj se ugl. odnosi na mentalni razvoj (mišljenje, jezik, rasuđivanje). Za te se sposobnosti pretpostavljalo da se razvijaju kroz interakciju s drugima i da zato predstavljaju zajedničko znanje jedne kulture. Mentalne sposobnosti također su se shvaćale u uvjetima slijeda

-

povijesnih događaja koji su ih proizveli. za razliku od Piageta (sličan niz faza razvoja za svu djecu), Vigotski je držao da su intelektualne sposobnosti puno specifičnije za kulturu u kojoj je dijete odgojeno

Teorije dječjeg razvoja 2. poglavlje TEORIJSKA GLEDIŠTA RAZVOJA 3 pristupa: 1.) Kognitivističko-razvojni pristup 2.) Pristup okoline i učenja 3.) Etološki pristup

KOGNITIVISTIČKO-RAZVOJNI MODELI -

ovaj se pristup godinama najviše povezivao s Piagetovim radom 4

-

korijeni kognitivističko-razvojne tradicije nalaze se u radovima J.J. Rousseaua iz 18.st. To rano nativističko gledište tvrdilo je da se ljudski razvoj odvije predvidljivo uz malo ili bez utjeaja okoline

-

suvremeno gledište: pridaje okolinskim utjecajima puno veći značaj nego Rousseau, odražavajući time interakcionistički pristup svih suvremenih teorija

-

središnja ideja na kojoj se temelje ove teorije: dječje ponašanje odraz je strukture ili organizacije njihova znanja ili inteligencije (način na koji

-

razmišljamo i znanje koje imamo rukovode našim ponašanjem) osnovni ciljevi psihologa ove tradicije: specifirati što djeca znaju, kako je to znanje organizirano i kako se mijenja ili razvija

-

okolina ne djeluje na ponašanje neposredno, nego posredno, mijenjajući dječju spoznaju Piagetova teorija - najstarija u ovoj tradiciji

Piagetova teorija -

držao da je razvoj ljudske spoznaje, ili inteligencija, stalna borba vrlo složenog organizma koji se pokušava prilagoditi vrlo složenoj okolini prema njegovoj teoriji, ljudski se razvoj može opisati pomoću funkcija i spoznajnih struktura

-

FUNKCIJE - urođeni biološki procesi, jednake za sve i ostaju

-

nepromijenjene tijekom života - sklonosti k organizaciji znanja u spoznajne strukture i za prilagođavanje na izazove iz okoline SPOZNAJNE STRUKTURE - Piagetov naziv za međusobno povezane

-

sustave znanja koji su u temelju inteligentnog ponašanja i njime upravljaju. osnova Piagetove teorije: inteligencija je proces, dakle to nije nešto što dijete ima, nego nešto što dijete čini

-

dijete razumije svijet djelujući na njega i operirajući njime SHEME - Piagetove spoznajne strukture dojenčadi. Sastoje se od skupa vještih, fleksibilnih obrazaca kroz koje dijete razumije svijet oko sebe.

-

spoznajne strukture dojenčadi su fleksibilne - aktivnost se može prilagoditi različitim predmetima, mijenjaju se tijekom vremena (na taj

-

način djetetov repertoar shema postaje sve razrađeniji) postupno se pojavljuju nove strukture višeg stupnja

-

RAZVOJ - trajna reorganizacija znanja u nove i sve složenije strukture

FUNKCIJE -

dvije opće funkcije: 1) organizacija - činjenica da su sve spoznajne strukture međusobno 5

povezane i da se bilo koje novo znanje mora uklopiti u postojeći sustav (upravo ta potreba za organizacijom - za integriranjem, a ne jednostavnim dodavanjem - sila je koja tjera naše kognitivne strukture da postanu sve složenije) 2.) adaptacija - težnja uklapanju u okolinu na načine koji pospješuju preživljavanje. 2 potprocesa: - asimilacija - interpretacija novih iskustava na osnovi postojećih spoznajnih struktura - akomodacija - mijenjanje postojećih spoznajnih struktura da bi se uskladile s novim iskustvima (kada je nova info previše složena ili različita -

da bi se uklopila u postojeće strukture). KONSTRUKTIVIZAM - djeca aktivno stvaraju znanje umjesto da ga pasivno primaju od okoline

-

sve djeca prolaze kroz iste stupnjeve kognitivnog razvoja jednakim redoslijedom

-

svaki stupanj kvalitativno je različit oblik funkcioniranja i strukture koje su svojstvene svakom stupnju određuju djetetov uradak u širokom rasponu situacija

-

4 općenita stupnja ili perioda 1.) Senzomotorički period (0 - 2) - početne sheme: jednostavni refleksi - znanje svijetu ograničeno je na tjelesnu interakciju s ljudima i objektima 2.) Predoperacijski period (2 - 6) - dijete počinje upotrebljavati simbole kako bi kognitivno reprezentiralo svijet oko sebe - riječi i brojevi umjesto objekata i događaja, akcije koje su se nekada izvodile fizički, sada se mogu izvoditi mentalno - dijete još nije vješto simboličkom rješavanju problema 3.) Period konkretnih operacija (6 - 11) - djeca mogu izvoditi mentalne operacije s česticama znanja koje posjeduju - logičko rješavanje problema s konkretnim objektima 4.) Period formalnih operacija (11 - odrasla dob) - logičko rezoniranje u odnosu na apstraktne i hipotetičke događaje

Modeli obrade informacija 6

-

ovi teoretičari shvaćaju ljudsku spoznaju kao sustav sastavljen od 3 dijela: 1.) input - informacija u svijetu koja sustavu pribavlja ulaz. Podražaji ulaze u naše osjetilne receptore u obliku slika, zvukova, okusa itd. 2.) mozgovni procesi koji djeluju na informaciju i mijenjaju je na različite načine - kodiranje info u simboličke oblike, uspoređivanje s ranije stečenim info, skladištenje, pronalaženje itd.

-

3.) output - izlaz - naše ponašanje - socijalne interakcije, govor, pisanje.. nezaobilazna veza između pristupa obrade informacija u kogniciji i djelovanja računala

Socijalni modeli spoznaje -

pokazalo se da spoznajni procesi utječu na socijalna iskustva i socijalne interakcije utječu na spoznajni razvoj ipak, to ne znači da su spoznajni procesi koji su uključeni u socijalna

-

iskustva identični onima koji sudjeluju u ne-socijalnim iskustvima stoga se razvila nova disciplina, socijalna kognicija - znanje o socijalnom

-

svijetu i međuljudskim odnosima razumijevanje socijalnog svijeta razlikuje se od razumijevanja fizičkog svijeta jer ljudsko biće posjeduje određene karakteristike koje se ne nalaze u drugih živih bićima

Sociokulturalni modeli -

-

pitanje: kako djeci stupanj njihova spoznajnog razvoja omogućuje razumijevanje socijalnog svijeta i kako socijalna iskustva utječu na dječji spoznajni razvoj najutjecajnija suvremena teorija: Lav Vigotski naglašava kulturu kao odrednicu razvoja pojedinca - kultura uči djecu što i kako misliti

-

oruđa intelektualne prilagodbe - tehnike mišljenja i rješavanja problema koje djeca internaliziraju iz svoje kulture

-

kako to kultura čini: spoznajni razvoj rezultat je dijaklektičkog procesa po njemu djeca uče kroz zajednička iskustva rješavanja problema s drugima (npr. roditelji, učitelji. Na početku osoba koja je u interakciji s djetetom preuzima najveći dio odgovornosti za rješavanje problema. Naglašavao govorne interakcije. Prvo roditelji prenose na djecu znanje o kulturi, zatim djetetu njegov vlastiti govor postaje oruđe za intelektualnu prilagodbu, a kasnije koriste taj svoj unutrašnji govor za usmjeravanje vlastitog ponašanja.)

