Omega Scribd 3.docx

Omega je fazni hiperbolički navigacijski sistem s uzastopnim emisijama stanica. Fazna razlika mjeri se s pomoću podataka zapamćenih u prijemnom uređaju. To je prvi elektronički navigacijski sistem koji prekriva cijelu zemaljsku kuglu. Sistem je razvijen u U S A , gdje je u početku bio predviđen samo za potrebe ratne mornarice i ratnog zrakoplovstva. Sada se m ogu njim e služiti sva zainteresirana vozila, plovila i letila. Prethodnici sadašnjeg sistem a Omega b ili su eksperimentalni sistem i Radux i RaduxOm ega. Razvoj sadašnjeg sistem a počeo je 1957, a pokusnom pogonu pristupilo se 1960. Sistemom Omega mogu se služiti brodovi i podmornice (i u zaronjenom stanju), avioni i helikopteri, vozila i plovila sa zračnim jastukom i vozila na kopnu. Taj je sistem, međutim, predviđen u prvom redu za navigaciju na otvorenom moru i pri duljim preljetima. Sistem sačinjava na kopnu osam po cijeloj zemaljskoj kugli prikladno porazmještenih odašiljačkih stanica. Svako vozilo, plovilo ili letilo koje se želi služiti tim sistemom mora imati specijalan prijemni uređaj. Način rada sistema Omega. U vezi s određivanjem pozicije odašiljači sistema Omega zrače nemodulirane valove na tri frekvencije (10,2, 11,33 i 13,6 kHz) prema točno određenom redoslijedu. Osnovno mjerenje fazne razlike provodi se na signalima frekvencije 10,2 kHz. Toj frekvenciji odgovara na spojnici para odašiljača širina pojasa od pola valne duljine, što u tom slučaju iznosi A/2 = c\2 f = = 14,8 km ili 8 NM. Budući da se razlika faze (od 0 do 360°) može mjeriti samo unutar pojedinih pojasa, postoji pri tom načinu određivanja linije pozicija neizvjesnost u pogledu pojasa (a ima ih ^ 800) u kome se plovilo ili letalo nalazi. Neizvjesnosti, naravno, nema ako je pozicija plovila ili letala približno (na ± 4 NM) poznata. Mada postoji mogućnost da se pozicija približno odredi i po nekoj drugoj navigacijskoj metodi, ipak i sam sistem Omega pruža nekoliko mogućnosti za otklanjanje te neizvjesnosti, kako je prikazano u nastavku