Metodologija Istraživanja I Citiranja.docx

  • Uploaded by: Reader
  • 0
  • 0
  • May 2020
  • PDF

This document was uploaded by user and they confirmed that they have the permission to share it. If you are author or own the copyright of this book, please report to us by using this DMCA report form. Report DMCA


Overview

Download & View Metodologija Istraživanja I Citiranja.docx as PDF for free.

More details

  • Words: 23,279
  • Pages: 58
Методологија истраживања и цитирања

1

Sadržaj 1.

Извори информација ....................................................................................................................... 3

2.

Проналажење информација............................................................................................................ 4

3. Електронски извори информација (Cobiss, Kobson, Дигитална библиотека Филолошког факултета Универзитета у Београду) .......................................................................................................................... 4 4.

Наука и методологија ..................................................................................................................... 9

5.

Методе и технике научног истраживања и научногиспитивања.............................................. 11

6. Стручни и научнирадови ..................................................................................................................... 16 7.

Структура, форма, језик и стил научних радова ........................................................................ 18

8.

Библиографија у функцији научног рада.................................................................................... 23

9.

Библиографскоцитирање - значај и модели ............................................................................... 25

10.

Основни процеси у припреми текста за штампу (коректура, лектура, редакција, приређивање). 38

11.

Приступ научним информацијама у Србији............................................................................... 39

12.

Конзорцијум библиотека Србије за обједињену набавку. Kobson ........................................... 39

13.

Индексне базе. ............................................................................................................................... 42

14.

Електронске књиге........................................................................................................................ 44

15.

Претраживачи интернета. ............................................................................................................ 45

16. Електронска периодика. Координирана набавка електронске периодике.Сервиси за претраживање (EBSCO, EMERALD, JSTOR). ................................................................................................................. 45 17.

Процена вредности научних информација (наукометрија, библиометрија, IF)...................... 46

18.

Цитираност и цитатни индекси ................................................................................................... 49

19. Цитатне базе података (Web of Science, Social Sciences Citation Index, Journal Citation Report, Scopus, Scindeks). ..................................................................................................................................... 51 20.

Евалуација научног рада у Србији .............................................................................................. 52

21.

Open Access и ауторска права. ..................................................................................................... 53

22.

Ауторска права и њихова заштита у доба интернета. ............................................................... 53

2

1. Извори информација Biblioteke su tu da nam pomognu u identifikaciji informacionih izvora, proceni njihove vrednosti, njihovom pronalaženju i prikupljanju relevantnih informacija (COBISS, KOBSON …) Informacioni izvori za pronalaženje informacija Primarni štampani: naučne monografije, časopisi, zbornici sa kongresa, disertacije, patenti... Sekundarni štampani: bibliografije, enciklopedije, leksikoni, rečnici i sl. Elektronske publikacije • Princip je započinjanje pretrage od sekundarnih izvora koji nas vode do primarnih. Pojavom elektronskih publikacija samo se ubrzao proces pronalaženja informacija i otvorile su se brojne nove mogućnosti. Istorijski posmatrano informacije su se najpre prenosile samo usmenim putem, kasnije preko pisanog pa štampanog teksta da bismo došli do toga da se danas većina informacija prenosi elektronskim putem. Prva velika revolucija došla je sa uvođenjem štampe u 15. veku. U 17. veku je prenos znanja ubrzan razvojem enciklopedija, učenih društava i naučnih i književnih salona koji su doveli u 19. veku do organizovanja bibliografija i javno dostupnih publikacija. Sva komunikacija bila je na papiru, a sistem su cinili naučnici, izdavači, distributeri i biblioteke. Sva naučna znanja su se prenosila preko lanca koji su činili naučnici, izdavači i biblioteke. Sa pojavom računara, Interneta, svetske mreže i komunikacione tehnologije elektronski časopisi, baze podataka, elektronski sastanci, meiling liste itd. postali su veoma značajni i tradicionalni sistem zasnovan na papiru se ubrzano menja. Došlo je do tzv. informatičke revolucije. Danas svaki autor može biti i sopstveni izdavač preko Interneta a sistem povezivanja na vebu omogućava nelinearni pristup znanju. Organizaciona struktura nauke se ubrzano menja pod uticajem razvoja informaciono-komunikacione tehnologije. Umesto signature – oznake mesta određene publikacije na polici biblioteke, pojavljuje se nov sistem identifikacije digitalnih objekata na svetskoj mreži – DOI (Digital Object Identifier). Kada se nekom dokumentu dodeli DOI broj, on definiše adresu tog dokumenta na mreži tako da i ako se dokument preseli na drugi racunar ili server, on ostaje dostupan. Naučnici, koji predstavljaju najbitniji deo sistema naučnih komunikacija, osim funkcije kreatora i korisnika počeli su da preuzimaju i funkcije izdavača i distributera. Funkcije distributera sve više preuzima Internet. Biblioteke osim funkcije čuvanja i davanja na korišćenje svih vrsta publikacija preuzimaju i ulogu čvorišta u sistemu distribucije, kao i ulogu edukatora autora i korisnika, pružajuci im pomoć u snalaženju u moru raspoloživih informacija i obezbeđujući pristup najkvalitetnijim informacionim izvorima. Proces naučne komunikacije • Izvođenje istraživanja (neformalna komunikacija među naučnicima) • Priprema i uobličavanja rezultata istraživanja • Proizvod istraživanja (objavljivanje knjige, članka u štampanom ili elektronskom obliku) Informacije (dva osnovna načina) • Formalna naučna komunikacija (udžbenici, monografije, referalne publikacije, časopisi, magazini …) • Neformalna naučna komunikacija (privatna pisma, izveštaji, zapisnici sa sastanaka, disertacije i sl. – siva, nepublikovana literatura, ali i blogovi, diskusione liste, društvene mreže Facebook, Linkedin ... ) Informacije (dva osnovna načina)

3

• Za uspešnu neformalnu komunikaciju potrebna je dobra saradnja u okviru institucije u kojoj se obavljaju istraživanja, saradnja sa kolegama u instituciji i van nje, uspostavljanje veza sa kolegama u svetu preko prisustva konferencijama, stručnim skupovima i sl. i negovanje kontakata preko foruma, meiling lista, blogova, licnih kontakata itd. • Za uspešnu formalnu komunikaciju potrebne su dobro opremljene biblioteke i poznavanje mogucnosti bibliotečkoinformacionog sistema koji je na raspolaganju u Srbiji, a uspešna neformalna komunikacija zavisi samo od istraživaca i njegovog pristupa informaciono-komunikacionoj tehnologiji.

2. Проналажење информација

3. Електронски извори информација (Cobiss, Kobson, Дигитална библиотека Филолошког факултета Универзитета у Београду) COBISS COBIB.SR je uzajamna bibliografsko-kataloška baza podataka koja predstavlja rezultat uzajamne katalogizacije srpskih biblioteka uključenih u sistem COBISS.SR. Sadrži bibliografske zapise o knjižnoj (monografske publikacije, serijske publikacije, članci) i neknjižnoj građi (CD ovi, DVDovi i dr.) Pored bibliografskih podataka sadrži i informacije o tome koje biblioteke imaju pojedinu građu što joj određuje funkciju uzajamnog kataloga. COBISS - pretraživanje Postupci pretraživanja prilagođeni su različitom stepenu znanja korisnika (osnovni, izborni i komandni način pretraživanja). Osnovni način pretraživanja omogućuje pretraživanje rečima ili sintagmama, a rezultati su uređeni prema značaju. U izbornom načinu možemo pretraživati po 27 polja za pretraživanje – dodatnih indeksa. U komandnom načinu možemo pretraživati komandom Select koja omogućuje upotrebu Bulovih (and, or, not) i konteksnih operatora (with, near, subfield). Moguć je ispis spiska pojmova koji se pojavljuju u bazi podataka, skraćivanje pojmova za pretraživanje (reči i fraza), ograničavanje pretraživanja po jeziku i vrsti građe, uređivanje rezultata pretraživanja itd. Na raspolaganju su tri formata ispisa za bibliografske podatke (puni, ISBD, COMARC). Izborno pretraživanje Pretraživanje po ključnim rečima - Možemo da pretražujemo po rečima koje se nalaze bilo gde u zapisu (npr. U naslovu, imenu autora, izdavača itd.). Između dve reči možemo da upišemo bilo koju interpunkciju ili da napravimo razmak. Primer: Ključne reči: dositej, obradović odnosno dositej obradović (Rezultat pretraživanja su zapisi u kojima se bilo gde u zapisu pojavljuju reči Dositej i Obradović.) Kod načina pretraživanja po ključnim rečima, redosled pojmova za pretraživanje je proizvoljan. Primer: Naslov: istorija srba odnosno srba istorija (U rezultatima pretraživanja su i zapisi za građu pod naslovom Zbornik o Srbima u Hrvatskoj i Privredna istorija Srba.) 4

Frazno pretraživanje - Frazno pretražujemo po frazi koju unosimo u znacima navoda. Ako ne upotrebimo znake navoda, programski se izvodi pretraživanje po rečima. Primer: Naslov: "veliki srpski kuvar" (Rezultat pretraživanja je zapis za građu pod naslovom Veliki srpski kuvar.) Skraćivanje - Pojedine pojmove za pretraživanje ili fraze skraćujemo znakom zvezdica "*"(zamenjuje proizvoljan broj znakova). Znak "*" možemo upotrebiti na početku ili na kraju, ali ne istovremeno na početku i na kraju. Primeri: Ključne reči: relativ* (Rezultat pretraživanja su zapisi sa uključenim rečima koje počinju s relativ.) Naslov: "*narodne pripovetke" (Rezultat pretraživanja su zapisi za građu čiji se naslovi završavaju s narodne pripovetke.) Autor: "obradović, d*" (Rezultat pretraživanja su zapisi u kojima se u polju za autorstvo nalazi prezime Obradović, a ime počinje slovom D, npr.: Obradović, Dositej; Obradović, Dragan itd.) Velika i mala slova - Prilikom upisivanja zahteva za pretraživanje koristimo velika ili mala slova, jer kod rezultata pretraživanja nema razlike. Primer: Ključne reči: "Novi Beograd" odnosno "novi beograd" Lična imena- Lična imena u poljima za autorstvo, odnosno poljima za ime kao predmetnu odrednicu, su invertovana – prezime je na prvom mestu, a zatim sledi jedno ili više imena. Između prezimena i imena nalazi se zarez i razmak. Kod fraznog načina pretraživanja moramo uneti ime u obliku Prezime, Ime. Budući da je kod nekih imena u polja za autorstvo, odnosno polja za ime kao predmetnu oznaku, dodata i godina rođenja ili smrti, ili obe godine, preporučuje se da frazu uvek zaključimo znakom za skraćivanje"*". Lična imena – Primer: Autor: "Linhart, anton tomaž*" (U rezultatima pretraživanja su zapisi u kojima se u polju za autorstvo nalaze oblici imena Linhart, Anton Tomaž i Linhart, Anton Tomaž, 1756-1795.) Ako nismo sigurni kakav je pravi oblik imena, pomaže nam funkcija pregled pojmova. Unesemo početak autorovog imena i kliknemo dugme (Pregled pojmova). Sa spiska izaberemo odgovarajući oblik imena. Pretraživanje u opsegu - Koristimo za pretraživanje godina izdavanja određene publikacije u nekom periodu i kod numeričkog pretraživanja. U prozor za pretraživanje unesemo dve vrednosti u hronološkom redosledu i odvojimo ih dvotačkom. Primer: Godina izdavanja: 1994:2000 (Rezultat pretraživanja su sve publikacije koje su izašle između 1994. i 2000. godine.) Izbor zapisa - Vrstu zapisa biramo iz padajućeg spiska. Pretraživanje možemo dodatno da ograničimo samo na zapise koji među ostalim podacima sadrže i URL adresu, tako što označimo kvadrat "Samo izvori sa epristupom". Zapisi se mogu birati u domaćim bibliografskim bazama podataka na uzajamnom i lokalnom nivou (baza COBIB i lokalne baze biblioteka). Cobiss pozajmica

