Aida Karalić.docx

Mjesto za naslovnicu

SADRŽAJ 1.UVOD ......................................................................................................................................... 3 1.1.Problem i predmet istraživanja ................................................................................................. 4 1.2.Svrha i ciljevi istraživanja ........................................................................................................ 4 1.3.Istraživačka pitanja................................................................................................................... 5 1.4.Metodologija istraživanja ......................................................................................................... 5 1.5.Struktura magistarskog rada ..................................................................................................... 5 2.MARKETING TURISTIČKE DESTINACIJE............................................................................... 7 2.2.Pojam i karakteristike turističkih destinacija............................................................................ 7 2.3.Elementi atraktivnosti turističke destinacije............................................................................. 8 2.4.Upravljanje turističkom destinacijom ...................................................................................... 9 2.5.Promocija turističke destinacije ............................................................................................. 11 3. OMLADINSKI TURIZAM ......................................................................................................... 14 3.1 Omladinski turizam i njegov značaj za savremeni turizam .................................................... 23 3.2 Turistička motivacija mladih turista i profili mladog putnika ................................................ 28 3.3 Faktori uticaja na odluku i odabir turističkih destinacija ....................................................... 34 3.4 Omladinski turizam u Bosni i Hercegovini ............................................................................ 41 3.4.1 Turizam u BiH ................................................................................................................. 41 3.4.2 Turističke usluge i atrakcije u BiH .................................................................................. 42 3.4.3 Prikaz potencijala za razvoj omladinskog turizma u BiH ............................................... 47 3.5.Omladinski hosteli ................................................................................................................. 47 3.5.1.Omladinski hostel “Ferijalac”-šrimjer dobre turističke ponude za omladinu ................. 49 3.5.2.Omladinski hostel nove generacije „Feri“....................................................................... 51 3.6.Mladežni turizam – učenička putovanja................................................................................. 52 4. EMPIRIJSKO ISTRAŽIVANJE - ANALIZA MOTIVA ZA PUTOVANJE I ODABIR DESTINACIJE ................................................................................................................................. 54 4.1.Metodologija .......................................................................................................................... 54 4.2.Prikaz nalaza istraživanja ....................................................................................................... 54 4.3.Diskusija i zaključna razmatranja........................................................................................... 61 ZAKLJUČAK .................................................................................................................................. 63 LITERATURA ................................................................................................................................. 64 Članci: ............................................................................................................................................. 64 Web izvori:...................................................................................................................................... 68 Ostale publikacije: ......................................................................................................................... 68

2

1.UVOD Postoji više faktora koji utiču na odabir destinacije i igraju značajnu ulogu u procesu odlučivanja (Baloglu i McCleary, 1999; Gallarza, Saura i García, 2002; Zhang et al., 2014.). Ovi faktori mogu biti interni i eksterni. Interni faktori su motivi za putovanje dok eksterni faktori su svi ostali faktori uticaja (većinom čine karakteristike destinacije). Ukoliko je uspostavljen pozitivan imidž destinacije (eksterni faktori), veća je vjerojatnoća da će turisti odabrati da posjete određenu destinaciju. Nužno je da se utvrde koji elementi imaju značajan uticaj na turističku motivaciju i koji faktori najznačajnije utiču na proces odabira destinacije. Za uposlene u turizmu, bitno je razumjeti kako turisti odabiru destinaciju, odnosno koji su njihovi motivi za putovanje i koji faktori utiču na proces odlučivanja, kako bi mogli razviti učinkovitije marketinške strategije za destinacije (Slika 1). Slika 1. Konceptualni model

Motive za putovanje (Interni faktori)

Faktore uticaja na proces odlučivanja (Eksterni faktori)

Odabir destinacije

Izvor: Adaptiran od Sato et al. (2016); Zhang et al. (2014); Wu (2016) Omladinski turizam je relativno novi turistički sektor koji brzo raste. Mladi turisti značajno utiču na razvoj turizma. Očekuje se da preko 370 miliona mladih turista potroše oko 400 milijardi dolara u turizmu do 2020 (UNWTO, 2016b). Mladi turisti su skloni nezavisno organizovanom putovanju koje im pruža fleksibilan raspored. Takvo putovanje pruža im mogućnost da provedu više vremena na jednoj destinaciji, obzirom da nisu vremenski ograničeni. Većina mladih turista također želi doživjeti lokalni stil života i shodno tome traže autentične kulturne ponude koje im mogu pružiti takvo iskustvo. Međutim, uslijed finansijskih ograničenja, prvenstveno traže jeftin smještaj koji omogućava i upoznavanje drugih putnika. Finansijska ograničenja također rezultiraju i čestim putovanjima izvan turističke sezone (Eusebio and Joao Carneiro, 2015).

3

Samim tim, mladi turisti doprinose smanjenju sezonalnosti te produžavanju turističke sezone destinacije. Ali, tendencije mladih turista nisu jednolične. Mladi se bave mnoštvom raznolikih aktivnosti tokom putovanja. Istraživanja sprovedena od strane autora (Kim and Jogaratnam, 2003; Thrane, 2008; Xu et al., 2009; Frandberg, 2010) ukazala su na postojanje različitih profila mladih turista. Time se pojavila potreba za segmentacijom mladih turista, njihovih specifičnih potreba i želja, gdje je najčešća varijabla turistička motivacija (Eusebio and Joao Carneiro, 2015). Razumijevanje ovih koncepata pomaže turističkim djelatnicima da učinkovitije razvijaju marketinške strategije koje privlače i zadržavaju mlade turiste. Iako postoji literatura koja se bavi temom mladih turista, niti jedno istraživanje nije ozbiljnije razmatralo omladinski turizam u BiH. Za državu sa tranzicijskom ekonomijom, obilježenom visokom stopom nezaposlenosti, turizam predstavlja rješenje za mnoga socioekonomska pitanja. Međutim, s konkurencijom iz susjednih zemalja, turistička privreda BiH naročito treba povećati kapacitet privlačenja i zadržavanja turista, a posebno mladih turista. Sukladno tome, nužno je da i turistički djelatnici steknu duboko razumijevanje onoga što motiviše mlade turiste na posjetu, te koje faktore utiču na proces odlučivanja sve sa ciljem razvijanja učinkovite marketinške strategije koje su fokusirane na privlačenje mladih turista.

1.1.Problem i predmet istraživanja Predmet istraživanja se odnosi na prikaz i razumjevanje motivaciju mladih turista za putovanje i odabir destinacije. Problem istraživanja se odnosi na analizu i ulogu internih (motiva putovanja) i eksternih (karakteristike destinacije) faktora uticaja na odabir BiH kao destinacije među mladim turistima.

1.2.Svrha i ciljevi istraživanja Cilj rada je upoznavanje i razumjevanje motiva i faktora u odabir destinacije među mladim turistima, i davanje preporuke za razvijanje efikasnijih strategija za privlačenje istih.

4

1.3.Istraživačka pitanja Istraživačka pitanja su: Šta motiviše mlade turiste da putuju? Kako mladi turisti vrše odabir destinacije i koji faktori utiču na donošenje odluke? Koji elementi ponude u BiH su interesantni za mlade ljude?

1.4.Metodologija istraživanja Za potrebe prikupljanja podataka biće korišten anketni upitnik. Upitnik će se bazirati na postojećim istraživanjima. a posebno radovima Zhang et al., 2014; Eusebio and Joao Carneiro, 2015; Wu, 2016; Sato et al., 2016 i Marais et al, 2017. Ciljana populacija za anketu su mladi turisti koji su posjetili BiH. Ankete će se uglavnom distribuirati putem interneta. Veličina uzorka će biti minimum 250 ispitanika. Za analizu navedenih podataka koristit će se deskriptivne statistike kao i faktorska analiza. Biće korišteni i raspoloživi objavljeni podaci - Internet, baze podataka, članci, publikacije i drugo.

1.5.Struktura magistarskog rada Magistarski rad će biti prezentiran kroz pet dijelova, gdje uvod i zaključak činiti posebna poglavlja. Prvo poglavlje, ili Uvod će definisati problem i predmet istraživanja, odrediti svrhu i ciljeve istraživanja, istraživačka pitanja, te metode koje će se koristiti u istraživanju i prezentiranju rezultata istraživanja uz obrazloženje strukture rada. Drugo poglavlje, „Marketing turističke destinacije“, pružit će pregled postojeće literature koja se tiče upotrebe marketinških tehnika u uslužnoj djelatnosti, kao i literaturu na temu turističke destinacije. Naime, predstavit će se pojam i karakteristike turističke destinacije i elementi atraktivnosti turističke destinacije. Uvod o načinu upravljanja turističkom destinacijom će također predstaviti ulogu agencija za razvoj marketinških strategija i promociju destinacija.

5

Treće poglavlje, „Omladinski turizam“, ponudit će pregled mladih turista kao potencijalne ciljne grupe turističke destinacije. Definisat će se profil mladog putnika kao i faktori koji utiču na motivaciju mladih turista, njihovu odluku i odabir turističke destinacije. Također, ponudit će definiciju turističke industrije BiH. Pružit će uvod u djelatnost turističkih usluga i atrakcija BiH kao i potencijalne marketing strategije BiH koje imaju za cilj promociju države kao turističke destinacije za mlade turiste. Četvrto poglavlje, „Empirijsko istraživanje - analiza motiva za putovanje i odabir destinacije“, prezentovat će nalaze istraživanja, metodologiju istraživanja korištenu u svrhu prikupljanja podataka, kao i teorijske i statističke metode analize primjenjene u empirijskom istraživanju. Na kraju će biti provedena diskusija i zaključna razmatranja rezultata. Zaključak, ili peto poglavlje, će sistematski i koncizno prezentovati najvažnije rezultate istraživanja koji se odnose na postavljena pitanja. Navest će se ograničenja ovog istraživanja i predstaviti konkretni prijedlozi za buduća istraživanja. Na kraju rada navest će se korištena literatura, prilozi, popis tabela, te popis grafičkih prikaza.

6

2.MARKETING TURISTIČKE DESTINACIJE 2.2.Pojam i karakteristike turističkih destinacija Turistička destinacija je prostorna jedinica koja svojim sadržajima i atrakcijama mora biti privlačna potencijalnim turistima kako bi zadovoljila njihove turističke potrebe. Turistička destinacija nema u prostoru čvrste granice, pa se stoga destinacijama mogu nazivati čitave zemlje, regije, mjesta te uže lokacije kao što su prometni terminali. Destinacija je cilj putovanja te na turističko tržište plasira svoj cjeloviti turistički proizvod koji je sastavljen od atraktivnosti, pristupačnosti i receptivnih kapaciteta. Ti osnovni elementi zadovoljavaju turističke potrebe. Kako bi potencijalni turisti saznali za turističke proizvode koje destinacija nudi, ona se mora promovirati i prezentirati na turističkom tržištu. Kako bi se taj turistički proizvod oblikovao i plasirao na tržište destinacija mora provesti određene marketinške aktivnosti. Pri tome je potrebno identificirati turistički potencijal destinacije, oblikovati ponudu te odrediti ciljanu skupinu. Destinacije su međusobno veoma različite prvenstveno u odnosu na prostorni okvir koji obuhvataju, odnosno prema tipu i nivou kojem pripadaju. Bez obzira na obim razlika između pojedninih destinacija, po bilo kojem kriterijumu, većina destinacija posjeduju izvjesne zajedničke karakteristike od kojih posebno treba izdvojiti sljedeće: 1. Destinacije su specifična mješavina osnovnih komponenata/elemenata, 2. Destinacije predstavljaju kulturne vrijednosti odnosno imaju kulturnu privlačnost, 3. Destinacije su „neodoljive“ što znači da se turistički proizvod stvara na mjestu na kojem se i troši, 4. Destinacije ne koriste samo turisti već one mogu biti korišćene i od strane ostalih grupa, odnosno destinacije su objekt višestrukog korišćenja. Turisti smatraju destinacije atraktivnim i vrijednim ulaganja vremena i finansijskih sredstava kako bi ih posjetili. To je razlog da destinacije budu smatrane kulturnim vrijednostima, odnosno da imaju kulturnu privlačnost. U zavisnosti od stepena korišćenja ovih elemenata razlikuju se objekti i usluge koje koristi apsolutno stanovništvo ili prevashodno turisti ili se koriste od strane obje grupe u destinaciji. Naravno da će obim odnosa u korišćenju zavisiti i od senzualnosti turizma u konkretnoj turističkoj destinaciji. U okvoru tog odnosa mogu se pojaviti konflikti čije rješenje može odrediti položaj i efekte turizma u dugogodišnjem razdoblju. 7

2.3.Elementi atraktivnosti turističke destinacije Destinacija mora sadržavati određene elemente kako bi bila privlačna i atraktivna potencijalnim turistima, te kako bi zadovoljila njihove osnovne i turističke potrebe. U temeljne elemente ubrajaju se atrakcije, usluge i objekti, dostupnost, ljudski resursi, imidž i cijena. Atrakcije su najveći motiv dolaska turista u destinaciju. Popesku (2013) ih razvrstava na: -

prirodne (plaže, parkovi, klima, reljef, hidrografski elementi),

-

kulturne (muzeji, galerije, kulturni događaji) i

-

izgrađene atrakcije (vjerske građevine, spomenici, sportski objekti i sl.).

Također mogu biti i društvene atrakcije kao što su kultura, nasljeđe, životni stil, folklor, običaji i dr. Atraktivnost destinacije svakako je na prvom mjestu jer privlači ljude željne odmora, zabave, razonode, rekreacije i sl. S druge strane, „atraktivnost turističke destinacije odražava osjećaje, vjerovanja i stavove koje pojedinac ima o mogućnostima destinacije u zadovoljenju specifičnih turističkih potreba.“ Destinacija na temelju svojih atrakcija kreira vlastiti imidž, što zapravo predstavlja stavove, percepcije, iskustva, mišljenja, predodžbe, predrasude koje pojedina osoba ima o određenom geografskom području. Formira se na temelju različitih spoznaja o određenoj turističkoj destinaciji, a može se promatrati kao mentalna slika koja se putem promotivnih aktivnosti pokušava usmjeriti prema određenim ciljnim grupama. Imidž destinacije utječe na ponašanje turista jer destinacija sa jačim, pozitivnim i prepoznatljivim imidžem ima više šanse da bude odabrana za odredište putovanja. Uz to utječe na zadovoljstvo turista i na njihovu namjeru da ponovno posjete destinaciju. Ako ne postoji efektna infrastruktura destinacija ostaje nedostupna pa je uzaludna prisutnost svih drugih čimbenika ponude. Dostupnost se odnosi na razvoj i održavanje prometnih veza sa emitivnim tržištima, što znači da mora biti dostupna velikom broju ljudi sa svim vrstama prometa. Uz to mora imati dobro razvijenu prometnu mrežu unutar destinacije. Turistima je važno da je destinacija prometno pristupačna kako bi se što manje vremena provelo u dolasku u destinaciju i povratku iz odredišta. Receptivni čimbenici čine temeljni dio ponude, a to su hotelijerstvo, restoraterstvo, trgovina, promet, komunalne djelatnosti, kulturne institucije i sl.

8

Ljudski resursi su izrazito bitan dio turističke djelatnosti s obzirom da je turizam radno intenzivna djelatnost. Oni moraju biti stručni, motivirani i spremni da prihvate i usluže goste. Cijena predstavlja važan aspekt konkurencije destinacije sa drugim destinacijama. Odnosi se na troškove prijevoza, smještaja, hrane i pića, atrakcija te razgledavanja. Kombiniranjem navedenih elemenata turistička destinacija formira jedan ili više turističkih proizvoda oko kojeg se okupljaju svi drugi sudionici na strani turističke ponude podržavajući turistički proizvod destinacije kao strateško obilježje imidža i diferencijacije turističke destinacije.

2.4.Upravljanje turističkom destinacijom Proces donošenja strategijskih, organizacionih i operativnih odluka da bi se upravljalo procesom definisanja, promocije i prodaje turističkog proizvoda destinacije i kreirao uravnotežen i održiv promet turist akoji je dovoljan da zadovolji ekonomske potrebe lokalnih aktera u destinaciji. Djelotvorno upravljanje turističkim odredištem /destinacijom/ od iznimnog je značenja, pored ostalog i za očuvanje biološke ravnoteže, odnosno zaštitu okoliša. Racionalno upravljanje turističkim odredištem predmnijeva planirano korištenje zemljišta, oblikovanje i izgradnju turističke ponude /resursa/ koja će osigurati dugoročno održiv razvoj, donošenje odluka, propisa i pravila koji će istodobno omogućiti i turistički razvoj, rast prihoda od turističke potrošnje, zapošljavanje i uopće veće multiplikativne učinke na lokalnu ekonomiju, pri čemu treba voditi računa i o zaštiti prirodne, kulturnohistorijske i stvorene baštine kao trajnog izvora turističke privlačnosti određenog područja. U upravljanju turističkom destinacijom sudjeluju brojni subjekti, od regionalnih do mjesnih vlasti, turističkih zajednica, udruga poduzetnika i ostalih sudionika u turističkoj ponudi,

odnosno

procesu.

