Povijest Lekcije Ii.docx

LEKCIJE 2. POLUGODIŠTE POVIJEST TONI POLJAK

LIBERALIZAM I NACIONALNI POKRETI DO 1848. GODINE - Borba protiv nedemokratskih snaga koje preuzimaju vlast u većini Europe vode široki slojevi društva ujedinjeni u liberalno-demokratskim i nacionalnim pokretima; ti pokreti traže građansku slobodu i zaštitu od apsolutizma i svih terora; protivnici liberalnih shvaćanja su legitimisti koji su bili zastupnici nasljedne monarhije, što znači da se pravo na prijestolje ne može ukinuti revolucijama, kancelar Meternich je smatrao da liberalizam ruši osnove društva građenog stoljećima -jačanjem liberalizma jača i svijest o uspostavi nac. države, a ti pokreti bili su posebno jaki u višenacionalnim državama gdje su vladari bili stranci; plan nacionalnih pokreta jest uspostava nacionalne države u kojoj bi vladao većinski narod -počelo je 1820. u Španjolskoj pobunom špa. pukovnija, a toj pobuni se priključuje i građanstvo koje traži oporezivanje plemstva te da im se oduzmu veliki posjedi, još traže i ukidanje apsolutizma; sv. alijansa je 1823. poslala franc. vojsku koja je ugušila ustanak -u Italiji izbijaju ustanci, najprije na Siciliji 1820. gdje je kralj Ferdinand II. popustio ustancima i predao vlast liberalima, a sa Sicilije se ustanci šire na ostatak ITA; sv. alijansa šalje vojskku HB koja guši ustanak i uspostavlja apsolutizam -u FRA porazom Napoleona na vlast dolazi dinastija Bourbon i na čelu s kraljem Ljudevitom 18.; njegov naslednik Karlo 10. želi vladati mimo parlamenta i zakona te parlamentu uzima zakonodavnu vlast; 1830. objavljuje ordonanse (provedbene odluke kralja) u kojima je raspustio Narodnu skupštinu te ograničio birača prava pa su pravo glasa imali samo krupni veleposjednici; na sve te kraljeve mjere građani su u srpnju 1830. reagirali demonstracijom što će završiti slomom apsolutizma i uspostavom ustavne monarhije, a na čelu je bio Luj FILIP, te na vlast dolazi bogato građanstvo NJEMAČKA-Bečki kongres potvrdio je rascjepkanost Njemačke na 34 države i 4 grada, a te države i gradove ujedinjavao je savezni parlament u Frankfurtu na Majni; u borbi za prevlast, glavne su bile HB i PRU; u 1. polovini 19. st. kao posljednica rascjepkanosti se javljaju ustanci što će dovesti do uvođenja ustava; do 1830. uveo se u više od 15ak država; ujedinjenje Njemačke najprije je počelo gospodarski (uvođenjem Carinskog saveza 1834.) ENGLESKA-U Engleskoj vlast imao parlament gdje je većinu činila zemljoposjednička aristokracija; parlamentarna reforma se provodi 1832., gdje stari gradovi gube većinu zastupničkih mjesta, a dobivaju ih novonastali gradovi; nije se promjenio br. onih koji su dobili pravo glasa; od 1837. u VB jača cortistički pokret kojim radnici traže opće pravo glasa IRSKA-Irska je bila podčinjena Engleskoj, bez ikakvih samoupravnih prava; 1800. ukinut je irs. parlament čime IRL gubi svoju autonomiju; Ircima zemlju oduzimaju Englezi, nemaju pravo glasa

