Sociologija Kratke Teze.docx

 Sociologija je znanost koja proučava društva i načine na koje ta društva oblikuju ponašanje, vjerovanja i identitet ljudi. Sociološki pogled na društvo znači mogućnost izdizanja iznad osobnog, svakodnevnog iskustva i sagledavanja sebe i drugih iz širega vidokruga. Sociološki uvid u funkcioniranje društva omogućava nam da postanemo svjesni da društvo nije stvar, nego da je stalan proces.  Sociološko mišljenje širi prostore slobode i čini nas osjetljivijima i tolerantnijima prema raznolikosti društvenoga života. Sociologija nam pomaže uočiti i bolje razumjeti različite aspekte svijeta u kojem živimo. U tome je sociologija bliska zdravom razumu – svakodnevnom iskustvu i znanju običnog čovjeka Društvo znači:  mrežu zbiljskih odnosa među pojedincima  regularnost i uređenost ljudskoga ponašanja  institucionalnu strukturu i međupovezanost  sustav povezanih društvenih sila  skup zajedničkih normi i vrijednosti  povijesna razdoblja, epohe, ere  neku vrstu apstraktnog kolektivnog protagonista koji utječe na pojednice  Weber se usredotočio na konstrukciju čistog ili idealnog tipa – opis neke opće društvene pojave u kojem se, na osnovi mnogo različitih pojedinačnih značajki, naglašavaju slične i zajedničke osobine konkretnih pojava, a zanemaruju razlike.

„teorija razumijevanja“ čovjekovih akcija – četiri vrste ideal-tipovi Weber razlikuje četiri idealna tipa društvenog djelovanja: 1) Tradicionalno djelovanje – djelovanje u skladu s ustaljenim navikama 2) Afektivno djelovanje – djelovanje u skladu s trenutačnim snažnim osjećajima i duševnim stanjem 3) Vrijednosno-racionalno djelovanje – temelji se na svjesnoj vjeri u apsolutnu vrijednost nekog cilja kojemu se teži 4) Svrhovito-racionalno djelovanje – temelji se na racionalnom odmjeravanju ciljeva, sredstava i posljedica djelovanja Organizacije su veće društvene grupe koje se osnivaju radi ostvarenja specifičnih ciljeva ili zadovoljenja posebnih interesa. Institucije se odnose na društvene aktivnosti koje se redovito i stalno ponavljaju, koje se održavaju i reguliraju pomoću društveih normi i imaju veliku važnost za socijalnu strukturu. Institucije znače uspostavljene načine ponašanja i u tome imaju sličnosti s ulogama, ali su institucije obuhvatnije, općenitije i uključuju mnogo uloga.  Pojmovi koje trebate naučiti: pozitivizam, evolucija, otuđenje, anomija, racionalizacija Tipovi društva kroz historiju Društva se najčešće svrstavaju u sljedećih 5 tipova: 1) lovačka i sakupljačka društva 2) pastirska i ratarska društva 3) društva tradicionalnih država 4) industrijska društva 5) postindustrijsko društvo

kolektivno-psihološka škola ( E. Durkheim, G. Le Bon) društvena svijest, skup predodžaba i ideja, uključujući vrijednosti i norme ponašanja, što ih dijele pripadnici nekog društva ili društv. grupe. U različitim društvima i epohama različit je i odnos između društv. i individualne svijesti Teorijsko gledište o neovisnosti kolektivne svijesti s obzirom na individualnu svijest razradio je franc. sociolog É. Durkheim pojmovima »mehaničke« i »organske solidarnosti«. Mehanička solidarnost označava primitivna i tradicionalna (seljačka) društva u kojima se pojedinac bezuvjetno pridržava kolektivnih uvjerenja i pravila ponašanja, a organska solidarnost označava industr. društva u kojima se pojedinac uvjetno pridržava zajedničkih uvjerenja i pravila, što se temelji na ugovornom odnosu. Slično je gledište razvio franc. psiholog G. Le Bon, koji ističe da civiliziran čovjek postaje barbar čim uđe u gomilu, budući da tada gubi samokontrolu i sposobnost vlastitog rasuđivanja pa djeluje samo nagonski.