5

Ako biblioteka ima automatizovanu pozajmicu građe obezbeđuje informaciju o dostupnosti pojedinog primerka (da li je građa slobodna ili pozajmljena, rok vraćanja). Korisnici mogu da pogledaju istorijat pozajmice, mogu da produže rok za pozajmicu, rezervišu građu, naruče građu u okviru međubibliotečke pozajmice, da provere trenutno stanje duga i potraživanja Cobiss – mobilna aplikacija mcobiss Korisnicima je na raspolaganju i mobilnim uređajima prilagođena verzija COBISS/OPAC-a, mCOBISS. Aplikacija koristi prednosti savremenih telefona koji funkcionišu na sistemima Android. Besplatna aplikacija za Android na raspolaganju je u web prodavnici Google Play. Do skoro je ova aplikacija pretraživala samo građu u bibliotekama u Sloveniji, ali od septembra 2016. godine pretražuje I VBS. Kobson Konzorcijum biblioteka Srbije za objedinjenu nabavku (KoBSON) je oblik organizovanja biblioteka Srbije. Inicijativu za formiranje Konzorcijuma su pokrenule novembra 2001. vodeće naučne biblioteke u Srbiji: • Narodna biblioteka Srbije - Beograd • Biblioteka Matice srpske - Novi Sad • Univerzitetska biblioteka "Svetozar Marković" - Beograd • Univerzitetska biblioteka "Nikola Tesla"- Niš • Univerzitetska biblioteka - Kragujevac • Biblioteka SANU - Beograd • Zajednica univerzitetskih biblioteka Ciljevi udruživanja • optimizovana nabavka stranih naučnih informacija • prelazak sa papirnih izdanja na elektronska • unapređenje pristupa elektronskim informacijama • promocija domaćeg naučnog izdavaštva Celokupan sistem pretplate finansira se isključivo preko Ministarstva za nauku i tehnološki razvoj. Okvirna cena svih informacionih izvora koji su trenutno na raspolaganju istraživacima u Srbiji je oko 1,2 miliona evra godišnje. Pristup je dozvoljen samo naučnicima i stručnjacima iz državnih institucija, pošto privatne institucije nisu učestvovale u obezbeđivanju sredstava za nabavku ovih informacionih izvora, a moguć je preko akademske mreže i, uz posebnu licencu, od kuce preko proxy servera KoBSON-a u Narodnoj biblioteci Srbije. Kobson stranica

http://kobson.nb.rs

Načini pristupa Kobson servisima Postoje dva osnovna načina pristupa Kobson servisima 1.Pristup sa Akademske mreže 2.Pristup van Akademske mreže – „Udaljeni“ pristup

6

Pristup Kobsonu sa Akademske mreže - Sadržaji KoBSON-a dostupni su svim istraživačima koji rade u akademskim i naučnim institucijama povezanih na Akademsku mrežu Srbije / AMRES. Adrese proxy servera na univerzitetima u Srbiji su: Ukoliko pristupite sa Akademske mreže imaćete kompletan pristup KOBSON servisima Univerzitet u Beogradu i Kragujevcu proxy.rcub.bg.ac.rs 147.91.1.45 Univerzitet u Novom Sadu proxy.uns.ac.rs 147.91.173.31 Univerzitet u Nišu proxy.junis.ni.ac.rs 160.99.1.9

Pristip van Akademske mreže – „Udaljeni pristup“ Kompletan pristup KoBSON servisu moguć je i preko komercijalnih provajdera (ADSL, kablovski, dialup i sl.). Jedini dopunski zahtev sastoji se u tome da korisnik potpiše licencu kojom se obavezuje da će se pridržavati pravila korišćenja. Pravo na ličnu licencu imaju svi stalno zaposleni u akademskim i naučnim institucijama čiji je osnivač Republika Srbija, kao i stipendisti Ministarstva nauke. Dobijanje licence je besplatno. Ko ima pravo pristupa? Pravo na pretraživanje baza podataka imaju svi zaposleni u akademskim, istraživačkim i zdravstvenim institucijama čiji je osnivač Vlada Republike Srbije, i u nadležnosti su Ministarstva nauke. To pravo pripada i studentima koji ga ostvaruju u biblioteci svog fakulteta, ili u univerzitetskoj biblioteci pripadajućeg univerziteta. Pretraživanje časopisa Pretraživanje je moguće: • po naslovu časopisa; • po ISSN broju; • izborom oblasti (ISI podela disciplina); • servisa preko kojeg je časopis dostupan. Rezultate je moguće sortirati ili prema NASLOVU ili prema vrednosti IF (impakt faktor). Izborom servisa obavlja se preusmeravanje na elektronsku arhivu tog časopisa. Ako ikonica ne postoji to znači da časopis nije dostupan preko KOBSON-a. Uz svaki časopis koji ima impakt faktor u poslednjoj godini data je vrednost IF. Izborom ikonice koja postoji pored vrednosti IF možete pogledati poziciju tog časopisa u okviru svih ISI disciplina, i za dvadeset godina unazad. Izborom opcije detalji u poslednjoj kolini na ekranu će biti prikazani ostali podaci tog časopisa. Nazivi disciplina Nazivi Kategorija predstavljaju nazive disciplina, date su na engleskom jeziku i iste se kao što su navedene u JCR (Journal Citation Report). Elektronski časopisi dostupni u Srbiji preko sajta izdavača ili agregatora koriste se u skladu sa odredbama licencnih ugovora koje u ime biblioteka Srbije potpisuje KoBSON. Za sve ugovore zajedničke odredbe su da se članci izčasopisa mogu koristiti samo u nekomercijalne svrhe i daje zabranjeno preuzimati cele brojeve časopisa. Zabranjeno je preuzimanje svih radova iz jedne sveske časopisa (od korica do korica) jer bi to moglo dovesti do ukidanja pristupa tom servisu celoj akademskoj zajednici Srbije. 7

KoBSON prijavljuje raspon IP adresa koje koriste njegovi korisnici. Tako serveri na kojima se nalaze pretplaćeni časopisi, baze i knjige prepoznaju KoBSON i dozvoljavaju korišćenje onih servisa na koje je KoBSON pretplaćen. Svaki servis ima sopstveni interfeis za pretraživanje, ali svakako sadrži brzo pretraživanje po ključnim rečima (QUICK SEARCH) i za složenije pretraživanje (ADVANCED SEARCH) u koje možete uključiti različita ograničenja - limite – po užoj naučnoj oblasti, vremenu publikovanja, dostupnosti punog teksta, tipu rada, autoru itd. Neki servisi imaju i EXPERT SEARCH koji omogućava još neke dodatne opcije pretraživanja. Svaki servis ima i HELP koji treba pročitati jer daje informacije o tome koje tipove skraćivanja reči podržava, koje operatore (AND, OR, NOT, SAME…), da li postoji mogućnost da otvorite svoj nalog i da u njemu pamtite prethodna pretraživanja, možete li izabrane članke poslati meilom, štampati ili preuzeti na svoj računar i u kom formatu i slična korisna uputstva. Neki servisi omogućuju i listanje (BROWSE), a neki samo pretraživanje (SEARCH). Elektronski časopisi su preko Interneta dostupni preko sajtova svojih izdavača. Tu se mogu naći sadržaji brojeva i u većini slučajeva i apstrakti radova, a pristup celom tekstu je moguć samo za pretplatnike časopisa. Veliki broj izdavača ustupio je uz naknadu posebnim komercijalnim institucijama - agregatorima – pravo da postavljaju na svoje servere časopise u punom tekstu i prodaju pretplatu na njihovo korišćenje zainteresovanim institucijama, većinom bibliotekama. Ovi agregatori časopise postavljaju na svoje servere sa zakašnjenjem od 6 do 12 meseci od datuma izlaženja. To je tzv. embargo period, tokom kojeg izdavač časopisa ima ekskluzivno pravo da prodaje pristup pojedinačnim člancima ili časopisima. Agregatori daju korisnicima mogućnost da istovremeno pretražuju veliki broj časopisa, tako da znatno olakšavaju pronalaženje adekvatne literature. Servisi Kobson-a Iz akademskih institucija u Srbiji, dostupno je preko 35.000 naslova stranih naučnih časopisa u punom tekstu, blizu 160.000 naslova knjiga, kao i nekoliko indeksnih baza podataka. Većina časopisa je u punom tekstu dostupna od 1997. godine, dok su ranija godišta dostupna do nivoa abstrakta. Za predmetna pretraživanja po člancima ide se na sajt nekog od agregatora, ili direktno na sajt izdavača. Kod većine izdavača KoBSON pretplaćuje časopise u punom tekstu od 1997. godine, dok su ranija godišta dostupna do nivoa abstrakta. Predmetna, ili autorska, pretraživanja po člancima, moguće je obaviti: (1) na veb stranici izdavača izabranog iz menija, korišćenjem opcije brzo pretraživanje (2) na veb stranici izdavača (3) na veb stranicama agregatora (EBSCO) (4) indeksne baze (Web of Science, Scopus, Scindeks) (5) objedinjena pretraga svih servisa (EBSCO Discovery Service) Agregatori - proizvođači baza podataka koji referišu časopise više izdavača, čime ih čine dostupnim za objedinjeno pretraživanje. Njihova prednost je i u tome što u sebe uključuju i časopise manjih izdavača, koji su jedino na ovaj način dostupni. Nedostatak se ogleda u tome što je za većinu časopisa puni tekst članka dostupan sa vremenskom zadrškom ("delay"). Za neke naslove on iznosi svega 3 meseca, ali ima i naslova gde je čak 24 meseca.

8

4. Наука и методологија Nauka je objektivno, logički argumentovano i sistematizovano znanje o zakonitostima, činjenicama, uzrocima i pojavama u stvarnosti, stečeno i provereno egzaktnim posmatranjem, ponovljivim eksperimentom i valjanim razmišljanjem. ■ Nauka, kao termin, najčešće se koristi da bi se njime označio proces sticanja novih znanja o svetu koji okružuje čoveka, ali i o samom čoveku. Nauku čini vrlo širok dijapazon objektivnog i metodološki izvedenog znanja čiji je cilj da se dođe do objektivne istine o stvarnosti. Ta znanja su sistematizovana i argumentovana dokazima i činjenicama a do njih se došlo primenom naučnih metoda istraživanja. Naučno saznanje nije utvrđeno jednom za svagda već je podvrgnuto stalnom preispitivanju i kritičkoj analizi. PODELA NAUKE - Najčešće se klasifikuju prema: ■ Oblastima proučavanja ■ Metodama istraživanja ■ Nivoima istraživanja ■ Prisustvu ili odsustvu vlastitih naučnihzakona PODELA PREMA OBLASTIMA PROUČAVANJA ■ Humanitarno –filozofske nauke ■ Društvene nauke ■ Prirodne nauke ■ Medicinske nauke ( medicina, stomatologija , farmacija,veterina ) ■ Tehničke nauke ■ Biotehničke nauke ■ Informatičke nauke PODELA PREMA METODU ISTRAŽIVANJA  Eksperimentalne  Neeksperimentalne Podela prema prisustvu vlastitih zakona: ■ DEDUKTIVNE NAUKE – bazirane na opštim zakonima uz kreiranje niza specifičnih za tu nauku ■ INDUKTIVNE NAUKE –bazirane mahom na opštim zakonima, nemaju vlastite NAUČNI METOD ■ Vrlo značajan za nauku. Dugo, kroz istoriju, traganje za jedinstvenim metodom koji bi se mogao koristiti da proizvede naučno znanje. Menja se, evaluira, nije večit, bolji potiskuju slabije, zavistan od tehnologije, planski postupak koji se primenjuje u proučavanju da bi se dobio odgovor na pitanje.