Upravljanje

turističkom

destinacijom

može

se

institucionalizirati, što znači utemeljiti profesionalnu službu s tijelima nadzora, stručnim suradnicima i sl. Međutim, moguće je i na neprofesionalnoj osnovi, kao koordinativno tijelo, utemeljiti odgovarajuća povjerenstva s jasnom utvrđenim zadaćama i hijerarhijom odgovornom za učinkovito upravljanje turističkom destinacijom. Destinacijski pristup u upravljanju turističkim potencijalima na receptivnim područjima uključuje jasnu definiciju i okvir turističke destinacije, njezinu primarnu, sekundarnu i tercijarnu ponudu, međuodnose svih sudionika u turističkom procesu, zajednički marketinški nastup, vizualni identitet, koordinaciju u politici cijena, nadzora kakvoće turističkih usluga, turističkoj obnovi i izgradnji, obrazovanju, zaštiti čovjekova okoliša i sl. Svemu tome treba prethoditi 9

stručna priprema, izradba i donošenje razvojne strategije i prioriteta u određenoj turističkoj destinaciji, snaženja svih prednosti i vrijednosti i minimalizacije opasnosti i ograničenja od nekontroliranog turističkog prometa i sl. Naglasak mora biti na očuvanju svih vrijednosti turističke destinacije, skladan odnos između domicilnog pučanstva i turista i osiguranje trajnih i stabilnih osnova održivog turističkog razvoja. Prema Poslovnom savjetu Svjetske turističke organizacije (WTOBC), aktuelan trend u skoro svim razvijenim turističkim regionima u svijetu usmjeren je prema polujavnim, ali nezavisnim turističkim organizacijama koje uključuju partnerstva poslovnog sektora i javnih autoriteta - regionalnih ili lokalnih. Tokom protekle decenije, uloge i odgovornosti vlada, kao i poslovnog sektora i civilnog društva, značajno su se promijenile, od situacije u kojoj je država imala ključnu odgovornost za razvoj turizma i njegovu promociju u svijetu, prema ravnopravnom tretmanu poslovnog, i sve većem uvažavanju i angažovanju nevladinog sektora. Trend decentralizacije upravljanja i promocije turizma, usmjeren ka partnerstvu javnog i privatnog sektora, pojačao je potrebu za novim, fleksibilnijim i multidisciplinarnim pristupom menadžmentu turističke destinacije. Mada nacionalne politike podstiču turističku konkurentnost, efikasna partnerstva sa učešćem ključnih stejkholdera, pojačavaju destinacijsku konkurentnost i održivost. Dugo vremena DMO su smatrane isključivo organizacijama destinacijskog marketinga. I zaista, one su to i bile, a marketing i dalje ostaje glavno područje aktivnosti DMO. Međutim, danas se pravi pomak u prepoznavanju da uloga DMO ide dalje od marketinga i uključuje druge aktivnosti značajne za uspjeh turizma na destinaciji, iz perspektive konkurentnosti i održivosti. Pri tome, organizaciona struktura DMO varira od odjeljenja vladinog ministarstva (sektora), paravladine organizacije, javno-privatne agencije, nevladine organizacije, privatne organizacije ili kompanije. Mnoge nacionalne turističke organizacije, od isključivo marketinške, sve više se transformišu u destinacijske menadžment organizacije - DMO. Menadžment turističkom destinacijom je širi pojam i u sebi sadrži i marketing aktivnosti, ali i čitav sistem aktivnosti totalnog menadžmenta. Do ovoga trenutka, njihova primarna uloga je i dalje ostala da privuku turiste na destinaciju kroz različite promotivne aktivnosti, samostalno ili zajedno sa operaterima.

10

2.5.Promocija turističke destinacije Promocija predstavlja osnovni instrument marketing miksa komunikativnog karaktera i istovremeno njegov najelastičniji element. Promocija u turizmu predstavlja proces masovnog komuniciranja između ponuđača i korisnika turističkog proizvoda/usluge, pri čemu predmet komuniciranja predstavlja razmjena informacija koje mogu podstaći prodaju tog proizvoda/usluge. Stoga se promocija koristi sa ciljem da informiše i podstakne turističku tražnju na kupovinu i ubrza proces donošenja odluka. Zadaci promocije usmjeravaju se ka stvaranju svijesti o turističkom proizvodu/usluzi na tržištu, stvaranju pozitivnog imidža proizvoda/usluge i njegovog što boljeg pozicioniranja. Promocija označava sve aktivnosti preduzeća koje imaju za cilj da olakšaju i ubrzaju prihvatanje proizvoda ili usluga na tržištu kod kupaca i potrošača. Promocija je instrument marketinga pomoću koga ponuđač ostvaruje komuniciranje sa kupcima, odnosno potrošačima. Predstavlja način kontinuiranog komuniciranja sa potrošačima u funkciji podsticanja prodaje proizvoda i usluga. Promocioni miks predstavlja masovno komuniciranje sa potrošačima. Zbog toga se još naziva i komunikacioni miks. Komunikacioni miks ima zadatak da upozna potrošača/kupca sa proizvodom i njegovim osobinama, uslovima kupovine, da razvija želje i motiviše ga na kupovinu. Do pojave marketing koncepcije promocija je imala zadatak zadovoljenja potreba već oformljene tražnje. Lična prodaja kao jedini oblik tadašnjeg komuniciranja, primjenom marketing koncepcije postaje skup i neefikasan oblik promocije. Zbog toga na značaju dobijaju novi oblici masovnog komuniciranja: propaganda, unapređenje prodaje, veze sa javnošću i publicitet. Promocija u turizmu takođe se sastoji iz aktivnosti (turistička propaganda, unapređenje prodaje, veze sa javnošću i publicitet) koje se preduzimaju na stvaranju svijesti o turističkom proizvodu, stvaranju njegovog imidža i što boljeg pozicioniranja proizvoda. Promocija u turizmu važna je iz sljedećih razloga (Coltman, 1989): -

¾ obezbjeđivanja turističke tražnje u vansezoni,

-

¾ kupovine turističkog proizvoda koji potrošač/kupac prethodno nije vidio,

-

¾ stvaranja lojalnosti potrošača,

-

¾ velike konkurencije na turističkom tržištu,

-

¾ cjenovne elastičnosti tražnje,

-

¾ mogućnosti supstituisanja turističkog proizvoda.

11

Ako se pred promociju postave određeni zadaci koji proizilaze iz odabranih ciljeva koje treba ostvariti tada se bira način, sredstvo i metod ostvarenja ciljeva i to nazivamo promotivna strategija. Na izbor promocione strategije uslužnih djelatnosti utiče niz faktora, kao što su: -

priroda usluge,

-

faza u životnom ciklusu usluge,

-

veličina budžeta,

-

ciljevi komunikacije,

-

pozicioniranje usluge i

-

pozicioniranje konkurenata.

Strategija promocije turističke destinacije ima osnovni zadatak da informiše i podstakne turističku tražnju na boravak u datoj destinaciji i da na datoj osnovi poveća tražnju u korist njenog proizvoda. Ona informiše potrošače/turiste o raspoloživim atraktivnim, komunikativnim i receptivnim faktorima turističke destinacije koji su uključeni u zadovoljenje potreba turističke tražnje. Strategija promocije turističke destinacije ima nekoliko osnovnih zadataka: -

stvaranje opšte slike ili predstave o turističkoj destinaciji,

-

izgradnja, održavanje i unapređenje imidža o turističkoj destinaciji,

-

pospješivanje lojalnosti i podrške individualnom biznisu u promociji,

-

pružanje informacija o turističkoj ponudi destinacije,

-

stimulisanje turista na kupovinu i sl.

Proces promocione strategije u turizmu obuhvata sljedeće faze: 1. faza: odabir tržišta koje će biti ''napadnuto'' marketing miksom, 2. faza: utvrđivanje ciljeva promocionog miksa, 3. faza: utvrđivanje adekvatne poruke, 4. faza: izbor i korišćenje odgovarajućih elemenata promocionog miksa (propaganda, unapređenje prodaje, veze sa javnošću, lična prodaja, ostali instumenti), 5. faza: utvrđivanje budžeta, 6. faza: kontrola promotivne aktivnosti.

12

Proces komunikacione (promocione) strategije počinje od izbora tržišta. Informacije o integrisanom turističkom proizvodu moraju biti dostupne na tržištu, kako bi turisti lakše doneli odluku za korišćenje turističkog proizvoda. S obzirom da je turističko tržište previše široko i različito po svojim potrebama, istraživanje i segmentacija turističkog tržišta predstavlja preduslov uspješne promocione strategije. Jasno je da slika ima ključnu ulogu u tome kako ljudi doživljavaju i gledaju na turističku destinaciju. Slika je najvažniji aspekt turistička atrakcija. To je ono što privlači ljude , čak i ako je određuje stvarnost da li će uživati u destinaciji i ponovno se vratiti. TV vijesti i ostali popularni mediji (kao što su filmovi, tv programi i literature ) mogu dati bitne informacije o mjestu u kratkom vremenskom razdoblju. Nadalje, ljudi će vjerojatno smatrati informacije iz tih izvora kao relativno objektivna i nepristrana u usporedbi s tradicionalnim oglašavanjem.

Proces formiranja slike u oku turista 13

3. OMLADINSKI TURIZAM Što je omladinski turizam i zašto bi trebao biti zanimljiv Bosni i Hercegovini, pogotovo turistički nerazvijenim regijama. Kada govorimo o omladinskom turizmu bitno je naglasiti da u njega ubrajamo skupinu ljudi (turista) koji se nalaze u godinama od 15 do 35 godina. Mnogi smatraju da bi u tome rangu trebalo računati ljude do 30 godina, ali moderni način života u kojemu mladi se sve duže obrazuju i kasnije stupaju u brak pomaknuo je dobnu granicu na 35 godina. To su mahom ljudi visokog stupnja obrazovanja i studenti koji žele proširiti vlastite horizonte i uz klasičnu dokolicu koja je sastavni dio svakog odmora žele nešto novo naučiti i upoznati. Mnoge su razlike između tradicionalnog turista i pripadnika omladinskog turizma. Glavna emitivna evropska tržišta su: -

Njemačka (17 mil.),

-

Francuska (7,9 mil) i

-

V. Britanija (7.3 mil)

Iako je prosječna dnevna potrošnja ovih turista manja od ostalih, oni su zanimljivi stoga što je riječ o mladim osobama koje će, za pretpostaviti je, za desetak godina biti među najpoželjnijim gostima. Unatoč manjoj dnevnoj potrošnji, ovi se gosti odlučuju na putovanje od po nekoliko tjedana i duži boravak, tako da na ljetovanje potroše ukupno nešto više nego prosječan turist. Omladinski turizam se danas sve više doživljava kao jedan od vidova turizma koji doprinosi pozitivnim socijalnim odnosima i ostvarivanju ekonomskih prihoda. Zbog sve većeg broja mladih koji učestvuju u turističkim kretanjima, mnogi naučnici iz domena turizma, ali i drugih naučnih disciplina, počeli su se baviti ozbiljnije ovim pitanjem. Iako su izvršena brojna istraživanja, za sada ne postoji jedna jedinstvena definicija omladinskog turizma (Farahani & Sukmajati, 2011). Svetska turistička organizacija (World Tourism Organization - UNWTO) je 1999. godine, radi olakšanog statističkog praćenja kretanja mladih turista, dala svoju definiciju. Prema pomenutom izvoru, omladinski turizam se definiše kao putovanje mladih ljudi imeđu 15 i 29 godina starosti. U kasnijem periodu, UNWTO je dala proširenu definiciju omladinskog turizma koja pod tim pojmom podrazumeva nezavisno putovanje osoba starosti od 16 do 29 godina, na period manji od godinu, koji su motivisani, u potpunosti ili delimično, željom za upoznavanjem drugih kultura, sticanja novih znanja i iskustva, van uobičajenog okruženja (UNWTO, 2008). 14

Omladinski turizam je značajan segment budućeg razvoja turizma, ne samo zbog razvoja mladih, već i zbog razvoja turističkih destinacija. UNWTO i WYSE Travel Confederation1 ističu da za mlade ljude putovanje predstavlja formu učenja, način upoznavanja novih ljudi,

mogućnost

uspostavljanja

kontakata

sa

različitim

kulturama,

mogućnost

profesionalnog usavršavanja i stvaranja karijere, vid identiteta, način ličnog usavršavanja i razvoja. Prema istraživanju UNWTO, 2015. godine 23% svih internacionalnih turističkih kretanja činile su mlade osobe, starosti od 15 do 29 godina. Procijenjeno je da na globalnom nivou omladinski turizam dostiže oko 190 miliona međunarodnih turističkih kretanja godišnje, kao i da omladinski turizam raste brže od turističkih putovanja uopšteno. Mladi turisti su motivisani da putuju što je više moguće i zainteresovani su da posjećuju oblasti koje su van uobičajenih turističkih tokova, pri čemu utiču na povećanje ekonomskih prihoda turističkih destinacija. Istraživanja koja su sprovela WYSE Travel Confederation (2017) i UNWTO, pokazuju da je ukupna potrošnja međunarodnih omladinskih turističkih kretanja 2009. godine bila 190 miliona američkih dolara, a 2014. godine ovaj broj je porastao na 286 miliona dolara. Prema prognozama Svjetske turističke organizacije do 2020. godine biće više od 300 miliona učesnika u ovom vidu turističkih kretanja, koji će potrošiti više od 400 miliona dolara. Osnovne odlike mladih turista na globalnom nivou dali su Richards i Wilson (2003), koji su izvršili istraživanje, a rezultate su objavili u publikaciji New Horizons in Independent Youth and Student Travel. Prema istraživanju, najveći broj mladih turista su osobe visokog stepena obrazovanja. Iako imaju značajno manje finansijskih sredstava, spremni su da štede kako bi otputovali u željenu destinaciju, ili da rade tokom putovanja kako bi povećali svoju potrošačku moć. Više od polovine sebe identifikuje kao „putnici―, trećina kao „bekpekeri―, a petina kao „turisti―. Glavne motivacije za putovanje jesu istraživanje i upoznavanje novih kultura (83%), uzbuđenje i avantura (74%) i sticanje novih znanja (69%). Oni koji sebe identifikuju kao „bekpekeri―, predstavljaju osobe koje su željne istraživanja i iskustva. „Putnici― imaju društvene motive i više posećuju prijatelje i rodbinu, dok „turisti― žele da se tokom putovanja opuste. Mlađi turisti, do 26 godina, tragaju za socijalnim kontaktima i uzbuđenjem, dok malo stariji turisti (preko 26 godina) traže više individualnog iskustva. Glavni izvori informacija su internet (71%) i iskustva prijatelja ili članova porodice (70%). Većina mladih i studenata svoje putovanje naručuje preko turističkih agenata (65%), sa gotovo podjednakim udjelom korišćenja matičnih i specijalizovanih turističkih agenata. Međutim, „bekpekeri― više koriste specijalizovane 15

turističke agencije (42%), a oni koje sebe nazivaju „turistima―, više koriste matične turističke agencije (51%). Kako stare, preferiraju samostalnu organizaciju putovanja. Veliki broj mladih dobija neku vrstu studentskog popusta za putovanja. Ova grupa turista posjećuje različite dijelove svijeta, a kao glavne destinacije izdvajaju se Evropa (56%) i Severna Amerika (16%). Najpopularnije destinacije za „bekpekere― su Jugoistočna Azija, Australija i Južna Amerika, dok je za „putnike― Severna Amerika omiljeni odabir. Među evropskim zemljama, najveći broj mladih koji putuje dolazi iz Velike Britanije. Reisinger i Movondo (2002) ističu da su Sjedinjene Američke Države prva destinacija među mladima, dok Velika Brinatija, Australija, Novi Zeland i Kanada pokušavaju da privuku mlade kroz edukativne programe (NAFSA, 2003). Richards i Wilson (2003) navode da je glavni način transporta do odredišta avion (82%), potom slijedi železnica (30%). „Bekpekeri― često kombinuju vazdušni saobraćaj, vozove, autobuse i pešačenje, dok „turisti― i „putnici― više iznajmljuju vozila ili koriste autobuse. Najpopularniji vidovi smještaja su smještaj kod prijatelja i rođaka (41%) i bekpekerski hosteli (32%). Bekpekerski hosteli se uglavnom koriste u Australiji i Jugoistočnoj Aziji. Glavni razlozi odabira smještaja vezuju se za lokaciju i cijenu. Uspostavljanje različitih kontakata je bitnije od komfora u ugostiteljskom objektu za smještaj (Firth & Hing, 1999). U posljednje vrijeme posebno se izdvajaju tzv. „Twitter― hoteli, koji su prilagođeni mladima i njihovom načinu života. Ovi hoteli se aktivno oglašavaju na društvenim mrežama, posebno na Twitter-u, kako bi poboljšali svoje usluge i kako bi se ostvarila interakcija između nosilaca ponude i mladih turista (Lanz, H. et al., 2010). Najveći broj omladinaca koji koristi „Twitter― hotele dolazi sa područja Velike Britanije (45,2%). Hotel pionir u ovom domenu jeste Sol Wave House na Majorci, koji je kreirao novi brend i atrakciju na turističkom tržištu kroz implementaciju društvene mreže (Twitter), kao sastavni dio hotelske usluge (Đeri, L. et al., 2014). Prosječna dužina boravka je prilična i iznosi 63 dana, dok „bekpekeri― ostaju duže, čak 73 dana u proseku. Najduža putovanja ostvaruju se u Australiji (128 dana), Sjevernoj Americi (90 dana) i na Indijskom subkontinentu (84 dana), dok su najkraća putovanja zastupljena u Evropi (34 dana). Prosječna dnevna potrošnja je relativno mala i iznosi manje od 20 američkih dolara. Međutim, potrošnja tokom cijelog putovanja iznosi više od 1.200 američkih dolara. Najzastupljenije aktivnosti su posjeta historijskih lokaliteta i spomenika (77%), šetnja i treking (76%), slobodne aktivnosti, poput sjedenja u kafiću/restoranu (72%) 16

i šoping (72%). Manje su zastupljene akadamske studije ili učenje jezika (28%), ali predstavljaju značajan dio ukupnih aktivnosti. Glavni izvori informacija tokom putovanja su turistički vodiči, od kojih se najviše koristi Lonely Planet (Richards & Wilson, 2003). Omladinski turizam može imati više vrsta. Međutim, u literaturi se najviše koristi sljedeća tipologija: -

obrazovni turizam,

-

volontiranje,

-

posao i putovanje,

-

kulturna razmjena,

-

sportski i avanturistički turizam i

-

putovanje radi odmora/razonode (Demeter & Bratucu, 2014).

