Predavanje _ Individualizirani Rad_2

prof.dr.sc. Vladimir Findak Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu

KINEZIOLOŠKI MODEL PROVOĐENJA INDIVIDUALIZIRANOG RADA U NASTAVI TJELESNE I ZDRAVSTVENE KULTURE „Budućnost, htjeli mi ili ne, pripada onima koji dolaze, a mi ćemo ovisiti o tome kako smo ih osposobili za tu budućnost“ (V.F.) Vrijeme i svijet u kojem živimo danas, uz sve drugo, karakteriziraju promjene! Sustav vrijednosti na svim razinama i u svim djelatnostima mijenja se sve brţe, uključujući i područje odgoja i obrazovanja! Promijenjeni sustav vrijednosti obuhvaća i područje školstva, zbog čega se i od škole očekuje odgovor na istaknute promjene: - škola ne može pripremiti učenike za sve životne situacije, ali ih mora pripremiti za odgovorni život i rad u suvremenom društvu, - škola nije terapeut, dakle, nema zadaću da mijenja i popravlja svijet u kojem živimo, naprotiv, ona treba pomagati učenicima u pripremi za realan život, - škola nije samo mjesto učenja, nego i mjesto odrastanja i uživanja, - kvalitetna škola treba osigurati radost za životom i optimizam u smislu „mogu“, kvalitetna škola treba svima učenicima dati najbolju odgojno-obrazovnu priliku, a najbolja prilika za svakog učenika je ona koja maksimalno uvažava njegove autentične potrebe itd.,

MeĎutim, kvalitetna škola ovisi i o ostalim subjektima koji i utječu ili mogu utjecati na odgojno-obrazovni sustav, odnosno odgojnoobrazovni proces, kao npr.: -

ulog više nije školovati svako dijete, nego poučiti svako dijete, umjesto pasivne, aktivna uloga sudionika u odgojnoobrazovnom procesu; odgojno-obrazovna djelatnost je ciljana djelatnost, pa je potrebno stalno propitkivati odnose izmeĎu postavljenog i postignutog cilja, ne „kakvu si ocjenu dobio“, već „što si naučio“, uz to što učenik treba prisustvovati nastavi, mora imati razlog da ide na sat tjelesne i zdravstvene kulture, HNOS je senzibilizirao učitelje i utjecao na poboljšanje odgojno-obrazovne prakse, ali ne i na unapreĎivanja cjelokupne djelatnosti - kurikulum, mediji da, ali s kakvom porukom, umjesto „pedagoškog trokuta“, „nepedagoški četverokut“, s virtualnim svijetom nije dobro pretjerivati, ipak, učenici najčešće personificiraju i doživljavaju predmet kroz osobu nastavnika, a javnost školu kroz osobnost škole!

Sve upućuje na zaključak da škola svoje ciljeve i zadaće ne može postići u uvjetima tzv. klasičnog rada, ali može u uvjetima maksimalnog uvažavanja realnog života i rada u suvremenom društvu. Taj se zahtjev odnosi na sve koji participiraju u realizaciji programa škole, dakako, uključujući i tjelesno i zdravstveno odgojno-obrazovno područje! Jedno od rješenja ne samo za ostvarenje istaknutog zahtjeva nego i za unapreĎivanje rada u tjelesnoj i zdravstvenoj kulturi je u provođenju individualizacije rada, odnosno u provođenju individualiziranog rada!

I.

KAKO NAŠA SUPSTRATNA ZNANOST OČEKUJE I DOČEKUJE NAZNAČENE IZAZOVE?