9

■ Methodus – put, putanja, koji svaka nauka prelazi u traganju za odgovorom na pitanja koja je postavila. Etimološki gledano, reč "metoda" je reč grčkog porekla (μέθοδος), i ona doslovno označava put. U prenesenom značenju, ona znači put da se nešto uradi, pa prema tome, način ili sredstvo u najširem smislu te reči. ŠTA JE METODA? Svaki način, ili svako sredstvo vezani su za neki cilj. Način je uvek način da se stigne do izvesnog cilja, a sredstvo je sredstvo da se postigne neki cilj. Metoda, međutim, nije bilo koje sredstvo, već promišljeno, jezički formulisano (drugima razumljivo i društveno razumljivo) i u praksi provereno i razrađeno sredstvo da se postigne neki cilj. Metoda, prema tome, nije neki slučajni, već uvek namerni, voljni postupak.

NAUČNA METODA - Naučna metoda je metoda istraživanja stvarnosti. Cilj primene naučne metode je sticanje saznanja ili saznavanje istine. ŠTA JE METODOLOGIJA? - Metodologija je filozofska disciplina koja se bavi naučnom metodom uopšte, kao i metodama pojedinih nauka. Metodologija se bavi načinima na koje se dolazi do znanja (stiče znanje), proverava znanje, kao i načinima na koje se znanje izlaže. Jednom reči, metodologija je filozofska disciplina koja se bavi naučnim istraživanjem. Druga definicija metodologije kaže da je metodologija filozofska disciplina koja se bavi ispitivanjem primene ispravnih oblika mišljenja. KLASIFIKACIJA METODOLOGIJE - Metodologija naučnog istraživanja može se podeliti u sledeće metodološke oblasti: 1. Opšta metodologija (LOGIKA) 2. Osnovne metodologije – metodologije pojedinačnih nauka (sociološka metoda) 3. Posebne metodologije – metodologije posebnih naučnih oblasti (metodologija društvenih nauka) OPŠTA METODOLOGIJA ■ Obuhvata naučne oblasti koje su kao metodprimenljive na sve nauke bez izuzetka. Malo je takvih oblasti (LOGIKA) OSNOVNE METODOLOGIJE ■ Uopštene, ali istovremeno i veoma razrađene metodologije koje mogu da se koriste samo u odgovarajućim, ali opsežnim naučnim celinama, dok su u drugim naučnim oblastima praktično neprimenljive. Osnovne metodologije su: eksperimentalna (koja je bazična za gotovo sve prirodne nauke pa i medicinu), aksiomatska, sistemološka, sociološka, statistička, kibrernetička, istorijska, vrednosnonormativna itd. POSEBNE METODOLOGIJE - metodologije u posebnim naučnim disciplinama. Metode se koriste u istraživanjima. Šta je istraživanje? Šta je naučni problem ? ■ ISTRAŽIVANJE SISTEMATSKO PRIKUPLJANJE, ANALIZA I INTERPRETACIJA PODATAKA DA BI SE ODGOVORILO NA ODREĐENO PITANJE ILI REŠIO ZADATI NAUČNI PROBLEM. ■ NAUČNI PROBLEM NEREŠENO PITANJE KOJE SE MOŽE REŠITI SAMO NAUČNIM METODOM. ■ SPORNO PITANJE, ISTRAŽIVANJE BEZ JASNOG ODGOVORA. Karakteristike: jasna formulacija istraživačkogproblema i usmerenost ka zaključku.

10

Podela: ■ Fundamentalna ■ Primenjena ■ Razvojna FUNDAMENTALNA ISTRAŽIVANJA USMERENA PREMA POVEĆAVANJU ZNANJA – njihov prvenstveni zadatak nije praktična primena novih znanja nego: ■ Otkrivanje određenih procesa, ■ Otkrivanje uzročno-posledičnih veza i zakonitosti u prirodi i društvu zbog povećanja ljudskog znanja PRIMENJENA ISTRAŽIVANJA ■ DAJU ODGOVOR NA PRAKTIČNO PITANJE. ■ DAJU ZNANJE ODMAH PRIMENJIVO U PRAKSI . ■ Njihov cilj je trostruk: uvećavanje obima znanja o prirodi i društvu rešavanje nekog praktičnog zadatka, postizanje znanja koja će biti ili koje može biti brzo i neposredno praktično primenjeno. RAZVOJNA ISTRAŽIVANJA ■ USMERENA NA USAVRŠAVANJE VEĆ POSTOJEĆIH METODA I TEHNIKA. ■ Predstavljaju poslednju fazu procesa istraživanja. ■ Temelje se na fundamentalnim i primenjenim istraživanjima. ■ Imaju naglašeno praktični cilj. NAUČNO ISTRAŽIVANJE - logički i tehnički sistem umnih i drugih pratećih aktivnosti kojima se primenom naučnih metoda, proverava već postojeće, ili stiče novo saznanje. ■ Može biti: – verifikatorno – proverava postojeća saznanja – heurističko – otkriva nova

5. Методе и технике научног истраживања и научногиспитивања METODE NAUČNOG ISTRAŽIVANJA - Postupak u proučavanju pojava kojim se nastoje utvrditi naučne činjenice i otkriti naučna istina. Najčešće primenjene metode naučnog istraživanja su: 11

– induktivna i deduktivna metoda, – metoda analize i sinteze, – metoda dokazivanja i opovrgavanja, – metoda klasifikacije, – metoda deskripcije, – statistička metoda ... ■ Indukcija predstavlja saznajni proces u kojem zaključivanje teče od pojedinačnih, posebnih ka opštim stavovima. Razlikuju se tri vrste metoda indukcija: – potpuna – primenjuje se kada su poznati pojedinačni slučajevi jedne klase pojmova. To su retke situacije prisutne uglavnom u prirodnim naukama. – nepotpuna – primenljivija je u antropološkim naukama, gde se jedan stav – zaključak odnosi na većinu pripadnika. – metod kauzalne ideje – akcenat se stavlja na objašnjavanje uzročno-posledičnih veza pri proučavanju pojava. ■ Dedukcija je proces gde saznavanje teče od opštih ka pojedinačnim pojmovima. To je shvatanje posebnog obeležja činioca pojave na osnovu opšteg. Unapred se postavlja izvođenje nižih nivoa opštosti na osnovu viših. ■ Analiza i sinteza su primarni misaoni procesi. ■ Analiza od grčke reči analisis, što znači razlaganje, raščlanjavanje, a sinteza od grčke reči sinthesis, što znači sastavljanje. Analiza se tretira kao metod saznavanja sačinjen od misaonih raščlanjavanja složenih oblika znanja na njihove jednostavne delove, dok sinteza predstavlja završni saznajni proces u kome se od raznovrsnih, pojedinačnih saznanja formira predstava o celini saznajnog procesa. Po mnogim autorima analiza predstavlja početni i najopštiji metod naučnog saznanja. Deli se na: – Strukturalnu analizu(se sastoji u otkrivanju unutrašnje strukture pojave ili predmeta koji se istražuje) – Funkcionalnu analizu(otkriva međusobne odnose integralnih delova neke celine) – Komparativnu analizu(pomoću koje vršimo upoređivanje pojedinih delova više srodnih celina, što omogućava donošenje zaključka o prirodi pojava u međusobnom odnosu) – Genetičku analizu (ima za cilj analizu nastanka i razvoja određene pojave u prirodi i društvu i analizu faktora pod čijim se uticajem posmatrana pojava menjala i dobijala konkretna istorijska obeležja). ■ Sinteza je misaono sklapanje jednostavnijih segmenata u širu logičku celinu. U logičkom smislu, ovim terminom se označava misaona operacija kojom se pojmovi manjeg obima udružuju u šire pojmove. Sinteza omogućava tok zaključivanja od pojedinačnih, posebnih informacija ka opštim, globalnijim znanjima. STATISTIČKA METODA - može se nazvati i opšta naučna metoda; u novije vreme postala jedna od najvažnijih naučnih metoda; često se koristi u naučnoistraživačkom radu u svim naučnim područjima. Istraživanja u naučnim područjima društvenih nauka nezamisliva su bez primene statističke metode. Statistika je nauka o metodama pomoću kojih analiziramo pojave koje nas okružuju, tako da pomoću grafikona i izračunatih pokazatelja otkrivamo njihove strukture, karakteristike i zakonitosti u pojedinim vremenskim intervalima te uzročno-posledične veze između tih pojava. 12

METODA DOKAZIVANJA - Dokazivanje je jedna od najvažnijih naučnih metoda u kojoj su inkorporirane skoro sve metode i svi posebni metodički postupci: analiza i sinteza, generalizacije i specijalizacija, indukcija i dedukcija, apstrakcija i konkretizacija. Svrha metode je utvrditi tačnost neke spoznaje. METODA OSPORAVANJA - Suprotan postupak u odnosu na postupak dokazivanja je osporavanje. To je zapravo metodički postupak kojim se umesto dokazivanja teze, ona odbacuje i pobija. Ona se sastoji u dokazivanju pogrešnosti teze. METODA KLASIFIKACIJE - najstarija je i najjednostavnija naučna metoda. Klasifikacija je sistematska i potpuna podela opštega pojma na posebne, u okviru obima pojma. Nauka zapravo počinje klasifikacijom. Na osnovu spoznaja o prirodi stvari, klasifikacija predstavlja sistemske grupe predmeta, ili raspodele niza srodnih pojava. Tako se, na primer, pojam nauke klasifikuje na pojedinačne i univerzalne nauke. METODA DESKRIPCIJE je postupak jednostavnog opisivanja ili očitavanja činjenica, procesa i predmeta u prirodi i društvu te njihovih empirijskih potvrđivanja odnosa i veza, ali bez naučnog tumačenja i objašnjavanja. Ova se metoda primenjuje u početnoj fazi naučnog istraživanja, a ima veću vrednost ako je jednostavno opisivanje povezano sa objašnjenjima o uočenim važnijim obeležjima opisivanih činjenica, predmeta i procesa, njihovih zakonitosti i uzročnih veza i odnosa. POJAM, VRSTE I STRUKTURE HIPOTEZA ■ Hipoteze su osnovne misao pretpostavke o predmetu istraživanja u celini, njegovim činiocima, svojstvima, odnosima i vezama, situaciji, dimenzijama, sadržini, obliku i formi. Hipoteze su ideje za koje se veruje da vode spoznaji, rešenju, problema istraživanja. Čine sekvencu (logičan deo) u razvoju naučne zamisli. One čine most između teorije i prakse, apstraktno datih predmeta i cilja istraživanja s jedne, i čulne prakse s druge strane. IZVORI HIPOTEZA su uglavnom identični, bez obzira na koju se oblast problem istraživanja odnosi. U najopštijem smislu to su znanje, uviđanje i mašta. Bez obzira koliko predmet istraživanja bio nepoznat, zahvaljujući celovitom naučnom i iskustvenom znanju, moguće je izvesti hipoteze koje vode rešavanju problema. Racionalnom kombinacijom već poznatih činjenica moguće je pretpostaviti činjenicu koja nije poznata. To je naročito moguće onda ako istraživač poseduje uviđanje – sposobnost da pronikne u nepoznate sadržaje predmeta istraživanja. Kada nije moguće sasvim racionalno uviđanje, sama stvaralačka mašta može dovesti do hipoteza koje znače rešavanja problema. NAUČNO ISPITIVANJE kao istraživačka metoda zauzima jedno od najznačajnijih mesta u istraživanju društvenih pojava. Ispitivanje je metoda prikupljanja empirijskih podataka posredstvom iskaza, usmenih i pismenih, koje daju ispitanici. Ono je način neposrednog prikupljanja podataka zato što se podaci dobijaju u neposrednoj, verbalnoj komunikaciji sa izvorom podataka, odnosno davaocem iskaza, ali je istovremeno i način posrednog sakupljanja podataka zato što između događanja i podataka o događanju posreduje ispitanik, odnosno davalac iskaza. NAUČNO ISPITIVANJE - Zbog velike rasprostranjenosti i čestog korišćenja u naučnoj javnosti je ustaljeno shvatanje da je to jednostavna i brza metoda. Međutim, iskusni istraživači znaju da je ispitivanje jedan relativno spor postupak koji zahteva mnogo vremena i napora, a koji često donese razočaravajuće rezultate usled nepotpunosti, neodređenosti, pa i odstupnice samih ispitanika prema učešću u intervjuima i anketama. U metodološkom smislu ispitivanje je postupak prikupljanja podataka posredstvom verbalne komunikacije koja se uspostavlja između istraživača i lica za koje se pretpostavlja da te podatke može pružiti. 13