Glavni motiv sudionika u edukacijskom turizmu je stjecanje novih znanja i vještina ili daljnje usavršavanje. Postoje brojni načini sudjelovanja u ovom obliku turizma, kao što su ljetne škole i kampovi, programi usavršavanja stranog jezika, programi razmjene studenata te samo studiranje u drugoj državi. Samo sudjelovanje u međunarodnom obrazovnom sustavu ima veliki utjecaj na sve sudionike. Tako ovi programi ostvaruju utjecaje na same studente, domicilnu državu i državu domaćina. Kako je Velika Britanija(VB) druga država po broju međunarodnih studenata i vodeća u Europi CRAC ( Careers Research & Advisory Centre) je proveo istraživanje o utjecaju međunarodnog obrazovanja na sve njegove sudionike na tom području. Kao jedan od razloga provedenog istraživanja navodi se i izraziti rast sudionika u posljednjim desetljećima. Na slici je vidljiva promjena te rast međunarodnih studenata u razdoblju od 1963. do 2012.

17

Broj međunarodnih studenata u UK Razvojem brojnih specifičnih oblika turizma i odmicanjem od masovnosti javlja se još jedna vrsta turizma, a to je volonterski turizam. Volonter mora imati neki altruistični motiv, odnosno volonter turist mora imati altruističku aktivnosti tijekom odmora. Volonter turistom smatraju se: Oni turisti koji su, iz različitih razloga, tijekom svog boravka u drugoj destinaciji, uključivani u pomaganje ili ublažavanje materijalnog siromaštva nekih skupina u društvu, restauracija pojedinih sredina ili znanstvenog aspekta društva ili okoline. Samim početkom ovog oblika turizma smatra se početak 20. stoljeća kada je švicarski poduzetnik Pierre Ceresole, užasnut posljedicama Prvog svjetskog rata, osnovao Service Civil

International (SCI), organizaciju volontera

koji

pružaju

pomoć

najpotrebnijima. Iako ne postoje jasni podaci koliko je turista danas uključeno u volonterski turizam, jasno je da je ovaj trend u porastu, a procjenjuje se da godišnje volontira 1,6 mil. turista. U Velikoj Britaniji 73% odraslih je sudjelovalo bar u jednoj volonterskoj aktivnosti u 2007. godini; u Australiji je 4,5 milijuna ljudi sudjelovalo u volonterskim akcijama 2006. godine, dok su u SAD-u volonteri osigurali besplatan rad za više od 40 tisuća neprofitnih organizacija. Proučavajući brojna istraživanja moguće je primijetiti da značajan udio u volonterskom turizmu otpada na studente, zato jer su najčešće mjesta gdje se odvijaju volonterski projekti udaljeni i neistraženi krajevi koji privlače ovu dobnu skupinu. Zadovoljstvo volonter turista ipak ovisi o sljedećim elementima: prilika za stjecanje novih vještina ili znanja, druženju, doživljaju novih stvari i doprinos isplativosti projekta. Europski volonteri turisti 18

da bi sudjelovali u volonterskom turizmu, od projekata očekuju kratkoročne i dugoročne koristi za okoliš. U projektu mora biti uključen volonterski rad na način da se poboljša prirodni okoliš, da se uči o lokalnoj flori i fauni, te da im se omogući interakcija sa lokalnim stanovništvom. Za razliku od europskih volontera turista, američki volonteri turisti za sudjelovanje u volonterskom turizmu traže od projekta priliku za učenje i razvoj, te aktivno sudjelovanje u rješavanju problema lokalne zajednice. Većini turista koji volontiraju to nije jedini razlog dolaska već žele istražiti destinaciju i dulje se zadržati u njoj nego da su došli samo na godišnji odmor, a pri tome svojim boravkom pomažu i lokalnoj zajednici. Također razlikuju se projekti na kojima studenti volontiraju ovisno o njihovoj dobi. Prema istraživanju Tourism NT-a provedenom u Australiji najčešći motiv volontiranja je pomoć djeci u školama (24%) ili izgradnja lokalne zajednice (12 %). Kada govorimo o razlici među dobnim skupinama, mlađe generacije (do 30 godina) se najčešće odlučuju za volontiranje u školama dok starije dobne skupine (30 godina i više) preferiraju izgradnju i pomoć lokalnoj zajednici te rad u bolnici. Prema anketi GeckoGo’s u nastavku su navedene preferenciju turista volontera: -

trajanje: 44% preferira putovanja duža od mjesec dana, dok njih 42 % se odlučuje za putovanja između dva tjedan i mjesec dana;

-

destinacije: najtraženije su Peru (23%) i Brazil (14%);

-

vrste projekta: 62% humanitaran rad, 56% zaštita okoliša, 56% podučavanje, 53% razvoj zajednice i 28% izgradnja.

„Work and travel“ programi te međunarodne prakse su najbolji izbor za one mlade koji žele zaraditi određena novčana sredstva, putovati, ali i steći internacionalno iskustvo. Kada govorimo o „Work and travel“ putovanjima, mladi koji putuju su većinom zaposleni u određenoj firmi tijekom ljetnih praznika (3 mjeseca). Tokom tog razdoblja imaju priliku za zaradom, putovanjima ili učenjem jezika. Nakon odrađena 3 mjeseca, u slučaju da se radi o SAD-u viza im vrijedi još mjesec dana koja mogu iskoristiti samo za putovanja ili odmor. Program je prvo počeo u SAD-a, ali danas njegove inačice nalazimo i u Australiji, Kanadi, Grčkoj, Španjolskoj, Francuskoj i Velikoj Britaniji. Prema istraživanjima UNWTO-a 7% globalnog tržišta mladih je povezano putem ovog programa, a ovi turisti u prosjeku potroše 3200 američkih dolara, s tim da je 40% troška pokriveno radom u samoj destinaciji.

19

Programi međunarodnih praksi su izrazito rašireni te ih je moguće pronaći tj. obavljati praksu neovisno o godišnjem dobu ili o studijskom program kojeg završavate. Međunarodne prakse mogu biti u trajanju od mjesec dana pa sve do godine dana. Također postoje brojne opcije od onih koji imaju plaću, do praksi koje nisu plaćene, ali nude se razne kompenzacije kao smještaj ili hrana tokom obavljanja same prakse. Prakse je moguće pronaći na brojnim stranicama međunarodnih organizacija, koje će vam vjerojatno uz određenu naknadu rado biti posrednik prilikom odabira vaše željene prakse i destinacije. Neke od organizacija koji su poznati kao posrednici u pronalasku međunarodne prakse su Spain internship, Italy internship, AIESEC, IAESTE, Internships, Go abroad, Internship programs, Graduateland, Dream careers, Global internships i brojni drugi. Prednosti odlaska na međunarodnu praksu su brojne. U nastavku će biti navedeni samo neke od prednosti: -

Učenje novih znanja i vještina;

-

Priliku za usavršavanje komunikacijskih i vještina rada u timu;

-

Stjecanje znanje direktno od ljudi koji su profesionalci u navedenoj struci;

-

Stjecanje osjećanja odgovornosti;

-

Prijelaz između škole akademskog obrazovanja u profesionalni život;

-

Ostvarenje zadovoljstva doprinosom organizaciji svojim radom;

-

Učenje novog jezika ili usavršavanje već postojećih vještina;

-

Ostanak u organizaciji nakon završetka prakse;

-

Međunarodno okruženje i nova poznanstva.

Kulturne razmjene možemo definirati kao razmjene pojedinaca između različitih država. Ovi programi omogućuju studentima različitih kulturoloških, religijskih, geografskih ili socioekonomskih pozadina da razviju bolje razumijevanje različitosti u njihovoj domicilnoj državi, ali i u svijetu. Na ovaj način je omogućena razmjena kultura te stjecanje novih jedinstvenih iskustava. Kulturne razmjene između mladih su počele nakon drugog svjetskog rata kada su promovirane razmjene kultura kako bi se izbjegli sukobi u budućnosti. Na početku su se te razmjene odvijale putem pisama, no danas razvojem tehnologije i komunikacijskih alata ovaj oblik razmjene je unaprijeđen i češće se odvija uživo, a rjeđe posredno raznim komunikacijskim alatima. Danas se programi kulturne razmjene odvijaju na taj način da tokom programa mladi imaju priliku živjeti u drugoj državi u domicilnoj obitelji, kreći ili duži period te se na taj način upoznati s drugom 20

kulturom. Glavni cilj kulturne razmjene je da mladi uče od drugih kulturama ili zajedno s njima pronalaze konkretna rješenja problema. Sportski i avanturistički turizam su izrazito bitna podvrsta omladinskog turizma te većina mladih, iako im možda nije jedan od glavnih motiva putovanja, najčešće sudjeluju i u ovim aktivnostima. Veliki broj mladih se odlučuje za vrijeme svog boravka u destinaciji na sudjelovanje u određenom sportskom događaju. Sportski turizam je jedan izrazito brzo rastući sektor turističke industrije, a njegov prihod se u Nacionalnoj sportskoj turističkoj strategiji procjenjuje na 600 milijardi američkih dolara godišnje.46 Kada govorimo o sportskom turizmu, prema Rossu, ovaj oblik turizma potrebno je razmatrati prema njegovim dijelovima, aktivnom sportskom turizmu, sportskim događanjima i nostalgijskom sportskom turizmu. Iz samih naziva pojedinog oblika turizma može se pobliže vidjeti njegovo značenje. Sportski događaji uključuju poznate manifestacije kao što su Olimpijske igre ili Svjetsko prvenstvo u nogometu, ali i manje poznata događanja utakmice lokalnih timova, regionalna natjecanja i turnire ili sveučilišna natjecanja. Aktivni sportski turizam, što je vidljivo i iz samog naziva, predstavlja pojedince ili grupe koji sami putuju te sudjeluju u sportskim događajima. Široki je raspon sportova u kojima mogu sudjelovati pojedinci od nogometa, košarke, rukometa, jedriličarenje, klizanja i brojnih drugih. Nostalgijski sportski turizam podrazumijeva posjete sportskim atrakcijama kao što su brojni sportski muzeji te građevine koje ostaju nakon OI i nogometnih prvenstava. Usko povezan s sportskim je avanturistički turizam u kojem se sudionici više izlažu riziku te su nekad potrebne i posebne vještine. Većinom su mladi ti koji sudjeluju u avanturističkom turizmu. Prosječna potrošnja u avanturističkom turizmu je prema istraživanju iz 2012. Godine 947 američkih dolara uz prosječan boravak od 10 dana. Glavni oblici avanturističkog turizma u kojima sudjeluju mladi su: -

planinarenje,

-

alpinizam,

-

biciklizam,

-

rafting,

-

ronjenje,

-

snowboarding,

-

paragliding i brojni drugi.

21

Odmorišni turizam je najrašireniji oblik turizma. Gotovo svaki oblik omladinskog turizma jednim dijelom ili određeno vrijeme uključuje odmorišni turizam koji može biti provođenje praznika negdje, posjeti prijateljima ili obitelji. Primarni motiv odmorišnog turizma je odmor od svakodnevnog života. Odmorišni turizam je često okarakteriziran kao boravak u lijepim ili luksuznim hotelima i hotelskim resortima, relaksacija uz plažu te korištenje vođenih turističkih tura. Korisnici ovog oblika turizma većinom jedu u restoranu ili koriste skuplje oblike prijevoza, a njihova potrošnja je veća od one u njihovom svakodnevnom životu. Iako su prethodno bile navedene sve opće karakteristike odmorišnog turizma one ne moraju biti pravilo. Tako i backpackeri koji su smješteni u hostelu mogu biti sudionici odmorišnog turizma sve dok je njihov glavni motiv odmor. Odmorišni turizam je većinom sezonski tako se veže ljeti uz priobalne države, a zimi uz kontinentalne. Znanje prezentirano kroz obrazovni sustav vrlo brzo zastarjeva čak i u situaciji kada je ono bilo utemeljeno na aktualnim i modernim obrazovnim programima. Svekoliko svjetsko iskustvo ukazuje na zaključak da suvremeni obrazovni programi najčešće izražavaju velike količine suhoparnih podataka i znanja koja učenik ili student u velikoj večini nikada u životu neće trebati u poslu. Obrazovnoj praksi i njezinom usavršavanju i razvijanju nije se pridavala potrebna dužna pozornost. Osim toga, znanstvena istraživanja su ukazivala, posebice pri obrazovanju kadra za turističke djelatnike da na taj način provođene obrazovne programe veliki broj učenika i studenata nije usvojio na zadovoljavajući način. Primjenjivani nastavni i obrazovni programi, a posebice ispitni kriteriji kao vrhunac obrazovnog sustava kojima se ocjenjuje usvojeno znanje polaznika obrazovnog sustava nisu bili odgovarajući i dopuštali su polaznicima obrazovnog sustava višekratno ponavljanje ispita sve dok ne dobiju prolaznu ocjenu koja u svojoj biti nije garantirala zadovoljavajuću razinu znanja.

22

Struktura sistema dječijeg i omladinskog turizma

3.1 Omladinski turizam i njegov značaj za savremeni turizam Dok tradicionalni turisti imaju labilan plan putovanja te su skloni promjenama tijekom trajanja turističkog posjeta, pripadnici omladinskog turizma imaju strogo isplanirano putovanje koje izuzev odmora za cilj ima upoznavanja lokalnih običaja i kulture, školovanje i doživljavanje destinacija kroz direktnu interakciju s domaćim stanovništvom. Jedna od odlika ovoga oblika turizma je i trajanje, za razliku od uobičajenih 7 do 14 dana, može potrajati i nekoliko mjeseci. Mladi ljudi su puno fleksibilniji u izboru sredstva putovanja, češće koriste autobuse, vlakove i javni prijevoz. Značajno za omladinski turizam, stvar koja će privući turiste, su aktivnosti koje nudi određena destinacija. Tržište budućnosti i ’za budućnost’ putovanja! Istraživanje WYSE Travel Confederation: Mladi putnici (turisti) troše više Rado se vraćaju u destinacije koje su posjetili u ranijoj životnoj dobi 23

Globalno rastuće tržište, dok potrošačka snaga starijih generacija u zapadnim ekonomijama može dugoročno opadati Manje osjetljivi na nepovoljne političke prilike Pioniri u otkrivanju novih destinacija „Okosnica” korištenja novih tehnologija Svjesni su kulturološke koristi koju dobivaju putovanjima, koja nedvojbeno pridonosi mjestima koje posjećuju Zašto su omladinska putovanja važna Omladinski turizam nije samo važan tržišni segment, već je i ključni pokretač inovacija i promjena . Tradicionalni vertikalni kanali marketinga i lanac vrednosti u turizmu, u kojem je svako imao svoju jasnu ulogu u sekvenci aktivnosti se polako mijenja tzv. “novom mrežom vrijednosti” (new value web). Ekonomske karakteristike omladinskog turizma su sljedeće: 1. Omladinski turizam predstavlja izuzetno vrijednu tržišnu nišu 2. Tržišni segment omladinskog turizma je relativno neelastičan 3. Imaju snažan uticaj na lokalne ekonomije destinacija koje posjećuju 4. Mladi kroz putovanja doprinose rastu i razvoju drugih ekonomskih sektora 5. Mladi ljudi privlače i druge turiste u destinaciju.