7

-

internalizacija - djetetovo usvajanje znanja i oruđa mišljenja iz kulture, u prvom redu putem jezika

TEORIJE O UTJECAJU OKOLINE I UČENJA -

John Locke - prethodnik ovog pristupa, vjerovao je da su okolina i iskustva ključevi za razumijevanje ljudskog ponašanja

-

John B. Watson je početkom ovog stoljeća to shvaćanje preveo u biheviorizam - i dalje vodeće načelo mnogih razvojnih psihologa

-

srž pristupa: velik dio ljudskog ponašanja, posebice socijalno učenje, se

-

stječe, a ne dobiva rođenjem vjeruju da dječje ponašanje može biti nezavisno od njihove spoznaje

-

npr. djevojčica se igra lutkama ne zbog spoznaje o spolu, nego zbog odobravanja okoline

-

procesi putem kojih okolina izražava svoje djelovanje - načela uvjetovanja

-

i učenja UČENJE - relativno trajna promjena u ponašanju koja je rezultat vježbe ili iskustva

B.F. Skinner i analiza ponašanja - drugi pionir biheviorizma - pavlovijansko uvjetovanje nije moglo objasniti brojna ljudska ponašanja jer su refleksi samo mali dio istoga - Skinner je prihvaćao ulogu pavlovijanskih uvjetovanih refleksa, ali je on teoriji učenja dodao i drugu vrstu učenja - prema njegovu modelu, sva ponašanja pripadaju jednoj od dviju kategorija: 1.) respondentna ponašanja - reakcije utemeljene na refleksima koje su kontrolirane specifičnim podražajima - reakcija se pojavljuje ako je podražaj prisutan i obrnuto (refleks - biološka veza u kojoj specifični podražaj pouzdano izaziva specifičnu reakciju). Kod ljudi su ova ponašanja specifična tijekom dojenačke dobi (sisanje, hvatanje) i kod djece i odraslih kao jednostavne fiziološke reakcije (kihanje, treptanje). 2.) operantna ponašanja - voljna ponašanja kontrolirana svojim posljedicama. Ugodne posljedice povećavaju vjerojatnost ponovnog pojavljivanja ponašanja koje ih je izazvalo, dok neugodne posljedice imaju suprotan učinak. - na temelju njegovog modela nastala je analiza ponašanja - pristup o utjecaju okoline i učenja koji naglašava ulogu operantnog učenja u mijenjanju opažljivih ponašanja. 8

Ono po čemu se analiza ponašanja razlikuje od ostalih teorija: u objašnjenju razvojne promjene uvelike se oslanja na proces učenja i izbjegava objašnjenja utemeljena na neopažljivim kognitivnim procesima. Prema njoj, ljudski razvoj prolazi kroz 3 stupnja: osnivački stupanj (dojenačka dob), osnovni stupanj (djetinjstvo i adolescencija), socijetalni stupanj (odrasla dob i starost). Vrste učenja 1.)

PRIVIKAVANJE - najjednostavniji oblik učenja koji uključuje respondentna ponašanja - to je opadanje ili nestanak refleksne reakcije koji se javljaju kao rezultat opetovanog podraživanja - odvikavanje - oporavak od reakcije privikavanja koji se pojavljuje kao rezultat promjene u podražaju

2.)

RESPONDENTNO UVJETOVANJE - Pavlovljevo klasično uvjetovanje - ovo učenje počinje bilo kojim refleksom koji se naziva bezuvjetni podražaj (BP) i uvijek izaziva respondentno ponašanje - bezuvjetnu reakciju (BR) - učenje se događa kada se neutralni podražaj uparuje s BP i kao rezultat toga se stječe sposobnost izazivanja BR. Budući da neutralni podražaj stječe svoju učinkovitost kroz proces uvjetovanja, sada se naziva uvjetovani podražaj (UP) - generalizacija podražaja - podražaji koji su slični uvjetovanom podražaju također izazivaju uvjetovanu reakciju - fobija - kada generalizirani strah postane ozbiljan problem jer se generalizirao na cijelu kategoriju objekata ili situacija - veza između UP i BR je naučena, UP stječe svoju moć uparivanjem s BP i da bi se ta moć odražala, uparivanje se mora događati barem privremeno - respondentno gašenje - uvjetovani podražaj postupno gubi moć izazivanja reakcije zbog toga što se više ne uparuje s BP

3.)

OPERANTNO UVJETOVANJE - oblik učenja u kojem se vjerojatnost pojave operantnog ponašanja mijenja pod utjecajem njegovih potkrepljujućih ili kažnjavajućih posljedica - potkrepljenje - posljedica koja povećava vjerojatnost ponašanja nakon kojeg se javlja 9

a) pozitivno potkrepljenje - potkrepljujuća posljedica koja uključuje pojavljivanje nečeg ugodnog nakon određenog ponašanja b) negativno potkrepljenje - potkrepljujuća posljedica koja uključuje otklanjanje nečeg neugodnog nakon određenog ponašanja - potkrepljenje povećava vjerojatnost bilo kojeg ponašanja koje dovodi do ugodne posljedice, bez obzira na to smatramo li to ponašanje prikladnim, neprikladnim ili neutralnim - nisu sve posljedice potkrepljujuće - kazna - posljedica koja smanjuje vjerojatnost pojavljivanja ponašanja nakon kojeg slijedi. Ona je dio prirode procesa učenja koji poučava organizme koje je reakcije mudro ponavljati, a koje je bolje izbjegavati. a) pozitivna kazna - kažnjavajuća posljedica koja uključuje pojavljivanje nečeg neugodnog nakon određenog ponašanja b) negativna kazna - kažnjavajuća posljedica koja uključuje uklanjanje nečeg ugodnog nakon određenog ponašanja -umjerena do stroga kazna učinkovita je ako se primjenjuje dosljedno i jasno - ipak, kazna može proizvesti niz popratnih neočekivanih učinaka: 1.) stroga kazna može izazvati agresiju i druga dječja emocionalna ponašanja 2.) katkad dijete osobu koja kažnjava usko povezuje s kažnjavanjem općenito, te dijete može početi izbjegavati interakciju s tom osobom 3.) kažnjavanje može ograničiti cijeli niz reakcija, katkad i ona ponašanja koja nisu problematična 4.) roditelji koji koriste kazne mogu služiti kao modeli za ponašanje koje ne bi željeli da njihova djeca imitiraju 5.) kažnjavanje nije dobro sredstvo poučavanja jer samo kazuje djeci što su učinila krivo, a ne što bi umjesto toga trebala učiniti 6.) kažnjavanje ima kvalitetu ovisnosti - kažnjavanje uvijek treba koristiti u kombinaciji s potkrepljivanjem za prikladna ponašanja koja želimo da dijete pokazuje 4.)

