Maturalni Rad2

GIMNAZIJA LIVNO LIVNO

Maturalni rad iz psihologije

PSIHOLOGIJA SEKSUALNOSTI

Mentor/ica:

Učenik/ca:

Anđela Koprčina, prof.

Petra Franjić, IV. A

Livno, svibanj 2019. godine

UVOD Seksualnost je skup osjećaja, ponašanja, stavova, vrijednosti koji se dovode u vezu sa seksualnom željom i identitetom, to jest postojanjem svakog ljudskog bića kao spolnog i rodnog, te seksualnog. Kao integralni dio ljudskog razvoja kroz sve faze života, seksualnost uključuje fizičke, psihološke i društvene komponente. Seksualne smetnje obilježene su poremećajem spolne želje i psihofiziološkim promjenama koje obilježavaju ciklus spolnog odgovora te mogu izazvati značajne smetnje i međuljudske teškoće. Bilo koji oblik ovog poremećaja može se pojaviti sam ili u kombinaciji s više seksualnih smetnji, može biti stečen nakon perioda normalnog seksualnog funkcioniranja ili može biti primaran odnosno javiti se od početka seksualnog života. Također može biti i simptomatski zbog bioloških problema ili intrapsihičkih, intepersonalnih. Na seksualno funkcioniranje može uticati stres bilo koje vrste te emocionalni poremećaji, koji može biti generaliziran, dakle neograničen na određene oblike podražaja, okolnosti ili partnera, te situacijski koji se javlja na određene oblike podražaja, okolnosti ili određene partnere. Klasifikacija seksualnih poremećaja prema MKB-10: F 52 – seksualna disfunkcija; F 64 – poremećaj spolnog identiteta; F 65 – poremećaj spolne sklonosti; F 66 – psihološki poremećaji i poremećaji ponašanja povezani sa spolnim razvojem i orijentacijom . Po definiciji koju daje Opća enciklopedija- seksologija je nauka koja se bavi proučavanjem spolnosti; istražuje komponente i manifestacije ljudske spolnosti, spolni nagon, erotičnost, radgenitalnih organa, načine zadovoljavanja spolnog nagona, spolne anomalije i poremećaje spolnih funkcija. Ovu temu sam o

Različite moralne norme u različitim društvima Moralne norme različite su u različitim društvima i s promijenjenog gledišta tabui patrijarhalne obitelji čine se devijantnim i neprirodnim,npr. islamska kultura ulogu muškarca u seksualnom odnosu interpretira kao akt milosrđa,muškarac ima pravo na seksualni užitak kada god zaželi,a žena nema pravo kada to zaželi,u Indiji dob za stapanje u brak je oko13 godina i seksualnoj satisfakciji pridaje se veliko značenje. Patrijarhalni standard spolnog ponašanja zabranjuje predbračna seksualna iskustva,a bračna,zahtjeva se,trebaju se temeljiti na međusobnom seksualnom monopolu i zadovoljstvu,no stvarnost je potpuno drukčija-istraživanje o seksualnom ponašanju srednjih slojeva izvještava da je 80% ispitanika potvrdilo da je imalo predbračne seksualne odnose. Ono što se događa jest sukob morala mladih ljudi i njihovih roditelja,što je zapravo konflikt uloge djeteta i uloge roditelja, roditelji su mnogo manje liberalni u stajalištima prema seksu nego roditelji iste dobi i to je zbog toga što se roditelji osjećaju odgovornima za seksualno ponašanje svoje djece,što stvara osjećaj trajne zabrinutosti. Seksualna orijentacija i seksualno ponašanje Pojam seksualna orijentacija odnosi se na fizičku, seksualnu, emocionalnu, duhovnu i dr. privlačnost prema osobama različitog i/ili istog spola i/ili roda. Seksualna orijentacija i seksualno ponašanje nije isto. Seksualna orijentacija se bazira isključivo narodu i spolu. Od sredine 19. vijeka koristile su se brojne klasifikacijske sheme kako bi se opisala seksualna orijentacija, pa se ona definirala na različite načine. Najveći broj definicija uključuje psihološku komponentu (kao što je usmjerenost erotske žudnje neke osobe) i/ili bihevioralnu komponentu (koja se usred sređuje na spol seksualnog partnera (ili više njih) dotične osobe). Pojedinci daju prednost individualnom samo definiranju odnosno identitetu: 

Heteroseksualnost- fizička, seksualna, emocionalna i duhovna privlačnost uglavnom prema osobama različitog spola;



Homoseksualnost- fizička, seksualna, emocionalna i duhovna privlačnost uglavnom prema osobama istog spola



Biseksualnost- fizička, seksualna, emocionalna i duhovna privlačnost prema osobama različitog i istog spola

