JUDITA Marko Marulić (Split, 18. kolovoza 1450. - Split, 5. siječnja 1524.) pripadao je splitskom humanističkom krugu i smatra se ocem hrvatske književnosti. Titula mu je dodijeljena upravo zbog epa “Judita”. To je prvi Književni ep napisan na hrvatskom jeziku. Marulić je ovu priču napisao narodnim jezikom kako bi je razumio i običan puk. Smatrao je da je ovu biblijsku priču važno prenijeti široj publici, što se moglo jedino ako je napisana njihovim jezikom. Ep je napisan je 1501., ali tiskan tek 1521. godine. Marulić je nakon Judite svoja djela pisao i na hrvatskom i latinskom jeziku, ali je većina njegovih djela napisana na latinskom jeziku. Zahvaljujući svojim književnim djelima bio je poznat u cijeloj Europi. Danas se smatra jednom od najvažnijih hrvatskih pisaca, pogotovo onim dubrovačkim. Zaslužan je za razvoj hrvatske književnosti i jezika, te za hrvatsku kulturu i umjetnost općenito. Ep “Judita” puni naslov djela: Libar Marka Marula Splićanina u kom se uzdarži istorija svete udovice JUDIT u versih harvacki složena kako ona ubi vojvodu Oloferna po sridu vojske njegove i oslobodi puk israelski od velike pogibili sastoji se od 6 pjevanja i pisana je dvostruko rimovanim dvanaestercem koji je u vrijeme renesanse bio najrasprostranjeniji stih. Njegova građa je preuzeta iz starozavjetne Knjige o Juditi, a oblikovan je na temelju hrvatske i antičke tradicije. Radnja se odvija u Betuliji koja se pokušava obraniti od napada Holofernove vojske koja pokušava osvojiti što više država, no prvi put nailazi na otpor kod Betulije.Judita, koja predstavlja Marulićev kršćanski svjetonazor, uspijeva spasiti Betuliju od Holoferna koji predstavlja sve negativne ljudske osobine. Ona tako postaje heroj djela. Judita kao lik je opisana kao savršena žena Marulićeva vremena. Ona je skromna, bogobojazna, pravedna i izuzetno lijepa. Udovica je i iako bi mogla imati kojeg god želi muškarca, ona se ipak potpuno predala služenju Bogu. Svoje čari koristi jedino kako bi spasila svoju zemlju. Za svoj narod čak je postala i ubojica, ali to prolijevanje krvi joj je oprošteno jer je bilo zbog većeg dobra. Judita do kraja ostaje lik nepromijenjenih osobina, čak i nakon što je ubila neprijatelja. Sama kaže da ju je u tom činu vodila Božja ruka. Kršćansko-vergilijanski ep, 7.st. pr. Kr, Betulija KRATAK SADRŽAJ Pjevanje prvo Marulić moli Boga da njegov glas bude uslišan na nebu dok ne izgovori pjesan o Juditi. Nabukodonozor, babilonski i asirski kralj, porazio je umišljenog Arfaksa, kralja Medije, kod rijeke Eufrat napavši ga u njegovu šatoru. Nabukodonozor kaže barunima da im je dao sve što je mogao vidjeti očima i da želi da ga sluša svatko tko je s njim prije imao igranice. Svi iz Ninive su to dobro prihvatili, no kako su mu glasnici prenijeli ostale zemlje nisu i to je razbjesnilo Nabukodonozora. Nabukodonozor nije spavao cijelu noć te je pozvao vijeće da im kaže da će izbiti rat dok još nije bila ni zora: “…znajte da me žderu jadi sve silniji dok ne smognem vjeru da svi, gdje se steru oni što caruju dođu na tu mjeru da moju vlast štuju; stog nek ne miruju jer će rat imati ako ne
ushtiju meni se predati. Prvo ću svladati državu onoga što ne htje štovati mene kao boga, nego od sveg toga meni se rugaše, poklisara moga smijehu izlagaše.”