■ Ispitivanje se može vršiti pismeno ili usmeno, ali u svakom od njih razlikujemo dve faze ili dva smera komuniciranja. To su verbalna provokacija, odnosno postavljanje pitanja i verbalna reakcija, odnosno odgovaranje ispitanika. ■ Verbalna provokacija je samo pitanje koje istraživač postavlja ispitaniku u pismenoj ili usmenoj formi. Pitanje se odnosi na određene sadržaje stvarnosti koji su predmet istraživanja. ■ Verbalnu reakciju čine odgovori ispitanika na postavljenopitanje. Oni, takođe, mogu biti pismeno ili usmeno iskazani, a kroz njih subjekt saopštava svoje iskustvo ili svoj stav o pojavama koje su predmet istraživanja. ■ Podaci dobijeni ispitivanjem mogu se odnositi na sve tri vremenske dimenzije – prošlost, sadašnjost i budućnost, što se ne može ostvariti drugim istraživačkim metodama kao što su posmatranje ili eksperiment. Tehnike ispitivanja Intervju je tehnika ispitivanja kojom se putem naučnog razgovora između ispitivača i ispitanika dolazi do podataka značajnih za istraživanje. To je verbalna komunikacija između dvoje i više ljudi o nekoj problematici. Kroz tu komunikaciju prikupljaju se podaci kroz govorno opštenje sa ciljem da se one upotrebe u naučne svrhe. To je dinamičan proces sačinjen od pitanja i odgovora, ali i drugih oblika neverbalne komunikacije, što ga čini složenim socijalnim kontaktom. Čine ga ispitivač, ispitanik i postupak ispitivanja.To je uvek razgovor lice u lice dve osobe, ili više ljudi, koji na sebe preuzimaju određene uloge. Neophodno ga je unapred isplanirati i pripremiti. Pripreme zavise od više činilaca: predmet ispitivanja, postavljanje ciljeva, sama vrsta intervijua. Prvi uslov planiranja i pripremanja intervijua je dobro poznavanje oblasti o kojoj se želi razgovarati. Ispitivač mora da poznaje činjenice iz oblasti koja je predmet ispitivanja, što povlači obuku ispitivača i proveru njegovog znanja. Ostali uslovi su poznavanje tehnike intervijua, ispitanika, sačinjavanje liste pitanja, zavisno od namene i vrste intervijua, stvaranje atmosfere koja doprinosi međusobnom poverenju između učesnika, obezbeđivanje potrebnog vremena, sposobnost da ispitivač sluša ispitanika. Intervju – osnovna pravila 1. Vreme intervjua treba unapred dogovoriti. 2. Pitanja koja planiramo da postavimo treba unapred pripremiti. 3. Treba zatražiti dozvolu beleženja ili snimanja razgovora. 4. Dobro je ispitanika par dana pre intervjua podsetiti na predstojeći razgovor i dati mu listu s pripremljenim pitanjima. 5. Treba biti tačan, držati se plana pitanja i imati svoju kopiju plana pitanja u slučaju da je ispitanik svoju zagubio. 6. Tokom razgovora treba odmah pitati ako nam izlaganje ispitanika nije jasno. 7. Nakon intervjua kada sredite materijal u oblik koji je podoban za vašistraživački izveštaj treba materijal pokazati ispitaniku i tražiti njegovu pismenu dozvolu za njegovo korištenje kao podataka u vašem izveštaju. Anketa je tehnika prikupljanja podataka u kojoj ispitanik samostalno popunjava prethodno pripremljen obrazac sa pitanjima. ■ Inqvesita (italijanska reč) = istraga, 14

■ Enquete (francuska reč) U našem jeziku upotreba reči anketa se vezuje za postupak prikupljanja mišljenja, stavova i ocena, kako u nauci, tako i u svakodnevnom životu. Anketa, kao tehnika prikupljanja podataka, često se koristi u istraživanjima društvenih nauka, a naročito u sociologiji. Ima jasno određeno mesto tehnike ispitivanja u nauci. To je istraživački postupak kojim se ispitanicima postavljaju pitanja u vezi sa činjenicama od naučnog interesa, a koja su ispitanicima poznata, ili pitanja u vezi sa mišljenjem ispitanika. Anketa – prednosti: u kratkom vremenu se mogu sakupiti mišljenja velikog broja ljudi, sprovođenje nije skupo, ovako dobijeni podaci su standardizovaniji od onih dobijenih intervijuom. Anketa u naučne svrhe - Anketni list sa preciznim pitanjima se dostavlja ispitanicima koji odgovaraju na pitanja iz raznih oblasti (kulture, umetnosti, politike i sl.). Rezultati ankete se analiziraju i na osnovu njih se izvlače zaključci. Anketa u naučne svrhe znači skup izjava, stavova, mišljenja više učesnika kompetentnih da pruže odgovore na konkretno postavljeno pitanje. On-line anketa je anketa koja se sastoji od jednog ili manjeg broja pitanja, postavlja se na internet stranice pored drugih sadržaja i ispunjava prema nahođenju ispitanika sa ciljem da se u kratkom vremenu ispita mišljenje javnosti (ili nekog njenog dela) o određenoj temi. Pitanja su jednostavna, kratka i jasna sa ponuđenim odgovorima. E-mail ankete: funkcionišu putem e – pošte, anketa se direktno šalje ispitaniku putem mail adrese, a posebna aplikacija obrađuje pristigle ispunjene ankete, manjkavost je nemogućnost interakcije sa ispitanikom. Upitnik je brz i efikasan istraživački instrument. Sastoji se od unapred utvrđenih pitanja koja ne smeju biti dvosmislena. Postoje upitnici otvorenog (bez ponuđenih odgovora) i zatvorenog tipa (sa ponuđenim odgovorom), a oba imaju za cilj dobijanje potrebnih informacija i što tačnijih podataka i da pomogne anketaru da dovede inspitanika u takvo okruženje da mu što lakše i bolje iznese mišljenje. Upitnik – prednosti - Može se primenjivati na razne tipove populacije istraživanja, i na jedno široko polje različitih informacija koje pomoću njega možemo dobiti. Dobra strana upitnika je njegova ekonomičnost, fleksibilnost zadavanja i sakupljanje podataka od velikog broja ispitanika za kratko vreme. Pitanja otvorenog tipa 1. Godina rođenja: _________________ 2. Pol: ____________ 3. Koju ste školu završili: ____________ Pitanja zatvorenog tipa Godina rođenja: _____________ Spol: M Ž Koju ste školu završili: a) osnovnu školu i manje b) srednju školu ... Koliko dugo imate promene na koži zbog kojih ste danas došli dermatologu? 15

a) manje od 1 mesec b) 1-6 meseci Psihološka strategija pitanja: a. Interes mora rasti postepeno u toku anketiranja, tako daučešće ispitanika bude sve jače i neposrednije; b. Pitanja moraju ići od lakših prema težima; c. Ne smeju se postavljati preuranjena ili iznenađujuća pitanja; d. Treba izbegavati pitanja koja bi mogla zbuniti ispitanika; e. Izbegavati skokovite prelaze i polagano i oprezno prelaziti sjedne grupe problema na drugu.

6. Стручни и научнирадови Naucni radovi predstavljaju rezultat dugogodisnjeg bavljenja oderdjenom naucnom disciplinom, tj. Uskom oblasti odredjene naucne discipline i oni treba da nose informacije i cinjenice koje do tada siroj naucnoj javnosti nisu bile poznate. Dakle, naucni radovi sun e samo informativni, oni po definiciji sadrze i znacajne pomake u poimanju odredjenih naucnih pitanja, nude nova resenja, nove metode i tehnike za pristup odredjenim problemima od znacaja za odredjenu naucnu oblast. Pretpostavke za definisanje teorijskog modela ili potvrdu istih na osnovu sirokog spectra cinjenica koje je utvrdio, proveri i definise autor naucnog rada. Naucni radovi sadrze i sazetak koji se obicno prevodi na neke od svetskih jezika, kao sto sam naziv govori ovde se ukratko iznosi sadrzina i cilj rada. Iako je dug evga nekoliko recenica ili oko 250 reci veoma je vazan, pout naslova. Mnogi citajuci sazetak odlucuju da li se citati ceo rad ili ne, pa se reci moraju pazljivo birati. Ako se radi o naucnom clanku sazetak ce se naci na pocetku rada. U obimnijim radovima mozemo ga naci i na kraju, ispred indeksa. Strucni radovi ili radovi vezani za odredjenu profesiju nemaju naucnu vrednost u najuzem smislu. Oni se pisu da se strucnoj publici, pre svega kolegama iz iste oblasti, predstave novi trendovi u procesu obavljanja odredjenih aktivnosti, unapredjenja vec postojecih tehnika i metoda, kao i nove tehnike i metode koje odredjenoj strucnoj grupaciji mozda do tada nisu bile poznate, a koje nude znacajno poboljsanje uslova i rezultata rada. Izrada svakog rada podrazumeva odredjenu pripremu. Priprema je po obimu, sadrzini i vremenu razlicita, a zavisi od stepena rada. Najmanja je za seminarski rad, a najduza i najobimnija priprema je za izradu doktorske disertacije. Priprema rada podrazumeva nekoliko uobicajenih faza: -

izbor oblast i teme za izradu rada

-

izbor literature

-

formulisanje naslova

-

i kao poslednja faza struktura rada.