društvene pojave – društvene činjenice Sociologija nas uči da ono što smatramo prirodnim, nužnim, razumljivim samim po sebi ne mora biti takvo, upozorava nas da trebamo proširiti vidokrug i izdići se iznad svakodnevnog iskustva. Ona objašnjava način na koji se pojedinačni životi i osobne brige isprepleću s javnim, društvenim pitanjima. Prema Bergeru zadaća sociologije je istražiti pretpostavke koje se uzimaju zdravo za gotovo, a sociološko gledište je odredio kao prepoznavanje općeg u pojedinačnom. Htio je istražiti na koji način utječu različite kategorije u koje spadaju pojedinci na njihovo ponašanja, odabire, razmišljanja. Sociologija se razlikuje od zdravog razuma. Ljudi često na temelju stereotipa, narodnih izreka, predrasuda ili na temelju vlastitog iskustva izvode generalizacije koje nemaju osnovu u stvarnosti. Sociologija preispituje stvari koje uzimamo zdravo za gotovo i istražuje pitanja za koja se čini da su odgovori očiti. Što mislite, kada je veća vjerojatnost da će osoba u nevolji dobiti pomoć

    



Marksizam je teorija i stavlja se pažnju na : materijalne uvjete ljudskih života i društvene odnose među ljudima vjerovanje da svijest ljudi o uvjetima njihovih života odražava te materijalne uvjete i odnose razumijevanje klase u pogledu različitih ekonomskih proizvodnih odnosa i kao određeni položaj unutar tih odnosa razumijevanje materijalnih uvjeta i društvenih odnosa kao povijesno promjenjive pogled na povijest prema kojemu klasna borba, tj. razvijajući sukob između klasa sa suprotnim interesima, izgrađuje svako povijesno razdoblje i pokreće povijesnu promjenu simpatija prema radničkoj klasi i proletarijatu

Fenomenološki pravac u sociologiji U pozadini Husserlove fenomenologije leži breme vremena koje je počelo sumnjati u znanstvenu objektivnost oduzimajući čovjeku na taj način uporište sigurnosti u shvaćanju svijeta koji nas okružuje, a kao prirodni slijed toga javlja se kriza u čovjekovom doživljaju i shvaćanju samog sebe. Husserl je bio svjestan raspada samorazumljivosti objektivizma u znanosti i kao odgovor je ponudio svoju fenomenološku metodu kao put kojim će čovjek preobraziti svoje držanje i način na koji doživljava sam sebe kao i način na koji se ophodi spram svijeta te time prebroditi krizu.

FENOMENOLOŠKA METODA Cilj fenomenologije je zapravo dolaženje do jedne čiste svijesti, svijesti koja će biti oslobođena empirijskog sadržaja pa se stoga fenomenologija kao nauka ne bavi konkretnim predmetima nego bitnostima . Način na koji možemo doći do čiste biti jest fenomenologijska redukcija- metoda pomoću koje čistimo pojmove od sveg fenomenološkog uključujući biti u kojima smo sami refleksivno sudjelovali.

G. Gurvitch Posebno u svojoj ranoj fazi se oslanjao na fenomenološku filozofiju koja najviše dolazi do izražaja u njegovom stajalištu negacije društveno-povijesnog razvoja. Smatrao je da se sociologija mora složiti “dubinskim slojevima” da bi proučila različite društvene pojave.

II SAVREMENE SOCIOLOŠKE TEORIJE

Funkcionalizam se pojavio u 19. st. u Europi. Teoriju su razvili američki sociolozi 20. st. (Herbert Spencer, Talcott Parsons i Robert Merton) i ona je postala dominantna teorijska perspektiva sociologije tijekom '40. i '50. godina naročito u SAD-u. Funkcionalistička teorija započinje opažanjem da je ponašanje u društvu strukturirano. Odnosi između članova društva organizirani su pomoću nekih pravila. Društveni odnosi stoga imaju obrasce i ponavljaju se. Vrijednosti daju opće naputke za ponašanje, specifične upute se prevode pomoću uloga i normi. T.Parsons spada među modernije predstavnike funkcionalizma, društveni sistem definiše „mnoštvom inividualnih aktera koji djeluju jedan na drugog u određenoj situaciji, težeći da zadovolje svoje potrebe“. Društvene akcije čine 4 segmenta: organizam, ličnost, društveni sistem i kulturni sistem. R. Merton američki sociology I personov učenik, pokušao je precizirati funkcionalističku teoriju i kritikovao postulat univerzalnog funkcionalizma, postulat funkcionalnog jedinstva društva I postulat neophodnosti.