DISKRIMINACIJSKO UČENJE - katkad isto ponašanje djeteta proizvodi različite posljedice, ovisno o okolnostima - vrsta učenja u kojem djeca prilagođavaju svoje ponašanje prema podražaju koji signalizira priliku za potkrepljenje ili opasnost od kažnjavanja 10

- diskriminativni podražaji - podražaji koji pružaju informacije o potencijalnim posljedicama ponašanja (vjerojatnosti potkrepljivanja ili kažnjavanja) - djeca uče razlikovati hoće li njihovo ponašanje proizvesti potkrepljenje ili kaznu na 2 načina: metoda pokušaja i pogreške i putem opažanja posljedica tuđeg ponašanja Noviji pristupi utjecaja okoline i učenja 1.)

TEORIJA SOCIJALNOG UČENJA - drugi pristup biheviorističke tradicije, sve se više zanima kako na razvoj utječu kognitivni činitelji - vodeći predstavnik teorije socijalnog učenja, koji ju naziva socijalnokognitivna teorija - Albert Bandura - on vjeruje da kognitivni razvoj sam po sebi ne objašnjava promjene u ponašanju tijekom djetinjstva i da su procesi učenja odgovorni za velik dio dječjeg razvoja. Ali, neki procesi učenja pod utjecajem su djetetovih kognitivnih sposobnosti

Učenje opažanjem -

operantno uvjetovanje proširilo je mogućnost teorije učenja da objasni dječje ponašanje, ali ostali su neki problemi - npr. djeca katkad stječu nova ponašanja gledajući kako ih izvodi netko drugi; djeca katkad postanu više ili manje sklona izvođenju ponašanja nakon što su vidjela kako su drugi doživjeli potkrepljujuće ili kažnjavajuće posljedice za to ponašanje, dakle ne može se sve objasniti OU prema kojem dijete uči samo kada doživi neposredne posljedice svoje akcije

-

učenje opažanjem - oblik učenja prilikom kojeg se ponašanje opažača mijenja kao rezultat opažanja modela tri važna problema koja se tiču modeliranja: koji će modeli najvjerojatnije utjecati na djetetovo ponašanje, pod kojim uvjetima će se pojaviti taj utjecaj i kako se djetetovo ponašanje mijenja kao rezultat očenja

-

opažanjem tko su modeli ? najčešće oni čije karakteristike dijete drži privlačnim ili poželjnim pod kojim uvjetima ? Jedan od najvažnijih činitelja jest to doživljava li model potkrepljujuće ili kažnajvajuće posljedice za svoje ponašanje posredno potkrepljenje - potkrepljujuće posljedice koje doživljava opažač gledajući potkrepljivanje modela 11

-

posredno kažnjavanje - kažnjavajuće posljedice koje doživljava opažač

-

gledajući kažnjavanje modela najvažniji rezultat modeliranja: imitacija - ponašanje opažača koje je rezultat i slično je ponašanju modela selektivna imitacija - ponašanje opažača koje slijedi općeniti oblik ponašanja modela, ali nije njegova precizna kopija

-

-

drugi rezultat modeliranja: inhibicija odgovora (protuimitacija) ponašanje opažača koje je suprotno ponašanju modela, često je rezultat posrednog kažnjavanja djeca ne pokazuju uvijek i odmah ponašanje naučeno od modela razlikovanje učenja od izvođenja (ovisno o posrednom kažnjavanju i

-

posrednom potkrepljenju - Bandurin eksperiment s lutkom BoBo) Bandurina teorijska formulacija učenja opažanjem: 1. procesi pažnje 2. procesi pamćenja 3. procesi izvođenja

-

4. motivacijski procesi RECIPROČNI DETERMINIZAM - ljudski je razvoj interakcija OSOBE, PONAŠANJA te osobe i OKOLINE (PBE)

-

teorija socijalnog učenja najvažniji je pristup temeljena na učenju jer opaža tradiciju okoline i učenja, ali i spremnost da se uključe spoznajni aspekti razvoja

ETOLOGIJA -

istraživanje razvoja s evolucijskog gledišta povijesni korijeni: Charles Darwin (1809.-1882.)

-

sličan pristup u biologiji: sociobiologija - grana biologije koja pokušava otkriti evolucijsko podrijetlo socijalnog ponašanja prema etolozima, ponašanje ima 2 vrste determinanti: 1.)neposredne

-

determinante - očiglednije, uključuju okolinu u kojoj se ponašanje pojavljuje, nedavna iskustva i stanje životinje 2.) evolucijske determinante - bile su važne u procesu prirodnog odabira i doprinijele su opstanku i razmnožavanju vrste. Pokušavaju objasniti kako ponašanje može biti korisno ne samo pojedincu nego i cijeloj vrsti -

etolozi su najviše umjereni na otkrivanje kako urođeni procesi utječu na ponašanje najveći dio istraživanje te orijentacije uključuje neljudske vrste 12

-

etologija ostvarila znanstveno priznanje u radu nobelovaca Lorenza i

-

Tinbergena postoji mnogo važnih veza između evolucijskih procesa i ponašanja

-

4 kvalitete koje karakteriziraju gotovo sva urođena ponašanja: 1.) univerzalna su za sve članove vrste 2.) ne zahtijevaju učenje i iskustvo budući da su to biološki programirane reakcije 3.) stereotipne su - svaki put kada se pojave, odvijaju se na isti način 4.) pod minimalnim su utjecajem okolinskih utjecaja

-

kod ljudi su ovakva urođena ponašanja najočiglednija tijekom dojenačke dobi

-

podražajima koji izazivaju jednostavnu refleksnu reakciju bavili su se i Pavlov i Watson, no etologe su obično zanimali složeniji nizovi urođenih ponašanja koje su oni nazivali rigidni obrasci ponašanja. Danas se oni nazivaju obrasci uobičajenog ponašanja (slijed ponašanja potaknut specifičnim podražajem).

-

urođeni poticajni sklop - podražaj koji pokreće urođeni slijed ili sklop ponašanja. Naziva se i podražajnim znakom. etolozi kombiniraju prirodne i laboratorijske metode

osjetljiva razdoblja -

etologe također zanimaju učinci učenja i iskustva, ali oni se uglavnom bave time kako biološka ili genetička struktura životinje može utjecati na proces učenja

-

etolozi tvrde da su životinje biološki programirane tako da određene stvari najlakše uče tijekom određenih razvojnih razdoblja jedan od primjera ove veze je Lorenzovo istraživanje utiskivanja -

-

biološkog procesa tijekom kojeg mladunčad nekih vrsta stvara emocionalnu privrženost prema majci -

osjetljivo (kritično) razdoblje - razdoblje razvoja tijekom kojeg se

-

određena ponašanja mogu lakše naučiti kod djece se također pojavljuje ideja o osjetiljivim razdobljima za učenje istraživana u raznim područjima

sociobiologija -

grana biologije koja pokušava otkriti evolucijsko podrijetlo socijalnog ponašanja