niti su im dostupne drž. službe ni visoke škole; odvjednik Edward O'CONNOR organizira otpor irskog naroda i to taj otpor prelazi u oružani sukobi koji vodi organizacija "Mlada Irska" POLJSKA-U ruskom dijelu Poljske 1830. izbija ustanak koji 1831. guši ruska vojska; vođa ustanka je bio knez Adam CZARTORYSKI koji postoje predsjednik privremene vlade u Varšavi, a 1846. u aut. dijelu Poljske također izbija ustanak, ali je ugušen GRČKA-GRE je bila u sastavu OC-a, čija je vlast sputavala razvitak domaće proizvodnje, a ustanak Grka počeo je 1821., a pokreće ga tajna revolucionarna org. u kojoj su bili svi slojevi društva; otpor Grka trajao do 1830. i završio uspostavom neovisne i samostalne grč. države SRBIJA-1804. Srbi u Beogradskom pašaluku dižu ustanak protiv turske vlasti; u Prvom srpskom ustanku koji je trajao do 1812. Srbi su u početku oslobodili veliki dio beogradskog pašaluka, osigurali unutarnju autonomiju, ali bez pomoći RUS koja je bila zaokupljena Napoleonom, Beo. pašaluk pada pod Turke. Drugi srpski ustanak se javio već 1815. godine pod Milošom OBRENOVIĆEM, sukobi kratko trajali i počinju pregovori 1830. - Srbi dobili samoupravu u sastavu OC-a REVOLUCIJE U EUROPI OD 1848. DO 1849. GODINE FRANCUSKA-Vladavina Luja Filipa izazvala je sve sve veće nezadovoljstvo zbog gladi, nezaposlenosti, izbornog prava koji je pripalo samo bogatim građanima; oporba se oslanja na siromašno građanstvo, radnike i seljake, te traže pravo glasa i bolje životne uvjete; organiziraju prosvjedne skupove, bankete, koji su bili zabranjeni; 22.2.1848. bio je zakazan Veliki banket te ih je kraljeva vojska pokušala rastjerati, međutim dio vojske je prešao na stranu ustanika; FRA se našla u još jednoj revoluciji; kralj Luj Filip je abdicirao, a FRA proglašena republikom te se uvodi opće pravo glasa; budući da revolucijom nije popravljen socijalni položaj seljaka, oni zahtjevaju promjene; na izborima za Ustavotvornu skupštinu pobjedili su industrijalci; US donosi ustav kojim se muškarcima poslije 21. g. života jamči opće pravo glasa i pravo na rad; FRA proglašena republikom, a za predsjednika izabran Napoleonov nećak Charles Louis Napoleon Bonaparty; na izborima za Zakonodavnu skuoštinu pobijedila je stranka rada, a suprotstavljaju im se montanjari; ZS je ukinula opće pravo glasa; 1851. kada su se zaoštrili odnosi među stankama kralj je uhitio vođe te raspustio ZS i uveo opće pravo glasa ITALIJA-ITA je nakon ustanka 1820. ostala rascjepkana na više feudalnih apsolutističkih državica te revolucionari traže ujedinjenje; revolucija je počela na Siciliji, te je ona oslobodila kraljeve vlasti; kralj je popustio i donio ustav i imenovao vladu; liberali i demokrati; revolucija je izbila i u Rimu i Veneciji; proglašena republika; kralj Pijemonta Karlo Alberto objavljuje rat HB; pridružuju mu se dobrovoljci iz Lombardije i Venecije, a uključuju se i ostale tal. državice pa i Papinska Država; doživjeli su poraz te je uspostavljen apsolutizam - osim u Pijemontu NJEMAČKA-u Berlinu je izbio ustanak kojim se traži ustav i dr. liberalno-demok. reforme; PRU vojska nije mogla svladati demonstrante te kralj pristaje na ustroj liberalne vlade i izbore za US;

