Skripta Iz Spedicije

ZNACAJNA OBILJEZJA ŠPEDICIJE I ŠPEDITERA (Azra) Pojam špedicije i špeditera Rijec “spedicija” potice od lat.rijeci “expedire”, sto u doslovnom prevodu znaci “odrijesiti” ili “urediti”. Dok se u prakticnoj primjeni prevodi kao odpremiti, odposlati ili odaslati. U znanstvenim i strucnim dijelima pojmovi “spedicija” i spediter razlicito su definirani. Siroko prihvacena definicija spedicije glasi: Spedicija predstvalja specijaliziranu privrednu dijelatnost koja se bavi organizacijom otpreme robe i drugim poslovima koji su s tim u vezi. Spediciju obavlja spediter, a to je privrednik, pravna ili fizicka osoba koja se iskljucivo bavi organizacijom otpreme robe svojih komitenata pomocu vozara (transportnih preduzeca) i dr.poslovima koji su s tim u vezi. Pod pojmom poslovima medjunarodne spedicije podrazumjevaju se privredne usluge vanjsko – trgovinskog prometa, odnosno poslovi:otpreme robe iz vlastite u strane zemlje(izvozna spedicija), doprema robe iz stranih u vlastite zemlje (uvozna spedicija) i provoza robe izmedju stranih preko vlastite zemlje (provozna ili tranzitna spedicija) koje obavljaju medjunarodni spediteri, te obavljanje drugih propisanih ili uobicajnih spedijalnih i sporednih poslova i poslova u vezi s otpremom, dopremom ili tranzitom robe. Medjunarodni spediter je privrednik, pravna ili fizicka osoba registrirana za obavljanje poslova vanjsko – trgovinskog prometa koja iskljucivo i u obliku stalnog zanimanja zaključuje u svoje ime i za tudji racuna (kao komisionar), u tudje ime i za tudji racun (kao agent) i u svoje ime i za svoj racun (kao samostalna kategorija privrednika). Ugovore potrebne pri organiziranju otpreme (izvoza), dopreme(uvoza) i provoza(tranzita) robe svojih nalogodavaca pomocu vozara i obavlja druge propisane ili uobicajne specijalne (sporedne) poslove i radnje u vezi s otpremom, dopremom i provozom robe. Spediter redovno obavlja samo – organiziranje i dopreme komitentove, odnosno nalogodavceve robe ali ne i sam prijevoz. Spediter je posrijednik izmedju osobe (komitenta, nalogodavca) koja mu povjerava svoju robu na otpremu i vozara koji obavlja sam prijevoz(brodara, zeljeznice, cestovnog prijevoza itd.). Spediter medjutim moze u granicama zakonskih propisa obavljati i sam prijevoz robe. Kad spediter vlastitim prijevoznim sredstvima prevozi kontinentom robu, onda on nastupa u dvostrukoj ulozi i to:kao spediter (kao organozator otpreme i dopreme robe) i kao vozar. Dakle kao izvrsitelj ranog prevoza robe. U ovakvom slucaju spediter odgovara ne samo po propisima koji vrijede za speditersku dijelatnost nego i po propisima koji vrijede za transportnu dijelatnost odnosno transportno preduzece. Otprema, doprema i tranzit ne sastoje se samo u prijevozu robe u uzem smislu te rijeci, nego oni ujedinjuju brojne faze u ukupnom prijevoznom procesu (skladistenje, utovar, istovar, pretovar, vaganje …). Spediter ne mora organizirati citav prijevozni proces jer on moze obaviti samo neke od faza ukupnog prijevoznog procesa (npr.prihvat nalogodavceve robe i njeno cuvanje u vlastitom skladistu). Spediterski poslovi se generalno mogu podijeliti u 3 kategorije: - Pravni (npr.zastupanje komitenta u slucaju havarije i ostecenja robe); - Tehnicki (npr.skladistenje robe, utovar, istovar, sortiranje robe isl.); - Finansiski poslovi (npr.izdavanje garancija).

1

Ekonomski zadatak spedicije ogleda se u tome da ona kao organizator otpreme i dopreme robe pronadje i osigura najbolje ekonomske uslove, za otpremu i dopremu robe kako bi one bile izvrsene na najekonomicniji nacin.

VRSTE SPEDICIJE(Azra) Spediterski poslovi su posebno poslovi medjunarodne spedicije toliko raznovrsni i kompleksni da je u okviru spediterske dijelatnosti moralo doci do odredjene podijele rada i specijalizacije. U savremenim trzisnim uslovima poslovanja u spediterskim preduzecima posebno manjim i srednjim vrlo je tesko, gotovo nemoguce baviti se svim oblicima i vrstama spediterske dijelatnosti. Takvo poslovanje u pravilu nebi bilo ekonomicno i rentabilno jer najekonomicnije i najrentabilnije poslovanje zahtijeva specijalizaciju u spediterskoj dijelatnosti. U literaturi postoji vise stajalista prema kojima se spedicija moze podijeliti na vrste. Glavno stajaliste za odredjivanje vrste spedicije jesu: 1. teritorijalni djelokrug poslovanja(nacionalna i medjunarodna spedicija) 2. osnovno obiljezje poslovanja(lucka, kontinentalna i granicna) 3. obim poslovanja(velika, mala i srednja spediterska poduzeca) 4. najcesce koristeno prijevozno sredstvo(pomorska, zeljeznicka, rijecna, kamionska i zrakoplovna spedicija) 5. vrsta prijevoza(brzovozna, sporovozna, ekspresna, vagonska, denčana(komadasta posiljka), masovna i čarterska spedicija) 6. predmeti opreme(spedicija ruda, hemislih proizvoda, masovnih tereta, industriskih proizvoda).

Nacionalna spedicija To je spedicija koja se bavi iskljucivo organiziranjem odpreme i dopreme robe unutar jedne drzave i koja se pri tome sluzi iskljucivo domacim prijevoznim sredstvima(kompanijama). Nacionalna spedicija organizira opremu i dopremu robe: 1. U istom smijeru(tzv.loko spedicija; nacionalna spedicija u uzem smislu) 2. Iz jednog mjesta u drugo(tzv.medjumjesna ili unutarnja spedicija). Medjumjesna spedicija treba dobro poznavati domaci prometni sistem i unutrasnju trgovinu(trgovina na veliko i malo) i prema njihovim potrebama organizirati otpremu i dopremu robe iz jednog u drugo mjesto. Dok se nacionalni spediter na moze baviti angaziranjem otpreme i dopreme robe u medjunarodnom prometu, dotle medjunarodni spediter redovno moze obavljati speditersku dijelatnost u nacionalnom prometu.

2

Medjunarodna spedicija Medjunarodna spedicija (uvozna, izvozna, tranzitna) rijedje se specijalizira samo za jedan od spomenutih tipova organizacije otpteme robe. Mnogo je cesci slucaj da se u praksi oni istovremeno bave sa svim tim aktivnostima(vrstama spedicije). Medjunarodna spedicija je mladja od nacionalne i ima veliko privredno i drustveno znacenje za svaku nacionlnu privredu. U mnogim zemljama oko 95% cijelokupnog izvoza, uvoza i tranzita obavlja se putem specijaliziranih spediterskih preduzeca. Poslovanje u medjunarodnoj spediciji znatno je opseznije i slozenije od onog u nacionalnoj spediciji. Raznovrsnost i razgranatost poslova u spediterskoj dijelatnosti dovela je do podijele i specijalizacije medjunarodne spedicije i prema osnovnom obiljezju spediterskog poslovanja. Do takve specijalizacije doslo je uz ostali i zbog izrazene konkurencije narocito ne lojalne u ekonomskim razvijenim zemljama. Svaki spediter je upravo zbog ostre medjunarodne konkurencije i obima slozenosti spediterskih aktivnosti slozenih odnosa na domacem i ino-trzistu te sve vecih zahtijeva korisnika spediterskih usluga nastajao da pruzi svojim nalogodavcima nesto vise i kvalitetniji paket usluga nego sto je mogu pruziti drugi spediteri. Tako je doslo do podijele medjunarodne spedicije na 3 vrste: 1. Lucku(pomorsku) 2. Kontinentalnu 3. Granicnu spediciju.