-

knjiga E. O. Wilsona : Sociobiology: The New Synthesis

13

-

sociobilozi vjeruju da geni ne proizvode samo tjelesne osobine nego i

-

socijalna ponašanja za socijalna ponašanja koja su adaptivnija za opstanak pretpostavlja se da prolaze kroz isti proces prirodnog odabira kao i tjelesne karakteristike (kada je neka socijalna značajka korisna za opstanak ili reprodukciju, postoji veća vjerojatnost da će geni koji su je uzrokovali biti preneseni na

-

iduću generaciju) učinke gena na socijalno ponašanje možemo bolje razumjeti na razini društva i kulture nego na razini pojedinca - mnogi zakoni i običaji odražavaju evolucijski proces koji favorizira pojedince čija su ponašanja u skladu s onim što je najbolje za opstanak vrste te ponašanja tih pojedinaca imaju veću vjerojatnost da budu prenesena u iduću generaciju

ljudska etologija -

-

najrazumnije objašnjenje za vješto ponašanje životinja koje imaju vrlo primitivan mozak (npr. mravi) je pretpostavka da se ono razvijalo tijekom milijuna godina i da je njegovo pojavljivanje genetski programirano ipak, mi se ljudi najočigledniej razlikujemo od drugih vrsta upravo našim razvijenim kognitivnim sposobnostima koje su izvor naših složenih oblika ponašanja

-

zbog toga psiholozi nisu uzimali ozbiljno ljudsku etologiju sve do 1960-ih, jer se odbijalo da se na ljudsko ponašanje gleda na bilo koji drugi način osim kao svjesno i namjerno BOWLBY

-

britanski liječnik i psihoanalitičar koji je objavio tri knjige o primjeni etološkog modela na ljudski razvoj (1969.prva) prvi je privukao dječje psihologe evolucijskom objašnjenju ljudskog

-

razvoja kao kliničar, bio je svjedok emocionalnih problema djece odgajane u institucijama (zbog nedostatka privrženosti). To ga je dovelo do etološkog objašnjenja načina i razloga za uspostavljanje privrženosti između majke i djeteta

-

njegove teorija mješavine je etologije i Freuda: vjeruje da je kvaliteta ranih socijalnih odnosa ključna za kasniji razvoj i da se prva iskustva dalje prenose procesima u nesvjesnom. Od posebnog je značaja razvoj djetetovih očekivanja da će majka biti prisutna i odgovarati na njegove potrebe.

14

-

njegova teorija = temeljno načelo etološke teorije prema kojem je bliska

-

veza između majke i djeteta kod ljudi ključna za opstanak mladunčadi privrženost se lako razvija tijekom osjetljivog perioda, a nakon tog vremena dijete ne može više pronaći istinski emocionalni odnos

EKOLOŠKI PRISTUP -

nije teoretski model, jer obuhvaća sve tri tradicije neki istraživači doveli su u pitanje praksu istraživanja dječjeg razvoja u laboratorijima iz razloga što se razvoj odvija u kontekstu te kontekst često utječe na tijek razvoja

-

ideja o istraživanju razvoja u kontekstu nazvana je ekološki pristup

-

Bronfenbrenner - teorija ekoloških sustava - ako želimo u potpunosti razumjeti razvoj, moramo razmotriti kako međusobno djeluju jedinstvene značajke djeteta i njegove okoline

-

dijete i okolina neposredno utječu jedno na drugo, na transakcijski način

-

međudjelovanja ove vrste teško je istraživati kada je dijete izdvojeno iz prirodne okoline u kojoj se ona zbivaju ekološki model razvoja: dijete je u središtu. Najbliže djetetu je

-

mikrosustav (obitelj, crkva, škola, igralište ,učiteljica), zatim ide mezosustav - odnosi između djetetovih mikrosustava (odnosi roditelja s učiteljicom), zatim egzosustav - socijalna okruženja koja mogu utjecati na dijete, ali ono u njima neposredno ne sudjeluje (lokalna vlast, školsko vijeće itd.) te makrosustav - kultura i subkultura u kojoj dijete živi

KOGNITIVNI RAZVOJ: PIAGETOVSKI PRISTUP - 8.poglavlje Kognicija - viši mentalni procesi, kao što su rasuđivanje, mišljenje. učenje i rješavanje problema pomoću kojih ljudi nastoje shvatiti svijet oko sebe PIAGETOVA TEORIJA -

Piagetova naobrazba temeljila se na sadržajima iz biologije i filozofije nadahnuće iz filozofije: otkrio temeljne i važne oblike spoznaje

-

preuzeo iz biologije: ideja o strukturi i funkcioniranju inteligencije u biologiji je temeljno načelo također načelo organizacije

-

Za Piageta, bit inteligencije nije u pojedinačno naučenim odgovorima ili izoliranim sjećanjima nego u temeljnoj organizaciji koja se očituje u kognitivnim strukturama 15

-

također biologija: funkcionalna strana Piagetove teorije - adaptacija. Prema Piagetu je ljudska inteligencija također prilagodbena pojava. Prilagodba se zbiva pomožu dva nadopunjujuća procesa - asimilacije i

-

akomodacije razvoj - organizmi nisu statički nego se mijenjaju tijekom života jedinke razvijajući se djeca stvaraju kvalitativno različite strukture - kognitivne

-

stupnjeve ukupno 4 stupnja

1.)

SENZOMOTORIČKO RAZDOBLJE (0. - 2.)

-

Piagetov zaključak o razvoju dojenčeta temelji se na proučavanju vlastite djece od rođenja do druge godine što znači da se istraživanje ograničilo na 3 ispitanika

-

Njegova kombinacija proučavanje djece sastoji se u kombinaciji prirodnog promatranja i eksperimentalne manipulacije

-

dobra strana njegove metodologije: spaja dvije metode koje su razmjerno rijetke u razvojnim istraživanjima - promatranje ponašanja u prirodnom okruženju i longitudinalno proučavanje iste djece

-

ograničenje metodologije: uzorak od 3 djeteta slab je temelj za izvođenje zaključaka o općim zakonitostima ljudskog razvoja

-

ipak, danas postoji velik broj ponovljenih istraživanja koja potvrđuju da su Piagetove slike ranog djetinjstva bile točne Piaget je ovo razdoblje podijelio na 6 podstupnjeva u kojima nije toliko važna dob koliko slijed kojim se izmjenjuju pojedini stupnjevi koji vrijedi podjednako za svu djecu 1.stupanj - vježbanje refleksa (rođenje - 1.mj)

-

Piagetov pretežno negativan stav prema sposobnostima novorođenčeta repertoar ponašanja novorođenčeta ograničen na jednostavne, biološki urođene reflekse

-

ta su ponašanja automatski odgovori na okolinske podražaje razvoj se odvija usmjeravanjem ovih jednostavnih ponašanja na sve veći broj predmeta i događaja, tj. dijete asimilira sve više novih iskustava te istodobno dolazi i do akomodacije (djetetova se ponašanja mijenjaju u skladu s novim okolnostima) 2. stupanj - razvoj shema (1.mj. - 4.mj.)

16

-

-

senzomotoričke sheme - kognitivne strukture najranijeg djetinjstva koje se sastoje od uvježbanih i uopćenih sklopova ponašanja pomoću kojih dijete djeluje i uči razumijevati svijet oko sebe u svakom razvojnom razdoblju inteligencija uključuje neki oblik djelovanja na okolinu tijekom drugog stupnja sheme doživljavaju dvije vrste promjena: pojedinačne sheme postaju sve savršenije i početno neovisne sheme počinju se usklađivati u sve veće cjeline

-

novija istraživanja ukazuju na to da se koordinacije među osjetima pojavljuje ranije nego je to mislio Piaget treći stupanj - postupci otkrivanja (4.mj. - 8.mj.)