Strukturalizam Je pravac koji se javio 60-tih, glavni pravac kritike strukturalizma je ka egzistencijalizmu, a preko njega na određene oblike humanizma. ( M. Foucault, C.L. Strauss, L. Althusser )     

kritika egzistencijalizma, strukturalna metoda i lingvistika, tri dominantne relacije u razvoju društva, sistem je nadređen pojedincu koji je puki otisak sistema. istovjetne mentalne reakcije u povijesti društva

Simbolički interakcionizam ( G. H. Mead) Posebno je zastupljen u savremenoj američkoj sociologiji. Osnovna odredica je interakcija između čovjeka i društva , između društvenih pojava, između skupina, između institucija itd.

Etnometodologija ( H. Garfinkel) Jedna od najnovijih koncepcija u savremenoj sociologiji, Bavi se razmatranjem metoda I postupaka, kojima se služe članovi društva, kako bi konstruirali I protumačili svoj društveni svijet i dali mu smisao.

Birokracija Iako su birokracije postojale kroz povijest, Weber je primarno zainteresiran za birokracije u modernim zapadnim društvima. Birokracije se mogu pronaći u različitim društvenim institucijama koje čine moderna društva, poput vlada u nacionalnim državama ili tvrtki koje čine temelj kapitalizma. Birokracije karakteriziraju brojni čimbenici: 1) organizacija službenih funkcija (ureda) na temelju određenih pravila; 2) svaki ured ima specifičnu sferu utjecaja, skup obaveza za obavljanje određenih funkcija, autoritet za provođenje tih funkcija i sredstva prisile za obavljanje određenog zadatka; 3) uredi su organizirani u hijerarhijski sustav; 4) službenici se odabiru na temelju tehničkih kvalifikacija i prikladnog treninga; 5) službenici ne posjeduju sredstva proizvodnje; 6) službenici nisu vlasnici svog položaja jer je položaj dio organizacije; 7) administrativni akti, odluke i pravila se pismeno formuliraju i pohranjuju.Svrha je birokracije učinkovito obavljanje određenih organizacijskih zadaća, što se postiže racionalnim organiziranjem društvenih položaja i uloga. Međutim, birokracije također mogu biti iracionalne i neučinkovite jer su službenici ograničeni abstraktnim pravilima i emocionalno indiferentnim uzorcima ponašanja.

Racionalizacija i ˝željezni kavez˝ Birokratizacija je za za Webera dio šireg društvenog procesa racionalizacije koji zahvaća sva područja modernih društava. Weber nikada nije iznio jedinstvenu i nedvosmislenu definiciju racionalizacije, ali se u njegovim djelima može primijetiti određena bojazan prema hegemoniji racionalno-legalne vlasti i instrumentalno-racionalnog djelovanja. Tu je bojazan opisao u konceptu ˝željeznog kaveza˝, odnosno potpuno racionaliziranog društva u kojemu pojedinci ne mogu izbjeći snažnim birokratskim organizacijama.

POLITIKA I POLITIČKE INSTITUCIJE Sama rijč politika je grčkog porijekla a odnosi se na grad, državu I sve ono što je vezano za grad ili državu. Kao djelatnost proučava se još od vremena Aristotela i Platona. Moć po Weberu je –svaki stepen vjerovatnoće da se nametne snaga volje u jednom društvenom odnosu uprkos otporu. Vlast je neposredno povezana sa moći, to je oblik ispoljavanja moći I za razliku od moći I sile , vlast je ispoljavanja I primjenne upozorenja I zabrana. teorije moći (antropološko-psihološke, funkcionalističke, marksističke, elitističke i interesnih grupa ) vlast - tipovi legitimne vlasti – pojedinci prihvataju poredak i djeluju u skladu sa njim, ne samo iz navike ili individualnog izbora, ili zbog represije i straha nego zbog uvjerenja u valjanost i opravdanost. Postoje tradicionalna, harizmatska i legalno-racionalna vlast. politički sistem - tipovi političkog sistema – politički system je system djelatnosti, odnosa organizacija, institucija i političke kulture vezanih posredno ili neposredno, za državu. TipoviPo Herodotu: monarhija, oligarhija i demokratija. Po Aristotelu: čisti oblici političkih system i iskvareni oblici političkih sistema. Po Montesquie: sistemi u kojima su vlasti sjedinjene i sistemi u kojima vlasti su odvojene. Demokratija Osnovna ideja demokratije podrazumjeva vlast naroda, što podrazumjeva učešće svih građanja u političkom odlučivanju. Totalitarizam Je nasuprot demokratskim političkim sistemima. To je oblik političkog sistema u kom država kontroliše cjelokupno društvo na nedemokratski način. Političke stranke - pojam, nastanak, tipologija One su jedna od osnovnih institucija političke organiziranosti društva. Osnovni cilj svake stranke je osvajanje društva. Nastanak-početci datiraju još od vremena antičke grčke kada su postojala tajna udruženja koja su rukovodila klasnim borbama. Tipologija- kadrovske stranke, masovne stranke, Opće prihvaćen kriterij da je tipologizacija političkih stranaka uslovljena kriterijima koji se uzimaju u obzir pri klasifikaciji. Podjela na kadrovske I masovne je još od 1951. Godine