24

Mladi putopisci – omladinski turizam Najviše mladih iz Europske Unije putuje unutar i van svojih država, te oni čine najveće emitivno tržište u svijetu. SAD zaostaje za EU, ali bilježi rast omladinskog turizma iz godine u godinu. Povećanje BDP-a povećava se broj mladih koji se odlučuju na ovaj oblik turizma, tako da sljedeća tržišta na kojima se očekuje jači razvoj omladinskog turizma su Brazil, Indija, Kina i azijski tigrovi. Omladinski turizam na globalnom planu pokazuje stabilan rast, uprkos činjenici da su svi drugi segmenti zabilježili stagnaciju usljed svjetske ekonomske krize. Mladi putnici predstavljaju jedan od najbrže rastućih segmenata tržišta putovanja, ostvarujući promet od 173 milijarde dolara na godišnjem nivou, čineći time 20 posto udjela u svim međunarodnim putovanjima, prema podacima Svjetske turističke organizacije. Značaj omladinskog turizma je dugi niz godina bio neopravdano zanemarivan kako od znanstvene tako i od stručne javnosti. Tržište omladinskog turizma bilo je marginalizirano zbog mišljenja turističke struke da ovaj tržišni segment nije u dovoljnoj mjeri isplativ, jer ga čine osobe mlađe dobi koje još uvijek nisu u potpunosti fi nancijski samostalne pa su im raspoloživa sredstva za turističko putovanje minimalna. Međutim, u zadnjih dvadesetak godina ovaj stav je radikalno promijenjen, tako da sada i turistička struka te cjelokupna javnost prepoznaje važnost i značaj omladinskog turizma za globalno turističko 25

gospodarstvo. U prilog tome ide i činjenica da su nacionalne turističke organizacije (NTOi) brojnih država prepoznale značaj i tržišni potencijal omladinskog turizma te su velike dijelove svojih promotivnih aktivnosti usmjerile na taj tržišni segment. Tako su npr. Francuska i Velika Britanija u svojim promotivnim aktivnostima, koje su provođene 2008. i 2009. godine, veliki značaj posvetile turistima mlađe dobi stavljajući naglasak na one atrakcije i aktivnosti koje bi mogle biti zanimljive mlađim osobama. Važnu ulogu u promotivnim aktivnostima koje su usmjerene na omladinski turizam uvijek imaju i edukativni aspekti putovanja koje poduzimaju osobe mlađe dobi. Stoga je prevladavajuće mišljenje da se putovanja u sklopu omladinskog turizma ne poduzimaju samo zbog dokoličarskih motiva nego se smatra da iskustva, stečena tijekom tih putovanja, doprinose osobnom razvoju te da mogu biti korisna za kasniji profesionalni razvoj osoba koje odlaze na turistička putovanja. Za razliku od klasičnih turista, kod kojih je glavni motiv turističkog putovanja odmor i sudjelovanje u tzv. dokoličarskim aktivnostima, motivi putovanja mladih su mnogo raznovrsniji. Glavni motivi putovanja mladih, osim dokolice i razonode, uključuju i upoznavanje novih kultura i običaja, duhovni razvoj, školovanje, učenje stranih jezika te doživljaj destinacije u kojoj borave kroz intenzivnu komunikaciju i kontakte s domicilnim stanovništvom. Mladi imaju ponešto drugačiji pristup planiranju i organizaciji turističkog putovanja. Njihova putovanja su najčešće vrlo detaljno isplanirana i pripremljena. Mladi putnici svoja putovanja planiraju detaljno i precizno zbog najčešće vrlo ograničenog proračuna koji im je dostupan za putovanje. S druge strane, njihov pristup planiranju itinerera turističkih putovanja je mnogo samostalniji od pristupa klasičnih turista. Oni su spremni na česte i iznenadne promjene putnih itinerera i imaju vrlo fl eksibilan program putovanja. Stoga su njihova putovanja najčešće individualna, a vrlo rijetko se odlučuju na organizirana putovanja odnosno na unaprijed pripremljene programe od strane turističkih agencija ili tour operatora. Ova turistička putovanja traju znatno duže od klasičnih turističkih putovanja. Dok klasična turistička putovanja uobičajeno traju između 7 i 14 dana, turistička putovanja u omladinskom turizmu uobičajeno traju nekoliko tjedana, a ponekad mogu potrajati i nekoliko mjeseci ili čak cijelu godinu. Prosječno trajanje omladinskog putovanja u 2007. godini iznosilo je 53 dana3 , tijekom kojeg razdoblja mladi putnici nastoje posjetiti što veći broj destinacija. 26

Mlade putnike karakterizira veća sklonost ka netradicionalnim vrstama prijevoza do željene destinacije. Dok tradicionalni turisti za dolazak do željene destinacije većinom koriste klasična prijevozna sredstva (prijevoz osobnim automobilom, autobusom ili zračni prijevoz) turisti mlađe dobi, uz ove vrste prijevoza, učestalo koriste i manje uobičajene tipove prijevoza kao što je npr. javni prijevoz, željeznički prijevoz i sl. Važno obilježje mladih putnika je njihova sklonost jeftinijim vrstama smještaja. Brojna istraživanja su pokazala da su oni skloniji svoj ograničeni budžet za turističko putovanje trošiti na različite aktivnosti koje im se u destinaciji nude nego na smještaj u smještajnim objektima visoke kategorije. Stoga ovaj tip turista većinom odsjeda u hostelima, privatnom smještaju ili hotelima niže kategorije. Međutim, s obzirom na činjenicu da danas sve učestalije i osobe u srednjim tridesetim godinama, koje su već ostvarile svoju fi nancijsku neovisnost, imaju mladalački stil života i putovanja, nije neuobičajeno da i smještajni objekti namijenjeni smještaju osoba mlađe dobi, nude relativno visok standard smještaja (tako se povećava broj hostela s privatnim sobama koji imaju vlastite sanitarije, sobe su sve češće klimatizirane, u sobama je dostupan bežični Internet i sl.). Sljedeća tabela prikazuje broj stanovnika između 15 i 34 godine u razvijenim i nerazvijenim zemljama. Iz tablice se vidi da nerazvijene zemlje sudjeluju s mnogo većim udjelom u ukupnoj svjetskoj populaciji mladih te da će se taj udio u budućnosti i povećavati. To znači da bi neke od tih zemalja, pod pretpostavkom da se njihovo gospodarsko stanje poboljša, mogle biti važan generator potražnje za omladinskim turizmom. S druge strane, može se zaključiti da tržišni potencijal razvijenih zemalja, bez obzira na visok životni standard njihovih stanovnika, sve više slabi zbog negativnog prirodnog prirasta i zbog ubrzanog starenja populacije u tim zemljama. Sukladno tome može se reći da će se u budućnosti, većina potražnje za omladinskim turizmom generirati na području Azije i Latinske Amerike.

27

Broj stanovnika starih između 15 i 34 godine u razvijenim i nerazvijenim zemljama u razdoblju od 2000. do 2030. godine Izvor: Youth Travel Accommodation International,Travel & Tourism Analyst, Mintel, 2009.

Pregled najvažnijih obilježja svjetskog tržišta omladinskog turizma Izvor: Youth Travel Accommodation International,Travel & Tourism Analyst, Mintel, 2009.

3.2 Turistička motivacija mladih turista i profili mladog putnika Mladi putnici su nositelji pozitivnih promjena u sektoru, investiraju (ili troše) u lokalnu zajednicu te su najosjetljiviji po pitanju važnosti zaštite okoliša. Stoga se omladinski turizam i putovanja mladih sagledava kao obećavajući model odgovornog i održivog društvenog razvoja. Recesijski trendovi mogu ugroziti mogućnosti mladima da u svojoj najaktivnijoj dobi prakticiraju putovanja i sudjeluju u programima turističke i obrazovne mobilnosti. Stoga se omladinski turizam shvaća kao realan ekonomski potencijal koji se očituje kroz mogućnosti kao što su smanjenje sezonalnosti turističke potražnje, otvaranje novih radnih mjesta i samozapošljavanja te socio-ekonomska revitalizacija ekonomski nerazvijenih područja. U Bosni i Hercegovini je još uvijek dominantan društveni stav da 28

turistički proizvod i putovanje predstavlja luksuzno dobro, te da, sukladno tome, nije nužno osigurati dostupnost turističkim uslugama društveno ugroženim skupinama među koje spadaju mladi te naročito mlade osobe s invaliditetom. Međutim, promjene dominantne društvene paradigme dovodi do afirmacije postmodernističkih društvenih vrijednosti koje promoviraju dostojanstvo, emancipaciju i socijalnu uključenost svih pojedinaca u društvu. Unutar procesa promjena društvenih vrijednosti, socijalna uključenost je prepoznata kao jedan od ključnih problema suvremenog društva. Turizam, odnosno njegov ekonomski potencijal (otvaranje novih radnih mjesta, samozapošljavanje i sl.), a naročito njegov socijalno-kulturni potencijal, prepoznat je kao jedan od mogućih načina za povećanje socijalne kohezije te ublažavanje problema društvene isključenosti. U literaturi se spominju brojne razlike u naĉinu na koji mladi putuju, odnosno klasifikacija mladih prema naĉinu putovanja. Backpackeri su mladi ljudi koji putuju neovisno, koriste jeftine smještaje i prijevoz. Ne nose mnogo stvari i prepoznatljivi su po naprtnjačama koje nose tijekom cijelog putovanja. Putovanja im traju dulje i vole upoznavati lokalnu kulturu, običaje i jezik. U ovu skupinu najĉešće spadaju mladi putnici u dobi od 18. do 24. godine života. Imaju visoku stopu ponovnog posjeta i što je vrlo važno, doprinose smanjenju sezonalnosti jer putuju izvan sezone zbog niţih cijena. Flashpackeri su skupina mladih ljudi, u ranim tridesetima čija su putovanja nešto luksuznija od putovanja backpackera.

29

Motivi za putovanja mladih ljudi Izvor: Eusébio, C., João Carneiro, M., 2015.: How diverse is the youth tourism market? An activity-based segmentation study, Turizam, 6(3):303. U grafikonu se prikazani motivi koji potiču mlade na putovanja. Ispitanici su motive ocjenjivali s ocjenama od 1 do 7. Kao najvažnije motive za putovanje mladi su naveli boravak u drukčijem okruženju (5,7), učenje novih stvari (5,59), obavljanje različitih aktivnosti (5,52) te istraživanje krajolika (5,5). Svi motivi navedeni u grafikonu 1. mladim ljudima omogućuju susret s nečim novim i drugačijim, stjecanje znanja, prihvaćanje izazova te bijeg od svakodnevice. Putuju u svrhu zabave, opuštanja, učenja te stjecanja radnog iskustva i zarade. Razvijene zemlje Europske unije trenutno predstavljaju najvažnije emitivno tržište omladinskog turizma. Sveukupni tržišni potencijal europskih zemalja se procjenjuje na oko 70-80 milijuna turista, koje je moguće podijeliti na dvije osnovne skupine:

Primarno

tržište koje se sastoji od oko 55-65 milijuna osoba mlađe dobi koje redovito putuju u inozemstvo i za koje se pretpostavlja da će i u budućnosti nastaviti putovati;

Sekundarno

tržište čini 20-25 milijuna mladih europljana koji trenutno putuju samo unutar vlastite zemlje i koji samo iznimno odlaze na kraća putovanja u inozemstvo. Glavni motivi njihovih putovanja su želja za bijegom od svakodnevnice, razonoda i dokolica, duhovni 30

rast i razvoj, upoznavanje novih ljudi i običaja, formalno i neformalno obrazovanje, učenje stranih jezika i sl. U pravilu se radi o kombinaciji više različitih motiva kao npr. upoznavanje novih kultura u kombinaciji sa zabavom i psihofi zičkom rekuperacijom. Ovakva brojnost i raznovrsnost motiva za putovanje i nije iznenađujuća ako se u obzir uzme to da ova turistička putovanja traju relativno dugo. Isto tako, različiti motivi i aktivnosti mogu dominirati u različitim fazama turističkog putovanja. Kada je riječ o potrošnji mladih putnika može se zaključiti da je njihova prosječna dnevna potrošnja nešto niža nego kod ostalih tipova turista. Međutim, s obzirom na činjenicu da njihova turistička putovanja traju duže nego turistička putovanja ostalih tipova turista, sveukupna potrošnja mladih na turističkom putovanju je najmanje jednaka ili čak i viša nego kod ostalih turista. Podaci o strukturi potrošnje europskih turista mlađih dobnih skupina po turističkom putovanju prikazani su u tablici.

Struktura potrošnje mladih europskih putnika po putovanju Izvor: Youth Travel Market in Europe, Travel & Tourism Analyst, Mintel, 2004. Prosječna potrošnja omladinskih putnika iznosi oko 2.600 USD po turističkom putovanju od čega najveći dio (31,5%) otpada na troškove dolaska do destinacije te na troškove smještaja (18,1%). Stoga je mladim putnicima planiranje budžeta raspoloživog za putovanje važnije nego turistima iz drugih tržišnih segmenta, jer samo pažljivim planiranjem troškova prijevoza do destinacije i troškova boravka u destinaciji mogu ostati u okviru proračuna koji im stoji na raspolaganju. Ponuda namijenjena omladinskom turizmu obuhvaća smještajne objekte u kojima borave turisti mlađe životne dobi. Tijekom svoga turističkog putovanja, mladi putnici koriste cijeli 31

niz različitih smještajnih objekata koje u pravilu karakterizira niži cjenovni razred te nešto niža razina razina smještajnih usluga. Pod nižom razinom smještajnih usluga podrazumijeva se činjenica da objekte namjenjene smještaju mladih putnika karakterizira smanjen opseg ponude dodatnih sadržaja dostupnih u smještajnom objektu. S druge strane, kvaliteta usluga koje se nude u smještajnom objektu mora biti na zadovoljavajućoj razini, odnosno kvaliteta ponuđenih sadržaja i usluga ne smije biti kompromitirana nižom cijenovnom kategorijom smještajnih objekata. Istraživanjem koje je 2005. godine proveo UNWTO u suradnji s WYSETC-om utvrđeno je da čak 50% mladih putnika boravi u hostelima dok njih oko 44% boravi u hotelima nižeg cjenovnog razreda. Preostalih 6% boravi u privatnom smještaju, kod rodbine i prijatelja u kampovima te u ostalim vrstama smještajnih kapaciteta. Tablica prikazuje smještajne kapacitete koje mladi putnici koriste tijekom svog turističkog putovanja.

Vrste smještajnih objekata korištenih na zadnjem putovanju (2007 godina) Zbroj je veći od 100% jer se tijekom turističkog putovanja koristi više različitih vrsta smještajnih objekata. Izvor: Youth Travel Accommodation International,Travel & Tourism Analyst, Mintel, 2009. Sklonost mladih da putuju temelji se na cijelom nizu različitih motiva. Glavni motivi mladih za odlazak na turističko putovanje su odmor, zabava i dokolica te se mladi putnici po tim motivima ne razlikuju previše od turista ostalih dobnih skupina. Međutim osim ovih uobičajenih motiva, postoje i određeni motivi koji su specifi čniji za turiste mlađe dobi kao što su želja za upoznavanjem novih kultura i običaja, školovanje, rad i volontiranje u inozemstvu, učenje stranih jezika i sl. Značaj koji smještaj ima u motivaciji mladih putnika za putovanje temelji se na činjenici da jedan dio iskustva vezanog za upoznavanje novih kultura i običaja mladi dobivaju i tijekom boravka u smještajnim objektima omladinskog 32

turizma jer kroz komunikaciju s lokalnim stanovništvom, djelomično i u tim objektima, bolje upoznaju kulturu i običaje u destinaciji. Važan motiv putovanja mladih je također i mogućnost sudjelovanja u različitim aktivnostima u destinaciji. Kada je riječ o aktivnostima u destinaciji, mladi putnici su skloniji baviti se različitim vrstama, više ili manje zahtjevnih, fi zičkih aktivnosti. U kontekstu aktivnosti koje im se u destinaciji nude, mladim putnicima su važna i događanja u destinaciji kao što su festivali, koncerti, sportski događaji i sl. Jedan od važnih motiva mladih za odlazak na putovanje također je i posjet rodbini i prijateljima jer na taj način smanjuju troškove boravka u destinaciji. U zadnjem desetljeću 20. stoljeća među mladima je došlo i do pojave novih motiva za odlazak na turistička putovanja kao što su studiranje u inozemstvu, rad u inozemstvu, učenje stranih jezika i sl. Studiranje u inozemstvu Studiranje u inozemstvu postaje sve važniji motiv putovanja mladih jer im omogućuje da spoje ugodno s korisnim, odnosno da putuju i da se istovremeno i obrazuju; Broj mladih ljudi koji se odlučuje za studiranje u inozemstvu je u razdoblju 2000. – 2016. porastao za 50%. Prema podacima OECD-a, strani studenti sudjeluju sa 6,9% u ukupnoj studentskoj populaciji u zemljama članicama. Mladi ljudi najčešće odlaze na studij u SAD, Veliku Britaniju, Njemačku, Francusku i Australiju te na ovih 5 zemalja otpada 55% svih studenata koji studiraju u inozemstvu. Rad u inozemstvu Rad u inozemstvu također postaje sve važniji motiv putovanja mladih ljudi. Rad tijekom trajanja turističkog putovanja im omogućuje da fi nanciraju svoje putovanje. Glavno obilježje ove tržišne niše je velika dužina trajanja putovanja. Prema podacima UNWTO-a, ovakva putovanja u prosjeku traju oko sedam mjeseci. Volontiranje u inozemstvu S obzirom na to da mladi ljudi postaju društveno sve angažiraniji posljedično se povećava i njihov interes za osobnim doprinosom rješavanju problema s kojima se suočavaju različite turističke destinacije širom svijeta. Ovi problemi se odnose prvenstveno na često neiskorišteni potencijal kojega turistički razvoj ima za smanjenje siromaštva u pojedinim dijelovima svijeta, ali isto tako i na problematiku održivog razvoja turizma, probleme 33

utjecaja turizma na okoliš i sl. Stoga više nije rijetkost da volonterski rad u receptivnim destinacijama predstavlja važan motiv mladih putnika za turističko putovanje. Razdoblja volonterskog rada mogu biti različita - od cjelogodišnjeg volontiranja u destinaciji sve do kratkoročnih volonterskih aktivnosti u trajanju od nekoliko tjedana. Volonterski rad mladi doživljavaju kao priliku za osobni rast i razvoj, priliku za upoznavanje novih kultura i običaja, te kao priliku za pružanje različitih vrsta pomoći receptivnim područjima. Mnoge zemlje su prepoznale društvene i ekonomske koristi volonterskog turizma te ga, kroz institucionalizaciju volonterskih programa, aktivno potiču. Učenje stranih jezika Motiv učenja stranih jezika u uskoj je vezi sa željom mladih da upoznaju nove kulture i običaje. Budući da je za učenje stranih jezika u inozemstvu potrebno provesti duže vremensko razdoblje, ovaj tip turističkog putovanja traje duže, u rasponu od nekoliko mjeseci do jedne godine. S obzirom na dužinu ove vrste turističkog putovanja, trošak smještaja ima ključni značaj za realizaciju putovanja pa stoga većinom koristi smještaj kod obitelji (tzv. host family) ili kod rodbine i prijatelja.