-

djeca djeluju na svoju okolinu od samog rođenja ali je njihovo ponašanje usmjereno prema unutra (npr. više ih zanima samo hvatanje nego predmet) treći stupanj: pokazivanje jasnijeg zanimanja za vanjski svijet

-

sheme se počinju mijenjati od usmjerenosti na djetetovo tijelo prema istraživanju okoline dijete otkriva postupke kojima može ponoviti zanimljive događaje (slučajno

-

ih otkriva) dijete razvija važnu vrstu spoznaje o tome što može učiniti da bi postiglo željeni cilj

-

nakon što je dijete slučajno postiglo neki zanimljiv učinak, sposobno je

-

ponoviti ga, ali ne može unaprijed zamisliti kako će proizvesti željeni učinak postupci koje je dijete razvilo katkad se primjenjuju neprikladno (magična uzročnost - vjerovanje da općenito učinkovita uzročna aktivnost može proizvesti bilo koji željeni ishod, čak i kad ne postoji fizički dodir između

-

uzroka i posljedice) četvrti stupanj - namjerno ponašanje (8.mj.-12.mj.) dijete prvo opaža željeni cilj, a zatim razmišlja kako će ga ostvariti namjerno ponašanje - ponašanje čiji cilj postoji prije aktivnosti odabrane

-

za njegovo postizanje namjerno ponašanje uključuje razdvajanje sredstva od cilja

-

uobičajena situacija za proučavanje nemjernog ponašanja je opažanje reakcija na prepreke

-

razvoj namjernog ponašanja - prvi stvarno inteligentni obrazac ponašanja peti stupanj - novost i istraživanje (12.mj. - 18.mj.) otkriće novih sredstava pomoću aktivnog istraživanja

-

17

-

dijete može otkrivati potpuno nova rješenja putem aktivnog procesa

-

pokušaja i pogrešaka dijete također eksperimentira zbog čistog zadovoljstva eksperimentiranjem - kroz takvo eksperimentiranje dijete uči o svijetu oko sebe šesti stupanj - mentalno predočavanje (18.mj. - 24.mj.)

-

tijekom prvih pet podstupnjeva, sva se djetetova prilagodba na svijet odvija pomoću vanjskog ponašanja

-

u šestom stupnju dijete postaje sposobno prvi put predočiti nešto tj. sposobno je misliti i planirati aktivnosti iznutra, a ne kroz vanjsko djelovanje

-

-

predočavanje - upotreba simbola kako bi se iznutra zamislilo i djelovalo na svijet POJAM STALNOSTI PREDMETA aspekt razvoja koji zaslužuje posebnu pažnju zbog važnosti za Piagetovu

-

teoriju i zbog toga što je bio predmet brojnih longitudinalnih istraživanja stalnost predmeta - spoznaja o tome da predmeti imaju stalnost koja je neovisna o našem perceptivnom dodiru s njima

-

glavno postignuće senzomotoričkog razdoblja

-

opisao razvoj poimanja stalnosti pomoću istih 6 stupnjeva

-

tijekom prva 2 stupnja(1. - 4.mj.) - nema stalnosti - dijete neće tražiti iščezli predmet 3.stupanj (4. - 8.mj) - mala djeca počinju tražiti iščezle predmete, ali

-

mogu ih tražiti samo ako su djelomice sakriveni i ako su ih sama sakrila, isto tako, taktilni znakovi nisu dovoljni u nedostatku vidnih dokaza o -

postojanju predmete 4. stupanj(8. - 12. mj.) - dijete može sustavno i inteligentno istraživati skrivene predmete, čak i kada su sasvim nestali kada njihov nestanak nije prouzročilo samo dijete. Ograničenje: dijete se ne može suočiti s

-

problemom višestrukih mjesta za skrivanje 5. stupanj (12. - 18.mj.) - može riješiti problem višestrukih mjesta za

-

skrivanje, ali samo ako je kretanje predmeta vidljivo 6. stupanj (18. - 24.mj.) - može naći predmet i kada je premještanje

-

nevidljivo (zbog sposobnosti simboličkog predočavanja) istraživanja o stalnosti predmeta ilustriraju 2 glavne teme Piagetova pristupa razvoju: progresivna decentracija i nepromjenjivost

18

-

progresivna decentracija - postupno smanjenje egocentrizma (nesposobnost da razlikujemo sebe od vanjskog svijeta i nemogućnost razlikovanja vlastite perspektive od tuđe)

-

nepromjenjivost u razvoju - prvi temeljni aspekt nepromjenjivosti je stalnost predmeta

Novija istraživanja o stalnosti predmeta -

potvrdila su Piagetova stajališta o vrstama pogrešaka koje djeca čine pri traženju skrivenih predmeta

-

Baillargeon - istraživanje sa zaslonom i kutijom

-

otkrio da su mala djeca ipak svjesna postojanja skrivenih predmeta i da

-

poznaju neka njihova svojstva djeca imaju određeno znanje o predmetima prije nego je to mislio Piaget, ali ne pokazuju ponašanja aktivnog traženja sve do 8. - 9. mjeseca

AB pogreška -

djeteteova sklonost da traži na izvornom mjestu gdje je predmet pronađen, umjesto da se usmjeri posljednjem mjestu gdje je skriven postoji niz činitelja koji mogu djelovati na vjerojatnost pojavljivanja ove

-

pogreške dijete griješi ako mora pričekati nekoliko sekundi prije potrage, ali

-

odgovara savršeno točno ako može odmah početi s potragom dijete će rjeđe pretraživati lokaciju A ako postoji više mogućih mjesta za skrivanje osim A i B potraga na mjestu A nije nužno uvjetovana činjenicom je li prije toga na mjestu A igračku pronašlo dijete ili eksperimentator dakle, AB fenomen je stvaran, ali mnogo složeniji nego je to Piaget mislio novija istraživanja govore da se radi o ulozi sazrijevanja mozga - područje cerebralnog korteksa bitno je za operacije pamćenja - sazrijevanje pojedinih područja mozga zaduženih za pamćenje i inhibiciju poklapa se s uspješnošću rješavanja AB zadatka

Sveukupno: Piagetov rad ostaje i nadalje najutjecajniji i najsveobuhvatniji prikaz djetetovog razvoja. Noviaj istraživanja upućuju na neke ispravke Piagetovog porikaza stalnosti predmeta. Piaget često podcjenjuje djetetovu sposobnost.

19

1.)

PREDOPERACIJSKO RAZDOBLJE (2. - 6.)

