Referat (1).docx

III. gimnazija Osijek Ul. Kamila Firingera 14 31000 Osijek

Referat iz povijesti

Tridesetogodišnji rat

Nastavnik: Ivica Bošnjak

Učenik: Josip Cestar

Osijek, 24.2.2019.

SADRŽAJ 1.Uvod ……………………………………………………………………………. 2.Uzroci………….. ………………………………………………………………. 3. Tijek rata……………………………………………………………………….. 3.1. Češko-falačka faza…………………………………………………… 3.2. Danska intervencija…………………………………………………... 3.3. Švedska intervencija…………………………………………………. 3.4 Francuska intervencija……………………………………………....... 4.Westfalski mir…………………………………………………………………... 5.Posljedice……………………………………………………………………….. 6.Zaključak ………………………………………………………………………. 7.Popis literature ………………………………………………………………….

1. Uvod Tema ovog referata je Tridesetogodišnji rat. U ovome radu

nastojat ću razjasniti uzroke,

tijek, ishod i posljedice Tridesetogodišnjeg rata. Općenito Tridesetogodišnji rat je vjerskopolitički oružani sukob vodećih europskih sila i njihovih saveznika, združenih u vojnopolitičke koalicije, u razdoblju 1618–1648. Taj je sukob obilježio Europu XVII. stoljeća a njegove posljedice još dugo ostale su prisutne. Referat je podijeljen u poglavlja poredana kronološkim redom. U poglavlju Uzroci detaljnije ću objasniti uzroke rata, dok ću u poglavlju Tijek rata navesti još neke općenite činjenice o Tridesetogodišnjem ratu i njegovim fazama (češka, danska, švedska i francuska). Svaku ću fazu objasniti i potkrijepiti važnim činjenicama.Na kraju ću iznjeti kako je rat završio te navesti odredbe Westfalskog mira .Osvrnut ću se na stravične posljedice koje je rat prouzrokovao. Većina mojih izvora uzeta je s više različitih internetskih stranica .

2. Uzroci Od pojave prve generacije reformista s djelovanjem Martina Luthera u sljedećih 50 godina, dotada homogena vjerska karta srednje i zapadne Europe, postupno se mijenjala. Podjela se dogodila u Svetom Rimskom Carstvu za vrijeme cara Karla V. koji je na saboru u Wormsu donio edikt kojim stavlja izvan zakona Luthera i njegove pristaše. U narednih devet godina car izbiva iz carstva zbog rata s Francuskom, a njemačke države odabiru strane. Godine 1529., na drugom saboru u Speyeru sazvanom da riješi problem vjerskog raskola, zaključeno je da se luteranizam ima zabraniti. Tada luteranski staleži otvoreno protestiraju protiv te odluke i otada se nazivaju protestanti. Oni 1552. godine uspostavljaju savez s katoličkom Francuskom i započinju rat s carem koji završava njihovom pobjedom i mirom u Augsburgu 1555. godine. Njime je odlučeno načelo cuius regio, illius religio – čije je kraljevstvo, njegova i vjera . Tako se konačno učvrstio luteranizam u njemačkim zemljama i došlo je do vjerske tolerancije.Vrlo je važno kazati da nisu svi bili zaštićeni odredbama toga sporazuma. Cvinglijevci, kalvinisti, baptisti i drugi izdanci reformacijskoga kršćanstva živjeli su u evangeličkim odnosno luteranskim područjima izlažući se opasnosti da ih luteranski regionalni vladari prokažu kao otpadnike, inovjerce, heretike.Uzroci izbijanja ovoga rata jesu brojni, kompleksni i višestruko uvjetovani. Osnovni uzroci su socijalni,ekonomski. Rodila se težnja za dobivanje političkih i formiranjem nacionalnih država. Došlo je do sve veće suprotnosti između protestantskih knezova i katoličkoga carskog dvora dinastije Habsburg. Njemački protestantski knezovi osnovali su Protestantsku uniju 1608., na što su katolici uzvratili osnivajući sljedeće godine Katoličku ligu. Rimsko-njemački car Matija, koji je ujedno bio ugarsko-hrvatski kralj imenom Matija II., kralj Češke, vodio je prema protestantima umjerenu i popustljivu politiku. Naslijedit će ga s Ferdinand II., školovan i odgojen kod isusovaca, težio je katoličkoj obnovi. On nastoji obnoviti katoličanstvo kao dominantnu vjeru u Carstvu. Protestanti nezadovoljni položajem pod katoličkim Habsburgovcima, češki evangelici izvode 23. svibnja 1618. ″Prašku defenestraciju″,izbacuju kroz prozor kraljevskoga dvorca Hradčani trojicu katoličkih velikaša, namjesnika Ferdinanda II. Nakon toga počinje oružani ustanak protiv Habsburgovaca, koji se širi Češkom i susjednim zemljama te ubrzo prerasta u rat europskih razmjera.