Seksualnost kroz različita razdoblja života Adolescencija i seksualnost U pubertetu se javljaju sekundarne spolne karakteristike. Tijelo adolescenata se mijenja i razvija. Po pravilu je adolescentima teško da prihvate ove promjene i bivaju nezadovoljni svojim izgledom. Baš u ovom periodu uglavnom dolazi do anoreksije ili bulimije, upravo zbog ne prihvaćanja sekundarnih spolnih karakteristika. Sa jedne strane se bude seksualni impulsi, a sa druge strane može doći do ne prihvaćanja seksualnosti i odbojnosti izgleda vlastitog tijela. Dok se djevojčice stide veličine svojih grudi, muškarci se stide veličine svog penisa. Oba pola žele da saznaju nešto više o seksualnosti, a istovremeno se stide da pitaju i pričaju o tome. Uglavnom, prije nego što se stupi u seksualni odnos, adolescenti svoje potrebe zadovolje masturbacijom, posle koje nastupa osjećanje krivice. Trenutno rasterećenje potreba putem masturbacije može da vodi produženom osjećanju krivice, koje pritom adolescenti uglavnom ne umiju sami sebi da objasne. Često se dešava da osoba u ovom životnom razdoblju ima istovremeno seksualne želje i želje za nježnošću, a ne ume da ih pomiri. Ovi unutrašnji konflikti se rješavaju na dva načina. Adolescent može da se opredjeli za jednu, dominantniju potrebu. Tako se ponašanja uklapaju u obrazac kulture i tradicije, jer se tinejdžerke dijele na dobre djevojke (nježne, fine i nevine) i loše djevojke (sa kojima su dozvoljeni seksualni odnosi). Također, tinejdžeri se dijele na fine, kojima se u našoj kulturi često daju pogrdni epiteti koji aludiraju na femininost, i na loše momke, koji su često popularni u društvu. Drugi način rješavanja konflikta između potrebe za nježnošću i seksualne potrebe je potpuna negacija ove prve. Nježnost počinje da se tretira kao slabost i zavisnost i postaje odbojna u očima adolescenata. Ovakav tip reakcija se javlja češće kod muškog, nego kod ženskog dijela populacije.

Seksualnost kod tinejdžerki Tinejdžerke, koje se okreću starijim muškarcima i sa njima upoznaju svoju seksualnost, suočavaju se sa dva osnovna problema. Jedan je učenje seksualnog ponašanja i pronalaženje svoje uloge, a drugi je opasnost od seksualnog napada, koji se dešava čak i u vezi. Istraživanja kažu da je većina djevojaka do kasne adolescencije doživjela neku vrstu seksualne traume. Problem je u tome što te informacije tinejdžerke uglavnom čuvaju za sebe, ili ih eventualno podjele sa najbližom drugaricom, ali ne i sa roditeljima.

Problemi stupanja u odnose sa starijim i iskusnijim muškarcima su mnogobrojni, a uglavnom se svode na to da neiskusne djevojke naprave još veću konfuziju svog spolnog identiteta, umjesto da se razvijaju neometano. Naša kultura doprinosi konfuziji seksualnog identiteta. Danas adolescenti dobijaju dvije vrste seksualnog obrazovanja, a obe su neadekvatne. Jedan vid edukacije se odvija u učionici, gdje adolescenti razmatraju pitanja anatomije i fiziologije, drugi dio «obrazovanja» se odvija u školskim hodnicima, u kojima su mnoge djevojke seksualno uznemiravane od strane svojih vršnjaka ili starijih momaka. Kada stupe u odnos sa nekim momkom, često bivaju nagovorene na seksualni čin, što je daleko od dobrovoljnog prihvaćanja istog. Ako ne prihvate ponudu, postoji šansa da će biti odbačene iz društva. Ako, sa druge strane prihvate ponudu, velika je šansa da će biti svrstane u «loše djevojke» i privremeno, ili trajno uništiti svoju reputaciju. Kod djevojaka se javlja konfliktno pitanje «kako da budem poštovana, a ipak seksi»? Često, one misle da moraju da izaberu samo jednu od ove dvije opcije. U današnje vrijeme, seksualno je aktivno oko 10% više petnaestogodišnjakinja, nego što je to bilo prije trideset godina. Kada se osvrnemo na kvalitet i količinu seksualnog obrazovanja koje djevojčice dobiju do ovog uzrasta, lako zaključujemo da one gotovo bez ikakvog znanja ulaze u intimne odnose. Ukoliko se prvo seksualno iskustvo ne desi sa momkom sa kojim je djevojka u intimnoj vezi baziranoj na zaljubljenosti i poštovanju, velika je šansa da će se ovo iskustvo negativno odraziti na buduću seksualnost, ili u najmanju ruku, ostajati u ružnom sjećanju.