Lucka(pomorska)spedicija To je spedicija koja se iskljucivo ili pretezno bavi organiziranjem otpreme i dopreme robe pomorskim prijevoznim sredstvima. Poslovi lucke spedicije obavljaju lucki spediteri. Medju glavnim vrstama spedicije najznacajnije mjesto pripada luckoj spediciji. Ta tvrdnja proizilazi iz cinjenice da se oko ¾ svijetske trgovine odvija preko mora. Pa se s spravom moze reci da trziste rada medjunarodne spedicije lezi upravo u lukama. S obzirom na svoje osnovno obbiljezje lucka spedicija se zove i pomorska. Takvo obiljezje proizilazi zbog dva glavna razloga. 1. more je najjeftiniji prijevozni put 2. more kao prometni put uvazava i izvjestan monopolski polozaj jer jedino ono omogucava veci i obimniji robni promet izmedju pojedinih kontinenata. Lucki spediteri izvršavaju svoje brojne poslove, odnosno organizaciju brojne manipulacije na morskim lukama(uskladistenje robe, istovar, utovar, pretovar, rastiranje, signiranje, pakovanje, te sklapanje ekonomskih pravnih odnosa s brodovima, skladistima, osiguravajucim kucama, carinskim i sanitarnim veterinarskim i dr.sudionicima u prometnom sistemu) s ciljem da koordiniranjem rada svih sudionika u otpremi i dopremi robe ubrzaju te radnje i da smanjeprijevozne troskove na najmanju mogucu mjeru. U tom kontekstu, lucki spediteri mogu vrlo bitno uticati na sigurno, strucno, brzo i ekonomicno izvrsenje poslova svih sudionika u prometu robe morskim

3

putem. Da bi uspjesno izvrsio svoje brojne obaveze u okviru luckog prometa, lucki spediter mora dobro poznavati tehnicko – tehnolosko i pravno – ekonomske mogucnosti, uslove prava i obaveza svih sudionika koji su direktno ili indirektno povezani poslovima u morskim lukama.

Kontinentalna spedicija Je spedicija koja se iskljucivo ili pretezno bavi organizacijom otpreme i dopreme robe kopnenim prijevoznim putevima. Kontinentalna spedicija se moze podijeliti na zeljeznicku, rijecno-kanonski-jezersku, cestovnu i izuzetno zracnu spediciju. Poslove kontinentnalne spedicije izvrsavaju kontinentalni spediteri. Oni se specijaliziraju za organiziranje otpreme i dopreme robe jednim od spomenutih prijevoznih puteva. U praksi medjutim najcesce se nevrse specijalizacije i podijela kontinentalni speditera na spomenute podvrste. Oni redovno oragniziraju otpremu i dopremu robe svim vrstema kontinetalnih puteva prema propisima koji vrijede za doticnu prijevoznu granu. Oni prate promjene a narocito tarifne politike u zeljeznickom, cestovnom i dr.prijevoznim sistemima. U svijetu takvo im pracenje omogucava tarifno kombinovanje i koristenje povlastica koje vrijede za prijevoz robe kroz pojedine zemlje. Kontinetalni spediteri mogu u kombinovanom transportu koristiti savremene oblike racionalizovanog manipulisanja i transporta robe(paletizacija, kontejnerizacija i sl.) posebno u multimodalnom transporu bitno uticati na racionalizaciju s aspekta vremena i troskova. Kada se govori o kontinentalnoj spediciji potrebno je naglasiti da se brojna spediciona preduzeca gotovo redovno bave poslovima lucke i poslovima kontinentalne spedicije. One obicno u svom sastavu imaju specijalizirane filijale(poslovnice i ispostave) odnosno sektore ili nize organizacione oblike koji se pretezno bave poslovima jedne vrste spedicije. Pravni polozaj i odgovornost spedicije preduzeca regulisani su kod nas na isti nacin i za kontinentalnu i za lucku spediciju.

Granicna spedicija Je spedicija koja se pretezno bavi carinskim poslovima oko otpreme izvozne, dopreme uvozne i tranzitne robe, te drugim poslovima koji su u vezi sa prelazom robe preko drzavne granice(carinske crte). Poslove granicne spedicije obavljaju granicni spediteri spediteri. Dijelatnost granicne spedicije obuhvata one usluge koje su povezane sa obavljenjem odredjenih carinskih formalnosti oko izvoza, uvoza, tranzita robe i raznim manipulacijama koje se obicno obavljaju s takvom robom na granici(pretovar robe, povremeno skladistenje, organizacija i omogucavanje pregleda robe, sanitarni veterinarski i fitosanitarni). U cijelokrug grana spedicije spadaju i drugi poslovi koji se odnose na kontrolu kvaliteta i kvantiteta robe, doledjivanje lakokvarljive robe i hranjenje zivih zivotinja isl. Granicni speditera takodje ima zadatak da organizira zbirni promet posiljaka. Takvim se prometom osigurava brza otprema robe, a istovremeno povoljno utice i na visinu prijevoznih troskova. Granicni spediteri obavljaju svoje specificne

4

poslove u okviru spediterske dijelatnosti vrlo cesto po nalogu i za racun drugih(luckih, kontinentalnih i granicnih speditera) koji na odgovarajucem granicnom prijelazu nemaju vlastite organizirane jedinice(poslovnice). U literaturi i praksi granicna spedicija se cesto naziva i pogranicna, sto je u biti pogresno iz vise razliga. A narocito: 1. sto granicni spediteri obavljaju svoje poslove na granici. Najcesce u sijedistu granicne carinarnice, pa je za njihovu dijelatnost karakteristicna granicni,a ne pogranicni pojas. 2. sto granicni spediteri obavljaju poslove koji su u vezi s opstim prometom robe preko granice,a ne malo granicnim dvovlasnickim i drugim probnim prometom karakteristicnim za pogranicni pojas . 3. Granicni spediter posluje po propisima koji vrijede za opsti a ne za pogranicni carinski i dr.rezim. Zbog toga, kao sto je granicarnice koje obavljaju svoju dijelatnost na granici nazivaju granicna carinarnica, treba i speditere koji organiziraju prijelaz robe preko granice nazivati granicni a ne pogranicni spediteri.

FUNKCIJE SPEDICIJE U VANJSKO – TRGOVINSKOM I PROMETNOM SISTEMU(Azra) Kada se govori o funkcijama medjunarodne spedicije misli se na zadatke sto ih obavlja u vanjskoj trgovini i medjunarodnom prometu, odnosno na ulogu koju ona ima u vanjsko – trgovinskom i medjunarodnom prometu. Osnovna privredna funkcija medjunarodne spedicije ogleda se u tome da ona kao dijelatnost organizacije otpreme. Dopreme i tranzita robe pronadje i osigura najbolje ekonomske uslove za otpremu, dopremu i tranzit robe kako bi cijelokupni proces transporta bio izvrsen na siguran, strucan i ekonomican nacin. Osnovne privredne funkcije spedicije mogu se podijeliti 6 kategorija i to: 1. prostorna 2. vremenska 3. kvantitativna 4. kvalitativna 5. kreditna 6. propagandna. Spediterska prostorna funkcija se sastoji u njenom aktivnom sudijelovanju u savladavnju prostornih udaljenosti izmedju mjesta proizvodnje i mijesta potrosnje, pa se ovo posredovanje naziva interlokalni(interlokalna funkcija). Bez obzira na udaljenost izmedju proizvodjaca i potrosaca (koje mogu biti manje ili vece) na toj relaciji potrebno je manipulirati robom, odnosno organizirati racionalnu manipulaciju i transport robe. Vanjska trgovina i medjunarodna spedicija u ostvarivanju prostorne funkcije pojavljuju se kao organizatori, koordinatori i izvrsioci vanjskotrgovinskog prometa dok medjunarodni transport obavlja fizicki prijenos s jednog na drugo mijesto.