3. Tijek rata Tridesetogodišnji rat naziv je za seriju međunarodnih oružanih sukoba na širem prostoru Svetog Rimskog Carstva

Njemačkog Naroda u prvoj polovici 17. stoljeća.Počevši kao

minoran sukob unutar Carstva, završio je kao paneuropski rat s golemim žrtvama i neprocjenjivom materijalnom štetom, te sa posljedicama na stanovništvo Carstva usporedivim s Drugim svjetskim ratom. Katoličke zemlje su bile udružene u Katoličku ligu,koju su podržavali carevi iz kuće Habsburgovaca , nasuprot njoj protestantske njemačke države bile su udružene u Uniju. Rat je označio prekretnicu u političkom razvoju cijele Europe, a posebno u samome Carstvu koje se od posljedica rata nikada neće oporaviti. Sam sukob odvijao se kroz četiri faze: češko-falačka pobuna (1618.-1623.) ,danske intervencije (1623.1629.), švedska intervencije (1629.-1635.) i francuske intervencije (1635.-1648.). 3.1 Češko-falačka pobuna Rat započinje defenestracijom u Pragu kojim češki plemići dižu pobunu.Car šalje vojsku da smiri pobunu,ali je vojska ubrzo poražena.Borba za vlast u Češkoj bila je posebno važna jer se u Carstvu trojica kneževa su bili protestanti, a trojica katolici. Vjera češkog kralja, kao sedmog kneza, nosila je prevagu. Carska vojska svladava otpor u Češkoj.Češka Konfederacija svrgava Ferdinanda i izabira Friedricha za svog kralja. Na to je Katolička liga s 20 000 španjolskih vojnika pod zapovjedništvom J. T. Tillyja i bavarskog izbornoga kneza Maksimilijana I. Velikog priskočila u pomoć caru. Nakon pobjede na Bíjeloj Gori carske snage osvojile su Prag, Češku, Moravsku i Šlesku te otpočele teške progone protestanata i vođa ustanka. 3.2 Danska intervencija Car Ferdinand II. uputio je 1623. J. T. Tillyja protiv protestantskih knezova Njemačke. Ovi su, potpomognuti politički i vojno od Francuske, Engleske i Švedske, sklopili savez s danskim i norveškim kraljem Kristijanom IV. i tijekom 1624–25. prikupili 40 000 vojnika. Uto je A. Wallenstein organizirao za cara vojsku od 30 000 vojnika, među kojima je bilo i vojnika iz hrvatske Vojne krajine. S njom je 1626. prodro u Sasku i potukao protestantsku vojsku pod zapovjedništvom E. Mansfelda kraj Dessaua. Ubrzo potom carske su postrojbe potukle dansko-norveškoga kralja kraj mjesta Lutter am Barenberge, a već 1627. ponovno kraj