Seksualno nasilje

U Americi je objavljena studija o tinejdžerima, koje su intervjuirali na temu seksualnosti. Tinejdžere su pitali «Pod kojim okolnostima muškarac ima pravo da ima seksualni odnos sa ženom bez njenog pristanka»? 80% tinejdžera je odgovorilo da muškarac ima pravo da upotrebi silu ako je par u braku, a 70% ako par namjerava da se vjenča. Više od polovine studenata je mislilo da ako se žena oblači zavodnički i noću se kreće sama, ona traži da bude silovana. Očigledno je da najmanje 80% tinejdžera nije znalo da muškarac nikada ne smije da prisili ženu na seksualni čin.

Jedan vid seksualnog nasilja koji prijeti tinejdžerkama, a koji je posebno traumatičan, je nasilje od bliskih poznanika ili u vezi. Dešava se da vršnjaci sa kojima se tinejdžerke druže, osjete pravo da ih seksualno napadnu. Pritom, često oba učesnika ne shvaćaju ovaj čin kao silovanje. Dok se muškarac osjeća da ima pravo na takve stvari i opravdava svoje postupke tako da izgleda da je djevojka to sama tražila, djevojke se, također, osjećaju odgovornim za ovakav incident. Uslijed toga, vjerojatnoća prijave ovakvog incidenta je veoma mala. Mlade djevojke su, također, pod rizikom od silovanja u vezi. Kao što je napomenuto, veliki broj muškaraca misli da je dozvoljeno prisiliti djevojku na seksualni čin. Kada dođe do toga, djevojka se osjeti nezadovoljno i nemoćno, međutim, ona često povjeruje da je takvo ponašanje normalno, i prestaje da mu se protivi. Takve djevojke uglavnom odrastaju u frigidne žene koje nikada nisu ni osjetile ljepotu seksualnog iskustva. One pate od anorgazmije i seks doživljavaju kao obavezu, kao svoju bračnu dužnost. Ukoliko odbiju muškarca, one imaju osjećaj krivice i vrednuju sebe negativno. Uslijed toga, one na pasivan način izvršavaju svoje «dužnosti» i tako postaju seksualno hendikepirane. Pomoć se ne traži jer se situacija ni ne doživljava kao prijeteća. Na ovaj način dobar dio žena biva silovan u braku, a da toga nisu ni svjesne.

Spolni razvoj djeteta „Kako nastaje dijete?“, „Kako će beba izići iz mame?“, „Kako to da ja nemam penis kao braco?“ samo su neka od brojnih pitanja koja zanimaju djecu, a sastavni su dio njihova spolnog sazrijevanja. Spolnost je normalan i zdrav dio ljudskog života koji počinje rođenjem i nastavlja se tijekom života. Svako dijete pritom prolazi određene razvojne faze koje prate fizičke i psihosocijalne promjene povezane sa seksualnošću. Dobne granice pojedinih faza su fleksibilne jer se djeca razvijaju različitom brzinom. Međutim, važne su jer služe kao orijentiri za bolje razumijevanje pojedinih ponašanja karakterističnih za određenu dob djeteta.

U prvoj fazi, od rođenja do treće godine života, razvoj spolnog ponašanja kod djece odvija se kroz igru koja najčešće uključuje istraživanje vlastitog tijela. Nakon što navrše godinu dana, igra spolnim organima postaje sve češća. Djeca u toj dobi vole biti gola, bez stezanja pelena i odjeće. Često spontano dodiruju svoje spolne organe tijekom kupanja ili mijenjanja pelena. Pritom slučajno počinju shvaćati kako im diranje spolnih organa predstavlja ugodu. Dakle, masturbacija se u najranijoj dobi otkriva slučajno. Važno je da roditelji ne kažnjavaju dijete prilikom prvih spontanih masturbacija i na taj način ometaju njegov daljnji spolni razvoj. Krajem ove faze, oko treće godine, djeca iskazuju spolni identitet, tj. znaju jesu li djevojčica ili dječak. Također počinju prepoznavati druge ljude kao pripadnike jednog od spolova. Drugu fazu, od treće do pete godine, obilježavaju dječje spolne igre. Oko četvrte godine uspostavljena je spolna stabilnost, tj. svijest da spol ostaje isti tijekom cijelog života te da će djevojčice odrastanjem postati žene, a dječaci muškarci. Naučili su nazive dijelova svog tijela i sve ih više zanimaju razlike između spolova. Zbog toga često žele gledati odrasle gole, npr. roditelje dok se presvlače, ali i drugu djecu. Od spolnih igara najčešće su tzv. igre doktora tijekom kojih si djeca međusobno pregledavaju pojedine dijelove tijela, između ostalog i spolne organe, te tzv. zahodske aktivnosti („pokaži mi što imaš“) tijekom kojih gledaju drugu djecu dok obavljaju nuždu ili im sami pokazuju svoje spolne organe. Takve i slične igre su uglavnom bezazlene jer su prvenstveno usmjerene na istraživanje i otkrivanje kroz koje djeca uče spolno ponašanje. U spolne igre djeca uglavnom ulaze dobrovoljno. Ukoliko se zapazi kako dijete dira intimne dijelove drugog djeteta, poželjno je bez kazne prekinuti igru i porazgovarati s djetetom o onome što ga zanima. Razgovor je poželjno popratiti raznim materijalima o ljudskom tijelu koji su prilagođeni predškolskom uzrastu kao što su npr. materijali o pravilima samozaštite djece – „Loši i dobri dodiri“, a kroz koje su sva pravila i poruke djeci predstavljeni kroz primjereno osmišljen lik Kika. Oko pete godine javlja se spolna dosljednost, tj. shvaćanje da spol ne mogu promijeniti ponašanjem, odijevanjem i sl. Povezano s time, sve su češće igre „mame i tate“ u kojima si više toliko ne gledaju intimne dijelove tijela već se međusobno grle i ljube, najčešće oponašajući roditelje. Ovo je razdoblje kada je korisno s djetetom porazgovarati o dobrim i lošim dodirima, odnosno kako ga nitko ne smije dirati ukoliko ono to ne želi. Također nastavljaju s masturbacijom jer ih to opušta.

