Vip - 002

Broj 2 - 06.11.2008.

STANJE...

Imamo: 28.000 Nedostaje: 72.000

Idemo narode, još malo pa nestalo... tj. šaljite nam spajalice! Podržite naš projekt - pošaljite nam samo 1 kutiju spajalica sa porukom podrške! Osim dobre volje trošak je ogroman - kutija spajalica košta “čak” i do3 kune! ;) Ne želimo velike donacije već Vas želimo potaknuti na razmišljanje i suradnju! Zato samo jednu kutiju, molimo!

Kaj delamo????

P.S.: Možete poslati i čokoladu, al da nitko ne zna ;)

PROJEKT: Učenje o ljudskim pravima na primjeru holokausta

Povijesna grupa Osnovne škole Šenkovec je protekli tjedan obavila nekoliko vrlo važnih poslova. Spomenimo samo sadnju šafrana, slanje izvještaja u Irsku, objavljivanje novosti na našem blogu, kreiranje grupe za podršku na popularnom Facebooku i za kraj tjedna imali smo čast ugostiti našu ravnateljicu Zvezdanu Tresku. Krenimo redom od zemljanih radova. U sklopu našeg projekta sudjelujemo u međunarodnoj akciji “Crocus project” kojeg vodi organizacija HET iz Irske. U sklopu tog projekta mi smo zasadili 100 lukovica žutog šafrana. U rano proljeće kada se pojave ovi nježni vjesnici proljeća mi ćemo se prisjetiti milijun i pol djece nestalih u vihoru holokausta. Fotografije i izvještaj o tome smo poslali u Irsku našim donatorima. Moramo ovdje iskoristiti ekipu koja se brine o našem blogu - bravo za Matea i Karolinu. Također hvala svima koji su nas komentirali i koji su na svojim web stranicama objavili naš banner (vidljiv na sljedećoj stranici). Početkom tjedna otvorili smo

grupu za podršku našem projektu na mega popularnoj stranici Facebook. Na toj se stranici okupilo preko 132 milijuna korisnika u svijetu, pa se iskreno nadamo da će se o nama daleko čuti. Naša grupa trenutno ima 39 članova i sve vas pozivamo da nam se pridružite. U četvrtak, u naše uobičajeno grupno vrijeme, ugostili smo našu ravnateljicu Zvezdanu Tresku. Razlog je vrlo specifičan - pričali smo o tragediji njene obitelji tijekom holokausta. Njena je obitelj pred progonima morala izbjeći iz Karlovca u Čakovec, a potom su 1943. prebačeni u najzloglasniji logor smrti Auschwitz. Od cijele velike obitelji vratili su se samo njena baka i otac. Čuti takvo sjećanje uživo od poznate osobe svakako je zanimljivo i pomaže nam

da se osobno povežemo sa događajem. Veliki je problem nakon rata bilo dobiti autentična svjedočanstva od preživjelih. Dio njih nije se mogao nositi sa činjenicom da su baš oni jedini preživjeli, dio je cijeli život šutio o tome jer je tema prešokantna i stresna za ponovno proživljavanje. No, unatoč tome Židovi su u poratno vrijeme osnovali svoju izraelsku državu kako bi se osigurali da se takve grozote više neće ponoviti. Vezano uz sjećanja sa nestrpljenjem očekujemo pošiljku Jehude Sterka iz Jerusalema. Nadam se da ćemo već sljedeći put pisati o tome.

Zašto spajalice?

O čem se tu zapraf dela? Hmmm, da! E pa klinci iz povijesne grupe žele nešto naučiti i to znanje žele podijeliti sa drugima. Tema projekta “Učenje o ljudskim pravima na primjeru holokausta” je tragedija koja se desila židovskom narodu tijekom Drugog svjetskog rata. To je ružna, tmurna i čak bi rekli odvratna tema! Zašto je onda proučavamo? Vjerujemo da iz tog događaja možemo nešto naučiti o toleranciji i ljudskim pravima kako se takve grozote više ne bi ponovile. Naša je misija do kraja siječnja napraviti mali muzej. Centralni dio muzeja će biti lanci od 100.000 spajalica. Svaka

spajalica predstavlja jednu žrtvu, jednu dušu nestalu tijekom holokausta. Godine prolaze, a te žrtve ne smiju biti uzaludne.

Spajalica je uobičajena uredska stvarčica kojom lako možemo spojiti npr. nekoliko listova papira. Kakve su veze spajalica i holokausta? Zar su logoraši proizvodili spajalice? Naravno da nisu. Veza spajalica i Drugog svjetskog rata leži u Norveškoj. Norvežani su izuzetno ponosni na Johana Vaslera jer smatraju da je upravo on patentirao prvu spajalicu. Istina leži malo zapadnije u Velikoj Britaniji i SAD-u. Norvežani su već početkom Drugog svjetskog rata potpali pod nacističku čizmu. Teško su podnosili osvajače i kako je svako isticanje otpora ili

Život je lijep Slažemo se! Prošli smo tjedan gledali ovaj izvrstan talijanski film i pratili život obitelji Orefice. Evo nekoliko zapažanja: PRIJE RATA Mama Dora je vila vrlo bogata, ali se udala za prosječnog građana Židova. Bili su sretni i voljeli su se. Tu njihovu sreću je prekinuo rat, ali ljubav ne. (J. Jančec) Miran, bezbrižan život pun veselja i radosti. Život u kojem ti je gotovo sve dopušteno. (R. Brkić) Ukratko i važno - bili su sretni! (J. Palačić) KAKO SE NJIHOV ŽIVOT PROMIJENIO U LOGORU Dok je otac mukotrpno radio, mališan se skrivao u sobi. Otac mu je život u logoru pretvorio u igru. Mališan je bio veseo ne shvaćajući situaciju. (Z. Katić) Obitelj se u logoru razdvojila. Otac je preuzeo ulogu majke i brinuo se za sina. (J. Jančec) KAKO OTAC POKUŠAVA ZAŠTITI SINA Skriva ga u sobi, a i izbavio ga je “kobnog tuširanja” (odlaska u plinsku komoru) pa je ostao jedino talijansko dijete. Nakon što je prihvatio igru koju je otac pun optimizma osmislio da ne proživljava traume, skrio se u sandučiću, a u međuvremenu su mu ubili oca. (Z. Katić)

KOJA JE POUKA FILMA Sve treba prihvatiti s optimizmom, pa ćemo lakše podnositi teške trenutke! (Z. Katić) Nikoga se na temelju njegove vjere ne smije osuđivati, a kamoli ubijati, mučiti ili uništavati. Svaki čovjek ima pravo na život, slobodu... (S. Belovari)

pobune bilo zabranjeno probali su smisliti način kako se pokažu prkos. Spajalica je bila idealo rješenje jer je nosila poruku “držimo se skupa” i nosili su ih na džepovima ili kragnama odjeće. Pedesetak godine kasnije učenici američke škole Whitwell uz pomoć lokalne zajednice izgradili vlastiti muzej holokausta. Pokrenuli su projekt u kojem su spalice povezali u lance simbolizirajući žrtve holokausta. Spajalice su različitih boja i veličina oput ljudi. Njihova mala akcija se toliko proširila i angažirala ljude da je prikupljeno preko 20 milijuna spajalica. Učenici su primilli i preko 25.000 pisama podrške sa raznih strana. Zanima nas možemo li mi učiniti slično? Prije holokausta je u Međimurju živjelo preko 500 Židova. Koliko ih ima danas? Desetak?