5

Spediterska vremenska funkcija se ogleda u dijelovanju medjunarodne spedicije u savladavanju vremenske razlike i izmedju proizvodnje i potrosnje. Vrlo tijesno i funkcionalno stoji s prostornom funkcijom. U praksi je naime, vrlo rijedak slucaj da se proizvodna roba direktno po zavrsnom proizvodnom procesu dostavlja na trziste i odmah prodaje potrosacima. Medjunarodni spediter vremensku funkciju najcesce ostvaruje svojim brojnim aktivnostima u vezi sa manipulacijom i skladistenjem robe kao sto su npr.organizacija utovara, odnosno istovara ili obavljanje tih radnji u vlastitim skladistima, vlastitim sredstvima i radnom snagom. Isto tako oni u okviru te funkcije obavljaju carinske formalnosti oko uvoza, izvoza i tranzita robe, te organizuju i omogucavaju pregled robe sanitarnim, veterinarskim i fitosanitarnim i dr.organima, hranjenje i pojenje zivih zivotinja, organizovanjem zbirnog transporta, kontrole kvaliteta isl. U izvrsenju te funkcije spediter se moze pojaviti u ulozi savjetodavca, organizatora, koordinatora, ali i realizatora brojnih mogucnosti koje omogucavaju da se na siguran i blagovremen nacin kao i racionalno premosti vremenska razlika izmedju proizvoda u jednoj i potrosnje u drugoj zemlji. Spediterska kvantitativna funkcija se sastoji u njenom aktivnom ucescu u organizaciji najveceg dijela vanjsko trgovinske razmijene, tj.uvoza, izvoza i tranzita ali i u racionalnom manipulisanju i transportu robe , jer poznato je da medjunarodni spediter znacajno moze doprinijeti povecanom obimu(kvantumu) vanjsko – trgovinske razmijene. Ostvarivanjem te svoje funkcije, spediter bilo da se pojavljuje kao organizator manipulacija i transporta, zbirnog ili masovnog tereta ili istovremeno i kao prijevoznik, skladistar, pomorski agent i slicno, direktno ili indirektno pruza ekonomske koristi brojnim ucesnicima u vanjsko – trgovinskom i prometnom sistemu. Spediterska kvalitativna funkcija se sastoji u spediterovim brojnim aktivnostima kojima se omogucava optimalno manipulisanje i transport predmetne robe. Medjunarodni spediter u ostvarenju te funkcije obavlja sljedece poslove: 1. instradaciju 2. pakovanje 3. poboljsanje ambalaze 4. signiranje 5. uzorkovanje 6. sortiranje 7. hranjenje i pojenje zivih zivotinja 8. doledjivanje lakokvarljive robe u mijestu otpreme i za vrijeme prijevoza Od kvalitete izvrsenja ovih radnji tj.ove spediterske funkcije zavisi i kvalitet izvrsenja, aktivnosti vanjske trgovine i medjunarodnog prometa. Spediterska kreditna funkcija ; Zbog ostre konkurencije organizacija ali i drugih razloga npr.niske akumulativnosti proizvodjaca, preradjivaca i krajnjih kupaca te cinjenice da su spediteri postali vrlo znacajni sudionici u vanjsko trgovinskom i prometnom sistemu spediterska kreditna funkcija posljednjih 20 godina postala je jedna od najvaznijih spediterskih funkcija. Ta funkcija se sastoji u kreditiranju proizvodjaca koji

6

proizvode robu za izvoz ili koji uvoze reprodukcioni materijal potreban u procesu proizvodnje odnosno nalogodavca (izvoznika, uvoznika). U praksi postoje nekoliko nacina kreditiranja: 1. kreditiranje nalogodavca(najcesce izvoznika i uvoznika ali i proizvodjaca). Na taj nacin sto spediter za njegov racun placa nuzne i korisne troskove carine i carinske takse nastale u vezi sa organiziranjem otpreme, dopreme i tranzita robe. To su razni troskovi kao npr.troskovi manipuliranja samog transporta, osiguranja, pakovanja, signiranja, ugovorne kontrole i sl.koje spediter blagovremeno placa izvrsitelju pojedinih radnji i usluga, a tek na racun izvrsene otpreme, dopreme ili tranzita te troskove zaracuna nalogodavcu. U spediterskom poslovanju cesti su slucajevi da proces otpreme, dopreme ili tranzita traje ponekad cak mijesec do dva i u tom vremenu spediter vlastitim sredstvima placa za racun nalogodavca pogodne troskove bez angaziranja nalogodavcevih sredstava te na taj nacin angaziranjem vlastitih sredstava spediter kreditira nalogodavca i stice pravo na posebnu proviziju odnosno propisane kamate. 2. ustupanje prava na koristenje deviznih sredstava ili prodaju deviznih sredstava svojim nalogodavcima spediterske organizacije posebno one koje se bave organiziranjem tranzita robe ili obavljanjem drugih spediterskih poslova za racun inozemnih nalogodavaca ostvaruju znatna devizna sredstva iznad vlastitih potreba, cesto za visak tih sredstava ustupaju pravo na koristenje ili prodaju tih deviznih sredstava svojim domacim nalogodavcima najcesce direktno proizvodjacima robe za izvoz. Na taj nacin medjunarodni spediteri bitno ucvrscuju medjuekonomsku zavisnost s proizvodjacima koji proizvode robu za izvoz i kao takvi predstavljaju vazan element vanjsko-trgovinskog sistema. Ustupanjem prava na koristenje deviznih sredstava medjunarodni spditeri kreditiraju svoje nalogodavce. Isto tako prodajom vlastitih deviznih sredstava spediteri protuvrijednoscu tih sredstava kreditiraju svoje nalogodavce. U oba slucaja spediteri sticu prava na propisane provizije. 3. ulaganje finansiskih sredstava u razvojne programe spediterskih poslovnih partnera. Velike spediterske organizacije nerijetko ulazu vlastita finansiska sredstva u razvojne programe svojih poslovnih partnera. Kreditiranje nalogodavca od strane medjunarodnog speditera zavisi od akumulativnosti, odnosno visini obrtnih (novcanih)sredstava kojima raspolaze spediterska organizacija i o tome da li je speditera nalogodavac najcesce proizvodjac koji trazi kreditiranje orijentiran na izvoz ili uvoz vecih kolicina roba i na duze vremensko razdoblje. Spediter i proizvodni subjekt na taj nacin ucvrscuju poslovnu saradnju obezbjedjujuci sigurne i znacajne poslove, a izvrsenjem tih poslova ostvaruju siguran i znacajan dobitak koji omogucuje prosirena reprodukcija. Propagandna funkcija; se sastoji u propagiranju spediterske dijelatnosti opcenito i dijelatnosti vlastite spediterske organizacije ali i u programiranju vanjsko-trgovinske i

7

prometne dijelatnosti, te dijelatnosti pojedinih vanjskotrgovinskih i transportnih organizacija.

Poslovi špedicije u odnosu na privreni sistem(Behmen) Uloga spedicije – spediter je dio vanjske trgovine. Onaj ko prodaje robu u inostranstvu…Medjusobni odnos privrednih subjekata je sve slozeniji. Spediter prima nalog od posiljatelja, pa unajmljuje prijevoznika i proslijedjuje robu primatelju. Spediter je tacka u kojoj se nalazi vise informacija, inputa i outputa.