3.3 Faktori uticaja na odluku i odabir turističkih destinacija Cjelokupan proces planiranja putovanja obuhvata niz stadijuma u kojima turisti postepeno prolaze kroz početne, opšte ideje o putovanju (npr. tip putovanja – ljetovanje, zimovanje; tip smještaja, vrijeme putovanja), razmatraju konkretne opcije kojima bi se realizovale početne ideje (npr. tačna destinacija i smeštaj), i ograničenja sa kojima se mogu sustresti pri donošenju odluke (npr. termin godišnjih odmora, dostupnost smještaja, raspoloživ budžet). Kako je oblast izučavanja procesa donošenja odluka o izboru destinacije i ponašanju turista kao potrošača privukla brojne autore, višegodišnje istraživanje dalo je brojne modele koji sa različitih aspekata posmatraju prirodu donošenja odluka turista. Generalno gledano, može se identifikovati pet glavnih pravaca u teoriji izučavanja procesa odlučivanja turista kao potrošača, koji su poslužili kao baza za izgradnju različitih modela: 1. mikroekonomski pristup, 2. motivaciona perspektiva, 3. bihejvioristička paradigma, 4. kognitivni pristup i 5. postmodernistička perspektiva. 34

Mikroekonomski pristup, zasniva se na posmatranju turista kao racionalnih donosilaca odluke, koji ekonomišu u svakom trenutku i, poređenjem koristi i troškova, nastoje da maksimiziraju korisnost i vrijednost koju dobijaju načinjenim izborom. Identifikovanjem nezavisnih varijabli (značajnih atributa destinacije), računa se vrijednost zavisnih varijabli. Međutim, u slučaju prevelikog broja informacija, turisti su skloni da razlože proces donošenja odluka na više koraka, koji uključuju inicijalnu odluku da se ode na putovanje, motivacije i na kraju konkretnu destinaciju. Studije koje pripadaju bihejviorističkoj paradigmi izučavaju psihološke procese na način da nastoje otkriti kako isti stimulansi imaju različit uticaj na pojedinačne donosioce odluka. Zbog toga je bihejvioristički pristup u izučavanju procesa donošenja odluka potrošača veoma blizak kognitivnim pristupima koje u osnovi izučavaju mentalne aspekte odlučivanja turista. Ukoliko neka komponenta putovanja nije uključena u kognitivnu procenu turista, ona ni neće biti uzeta u obzir kao značajna i opredjeljujuća za odluku. Komponente koje obuhvataju mentalne predstave uključuju: -

atribute i koristi (koje zavise od željenog ishoda),

-

situacione varijable (kontekst u okviru koga se donosi odluka koji je nezavistan od odluke) i

-

uzročno-posljedične odnose između njih.

Oba tipa pristupa, i bihejvioristički i kognitivni, predpostavljaju da su potrošači racionalni donosioci odluka vođeni željom za maksimiziranjem korisnosti, i da je takav proces linearan i logičan. Međutim, kako je najveći izazov ovakvih analiza činjenica da ljudi obično nisu svjesni svojih kognitivnih procesa, što utiče na pouzdanost njihovog rezultata, oni su kritikovani od strane brojnih autora. Prvi izuzetak od stava da je potrošač racionalan donosilac odluka koji odlučuje po linearnom modelu je “opšti sistematski okvir procesa donošenja odluka potrošača o turističkim uslugama, koji su razvili, i koji tvrde da se odluka o svakom elementu putovanja može donositi u različitim vremenskim periodima, i svaki od njih zahtijeva različit skup kriterijuma, motiva i informacionih procedura. Ovakav stav potvrdili su i, koji objašnjavaju da se korisnost neke destinacije sastoji prije od sagledavanja pojedinačnih komponenti putovanja, nego destinacije kao cjeline.

35

Opšti sistematski okvir procesa donošenja odluka potrošača o turističkim uslugama Drugi izuzetak je “novi opšti model donošenja odluka turista” autora, čiji doprinos se ogleda u navođenju da proces donošenja odluka turista nije uvijek racionalan već da on može biti izazvan socijalnim i emocionalnim stimulansima.

Novi opšti model donošenja odluka turista 36

Ovakvi pristupi pripadaju postmodernističkoj perspektivi koja kritikuje generalne modele donošenja odluka turista uslijed izostavljanja emocionalnih, socijalnih i simboličkih determinanti u tom procesu. Dodatno, kao posljedica globalizacije i novih trendova u turističkoj industriji i rasta iskustva i moći turista, ukazuju na značajnu evoluciju procesa donošenja odluka turista kao potrošača, i tvrde da bi on trebalo da bude fleksibilan i sposoban da integriše različite psihološke procese i sisteme, kao što su afekti, intuicija, heuristici i slični subjektivni i situacioni faktori, koji često determnišu odluke i ne podrazumijevaju racionalnost koju predlažu postojeći modeli. Generalno, turisti u najvećem broju slučajeva tragaju za informacijama o putu na koji idu i tokom vremena stiču, na osnovu iskustava i ponovljenih izbora, percepcije o različitim atributima povezujući ih sa njihovim koristima. Zato se proces donošenja odluka od strane potrošača, pogotovo onih složenijih, treba posmatrati kao dinamički sistem koji zahtijeva stalno nadograđivanje. Odluke koje turisti donose predstavljaju krajnji ishod procesa kombinovanja brojnih opcija i kriterijuma koji su međusobno usko povezani i koji predstavljaju „pododluke“ planiranja putovanja. Mogućnost kreiranja najboljeg miksa pododluka uticaće direktno na atraktivnost te destinacije. Pododluke koje obuhvata proces planiranja putovanja su: -

izbor destinacije,

-

metod transporta,

-

tip smještaja,

-

aktivnosti,

-

budžetske mogućnosti i

-

rezervacije.

U slučaju međunarodnog turizma, ove odluke su one o kojima turista inicijalno razmišlja i koje su pod uticajem imidža date destinacije, marketing aktivnosti vezanih za destinaciju, prethodnog iskustva turiste i savjeta turističkih posrednika. U sljedećem tekstu prikazan je izbor destinacije kao funkcije dvije ključne grupe faktora koji čine njen imidž: 1. aktivnosti koje ta destinacija pruža (sport, kulturne aktivnosti, noćni život, kupovina i sl.), 37

2. atributi same destinacije (nivo cijena, klima, sigurnost, jezik, i sl.). Postoji imidž destinacije kao sinergija tri kategorije atributa: primarni statični atributi - pejzaž, klima, infrastruktura i sl.;

I.

sekundarni dinamički atributi – turistička ponuda, politička klima, stepen razvoja i

II.

sl.; i tercijalni, atributi od značaja za trenutnu odluku – marketing regiona, cijene u

III.

regionu i zemlji porijekla i sl. Slično, autori razvili su skalu za analiziranje kriterijuma putovanja prilikom odabira inostrane destinacije, u kojoj su kao naznačajnije karakteristike mjesta o kome turisti razmišljaju naveli: -

atrakcije,

-

kulturu,

-

turističku ponudu,

-

cijene i

-

marketing uticaje.

Autori predstavljaju tri bazične grupe odluka o kojima turisti razmišljaju: 1) odlazak na odmor, 2) odabir inostrane ili domaće destinacije, 3) odabir jedne ili više destinacija tokom odmora. Pri tome, kriterijumi koji su od značaja za donošenje odluke u sve tri grupe odnose se na lična ograničenja (nivo dohotka, broj članova porodice, stav ka datim destinacijama), sociodemografskih karakteristika (godine starosti, profesionalne orijentacije, nivoa obrazovanja, veličine grada u kome osoba živi) i psihografskih faktora (lični stav o odlasku na odmor, stil života i sistem vrijednosti). U lična ograničenja, ulaze i ljudi sa kojima turista putuje kao i ljudi koje poznaje na različitim destinacijama. Uzimajući u obzir da su u prirodi turizma socijalni procesi koji neminovno zahtijevaju da se u odlučivanje uključe i drugi učesnici (članovi porodice, prijatelji, kolege i sl.), oni bi trebalo da budu važan dio analize. Ipak, istraživanje procesa donošenja odluka i procjene kriterijuma odabira destinacije se do sada u najvećoj mjeri usmjerilo na analizu odlučivanja individualnih 38

potrošača. Dodatno, kao jedna od stavki o kojima turisti razmišljaju i što može uticati na atraktivnost turističke usluge je i mogućnost za ostvarivanje ušteda u troškovima i vremenu provedenom u putu. Pored toga, rizik koji put sa sobom nosi značajan je aspekt donošenja odluke. Očigledno je da je proces donošenja odluka turista pod uticajem brojnih internih i eksternih faktora, u koje se pored navedenih ubrajaju i lični koncept, motivacija, kultura u kojoj je osoba odrasla, percepcije i kognicija, stavovi i sl. Konačno, značajno je napomenuti da u slučaju donošenja svih odluka vezanih za kriterijume putovanja, pristupi značajno variraju i u zavisnosti od toga da li osoba putuje prvi put na datu destinaciju, ili je tamo već putovala, kao i da li se odluka donosi u kraćem vremenskom periodu pa je i sam proces odlučivanja spontaniji i ne podrazumijeva sve faze linearnog odlučivanja, ili je ona rezultat planiranja u dužem vremenskom periodu. Analiza čimbenika koji utječu na imidž destinacije stvara osnovu za analizu reputacije. Istraživanja o čimbenicima koji utječu na stav pri odabiru turističke destinacije otkivaju da se vanjski i unutarnji ulazi slažu pri oblikovanja izbora turističke destinacije na različitim razinama. Reputacija se može smatrati dijelom vanjskog ulaza – društveni podražaji (na primjer, usmena predaja), što može utjecati na obradu informacija u pasivnom koraku (koja aktivira svijest) i/ili tijekom aktivnog pretraživanja informacija (što uključuje izbor destinacije). U istraživanju čiji su autori Beerli & Martín (2004), ako se temelji na pristupu Uma i Cromptona (1990), utvrđeno je da čimbenici izvora informacija (primarni i sekundarni izvori), zajedno s osobnim čimbenicima kao što su motivacije, iskustva s putovanjem i sociodemografske karakteristike, predstavljaju glavne čimbenike utjecaja na stvaranje imidža destinacije. Kao u istraživanju Uma i Cromptona (1990), sekundarni izvori informacija (vanjski ulazi) službene su informacije iz institucionalnih izvora, autonomnih izvora (na primjer, časopisa, vodiča) i osobnih izvora (preporuke prijatelja, obitelji i usmene predaje). Potrebno je naglasiti da se osobni izvori čine najutjecajnijim izvorima informacija o oblikovanju imidža destinacije. Apliciranjem navedenog na mrežno okruženje, osobni izvori informacija mogu biti predstavljeni konverzacijama na mreži, ali je nužno razumjeti njihov učinak. Štoviše, analiza Nielsen Global Online Consumer Survey iz 2012.godine pokazuje da 92 % ispitanika kaže da društvenim medijima, usmenoj komunikaciji (WoM) i preporukama prijatelja i rodbine vjeruju više nego drugim oblicima promidžbe. Stoga se mrežna sjedišta 39

društvenih medija percipiraju jednako pouzdanim izvorom informacija kao službena mrežna sjedišta. S obzirom na to da reputacija nastaje kao posljedica verbalizacije imidža i predstavlja neopipljivu vrijednost destinacije i nositelja turističke ponude, ona utječe na uspjeh svih dionika u turizmu i turističke destinacije. Shvaćanje značenja reputacije turističke destinacije kao neopipljive vrijednosti postalo je tema znanstvenih istraživanja otkada je ustanovljeno da predstavlja značajni pokazatelj konkurentnosti turističke destinacije. Takozvana „online reputacija“ ili reputacija na mreži uglavnom se primjenjuje iz profesionalnog gledišta kako bi se ukazalo na pojavu prisutnosti na mreži koja je iskazana osjećajima korisnika društvenim medijima. Turizam je trenutačno jedno od područja gdje je nužno razumijevati prisutnost na mreži, a posebice ulogu društvenih medija u fazi prije, tijekom i nakon putovanja. Zaključno se može reći da je reputacija turističke destinacije opći dojam, osjećaj i spoznaja javnog mnijenja te da je pozitivna reputacija neopipljivo dobro turističke destinacije koje može utjecati na imidž destinacije, percepciju vrijednosti i lojalnosti turista prema destinaciji, zadovoljstvo te je, naposljetku, jamstvo održivog razvoja. Istraživači pridaju veliku pozornost zadovoljstvu turista u uslužnim djelatnostima kao jednom od glavnih ciljeva poslovanja koji utječe na odabir destinacije, potrošnju turističkih proizvoda i usluga, na odluku o ponovnoj posjeti destinaciji, ali i na uspješnost poslovanja na konkurentnom tržištu. Zaključno, budući turisti skloni su istraživanju reputaciju turističke destinacije kako bi izbjegli mogući nesklad informacija i rizik krivog odabira turističke destinacije. Iz teorije signala proizašla je pretpostavka da neke vidljive osobine ljudi mogu poslužiti kao signal, znak ili upozorenje o kvaliteti i neskladu informacija. Ako poruke na društvenim medijima odašilju, primjerice, znak o kvaliteti turističkih sadržaja te ako se većina drugih turista složi da je vrijedno posjetiti turističku destinaciju, informacija će biti istinita. Svaki bi pojedinac svojim stavom prema komentarima na društvenim medijima, pa u konačnici i reputaciji turističke destinacije, trebao moći prepoznati i protumačiti sadržaje komentara u smislu pozitivne ili negativne jednostranosti poruke te sveukupne dosljednosti mišljenja podijeljenih na društvenim medijima.