U trećoj fazi, od pete do osme godine, djeca postaju sramežljivija te se počinje javljati potreba za privatnošću (naročito kada krenu u školu) što se očituje i u spolnom ponašanju. Ne samo što više svojevoljno ne pokazuju svoje intimne dijelove (manje su učestale igre zahodskih aktivnosti i igre doktora), već se počinju u potpunosti skrivati od drugih. Počinju pokazivati nelagodu ukoliko vide kako se npr. odrasli ljube iako istovremeno sami imaju svoje prve simpatije s kojima mogu izmjenjivati poljupce u obraze. I dalje ih zanima ljudsko tijelo, naročito cjelokupna reprodukcija. Postaje im zanimljivo koristiti različite, često vulgarne, izraze za spolne organe. Masturbiraju s ciljem postizanja ugode i, zbog javljanja osjećaja srama kao i osjećaja za vlastitu i tuđu privatnost, uglavnom to rade u tajnosti.

Masturbacija kod djece Masturbacija ili samozadovoljavanje je dodirivanje ili neki drugi način podraživanja vlastitih spolnih organa radi postizanja ugode. Obično se javlja između prve i treće godine života. Najučestalija je oko četvrte godine te kasnije u adolescenciji. Djeca najčešće masturbiraju nekoliko puta tjedno i to kada im je dosadno, za vrijeme gledanja televizije ili prije spavanja. Sve dok dijete masturbira povremeno i nasamo, nije potrebno reagirati jer je riječ o normalnoj i zdravoj aktivnosti. Ipak, ponajviše zbog duge povijesti religijskog i kulturno uvjetovanog pogleda na masturbaciju kao tabu temu, mnogi roditelji su iznenađeni kada saznaju da im dijete masturbira i ne znaju kako se ponašati. Ukoliko se dogodi da dijete masturbira u javnosti ili pred drugim ljudima, poželjno je odvratiti mu pozornost drugom aktivnošću te mu objasniti, bez posramljivanja ili kažnjavanja, kako to može raditi nasamo, npr. u svojoj sobi ili kupaonici. Kazna općenito, u području spolnog razvoja djeteta, ni u kom slučaju nije primjerena metoda. Masturbacija nije znak poremećaja seksualnog nagona niti će dijete zbog masturbiranja u djetinjstvu biti seksualno devijantno u odrasloj dobi. Upravo suprotno, kažnjavanje djeteta koje masturbira može dovesti do osjećaja krivnje i srama te kasnijih emocionalnih ili problema u zadovoljavanju seksualnih potreba. Stoga jedino što treba učiniti je objasniti djetetu da to radi kada je samo i kada ga nitko ne gleda.

Ukoliko je dijete pretjerano zaokupljeno seksualnošću u odnosu na ostale dječje aktivnosti, a masturbacija postane učestalija nego inače, bolna za dijete, ne kontrolirajuća ili ukoliko dijete pokušava dirati drugu djecu po spolnim organima, potrebno je potražiti pomoć stručnjaka. Navedeni simptomi uglavnom upućuju na ozbiljnije emocionalne probleme djeteta. Dio djece učestalo masturbira zbog emocionalnih poteškoća poput nedostatka pažnje i ljubavi ili se nalazi u stanju stresa zbog određenih životnih promjena poput rođenja brata/sestre, razvoda braka, preseljenja i sl. Kada se smanji emocionalna napetost, vrlo vjerojatno će se smanjiti i učestalost masturbiranja iako neće u potpunosti nestati. Naime, kada jednom dijete otkrije ugodu do koje masturbacija dovodi, ono nastavlja dalje masturbirati. Tijekom cijelog spolnog razvoja djeteta, vrlo je važan odnos roditelja prema spolnosti. Ne osuđivanje, ne kažnjavanje i ne pokazivanje neugode zbog spolnog ponašanja (spolnih igara, masturbacije i sl.), ključno je za normalan razvoj seksualnosti i zdravog odnosa prema tijelu. Isto tako, bitni su stavovi koje roditelji imaju o spolnom odgoju te način na koji roditelji iskazuju osjećaje međusobno i prema djetetu. Roditelji su prvi i najvažniji učitelji svog djeteta, a tek onda mediji, vrtić i/ili škola.