Spediter

Posiljatelj

Prijevoznik

Vlastiti prijevoz

Drugi ucesnici; -izvoznik -uvoznik -skladistar -pomorski agent -osiguratelj -carinska sluzba -izvrsitelj ugovorne kontrole -ostali

Vlastiti prijevoz Primatelj

1.Postoji karakter speditera koji se odrazava kroz komisionu radnju i 2.Da spediter radi po principu agenta Evropska skola speditera – u svoje ime radi, a za svoj racun. Americka skola – u tudje ime i za tudji racin.Troskovi transporta se zovu – lakopotivni ili troskovi transporta.•Ako se ima vlastiti prijevoz, (posiljaoc i primaoc) ne moze uticati na prevoz.

8

U dijelu kada posiljatelj ili primatelj ima vlastiti prijevoz, dobije odredjene komponente(ccestovne, zeljeznicke).Intermodalni transport – sudjelovanje vise sudova koji se mogu mijenjati(prijevoz robe u kontejneru).Multimodalni transport – sudovi se ne mogu mijenjati. U pocetku razvoja speditera u Jugoslaviji; Jugoslavija je imala centralisticki nacin upravljanja do 53 god. Postojala je spediterska kuca; Kompletni odnosi sa inostranstvom utvrdjeni su sa jednog mijesta. Uglavnom je postojala trampa(roba za robu se mijenjala). Da bi se drzala kontrola, ministarstvo je direktno kontroliralo te odnose. Taj sistem je brzo propao. Taj odnos se vec 50-tih god.spustio na republike. U BiH je bio intersped. Pocelo je da se razvija trziste speditera. Vecina speditera u pocetnim god.imala je svoja prijevozna sredstva. Spediter je po svojoj def.arhitekta transporta. Kad je spediter imao sopstveni prijevozni park poceo je da utijece na cijenu, a to ekonomski nije bilo zdravo. To nije bila drzava. Najveci spediter u Europi je shenker. Da bi bio sto produktivniji, shenker je prodao odredjeni dio kapitala, zadrzao vecinsko vlasnistvo. Ali pri tom se vodilo racuna da se taj odnos ne zoupotrijebi. Koridor 7 –Rajna – Bajna – Dunav otvorene su luke, grupa Bavarskih luka, koje su finansirale speditera.Interfigo drustvo – jednostavno se naruci, to je drustvo neprofitabilno i kapital dodje za odredjeni dan. Ugao rasipanja je – ctg ugla. Medjunarodni privredni sistem: Ako se posmatra historija, tada se u svijetu nije mogao razvijati MPS, ali se ipak trgovalo sa drugim zemljama. Kasnije razvojem transporta doslo je do vece medjunarodne razmjene. On se posebno veze za nastanak parne lokomotive 1825 god. Medjunarodni privredni sistem nije se razvijao na jedan usmjeren nacin do I svi.rata. taj pruvredni sistem, i I i II svijet.rat, je bio borba za trziste. Englezi su imali zlatnu podlogu za funtu i imali su namjeru zadrzati svoj prioritet. SAD su iskoristile I svj.rat, kada su bili povjerenici oruzja. Nako I svj.rata od duznika poceli su povjeritelji. II svj.rat je bio borba za kolonije. Transport je podrazumjevao razvoj industrije. Njemci cu poceli da prave prugu, koja je isla preko Carigrada i Bagdada do izvorista nafte. 1944 u Beton Wotsu bio je sastanak velikih prije svega zapadnih sila u kome su se postavile 3 velika temeljna sistema. Prvi se dio zvao: 1. sporazum o slobodnoj trgovini, GAT 2. utvrdjivanje pariteta izmadju dolara i kolicine zlata, tada je utvrdjen paritet 35US = 31.1035 gr.AU ----iz 1934god. Fina unca zlata 42.22US = 31.1035 gr.AU-----danas 3. treci dio sistema je uloga i znacaj za medjunarodni privredni sistem svjedske banke za razvoj i medjunarodnog monetarnog fonda. Prijasnji GAT(WTO) – sporazum o medjunarodnoj trgovini. GAT je dio uredjenja odnosa u svijetskom privrednom sistemu zapada, a onda je nastao WTO koji je utvrdio arbitrazni dio(sankcije). BiH je clan WTO – a. Stvara se medjunarodni planetarni sistem koji uspostavlja pravila igre. Kasnije i Evropa stvara Evropsku banku i europsku investicionu banku za razvoj infrastrukture. Treba ucestvovati u stvaranju privrednog

9

sistema na aktivan nacin:obrazovanjem, znanjem, harmonizacija), skolstvo, radni potencijal, zdravstvo.

harmonizacijom(socijalna

ULOGA MEDJUNARODNOG SPEDITERA U CARINSKOM POSLOVANJU(Tinjak Dzemal) Obavljanje poslova u vezi sa carinjenjem robe U skupinu osnovnih poslova medjunarodnog speditera ulazi i izvrsenje radnji u vezi sa carinjenjem robe. Carinjenje se obavlja na temelju CARINSKE DEKLARACIJE koja se popunjava na propisanom formularu. Carinjenje se moze obaviti u prijevoznom sredstvu(ukoliko se roba otprema tim sredstvom do krajnjeg korisnika) ili u carinskim skladistima, smijestilistima, a u iznimnim slucajevima u prostorima krajnjeg korisnika ili uvoznika. Kod carinjenja u skladistu rokovi su nesto dulji i iznose 3 dana od prispjeca obavjesti s time da rok pocinje teci prvog narednog dana. Uvoznoj carinskoj deklaraciji prilazu se slijedeci dokumenti:  orginalna faktura inozemnog dobavljaca  originalna prijevozna isprava  deklaracija o carinskoj vrijednosti uvozne robe  potvrda o porijeklu robe  prijava o zakljucnom poslu  polica osiguranja  certifikat o kvaliteti robe  sanitarni, veterinarski ili fitopatoloski pregled robe – potvrda o izvrsenom pregledu  potvrda o eventualnom oslobodjenju ili smanjenju carinske stope i poreza na promet  ostali potrebni dokumenti Roba se moze ocariniti na nekoj carinarnici u unutrasnjosti ili na pogranicnoj carinarnici, sto zavisi od speditera. Roba se carini prema carinskim tarifama koje su razvrstane po skupinama robe koje su u carinskoj klasifikacijirazvrstane po svojstvima i obiljezjima te su svrstane u odijeljke kojih ima 21. Carinska deklaracija podnosi se u 6 primjeraka. Sto se tice isprava za carinjenje, spediter se mora pobrinuti da ih pravodobno nabavi od nalogodavatelja, a neke i sam da ispostavi: 1. Prijava o zakljucenom poslu 2. prijava o izvozu robe 3. Faktura Ako se carinjenje obavlja na pogranicnoj carinarnici, onda se prijevozniku ne predaje takav primjerak deklaracije, vec prijevoznik ispostavlja tzv.prijavu za izvoz/uvoz robe i predaje carinarnici na ovjeru.

