Tehnika Spajanja Drvenih Lijesova.docx

Tehnika spajanja drvenih lijesova Drvene lijesove dijelimo u dvije kategorije: I.) drveni lijesovi „bez uporabe čavla“ (drveni sarkofazi)1 i II.) drveni lijesovi „sa uporabom čavala“. Drveni lijesovi bez uporabe čavala, spajani su na principu pera i žljeba, principu klina, drvenih tipli i učvršćeni su dodatno glinom kako je spoj bio što je bolje moguće pričvršćen. Ovakav običaj povezivanja prvi je spomenuo Marun prilikom istraživanja lokaliteta Biskupija-Crkvina. Nakon Maruna tom problematikom pozabavio se Karaman, koji je mišljenja kako se drveni lijesovi bez čavala javljaju prije, a oni s uporabom čavla iza 1000. godine što je prema Karamanu karakteristika kasnog srednjeg vijeka (Karaman 1940: 4.). Karaman svoj zaključak izvodi iz pretpostavke kako je kod Slavena postojao sličan običaj onom germanskom, a to je ukapanje u izdubljenom deblu, pokriven daskom ili se pokojnik polagao na drvenu dasku. Za potkrijepu svoje tvrdnje navodi kako se taj običaj prestaje koristiti u 9. st. kada se počinje koristiti kamen (Karaman 1940: 6.). Kao dokaz svoje teorije Karaman uzima primjere iz Biskupije-Crkvine i KoljanaCrkvine jer za te grobove iz vremena Marunovih istraživanja ne postoji cjelovita dokumentacija stoga prema Karamanu se ne može sa sigurnošću govoriti da je taj običaj bio prakticiran u Biskupiji (Belošević 1980: 75, Belošević 2007.). Vezano uz ovu problematiku S. Gunjača je revizijskim istraživanjima u Biskupiji-Crkvina dokazao suprotno, otkrivši grob 88. u kojemu su pronađeni krupni željezni čavli i par karolinških ostruga s garniturom za zakopčavanje. Grob je datiran u 9. st. (Belošević 2007). Ova kasnija datacija od one Karamanove može se potvrditi i primjerima sa nekropole u Starem Mestu u Slovačkoj gdje su pronađeni grobovi sa različitom upotrebom drveta, primjeri grobova sa ustanovljenim drvenim oblogama bez uporabe čavala datirani su od 1. pol. 9. st. do početka 10. st. (Belošević 1980: 76.). Vodeći se tim istraživanjima, ali nalazima sa nekropole Nin-Ždrijac, Belošević daje zaključak kako se ukopi u drvenim lijesovima s željeznim čavlima mogu datirati od 2. pol. 8. st. do početka 9. st. dok se oni sa uporabom drveta bez čavala datiraju kroz 9. st. (Belošević 1980: 76.). Dušan Jelovina u svome pregledu nekropola od Zrmanje do Cetine ne navodi u sklopu svoje tipologije ukopa, one u drvenim lijesovima već sporadično samo u slučaju spominjanja lokaliteta Biskupija-Crkvina tzv. sedmoga groba za koji kaže da je riječ o ukopu u običnoj zemljanoj raci sa lijesom koji je bio spojen željeznim čavlima (Jelovina 1976: 70.)

1

Ovaj oblik drvenih lijesova Ante Milošević smatra drvenim sarkofazima. Svoj stav glede toga iznio je prilikom

rasprave o groblju i nalazima iz Biskupije-Crkvine, vidi: Milošević 2000: 123-124.

Porijeklo, geneza ukopa u drvenim lijesovima Porijeklo i analogije za proučavanje drvenih lijesova u Dalmaciji možemo tražiti na avarskim i avarsko-slavenskim nekropolama na području Karpatske kotline i Panonske nizine, kao i na brojnim drugim slavenskim grobljima 9. st. s tla Moravske i Slovačke. Najbolji primjer nam je nekropola u Staré Mĕstov na Valach, koja je 1500 godina bila u uporabi, u oko 200 grobova su pronađeni ostatci uporabe drveta u vidu lijesa sa željeznim čavlima ili klinovima kao i uporabom drveta. Prema V. Hrubýu u velikomoravskim grobljima 9. i 10. st. javljaju se sporadična upotreba drvenih obloga zemljanih raka koje svoje porijeklo vuku još od vremena Lotara (merovinških nekropola na ravno). Grobovi sa drvenim lijeovima su zastupljeni i u Transdanubiji u 9. st., a posebno na položaju Blatnoga jezera npr. nekropola u Zalavaru, zatim slavenskim grobljima na prostoru Austrije koja se datiraju u prvu polovicu 9. st. (Belošević 2007.) Problematikom vezanom uz ukope u drvenim lijesovima prvi se pozabavio Lj. Karaman, koji proučavajući lokalitete Biskupija-Crkvina i Koljane gornje kod Vrlike, izdvaja one koji nisu spojeni željeznim čavlima. Porijeklo drvenih lijesova sa bez željeznih čavala prema Karamanu se može tražiti kod germana, a da se ovakav tip ukopa kod slavena javlja iza 1000 godine (Karaman 1940.) Nadalje Karaman smatra da su kod slavena postojali raniji ukopi slični drvenim lijeovima u kojima se pokojnik polagao u drvenu dasku ili se pokrivao drvenom daskom ili se drvena daska stavljala na stranice groba u vidu oplate. (Belošević 1980: 75). Kasnije tu tvrdnju Belošević pobija. Zanimljv je stav Z. Gunjače koji navodi prilikom objave rezultata iz Dubravica kod skradina kako se pojava drvenih konstrukcija (arhitekture) grobova može povezati sa grobljima iz karpatske kotline. Odnosno on smatra kako je taj način oblaganja grobalja vezuje uz Avare i datira od kraja 6 do početka 9. st. (Gunjača 1995: 164.). Slika 2. Rekonstrukcija drvenog lijesa sa nekropole , Staré Mĕstov na Valach u Slovačkoj Prema V. Hruby (V. Hruby 1955: T 94)