1)

Izbor oblast i teme

16

Student bira temu sa spiska profesora ili je zajedno sa profesorom formulise prema svojim interesima i sklonostima. Tema je ono sa cime student pocinje u svo istrazivackom postupku. Ona legitimize njegove ambicije, namere i interesovanja. 2)Izbor literature i drugih izvora za izradu rada Za izradu rada ova faza predstavlja najvazniji deo u pripremi za izradu rada. Polazi se od toga koja literature i izvori su dostupni za obradu neke teme i analizu problema. Polazno mesto u traganju za literaturom je biblioteka fakulteta, univerzitetska biblioteka, dokumentacioni centri, arhivi i elektronski mediji i internet. 3) Formulisanje naslova rada Naslov treba da izrazi sustinu rada; da bi privukao paznju naslov treba da bude jasan, precizno formulisan i informativan. 4) Struktura rada je skica rada, odnosno plan kako ce se kretati pojedine faze izrade, treba da sadrzi najmanje 4 dela: •

Uvod- u kome se navode osnovne teze iz izbora teme i stavovi iz konsultovane literature

• Teorijski okvir istrazivanja- gde se skiciraju osnovni pojmovi i kategorije koje ce se u radu objasnjavati, zatim pregled teorijskih postavki i istrazivanja drugih autora • Osnovni rezultati rada- predstavljaju glavni i najveci deo rada, analizu problema i predmet istrazivanja, obradu hipoteza, teorijske postavke, naucne dokaze i doprinose i prakticne primere • Zakljucak, literature i prilozi- u ovom delu strukture rada daju se osnovne beleske o tome sta ce obuhvatati zavrsni deo rada. Seminarski rad je pocetni korak kojim student stice znanje i iskustvo u pisanju strucnih radova. Treba ga shvatati kao deo obrazovnog procesa, kao mogucnost da se kroz samostalnu istrazivacku delatnost nauci nesto vise. Teme kojima se bavi u togu tog procesa su u najvecem broju slucajeva vec veoma detaljno obradili drugi autori. Pri izradi seminarskog rada ocekuje se da se detaljno pregleda postojeca literature na odredjenu temu. Izradom seminarsko rada student pokazuje da je sposoban da primenjuje moetodoloski postupak i principe tokom izrade rada. Optimalni obim seminarsko rada treba da iznosi 4000-5000 reci, odnosno 30 000- 32 000 karaktera sa prazninama (10- 15 stranica) Diplomski rad je zavrsni rad studenta na diplomski studijama cijom odbranom student stice pravo na dodelu diplome o uspesno zavrsenim studijama na fakultetu. Taj rad mora da bude samostalna, kvalitetna, strucna, stilski i jezicki obradjena tema. On podrazumeva vidljiv napredak u metodoloskom i analitickom pristupu radu u odnosu na seminarski rad. Seminarski rad na posdiplomskim studijama ovaj rad treba da bude metodoloski, analiticki, stilski i jezicki za stepenicu visi od diplomskog rada. Student postdiplomac treba da pokaze punu samostalnost u izboru teme i problema istrazivanja, da vlada svim vaznim metodoloskim postupcima, da koristi reprezentativne izvore, adekvatnu i aktuelnu literature, da iznosi jasne stavove i pouzdane prakticne primere. Ovaj rad treba da sadrzi imedju 8,5 i 10 000 reci, 60-65 000 karaktera racunajuci praznine. Doktorska disertacija je samostalno originalno naucno delo koje kadidat radi uz pomoc mentora. Za razliku od prethodnih radova, doktorska disertacija daje konkretan doprinos nauci, zauzima proctor u mozaiku naucnog polja na koje se odnosi i ulazi u naucni system. Odbranom doktorske disertacije kandidat stice najvisi naucni stepen koji dodeljuje fakultet, odnosno univerzitet. Optimalni obim treba da bude oko 75 000 reci. Doktorske disertacije se kod nas predaju biblioteci fakulteta na kojem su odbranjene, a posle zvanicne promocije 17

u rektoratu univerziteta, dostavljaju se i univerzitetskoj biblioteci. U svetu je trend da se prikupljaju elektronske forme doktorske disertacije koje se cuvaju u digitalnim repozitorijumima univerzitetskih biblioteka. Osnovni elementi rada: 1) Naslovna strana je prva strana rada koja treba da pruzi osnovne podatke o autoru i o radu. Iz tog razloga naslovna strana treba da sadrzi sledece elemente: ime i prezime autora, broj indeksa, naslov rada, naznaku vrste rada, naziv visokoskolske institucije, naziv predmeta, akademsku titulu, ime i prezime mentora, mesto, mesec i godinu predaje rada. Ovi obavezni elementi treba da budu na odgovaraju nacin rasporedjeni na naslovnoj strani (koja se ne oznacava brojem).Diplomski rad i doktorska disertacija dodatno sadrze spoljnu stranu, odnosno korice koje dolaze pre naslovne stranice i ponavljaju se podaci sa naslovne stranice. 2) Sadrzaj- obavezni deo svakog strucnog rada, predstavlja sistematski pregled structure rada koji pruza osnovne informacije o delovima rada i mestu na kome se oni nalaze u radu. Sadrzaj se najcesce nalazi na pocetku rada, pre uvoda ili posle naslovne stranice. 3) Uvod- tekst rada obavezno zapocinje uvodom. Cilj uvoda je da kod citalaca probudi interesovanje id a ga preliminarno upozna sa tematikom koja se obradjuje u radu. Uvod treba da bude kratak, jezgrovit, jasan, informativan i interesantan. 4) Razrada je glavni deo rada, odnosi se na razradu izabrane teme, ovaj deo zauzima najvise prostora u radu i obicno je podeljen na vise uzih delova. 5) Zakljucak kao zavrsni deo rada. U zakljucku se na precizan i logican nacin iznose rezultati i spoznaje do kojih se doslo u obradi teme. Zakljucak se pise na posebnoj strani a njegova duzina treba da se krece 1-2 strane teksta. 6) literatura.

Literatura- detalji svih citiranih dokumenata navode se na kraju rada, u delu pod nazivom

7. Структура, форма, језик и стил научних радова Научни радови представљају резултатдугогодишњег бављења одређеном научномдисциплином, тј. уском области одређененаучне дисциплине и они треба да носеинформације и чињенице које до тада широјнаучној јавности нису биле познате. Они су не само информативни, већ по дефиницији садрже и значајне помаке упоимању одређених научних питања, нуденова решења, нове методе и технике заприступ одређеним проблемима од значаја заодређену научну област. Претпоставке задефинисање теоријског модела или потврдуистих на основу широког спектра чињеницакоје је утврдио, проверио и дефинисао ауторнаучног рада. Садрже и сажетак који се обично преводи на неке од светских језика. Као што самназив говори овде се укратко износи садржина ициљ рада. Иако је дуг свега неколико реченицаили око 250 речи веома је важан, попут наслова.Многи читајући сажетак одлучују да ли се читатицео рад или не, па се речи морају пажљивобирати.Ако се ради о научном чланку сажетак ће се наћина почетку рада. У обимнијим радовима можемога наћи и на крају, испред индекса. • Стручни радови или радови везани за одређенупрофесију немају научну вредност у најужем смислу.Они се пишу да се стручној публици, пре свегаколегама из исте области, представе нови 18

трендови упроцесу обављања одређених активности,унапређења већ постојећих техника и метода, као инове технике и методе које одређеној стручнојгрупацији мозда до тада нису биле познате, а којенуде значајно побољшање услова и резултата рада. Израда сваког рада подразумева одређену припрему.Припрема је по обиму, садржини и временуразличита, а зависи од степена рада. Најмања је засеминарски рад, а најдужа и најобимнија припремаје за израду докторске дисертације. Припрема рада подразумева неколико уобичајених фаза: • 1) Избор област и теме Студент бира тему са списка професора или је заједно са професоромформулише према својим интересима и склоностима. Тема је оно сачиме студент почиње у свом истраживачком поступку. Оналегитимише његове амбиције, намере и интересовања. • 2) Избор литературе и других извора за израду рада За израду рада ова фаза представља најважнији део у припреми.Полази се од тога која литература и извори су доступни за обрадунеке теме и анализу проблема. Полазно место у трагању залитературом је библиотека факултета, универзитетска библиотека,документациони центри, архиви и електронски медији и интернет. • 3) Формулисање наслова рада Наслов треба да изрази суштину рада; да би привукао пажњу насловтреба да буде јасан, прецизно формулисан и информативан. • 4) Структура рада Структура рада је скица рада, односно план како ће секретати поједине фазе израде, треба да садржинајмање 4 дела: • Увод - у коме се наводе основне тезе из избора теме иставови из консултоване литературе • Теоријски оквир истраживања - где се скицирајуосновни појмови и категорије које ће се у радуобјашњавати, затим преглед теоријских поставки иистраживања других аутора • Основни резултати рада - представљају главни инајвећи део рада, анализу проблема и предметистраживања, обраду хипотеза, теоријске поставке,научне доказе и доприносе и практичне примере • Закључак, литературе и прилози - у овом делуструктуре рада дају се основне белешке о томе шта ћеобухватати завршни део рада. • Семинарски рад је почетни корак којим студентстиче знање и искуство у писању стручних радова.Треба га схватати као део образовног процеса, каомогућност да се кроз самосталну истраживачкуделатност научи нешто више. Теме којима се бави утоку тог процеса су у највећем броју случајева већвеома детаљно обрадили други аутори. При израдисеминарског рада очекује се да се детаљно прегледапостојећу литературу на одређену тему. Израдом семинарског рада студент показује да јеспособан да примењује методолошки поступак ипринципе током израде рада. Оптимални обимсеминарског рада треба да износи 4000-5000 речи,односно 30 000- 32 000 карактера са празнинама (10-15 страница). Да би рад био прегледан, користе се словавеличине 12 pts у тексту, а за писањенапомена, референци величине 10 pts.Препорука је да маргине буду све по 3 cm, аразмак 1,5 line. Насловна страна мора бити 19

прегледна, важнаје примена стандардизованог распоредаелемената а величина слова треба да буде 14или 16 pts Прва страница рада која пружа основне податке осамом аутору и његовом раду и мора да садржи: • Назив универзитета и факултета(Универзитет у Београду, Филолошки факултет, Катедра за библиотекарство и информатику)• Наслов рада, • Врста рада, • Назив предмета, • Име и презиме аутора/студента• Број индекца ,• Академсака титула, име и презиме професора ,• Место, месец и година предаје рада Насловна страна нема пагинацију. Сажетак се наводи на посебном листу и преводи се на некиод страних језика.Укратко се износе садржина и циљ рада. У њему се истичу проблеми који се обрађују у раду,кратак увид и начин решења и крајњи резултатрада. Иако је кратак (до 250 речи), веома је важан. Многи, читајући сажетак, одлучују да ли ће читатицео рад или на па се речи морају пажљиво битати. На крају сажетка се стављају и кључне речи којеподразумевају навођење битних појмова који се ураду јављају. Садржај - Обавезни део сваког рада. Налази се на почетку рада, иза сажетка. Пружа систематизован преглед рада, дајућиувид о деловима рада и месту на коме сеналазе. Таксативно су наведени наслови иподнаслови, прегледно са бројем странице накојој су смештени. Увод - Текст рада започиње уводом. Аутор уводом представља рад и покушава дазаинтересује читаоца за даље читање. У уводу се представља избор предмета који сеистражује, одређује предмет истраживања,постављају хипотезе. Разрада теме - Заузима највећи део рада. Дели се на неколико мањих делова, а препорука једа то буду три дела: - Историјско-теоријски део (излаже познате,дефинишу кључни појмови)

се

настанакпроблема

и

теоријске

чињенице

које

су

- аналитичко-експериментални део (описују сепоступци који су урађени, принципи и методе којесу примењене у поступку прикупљања података ињихова анализа) - перспективни део (резултат и образложењерада, повезивање теоријских закључака) Закључак - Завршни део рада. На прецизан и логичан начин се износерезултати рада и сазнања до којих се дошло утоку рада. Садржи одговоре на питања постављена у уводу. Њиме се потврђује или одбацује главнахипотеза. Пише се на посебној страници, а дужине јеједне до две странице. Литература - Наводи се на засебној страни. Наводе се сви извори који су коришћени у процесу израде рада. Наводе се стилом за који се определио ауторили оним који се од њега тражи. Уз податке добијене путем Интернетаобавезно се наводи адреса и дан када сетоме приступило. • Дипломски рад је завршни рад студента надипломским студијама чијом одбраномстудент стиче право на доделу дипломе оуспешно завршеним студијама на факултету.Тај рад мора да буде самостална, квалитетна,стручна, стилски и језички обрађена тема. Онподразумева видљив напредак уметодолошком и аналитичком приступу раду уодносу на семинарски рад. • Семинарски рад на постдипломскимстудијама треба да буде методолошки,аналитички, стилски и језички за степеницу вишиод дипломског рада. Студент постдипломац требада покаже пуну самосталност у избору теме ипроблема истраживања, да влада свим важнимметодолошким поступцима, да користирепрезентативне изворе, адекватну и актуелнулитературу, да износи јасне ставове и 20