10

Izricit ili prešutni nalog spediteru u poduzimanju radnji u carinskom postupku Zakon o obaveznim odnosima(1991) predvidja da”nalog za otpremu robe preko granice sadrzi obavezu otpremnika da provede potrebne carinske radnje, ako ugovorom nije drugacije odredjeno”. Sa stajalista carinskog prava spediter mora imati pismeno ovlastenje, odnosno pismeni nalog carinskog obveznika tj.svog nalogodavca. Dakle nalog za carinjenje ne moze biti prešutan. U spediterskoj praksi to, medjutim, ne stvara nikakve poteskoce, jer carinska sluzba u pravilu ne trazi pismenu punomoc. Pravni polozaj speditera u carinskom postupku Spediter u carinskom postupku dijelujuci u ime i za racun nalogodavca ima i moze imati samo status pomocnika, jer je njegov nalogodavac s procesnopravnog stajalista, stranka u istom postupku. Prema tome po carinskom pravu spediter poduzima radnje u postupku carinjenja robe u ime i za racun nalogodavca, jer polozaj stranke u carinskom pravnom postupku mogu imati samo izvoznici i uvoznici koji su nalogodavci spediteru. U obavljanju poslova na granicnom prijelazu spediter u odredjenim carinskopravnim situacijama moze doci u polozaj carinskog obveznika za carinsku robu, ali u takvim slucajevima on ostaje u temeljnom statusu pomocnika nalogodavca. Podaci i isprave potrebni spediteru u carinskom postupku Nalogodavac je duzan pravodobno predati spediteru sve isprave potrebne za izvrsenje naloga, a to podrazumjeva i sve isprave potrebne za carinjenje robe. Sve posljedice koje mogu nastati zbog pogresnih podataka, neispravnih dokumenata ili nepravodobno primjenjenih dokumenata snosi nalogodavac. Mjesto carinjenja u carinskom postupku i spediterske radnje pri carinjenju robe Mjesto carinjenja odredjuje spediter ako ga nije odredio nalogodavac ili ako nije propisima odredjeno. Prema carinskom pravu carinjenje robe se sastoji iz vise medjusobno povezanih radnji i to: 1. podnosenje deklaracije 2. prijema deklaracije 3. pregled robe 4. svrstavanje robe po carinskoj tarifi i drugim tarifama 5. utvrdjivanje carinske osnovice, svote carine i drugih uvoznih obaveza koje terete robu 6. naplacivanje utvrdjenih svota carine i drugih uvoznih obaveza 7. naknadnog obracunavanja, naplate i povrata carine i drugih uvoznih obaveza

11

Špediter i plaćenje carine Nakon izvrsenog pregleda robe, carinarnica obracunava i naplacuje carinu i druge uvozne dadzbine. Podnositelj deklaracije ne moze podici robu ispod carinskog nadzora prije nego sto carinarnici, kojoj je podnio deklaraciju, plati carinu i druge uvozne dadzbine. Prilikom popunjavanja deklaracije spediter u nju naznacuje oddgovarajucu sifru na temelju koje se racun za placanje carine dostavlja spediteru ili uvozniku.

FIATA – MEDJUNARODNO UDRUZENJE SPEDITERA(Šunj Nermin) Pravi znacaj spedicija je dobila razvojem zeljeznickog saobracaja, a kasnije i razvojem i drugih grana saobracaja. Putem spedicije trgovci su htijeli rijesiti nacin ekspanzije, odasiljanja robe. Pod spedicijom podrazumjevamo specijaliziranu privrednu dijelatnost koja se bavi organizacijom otpreme robe i drugimposlovima koji su sa tim u vezi. Poseban uspon i afirmaciju medjunarodna spedicija je zabiljezila od osnivanja i aktivnog dijelovanja Medjunarodnog saveza spediterskih udruzenja – FIATA, koji je osnovan 31.05.1926 godine u Becu. Osnovni cilj osnivanja ove organizacije je bio:tijesnja i bolja saradnja nacionalnih spediterskih udruzenja, izmjena iskustava o svim pitanjima vaznim za nesmetano funkcionisanje. Ostvarivanjem tih ciljeva, FIATA izvrasava i svoje osnovne zadatke, kao sto su naprimjer; rijesavanje tehnicko – tehnoloskih, pravnoekonomskih i organizacionih pitanja koja se odnose na dijelatnost medjunarodne spedicije, medjunarodnog transporta i vanjske trgovine. Prema teritorijalnom dijelovanju poslovanje spedicija se dijeli na: 1. unutarnju spediciju; bavi se organizacijom robe unutar granica jedne drzave i koja se pri tome sluzi iskljucivo domacim prevoznim sredstvima 2. medjunarodna spedicija; kao znanost je skup interdisciplinarnih i multidisciplinarnih znanja koja izucavaju i primjenjuju zakonitosti brojnih i slozenih vanjskotrgovinskih i prometnih aktivnosti. Obaveze spedicije su:  izbor prijevoznog puta  zakljucivanje ugovora o prijevozu  obavljanje carina i drugih formalnosti  pribavljanje prijevoznih isprava

Osnovni poslovi medjunarodne spedicije Glavni zadatak medjunarodnog speditera je da svog komitenta oslobodi cijelokupne brige oko otpreme robe, kako bi on svu svoju paznju mogao usmjeriti na svoj osnovni posao. On mora narucito poznavati tehniku medjunarodne trgovine kao i raznovrsna pitanja koja stoje u vezi sa tehnikom.

12

Osnovni poslovi medjunarodne spedicije obuhvataju slijedeci poslovi; 1. instradacija 2. doziv robe 3. zakljucivanje ugovora o prevozu robe 4. prihvat robe radi otpreme 5. otprema robe u uzem smislu 6. doprema robe u uzem smislu 7. utovar, istovar i pretovar robe 8. ispostavljanje i nabavljanje prijevoznih isprava 9. sklapanje ugovora o transportnom osiguranju 10. uskladistenje robe 11. izvrsenje radnji u vezi sa carinjenjem 12. kontrolu i raklamaciju vozarine, carinjenje drugih dadzbina 13. informiranje komitenata.

Skupinu specijalnih poslova međunarodnog špeditera čine ovi poslov sklapanje ugovora o pakiranju,i signiranjunakon robe; sklapanje ugovora o vaganju i sortiranju i obavljanju tih poslova; izdavanje garantnih pisama; izdavanje špediterski potvrda i drugih FIATA-dokumenata: uzorkovanje robe; zastupanje nalogodavateljau regresnom postupku prema trećim osobama; zastupanje nalogodavatelja u slučaju zajedničke(generalne) havarije; 8. ugovorena kontrola kvaliteta i kvantitete robe u međunarodnom prometu; 9. hranjenje i pojenje živih životinja; 10. doleđivanje robe; 11. sajamski poslovi; 12. lizing poslovi; 13. konsignaciski poslovi; 14. međunarodni pomorski prometnoagenciski poslovi; 15. kreditiranje nalogodavatelja 16. otprema, doprema i prevoz zbirnog prometa; 17. drugi propisani ili uobičajni poslovi u vezi s otpremom, dopremom i prevozom robe. 1.

2. 3. 4. 5. 6. 7.

Medjunarodni spediteri odrzavaju medjunarodne veze s vozarima svih vrsta(brodari, zeljeznicom, drumskim i vazdusnim prevozom) FIATA narocito aktivno suradjuje s ovim medjunarodnim organizacijama: 1. AAR – udruzenje Americkih zeljeznicara 2. AITA ili IATA – medjunarodno udruzenje zracnih prijevoznika 3. BIMACO – balticka medjunarodna pomorska konferencija 4. CONFETRA – generalni savez za trgovinu i transport 5. ICC ili CCI – medjunarodna trgovinska komora

13

6.

IMCO ili OMCI – medjudrzavna pomorska konzulativna organizacija.