40

3.4 Omladinski turizam u Bosni i Hercegovini Na svjetskoj ljestvici konkurentnosti turizma BiH je osvojila 3,12 bodova, zauzevši 113. mjesto među 136 zemalja svijeta. Pozitivne ocjene dobili smo u oblasti kulturnohistorijskog bogatstva i za higijenu, a loše za puteve, gradski saobraćaj u Sarajevu, kapacitete aerodroma, željeznički saobraćaj i drugu infrastrukturu. U cilju oživljavanja omladinskog turizma, obnovljen je, nekad najpoznatiji omladinski hostel u BiH, hostel „Feri” na Igmanu. Projekat obnove hostela se smatra važnim korakom u procesu revitalizacije područja Igmana i Bjelašnice, koji treba da doprinese cjelokupnom razvoju države. 3.4.1 Turizam u BiH Glavni tržišni trendovi u našoj zemlji svakako predstavljaju rijeke, planine, jezera, nacionalni parkovi, gradovi i egzotična turistička mjesta. Od planina koje možemo izdvojiti kao poznate destinacije su Vlašić, Bjelašnica, Jahorina i Kupres. Rijeke u našoj zemlji također predstavljaju bitne turističke odrednice a najpoznatije su prelijepi slapovi i sliv rijeke Une, zatim dolina Neretve, Drine, Vrbasa, kao i kanjon Rakitnice i vrelo Bune. Kao što znamo od prirodnih jezera tu su Boračko i Jablaničko jezero koji su nezaobilazni kada je riječ o turizmu u našoj zemlji. I od gradova koji predstavljaju bitne turističke destinacije može se izdvojiti Mostar kao nosilac kulturnog historijskog naslijeđa. Kao što je poznato Stari most u Mostaru je pod zaštitom Unesco-a. Zatim tu su i gradovi Jajce sa svojim prelijepim prorodnim slapovima Plive, Sarajevo kao glavni grad naše zemlje sa različitm znamenitostima, Počitelj kao stari historijski grad očuvan u izvornom prvobitnom izgledu, kao i različita turistička mjesta poput Srednjovjekovne tvrđave Vranduk, Visočica kod Visokog na kojoj se pretpostavlja da su bile piramide itd.. Uprkos problemima koje susrećemo u bosanskohercegovačkom turizmu, turistički potencijali predstavljaju izuzetno zanimljivu turističku destinaciju. Bosna i Hercegovina je izuzetno bogata prirodnim ljepotama, kulturno-historijskim bogatstvima kao i pogodnom klimom.To je područje raznolikosti, ukrštanja različitih kultura, religija i tradicija, što daje dodatni akcenat specifičnog turističkog proizvoda kao i bogate turističke ponude. Turističke destinacije se izdvajaju od drugih turističkih prostora po svom zaokruženom atraktivnom sadržaju koji u dužem razdoblju osigurava interes i posjećenost većeg broja

41

turista. Atraktivnost destinacije (privlačnost - eng. attractions) podrazumijeva širok spektar prirodnih i društvenih pogodnosti na jednoj destinaciji. 3.4.2 Turističke usluge i atrakcije u BiH Indeks transformacije Bertelsmann Stiftung-a (BTI) analizira i ocjenjuje kvalitetu demokracije, tržišnog gospodarstva i političkog upravljanja u 129 država u razvoju i tranziciji. Mjeri promjene na ovim područjima te omogućuje usporedbu među državama unutar iste regije. BTI indeks ima 16 područja na kojima ocjenjuje status neke države (npr. organizacija tržišta, ekonomski pokazatelji, održivost, sudjelovanje u političkom procesu), a rezultati variraju od 0 (minimalno) do 10 (maksimalno). Sljedeća slika pokazuje rezultate Bosne i Hercegovine za 2018 godinu.

BTI 2018 rezultat za Bosnu i Hercegovinu Kompozicija atraktivnih faktora, pored ostalog znatno utječe i na stvaranje imidža date destinacije. Razne atrakcije privlače turiste na različite načine i one se međusobno razlikuju po tržišnoj privlačnosti. One mogu biti prirodne (klima, flora, fauna, geografski 42

položaj, i sl.) i društvene (kulturni-historijsko naslijeđe, antropogeni faktori kao što su folklor, melos, gastronomija i sl). Međutim, sve one imaju neka zajednička obilježja, a to su pružanje odmora, rekreacije, obrazovno iskustvo, bijeg od svakidašnjice i sl. Obilje atrakcija u BiH nudi posjetiocima multidimenzionalno iskustvo i one omogućavaju razvoj turizma u sljedećim segmentima: -

Kulturni turizam,

-

Planinski turizam,

-

Religijski turizam,

-

Eko-turizam (nacionalni park Sutjeska, najstarija prašuma u Evropi Perućica, Maglić, nacionalni park Kozara, Plivsko jezero, Blagaj),

-

Avanturistički (rafting – Una, Neretva, Drina, Tara, alpinizam, lov, ribolovTreskavica, Vlašić, Zelengora, Prokoško jezero, Čvrsnica),

-

Zdravstveni turizam ( Fojnica, Ilidža, Teslić, Olovo). Morski turizam (Neum) i

-

Obrazovni turizam.

Važno je, međutim, istaći da sama privlačnost nekog mjesta ne garantira da će ono postati turističko. Privlačnost je samo preduslov za razvoj u smislu turizma. Budućnost BiH turizma je usko povezana s razvojem “kulturne industrije”. Obzirom da je u BiH veliki broj građevina i spomenika iz antičkog, srednjevjekovnog, otomanskog i austro-ugarskog perioda (od kojih mnoge trebaju restauraciju) ona se nalazi na odličnoj poziciji da krene prema suvremenim “kulturnim industrijama” (uključujući manifestacije dizajna svih vrsta, snimanje filmova, umjetnost, literatura, muzika, rukotvorine). Potrebno je ponovo otvoriti muzeje, povećati broj umjetničkih galerija, izložbe i muziku je neophodno promovirati, te organizirati različite festivale. Činjenica je da je na ovom planu dosta urađeno, a kao izvrsni primjeri služe: Sarajevo Film Festival, koji svake godine poprima sve glamurozniji oblik, zatim teatarski festival MESS, Baščaršijske večeri, Sarajevo Jazz festival, Sarajevska zima, muzički festival “Od Magreba do Mashreka” i brojni drugi. Važno je spomenuti da navedeni festivali imaju međunarodni karakter s aspekta učesnika i gostiju. Obnovu Starog mosta u Mostru slijedi i obnova sarajevske Vijećnice koja je sigurno jedna među najpoznatijim građevinama u Bosni i Hercegovini. Budućnost BiH turizma je usko povezana s razvojem “kulturne industrije”. Obzirom da je u BiH veliki broj građevina i spomenika iz antičkog, srednjevjekovnog, otomanskog i 43

austro-ugarskog perioda (od kojih mnoge trebaju restauraciju) ona se nalazi na odličnoj poziciji da krene prema suvremenim “kulturnim industrijama” (uključujući manifestacije dizajna svih vrsta, snimanje filmova, umjetnost, literatura, muzika, rukotvorine). Potrebno je ponovo otvoriti muzeje, povećati broj umjetničkih galerija, izložbe i muziku je neophodno promovirati, te organizirati različite festivale. Činjenica je da je na ovom planu dosta urađeno, a kao izvrsni primjeri služe: Sarajevo Film Festival, koji svake godine poprima sve glamurozniji oblik, zatim teatarski festival MESS, Baščaršijske večeri, Sarajevo Jazz festival, Sarajevska zima, muzički festival “Od Magreba do Mashreka” i brojni drugi. Važno je spomenuti da navedeni festivali imaju međunarodni karakter s aspekta učesnika i gostiju. Obnovu Starog mosta u Mostru slijedi i obnova sarajevske Vijećnice koja je sigurno jedna među najpoznatijim građevinama u Bosni i Hercegovini. Tradicija skijanja, planinarenja i alpinizma na našim prostorima postoji preko sto godina o čemu svjedoće brojni objekti i dokumenta ali ekspanzija planinskog turizma je krenula nakon XIV Zimskih olimpijskih igara – Sarajevo 1984. Planinski centri se nalaze na nadmorskoj visini od 800 do 1.800 metara i idealni su poligoni za razvoj sportskog , rekreativnog ,lovnog i ribolovnog turizma. Tome treba dodati tradicionalno gostoprimstvo lokalnog stanovništva i njihovu orjentiranost prema branju i preradi šumskih plodova te proizvodnji zdrave hrane. Olimpijske planine Jahorina, Bjelašnica, Igman, Trebević i Vlašić, sportsko -rekreativni centri Risovac i Kupres te skijališta na Kozari ,Oštrelju ,Vlasenici, Vranici, Borju i dr. raspolažu sa preko 60 kilometara skijaških staza koje su povezane sa osam žičara i 26 ski lifta i mogu opslužiti preko 20.000 skijaša na sat. Smještajni kapaciteti na planinama su raspoređeni po hotelima sa tri i više zvjezdica, apartmanima, pansionima , planinarskim domovima i vikendicama koji raspolažu preko 8.000 ležaja i u njima je u toku 2006. godine ostvareno preko 200.000 noćenja. Ski centri se nalaze u neposrednoj blizini gradova Sarajeva, Banja Luke i Mostara koji raspolažu sa velikim brojem smještajnih kapaciteta i u njima su smješteni aerodromi i nalaze se na glavnim putnim i željezničkim saobračajnicama.Planinu Klekovaču sa najvišim vrhom Velika Klekovača na 1962 m/nm. odlikuju visoke stijene koje se protežu samim vrhom od Velike do Male Klekovače. To je područje siromašno izvorima vode.Uz podršku USAID-a izvršeno je označavanje ruta (staza) za planinare i bicikliste sa označavanjem Planinarskih domova.Označena je dužina staze i uslovi na stazama. Planina Osječenica je srednje visoka planina ,koja se nalazi iznad petrovačke kotline ,koja je razdvaja od najduže planine u Bosni i Hercegovini Grmeč.Najviši vrh je Velika Osječenica sa 1795 m/nm.Planina je 44

bogata florom i faunom,između ostalog na planini raste rijetka planinska biljka runolist.Područje planine je vazdušna banja ,koje odlikuje visoka crnogorična šuma Također je izvršeno označavanje ruta za planinare i bicikliste ,kao i karakteristike samih ruta.

Trend povećanja omladinskih putovanja (Izvor: UNWTO) Neke od turističkih atrakcija u Bosni i Hercegovini jesu: 1) Sarajevo - "Olimpijski grad", ekonomski, kulturni, naučni, obrazovni, politički i trgovački centar Bosne i Hercegovine; poznat i kao "evropski Jerusalem"; 2) Mostar - "Grad na Neretvi", jedna od najvažnijih turističkih destinacija u BiH s nadaleko poznatim Starim mostom, koji se zajedno sa starim dijelom grada nalazi na UNESCO-vom spisku svjetske baštine; 3) Višegrad - grad poznat po svom mostu Mehmed-paše Sokolovića, koji se također nalazi na UNESCO-vom spisku svjetske baštine; 4) Bihać - s rijekom Unom i njenim vodopadima, koji se nalaze unutar Nacionalnog parka Una, predstavlja nezaobilaznu turističku destinaciju kako za domaće, tako i za strane turiste;

45

5) Jajce - grad poznat po tome što je bio sjedište bosanskih kraljeva; u njemu su udareni temelji nove Jugoslavije; poznato je po svojim prirodnim ljepotama, rijeci Plivi i njenim vodopadima; 6) Svetište Gospe u Međugorju; 7) Banja Luka - "Zeleni grad" sa znamenitostima poput džamije Ferhadije (u obnovi nakon što je srušena u proteklom ratu) i tvrđave Kastel; 8) Prijedor sa svojom starom gradskom džamijom, uz Nacionalni park Kozara i Mrakovicu - najveći spomenik iz Drugog svjetskog rata u BiH; 9) Slana jezera u Tuzli, rodno mjesto književnika Meše Selimovića; 10) Neretva i kanjon Rakitnice u gornjem toku Neretve 11) Trebižat i njegovi vodopadi Kravice i Koćuša 12) Buna sa svojim izvorom i historijski grad Blagaj 13) Kanjon rijeke Tare, najdublji kanjon u Evropi 14) Nacionalni park Sutjeska, koji obuhvata i prašumu Perućicu (jedna od posljednje 2 prašume u Evropi) i kanjon rijeke Sutjeske 15) Počitelj i njegova historijska jezgra 16) Bjelašnica i Jahorina, planine na kojima su se održavala pojedina takmičenja u okviru XIV zimskih olimpijskih igara 1984. 17) Stolac sa stećcima u Radimlji 18) Visoko, grad bosanskog plemstva, nekadašnja prijestonica Kraljevine Bosne i mjesto bosanskih piramida 19) Tešanj, jedan od najstarijih gradova u BiH 20) Lukavac sa jezerom Modrac, najvećim vještačkim jezerom u BiH 21) Travnik, s tvrđavom i mnogobrojnim džamijama, nekadašnji glavni grad Bosanskog vilajeta Tvrđava Ostrožac iz 16. vijeka, kod Cazina, izgrađena od strane Osmanlijskog carstva, a kasnije proširena od strane Habsburgovaca 22) Vranduk i njegova srednjovjekovna tvrđava 23) Konjic i podzemni nuklearni bunker iz doba SFRJ.

46

3.4.3 Prikaz potencijala za razvoj omladinskog turizma u BiH Bosna i Hercegovina predstavlja veoma zanimljivu turističku destinaciju, što je rezultat geografskog položaja, izuzetnih prirodnih ljepota, kulturno-historijskih vrijednosti i pogodnih klimatskih uslova. Na području Bosne i Hercegovine vijekovima su se ukrštale različite kulture, tradicije i religije, što daje dodatnu vrijednost kreiranju specifičnog turističkog proizvoda i obogaćuje ponudu. Zahvaljujući svemu ovom, Bosna i Hercegovina posjeduje brojne prirodne i ljudskim radom i aktivnošću stvorene mogućnosti za razvoj različitih vrsta turizma: sportsko-rekreacijski turizam (rafting, kanjoning, brdski biciklizam, planinarenje), kulturno-historijski turizam, gastronomski turizam, eko-turizam, seoski turizam, vjerski turizam. Programi koji se nude za tržište u Bosni i Hercegovini su potpuno bezbjedni i ostavljaju snažan dojam na učesnike i ostaju u dugom sjećanju.

3.5.Omladinski hosteli U najužem značenju, pojam “hostel” se odnosi na objekt koji pruža uslugu smještaja. Šire i sveobuhvatno značenje hostela defi nirano je Pravilnikom o razvrstavanju, minimalnim uvjetima i kategorizaciji drugih vrsta smještajnih objekata iz skupine “Kampovi i druge vrste objekata za smještaj”. Hostel je smještajni objekt u kojem se pretežito mlađim gostima pružaju usluge smještaja, a mogu se pružati i usluge prehrane, pića, napitaka i slastica. Smještajne jedinice u hostelu su sobe i/ili spavaonice, a ugostiteljski sadržaji hostela mogu biti smješteni i u građevini koja se nalazi u neposrednoj blizini i izvan građevine u kojoj se nalaze smještajne jedinice. Hostel se ubraja među “ostale ugostiteljske objekte za smještaj” u koje spadaju i kamp, apartman, kuća za odmor, soba za iznajmljivanje, prenoćište, te odmaralište, a koji se ne smatraju hotelijerstvom, već se smatraju ugostiteljstvom za pružanje usluga smještaja u ostalim ugostiteljskim objektima za smještaj. Hostel je vrsta smještajnog objekta čija je usluga niže cjenovne kategorije i manjeg komfora smještaja od hotela. Usluge hostela koriste uglavnom mladi koji su na proputovanju kroz jednu ili više destinacija. Njihova putovanja traju znatno duže od klasičnih turističkih putovanja (prosječna duljina putovanja u 2007. godini bila je 53 dana). Sobe u hostelima su uglavnom višekrevetne sa zajedničkim sanitarijama, iako je na tržištu sve više hostela koji nude privatne sobe sa vlastitim sanitarijama, sve bolji standard smještaja što uključuje i klimatizirane sobe, kao i dostupnost bežičnog Interneta. Između hostela i hotela postoji nekoliko ključnih razlika. Jedna od najvažnijih razlika je cijena smještaja. Pregledom 47

cijena smještaja u hostelima i hotelima, može se zaključiti da je cijena smještaja u hostelu znatno niža od cijene smještaja u hotelu koji je na istoj geografskoj lokaciji, što hostele čini dostupnim mladim putnicima koji su i najčešći gosti hostela. Hostele karakterizira više zajedničkih društvenih prostorija što povećava socijalizaciju i druženje među gostima. Kako bi osigurali sigurnost osobnih stvari, hosteli gostima nude različite oblike sustava za sigurno spremanje stvari, poput ormarića sa šifrom ili ključem.

Prostorna organizacija hostela Za razliku od hotela, u hostelu nije obavezna usluga doručka iako znatan broj, osobito većih hostela, osim doručka također nudi i uslugu polu i punog pansiona. Hosteli često imaju jednu zajedničku kuhinju koju mogu koristiti svi gosti i u njoj sami sebi pripremiti doručak, a što također doprinosi socijalizaciji pogotovo ako u hostelu borave skupine učenika.

48

Ključne razlike između hotela i hostela 3.5.1.Omladinski hostel “Ferijalac”-šrimjer dobre turističke ponude za omladinu = Omladinski hostel „FERIJALAC" Hostel "FERIJALAC" se nalazi u centru grada Sarajeva, samo 5 minuta od autobuske i željezničke stanice i 20 min od srca grada Sarajeva - Baščaršije. Raspolaže sa smještajnim kapacitetom od 50 ležajeva, kuhinjom, a na udaljenosti od 5 minuta se nalazi Zemaljski muezj, Zgrada Parlamenta, šoping centar Alta, kao i veliki broj pabova, picerija, noćnih klubova i restorana. Hostel "FERIJALAC" raspolaže i sa parkingom za automobile i autobuse, kablovskom TV, besplatnim internetom WI-FI, terasom za druženje u prelijepom pogledu na Sarajevo. Aktivnosti po danima DAN 1 Dolazak i smještaj u Sarajevo (hostel) = Dolazak i smještaj u Sarajevo (hostel). Slobodne aktivnosti po želji gostiju. Turistička posjeta gradu Sarajevu i odlazak na film festival i gledanje jednog od filmova predvidenih programom.