Odobravanje ljudi još više ohrabri Nabukodonozora te kaže Holofernu da skupi svoje ljude i krene prema zapadu da mu osvoji sve zemlje. Holoferno je imao vojsku od 120000 pješaka i 20000 konjanika. Kada je vojska prolazila kroz zemlje, svi su bježali, pod se tresao od konjskog topota, zvijeri i svinje su se plašile, ptice su padale s neba, magle od prašine bi postajale oblaci, palili su gradove i dvore, nestajalo je vode, mostove bi prolazili tjednima, a despot, car i sultan bi predali svoje zemlje bez oklijevanja i bježali su glavom bez obzira. Pjevanje drugo Kada je došao do Damaska počeo je sve paliti i rušiti pa su se oni predali poslavši glasnike koji su svi u isti glas rekli da se predaju, da će mu sve dati i da će biti njegove sluge samo u zamjenu za njegovu milost. I Idumiji je Holoferno bio mjesec dana dok mu se vojska nije okupila kada je krenuo dalje osvajati. Židovi su se bojali da Holoferno ne napadne Jeruzalem pa su ogradili sva sela i dvore Samarijske gore i unijeli su žita koliko god su mogli. Veliki pop Joakim je napisao knjigu i poslao je onima što drže Dotain, što su s Ezdrelona i drugima u kojoj im poručuje da čuvaju puteve i klance. Poslušali su što im je Joakim poručio, a zatim su svi zajedno vikali i plačući molili Boga da im pomogne. Holoferno se naljutio i iznenadio kada je čuo da će se Židovi boriti, a Ahior je ispričao kako su Židovi došli u Jeruzalem i kako ih neće moći poraziti ako ne zgriješe na što je vojska burno reagirala i zamrzila Ahiora, vojskovođu od Amonita. Pjevanje treće Holoferno se razbjesnio i dao vojnicima naredbu da zavezanog Ahiora pošalju među Židove pa da vidi sam koja mu je dubina. Tako je Ahior došao pred Betuliju gdje su ga dočekali Harmis i Ozija. Ahior je puku rekao da je kod njih zato što je rekao svoje mišljenje Holofernu nakon čega je puk zaplakao i pomolio se Bogu, a zatim su krenuli tješiti Ahiora: “Ozgora što gleda, stvoritelj, on svakoga stvara i bit će obranitelj i svih nas spasitelj, tako da još onih bit će razoritelj što hlepe razbiti svih. I kada nas od njih Gospod oslobodi, pozovi ti svoji te ovamo hodi; nek ti znati godi: Bog taj uistinu i tebe pohodi, komu znaš jačinu.”. Večerali su, a zatim su cijelu noć molili Boga da im pomogne jer su znali da im stražari ne mogu pomoći ako im sam Bog ne pomogne.
Holoferno je prvo promijenio tok potoka te on više nije tekao u grad te je stavio stražare da čuvaju zdence i to sve na nagovor Amena i Madijana. Nakon 20 dana bez vode, puk je napao Oziju i rekao da se žele predati Asircima jer će radije umrijeti od mača nego od žeđi. Odmah nakon toga su shvatili da su zgriješili pa su molili Boga za oprost. Ozija je uzdajući se u Boga rekao da će pričekati još 5 dana u nadi da će im On pomoći.
Judita je došla i obratila im se s ljutnjom i razočaranjem zato što su Bogu dali rok da im pomogne umjesto da su se samo molili što više. Ozija ju je podržao u toj izjavi. Judita je rekla da se tu noć mole za nju i da ne propitkuju njene namjere. Pjevanje četvrto Judita se dugo molila. Molila je da pokaže pravdu Asircima i da ih porazi te da joj da snage u rukama i riječima: “Kad riječi ustiju mojih zbore, neka snažno se zabiju u srce čovjeka, i ljubav bez lijeka neka ga omami, nek ne zna dovijeka što mu glavu rani. Sad smjelosti daj mi, nek srce otvrdi, i snaga jača mi da njega pogrdi te da ga rastvrdi skoro moja šaka i sasvim nagrdi, daj da bude jaka! A stvar što je takva po tebi stvorena prenijet će pak slavu tvog imena: ako može žena muža da spakuje od kog prestrašena sva zemlja strahuje.” Judita je rekla Abri da se spremi da idu izvan kuće, a zatim se uljepšala što je više mogla. Ozije i popovi su ispratili Juditu i Abru uz molitvu. Stražari su zaustavili Juditu i Abru tražeći informacije tko su i gdje i zašto idu na što im je Judita rekla da su pobjegle iz Betulije i jada te da će Holofernu reći kako da osvoji grad bez truda i štete. Stražari su je pustili rekavši da će joj se sve želje ispuniti zbog ljepote koju posjeduje. Kada je Judita ispričala Holofernu svoju namjeru, on ju je pohvalio i zahvalio te obećao vječnu čast od Nabukodonozora. Pjevanje peto Holoferno je naredio da smjeste Juditu u komoru gdje im je sve zlato i da joj daju kruha koji se za njega kuha. Ona je to odbila i rekla da će jesti svoj kruh koji je donesla kako ne bi oskvrnula ono što nije njeno. Holoferno je četiri puta pozvao Juditu sebi na večeru i ovaj put je Judita na Bagoracvu prenesenu poruku odgovorila potvrdno jer zna da se tu noć ima šanse sve okončati: “Tad ona blagova što je opravila Abra i gotova preda nju stavila. Uz to je nudila njega neka pije te ga veselila, da se sav nalije. i kad se opije, zaspi i zahripi da bodlje popije da više ne sipi. O, kojim krv kipi u žderanju svomu, vid’te gdje se zdipi život sad ovomu!” Vojska i straža su bili prepijani da funkcioniraju, a Holoferno je jedva oteturao do kreveta. Judita je poslala Abru da stražari dok ona zakolje Holoferna. Pomolila se, a zatim je došla do Holoferna i jednom rukom ga je uhvatila za kosu, a drugom ga je zaklala. Njegovu glavu i krzno na kojem je ubijen je odnijela Abri i rekla da stavi u vreću. Pri povratku u grad nisu niti jednom zastale. Kada su ušle u grad Judita je pozvala sve da se okupe oko nje, a zatim je izvadila Holofernovu glavu i krzno. Puk se poklonio Bogu, Ozija se razveselio te je rekao Juditi: “Prije će plivati k vrelu riječne pjene, po moru plutati sve preteške stijene, i zrake sunčane na istok zahodit, nego što će cijene tvoje prestati slavit…” I puk se jednoglasno složio s njegovim riječima. Ahior se isprva prestrašio kad je vidio Holofernovu glavu, no onda je rekao da će se njegova moć svejedno po cijelom svijetu slaviti. Pjevanje šesto Judita im je dala upute kako da pobjede vojsku: Holofernovu glavu treba nabiti na koplje i staviti je na vrh grada, neka se vojska okupi navečer i počnu bučiti oružjem, ali da ne krenu od grada prema polju već da na mjestu čekaju da se Holofernova vojska pojavi pred gradom kada će vidjeti Holofernovu glavu na koplju i toliko se uplašiti da će se predati.