Organizacionu strukturu FIATA-e čine: Generalna skupština, izvršni komitet, upravni odbor, predsjedništvo, tajništvo, komisije. Dokumenti i obrasci FIATA Medjunarodni savez spediterskih udruzenja skoro cetiri desetljeca je nastojao uvesti u medjunarodnu robu razmjenu vlastite jednoobrazne dokumente kojima bi se omogucilo jednostavnije i racionalnije manipuliranje robom i pruzila potrebna sigurnost sudionicima u vanjskotrgovinskom i prometnom sistemu. Ta svojstva nastojanja FIATA je i ostvarila izdavanjem i uvodjenjem u upotrebu dokumenata:FCR, FCT, FBL i FWR te obrasci SDT i FFI. Spediterska potvrda (FIATA – FCR) FCR – prijemna potvrda, ali je uobicajan naziv spediterska potvrda. To je neopoziva spediterska potvrda kojom spediter potvrdjuje da je od odredjenog nalogodavca u odredjenom mjestu primio odredjenu robu u dobrom vanjskom izgledu radi otpreme do odredjenog mjesta, s nalogom da u odredisnom mjestu tu robu stavi na raspolaganje odredjenoj osobi, i to najcesce primatelju. FCR je u upotrebi od 1955. Spediterska transportna potvrda(FIATA – FCT) To je isprava kojom spediter potvrdjuje da je od odredjenog nalogodavca primio robu u dobrom vanjskom stanju , u potvrdi se upisuje primatelj i nacin primitka robe u odredjenom mjestu, ali i mjesto do kojeg je unaprijed placena vozarina i drugi troskovi. Primatelj je duzan da u trnutku primanja robe vrati indosirani original FCT, tom potvrdom spediter dokazuje primatelju robe da je preuzeo robu radi otpreme. FIATA – teretnica za multimodalni transport To je spediterova teretnica neprekidno u upotrbi od 1971god. Iako su se stnadardni uvijeti mijenjali i dopunjavali odnosno uskladjivali s propisima, opcim uvijetima i obicajima koji su se primjenjivali u dvadesetogodisnjoj praksi upotrebe savremenih transportnih tehnologija u visenacinskim prijevoznim procesima. Ti su se procesi u tijeku svoga razvoja nazivali:kombinirani, integralni, integrirani, intermodalni, mjesoviti, visenacinski i multimodalni transport. Osim obrazloženih odredaba Standardnih uvjeta FIATA- teretnice za multimodalni prijevoz(1992) sadrže i nekoliko definiranih pojmova, i to: Špediter ili otpremnik,korisnik prijevoza,predavatelj robe, primatelj, preuzeto u držanje, roba.

14

FIATA – skladisna potvrda(FIATA – FWR) Ta isprava nije prenosiva, osim ako je oznacena kao “negocijabilna”. Upotrebljava se kao standardna isprava u nacionalnim okvirima i slucajevima kada spediter obavlja i skladisne poslove. Razlika izmedju te isprave i “skladisnice” je neznatna, pa se FWR – potvrda koristi u mnogim skladisnim poslovima. U toj ispravi utvrdjena su pravila, obaveze i odgovornosti njenog izdavatelja. Ta isprava je u upotrebi od 1975.god. Potvrda pošiljatelja o prijevozu opasne robe (FIATA-SDT) Tim obrascem pošiljatelj, kao nalogodavac špediteru, izjavljuje da roba koju špediter treba otpremiti ilidopremiti odgovara zahtijevima za prijevoz opasne robe prema pravilnicima i konvencijama o prijevozu takve robe (ADR/RID ili IMDG/IMO-IMCO). To isto vrijedi i u slučaju kada se opasni teretz pakiraju zajedno s drugom robom u kontejnere, ašto se mora deklarirati da je miješanje takve robe dopušteno. FIATA – špediterske instrukcije(FIATA-FFI) Taj obrazac sadrži 21 „rubriku“ u kojoj špediterovi nalogodavci upisuju sve relativne podatke i informacije koje su špediteru potrebne za obavljanje svih poslova u vezi s organizacijom,otpremom ili dopremom robe. Praćenje tržišta se sastoji od: praćenja tržišta prijevoznih usluga, praćenje tržišta uopćeno, praćenje položaja vlastitog preduzeća na tržištu špediterski usluga, praćenje tarifne politike vlastitog preduzeča, utvrđivanje mjera za praćenje tržišta

15

Incoterms ( Ismet) U reguliranju pravnoekonomskih interesa između prodavatelja i kupca u međunarodnoj razmijeni već šezdesetih godina. INCOTERMS, odnosno MEĐUNARODNA PRAVILA ZA TUMAČENJE TRGOVINSKIH TERMINA imaju izuzetno veliko značenje i važnu praktičnu primjenu. Incoterms termine je izdala međunarodna trgovinska komora u Parizu 1936. godine ali su kasnije usljedile izmjene i dopune ovih termina. Svi termini svrstani su u četri osnovne skupine prvu skupinu obuhvataju E – termini odnosno termin EXW – franko tvornica ( naznačeno mijesto) to znaci da prodavatelj stavlja robu kupcu na raspolaganje u svom prodajnom prostoru. drugu skupinu obuhvataju F – termini. Ovdje je prodavatelj dužan isporučitirobu do prijevoznika kojeg je odredio kupac FCA – franko prevoznik ( naznačeno mijesto) FAS – franko uz bok broda ( naznačena ukrcajna luka ) FOB – franko brod ( naznačena ukrcajna luka ) treću skupinu obuhvataju C – termini. Ovdje je prodavatelj dužan organizovati u ugovoriti prijevoz robe, ali bez preuzimanja rizika, gubitka ili štete na robi CFR – cijena i vozarina ( ugovorena luka odredišta ) CIF – cijena, osiguranje i vozarina ( ugovorena luka odredišta ) CPT – vozarina plaćena do ( naznačeno mijesto odredišta ) CIP – vozarina i osiguranje plaćena do ( naznačeno mijesto odredišta ) četvrtu skupinu obuhvataju D – termini. Ovdje prodavatelj snosi sve troškove i rizike do zemlje primatelja,odnosno ugovorenig mijesta. DAF – isporučeno granica ( naznačeno mijesto ) DES – isporučeno franko brod ( ugovorena luka odredišta ) DEQ – isporučeno franko obala ( naznačeno mijesto ) DDU – isporučeno, neocarinjeno ( naznačeno mijesto ) DDP – isporučeno, ocarinjeno ( naznačeno mijesto ) Inkoterms uglavnom treba da olakša posao špediterima, pošiljocima i primaocima.

16

INSTRADACIJA Je kvalitetno najslozeniji, najtezi, medjunarodnog speditera. Istodobno prijevoznike, izvoznike i uvoznike ali vanjskog trgovinskog sistema. To su i mora posvetiti instradaciji.

najodgovorniji i najvazniji osnovni posao je taj posao izuzetno znacajan za nacionalne i druge sudionike medjunarodnog prometnog i osnovni razlozi zbog kojih se narocita pozornost