Augsburga. Dotle se Wallensteinova vojska povećala na 100 000 ljudi, pa je zaposjela Pomorje i Mecklenburg, a glavnina je prodrla na Jylland i prisilila dansko-norveškoga kralja da se povuče na danske otoke. Carske su snage tijekom 1627. zauzele cijelu sjevernu obalu Njemačke osim Szczecina i Stralsunda. Uskoro je dansko-norveški kralj pristao na mir u Lübecku 12. V. 1629. 3.3 Švedska intervencija Uznemiren pojavom Habsburgovaca na Baltiku, a potican od Francuske, švedski kralj Gustav II. Adolf stavio se na stranu njemačkih protestanata. Švedske snage, oko 15 000 vojnika, iskrcale su se 1630. na ušću Odre i zauzele Szczecin, kada je car Ferdinand II. otpustio Wallensteina i raspustio veći dio njegove vojske. Carske snage pod J. T. Tillyjem iduće su godine zauzele i spalile Magdeburg, ali su od Šveđana bile potučene kraj Breitenfelda i izgubile Leipzig. Gustav II. Adolf prodro je do Rajne, zauzeo Mainz i zaposjeo Alsace. Zbog toga su početkom 1632. katolički rajnski knezovi otpali od cara, španjolske postrojbe povukle su se u Nizozemsku, a Francuzi okupirali Trier i Koblenz. Kad je Gustav II. Adolf prodro u Bavarsku, odlučujuće je porazio carske snage; tom prigodom Tilly je bio smrtno ranjen. U takvoj situaciji car je Wallensteina ponovno odredio za vrhovnog zapovjednika i dao mu punomoć za vrbovanje vojske. On je za kratko vrijeme sakupio 40 000 vojnika. Ubrzo je zauzeo Prag, prodro u Sasku i osvojio Leipzig. Međutim, doživio je poraz od Šveđana kraj Lützena. Iako je tom prilikom poginuo Gustav II. Adolf, Švedska je nastavila rat. God. 1633. vodile su se borbe u južnoj Njemačkoj, Vestfaliji i Češkoj. Iduće godine Wallensteina su ubili vlastiti ljudi. Novi vrhovni zapovjednik carske vojske, nadvojvoda Ferdinand, odlučno je potukao Šveđane kraj Nördlingena 1634. i zatim zauzeo Baden i Württemberg. Ti uspjesi prisilili su veći dio protestantskih knezova da 1635. sklope s carem mir u Pragu. 3.4 Francuska intervencija Protestantski knezovi južne Njemačke nisu prihvatili mir u Pragu pa su se obratili Francuskoj za pomoć. U savezu sa Švedskom tada se i Francuska uplela u rat koji je zahvatio golema područja između Baltika, Češke, Francuske i Atlantika. Borbe su se vodile u Porajnju, Moravskoj, Češkoj, Austriji i Danskoj. U nizu sudara i bitaka bile su potučene carske snage, ali sve to nije dovelo do pobjede. Međutim, dok su Francuska i Švedska imale prednost, jer su bile izvan dometa ratnoga pustošenja, habsburške i druge zaraćene katoličke zemlje bile su na izmaku snaga. Napokon su bile prisiljene potpisati Westfalski mir (24. X. 1648), koji je značio

slom katoličke reakcije, slabljenje carstva i otvaranje putova za uspostavu nacionalnih država u Europi.

4. Westfalski mir Westfalski mir mirovni ugovor zaključen u Münsteru u Westfaliji 1648. između rimskonjemačkog cara Ferdinanda III. s jedne strane, a Šveđana, Francuza i njihovih protucarskih saveznika među njemačkim državnim staležima s druge strane. Njime je bio okončan Tridesetogodišnji rat (1618–48) između Habsburgovaca te Francuske i Švedske sa saveznicima za političku i vjersku prevlast u Europi. Pregovori o miru vodili su se od 1645., s Francuzima u Münsteru, a sa Šveđanima u Osnabrücku. Francuzi i Šveđani proširili su svoj teritorij, a Šveđani su dobili i 5 mil. talira odštete. Na štetu Svetoga Rimskoga Carstva Njemačke Narodnosti, odn. područja pod habsburškim nadzorom, teritorijalno su se proširili Bavarska, Saska i Brandenburg. Njem. državni staleži stekli su suverenitet za svoje zemlje . Švicarska je bila izdvojena iz Svetoga Rimskoga Carstva Njemačke Narodnosti kao neovisna republika. Neovisnost je priznata i Republici Ujedinjene Nizozemske. Sveto Rimsko Carstvo Njemačke Narodnosti od svojega je teritorija izgubilo oko 100 000 km². U vjerskom pogledu Westfalski mir prihvatio je načelo Augsburškoga vjerskog mira iz 1555 (Cuius regio, illius religio), proširivši ga i na kalviniste. Papa nije priznao Westfalski mir jer je bio sasvim mimoiđen u pregovorima. Westfalski mir imao je veliko značenje: ograničio je autoritet rimsko-njem. cara, izmijenio polit. ravnotežu u Europi ojačavši utjecaj Francuske i Švedske, pridonio širemu poimanju slobode savjesti i vjerskoj snošljivosti. Naglašavanjem državnog suvereniteta i suradnje postao je temeljem novog europskog poretka, zasnovanoga (teoretski) na načelu ravnopravnih država.