Javnost Poznata od vremena rimskog carstva, I u užem smislu znači. Skup djelatnosti za koju se interesuje većina građana, jedne države I manifestira se u različitim društvenim sadržajnostima. Država Društvo istovremeno postoji kao socijalna, politička, kulturna, teritorijalna I idejna struktura. Država promarno izražava i relaizira političku sadržajnost društva. Teorijske koncepcije Teološke koncepcije o državi bile su zastupljene u srednjem vijeku kada se država smatrala božijim djelom (prema augustinu). Tomo akvinski je razvio vlastito teološko tumačenje države, kao o realizaciji ideje sreće. Teorije državnog ugovora Rušenje srednjovjekovnih teorija, Machiavelli tvrdi da je država svjetovna kategorija, , zasebnog identiteta bez obzira na odnos prema crkvi. Thomas Hobs pedlaže da država bude zasnovana na državnom ugovoru, kao sredstvo za reguliranje socijalnih nemira. Idealističko-subjektivna teorija Prestvnici ove teorije siu platon I hegel. Platon tvrdi da je čovjekova bit sadržana u njegovoj duši, on daje prednosti ideji nad materijalnim. Materijalističko-pozitivistička teorija Autori ističu klasni karakter države, država je proizvod vladajuće klase društva, koja prisilu koristi protiv druge klase radi ostvarivanja interesa. Tipovi i oblici države Kriteriji za podjelu država po tipu : Oblik vladavine, oblik političkog sistema, oblik političkog režima I stepen centralizacije državne nadležnosti. Oblici države: monarhija, republika, demokratija(jednostavna I složena, a složena se dijeli na:unitarnu, federaciju I konfederaciju) Organizacija državne vlasti Zakonodavna vlast-utvrđuje normativni poredak, odnosno pravila ponašanja pojedinca, društvene grupe, organizacije, udruženja I državne institucije. Vlast ima zadatak da izvršava utvrđena pravila organizacije života.

Izvršna vlast- čine sljedeći strukturni elementi: vlada I njeni članovi čija je funkcija primarno izvršna, administracija kao profesionalno stručni aparar, prinudni aparat a to su vojska I policija, obavještajni I kontrolni organi i agencije. Sudska vlast – obuvata institucije pravosuđa. Zadatak je da čuva društveni I politički poredak, te lične slobode I prava čovjeka kao građanina države. pojam i definicija kulture Kultura je bitna odredica čovjeka. Kultura je riječ latinskog porijekla, znači gajenje, njegovanje. U užem smislu to znači duhovna djelatnost, a u širem smislu podrazumjeva cjelokupnost produkcije čovjeka I društva u prirodi. funkcija kulture Funkcija održanja, produženja I napretka ljudskog društva. Putem socijalizacije, spoznaje, komunikacije, zaštite, normative. elitna i masovna kultura elitna kultura-podrazumjeva autentično kulturno stvaralaštvo, koje iz izdaja iz mase proizvodnje. Masovna kultura-iluzija o učešću širokih slojeva ljudi u kulturnom životu.

Pozitivizam je filozofski pravac koji želi ostati na "pozitivnim" (provjerenim) činjenicama, odnosno, ostati na naučnim osnovama. Negira svaku metafiziku, te izbjegava objašnjenje i stvaranje hipoteza. Osnivači pozitivizma su Francuz Auguste Comte i Englez John Stuart Mill. Pozitivizam je bio dominantno mišljenje u devetnaestom i početkom dvadesetog vijeka. Pozitivizam se izražavao ne samo u filozofiji nego i u književnosti i teoriji umjetnosti. Najuticajniji pokušaj primjene metodologije prirodnih nauka na sociologiju poznat je pod nazivom pozitivizam. To se odnosi na to da su mnogi sociolozi vjerovali da je moguće stvoriti nauku o društvu na istim načelima i postupcima kao i prirodne nauke (hemija, biologija).