tom revolucijom trebalo se riješiti ujedinjenje zemlje, pa je sazvan parlament u Frankfurtu na Majni koji 1849. prihvaća ustav i prema tome ustavu GER je trebala postati savezna država na čelu s carem, ali PRU se suprotstavlja ulasku Austrije u sastav GER; pruski kralj je raspustio liberalnu vladu i imenovao novu čime je revolucija ugušena HB-buknula je 13.3.1848., istodobno u Beču, Pragu i Požunu (Bratislavi); ustanci u Beču ruše s vlasti kancelara Metternicha, čiji je pad označio kraj apsolutizma; u HUN revolucija počinje pobunom u Budimpešti 15.3. i na vlast dolaze liberali; kada se dvor obračunao s revolucijom u Beču, Pragu, Milanu i Veneciji, okrenuo se prema HUN; napali su mađ. carskom vojskom; ugarski sabor kao odgovor na to da se HB organizira kao centralistička daju proglas o svrgavanju habsburške dinastije s ugarskog prijestolja i proglašavaju Lajosa Kossutha guvernerom; ne mogavši ugušiti revoluciju u HUN, car Franjo Josip za pomoć traži malog ruskog cara Nikolu I.; uz pomoć ruske vojske 13.8.1849. ugušena mađ. revolucija RUSIJA I ISTOČNO PITANJE DO 1853. GODINE -ISTOČNO PITANJE-problem opstanka OC-a u 19. st., to je problem izazvan raspadom OC-a i suparništvom europskih država oko podjele njegova teritorija; najveće velike sile (RUS, VBR i FRA) su bile zainteresirane za teritorij, ali i one manje kao SRB, CGO, GRE, BUG i RUM; ovo pitanje se počelo rješavati krajem 18. st. ratovima - Rusija je nastojila imati slobodan ulaz na Sredozemno more, a to su jedino mogli dobiti tako što bi zagospodarili Crnim morem - to su i dobili mirom nakon rusko-turskog rata (1768.-1774.) u Kučuk-Kajnardžiju gdje su dobili ušće Done, Dnjepra i Buga te slobodnu plovidbu Crnim morem; do kraja 18. st. RUS oduzela OC-u i Krim i cijelu crnomorsku obalu -kada je egipatski vezir Mehmed ALI napao Carigrad 1833. godine i tada su Rusi pomogli OCu; FRA i VBR su u tome vidjeli opasnost svog teritorija, pa su inzistirali da Rusi napuste Carigrad, što se i dogodilo - OC je pristao na to da se Rusima dopusti prolaz kroz Bospor i Dardanele, što je bio vrhunac ruskih napora u rješavanju istočnog pitanja -nova etapa rješavanja IP-a je bilo za vrijeme ustanka Alija 1839. kada Turskoj pristižu RUS i VBR, kasnije i FRA se pridružila iako su bili prvobitno na strani Alija; 1841. u Londonu Turska zabranila prolaz ratnim brodovima svih država kroz Bospor i Dardanele; 1844. se govorilo o "bolesniku na Bosporu" (Rusija) HRVATSKA U VRIJEME NAPOLEONOVIH RATOVA -HB je zaratila sa FRA 1792. kada se pridružuje protufrancuskoj koaliciji želeći vratiti na prijestolje Ljudevita 16.; mnogo Hrvata je do 1797. bilo u hb. vojsci, posebno su se Hrvati istaknuli u bojevima vođenim u sjevernoj Italiji gdje je franc. vojsku vodio general Napoleon; pukovnik Josip VUKASOVIĆ se posebno istaknuo u borbama za utvrdu Dego i obranu mosta preko riječice Alpone 1796. - tada su Hrvati prisilili Napoleona da pobjegne -kada su se hb. vojnici povukli iz sjeverne Italije sve do Štajerske, sklopljen je mir prvo u Leobenu, a zatim u Campoformiju 1797. - FRA dobila BEL i Lombardiju, a HB Veneciju, Istru, Dalmaciju i Boku kotorsku - prestala stoljetna mletačka vlast na hrv. obali -nakon mira u Campoformiju budi se svijest o sjedinjenju Dalmacije s Hrvatskom; upućena je