Seksualni poremećaji Seksualni poremećaji su poremećaji seksualnog funkcioniranja osobe. Dijele se u tri osnovne kategorije: seksualne disfunkcije (ili seksualni poremećaji u užem smislu), parafilije i poremećaji spolnog (rodnog) identiteta. Prvi su najučestaliji. Seksualne disfunkcije su smetnje kod kojih osoba ne može izvesti seksualnu aktivnost jer mu je narušena seksualna želja, seksualno uzbuđenje ili orgazam. U seksualne disfunkcije ubrajamo prijevremenu ejakulaciju, smetnje erekcije, gubitak ili smanjenje seksualne želje, teškoće u doživljavanju orgazma, vaginizam i dispareunija. Parafilije i poremećaji spolnog identiteta su daleko rjeđi poremećaji (premda se o njima mnogo više u medijima piše i govori). Spolni identitet je naše poimanje sebe kao muškarca ili žene.

Seksualne disfunkcije Smanjenje ili gubitak seksualne želje jest stanje u kojem osoba vrlo malo ili nimalo razmišlja o seksualnim aktivnostima, seksualnom odnosu, seksu i seksualnosti. Vrlo

rijetko mašta o seksu. Ova je smetnja češća kod žena nego kod muškaraca. Može biti uzrokovana nekim tjelesnim bolestima (npr. hipotireozom), nekim lijekovima (npr. antidepresivi) ili psihogeno uvjetovana.

Erektilne smetnje Erektilne smetnje jesu smetnje kod kojih muškarac ne može uspostaviti erekciju ili je održati do kraja seksualne aktivnosti, odnosno kad erekcija nije dovoljno čvrsta da se seksualna aktivnost izvede. Češće se javlja kod starijih muškaraca. Može biti uvjetovana organski (npr. šećerna bolest, ozljede kralježničke moždine) ili psihički.

Prijevremena ejakulacija To je smetnja kod koje muškarac ejakulira vrlo brzo nakon penetracije ili čak tijekom penetracije. Češće se javlja kod mlađih muškaraca, više obrazovanih. Gotovo je isključivo psihogeno uzrokovana, tj. nema organske bolesti koja bi bila uzrokom.

Poremećaj seksualnog uzbuđenja Ovaj poremećaj se može prikazati prije i za vrijeme seksualnog čina. Radi se o poremećaju uzbuđenja, a ne želje, tako da osoba iako želi i ima seksualno iskustvo ne osjeća se uzbuđenom, niti zadovoljenom. Kod žena, ovaj poremećaj se zove frigidnost, a kod muškaraca impotencija ili poremećaj erekcije. Međutim, i kada se ne prave razlike prema polu, radi se o jedinstvenoj pojavi nedostatka uzbuđenja. Problemi sa potencijom nisu rijetki. Prema istraživanjima na američkoj populaciji, oko 50% muškaraca je iskusilo povremenu impotenciju, dok oko 12% muškaraca pati od kronične impotencije. Problemi sa potencijom se povećavaju sa godinama. Kronične impotencije su mnogo rjeđe prije četrdesete, nego posle četrdesete godine. Impotencija se može podijeliti na primarnu i sekundarnu. Dok se primarna odnosi na potpunu nemogućnost uspostavljanja seksualnih odnosa, sekundarna se odnosi na