5. Posljedice Kao što je već spomenuto, rat je za Carstvo imao katastrofalne posljedice. S demografske strane kao žrtve rata ili raznih epidemija u Carstvu je stradalo oko 5 milijuna ljudi ili 20% sveukupne populacije, što ga čini najrazornijim u europskoj povijesti, razornijim i od velikih ratova 20. stoljeća. Do predratne populacije Carstvo će doći tek nakon 1710., Uz demografski pad, velika je šteta nastala na gospodarskom planu: već početkom rata, zbog nemogućnosti uspješnog ubiranja poreza na koju je odgovoreno kvarenjem novca, nastala je hiperinflacija. Do kraja rata uvelike je uništena poljoprivreda pa je tako do 1648. napuštena trećina obrađenih površina diljem Carstva. Količina proizvedenog žita vratit će se na predratnu iza 1670. Golemu štetu pretrpjela je i industrija izuzev one najophodnije te, dakako, vojne industrije koje su pretrpjele nešto blaži pad. Najveći pad pretrpjela je trgovina koja je do kraja rata svedena na minimum. Kao politička posljedica rata javlja se trajni vjerski mir i religija prestaje biti povod europskih sukoba, a ratne strahote uvelike doprinose i općem osjećaju nesigurnosti što rezultira jačanjem uloge vladara i dovodi do razvoja apsolutizma. Također ratne su se strahote toliko uvukle u svijest njemačkog naroda da istraživanje provedeno 1960ih kaže da Nijemci smatraju Tridesetogodišnji rat većom katastrofom i od Prvog i Drugog svjetskog rata, holokausta i kuge.

6. Zaključak Iz referata možemo zaključiti da je Tridesetogodišnji rat imao veliki utjecaj na Europsku povijest. Rat koji je obuhvati velik broj europskih zemalja uvelike je utjecao na njihovu povijest ali i na političku i gospodarsku poziciju u Europi. Francusku se tako nakon sukoba pozicionirala kao najjača država. Jedna od odredbi Westfalskog mira koja uključuje vjersku toleranciju prisutna je i danas u mnogim suvremenim aktim i sporazumima. Iako su uzroci ovog rata brojni, kompleksi i višestruko uvjetovani, smatram da se vjerski aspekt ovog rata mogao izbjeći pregovorima , ma koliko oni bili dugi jer u ovom ratu ljudske žrtve bile su velike. Sam naziv Tridesetogodišnji rat u meni je pobudio zanimanje , jer to nije mal vremenski period. U istraživanje sam se upustio bez predrasuda , pun znatiželje. Na samom početku bio sam iznenađen upravo vjerskim uzrokom rata , iz kojeg se kasnije iščitavaju političke i gospodarske težnje pojedinih država. Ova tema je i danas vrlo aktualno ,upravo vjera jedan je od uzroka suvremenih ratova i egzodusa stanovništva. Smatram kako bi svi trebali biti tolerantniji jedni prema drugima u vjerskom, ali i u svakom drugom smislu.

Žao mi je što je toliki veliki broj trebo umrijeti da bi se postigla vjerska tolerancija, mislim kako se to moglo postići bez rata. Ova tema mi se svidjela za istraživanje jer nisam ništa znao o Tridesetgodišnjem rat i u istraživanju sam ušao bez ikakvih predrasuda nego sam samo bio pun znatiželje.Smatram kako iz ovog rata možemo naučiti da se za neke odluke ne mora nastradati veliki broj ljudi i da je dobar primjer za buduće pregovore i odluke o temama koje

se mogu rješiti na miran način.Mislim kako bi svi ljudi trebali biti toleratni jedni prema drugima u bilo kojem smislu.