-

Piagetove norme samo su okvirne naznake, a pojedina djeca razvijaju se brže ili sporije od prosjeka

-

spoznaja je u djetinjstvu mješavina kompetencija i ograničenja ključno obilježje promjene od senzomotoričkog ka predoperacijskom razdoblju je sposobnost predočavanja ili ono što je Piaget nazvao simboličkom funkcijom - sposobnost upotrebe jedne stvari za predočavanje nečeg drugog

-

5 vrsta ponašanja koja počivaju na sposobnosti predočavanja: unutarnje rješavanje problema, sposobnost baratanja s nevidiljivim premještanjem predmeta, pojava riječi (govorenje o predmetima u njihovoj odsutnosti), pojava neizravnog oponašanja (oponašanje modela opaženog ranije u prošlosti), simboličke igre (oblik igre u kojem dijete upotrebljava jednu stvar namjerno se pretvarajući da je nešto drugo)

-

jednostavni oblici simboličkog funkcioniranja vjerojatno se javljaju ranije nego je to Piaget mislio

-

kognitivne strukture na kasnijim razvojnim stupnjevima uvijek su prilagodljivije od onih na ranijim razvojnim stupnjevima predodžbeno rješavanje problema nadmoćnije je od senzomotornog iz nekoliko razloga: predodžbena inteligencija je znatno brža i djelotvornija

-

(ne iskušava sva moguća rješenja nego predočavanjem u glavi riješi problem); predobžena inteligencija je pokretljivija dok je senzomotorička ograničena na sada i ovdje (kod predodžbene dijete može razmišljati i o prošlosti i budućnosti); predodžbena je inteligencija društveno djeljiva -

(stjecanjem jezika dijete može podijeliti svoje misli s drugima) SPOZNAJNA DOSTIGNUĆA 1.) Kvalitativni identitet - spoznaja o tome da se kvalitativna priroda nečega ne mijenja promjenom vanjskog izgleda te stvari (dijete shvaća da je voda i dalje voda kada se prelije u drugu čašu, ali ne shvaća da i količina vode ostaje nepromijenjena jer je to napredniji stupanj spoznaje) zajedno sa stalnošću predmeta odražava ključno Piagetovo shvaćanje o važnosti ovladavanja nepromjenjivim aspektima okoline 2.) Razlikovanje pojavnosti od stvarnosti - razlikovanje između izgleda predmeta i onog što stvarno jesu. Ni u jednoj kulturi djeca ne mogu

-

ovladati ovom spoznajom prije šeste godine. teorija uma - misli i uvjerenja koja se odnose na misaoni svijet - što djeca misle o pojavama kao što su misli, vjerovanja, želje i namjere

20

-

pogrešna uvjerenja - uviđanje da ljudi mogu vjerovati u nešto što nije točno (pruža dokaz razlikovanja misaonog od nemisaonog, vjerovanja su misaone predodžbe koje ne moraju odgovarati stvarnosti)

-

značajan napredak jezičnog razvoja od druge do šeste godine ograničenja predoperacijske misli: dijete pokušava djelovati na novoj razini predožbene inteligencije, no zbog uvježbanosti na senzomotoričkoj razini malo dijete nije još posve vješto u misaonom rasuđivanju i rješavanju problema. Stoga je tu prikladan izraz predoperacijska misao činjenica da djetetu još nedostaju operacije koje omogućuju djelotvorno rješavanje problema na predodžbenoj razini

EGOCENTRIZAM -

u senzomotoričkom razdoblju se događa postupna decentracija tijekom koje dijete shvaća što je dio njega samoga, a što postoji izvan njega

-

predoperacijsko razdoblje počinje u stanju egocentrizma, ali ovoga puta više ne na senzomotoričkoj nego na predodžbenoj razini mlađe predoperacijsko dijete ima vrlo ograničenu sposobnost predočavanja psihičkog iskustva drugih trogodišnjak ili četverogodišnjak ponaša se kao da svi dijele njegov pogled

-

na svijet (ne može preuzeti stajalište druge osobe čija je perspektiva različita od njegove) -

-

dječji govor obično je zbrkan i težak za odgonetavanje - egocentričan govor - djeca se ne mogu uživjeti u položaj druge osobe te se ponašaju kao da slušatelj zna sve ono što i ona znaju zadatak tri planine - ovim je zadatkom Piaget proučavao djetetovu sposobnost da razumije vidnu perspektivu druge osobe (dijete treba pokazati što vidi lutka iz određenog položaja, ono uvijek odgovore da vidi ono što i ono vidi)

CENTRACIJA -

djetetova sklonost usmjeravanja na samo jedan aspekt problema u određenome trenutku

-

primjer: znameniti piagetovski zadatak konzervacije - žetoni - dijete se centrira na dužinu reda i zaboravlja konzervirati (sačuvati) broj

-

djetetova pažnja uhvaćena je najistaknutijim elementom perceptivnog problema konzervacija broja, količine, dužine, mase, težine

-

21

Još neka predoperacijska ograničenja: 1.) Animizam - sklonost da se neživim predmetima daju osobine živih bića (papir će boljeti ako ga režemo) 2.) Artificijelizam - uvjerenje da su ljudi stvorili prirodna bića ili pojave u svrhu zadovoljenja nekih svojih ciljeva (noć postoji zato da bi mogli spavati) 3.) Transduktivno rasuđivanje - kreće se od posebnog prema posebnome i ne razmatra opća načela koja povezuju događaje (nisam odspavala što znači da nije popodne) 2.)

RAZDOBLJE KONKRETNIH OPERACIJA (6. - 12.)

-

„starija djeca razmišljaju logičnije“

-

malom djetetu nedostaje cjelokupni logički sustav koji se može primijeniti na širok raspon problema

-

Piaget je većinom upotrebljavao iste zadatke za proučavanje predoperacijskog razdoblja kao i razdoblja konkretnih operacija predoperacijsko dijete ne uspijeva u tim zadacima, dok dijete na stupnju konkretnih operacija počinje neke od njih rješavati uspješno

KONZERVACIJA -

konzervacija se može ispitivati u bilo kojem području količina - masa, težina, volumen, dužina, prostor, udaljenost, vrijeme, brzina, pokret

-

da bi sačuvalo količinu, dijete mora biti sposobno nadvladati površnu perceptivnu pojavnost

-

različiti oblici konzervacije svladavaju se u različitim razdobljima. Najčešće se prvo stječe konzervacija broja, zatim mase i kontinuiranih količina. Konzervacije dužine i težine teže su i javljaju se obično dvije do

-

tri godine nakon prvih konzervacija konzervacija, uz stalnost predmeta, predstavlja drugi oblik nepromjenjivosti

KLASE -

u mlađe djece razvrstavanje je čestos nedosljedno i nelogično Piageta nije zanimala sposobnost smislenog razvrstavanja predmeta nego djetetovo razumijevanje strukture i logike klasifikacijskog sustava

-

problem uključenosti klasa - najpoznatiji zadatak provjere razumijevanja klasa (dijete se usmjeri samo na najistaknutiju dimenziju)

22

-

dijete na razini konkretnih operacija može riješiti ovaj problem uključivanje klasa - spoznaja o tome da podrazredi ne mogu biti veći od nadređenog razreda koji ih uključuje.