Temeljna pretpostavka pozitivističkog pristupa je da se ponašanje ljudi, poput ponašanja materije, može objektivno mjeriti. Objektivno mjerenje vrši se opažanjem ponašanja, na temelju kojeg se mogu stvarati iskazi o uzrocima i posljedicama ponašanja. Pozitivistički pristup posebno stavlja naglasak na ponašanje koje se može direktno opažati. Tvrdi da faktori koji se ne mogu direktno opažati, kao što su osjećaja, nisu posebno važni i mogu zavaravati. Začetnik pozitivističke teorije u sociologiji je Auguste Comte, koji je smatrao da se društveni fenomeni mogu proučavati koristeći metode poznate iz prirodnih znanosti. Stoga je skovao naziv pozitivna fizika, a njegov je pristup kasnije postao poznat kao pozitivizam.

Ideje o evoluciji u antičkoj Grčkoj Prve ideje o evoluciji rodile su se u doba stare Grčke. Tales je za osnovnu prirodnu tvar uzeo vodu, a Anaksimen zrak. Prvi grčki filozof koji je konstatirao da se sve oko nas mijenja bio je Heraklit. Evolucija „Evolucija (lat. evolutio: razvoj, razvitak) - razvoj iz nižeg u više, iz jednostavnog u složeno, nekog prirodnog ili društvenog procesa; kretanje koje se sastoji iz niza povezanih ili uzajamno uslovljenih akcija; proces finalizacije produkta, sam proizvod tog procesa, kao i svaka njegova etapa, jedinica iz razvojne serije.“ U kontekstu čoveka i društva, evoluciju posmatramo kao kvantitativnu ili kvalitativnu, postupnu promenu u dugom vremenskom razdoblju - suprotnost revoluciji. Osnivač evolucionizma Čarls Darvin drži kako je ljudsko društvo upravo nastalo u procesu dugotrajne evolucije koju je karakterisala stalna i surova borba za opstanak. Sociologija otuđenja

Diktatura autokracije Svaki čovjek po svojoj prirodi teži većoj moći za ostvarenje većih pogodnosti. Čovjek postaje svjestan svoje moći uspoređujući se sa drugim čovjekom. Taj čin je vjerojatno otuđen ali on kao takav oduvijek postoji i zato ga treba prihvatiti sve dok društvo ne pronađe orjentaciju koja će ga prevladati. Na putu dosezanja veće moći otuđeni čovjek može lako koristiti svoje sposobnosti za ostvarenje nadmoći nad drugim čovjekom. Uspješan pojedinac ostvaruje veća prava od drugih pojedinaca, nameće društvu svoju volju ili ukratko ostvaruje vlast u društvu.

Demokracija Društvo na višem stupnju znanja, svjesno destruktivnosti koje donosi autokratski oblik vlasti, formira promjene društvenih odnosa mirnim putem, obostranim ustupcima vlasti i sljedbenika. U takvom društvu, autokratska vlast prihvaća da daje veće slobode i veća prava podređenim članovima. Za uzvrat, autkratska vlast dobija kompenzacijske ustupke u nekim drugim oblicima pogodnosti koje su proporcionalne pogodnostima vladanja. Anomija Anomija (grč. a- = ne i vομος = zakon) je pojam je uveo francuski sociolog Émile Durkheim da bi označio pomanjkanje, suspenziju ili neefikasnost društvenih normi, zakona, propisa i vrijednosti koje dovodi do dezorganizacije i destabilizacije društva, kao i do konfuzije u moralnoj svijsti pojedinca, a često i do delinkventnog ponašanja. Do stanja anomije dolazi u periodima društvene i političke krize, ratova i buna, kao i u vremenima društvene tranzicije kada više ne važe ranije norme i tradicionalne vrijednosti a nove još nisu uspostavljene, što dovodi do pometnje i dezorijentacije članova društva u traganju za socijalno poželjnim obrascima ponašanja.

Max Weber Max Weber njemački društveni istraživač i teoretičar, najčešće se smatra jednim od osnivača sociologije kao posebne društvene discipline jer je svojim širokim interesom utjecao na formiranje različitih socioloških ideja i poddisciplina.