Ako se pod individualiziranjem rada smatra približavanje programa vježbanja individualnim obilježjima nekog subjekta za unaprijed definirane ciljeve onda je bitno za provoĎenje individualnog rada – individualiziranog rada voditi brigu o nekim temeljnim principima znanstvenog pristupa individualizaciji. 1. Jedan od temeljnih uvjeta, da ne kažemo, prvi uvjet za individualizaciju rada u svim područjima primijenjene kineziologije jest: a) uvid u aktualno stanje subjekta, b) izrada programa, c) dobivanje povratnih informacija o efektima programa. 2. Upućivanje svakog pojedinog subjekta i njegovo osposobljavanje za samokontrolu, samoocjenjivanje, samoučenje, a u nekim prilikama i za samoodgoj u procesu i kroz proces tjelesnog vježbanja. 3. DovoĎenje svakog pojedinog subjekta u situaciju (stanje) samoodgovornosti, a potom i za samoodlučivanje o sebi i svojem tjelesnom vježbanju. 4. Pripremiti svakog pojedinog subjekta za stvaralaštvo u području njegova bavljenja tjelesnim vježbanjem. 5. Utjecati na razvoj stvaralaštva kod svakog pojedinog subjekta.

Takav odnos i orijentacija prema individualizaciji rada u svim primijenjenim područjima kineziologije, istodobno predstavlja i jedan od temeljnih uvjeta za prihvaćanje tjelesnog vjeţbanja kao trajne vrijednosti, što nam i je krajnji cilj!!! Dakle, s aspekta postignuća teorije temeljni uvjet za provoĎenje individualizacije rada u području našeg rada je ispunjen! To, meĎutim, ne znači da je !na potezu“ praksa, naprotiv, na potežu smo svi ili, točnije, svatko u svom području djelovanja.

I.

TEMELJNI UVJETI ZA INDIVIDUALIZACIJE RADA

PROVOĐENJE

Ako se pod individualizacijom rada smatra približavanje programa vježbanja individualnim obilježjima nekog subjekta za unaprijed definirane ciljeve onda je bitno za provoĎenje individualnog rada – individualiziranog rada voditi brigu o nekim temeljnim principima znanstvenog pristupa individualizaciji. 1.

TREBA EKSPLICITNO DEFINIRATI CILJ – CILJEVE PROGRAMA VJEŢBANJA ZA SVAKOG SUBJEKTA

CILJ PROGRAMA VJEŢBANJA ZA SVAKOG SUBJEKTA

a) poželjno stanje b) aktualno stanje subjekta subjekta

c) faktori ograničenja

a) poţeljno stanje subjekta - na temelju modela subjekta nakon provedenog kineziološkog tretmana (posebno prema spolu i posebno prema dobi subjekta) - kineziološki tretman treba provoditi u realnoj situaciji - dobivene rezultate proglasiti normama za pojedine osobine, sposobnosti, motorička znanja, motorička dostignuća i tretirati ih kao orijentire kojima treba težiti u procesu vježbanja nekog subjekta . b) aktualno stanje subjekta – na temelju inicijalnog provjeravanja rezultati koji imaju kriterijsku vrijednost,

-

odnos inicijalnog provjeravanja (tekuće školske godine) i finalnog provjeravanja (prošle školske godine) analizom udaljenosti aktualnog stanja subjekta od poželjnog modela može se utvrditi; što, kako i koliko vježbati da se ta dva stanja maksimalno približe, dijagnoza stanja je besmislena, a prognoza nemoguća, ako se ta dva stanja ne mogu usporediti.

-

c) faktori ograničenja – mogu značajno determinirati mogućnost realizacije definiranog cilja - endogeni faktori: aktualno stanje zdravlja; realne mogućnosti organizma da se izvrše promjene; odnos energetske i informatičke komponente volumena opterećenja i dr. - egzogeni faktori: materijalni uvjeti rada; raspoloživo vrijeme za vježbanje; broj sudionika u procesu vježbanja i dr. 2.

TREBA PROGRAMIRATI VJEŢBANJA

PROCES

TJELESNOG

PROGRAMIRANJE PROCESA TJELESNOG VJEŢBANJA

a) metodički organizacijski oblici rada

b) metode rada

c) doziranje, distribucija i kontrola opterećenja

3.