поузданепрактичне примере. Овај рад треба да садржиизмеђу 8500 и 10 000 речи, 60-65 000 карактерарачунајући празнине. • Докторска дисертација је самостално оригиналнонаучно дело које кадидат ради уз помоћ ментора. Заразлику од претходних радова, докторска дисертацијадаје конкретан допринос науци, заузима простор умозаику научног поља на које се односи и улази у научнисистем. Одбраном докторске дисертације кандидат стиче највишинаучни степен који додељује факултет, односноуниверзитет. Оптимални обим треба да буде око 75 000речи. Докторске дисертације се код нас предајубиблиотеци факултета на којем су одбрањене, а послезваничне промоције у ректорату универзитета, достављајусе и универзитетској библиотеци. У свету је тренд да сеприкупљају електронске форме докторских дисертацијекоје се чувају у дигиталним репозиторијумимауниверзитетских библиотека. Дипломски рад и докторска дисертација додатносадрже спољну страну, односно корице које долазе пренасловне странице и понављају се подаци са насловнестранице. • Садржај - обавезни део сваког стручног рада,представља систематски преглед структуре рада којипружа основне информације о деловима рада и местуна коме се они налазе у раду. Садржај се најчешћеналази на почетку рада, пре увода или посленасловне странице. • Увод - текст рада обавезно започиње уводом. Циљувода је да код читалаца пробуди интересовање и дага прелиминарно упозна са тематиком која сеобрађује у раду. Увод треба да буде кратак, језгровит,јасан, информативан и интересантан. • Разрада је главни део рада, односи се на разрадуизабране теме, овај део заузима највише простора ураду и обично је подељен на више ужих делова. • Закључак као завршни део рада. У закључкусе на прецизан и логичан начин износерезултати и спознаје до којих се дошло уобради теме. Закључак се пише на посебнојстрани а његова дужина треба да буде 12стране текста. • Литература - детаљи свих цитиранихдокумената наводе се на крају рада, у делупод називом литература. Упутство за обликовањедокторске дисертације • Докторски рад пише се на српском језику или надругом језику, у складу са Законом, и садржиупоредну насловну страну, проширени резиме (до4 стране) и кључне речи на српском и енглескомјезику. Рад треба да буде штампан на папиру формата А4(210x297mm) са маргинама од 30mm. Проредосновног текста рада треба да буде подешен на 1,5ред. Текст сваке стране треба да буде логичноподељен у одељке.Текст се штампа једнострано и стране требада буду нумерисане.Броје се све стране од Увода до краја рада.Нумерација се пише у доњем десном углу. Облик писма (фонт) којим се штампа докторскирад треба да буде типа антиква (серифнифонтови, као што су: Times New Roman,Garamond, Cambria, Minion, Book Antiqua, LinuxLibertine и слични), осим корица и насловнестране, за које се користи облик писма типагротеск (бесерифни фонтови, као што су: Arial,Helvetica, Gill Sans, Calibri, Myriad, Linux Biolinum,и слични). Величина писма у тексту докторскограда треба да буде 12 типографских тачака. Све табеле и слике треба да имају одговарајућинаслов и да буду нумерисане.Бројеви и наслови табела налазе се увек изнадтабела.Бројеви и наслови слика налазе се увек исподслика. Ако илустрација није изворни допринос аутораобавезно је навођење извора. Опште правило је да се у свим писанимрадовима увек јасно мора одвојити туђи тексти туђи подаци од ауторовог текста, његовихзакључака, идеја, података и сл. Од другихаутора се могу преузети мањи делови текста,али се то увек мора означити наводницима,уз тачно навођење на уобичајен начин утексту и литератури одакле је текст преузет.Предати рад мора да буде

21

укоричен у тврдиили броширани повез. Електронска верзија рада мора битиидентична штампаној и у формату заархивирање у дигитални репозиторијумУниверзитета у Београду. Шта докторска дисертација мора да садржи? • Насловну страну на језику на којем је рад писан. Иза ње следи насловна страна на енглеском језику. Страну са информацијама о ментору и члановима комисије, изјаве захвалности (необавезно), садржај, текст рада по поглављима, литературу, прилози (необавезно), биографију аутора, изјаву о ауторству, Изјаву oистоветности штампане и електронскеверзије докторског рада, Изјаву окоришћењу. • У циљу адекватног похрањивања докторске дисертације у Дигитални репозиторијум Универзитета у Београду, ускладу са начелом отвореног приступа научном знању,обавезни саставни део дисертације су и: - потписана изјава о ауторству, којом се тврди да удокторској дисертацији нема делова којима се нарушавајуауторска права других особа - потписана изјава да су обе верзије, штампана иелектронска, истоветне - потписана изјава којом се овлашћује Универзитетскабиблиотека „Светозар Марковић“ да дисертацију чува уДигиталном репозиторијуму Универзитета у Београду, теје учини доступном јавности, под условима дефинисанимлиценцом за коју се аутор одлучи. Основни процеси у припреми текста за штампу(техничкаобрада текста, коректура, лектура, редакција, приређивање) Предајом рукописа за штампу посао нијезавршен. Издавачки одбор тражи мишљењерецензента. Циљ рецензије јесте повећањеквалитета научне продукције јер рецензентуказује на могуће пропусте у раду (негативнарецензија) или на квалитете у раду(позитивна рецензија). Техничка обрада текста - активност усмерена на израду форме, односностварања коначног изгледа текста; реализује се помоћу програма специјализованих заграфичко обликовање страница и текста унутарњих. Најпознатији програми за обраду текста су: TextEditor, Corel Word Perfect, Open Office Writter, докје, несумњиво најкоришћенији Microsoft Word. Ови програми омогућавају брзо и лако писање иунос текста, исправљање, обликовање,умножавање, као и унос слика, сврставањеподатака у табеле, графиконе, шеме и др. Прелом претходно обрађеног текста обављаобучени оперативни уредник у програму посебноспецијализованом за ову врсту послова.Најпознатији програм дизајниран за преломтекста је QuarkXPress, намењен професионалнимкорисницима, а служи за склапање постојећихелемената, текста, слика и графичких приказа. • Каталогизација у публикацији – CIP(Cataloging in publication) је пројекат којиомогућује информисање о новим књигамаиздавача једне земље чије је излажење у току,чиме се остварује праћење издавачкепродукције у тој земљи и обезбеђује основнипринцип Универзалне библиографскеконтроле (UBC – Universal BibliographicControl) – да се публикација каталогизираједном и то у земљи из које потиче. Основни задаци CIP-a су да даје брзу и целовитуинформацију о новим насловима. Његовефункције су, у том контексту, вишеструке: служи као најава књиге, поспешује продају,издавачима омогућава израду властитих каталогаи даје увид у продукцију других издавача,поспешује маркетинг и афирмацију књиге 22

усвету, едукује нове издаваче, поспешује набавку иобраду књига у библиотекама и служи законтролу пристизања обавезног примерка унационалне библиотеке. Народна библиотека Србије овлашћена је да,у складу са Законом о библиотечкојделатности, израђује каталошки запис упубликацији - CIP (Cataloguing in Publication). За издаваче из АП Војводине каталошкизапис у публикцији израђује БиблиотекаМатице српске у Новом Саду у сарадњи саНародном библиотеком Србије. Запис који добијају публикације (монографске,серијске и некњижна грађа) у штампаној иелектронској форми, представља сажету и, умеђународним размерама, унифицирануинформацију о библиографским и садржинскимкарактеристикама публикације. Поред Закона о библиотечкој делатности иЗакон о издавању публикација обавезујеиздавача да на свакој новој публикацијиодштампа каталошки запис на начин прописанУпутством о каталогизацији у публикацији - CIP.

8. Библиографија у функцији научног рада Bibliografija Bibliografija kao samostalna ali i pomoćna naučna disciplina predstavlja polazište svakog naučnog rada.Bibliografija je nauka koja ima sopstvene naučne metode, bibliografski i klasifikacioni, i koristi ih u cilju sistematizacije ljudskog znanja i njegovih raznorodnih produkata. Kako svoje naučne metode ustupa drugim naukama, tretirana je i kao pomoćna, ali ne i podređena naučna disciplina. Metodološki, bibliografija podrazumeva istraživanja na polju spoznavanja, popisivanja, opisivanja i razvrstavanja građe u skladu sa unapred zadatim programom, principima i ciljevima rada. Rezultat bibliografskih istraživanja je popis publikacija uređen po nekom zajedničkom obeležju, ustanovljene namene, tipa i strukture, čija tačnost, potpunost i doslednost zavise od stepena obrazovanja, naučne discipline i savesnosti bibliografa. Podela bibliografija: Po vremenu koje obuhvataju: 1. Tekuće bibliografije; 2. Tekuće-kumulativne bibliografije; 3. Retrospektivne bibliografije. Po vrsti građe koju popisuju: 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7.

Bibliografija bibliografija; Bibliografija periodike; Bibliografija rukopisa; Bibliografija enciklopedija; Bibliografija knjiga; Bibliografija članaka; Bibliografija rečnika 23

8. Bibliografija disertacija; Po karakteru opisa: Registracione –indikativne bibliografije (pružaju osnovne informacije o publikaciji) Anotirane mogu biti: Deskriptivne –nude opis same publikacije Rekomandirane –napomena može da sadrži deo recenzije, preporuku, podatak o nagradama Referativne –donose sažetak sadržaja publikacija Kritičke –napomene bibliografa u vidu kritičkog osvrta na publikaciju. Registri u bibliografijama Sastavni deo svake bibliografije čine razne vrste registara ili indeksa koji pomažu u snalaženju prilikom služenja bibliografijom. Oni pomažu bržem pronalaženju podataka koji nas interesuju, zadovoljavaju našu radoznalost da li se u konkretnoj bibliografiji nalazi neki autor ili neko drugo ime, pojam, predmet, periodična publikacija, naziv teksta itd. Postoji više vrsta registara ili indeksa: 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11.

Indeks autora (autorski ili imenski registar) Indeks stvari ili pojmova (predmetni registar) Stručni indeks Indeks geografskih naziva i pojmova Unakrsni indeks Indeks naslova Indeks šifara, inicijala i pseudonima Indeks prevodilaca Indeks periodičnih publikacija Indek izdavača i štampara Hronološki indeks ...

Osnovni stav je: U registar unosimo sva imena koja se na bilo koji način u bibliografiji pominju. Imena, odnosno pojmovi, predmeti i dr. se u registrima slažu alfabetski (azbučnim ili abecednim redom). Alfabetski red mora da bude podudaran sa pismom na kome je bibliografija stvarana. Za uspešnu izradu registara neophodno je veliko opšte znanje i specijalno poznavanje predmeta koji bibliografski popisujemo, kao i veština u služenju primarnim i sekundarnim izvorima i stručnom literaturom. Izrada registara ne predstavlja lak posao za bibliografa jer nije ni malo lako utvrditi puna imena i prezimena brojnim ličnostima koje se pojavljuju, a posebno je teško razrešiti njihove inicijale ili pseudonime. Bibliografski izvori 1. Štampani (enciklopedije, leksikoni, rečnici, katalozi, bibliografije...) 2. Neštampani (rukopisi, arhivska dokumentacija...) 3. Živi (komunikacija sa rođacima, prijateljima, poznanicima...) 24

Nacionalna bibliografija Tekuća nacionalna bibliografija Srbije registruje izdavačku produkciju u Republici Srbiji. Izrađuje se de visu na osnovu obaveznog primerka Narodne biblioteke Srbije i Biblioteke Matice srpske.