slabljenje erekcije koja je prethodno bila normalna. Ovo slabljenje erekcije se javlja postepeno, i u zavisnosti od mnogih činilaca koji se tiču načina života i starosti. Uzroci seksualnih problema su mnogobrojni. Ovi problemi se javljaju u toku života. Povoljnije je ako se jave nakon nekog perioda normalnog seksualnog funkcioniranja, nego ako nastanu prije stupanja u odnose ove vrste. Emocionalni uzroci seksualnih problema i konkretno nedostatka uzbuđenja su povezani sa osobnim problemima, kao i sa individualnim teškoćama. Do impotencije i frigidnosti može doći uslijed neadekvatnog emocionalnog funkcioniranja uopće. Na primjer u vezi ili braku u kom se partneri često svađaju, nemaju povjerenja jedno u drugo, ne njeguju svoje odnose, često dolazi do poremećenog seksualnog funkcioniranja. Zatim, čak i ako ne postoje problemi u vezi ili braku, moguće je da jedan od partnera ima lične emocionalne probleme, koji mogu dovesti do smanjenja seksualne želje ili uzbuđenosti. Negativne emocije koje su povezane sa smanjenjem seksualne želje su: depresivnost, ljutnja i osjećanje krivice. Kada je osoba pod uticanjem jakih negativnih emocija, njeno interesiranje za seks slabi. Osim emocionalnih smetnji, upotreba psihoaktivnih supstanci znatno doprinosi gubljenju seksualne želje. Također, fizičko zdravlje je bitan faktor normalnog seksualnog funkcioniranja. Kada je zdravlje narušeno, lako može doći i do narušavanja seksualnog života. Tako poremećen nivo hormona ili lučenja endokrinih žlijezda, bolesna prostata, tumor ili problemi sa krvim pritiskom su negativno povezani sa uspješnim seksualnim životom. Očigledno da je potrebno normalno psihofizičko funkcioniranje da bi se postigao normalan seksualni odnos. Ovakvo normalno psihofizičko funkcioniranje se odnosi na neometan cijelo životni razvoj. Uslijed toga, kao mjera prevencije seksualnih problema navodi se prvenstveno dobar odnos sa roditeljima u ranom djetinjstvu. Roditelji su modeli svojoj deci. Razgovori sa roditeljima o seksualnosti pomažu izgradnji vlastitog seksualnog identiteta. Život u primarnoj porodici je prva karika u lancu stavova prema seksualnosti jedne osobe. Dalje kroz život, ako dođe do narušavanja razvoja i uslova života, također može doći do seksualnih problema. Međutim, tada su problemi uglavnom blaži i lakše izlječivi. Ono što svaka osoba može da učini za svoj normalan seksualni život, a time i sreću i bolju adaptiranost, se svodi na izbjegavanje situacija koje nepovoljno utiču ne samo na seksualne odnose, već i na cjelokupno zdravlje i zadovoljstvo životom. Kada se

osvrnemo na postotak muškaraca koji pati od povremene ili kronične impotencije, ostaje samo da se zapitamo koliko nas zaista živi zdravim životom.

Psihoseksualne smetnje, parafilije Parafilije su vrsta poremećaja kod kojih su seksualno privlačni neuobičajeni objekti, aseksualne aktivnosti neobične po svojoj prirodi. Ovakva privlačnost treba biti snažna i trajati bar 6 mjeseci da bi se poremećaj mogao dijagnosticirati kao parafilija. Parafilije su češće mnogostruke nego pojedinačne, te su često dio drugih duševnih poremećaja. Parafiličari su gotovo uvijek muškarci, dok se u mazohizmu može pronaći i određeni broj žena (jedna na otprilike 20 muškaraca). Neki parafiličari traže partnera koji ne pristaje na takav odnos pa ovi poremećaji imaju i zakonske posljedice (10). Djelomični popis parafilija: 

Anililagnija - sklonost mladih muškaraca prema staricama



Asfiksiofilija - uživanje u davljenju druge osobe ili u tome da se bude davljen



Biastofilija - naslađivanje mislima o silovanju, do aktualnog silovanja



Pedofilija - fizička, seksualna, emocionalna i duhovna privlačnost uglavnom prema djeci. U Republici Hrvatskoj zakonski je zabranjena ako se radi o djeci mlađoj od 15 godina.



Voajerizam - seksualno naslađivanje promatranjem drugih osoba koje su razodjevene ili imaju seksualne odnose, u pravilu bez njihovog znanja ili suglasnosti



Mazohizam - seksualno naslađivanje situacijom u kojoj se biva ponižavan, fizički sputan ili se trpi bol, koju druga osoba nanosi uglavnom u dogovoru



Sadizam - seksualno naslađivanje fizičkim sputavanjem, nanošenjem boli i ponižavanje drugih osoba, uz dogovor sa tom drugom osobom ili protiv njene volje



Nekrofilija - privlačnost prema mrtvim tijelima



Mizofilija - seksualno uzbuđivanje time da se bude osobito nečist



Koprofilija - seksualno uzbuđivanje vezano uz mazanje izmetom



Olfaktofilija - seksualno uzbuđivanje vezano uz razne mirise



Zoofilija - fizička, seksualna, emocionalna ili duhovna privlačnost prema drugim vrstama (životinjama)

Seksualni fetišizam Fetišizam podrazumijeva oslanjanje na neživi objekt da bi se postiglo seksualno uzbuđenje. Fetišist, gotovo uvijek muškarac, ima ponavljajuće i intenzivne seksualne porive prema neživim objektima, nazvanim fetišima, kao što su ženske cipele; taj predmet se snažno preferira ili je čak neophodan da bi se javilo seksualno uzbuđenje. Neki fetišisti skupljaju čitave kolekcije predmeta koji ih uzbuđuju, a do njih često dolaze krađom. Neki svoj fetišizam provode sami, dok je nekima potreban partner koji će odjenuti fetiš, te im je to nužan preduvjet za spolni odnos. Objašnjenje fetišizma pokušale su dati psihodinamske teorije, kao i teorije učenja. Psihodinamski pristup naglašava da je normalni seksualni kontakt povezan sa kastracijskom anksioznošću, koju fetišist nastoji izbjeći. Teorije učenja objašnjavaju ovaj poremećaj klasičnim uvjetovanjem. Posebna vrsta je transvestitski fetišizam, kod kojeg osobu uzbuđuje oblačenje u odjeću osobe suprotnog spola.