Interpretativna i razumijevajuća (Verstehen) sociologija Weber je svoje stajalište čvrsto povezivao s ljudskim djelovanjem, koje je razgraničavao od ponašanja. Razlika leži u tome da ljudi djeluju pridajući značenja tom istom djelovanju, a zadaća je sociologije interpretacija tih značenja: ˝sociologija je znanost koja nastoji interpretativno razumjeti društveno djelovanje kako bi došla do uzoročno-posljedičnih zaključaka o smjeru i učincima djelovanja. Pod ˝djelovanjem˝ podrazumijeva se ljudsko ponašanje, s tim da mu individua koja djeluje pridaje određeno subjektivno značenje.˝ Weberova je interpretativna sociologija djelomično pod utjecajem tada popularne hermeneutike, odnosno discipline koja se u izvornom obliku odnosi na proučavanje značenja u tekstovima. Weber, međutim, traži značenje u ljudskom ponašanju odnosno djelovanju. U tom smislu on koristi termin razumijevanja (njem. Verstehen), koji je jedna od glavnih karakteristika sociologije. Bitno je pritom da Weber sociologiju razumumijevanja ne smatra intuitivnom i subjektivnom; ona za njega podrazumijeva racionalnu proceduru, odnosno sistematizirano i rigorozno istraživanje. Weber se koristio svojom metodom idealnog tipa kako bi razvio četiri glavna tipa ljudskog djelovanja: instrumentalno-racionalno, vrijednosno-racionalno, afektualno i tradicionalno djelovanje

Vlast po Weber-u

Weberova definicija na jasan način identificira moć kao društveni fenomen, odnosno kao fenomen koji nastaje na temelju društvenog djelovanja i društvene interakcije.Moć je prema Weberu vjerojatnost da će pojedinac ili određena skupina nametnuti i provesti svoju volju usprkos otporu drugih. Moć može biti legitimna ili nelegitimna, a Weber se najviše zanimao za legitimne oblike moći, odnosno vlast. Legitimna vlast također se može podijeliti u tri idealna tipa: racionalnu, tradicionalnu i karizmatsku. Racionalna se vlast temelji na vjerovanju u legalnost pravila te pravu onih koji imaju vlast i da na temelju tih pravila izdaju naredbe. Primjeri takvog oblika vlasti jesu ustavne republike i parlamentarne monarhije. Tradicionalna se vlast pak temelji na svetosti tradicije i legitimnosti onih koji vrše vlast u ime tradicije. Primjeri su gerontokracija, patrijarhalizam i patrimonijalizam. Posljednja, karizmatska vlast temelji se na odanosti sljedbenika posebnom karakteru, junaštvu ili posebnim moćima te normativnom poretku onih koji posjeduju te karakteristike.

Freudova psihologija Glavni predstavnik psihoanalize je Sigmund Freud. On je iznio teoriju po kojoj je čovjek nesvjesno biće, bez mogućnosti slobodnog odlučivanja, ne može donositi racionalne odluke, pa čak ni vladati samim sobom. To je u potpunosti odudaralo od dotadašnjeg tradicionalnog shvaćanja i tumačenja čovjeka. Topografija ličnost Freud dijeli ličnost, tj. ljudski um na 3 razine: nesvjesno, predsvjesno i svjesno. Nesvjesno je za njega najvažnije. Područje nesvjesnog je najveće i do njega možemo doći samo uz pomoć drugih. To je mnoštvo sadržaja koji nas mogu jako uznemiravati. Ono sadrži sve ono negativno u životu i predstavlja opasnost, jer ne miruje nego se želi probiti u svjesno i tako u nama stvara napetost. Te misli, sjećanja ili porivi toliko su uznemiravajući (pod neke od uznemirujućih nesvjesnih tema spadaju incest, mržnja prema braći i sestrama, roditeljima, supružnicima ili sjećanja na traume iz djetinjstva) da bi svijest o njima dovela do osjećaja anksioznosti. U nesvjesnom se nalaze:   

sadržaji koji su represijom potisnuti mehanizmom potiskivanja i ima ih najviše nesvjesno znanje i informacije koje imamo, ali nikad nisu prešle kroz našu svijest i nisu naučene iskustva koja imamo, ali ih ne možemo verbalizirati.