9. Библиографскоцитирање - значај и модели Autor se opredeljuje da citira mišljenje drugog istraživača iz više razloga: poštujući naučni autoritet i autorska prava drugih naučnika; kako bi predstavio kontinuitet naučne misli o temi koju proučava; sa željom da prethodna saznanja posluže kao predložak njegovim sudovima; u težnji da potvrđivanjem ili oponiranjem čitaoce ubedi u validnost sopstvenog stava; u nameri da čitaoce upozna sa bibliografskim podacima o svim, ili odabranim ranijim radovima, kako bi takva selektivna ili potpuna bibliografija uvek mogla biti izvor novih istraživanja; sa ciljem da opravda sopstveno bavljenje tom temom i istakne originalnost svojih sudova. Preuzimanje tuđih stavova, u celini ili parcijalno, bez navođenja tačnih i proverljivih bibliografskih podataka, rezultira plagijatom, a ne originalnim naučnim radom. Predstavlja standardizovan metod prikazivanja izvora informacija koje su korišćene u pisanju naučnog rada, i to na jedinstveni način koji identifikuje (potpuno opisuje) njihove izvore Obezbeđuje bibliografsku informaciju o izvoru (autor, naslov, godina publikacije, broj stranice i dr.) Označavamo da neka ideja nije naša; prikazujemo zasluge drugih autora, bilo da se sa njima slažemo ili ne. Preciziramo na čije se ideje pozivamo, odnosno na kom materijalu je bazirana analiza, diskusija ili zaključci. Omogućavamo čitaocima da pronađu radove na koje se pozivamo, kako bi mogli da ih ispitaju i sami (u smislu potvrde, opoziva ili prosto daljeg istraživanja teme). Izvori se ne navode samo za ono što se smatra opštim znanjem. Pravila bibliografskog citiranja Korektno navođenje svih izvora koji su korišćeni za pisanje rada Svi izvori korišćeni za pisanje u radu se pojavljuju obavezno dva puta: u tekstu rada (u fusnoti ili u bibliografskoj parentezi) i u popisu korišćene literature. Svaki spomenuti izvor podataka koji je naveden u radu mora se navesti i u literaturi; isto tako, ne može se referenca navesti u popisu literature, a da nije spomenuta u tekstu. Lista referenci na kraju rada mora da sadrži sve detalje svih citata iz teksta. Citiranje u širem smislu obuhvata: Doslovno navođenje tuđih reči, kada obavezno koristimo znakove navoda i u napomeni (a potom i u bibliografiji) stavljamo ime autora; Parafraziranje, prenošenje tuđih reči koje ne mora biti doslovno, bez upotrebe znakova navoda, ali uvek uz obavezu da navedemo autora; Rezimiranje, skraćeno, sažeto navođenje tuđih ideja. 1. Doslovno navođenje je tačna reprodukcija reči koje su napisane u drugom radu. Ukoliko je originalni tekst teško preformulisati ili je formulisan na takav način da je potrebno sačuvati autentičnost, onda se taj deo 25

teksta najčešće doslovno citira uz obavezno stavljanje znakova navoda i broja stranice sa koje je preuzet. Izvor iz kojeg smo preuzeli deo moramo navesti i na samom kraju rada u spisku referenci. 2. Parafraziranje neke rečenice (ili većeg dela teksta) iz drugog rada podrazumeva prepričavanje svojim rečima koje je u istom obimu kao i originalna rečenica. Za razliku od direktnog citiranja, parafrazirani tekst se ne piše u navodima i ne označava se brojem stranice na kojoj se originalna rečenica nalazi. Međutim, obavezno je da se potpuna identifikacija parafrazirane reference navede na kraju rada u spisku korišćene literature. 3. Rezimiranje se odnosi na sažeto predstavljanje ideja ili delova rada sopstvenim rečima, pri čemu se sažeti tekst ne označava navodnicima, niti se navodi broj stranica. Izvor koji se sažeto predstavlja u tekstu takođe se navodi na kraju rada u spisku referenci. Autocitat je posebna vrsta citiranja (izvornog prenošenja, parafraziranja ili sažimanja) koja se javlja u dve varijante: autocitat rada i autocitat časopisa. Autocitat rada podrazumeva citiranje sopstvenih naučnih radova, dok autocitat časopisa podrazumeva citiranje radova iz naučnog časopisa u kojem objavljujemo naš naučni rad. Za navođenje bibliografskih podataka obavezno se opredeliti za jedan princip, lokalnog ili međunarodnog karaktera.Odabrani princip za bibliografsko citiranje treba u potpunosti poštovati i dosledno ga primenjivati.Izvor koji smo koristili uvek navoditi jezikom i pismom na kome je objavljen. Modeli citiranja - Pojedine nauke prema svojim potrebama oblikuju citiranje literature iz različitih izvora. 1. Chicago Style – prema priručniku Kate Turabian iz 1996. godine (umetnost, igra, istorija, muzika, filozofija, religija, teologija, pozorište) 2. MLA Style (Modern Language Association’s Style) – korišćen od 1983. godine u oblastima jezika i književnosti 3. APA Style (American Psychological Association’s Style) – najčešće primenjivan u oblastima poljoprivrede, antropologije, arheologije, astronomije, ekonomije, menadžmenta, obrazovanja, geologije, lingvistike, političkih nauka, psihologije, sociologije, ... 4. AMA Style (American Medical Association’s Style) 5. ISBD (International Standard for Bibliographic Description) – od polovine 80‐tih godina uvođen postupno za različite vrste bibliotečke građe 6. prema pravilima Srpske akademije nauka i umetnosti 7. prema pravilima Matice srpske Rad koji se citira mora biti naveden tako da je jednoznačno definisan i da ga je moguće lako pronaći. Postoji više sistema za citiranje korišćene literature, ali svima je zajedničko da se moraju navesti elementi kojima se određuje citirano delo. Za članak u časopisu to su: prezime i ime ili inicijali autora, naslov rada, godina, naslov časopisa, volumen, broj i stranice. Za monografsku publikaciju to su: prezime i ime ili inicijali autora, naslov knjige, mesto izdanja, izdavač, i ukoliko se doslovno navodi neki tekst, i stranica knjige na kojoj se taj tekst nalazi. Za poglavlje u knjizi to su prezime i ime ili inicijali autora poglavlja, godina izdanja, naslov poglavlja, urednik, naslov knjige, mesto izdanja, izdavač. Za rad objavljen u zborniku sa neke konferencije to su: prezime i inicijali ili ime autora, godina izdanja, naslov rada, naslov konferencije, urednik, mesto izdanja, izdavač.

26

Neki izdavači traže da se za knjige navede i standardni međunarodni broj knjige ISBN, za časopise i druge serijske publikacije standardni međunarodni broj časopisa ISSN, a za članke u onlajn dostupnim časopisima često se traži i DOI (Digital Object Identifier) broj. Citat veb stranice treba da sadrži prezime i ime ili inicijal autora, naslov teksta, naziv i adresu veb sajta, datum objavljivanja teksta (ako je naveden) i datum kada je tekst preuzet. Ako ste podatke preuzeli iz nekog drugog rada, a ne iz originalnog izvora, onda treba navesti izvor koji ste koristili. Dva osnovna sistema citiranja su: 1. navođenje u zagradi najosnovnijih podataka, uz navođenje potpunih podataka o korišćenom izvoru na kraju teksta u obliku alfabetski sređenog spiska literature (Vankuverski ili autorbroj sistem); 2. uvođenje brojeva u tekst na mestima gde se nalaze navodi iz odgovarajućih izvora ili se oni parafraziraju, a detaljni podaci o tim izvorima nalaze se u numerisanoj listi na dnu stranice (fusnote) ili na kraju teksta prema redosledu iz teksta (endnote) – Harvardski ili autor-datum sistem. Sistem numeracije citata se više koristi u prirodnim naukama i matematici, dok je navođenje autora u tekstu i alfabetske liste po autorima na kraju rada uobičajeno u društvenim i humanističkim naukama. Vankuverski sistem (tzv. autor-broj sistem) je dobio ime prema radnoj grupi – Međunarodnom udruženju urednika medicinskih časopisa čiji je prvi sastanak održan u Vankuveru 1978. godine. Vankuverska pravila propisuju numerički način citiranja, a format referenci preporucila je Nacionalna medicinska biblioteka Sjedinjenih americkih država. Ova pravila usvojilo je Međunarodno udruženje urednika medicinskih casopisa kao deo jednoobraznih zahteva za pripremu rukopisa koji se podnose biomedicinskim casopisima. Reference su označene arapskim brojevima u zagradi i to prema redosledu pojavljivanja u tekstu: «Kardiovaskularne bolesti su vodeći uzrok smrtnosti u vecini razvijenih zemalja (1) kao i značajan uzrok invalidnosti, gubitka radne sposobnosti, prevremene smrtnosti i sve većih troškova zdravstvene zaštite (2-5).» Ako se neka referenca citira i kasnije u tekstu, ima isti redni broj: «što pokazuje da je velika smrtnost od kardiovaskularnih bolesti (1)» U tekstu se može navesti i autor u slučaju kada treba naglasiti baš određenog autora: «Brown (2) je pokazao da…» U konačnom spisku literature, reference se ređaju u nizu prema redosledu (broju) njihovog prvog pojavljivanja u tekstu: 1. Smith SD, Jones AD. Organ donation. N Engl J Med. 2001;657:230-5. 2. Brown JG. Asphyxiation. Med J Aust. 2003; 432:120-4. Harvardski sistem (tzv. autor-datum sistem) - Harvardskim sistemom se propisuje navođenje prezimena autora i godine publikacije (npr. Smith, 2007) u samom tekstu, poželjno, ali ne i obavezno, na kraju rečenice. Prezime i godina treba da su u zagradi ukoliko prezime ne predstavlja deo rečenice. Ako postoje dva autora potrebno je upisati prezimena oba (bez inicijala) i godinu (npr. Smith and Mauri, 2007). Ako ih ima više upisuje se samo prezime prvog autora i dodaje rečca «i dr» (i drugi) za domaću literaturu ili «et al» (i drugi) za literaturu na engleskom jeziku. Ukoliko imamo više referenci jednog autora koje su objavljene iste godine dodaje se a, zatim b...