Ahior je od tada poštovao Boga, ostavio je poganstvo, obrezao se i tu je živio sa svojom obitelji. U rano jutro su svi napravili kako je Judita naredila, a među Asircima je nastala panika. Prvo je vojska došla do Holofernove komore i pokušavala ga probuditi zveckanjem oružja. Kada nisu uspjeli zvali su Bagoa koji je utrčao u Komoru gdje se zgrozio, a zatim je potrčao u Juditinu sobu. Ne našavši Juditu, potrčao je prema vojsci da im kaže što se dogodilo. Kada je vojska vidjela Holofernovu glavu na koplju svi su se razbježali po poljima. Gonili su Asirce po poljima i ubijali ih te su poslali pisma svim zemljama da potjeraju odbjegle vojnike. Jeruzalemska vojska je na povratku u grad opljačkala asirski tabor. Svi su se gostili, imali su veliku gozbu na koju su došli popovi da hvale Juditu, a Joakim ih je škropio vodom u kojoj je bio pepeo crvene krave kako bi skinuo nečistoću s njih jer su oskvrnuli tijelo. Rekli su kako im je Bog uslišio molitve i kako sada trebaju živjeti sretno i pobožno. Kada je Judita otpjevala kantik svi su pohrlili u hram gdje su se molili i tamo su stavili oružje Holofernove vojske i krzno na kojemu je on ubijen. Neprestano su slavili još tri mjeseca. Judita je umrla kada je imala 105 godina, svi su je oplakivali i nisu se micali od nje sedam dana. Obećali su da će njena slava trajati sve dok postoji svijet ili bar dok se Jeruzalem ne obriše s karte. 1. početak Judite: određenje epske teme, potom invokacija, ali ne zazivanje Apolona i muza kao inspiratora epa > figura correctio: kontekst simbioze, sinteze kršćanskog svjetonazora i antičke kulture 2. opis likova, npr. Nabukodonosora (nemir, nesanica, usporedba s bijesnim psom) – izgrađen na opisu kao retoričkoj figuri i razvedenoj homerovskoj usporedbi > funkcija: čitatelju omogućiti mentalnu vizualizaciju epskog junaka 3. figura sententia > opis Nabukodonosora zaključuje se izravnim upletanjem pripovjedača mišlju o pohlepi koja se nikada ne može nasititi (docere = poučiti) 4. razvedeni opis zore – temelji se na brojnim figurama, od kojih je najčešća personifikacija > ornamentalna funkcija („ja sam Književnost”), uloga u organizaciji građe 5. opis epskog junaka Holoferna > funkcije: vizualizacija; usporedba s nestriženim ovnom osim osjetilne ima i karikaturalnu ulogu, priprema za recepciju Holoferna kao moralno negativnog junaka – funkcija vrednovanja (figura ironije) 6. opis Judite u trenutku oblačenja i kićenja > vizualizacija; modernizacija epa (petrarkističke metafore, izrazi, poredbe) u funkciji delectare (razveseliti, ugoditi) starozavjetni tekst (kojemu u Bibliji pripada nešto više od 12 stranica knjige) znatno je proširen (šest pjevanja broji ukupno 2 126 stihova, što je 77 stranica Judite u Sabranim djelima) spjev ima 6 pjevanja, a svako korespondira s određenim dijelom iz starozavjetne Knjige o Juditi; Petar Kasandrić (1901) ovako određuje korespondentnost Marulićeve Judite i starozavjetne Knjige Juditine: Libro parvo – prve dvije glave Juditine knjige Libro drugo – 3,4,5. glava Juditine knjige
Libro treto – 6,7,8. glava Juditine knjige Libro četvarto – 9,10,11. glava Juditine knjige Libro peto – 12,13. glava Juditine knjige Libro šesto – 14,15,16. glava Juditine knjige