49

DAN 2 Rafting na rijeci Neretvi Buđenje i odlazak organizovanim prevozom za Konjic (doručak). Poslije doručka učesnici obezbjeđenim prevozom kreću na polazno odredište raftinga, mjesto Glavatičevo. Zaduživanje rafting opreme, teoretska i praktična priprema i demonstracija od strane skipera učesnicima raftinga. Rafting plovidba do Malog kanjona i pauza za fotografisanje i kupanje. Nastavak plovidbe do ušća rijeke Rakitnice, pauza za obilazak rijeke Rakitnice. Nastavak plovidbe (fotografisanje, kupanje, skakanje - sve po želji gostiju/ lanč paket) do mjesta Ljuta, gdje je predviđen završetak raftinga. Razduživanje opreme (povratak za Sarajevomoguća organizacija ručka). Dužina rafting staze od Glavatičeva do Konjica je oko 23 km i vrijeme trajanja je oko 5h.

DAN 3 Slobodne aktivnosti po želji gostiju Doručak i slobodne aktivnosti po želji gostiju. Udruženje „Natura AS" organizuje trodnevni aranžman koji uključuje: -

Profesionalne turističke vodiče,

-

Dva (2) noćenja / tri (3) dana,

-

2x Doručak + piće uz obrok i lanč paket,

-

Rafting na rijeci Neretvi (profesonalna rafting oprema / osiguranje),

-

Karta za gledanje filma na film festival,

-

Turistička posjeta gradu Sarajevu,

-

Fotograf (CD sa fotografijama),

50

-

Cjelokupna organizacija putovanja Udruženje „Natura AS" organizuje trodnevni aranžman koji ne uključuje: Dolazak i odlazak za i iz Sarajeva; Sokovi i obroke (osim predvidenih programom)

3.5.2.Omladinski hostel nove generacije „Feri“ Omladinski hostel Feri je izgrađen po najsavremenijim međunarodnim standardima, na nadmorskoj visini od 1270 metara Velikog Polja planine Igman, 23 km od Sarajeva. Hostel Feri Igman je otvoren je u decembru 2008. godine i pripada tzv. grupi „Omladinski hostel nove generacije“. Enterijer Hostela Feri na Igmanu spaja moderan dizajn i planinski stil i prožet luksuzom, te odiše prijatnom i toplom atmosferom. Gosti koji borave u Hostelu Feri na Igmanu uživaju u bogatim gastronomskim specijalitetima, doživljajima relaksacije tijela i duha, sportskim aktivnostima, vrhunskom odmoru u udobnim sobama ili opuštanju u baru i ljetnjoj terasi, okruženoj blagotvornim mirom i zelenilom očuvane prirode planine Igman. Zahvaljujući jedinstvenom prirodnom ambijentu, kvalitetnom nivou usluga, zanimljivim sadržajima i pristupačnim cijenama, Hostel Feri predstavlja idealno mjesto za odmor i rekreaciju, poslovne događaje, ugodna druženja i svečane trenutke. Hostel Feri Igman raspolaže sa 39 prostranih i udobnih soba i ukupnim smještajnim kapacitetom od 103 ležaja, kao i sa 21 dodatnih ležaja. Struktura smještaja Hostela Feri su dvokrevetne, trokrevetne, četverokrevetne sobe i jedna šestokrevetna soba. Sve sobe Hostela Feri imaju tuš i WC, satelitsku TV, brzi internet priključak, direktnu telefonsku liniju, pisaći sto i stolicu. Većina soba Hostela Feri ima i balkon sa prekrasnim pogledom na veličanstveno lepu prirodu… Hostel Feri Igman raspolaže i sa jednim moderno opremljenim i u planinskom stilu uređenim apartmanom, koji se sastoji od dnevnog boravka, kuhinje, dvije spavaće sobe sa prostorima za garderobu, i kupatila. Apartman je opremljen sadržajima za prijatan boravak: LCD TV, internet linija i telefon. Jedna od soba Hostela Feri je u potpunosti prilagođena za boravak osoba sa posebnim potrebama. Gosti koji borave u Hostelu Feri uživaju u aromama i gastronomskoj ponudi restorana kapaciteta 80 mjesta. Restoran Hostela Feri Igman je uređen u planinskom stilu i okrenut ka sunčanoj strani planine, sa pogledom na okolne divne pejsaže, što omogućava opuštajuća i prijatna iskustva gostiju. U restoranu hostela Feri Igman je gostima na raspolaganju bogat izbor tradicionalnih i internacionalnih specijaliteta, kao i vrhunski kvalitetna vina. Restoran je direktno povezan sa otvorenom baštom kapaciteta 150 mjesta, u čijem sastavu je otvoreni šank sa grilom. U Hostelu Feri Igman se u saradnji sa partnerima specijalizovanim za planiranje i konsalting, u 3 višenamenske sale uspješno organizuju raznovrsni skupovi, 51

edukativni sadržaji, team building programi i sportske aktivnosti. Aktivnosti na raspolaganju gostima koji borave u Hostelu Feri – ljetnji i zimski team building programi – od zabavnih do ekstremnih sadržaja na olimpijskim planinama, degustacija vina i lokalnih eko specijaliteta, zajednička druženja uz muziku DJ-a, koktel igre, cooking show, Eurosong i druge zabavne igre, Quad ture (max 10 Quad-ova za 15 osobe), Snow mobile ture (max 6 skutera za 8 osoba), rafting na Neretvi i Uni.

3.6.Mladežni turizam – učenička putovanja Važnost poimanja i promišljanja mladežnog turizma, odnosno koliko i kakvo mu se značenje daje može se procijeniti na temelju brojnih dokumenata i akcijskih planova UNESCO-a, WTO-a, IYHF (Meñunarodna federacija omladinskih hostela), Europske Unije, Vijeća Europe i Europskoga parlamenta, te Mešunarodne organizacije za migracije i drugih supranacionalnih tijela. Europska unija pod pokroviteljstvom Europskoga parlamenta provodi čitav niz programa (za svoje članice ali i za njihovo djelovanje izvan okvira EU) koji potiču, nadziru i razvijaju sustav pokretljivosti mladeži. Pod motom "Mobilnost mladeži učvršćuje Europsku uniju" razvijaju se programi LEONARDO (obrazovni projekti u okviru potprograma PETRA, FORCE, EUROTECNET, COMETT i dio projekta LINGUA), zatim SOCRATES (projekti ERASMUS i LINGUA za povećanje mobilnosti studenata i nastavnika) i naposljetku YOUTH FOR EUROPE (projekt obrazovanja, suradnje i razmjene na razini mladeških udruga). Veliki dio tih programa nije dostupan Hrvatskoj, prije svega zato jer nije članica EU. Znači, postoje brojne meñunarodne i nacionalne, vladine i nevladine organizacije koje svojim Aktima ukazuju na važnu ulogu turizma u životu današnje mladeži i na njegove humanističke vrijednosti, te značajne interkulturalne i pedagoške funkcije. Kakvo i koliko je njihovo značenje, jasno se vidi iz Statuta Meñunarodne federacije omladinskih hostela (IYHF) gdje se u članku 2. navode njeni ciljevi: »...promicati odgoj i obrazovanje mladih sviju nacionalnosti, a napose mladih s ograničenim mogućnostima, potičući kod njih više znanja, ljubavi i brige za očuvanjem prirode, poštovanja spram kulturnih vrijednosti mjesta i gradova u svim dijelovima svijeta i u tu svrhu nuditi hostele i druge vrste smještaja u kojima neće biti podvajanja na osnovi rasne, nacionalne, vjerske, spolne i staleške pripadnosti i političkih uvjerenja, te takoñer razvijati bolje razumijevanje bližnjih u svojoj zemlji i inozemstvu« (Wirthensohn, 1997, 121). 52

Činjenica da se u osnovi turističke ponude nalazi atraktivan i dragocjen prostor sa svojom prirodnom i društvenom sastavnicom, daje odgoju, obrazovanju i znanju posebnu dimenziju. Zato pedagogija u odnosu na turizam ima dvojaki interes i zadaću: - sadržaje i aktivnosti turizma koristiti kao važne sadržaje odgoja i obrazovanja – odgoj i obrazovanje kroz sadržaje i aktivnosti turizma i - odgoj i obrazovanje za turizam – stvaranje i razvijanje turističke kulture. Znači, neekonomska, kulturna, interkulturalna, pedagoška funkcija turizma pojavljuje se u dvoznačnom obliku, tj. neposrednim i posrednim utjecajima. Neposredni utjecaj dolazi od samog fenomena turizma i odnosi se na prikupljanje ili usvajanje vrijednosti drugih kultura ili čak kulture naroda kome turist pripada. Posredni utjecaj jest sve ono što prethodi putovanju i tiče se turističkoga, tj. kulturnog i interkulturalnog obrazovanja turista, kako bi mogao na efikasan način provesti putovanja i imao koristi od njih. Potrebno je znati, a ne samo moći, koristiti i provoditi slobodno vrijeme, što posebice vrijedi za turizam. Kultura provoñenja slobodnog vremena je ujedno i turistička kultura. Prvi oblik ima značajke procesa akulturacije, a drugi procesa inkulturacije.

Suvremeni

turizam

obilježavaju

prvorazredni

odgojno-obrazovni

i

interkulturalni zahtjevi i funkcije, jer se od svih koji u njemu na bilo koji način aktivno sudjeluju, zahtijeva mnogo kulturne svijesti i posebnih znanja i toliko ih kulturno obogaćuje da pretpostavlja i stvara posebnu turističku kulturu. Mladež se uči putovanju i turističkome ponašanju, turističkom bon-tonu, odnosno stvaraju se i oblikuju turističke navike. U mladih se nastoji stvoriti trajna sklonost turističkim putovanjima, da se pripreme za budućnost, oblikuju i isprofiliraju kao turisti. U toj je ulozi mladežni turizam upravo nezamjenjiv i smatra se pretečom svake ozbiljnije turističke djelatnosti. Stvaranje i oblikovanje turističke kulture, iznimna je vrijednost, te visoki pedagoški zahtjev i obveza mnogih odgojno-obrazovnih čimbenika.

53

4. EMPIRIJSKO ISTRAŽIVANJE PUTOVANJE I ODABIR DESTINACIJE

ANALIZA

MOTIVA

ZA

4.1.Metodologija Anketiranje je provedeno na internetskim stranicama odnosno društvenoj mreži Facebook. Anketa se sastoji od 11 pitanja. Anketu je započeta sa jednostavnijim pitanjima kojima se želi saznati sociodemografski profil ispitanika koji se sagledao kroz varijable spola ispitanika i njihove starosne strukture. Također, postavljeno je pitanje o njihovim motivima putovanja, kako bi se utvrdilo da li Bosna i Hercegovina pruža dovoljan broj atraktivnih turističkih proizvod.

Cilj ankete je dobiti odgovore o zadovoljstvu cjelokupnom

turističkom ponudom Bosne i Hercegovine, kao i o promociji iste. Ispitanicima su postavljena pitanja o promociji Bosnw i Hercegovine na turističkom tržištu. Samim time, želi se saznati koje izvore informacija ispitanici najviše koriste, kako bi se marketinške aktivnosti usmjerile na kanale promocije koje ispitanici najviše koriste.

4.2.Prikaz nalaza istraživanja Pitanje br.1.Kojeg ste spola? Broj ispitanika

Postotak (%)

Muško

19

36,5%

Žensko

33

63,5%

Izvor: Izrada autora

54

Grafikon 1.Spola ispitanika Muško

Žensko

37%

63%

Izvor: Izrada autora Struktura ispitanika prema spolu u provedenom istraživanju je ujednačena, te je obuhvaćen veći broj mladih ispitanika ženskog spola. Na anketu je odgovorilo 63,5% žena odnosno 36,3% muškaraca. Pitanje br.2.Kojoj dobnoj skupini pripadate 16-20

31

59,6%

21-26

14

26,9%

27-30

4

7,7%

31-34

3

5,8%

35-41

0

0%

Tabela: Dobna skupina Izvor: Izrada autora

55

Sales 0% 6% 8% 16-20 21-26

27-30

27%

31-34

59%

35-41

Grafikon 2:Dobna skupina Izvor: Izrada autora Najveći broj ispitanika koji je pristupio anketi pripada dobnoj skupini od 16 do 20 godina, odnosno njih 59,6%. Nešto manji broj, odnosno 26,9% ispitanika nalazi se u dobnoj skupini od 21 do 26 godina. Samo 4 ispitanika starija su od 27 godina (7,7%), dok su samo 3 ispitanika starija od 31 godine (5,8%). Anketi nije pristupio niko stariji od 35 godina. Pitanje br.3.Koji su glavni motivi vaših putovanja? Iskustva i doživljaji Upoznavanje

25

prirodnih 5

48,1% 9,6%

ljepota Zabava

11

21,2%

Gastronomija

2

3,8%

Zdravstveni razlozi

2

3,8%

Sport i rekreacija

7

13,5%

Ostalo

0

0%

Tabela: Motivi putovanja Izvor: Izrada autora 56

Koji su glavni motivi vaših putovanja? 0% 3,8%

13,5%

3,8%

Iskustva i doživljaji 48%

Upoznavanje prirodnih ljepota Zabava

21,2%

Gastronomija Zdravstveni razlozi 9,6%

Sport i rekreacija Ostalo

Grafikon:Motivi putovanja Prema dobivenim podacima, najveći broj ispitanika putuje zbog iskustva i doživljaja, njih 48,1%. Sljedeći najzastupljeniji motiv putovanja je zabava, kojeg je izabralo 21,2% ispitanika, nakon čega slijedi sport i rekreacija koji motivira tek 13,5% ispitanika. Nakon toga slijede upoznavanje prirodnih ljepota što je izabralo 9,6% ispitanika, te na kraju gastronomija koju je izabralo 3,8% ispitanika kao i zdravstvene razloge sa samo 3,8%. Pitanje br.4.Koje izvore informisanja koristite najčešće? Broj ispitanika

Postotak (%)

Internet

46

88,5%

Novine i časopisi

4

7,7%

TV i radio

2

3,8%

Ostalo

0

0%

Izvori informacija Izvor: Rada utora

57

Koje izvore informisanja najčešće koristite 0% 3,8% 7,7% Internet Novine i časopisi TV i radio Ostalo 88,5%

Grafikon: Izvori informacija Izvor: Rada utora Pitanje br.5.Koji su glavni nedostaci turzima mladih u Bosni i Hercegovini Broj ispitanika

Postotak (%)

Loša strategija

8

15,4%

Visoke cijene

27

51,9%

Slaba ponuda

8

15,4%

Loša promocija

9

17,3%

Ostalo

0

0%

Tabela: Nedostaci turizma mladih u Bosni i Hercegovini Izvor: Rad autora

58

Koji su glavni nedostaci turizma mladih u Bosni i Hercegovini 0% 15,4%

17,3%

Loša strategija

15,4%

Visoke cijene Slaba ponuda

Loša promocija

51,9%

Ostalo

Grafikon: Nedostaci bh.turizma Izvor: Rad autora Na osnovu ovog istraživanja vidljivo je kako su ispitanici najviše nezadovoljni visokim cijenama u turizmu, sukladno tome ovaj odgovor odabralo je 51,9% ispitanika. Nakon toga slijede loša promocija koju je odabralo 17,3% ispitanika, te na kraju loša strategija te slaba ponuda koju je odabralo 15,4% ispitanika. Pitanje br.6.Smatrate li da je Bosna i Hercegovina prepoznata u regionu kao poželjna turistička destinacija Broj ispitanika

Postotak (%)

Da

42

80,8%

Ne

20

19,2%

Tabela:Bosna i Hercegovina kao poželjna turistička destinacija za mlade u regionu Izvor: Rad autora

59

Smatrate li da je Bosna i Hercegovina prepoznata u regionu kao poželjna turistička destinacija

19,2% Da Ne 80,8%

Grafikon: Bosna i Hercegovina kao poželjna turistička destinacija za mlade u regionu Izvor: Rad autora Na ovo pitanje 80,8% ispitanika odgovorilo je potvrdno, dok se sa tom pretpostavkom ne slaže 19,2% ispitanika. Prema tome, smatra se kako je Bosna i Hercegovina za mlade u regionu prepoznata kao poželjna turistička destinacija. Pitanje br.7.Jeste li zadovoljni promocijom Bosne i Hercegovine kao turističke destinacije Ocjene od 1 do 5

Broj ispitanika

Postotak

1

1

1,9%

2

7

13,5%

3

24

46,2%

4

19

36,5%

5

1

1,9%

Tabela: Zadovoljstvo promocijom Bosne i Hercegovine kao turističkom destinacijom za mlade u regionu Izvor: Rad autora

60

Jeste li zadovoljni promocijom Bosne i Hercegovine kao turističke destinacije 1,9% 1,9% 13,5% 36,5%

1 2

3 46,2%

4 5

Ovdje su ispitanici imali mogućnost ocijeniti promociju Bosne i Hercegovine ocjenama od 1 do 5, čime ocjena 1 označava da su izrazito nezadovoljni, a ocjena 5 označava kako su izrazito zadovoljni promocijom Bosne i Hercegovine. Dakle, samo je jedan ispitanik izrazito nezadovoljan promocijom, dok je s druge strane samo jedan ispitanik promociju BiH ocijenio sa pet, što znači da je izrazito zadovoljan promocijom turizma i destinacije. Najveći postotak ispitanika (46,2%) dao je ocjenu 3, a 36,5% ispitanika odlučilo se na ocjenu 4. Njih 13,5% promociju BiH ocijenilo je sa dvojkom.