molba caru Franji I. da se to i učini - najviše se za to borili Maksimilijan VRHOVAC i Matija RUKAVINA -u srpnju 1797. Matija RUKAVINA došao sa 4000 vojnika na zadarsku obalu - izdao proglas u kojem je zajamčio prijašnja prava i slobode - vjeru u sjedinjenje ruši Bečki Dvor koji to ne prihvaća - građansku upravu u Dalmaciji preuzeo Raimund THURN (borio se za prava talijanske manjine u Dalmaciji), a vojnu vlast Rukavina - bečki dovr je pretvorio u carske pokrajine; 1802. Hrvatski sabor poslao upit Bečkom Dvoru oko sjedinjena koji je odbijen -ukinuta je autonomija istarskih i dalmatinski gradskih komuna, mletački dio Istre vezan je za Trst, a austrijski za Ljubljanu -u oba rata HB-a i FRA (1799. i 1805.) pobijedili su Francuzi; tada je Napoleon pobijedio Austrijance u bitci kod Austerlitza i mirom u Požunu FRA dobila Veneciju, zap. Istru, Kvarner, Dalmaciju i Boku kotorsku -> ta područja pridruženi Italiji -franc. general Lauriston zauzeo je Dalmaciju nakon što su mu ovi dopustili prelaz preko njihovog područja - 31.01.1808. Dubrovačka Republika više nije slobodna; Rusi zauzeli Boku kotorsku i Korčulu - od tada Francuzi ratuju s Rusima i njihovim saveznicima Crnogorcima na hrv. teritoriju -raspadom SRCNjN nastaje Kraljevina Austrija, ali zbog činjenice da je austrijski car bio ujedno i hrv. i ugarski kralj, do raspada nije došlo kod Kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije ni Kraljevine Ugarske -Dalmacija je bila jako bitna Napoleonu jer bi tako preko nje lakše napao Rusiju - uveo je tu svoju upravu; vojni zapovijednik Dalmacije postaje Auguste MARMONT, a na čelu civilne uprave bio je Vicenzo DANDOLO - on je 1806. izdao javni proglas na tal. i hrv. jeziku u kojemu je najavio sustav unutrašnje uprave kojeg je namjeravao uvesti; franc. vlast izjednačila sve staleže i sve pred sudom, ukinuta vlastelinska sudbenost, mučenje, batinanje i crkvena desetina, uveden građanski brak, svi bili ravnopravni u oporezivanju; Dandolo je podupirao razvoj stočarstva, uzgoj duhana i krompira te izvoz vina, ulja i ribe, uveo je redovnu poštu, gradio ceste - gradnja cesta bila jako pitna zbog britanske blokade Jadranskog mora - pokrenuo je u Zadru 1806. prve hrvatske novine "Il Regio Dalmata-Kraljski Dalmatin" -nakon sve većih poraza i naglih promjena, Hrvati su bili protiv francuske vlasti, najviše se tu isticali svećenici (bilo zabranjeno ređenje mladih svećenika); ustanci prvo u Polju, onda od Splita do Imotskog - ubrzo ugušeni, kolovođe bile strijeljane -FRA tada uzeli Boku kotorsku od RUS; 1809. novi rat HB-a i FRA; dobrovoljni Hrvati zauzeli pod zapovjedništvom Petra Kneževića prostor od Neretve do Knina te veće otoke, ali, to nije pomoglo da se oslobode od franc. vlasti, jer je HB izgubila rat; mirom u Schönbrunnu FRA dobila čitavo područje na desnoj obali Save - i tu su osnovali Ilirske pokrajine sa sjedištem u Ljubljani, kasnije u Trstu - poslije Napoleonovog poraza sve vraćeno HB-u -FRA nastavlja sa promjenama u hrv. dijelovima gdje se u školama uvodi hrvatski jezik jer su Francuzi podupirali standardizaciju hrv. jezika kako bi ga učinili službenim jezikom; mnogi su se žalili na Francuze jer hrv. radnici na cestama su radili za kruh i vodu, a ne za plaću; povećavali su poreze zbog vođenja beznačajnih ratova - radost je bila velika u Hrv. nakon pada Napoleona; 1813. novi ratom HB-a i FRA oslobođeni Hrvati od francuske okupacije od Istre do Boke; u ratu protiv Napoleona isticao se Josip LAZARIĆ koji je sa 5000 vojnika oslobodio cijelu Istru; tek

1822. prekosavska Hrvatska vraćena pod hrv. vlast; Dalmacija ostala pod aut. vlašću do propasti Austrije 1918.