TREBA OSIGURATI DOBIVANJE STALNIM I EGZAKTNIH INFORMACIJA O EFEKTIMA TJELESNOG VJEŢBANJA

VREDNOVANJE RADA

a) praćenje i provjeravanje

b) ocjenjivanje

II. KINEZIOLOŠKI MODEL ZA PROVOĐENJE INDIVIDUALIZIRANOG OBLIKA RADA „Dobar nastavnik zna što treba raditi, a odličan nastavnik zna što ne treba raditi“ (V.F.) Na efikasnost nastavnog procesa može se utjecati na različite načine, a metodički organizacijski oblici rada predstavljaju jedan od važnih i aktivnih čimbenika intenzifikacije nastavnog procesa. - u osnovnoj i srednjoj školi dolazi u obzir primjena svih metodičkih organizacijskih oblika rada, a prednost treba dati individualnom, odnosno individualiziranom obliku rada, - zbog ograničenih mogćnosti primjene individualnog rada, individualne potrebe učenika mogu se zadovoljiti putem individualiziranog oblika rada, - kineziologijska misao i praksa danas su na razini koja omogućava uspješnu primjenu individualiziranog oblika rada, uz sve drugo što je do sada rečeno je identifikacija aktualnog stanja učenika iz koje proizlazi: a) uvid u individualni profil svakog pojedinog učenika, b) spoznaja da meĎu učenicima postoji razlika,

c) d) e)

f)

mogućnost da učenike prihvatimo kao „originale“ tj. takvima kakvi jesu, spoznaja da svaki učenik može napredovati u granicama svojih mogućnosti, spoznaja prema kojoj učenici moraju postati svjesni da nastavnici nisu najodgovorniji za njihov uspjeh, odnosno neuspjeh, naprotiv, konačni rezultat ovisi o tome je li svjesno sudjeluju u radu ili ne, mogući i potrebni utjecaj na povećanje samostalnosti učenika, poglavito u pogledu primjene naučenog kasnije u životu, samostalni učenici su motivirani učenici, oni uvijek imaju dobre razloge da napreduju.

Kineziološki model sastoji se od pet konzistentnih operacija, gledajući njegovo funkcioniranje od početka do kraja školske godine, hijerarhijski postavljene od prve do pete operacije. prva operacija: definiranje cilja tjelesnog vježbanja za svakog subjekta druga operacija: dijagnoza stanja, prognoza stanja, programiranje procesa tjelesnog vježbanja, treća operacija: realizacija izraĎenog programa uz pomoć različitih modaliteta individualziranog oblika rada, četvrta operacija: tranzitivno provjeravanje s ciljem dobivanja odgovora o stvarnim, očekivanim i željenim efektima rada učenika, peta operacija: finalno provjeravanje s ciljem procjene i ocjene ukupnih efekata rada.

-

-

-

Prezentirani kineziološki model provoĎenja individualiziranog rada omogućava: da učenici redovito budu informirani o rezultatima svoga rada i napretka da se tjelesno vježbanje još više približi učenicima, da se učenici „slažu“ sa svim što se dogaĎa na satovima tjelesnog vježbanja, da se direktno i indirektno upućuju na provoĎenje samokontrole i samoocjenjivanja, da na taj način dovodimo učenike u situaciju samoodgovornosti i samoodlučivanja o sebi i svojem tjelesnom vježbanju danas, te njegovu korištenju sutra u realnom životu, nastavniku da ne provodi nastavu prema tzv. zakonu prosjeka, nastavniku da „mjera nastavnog procesa bude učenik – učenici“, nastavniku da rastereti učenika, jer se nastavni proces prilagoĎava autentičnim potrebama i mogućnostima učenika (sve drugo kao npr. skraćivanje programa i teme obično ne pridonosi rasterećenju učenika, jer se u biti ništa ne mijenja, tj. ono što je za neke učenike lako za druge je teško i obrnuto) rasterećenje se dogaĎa ili bi se trebalo dogaĎati na relaciji učenik – nastavnik, u čemu individualizirana nastava, odnosno individualizacija rada ima gotovo nemjerljivu ulogu!