ODNOSI -

osim klasa, dijete mora shvatiti i odnose među njima

-

serijacijski zadatak (npr. da poreda 10 štapića po dužini) serijacija - sposobnost redanja uzduž neke količinske dimenzije kao što je dužina (mogućnost da se stvari poredaju po redu)

-

predoperacijsko dijete nema ovu vrstu dvodimenzionalnog, necentriranog pristupa rješavanju problema

-

tranzitivnost - sposobnost kombiniranja logičkog odnosa kako bi se izveli nužni zaključci (A>B>C - A>C). Pojavljuje se u dobi oko 7 - 8 godina

POJAM OPERACIJE -

Piagetov primarni cilj nikad nije bio da ustanovi što djeca znaju ili ne znaju njegov cilj je uvijek bio da upotrijebi dječju vanjsku izvedbu kao putokaz za razumijevanje kognitivnih struktura u pozadini

-

tijekom srednjeg djetinjstva te se strukture nazivaju konkretne operacije

-

operacije - Piagetov izraz za različite oblike mentalnih radnji pomoću

-

kojih starija djeca rješavaju probleme i logično rasuđuju slične senzomotoričkim shemama - uvijek uključuju neki oblik djelovanja, ne postoje izdvojene nego su organizirane u veće sustave; glavna razlika: način izvođenja aktivnosti - senzomotoričke sheme - pojavljuju se kao vidljivi postupci, a operacije su sustav unutrašnjih radnji

-

Piaget je utvrdio različite mentalne radnje kojima dijete može prosuditi točno u zadacima konzervacije: reverzibilnost - Piagetov izraz za moć operacija da isprave moguće poremećaje i tako dođu do rješenja problema (npr. nadoknada - povećanje dužine komenzira se smanjenjem gustoće=nepromjenjiv broj; inverzija širenje reda može se vratiti u prvotno stanje)

STUPNJEVI -

većina teoretičara se slaže da teorija stupnjeva mora zadovoljiti barem 3 uvjeta kako bi bila valjana: 1.) uz kvantitativne razvojne promjene moraju postojati i kvalitativne razvojne promjene tj. promjene u tome kako dijete misli, a ne u tome koliko dijete zna i koliko brzo može nešto učiniti - postoje kvalitativne razlike u Piagetovoj teoriji - npr. senzomotoričko dijete djeluje izravno u 23

okolini oko sebe, a predoperacijsko dijete može misaono rješavati probleme uporabom simbola 2.) stupnjevi se uvijek javljaju u nepromjenjivom slijedu - svaki se stupanj nadograđuje na onaj prethodni i nijedan se stupanj ne može postići ako se nije svladao onaj prethodni 3.) Zamisao da je svakom stupnju svojstven sklop međusobno povezanih kognitivnih struktura pretpostavlja postojanje istodobnosti u razvoju. To znači da ako su svije ili više sposobnosti određene istim strukturama u pozadini, onda se one moraju pojaviti istodobno. Problem u ovom je što Piagetove dječje izvedbe često nisu dosljedne (djeca mogu riješiti neke zadatke u konkretnim operacijama, dok neke uopće ne mogu). Mnogi autori drže da Piaget nije dosljedno objasni nedosljednosti koje je sam otkrio u svojim istraživanjima.

ISTRAŽIVANJA POSLIJE PIAGETA Zauzimanje perspektive -

djeca mogu i ranije zauzeti tuđu perspektivu ako se upotrijebe neki

-

jednostavniji zadaci (npr. igračke kao prostorna osnovica umjesto planina) djetetova sposobnost prilagodbe govora također se pokazala mnogo boljom nego bi se to moglo očekivati prema Piagetovim prikazima egocentričnog govora (npr- jednostavnije se obraćaju dvogodišnjacima nego vršnjacima i

-

-

odraslima) isto tako, djeca se mogu prilagoditi razlikama u tome što slušatelj zna te opisuju događaj različito ovisno o tome je li osoba bila prisutna tom događaju nijedna izvedba trogodišnjeg ili četverogodišnjeg djeteta nije posve ista kao i ona starijeg djeteta, ali je mnogo naprednija nego se prije mislilo

Broj -

kasnija istraživanja nisu oborila Piagetovo shvaćanje da je potpuno razumijevanje konzervacije broja ili bilo koje vrste konzervacije konkretno operacijsko dostignuće

-

ipak, djelomično razumijevanje pojavljuje se prije nego što je to vidljivo iz Piagetovih istraživanja

24

-

istraživači su i u ovom slučaju na različite načine pojednostavili zadatke konzervacije (npr. kontekst pitanja su učinili prirodnijim i poznatijim uključujući zadatak u neku igru)

-

predma takve promjene posve ne isključuju pogreške u konzervaciji, one dovode do poboljšanog učinka predoperacijske djece stare 4 ili 5 godina pretpostavlja se da biološki činitelji pridonose numeričkom razvoju ipak, djeca moraju mnogo i učiti o brojevima, ali iskustva iz ranog djetinjstva upućuju na to da u podlozi tog učenja već vrlo rano postoji osjetljivost prema broju

Klase -

najjasniji zaključak proizašao iz novijih istraživanja klasa je da se različiti zadaci uključivanja klasa znatno razlikuju prema svojoj težini u nekim se slučajevima uspješno rješavanja tih zadataka javlja čak i

-

kasnije nego je to naveo Piaget u drugim slučajevima promjene u oblikovanju zadatka pokazalo se da i

-

mlađa djeca mogu donekle shvatiti odnose uključivanja djetetova sposobnost oblikovanja smislenih razreda ovisi o vrsti upotrijebljenih podražaja Eleanor Rosch tvrdi da se kategorije temeljne razine mogu lakše razvrstavati i stoga se razvojno najranije pojavljuju (npr. stolica i stol su

-

temeljne kategorije, a namještaj nije) isto tako, Rosch tvrdi da su neki članovi tipičniji predstavnici svoje klase od drugih, pa je njih lakše razvrstavati (npr. vrabac tipičniji predstavnik

-

„ptica“ nego noj) isto tako, kada upotrijebimo djeci poznate podražaje (npr. životinje umjesto geometrijskih likova) ona će ih lakše svrstavi u kategorije

Općenito: Predškolsko je dijete kompetentije nego što su nas Piagetova teorija i istraživanja naveli da vjerujemo. Piaget je bio u pravu tvrdeći da postoje ključna ograničenja u dječjem razmišljanju te da se važne razvojne promjene događaju između ranog i srednjeg djetinjstva, ali je on ponešto pogrešno procijenio prirodu tih ograničenja i promjena. Piagetov rad ulazi u kategoriju normativnih istraživanja - u njegovom su radu uvijek naglašavane sličnosti, a ne razlike među djecom. Pretpostavlja se da sva djeca prolaze kroz iste razvojne stupnjeve, kao i da sva djeca ovladavaju pojmovima kao što su stalnost predmeta i konzervacija. Neka istraživanaj pokazuju da posebna iskustva mogu utjecasti na razvoi Piagetovih pojmova (npr. kulture koje vode nomadski život više će poticati razvoj 25

prostorne orijentacije dok će sjedilačke poticati razvoj pojmova količine i volumena). Međukulturalno istraživanje podržava Piagetovu tvrdnju o univerzalnosti.

3.)