1. Pojam instradacije Pod pojmom instradacije se podrazumjeva odredjivanje (izbor) optimalnog prevoza puta kojim ce se roba otpremiti, dopremiti ili tranzitirati od otpremnog mjesta u jednoj do odredisnog mijesta u drugoj drzavi, odredjivanje optimalnog prevoznog sredstva kojim ce roba biti optimalno otpremljena, dopremljena, tranzitirana na odredjenom putu. Odredjivanje najpovoljnijeg nacina prijevoza, odnosno tehnologije transporta i odredjivanje napovoljnijeg vremena u kome robu treba otpremiti, dopremiti ili tranzitirati od otpremnog do odredisnog mijesta. Odredjivanje, odnosno izbor optimalnog prijevoznog puta kojim ce spediter orgzanizirati otpremu, dopremu ili tranzit nalogodavceve robe sa otpremnog mijesta u jednoj do odredjenog mijesta u drugoj drzavi. U praksi vrlo cesto spediter na istom pravcu moze organizirati otpremu, dopremu ili tranzit iste posiljke morem, zeljeznicom, kamionom, avionom ili kombinovano dva ili vise prevozna puta, odnosno prevozna sredstva. Odredjivanje prevoznog puta posebno u slucaju otpreme, dopreme ili tranzita robe kopnenim putem na kojem postoji nekoliko paralelnih linija istih ili razlicitih prevoznih sredstava (zeljeznickih, cestovnih i rijecno kanalskih) izuzetno strucan i odgovoran spediterski posao. Odredjivanje prevoznog sredstva je u direktnoj vezi s odredjivanjem prijevoza puta. Najcesci su slucajevi u praksi da je odredjivanje prijevoznog puta (more, kopno, zrak, rijeka) odredjeno i prevozno sredstvo. Odredjivanje prijevoznog sredstva postaje narocito osjetljivo u slucaju organizacije otpreme, dopreme ili tranzita robe multimodalanim odnsono integralanim transportom na vecim udaljenostima i na kojima najcesce postoje paralelne linije razlicitih prijevoznih sredstava. Da bi spediter izabrao najpogodnije prijevozno sredstvo on uz ostalo mora poznavati sve prednosti i nedostatke savremenih oblika manipuliranja i transportna robe tj.paletizaciju i kontejnerizaciju te tehnicke, tehnoloske, organizaciske i pravne poteskoce koje postoje u odnosima brojnih sudionika u savremenom međunarodnom prometnom sistemu što onemogučuje optimalno funkcioniranje tog sistema Odredjivanje najpovoljnijeg nacina prijevoza odnosno optimalne tehnologije transporta je u najuzoj vezi sa svojstvima robe koju je nalogodavac povjerio spediteru radi organiziranja otpreme, dopreme i tranzita ali i ostalih obiljezja instradacije, izbor prevoznog puta i prevoznog sredstva s odredjivanjem vremena prijevoza robe od posiljatelja do primatelja. Odredjivanje najpovoljnijeg vremena tj.brzina otpreme,

17

dopreme i tranzita robe u medjunarodne promete gotovo redovno bitno utice na izbor prijevoznog puta i prijevoznog sredstva posebno kod lahkokvarljive robe ciji plasman upravo zavisi od pravodobnog prispijeca na trziste, prijevoza zivih zivotinja isl. 2. Faktori koji uticu na instradaciju Na izbor prevoznog puta, prijevoznog sredstva, nacina i vremena otpreme, dopreme i tranzita robe uticu brojni faktori. Ti faktori ponekad diktiraju spediteru (ili nalogodavcu) da se otprema, doprema i tranzit robe obavi kracim ali skupljim, a ponekad duzim ali ekonomicnijim putem, odnosno klasicnim ili savremenijim prijevoznim sredstvima na brzi ili sporiji nacin. To od medjunarodnog speditera zahtijeva da on mora strucno odmijeriti sve faktore koji u datom slucaju uticu na instradaciju i odluciti se za onaj put koji je najekonomicniji za dati slucaj( jer najkraci put nemora po definiciji biti i najekonomicniji). Spediter ce redovno izabrati onaj prevozni put na kojem su pod ostalim jednakim uslovima (brzina prijevoza, kvalitet prijevoza, priroda robe, dnevni izdaci i sl.) najmanji manipulaciski i transportni troskovi. Strucnost medjunarodnog speditera se ogleda u pravilnoj ocijeni svih cinilaca koji su u odredjenom slucaju bili odlucujuci za izbor jednog ili drugog prijevoznog puta i prijevoznog sredstva. U vanjsko trgovinskoj dijelatnosti obicno se smatra da je odredjivanje prijevoznog puta i prijevoznog sredstva uvijetovano s tri osnovna cinitelja:troskovima otpreme i dopreme (visinom manipulaciskih prijevoznih i drugih otpremnih troskova), brzinom otpreme i dopreme tj.potrbno vrijeme za prijevoz robe od otpremnog do odredisnog mjesta i kvalitetom otpreme i dopreme tj.pruzanje raznih usputnih usluga(npr.doledjivanje lakokvarljive robe). Na instradaciju uticu jos i prerada odnosno vrsta robe, geografski polozaj otpremnog i odredisnog mijesta, devizni izdaci , ekonomsko-politicka situacija te prometno pravni okvir.

18

ZAKLJUCIVANJE UGOVORA O PRIJEVOZU ROBE NA KLASICAN NACIN – POTREBA PRIJEVOZNOG SREDSTVA JEDNE PROMETNE GRANE (Azra) Izvrsenje glavnog spediterovog zadatka (organiziranje otpreme, dopreme i tranzita nalogodavceve robe) uslovljeno je zasnivanjem ugovornih odnosa izmedju speditera i trecih osoba. To zasnivanje ugovornih odnosa proizilazi iz spediterove obaveze da zakljucuje potrebne ugovore. Zbog toga zakljucivanje ugovora o prevozu robe ulazi u skupinu osnovnih poslova medjunarodne spedicije. Buduci da spediter zakljucuje ugovor o prevozu “u svoje ime”, a “za dudji racun”, spediter je stranka iz ugovora. Ali kako te ugovore zakljucuje “za tudji racun”, spediter je duzan postupati s paznjom dobrog privrednika. Zato se s pravom, kada je rijec o zakljucivanju ugovora o prevozu na pravi razlika izmedju vozara bez obzira kojoj prometnoj grani pripadaju , te nije iskljucivo da spediter moze direktno s brodarom zakljuciti ugovor o pomorskom prevozu. Takav ugovor on zakljucuje u svoje ime, a po nalogu i za racun nalogodavca. Zato se, medjutim, ugovori o pomorskom prijevozu, posebno u medjunarodnom prometu, zakljucuju najcesce putem specijaliziranih preduzeca, pravnih ili fizickih osoba tzv.pomorskih. CARGO BROKER (agent ili povjerenik tereta) zastupa korisnike tereta tj.one koji robu otpremaju ili primaju u njihovim odnosima prema brodu i trecim licima u vezi s pomorskim prijevozom. SHIPS BROKER (agent broda, brodski agent) zastupa brodara u pomorskom poslovanju. Potrbno je ukazati na specifica polozaj medjunarodnog speditera i pomorskog agenta. Medjutim, spediter obavlja organizaciju otpreme, dopreme i tranzita robe u medjunarodnom prometu. On obavlja brojne poslove u svoje ime, a za tudji racun nalogodavca ili u ime i za racun nalogodavca ili u svoje ime i za svoj racun. Medjutim u anglosansonskim zemljama prilicno je jasno odvojen pojam CARGO BROKERA *. Oba ta brokera zakljucuju pomorske prijevoze i to prvi za racun robe, a drugi za racun brodara. Cargo broker moze biti specijalizirana pomorska agencija, ali je najcesce pomorski spediter, narocito kad se obavlja BUKIRANJE (booking) zakljucivanje odredjenog brodskog prostora kod linijskih brodova. Brodski agent izdaje ispravu koja se zove booking note – zazakljucnica, potvrda u kojoj je oznacena velicina zakljucenog brodskog prijevoza i uslovi prijevoza. Ta isprava obavezuje ugovorne strane na izvrsenje ugovornih uslova. Čartrovanje je zakljucivanje ugovora o prevozu robe morem. Čartruju se brodovi slobodne plovidbe (citav brod ili znatniji dio brodskog prostora). Za razliku od spediterskih poslova, plovidbeni agenciski poslovi jesu poslovi pomaganja, posredovanja i zastupanja koji se odnosi na plovidbu i iskoristavanje brodova, kao sto su poslovi: prihvat i otprema brodova, sklapanje ugovora o iskoristavanju brodova, osiguranje brodara, popunjavanju posade i briga o posadi. Te poslove plovidbeni agent obavlja u ime i za racun nalogodavca koji mu nadoknadjuje troskove i placa nagradu.