 Primjer slučaja Mladić u dvadesetim godinama, iz patrijarhalne obitelji, počeo je masturbirati u ranoj adolescenciji i to samo kada bi imao ženske gaćice u rukama. S djevojkama nikad nije išao dalje od predigre, spolni odnos ga nije privlačio. Orgazam je mogao doživjeti jedino ako je u rukama imao ženske gaćice koje je obično priljubljivao na lice i mirisao. Imao ih je čitavu kolekciju i svaki put kada bi vidio negdje ženske gaćice nije mogao odoljeti da ih ne ukrade. Problem se javio u vojsci kad nije mogao jednostavno doći do svog fetiša te je uhvaćen u krađi gaćica s konopca gdje se sušilo rublje.

Incest Incest je seksualni odnos između bliskih srodnika za koje je brak zabranjen. Tabu incesta prisutan je u gotovo svim ljudskim društvima. Najčešći je incest između brata i sestre, a sljedeći najčešći između oca i kćeri. Struktura obitelji u kojoj se javlja incest je obično patrijarhalna i tradicionalna, naročito s obzirom na podređeni položaj žena u odnosu na muškarce. Očevi koji imaju odnose sa svojim kćerima su često jako pobožni, moralistički i fanatični u svojim religioznim uvjerenjima. Nezadovoljni su u braku, u seksualnom ili emocionalnom smislu, a ne žele seksualno zadovoljenje potražiti izvan obitelji. Rizični faktori da će se u obitelji javiti incestuozni odnosu su: život s očuhom, majka koja nije završila srednju školu, slaba povezanost s majkom te manje od dva bliska prijatelja u djetinjstvu.

Pedofilija Pedofili su odrasle osobe, obično muškarci, koji seksualno zadovoljenje nalaze kroz fizički i često seksualni kontakt s djecom pretpubertetske dobi s kojom nisu u srodstvu. U slučajevima kada se djetetu nanašaju fizičke ozljede govori se o silovanju djeteta. Pedofili obično poznaju djecu koju zlostavljaju, najčešće su im susjedi ili prijatelji obitelji. Oni su osobe niske socijalne zrelosti, niskog samopoštovanja i kontrole poriva, slabih socijalnih vještina. Dvije osnovne razlike između incesta i pedofilije: 1. Incest se događa među članovima iste obitelji 2. Većina žrtava incesta je starija od žrtava pedofila Među psihoanalitičkim hipotezama česte su neseksualne osnove seksualnog zlostavljanja djece: idealizacija djetinjstva, potreba za nadmoći, onesposobljavajuća anksioznost vezana za seksualne odnose s odraslom osobom te osjećaj socijalnog i profesionalnog neuspjeha u svijetu odraslih. Postavka da su pedofili često i sami bili seksualno zlostavljani u djetinjstvu dobila je malo podrške u istraživanjima.

 Primjer slučaja Muškarac u četrdesetim godinama, oženjen, živi u kući zajedno sa suprugom i kćerkom. Često bi znao dirati kćer po tijelu dok se kupala, tražio je da ga i ona gleda i dira po tijelu, a pritom se znao i samozadovoljavati. Strogo joj je zabranio da to kaže majci, što se ona nije niti usudila, tako da majka nikada nije saznala što se događalo između njih. Sa svojom suprugom imao je rijetke seksualne odnose, često su se svađali, a supruga je dosta izbivala iz kuće.

Voajerizam Voajerizam (virenje) je značajno davanje prednosti pribavljanju seksualnog zadovoljenja kroz gledanje drugih kada nisu obučeni ili kada imaju seksualne odnose. Voajer postiže orgazam samozadovoljavanjem, za vrijeme promatranja ili kasnije, sjećajući se onoga što je vidio. Stvarni kontakt s osobom koju je gledao je rijedak. Voajeri su obično mladi, neoženjeni, submisivni i ustrašeni od neposrednijeg seksualnog kontakta s drugima. Bitni element voajerizma je da promatrana osoba ne zna da ju se gleda, što doprinosi uzbuđenju voajera.  Primjer slučaja Muškarac, otac jednog djeteta, rastavljen, ponekad odlazi na mjesta gdje mladi parovi u automobilima, ili pored njih, vode ljubav. U trenutku kada određeni par vodi ljubav, on se prikrada automobilu te promatra što se događa u unutrašnjosti. Promatrajući seksualni čin i sam se uzbuđuje. Kasnije u svom stanu mašta o događaju koji je vidio te masturbira. Ekshibicionizam Ekshibicionizam

