Povijest Lekcije.docx

LEKCIJE 1. POLUGODIŠTE POVIJEST TONI POLJAK

FRANCUSKA REVOLUCIJA DO DONOŠENJA USTAVA 1791. GODINE -franc. društvo bilo staleško, dijelilo se na svećenstvo, plemstvo i 3. stalež (građanstvo, seljaci i radnici); prva dva staleža bila povlaštena, imali veleposjede na kojima su im radili seljaci, dok prva dva staleža nisu plaćali poreze niti bilo kakvo davanje državi; veleposjednici živjeli u Parizu, što je tražilo mnogo sredstava pasu seljaci morali davati više novca; Ljudevit 16. nastavio vladati apsolutistički i rasipnički, što je ispraznilo državnu blagajnu, zato njegovi ministri reformama nastoje napuniti blagajnu: 1774. ministar financija Turgot predlaže da se ukinu privilegije svećenstvu i plemstvu i da oni plaćaju poreze (smjenjen), njegov nasljednik Necker dao slobodu kmetovima na kraljevskim imanjima te objavljuje popis onih koji primaju državne mirovine i troše državni proračun (smijenjen) TREĆI STALEŽ-činio 98% franc. st., od toga 90% seljaci, 8% građanstvo (među građanima bila imovinska razlika) SAZIV GENERALNIH STALEŽA (4.5.1789)-Ljudevit 16. sazvao GS u Versaillesu; kralj je samo želio namaknuti što više novca i time se nije složio 3. stalež, a pridružili su im se predstavnici nižeg svećenstva i odlučili su da se neće raspustiti dok ne donesu ustav; 1. i 2. stalež bio za reforme, 3. protiv (2:1), zato predstavnici 3. staleža traže pojedinačno glasovanje i svoje vijeće pretvorili u Ustavotvornu skupštinu - 9.5.1789. kralj postavio 20 000 vojnika s ciljem da ih zastraži, no Parižani dižu barikade i 14.7.1789. zauzeli tvrđavu Bastille DEKLARACIJA O PRAVIMA ČOVJEKA I GRAĐANINA-Ustavotvorna skupština 4.8.1789. ukinula feudalni sustav i crkvenu desetinu te uveli porez plemstvu i svećenstvu; 27.8.1789. deklaracija, u njoj se ističe da se ljudi rađaju i ostaju slobodni i jednaki pred Zakonom, priznaje se jednakost u oporezivanju i dostupnost svih državnih službi svima; kralj po svaku cijenu htio slomiti revoluciju pa staje na stranu HM, uhićeni on i supruga Marija ANTONETA i odvedeni kao taoci u Versailles USTAV 1791.-prva faza franc. rev. tako završena, Fra. postala ustavno-parlamentarna monarhija u kojoj je narod suveren - kralj prestaje biti vrhovni nositelj vlasti, ali ima pravo veta, ukida se podjela na staleže, nejednakost na temelju bogatstva TIJEK REVOLUCIJE OD 1791. DO JAKOB. REV. I PROGLAŠENJA CARSTVA -poslije donošenja ustava provedeni izbori za saziv zakonodavne skupštine; na izborima Žirondinci (umjereni republikanci, bogataši) i Jakubinci (radikalna demokratska ljevica, siromašni puk); nasuprot ovih stranaka bilo plemstvo i bogato građanstvo (fejani, pristaše kralja) - odnosi se zaoštravaju jer kralj želi srušiti revoluciju i uvesti apsolutizam; zakonodavna vlast 1792. objavila rat HM - Fra. iz početka nije imala uspjeha, pa aut. i pruska vojska prodiru skoro do Pariza, odbranila ga Nacionalna garda; u rujnu '92 protjerani iz Franc. - srušena monarhija, jer je otkriveno da je kralj surađivao sa HM