19

ZAKLJUCIVANJE UGOVORA O MULTIMODALNOM TRANSPORTU(Azra) U medjunarodnom multimodalnom transportu jedan je od osnovnih problema, s obzirom na brojne ucesnike u njemu, izbor organizatora prijevoza, tj.koordinatora i izvrsioca cijelokupnog “prometa usluga” u prijevoznom procesu. Ako se analiziraju funkcije svih sudionika u medjunarodnom multimodalnom transportu dolazi se do zakljucka da jedini medjunarodni spediter ima sve uslove i formalno pravne i stvarne, da izvrsava visoko zahtijevnu zadacu poduzetnika medjunarodnog multimodalnog transporta. Kada se spediter u medjunarodnom multimodalnom transportu pojavljuje kao poduzetnik, on zakljucuje s posiljateljem robe ugovor o multimodalnom prijevozu i organizira cijelokupni prijevozni proces “od vrata do vrata”. To je izuzetno slozen, znacajan i odgovoran posao medjunarodnog speditera. Osnovni pravni izvor o reguliranju odnosa izmedju sudionika u multimodalnom prijevozu je konvencija UN –a medjunarodnom multimodalnom prijevozu robe iz 1980 g. Spediter kao poduzetnik medjunarodnog multimodalnog transporta odgovara i za izbor i za rad svih pravnih i fizickih osoba koje je angazirao u izvrsenju multimodalnog prijevoza, i to od trenutka kada je robu preuzeo do trenutka kada je doticnu robu predao, prema uslovima konstantnog ugovora, odnosno isprave o multimodalnom prijevozu. Tako uvecanu odgovornost spediter treba i posebno osigurati ili na druge nacine dio te odgovornosti prenijeti na druge osobe koje je on angazirao u izvrsenju pojedinih poslova u multimodalnom transportnom lancu. Moze se, dakle, zakljuciti da medjunarodni spediteri imaju vrlo vaznu uslugu u medjunarodnom multimodalnom transportu. ZAKLJUCIVANJE UGOVORA O TRANSPORTNOM OSIGURANJU(Azra) U sistemu transportnog osiguranja, a posebno u osiguranju robe u medjunarodnom transportu, vaznu ulogu imaju medjunarodni spediteri, koji gotovo redovno sklapaju ugovore o osiguranju robe. Iz analize ugovora o osiguranju, moze se analogno definirati i ugovor o transportnom osiguranju. Spediter, u pravilu, sklapa ugovor o osiguranju kao zastupnik ugovaratelja osiguranja (tj.zastupanoga – izvoznika i uvoznika), i to u ime, po nalogu i za racun nalogodavca. On, medjutim, moze sklapati ugovore o osiguranju i kao ugovaratelj osiguranja, itd. U svoje ime, po nalogu i za racun nalogodavca (tj.za racun odredjene osobe – izvoznika i uvoznika). Spediter nije obavezan da se izjasni prilikom sklapanja ugovora o osiguranju, da li ga sklapa za svoj racun ili za racun trece odredjene osobe. Ali, ako tom prilikom izricito ne navede da ugovor o osiguranju sklapa u ime i za racun nalogodavca, smatrat ce se ugovarateljem osiguranja. U praksi suvremenog transportnog osiguranja spediteri najcesce sklapaju ugovore o osiguranju robe u medjunarodnom prometu u statusu ugovaratelja osiguranja, pa kao takvi imaju odredjena prava i obaveze iz sklopljenog osiguranja saglasno sa prinudno pravnim i autonomno pravnim izvorima. Kada se spediter u medjunarodnom multimodalnom transportu pojavljuje u fri poduzetnike cijelokupnog transportnog poduhvata, ili kada s nalogodavcem ugovori izvrsenje svojih i tudjih poslova, spediter moze, ako je o tome postigao sporazum s nalogodavcem,

20

sklopiti ugovor o osiguranju u svoje ime i za svoj racun, kao osiguranik. U takvim slucajevima spediter ne samo iz ugovora o spediciji nego i iz ugovora o transportnom osiguranju, ali sve u okviru zakonskih propisa. Kada se razmatra problematika sklapanja ugovora o transportnom osiguranju i nalog speditera u sastavu transportnog osiguranja, postavlja se pitanje: je li spediter obavezan osigurati posiljku nalogodavca, koja mu je stavljena na raspolaganje (efektivno i simbolicki) radi organizacije otpreme i dopreme, bez njegovog izricitog naloga? Opste je pravilo da spediter nije obavezan osigurati nalogodavcevu posiljku bez njegovog izricitog naloga. Treba praviti razliku izmedjuu osiguranja posiljke koje spediter obavlja pri organizaciji otpreme i dopreme robe i osiguranja spedicije, odnosno odgovornosti speditera kao organizatora transportnih procesa, posebno u kombiniranom i multimodalnom transportu, gdje se spediter pojavljuje kao poduzetnik i za izbor i za rad svih sudionika u transportnom lancu. I to drugo osiguranje zauzima znacajno mijesto u pravnim i gospodarskim sistemima vecine evropskih drzava. Kod te vrste osiguranja veci dio premije tereti nalogodavca, a manji dio spediter. Tim se osiguranjem ogranicava i iskljucuje ugovorna odgovornost speditera. DOZIV ROBE Kada medjunarodni spediter organizira otpremu (izvoz) morskim putem, duzan je izvrsiti tzv.DOZIV (eng.Call, fr.demand, njem.abruf) robe. Spediter “doziva” takvu robu iz unutrasnjosti. On zapravo daje posiljatelju potrebne upute kada ce i na koji nacin uputiti robu u luku, pri cemu se prispjece robe uskladjuje s dolaskom broda u luku, odnosno pocetkom utovara robe u brod. Kada je, medjutim, potrebno uskladistiti robu u lucko skladiste, blagovremenim dozivom robe izbjegava se dugo zadrzavanje robe u skladistu. Spediterov posao – doziv robe treba razlikovati od instradacije. Kod doziva robe spediter ne obavlja izbor prijevoznog puta i prijevoznog sredstva, vec samo daje posiljatelju upute kada ce i u kom utovarnom mijestu utovariti robu, kako bi se vrijeme dolaska robe u luku optimalno sinhroniziralo s palniranim vremenom utovara te robe na odredjeni brod. To znaci da je teziste doziva robe u proracunu vremena potrebnog da roba stigne od utovarnog mijesta do broda. Da bi spediter mogao pravilno dozivati robu u luku, on mora poznavati mijesto utovara, kolicinu propisne moci pruge kojom ce roba prispjeti u luku (ako se prijevoz robe u luku obavlja zeljeznicom) i vrijeme potrebno za prijevoz robe od posiljatelja do utovarne luke. Na temelju tih podataka, spediter daje posiljatelju upute o otpremi robe u luku. Doziv robe moze biti dvojna:direktan i indirektan(putema skladista) 1. DIREKTNI DOZIV – ako se odredjena kolicina (partija) robe mora utovariti u brod direktno iz kopnenog prijevoznog sredstva, spediter doziva robu direktno. Opste

21

je pravilo da se masovni teret (rude, trupci, …) bar 60 – 70% doziva direktno tj.s pretovarom vagon – brod. 2. INDIREKTNI DOZIV – je doziv putem skladista. Ako se odredjena partija nece direktno utovariti sa uvoz na brod, spediter doziva robu putem skladista. Generalni teret redovito se, osim vecih partija robe koje se mogu tretirati kao masovni teret, doziva putem skladista. Slicno je i sa robom u kontejnerima. Doziv robe je u najuzoj vezi sa zadatkom speditera da koordinira prijevoz robe. Koordinaciju prijevoza spediter treba provesti na nacin koji nalogodavcu osigurava racionalno manipuliranje i transport robe, a samoj robi siguran prijevoz bez ostecenja i manjkova.

22