4.3.Diskusija i zaključna razmatranja Analizom podataka iz tabele koja slijedi, može se zaključiti da odmor ima najveće procentualno učešće od svih ponuđenih motiva (81,3%) i najveću frekvenciju pojavljivanja (122). Obilazak turističkih atrakcija i obavljanje određenog posla su sljedeći motivi putovanja po procentualnom učešću (53,3% i 44,7%) i frekvenciji pojavljivanja (80 i 67), respektivno. Posjeta rođacima/prijateljima je najmanje zastupljen motiv prilikom putovanja turista iz Bosne i Hercegovine u inostranstvo među ponuđenim motivima, iako njegovo procentualno učešće nije nisko – 14,7%. Takođe, ovaj motiv ima i najmanju frekvenciju ponavljanja u odgovorima ispitanika. Veoma su indikativni rezultati istraživanja kada se odgovori o motivima putovanja dovedu u vezu sa demografskim karakteristikama ispitanika. 61

Frekvencija

Procentualni izraz

1.Odmor

122

81.3

2.Obilazak turističkih

80

53.3

3.Posao

67

44.7

4.Posjeta

22

14.7

atrakcija

rođacima/prijateljima Rangiranje motiva turista prilikom putovanja krucijalno je pitanje za njihovu segmentaciju i upoznavanje. Analiza odgovora ispitanika na pitanja o motivima putovanja turista iz Bosne i Hercegovine u inostranstvo zasnovana je na izračunavanju učešća ponuđenih modaliteta u odgovorima ispitanika. S obzirom na to da su ispitanici kod ovog pitanja mogli da zaokruže više od jednog ponuđenog modaliteta, odnosno i sve ukoliko su zastupljeni, interesantni su rezultati kada se analizira frekvencija pojavljivanja pojedinih motiva. Više od polovice ispitanika smatra kako bh.turistička zajednica ne čini dovoljno za promociju drave, što znači da mora osmisliti bolji marketinški program, što se također temelji na rezultatu ankete koji prikazuje kako su ispitanici umjereno zadovoljni promocijom Bosne i Hercegovine. No, ispitanici ne smatraju kako je samo slaba promocija temeljna za pojedine nedostatke te rast bh.turizma. Dakle, ispitanici su se složili kako u prilog tome idu visoke cijene proizvoda i usluga s kojima se turisti suočavaju, posebice u situaciji ekonomske krize. Uz to, navode i problem slabe ponude, što se nadovezuje na spomenutu činjenicu kako je hrvatskom turizmu potreban veći broj turističkih proizvoda. Ovim se istraživanjem želi ustanoviti koje izvore informacija ispitanici najviše koriste, kako bi se promocija mogla usmjeriti upravo na te izvore koje potrošači koriste za informiranje. Istraživanje pokazuje kako se Bosna i Hercegovina treba prvenstveno promovirati na Internetu jer predstavlja najjednostavniji način prikupljanja podataka o turističkoj destinaciji. Uz to, ispitanici smatraju kako se BiH i dalje treba promovirati na turističkim sajmovima i izložbama, kao i putem publikacija, časopisa te putem turističkih agencija. Stoga se ovim rezultatima dolazi do zaključka kako je potrebno ulagati u marketinške aktivnosti i promovirati Bosnu i Hercegovinu na učinkovit način, dostupan velikom broju ljudi.

62

ZAKLJUČAK U okviru psihološkog, tako i društvenog i kulturnog okruženja. Raspoloživost informacija i alternativa u turističkoj industriji izraženija je nego ikad, kao i motivacije i mogućnosti ljudi da obilaze najrazličitije destinacije. Odlazak na službeni put, godišnji odmor, tokom vikenda ili na duži vremenski period, jednom ili više puta godišnje, na domaću ili inostranu destinaciju – izbori su neograničeni. Odlučivanje o putovanju je proces sačinjen od velikog broja faza u kojima se donosi manji broj izbora, da bi na kraju svi zajedno kreirali konačnu odluku. Proces traženja pravih informacija je u većini slučajeva i dalje inicijalni korak koji ljudi preduzimaju prije putovanja i on značajno opredeljuje krajnji izbor i ponašanje. Sa rastom mogućnosti i transparentnosti informacija došlo je i do povećanja broja kriterijuma koji se uzimaju u obzir prilikom donošenja odluke o izboru destinacije, čime je cijeli proces postao znatno složeniji. Različite situacije zahtijevaju drugačije pristupe u promišljanju ponuđenih opcija, što je uticalo i na bogaćenje i rast značaja studija koje adresiraju ponašanje turista kao potrošača i njihov proces kupovine. Razumijeti kako turisti razmišljaju, kako prikupljaju, organizuju i koriste informacije od ključnog je značaja za marketing stručnjake i menadžere u turizmu, kao glavne kreatore i ponuđače turističkih usluga. Tokom posljednjih godina razvijene su brojne studije koje mjere značajnost višestrukih kriterijuma pri odabiru turističke destinacije. Kada se govori o glavnim obilježjima omladinskog turizma prije svega možemo razlikovati određena opća obilježja koja se mogu primijeniti na većinu turista koji sudjeluju u omladinskom turizmu, kao i specifična obilježja koja su karakteristična za mlade samo s određenog geografskog područja ili određene dobne skupine. Tako kao primjere specifičnih obilježja možemo uzeti činjenicu kako mladi iz SAD-a putuju u evropske države provesti svoje ljetne praznike kako bi usavršili drugi strani jezik određene države, mladi iz Istočne Evrope putuju u SAD tijekom ljetnih praznika kako bi osim turističkog razgledavanja zaradili određena novčana sredstva putem brojnih studentskih programa, niže dobne skupine mladih prilikom odabira destinacije većinom biraju one destinacije koje su poznate po zabavi, dok oni starijih dobnih skupina prilikom izbora destinacije, ako se radi o dužem boravku, imaju na umu i kakav će to utjecaj imati na njihovu profesionalnu budućnost.

63

LITERATURA Knjige: 1. Carson, D., Gilmore, A., Perry, C., and Gronhaug, K., (2001). Qualitative Marketing Research. Sage Publications: London. 2. Kotler, P., Bowen, J.T., and Makens, J.C. (2010). Marketing for hospitality and Tourism. 5 izd. New Jersey: Pearson-Prentice Hall. 3. Malhotra, N.K., and Birks, D.F., (2007). Marketing Research: An Applied Approach. 3rd ed. Harlow: Prentice Hall. 4. Saunders, M., Lewis, P. and Thornhill, A. (2012). Research Methods for Business Students. 6th ed. New York: Pearson. 5. Yin, R. (2003). Case Study Research: Design and Methods. 3rd ed. London: SAGE Publications Inc. Članci: 6. Avraham, E. (2016). Destination marketing and image repair during tourism crises: The case of Egypt. Journal of Hospitality and Tourism Management. Vol. 28, str. 41-48. 7. Baker, D. A., and Crompton, J. L. (2000). Quality, satisfaction and behavioral intentions. Annals of Tourism Research. Vol. 27(3), str. 785–804. 8. Baloglu, S., and McCleary, K.W. (1999). A model of destination image formation. Annals of Tourism Research. Vol. 26(4), str. 868-897. 9. Battour, M.M., Battor, M.M., and Ismail, M. (2012). The mediating role of tourist satisfaction: A study of Muslim tourists in Malaysia. Journal of Travel & Tourism Marketing. Vol. 29, str. 279–297. 10. Bidzan, A., and Gekic, H. (2015). Regional aspect of tourism development in Bosnia and Herzegovina. International Journal of Innovation and Applied Studies. Vol. 11(4), str. 886-893. 11. Bizirgiannia, I. and Dionysopoulou, P. (2013). The influence of tourist trends of Youth Tourism through Social Media (SM) & Information and Communication Technologies (ICTs). Procedia - Social and Behavioral Sciences, Vol. 73, str. 652-660.

64

12. Chen, C.F., and Tsai, D.C. (2007). How destination image and evaluative factors affect behavioral intentions? Tourism Management. Vol. 28(4), str. 1115-1122. 13. Chen, F. F. (2007). Sensitivity of goodness of fit indexes to lack of measurement invariance. Structural Equation Modeling. Vol. 14, str. 464–504. 14. Chen, L.C., Lin. S.P, and Kuo, C.M. (2013). Rural tourism: Marketing strategies for the bed and breakfast industry in Taiwan. International Journal of Hospitality Management. Vol. 32, str. 278-286. 15. Chen, L.J., and Chen, W.P. (2015). Push–pull factors in international birders' travel. Tourism Management. Vol. 48, str. 416–425. 16. Chi, C., and Qu, H. (2008). Examining the structural relationships of destination image, tourist satisfaction and destination loyalty: An integrated approach. Tourism Management. Vol. 29(4), str. 624–636. 17. Ekinci, Y., Sirakaya-Turk, E., and Preciado, S. (2013). Symbolic consumption of tourism destination brands. Journal of Business Research. Vol. 30(2), str. 10–15. 18. Eusebio, C., and Joao Carneiro, M. (2015). How diverse is the youth tourism market? An activity-based segmentation study. Turizam: znanstveno-stručni časopis, Vol. 63(3), str. 295-316. 19. Frandberg, L. (2010). Activities and activity patterns involving travel abroad while growing up: the case of young Swedes. Tourism Geographies, Vol. 12(1), str. 100-117. 20. Gallarza, M.G., Saura, I.G., and García, H.C. (2002). Destination image: towards a conceptual framework. Annals of Tourism Research. Vol. 29(1), str. 56-78. 21. Kim, K. Y., and Jogaratnam, G. (2003). Travel motivations: A comparative study of Asian international and domestic American college students. Journal of Travel & Tourism Marketing, Vol. 13(4), str. 61-82. 22. Költringer, C., and Dickinger, A. (2015). Analyzing destination branding and image from online sources: A web content mining approach. Journal of Business Research. Vol. 68(9), str. 1836–1843.
 23. Kozak, M. (2001). Repeaters' behavior at two distinct destinations. Annals of Tourism Research. Vol. 28(3), str. 785–808.
 65

24. Li, Y. (2000). Geographical consciousness and tourism experience. Annals of Tourism Research. Vol. 27(4), str. 863–883.
 25. Line, N.D., and Wang, Y. (2017). A multi-stakeholder market oriented approach to destination marketing.

Journal of Destination Marketing &

Management. Vol. 6, str. 84-93. 26. Liu, C.H.S., and Chouu, S.F. (2016). Tourism strategy development and facilitation of integrative processes among brand equity, marketing and motivation. Tourism Management. Vol. 54, str. 293-308. 27. Marais, M., du Plessis, E., and Saayman, M. (2017). A review on critical success factors in tourism. Journal of Hospitality and Tourism Management. Vol. 31, str. 1-12. 28. Meleddu, M., Paci, R., and Pulina, M. (2015). Repeated behaviour and destination loyalty. Tourism Management. Vol. 50, str. 159–171. 29. Michels, N., and Bowen, D. (2005). The relevance of retail loyalty, strategy and practice for leisure and tourism. Journal of Vacation Marketing. Vol. 11(1), str. 5–19.
 30. Millan, A., and Esteban, A. (2004). Development of a multiple-item scale for measuring customer satisfaction in travel agencies services. Tourism Management. Vol. 25(5), str. 533–546. 31. Min, K. S., Martin, D., and Jung, J. M. (2013). Designing advertising campaigns for destinations with mixed images: Using visitor campaign goal messages to motivate visitors. Journal of Business Research. Vol. 66(6), str. 759–764. 32. Ozlen, M.K., and Poturak, M. (2013). Tourism in Bosnia and Herzegovina. Global Business and Economics Research Journal. Vol. 2(6), str. 13-25. 33. Pike, S. and Page, S.P. (2014). Destination Marketing Organizations and destination marketing: A narrative analysis of the literature. Tourism Management. Vol. 41, str. 202-227. 34. Prayag, G., and Hosany, S. (2014). When Middle East meets West: Understanding the motives and perceptions of young tourists from United Arab Emirates. Tourism Management. Vol. 40, str. 35–45.

66

35. Reichheld, F.F., and Sasser, W.E. (1990). Zero defections: quality comes to services. Harvard Business Review. Vol. September/October, str. 105-111.
 36. Sato, S., Kim, H., Buning, R.J., and Harada, M. (2016). Adventure tourism motivation and destination loyalty: A comparison of decision and non-decision makers.

Journal

of

Destination

Marketing

&

Management.

doi:

10.1016/j.jdmm.2016.12.003 37. Sirakaya-Turk, E., Ekinci, Y., and Martine, D. (2015). The efficacy of shopping value in predicting destination loyalty. Journal of Business Research. Vol. 68(9), str. 1878–1885. 38. Srisawad, P. and Ounvichit, T. (2016). Innovating a constructivist learning model to instill cultural diversity respect into youths in a Thai tourism community . Kasetsart Journal of Social Sciences, Vol. 37, str. 88-92. 39. Sudiarta, N., and Suardana, W. (2016). Tourism destination planning strategy: analysis and implementation of marketing city tour in Bali. Procedia – Social and Behavioural Sciences. Vol. 227, str. 664-670. 40. Thipsingh, S. (2015). Creating a Network of Youth in Sustainable Tourism Development in the Greater Mekong Sub-region Case study: Nakhon Phanom,Thailand and Khammouan, Laos PDR. Procedia - Social and Behavioral Sciences, Vol. 195, str. 1573-1582. 41. Thrane, C. (2008). The determinants of students' destination choice for their summer vacation trip. Scandinavian Journal of Hospitality and Tourism, Vol. 8(4), str. 333-348. 42. Wu. C. (2016). Destination loyalty modeling of the global tourism. Journal of Business Research. Vol. 69, str. 2213-2219. 43. Xu, F, Morgan, M and Song, P. (2009). Students' travel behaviour: a cross‐cultural comparison of UK and China. International Journal of Tourism Research, Vol. 11(3), str, 255-268. 44. Zeugner-Roth, K. P., and Žabkar, V. (2015). Bridging the gap between country and destination image: Assessing common facets and their predictive validity. Journal of Business Research. Vol. 68(9), str. 1844–1853. 45. Zhang, H., Fu, X., Cai, L.A., and Lu, L. (2014). Destination image and tourist loyalty: A meta-analysis. Tourism Management, Vol. 40, str. 213-223.

67

Web izvori:

46. Agencija za statistiku BiH (2017). Business Statistics – Tourism. [Internet] Dostupno

na:

http://www.bhas.ba/index.php?option=com_publikacija&view=publikacija_pre gled&ids=3&id=16&n=Tourism [pristupljeno 3. maj 2017]. 47. Federalno ministarstvo okoliša I turizma (2010). Turizam u FBiH. [Internet] Dostupno na: http://www.fmoit.gov.ba/ba/page/26/turizam-u-fbih [pristupljeno 4. maj 2017]. 48. Trading Economics (2017). Bosnia and Herzegovina Tourist Arrivals. [Internet] Dostupno

na:

http://www.tradingeconomics.com/bosnia-and-

herzegovina/tourist-arrivals [pristupljeno 3. maj 2017]. 49. Turistička organizacija Republike Srpske (2017). Otkrij Srpsku. [Internet] Dostupno na: http://turizamrs.org/ [pristupljeno 5. maj 2017]. 50. Turistička zajednica FB&H (2005). Bosna i Hercegovina. [Internet] Dostupno na: http://www.bhtourism.ba/loc/default.wbsp [pristupljeno 4. maj 2017]. 51. Vlada Republike Srpske (2014). Ministarstvo trgovine i turizma. [Internet] Dostupno

na:

http://www.vladars.net/sr-SP-

Cyrl/Vlada/Ministarstva/MTT/Pages/default.aspx#collapsible7 [pristupljeno 5. maj 2017]. Ostale publikacije: 52. Foreign Investment Promotion Agency (2014). Bosnia and Herzegovina Tourism Sector. 2014 Edition. Sarajevo: FIPA. 53. World Tourism Organization (2016a). UNWTO Tourism Highlights: 2016 Edition. Madrid: UNWTO. 54. World Tourism Organization (2016b). UNWTO Global Report on the Power of Youth Travel. Madrid: UNWTO.

68