Zadatak psihoanalize je ući u nesvjesno, vidjeti što se događa, izbaciti to u svjesno i riješiti. Freud iznosi 8 situacija koje su pogodne za analizu nesvjesnog:  

Hipnoza – opušteno stanje u kojem osoba ne pruža nikakav otpor već govori sve što je psihijatar pita. Slobodna asocijacija – klasična psihoanalitička tehnika u kojoj osoba svjesno govori što joj prvo padne na pamet.



  

 

Snovi – kraljevski put u nesvjesno. Prelazak iz nesvjesnog u svjesno je jako težak i to nam ne dopušta naša svijest, cenzura. Tada bi naš JA bio ugrožen. Kad mi spavamo, spava i naša cenzura i tada dolazi do prelaska. Međutim, snovi izlaze u simbolima zbog tzv. straha da se cenzura ne probudi. Tako Freud razlikuje dva sadržaja sna: latentni (onaj koji sadrži simbole koje onda treba protumačiti) i manifestni (onaj koji daje pravo značenje) Šale, pogreške i propusti Podatci o tome što pojedinac kod drugih ljudi ne voli jer pojedinac prigovara drugome za osobine koje i on sam ima. Podatci o životu. Ljudi se zbog neuspjeha često odaju nekim pretjeranim konzumacijama npr. alkohola, a to je zapravo nesvjestan način samokažnjavanja za neuspjeh. Otpor nekim temama u razgovoru Umjetnička djela predstavljaju neurotičke simptome koji su sami po sebi izraz nesvjesnog

U ličnosti, osim nesvjesnog postoje i druge razine svijesti. To su:  

Predsvjesno – svi sadržaji koje koncentracijom i voljom mogu preći u svjesno Svjesno – sve ono čega smo sad svjesni

Većina simbola u Freudovim zapisima ima seksualne konotacije. Pretpostavka za takve interpretacije počiva na tome što je Freud pod utjecajem viktorijanske ere, kada je većina ljudi bila seksualno inhibirana, vjerovao da se potisnuti seksualni osjećaji I žudnje izražavaju kroz snove u simboličkom obliku. Struktura ličnosti Freud govori o tri strukture koje čine ličnost: 







Id – Id je urođena komponenta ličnosti, nalazi se u nesvjesnom. On sadrži sve ono psihološko kod pojedinca, sve ono naslijeđeno, a to su kao prvo instinkti ili nagoni, automatske reakcije. Sva psihička energija dolazi iz ida. Ego i superego ne bi mogli funkcionirati bez ida. Id je središte svega animalnog, neograničenog, životinjskog. On ne priznaje nikakve zakone, ograničenja, pravila, ne želi biti sputan, ne poznaje nikakve zabrane. Id radi i djeluje po principu ugode kako bi smanjio psihičku napetost. On je iracionalan, narcističan i impulzivan. U njemu je najprisutniji libido (nagon). Ego – Prisutan je kod odraslog čovjeka. Ego je struktura koja funkcionira po principu realnosti. Freud kaže da je ego tu da bi kontrolirao id, da bi ga ograničio, usmjerio… On je onaj koji usmjerava ličnost prema napretku, razlikuje realnost i fikciju. Ima sposobnost trpljenja: trpi napetost, odgađa je. On zna planirati da bi došao do zadovoljenja na realan način. Sposoban je na promjenu. Raspolaže kognitivnim kapacitetima, ali ne funkcionira bez ida. Superego – to je dio ličnosti koji se najkasnije razvija. Nije urođen, nego se razvija socijalizacijom. On je moralni čuvar ličnosti. Na temelju usađenih normi on sudi što je dobro a što loše u postupanju ličnosti, je li to u skladu s normama ili ne. Funkcionira po principu idealnosti i straha. Ego pomaže da superego ne ode previše u idealnost. Freud u superegu razlikuje 2 strukture: Ego-ideal – razvija se pod utjecajem nagrada i pohvala. Ego-ideal u pojedincu izaziva osjećaj ponosa i vlastite vrijednosti



Savjest – razvija se pod utjecajem kazni, zabrana ili iz straha. Savjest izaziva osjećaj krivnje i grijeha.

Od tri strukture koje čine ličnost za Freuda je najslabiji ego. Id se uglavnom nalazi u nesvjesnoj razini ličnosti. Ego je raspoređen u sve tri, ali ga najviše ima u predsvjesnoj, dok superega najviše ima u svjesnoj.