RAZDOBLJE FORMALNIH OPERACIJA (12. - odrasla dob)

-

može mu se odrediti početak (12. - 13. godina - početak adolescencije), ali ne i kraj, jer jednom kada se uspostave, formalne operacije traju do kraja života

-

no, formalne se operacije mogu pojaviti i kasnije, ili se ne moraju uopće pojaviti (podaci pokazuju da svatko ne dosegne stupanj formalnih

-

-

operacija) dijete na stupnju konkretnih operacija spoznajno funkcionira pomoću predožbi, a ne vanjskim ponašanjem, ali je još uvijek ograničeno na bavljenje onime što se nalazi ispred njega - s konkretnim, opipljivim na stupnju formalnih operacija ne postoji takvo ograničenje osobita značajka formalno-operacijskog razdoblja je sposobnost hipotetičko-deduktivnog rasuđivanja - oblik rješavanja problema kojem je svojstvena sposobnost stvaranja i provjere hipoteza i izvođenje logičkih zaključaka na temelju rezultata provjere

-

sustav formalnih operacija ponovno uključuje različite oblike misaonih

-

radnji (operacije to podrazumijevaju) razlika između konkretnih i formalnih operacija: za dijete na stupnju konkretnih operacije uvijek je polazište neposredna stvarnost iz koje može učiniti samo ograničen korak prema hipotetičkom, nasuprot tome, za dijete na stupnju formalnih operacija polazište je svijet mogućnosti - što je to što bi moglo biti istinito

-

dostignuće formalnih operacija je najjasnije ako se usporedi s prethodnim razdobljem

-

pristup formalnih operacija uključuje određenu vrstu obrata između stvarnosti i mogućnosti - ispitanici na toj razini počinju razmatrati nekoliko različitih mogućnosti tj. hipoteza, a samo sustavno razmatranje svih mogućnosti omogućuje ispitaniku da dođe do rješenja

Novija istraživanja o formalnim operacijama -

ispostavilo se da je Piaget u ovom slučaju možda precijenio sposobnost izvođenja zadataka jer se ispostavilo da neki odrasli ispitanici ne mogu riješiti Inhelderove i Piagetove zadatke

26

-

ipak, neki istraživači smatraju da se i ovdje javlja podcjenjivanje jer su Inhelderovi i Piagetovi zadaci većini ljudi nepoznati i uobičajen način njihove primjene ne potiče ispitanike na optimalnu izvedbu, tako da je

-

potrebno pojednostaviti postupak, u tom slučaju su i mlađa djeca sposobna za formalne operacije drugi je mogući postupak promjena sadržaja zadatka jer se pokazalo da sposobnost formalnog rasuđivanja ovisi o usklađenosti između vrste obrazovanja i posebnosti zadatka te o tome jesu li sadržaji ispitanicima

-

zanimljivi i bliski međukulturalna istraživanja dala su sukladne rezultate

-

u istraživanjima logičkog rasuđivanja i znanstvenog rješavanja problema

-

utvrđena je i važnost posebnih interesa i uvježbavanja ne postižu svi najvišu razinu kogntiivnog funkcioniranja De Lisi i Staudt: samo katkad funkcioniramo na najvišoj razini

Prigovori: ponovno je u pitanje dovedena dosljednost unutar pojedinog stupnja - često su utvrđivane niže ili tek umjereno visoke korelacije između formalnooperacijskih zadataka. Neki su kritičari žestoko napadali ideju o posebnim logičkim strukturama za koje je Piaget vjerovao da se nalaze u podlozi formalno operacijske izvedbe.

KOGNITIVNA PROMJENA -

dosad smo utvrdili koje su najvažnije kognitivne promjene pri razvoju, a

-

sada se okrećemo pitanju: kako možemo objasniti te promjene Piagetovo stajalište o odnosu prirode i odgoja je interakcionističko naveo je 4 opća činitelja koja pridonose kognitivnoj promjeni: 1.) biološko sazrijevanje - učenje i razvoj uvijek se zbivaju u okviru ograničenja koje postavlja djetetova maturacijska razina. Neki tumači čak vjeruju da Piagetova teorija pretpostavlja čak i veći doprinos bioloških činitelja nego je to sam Piaget priznavao 2.) Iskustvo je također važno. Piaget je podijelio iskustvo u 2 kategorije: fizičko (djetetovo bavljenje neživim predmetima) i socijalno (djetetova interakcija s ljudima). U oba slučaja naglasio je važnost asimilacije i aktivnosti - djeca moraju uklopiti nova iskustva u ono što već razumiju, ali moraju i stvoriti novu spoznaju umjesto da primaju već gotovo znanje. 3.) Ekvilibracija ili uravnoteženje - za njega najvažniji od sva četiri činitelja - njegov izraz za biološki proces samoregulacije koji potiče kognitivni sustav na sve više i više oblike ravnoteže. 27

Ekvilibrij (ravnoteža) - obilježje kognitivnog sustava u kojem su asimilacija i akomodacija uravnoteženi te tako dopuštaju prilagodbene, neiskrivljene odgovore prema okolini. Ekvilibracije je odgovorna za organizaciju razvoja (doprinosi vezani uz sazrijevanje i različite vrste iskustva usklađeni su u različitim kognitivnim strukturama). Ona također služi i za objašnjenje motivacije jer kognitivni sustav uvijek teži postizanju i održavanju stanja ravnoteže koja je odlika prilagođenog ponašanja. Kada dijete naiđe na neku novu pojavu, to izaziva neravnotežu ili kognitivni sukob. Dijete će osjetiti potrebu da se riješi tog sukoba i stalno će razmišljati i djelovati sve dok konačno ne shvati događaj i tako povrati ravnotežu. Ekvilibracija objašnjava i smjer razvoja - činjenicu da se razvoj uvijek odvija naprijed u uzlaznom smjeru. Kad postoji ravnoteža, samo su neka rješenja prihvatljiva, stoga dijete ne može otkloniti ravnotežu iskrivljavanjem ulaznih info ili vraćanjem na prethodne stupnjeve, jer kad je ravnoteža uspostavljena, ona postoji na višoj i boljoj razini razumijevanja.Nerazumijevanje se pretvara u razumijevanje, a niži -

stupnjevi prelaze u više ipak, Piaget nije na najjasniji način objasnio ekvilibraciju tj. kako dolazi do razvojnih promjena nego je samo dao okvir unutar kojeg se može postaviti teorija promjene.

Eksperimentalna istraživanja uvježbavanja -

-

pristup koji je najčešći u piagetovskim istraživanjima uvježbavanje počinje sa skupinom djece koja još nisu svladala neki Piagetov pojam, a nakon uvježbavanja se primjenjuje test za provjeru stanja da bi se vidjelo je li se dječje razumijevanje poboljšalo 3 opća zaključka ovih istraživanja: 1.) Uvježbavanje je teško, ali nije nemoguće - neke strategije nemaju uspjeha, ali je jasno da se određeni Piagetovi pojmovi mogu eksperimentalno naučiti 2.) Uspjeh uvježbavanja ovisi o djetetovoj razvojnoj razini - uspjet će samo ako je dijete već blizu svladavanja tog pojma jer će samo tada dijete moći asimilirati nove informacije i učiniti potrebne akomodacije 3.) Različitim metodama uvježbavanja postignut je uspjeh - teško je shvatiti kako Piagetova, ili bilo koja druga teorija može obuhvatiti sve metode koje su se u laboratorijima pokazale uspješnima. Ipak, laboratorijska istraživanja su za stvaran razvoj ipak upitna jer je

28

laboratorijska situacija ponešto durkčija od djetetova prirodnog okruženja.

29