je

opetovana,

značajna

sklonost

postizanja

seksualnog

zadovoljenja kroz izlaganje spolovila nepoznatoj osobi. U većini slučajeva prisutna je želja da se šokira i zbuni promatrača. Poriv za pokazivanjem je preplavljujući i egshibicionistu ga je gotovo nemoguće kontrolirati. Na takvo ponašanje potiče ga i anksioznost, a ne samo seksualno uzbuđenje. U vrijeme čina obično nisu svjesni

društvenih i pravnih posljedica onoga što rade. U tom trenutku ponekada imaju palpitacije i glavobolju te osjećaj nestvarnosti, a kasnije ih napadaju drhtavica i grižnja savjesti. Eksibicionisti vrlo rijetko traže fizički kontakt s promatračem, a izuzetno rijetko nasrću na promatrača. Jedna psihodinamska teorija naglašava da je “pokazivanje” posljedica straha od kastracije zbog kojeg si osoba mora dokazati da je još uvijek muškarac. Objašnjenje ovog poremećaja pokušale su dati i teorije učenja, no nijedno objašnjenje nije dokazano.  Primjer slučaja Muškarac, star 50 godina, neoženjen i bez stalnog zaposlenja. Nikada nije uspostavio zreli partnerski odnos. U više navrata je masturbirao na javnom mjestu što ga je jako uzbuđivalo. Jednom prilikom prolazio je kroz park gdje je sjedilo nekoliko djevojaka. Zaustavio se malo dalje, skinuo hlače, izvadio spolovilo te je započeo s masturbiranjem. Djevojke su ga primijetile i počele su se smijati, na što se on okrenuo prema njima, držeći spolovilo u ruci te im je počeo dobacivati proste riječi. Pri tome činu osjetio je seksualno uzbuđenje i zadovoljstvo. Seksualni sadizam/mazohizam Seksualni sadizam je značajno davanje prednosti pribavljanju ili povećavanju seksualnog zadovoljstva nanošenjem fizičke boli ili psihološke patnje, npr. ponižavanjem. Seksualni mazohizam je značajno davanje prednosti pribavljanju ili povećavanju seksualnog zadovoljstva kroz podvrgavanje patnji ili ponižavanju. Oba ova poremećaja se mogu naći i u homoseksualnim i u heteroseksualnim vezama, no smatra se da je više od 85% osoba u ovakvim odnosima pretežno ili isključivo heteroseksualno. Većina sadista za partnere nalaze mazohiste. Te osobe uglavnom vode normalan, konvencionalni život, a po prihodima i socijalnom statusu su iznad prosjeka. Njihovi seksualni odnosi uključuju tjelesno zarobljavanje (vezanje), osjetilno uskraćivanje (vezanje očiju), nanošenje boli (rezanje, elektrošokove) te razne načina ponižavanja (mokrenje i defeciranje po osobi, verbalno vrijeđanje)… Posebna vrsta sadomazohizma je infantilizam, kada se jedna osoba ponaša prema drugoj kao prema nemoćnom djetetu. Najopasniji oblik

ovakvih odnosa naziva se hipoksifilija, kada se uzbuđenje postiže uskraćivanjem kisika mazohistu. Kognitivni teoretičari naglašavaju u objašnjenju ovog poremećaja važnost priča koje partneri izmišljavaju, a koje obiluju značenjem (npr. gospodar i rob). Psihoanalitičari ovaj poremećaj objašnjavaju kastracijskim kompleksom muškarca, koji nanošenje boli drugoj osobi doživljava kao izraz muževnosti. Druga psihoanalitička teorija naglašava da sadomazohisti uzbuđenje zbog boli pripisuju seksualnom uzbuđenju.  Primjer slučaja Mlada, udana žena, upućena je seksualnom terapeutu zbog seksualnih i bračnih problema. Navodi da se oduvijek mogla seksualno uzbuditi jedino kad bi se s njom grubo postupalo ili kad bi maštala da je siluju i zlostavljaju. U pubertetu se znala bičevati kožnim remenom tijekom masturbacije što ju je dovodilo do zadovoljenja. Suprug je u početku sudjelovao u njezinim zahtjevima, no s vremenom se umorio, nakon čega se ona okrenula drugim muškarcima. Unatoč pokušaju da se brak spasi, došlo je do razvoda. Dendrofilija Dendrofilija doslovno znači "ljubav prema stablima". Izraz se koristi kako bi opisao parafiliju zahavljujući kojoj ljudi osjećaju seksualnu privlačnost ili ih uzbuđuju stabla. To može uključivati seksualni kontakt, obožavanje stabala kao falusnih simbola ili oboje. Brenda Love tvrdi da su stabla bila drevni simbol plodnost te da su u nekim kultovima muškarci na točno određene dane znali ejakulirati na debla

ZAKLJUČAK