FRANC. REPUBLIKA-nakon pada monarhije, sazvan Narodni konvent (20.09.1792.) i time Franc. postala republika; kralj i kraljica zbog izdaje smaknuti; franc. neprijatelji HM, Pruska, VBr, SPA i NED; zbog loše organizacije obrane, narod traži da Žirondinci napuste konvent; na vijest o pokolju Jakobinaca u Lyonu, pariški puk i Jakobinci opkolili konvent i Žirondince te udaljili ih s vlasti JAKOBINSKA DIKTATURA-kada su Jakob. došli na vlast, VBr oružano kreće vs. Fra uz pomoć Jakobinaca - prijetila opasnot vraćanja Žirondinaca na vlast, jer su od 83 departmana imali 60 pod vlašću; osnovan Komitet javnog spasa uvevši tako diktaturu (progonili pristaše kralja i žirondince, ukinuli feud. sustav, uveli revolucionarni kalendar, uveli mobilizaciju, provodili smrtne kazne giljotiranjem, čak i samih Jakobinaca koji su tražili ukidanje terora) Maximilian ROBESPIERRE-uveo revolucionarni sud, ali 1794. skupština KJS-a giljotirala njega i njegove pristaše; 1795. novi ustav kojim se spriječio teror, izvršnu vlast dobio Direktorij, zakonodavnu Narodna skupština OSVAJAČKI RATOVI I SLOM NAPOLEONA - u doba Direktorija počinje njegov uspon, revoluciji se priključio kao časnik, a u 24. god. postao general (1796. imenovan zapovijednikom vojske u ITA protiv HM); 1797. krenuo na EGY želeći ugroziti posjede VBr; 9.11.1799. izveo državni udar i vlast dobila tri konzula s Napoleonom na čelu; krajem prosinca 1799. na snagu došao novi ustav kojeg je Napoleon sastavio; 1802. proglasio se doživotnim konzulom, 1804. carem (apsolutna autokratska vlast); sukobi s Crkvom (oduzet Ckrvi prostor tokom revolucije, pa vraćen, nije dao papi da ga okruni 1804., zarobio papu i želio Vatikan pridružiti Franc.) - njegovim dobom počinje industrijska rev. u FRA; industrija se intenzivni razvijala zbog kontinentalne blokade; veliku pozornost usmjerio na izgradnju pravog sustava, pa je dovršio Građanski kodeks, zatim napravio krivični i trgovački kodeks; uveo jednakost svih pred Zakonom RATOVI-brojne ratove vodio vs. VBr, koja je imala jaču mornaricu; 1805. poraz kod Trafalgara; nakon toga Napoleon ih želi gospod. mjerama oslabiti pa je uveo tu kont. blokadu; 1805.1808. pokorio veći dio Europe; kraj Austerlitza i Wagrama porazio Austriju i Prusku; 1806. osvojio Berlin; MIR AUSTRIJE S NAPOLEONOM-uspon Napoleona, u Campoforniju /NED, SUI, sjev. tal. zemlje vazalne, HM dobila Dalmaciju), u Požunu (HM-i oduzeo Dalm. i Ist.) i u Tilsetu (Pruska gubi teritorij između Rajne i Labe, te područja II. i III. diobe Polj) - pokorene zemlje nisu prihvatale njegovu vlast iako je provodio mnoge reforme (gradnje cesta, otv. škola, ukidanje feudalizma); opirali su mu se svi društveni slojevi i dizali ustanke; najjači otpor pružila SPA koja je digla ustanak, i general Dupant je morao svojih 20.000 povući; 1808. Napoleon zauzeo PRT i ponovno krenuo na SPA sa 180 000 vojnika; iako je osvojio Madrid, zbog ustanka u Zaragozi (1809.) se predao, 1812. sazvan Kortes (špa. parlament) i SPA proglašena republikom POHOD NA RUSIJU-RUS kao velika sila smetala Napoleonu jer je onemogućavala potpunu prevlast u Europi, odbijali kont. blokadu; 1812. ih napao u bitci kraj Smolenska gdje se Rusi povlače do Moskve (spaljena zemlja); protufrancuska koalicija (VBr, PRU, HM, SWE, SPA, RUS, PRT) ga pobjedili u "Bitci naroda" kraj Leipziga (1813.); 1814. osvojen sam Pariz,

Ljudevit 18. novi kralj (Napoleon prognan na otok Elbe, vratio se 1815.); 18.6.1815. u bitci kod Waterlooa koalicija je Nap. nanijela posljednji poraz i prognan je na Sv. Helenu gdje je umro 1821. BEČKI KONGRES-sazvan u rujnu 1824. i to je bilo zajsedanje predstavnika europ. država koje su sudjelovale u ratu protiv Napoleona; službeno započelo 1.11.1814., a završilo 9.6.1815. kada je prihvaćen završni akt; diplomatski razgovori vođeni su tajno sa predstavnicima velikih sila (RUS, HM, Pruska, VBr); nesuglasice su se javile oko podjele teritorija koje je Franc. osvojila pogotovo oko Polj i Saske, a sve to stanje iskorištavala je FRA koja je nastojala izaći što manje oštećena; odlukom kongresa Franc. se morala vratiti na granice iz 1792. te platiti ratnu štetu u iznosu od 700 mil. franaka; RUS podjelom dobila velik dio Polj, Finsku i Besarabiju; Pruska veliki dio Saske, Westfalen i Rajnsku pokrajinu, a HM ITA, Lombardiju i Veneciju; u državama koje su bile pod vlašću Napoleona sile su željele uspostaviti vlast kakva je bila prije njega; u NJEM nastaje savez država gdje prevlast ima HB, a njem. države povezivala savezna skupština Bundestag savez se sastojao od 38 državica (34 monarhije + Hamburg, Bremen, Lübeck i Frankfurt na Majni) SVETA ALIJANSA-stvorena 1815. u Parizu, to je polit. savez europ. vladara (rus., aut. i prus. cara), a poslije su se priključili kraljevi NED, SWE, SARD i Pijemonta), a odbili su brit. kralj, papa Pio IV. te sultan Mahmud II.; ona je osnovana na prijedlog pruskog cara Aleksandra I. koji ističe da ona treba poslužiti za mirno rješavanje svih političkih sporova u Europi primjenjujući kršćanska načela ljubav i bratstva; na prvom kongresu u Aachenu (1818.) donesena odluka o prestanku okupacije Franc. te se i FRA priključuje savezu; Sv. alijanska nastojala očuvati suradnje među državama i očuvati feudalizam i apsolutizam