27

Izdavači časopisa i monografija od autora zahtevaju različite stilove citiranja. U svakom časopisu nalazi se uputstvo za autore u kojem je naveden i stil citiranja koji treba koristiti u radovima kada se šalju za objavljivanje. Mnogi bibliografski servisi daju korisnicima mogućnost da izaberu u kojem stilu žele da im se prikaže pronađena literatura na datu temu. Svi stilovi uključuju iste informacije kojima se identifikuje informacioni izvor, a razlikuju se u redosledu podataka o autoru, godini objavljivanja izvora, naslovu i broju stranica. Citati u elektronskim publikacijama pojavljuju se i kao hiperlinkovi u samom tekstu, kako bi čitalac mogao odmah da klikne i dobije originalni izvod. Предлог правила за библиографско цитирање Матице српске Године 2009. редакција Едиције “Библиографије” Лексикографског одељења Матице српске иницирала је размишљање о уједначавању библиографског описа при цитирању и навођењу литературе. Након вишемесечних дискусија, округлог стола и провере у пракси у појединим својим издањима, успостављен је, мање-више, предлог стандарда за библиографско цитирање Матице српске, који подразумева коришћење библиографске парентезе и позивање на списак коришћене литературе. На тај начин се штеди простор у штампаном материјалу и најмање нарушава континуитет мисли. Библиографска парентеза Библиографска парентеза, као уметнута скраћеница у тексту која упућује на потпуни библиографски податак о делу које се цитира, наведен на крају рада, састоји се од отворене заграде, презименa ау­тора (малим верзалом), године објављивања рада који се цитира, те ознаке странице са које је цитат преузет и затворене заграде. Презиме аутора наводи се у изворном облику и писму. (ИВИЋ 1986: 128) за библиографску јединицу: ИВИЋ, Павле. Српски народ и његов језик. – 2. изд. Београд: Српска књижевна задруга, 1986. Ако се цитира више суседних страница истог рада, дају се цифре које се односе на прву и последњу страницу која се цитира, а између њих ставља се црта, на пример: (ИВИЋ 1986: 128–130) за библиографску јединицу: ИВИЋ, Павле. Српски народ и његов језик. – 2. изд. Београд: Српска књижевна задруга, 1986. Ако се цитира више несуседних страница истог рада, цифре које се односе на странице у цитираном раду, одвајају се запетом, на пример: (ИВИЋ 1986: 128, 130) за библиографску јединицу: ИВИЋ, Павле. Српски народ и његов језик. – 2. изд. Београд: Српска књижевна задруга, 1986. Уколико је реч о страном аутору, презиме jе изван парентезе пожељно транскрибовати на језик на коме је написан основни текст рада, на пример Џ. Марфи за James J. Murphy, али у парентези презиме треба давати према изворном облику и писму, нпр. (MURPHY 1974: 95) за библиографску јединицу: 28

MURPHY, James J. Rhetoric in the Middle Ages: A History of Rhe-torical Theory from Saint Augustine to the Re-naissance. Berkeley: University of California Press, 1974. Када се у раду помиње више студија које је један аутор публиковао исте године, у тек­стуалној библиографској напомени потребно је одговарајућим азбучним словом прецизирати о којој се библиографској одредници из коначног списка литературе ради, на пример (МURPHY 1974а: 12). Уколико библиографски извор има више аутора, у уметнутој библиографској напомени наводе се презимена прва два аутора, док се презимена осталих аутора замењују скраћени­цом и др.: (ИВИЋ, КЛАЈН и др. 2007) за библиографску јединицу: ИВИЋ, Павле и Иван Клајн, Митар Пешикан, Бранислав Брборић. Српски језички приручник. 4. изд. Београд: Београдска књига, 2007. Ако је из контекста јасно који је аутор цитиран или парафразиран, у текстуалној библио­графској напомени није потребно наводити презиме аутора, нпр. Према Марфијевом истраживању (1974: 207), први сачувани трактат из те области срочио је бенедиктинац Алберик из Монте Касина у другој половини XI века. Ако се у парентези упућује на радове двају или више аутора, податке о сваком следећем раду треба одвојити тачком и запетом, нпр. (БЕЛИЋ 1958; СТЕВАНОВИЋ 1968) Ако је у тексту, услед немогућности да се користи примарни извор, преузет навод из секундарног извора, у парентези је неопходно уз податак о аутору секундарног извора навести и реч: према). „Усменост“ и „народност“ бугарштица Ненад Љубинковић доводи у везу са прилагођеношћу средини (према КИЛИБАРДА 1979: 7) ... Цитирана литература Цитирана литература даје се у засебном одељку насловљеном Цитирана литература. У том одељку разрешавају се библиографске парентезе скраћено наведене у тексту. Библиографске јединице (рефе­ренце) наводе се по азбучном или абецедном реду презимена првог или јединог аутора како је оно наведено у парентези у тексту. Прво се описују азбучним редом презимена првог или јединог аутора радови објављени ћирилицом, а затим се описују абецедним редом презимена првог или јединог аутора радови објављени латиницом. Ако опис библиографске јединице обухвата неколико редова, сви редови осим првог увучени су удесно за два словна места (висећи параграф). Монографска публикација: ПРЕЗИМЕ, име аутора и име и презиме другог аутора. Наслов књиге. Податак о имену преводиоца, приређивача, или некој другој врсти ауторства. Податак о издању или броју томова. Место издавања: издавач, година издавања. Пример: БЕЛИЋ, Александар. О језичкој природи и језичком развитку: лингвистичка испитивања. Књ. 1. - 2. изд. Београд: Нолит, 1958. МИЛЕТИЋ, Светозар. О српском питању. Избор и предговор Чедомир Попов. Нови Сад: Градска библиотека, 2001. Монографска публикација са корпоративним аутором: 29

Комисија, асоцијација, организација, уз коју на насловној страни није наведено име индивидуалног аутора, преузима улогу корпоративног аутора. БЕОГРАДСКА филхармонија. Сезона 2005-2006: Циклус Ханс Сваровски. Београд: Београдска филхармонија, 2005. Анонимна дела: Дела за која се не може установити аутор препознају се по своме наслову. БУГАРШТИЦЕ. Избор и предговор Новак Килибарда. Београд: Рад, 1979. Зборник радова са конференције: ПАНТИЋ, Мирослав (ур.). Ресава (Горња и Доња) у историји, науци, књижевности и уметности. Научни скуп, Деспотовац, 20-21. август 2003. Деспотовац: Народна библиотека «Ресавска школа», 2004. Монографске публикације са више издавача: ПАЛИБРК-СУКИЋ, Несиба. Руске избеглице у Панчеву, 1919-1941. Предговор Алексеја Арсењева. Панчево: Градска библиотека: Историјски архив, 2005. ЂОРЂЕВИЋ, Љубица. Библиографија дела Десанке Максимовић, 1920-1971. Београд: Филолошки факултет: Народна библиотека Србије: Задужбина Десанке Максимовић, 2001. Фототипско издање: ПРЕЗИМЕ, име аутора. Наслов књиге. Место првог издања, година првог издања. Место поновљеног, фототипског издања: издавач, година репринт издања. Пример: СОЛАРИЋ, Павле. Поминак књижески. Венеција, 1810. Инђија: Народна библиотека „Др Ђорђе Натошевић“, 2003. Секундарно ауторство: Зборници научних радова описују се према имену уредника или приређивача. Презиме, име уредника (или приређивача). Наслов дела. Место издавања: издавач, година издавања. Пример: РАДОВАНОВИЋ, Милорад (ур.). Српски језик на крају века. Београд: Институт за српски језик САНУ - Службени гласник, 1996. ЈОВАНОВИЋ, Слободан, (ур.). Народна библиотека Крушевац. Крушевац: Народна библиотека Крушевац, 1977. Рукопис ПРЕЗИМЕ, име. Наслов рукописа (ако постоји или ако је у науци добио општеприхваћено име). Место настанка: Институција у којој се налази, сигнатура, година настанка. Пример: НИКОЛИЋ, Јован, Песмарица. Темишвар: Архив САНУ у Београду, сигн. 8552/264/5, 1780–1783. 30

Рукописи цитирају према фолијацији (нпр. 2а–3б), а не према пагинацији, изузев у случајевима кад је рукопис пагиниран. Прилог у серијској публикацији: Прилог у часопису: ПРЕЗИМЕ, име аутора. „Наслов текста у публикацији.“ Наслов часописа број свеске или тома (година, или потпун датум): стране на којима се текст налази. Пример: РИБНИКАР, Јара. „Нова стара прича.“ Летопис Матице српске књ. 473, св. 3 (март 2004): стр. 265–269. Прилог у новинама: ПРЕЗИМЕ, име аутора. „Наслов текста.“ Наслов новина датум: број страна. Пример: КЉАКИЋ, Слободан. „Черчилов рат звезда против Хитлера.“ Политика 21.12.2004: 5. Монографска публикација доступна on-line: ПРЕЗИМЕ, име аутора. Наслов књиге. <адреса са Интернета>. Датум преузимања. Пример: VELTMAN, K.H. Augmented Books, knowledge and culture. 02.02.2002. Прилог у серијској публикацији доступан on-line: ПРЕЗИМЕ, име аутора. „Наслов текста.“ Наслов периодичне публикације . Да­тум периодичне публикације. Име базе података. Датум преузимања. Пример: TОIT, A. „Teaching Infopreneurship: students’ perspective.” ASLIB Proceedings February 2000. Proquest. 21.02.2000. Прилог у енциклопедији доступан on-line: „НАЗИВ ОДРЕДНИЦЕ.“ Наслов енциклопедије. <адреса са Интернета>. Датум преузимања. Пример: „WILDE, Oscar.” Encyclopedia Americana. < http://www.encyclopedia.com/doc/1G1-92614715.html > 15.12.2008. APA stil APA stil je jedan od najbolje dokumentovanih sistema za pisanje, formatiranje i navođenje referenci, sa lako dostupnim priručnikom koje je prilagođeno savremenom akademskom izražavanju. Za razliku od onih stilova u kojima fusnota služi za identifikaciju izvora uz različite dodatne napomene, APA stilom je prostor unutar fusnota predviđen isključivo za dodatne napomene i pojašnjenja autora, dok se skraćena identifikacija izvora 31

nalazi u samom tekstu odmah nakon rečenice koja se citira, a kompletna identifikacija korišćenog izvora nalazi se na kraju teksta u popisu referenci. APA stil – fusnote, prilozi Sadržajnu fusnotu dodajemo samo ako ona doprinosi jasnosti ili informativnosti teksta. Sadržaj fusnote obimom ne treba da prelazi jednu ideju, jedan pasus. Beleška o autoru/ima rada treba da sadrži podatke o zaposlenju i podatke o mejl adresi za kontakte sa autorom. Piše se na istoj strani gde i ime autora i naslov rada. Prilozi služe da čitaocu obezbede dodatne informacije o tekstu. Ako imamo više priloga, svaki prilog obeležavamo velikim slovom alfabeta (Prilog A, Prilog B ...) APA stil – citiranje referenci u tekstu Pri citiranju u tekstu, ime autora i godište izdanja rada odvajaju se zarezom (Kundačina, 2008). Ako smo u tekstu naveli ime i godište, nema potrebe da te iste informacije dajemo ponovo u zagradi npr. Kundačina je 2008. izložio razloge ... Kada rad ima dva autora, navode se oba prezimena a između ide veznik i Pored naziva istorijska metoda, koriste se i drugi nazivi (Banđur i Potkonjak, 1999, str. 130) Kada se citiraju radovi koji imaju tri, četiri ili pet autora, prvi put se obavezno navode sva imena, a kasnije se uz ime prvog dodaje „i saradnici“ APA stil – popis literature Popis literature ili lista referenci daje se na kraju rada ili knjige a omogućuje dolazak do svakog izvora koji smo u radu koristili. U popisu literature ne treba da se nađe nijedan izvor koji nismo koristili u radu. Popis literature daje se alfabetskim redosledom a APA stil sledi princip „autor-godište izdanja“. Kada od istog autora navodimo više radova, tada je kriterijum poretka godina izdanja rada, prvo se ređaju raniji radovi a potom kasniji.APA stil – popis literature Popis literature ili lista referenci daje se na kraju rada ili knjige a omogućuje dolazak do svakog izvora koji smo u radu koristili. U popisu literature ne treba da se nađe nijedan izvor koji nismo koristili u radu. Popis literature daje se alfabetskim redosledom a APA stil sledi princip „autor-godište izdanja“. Kada od istog autora navodimo više radova, tada je kriterijum poretka godina izdanja rada, prvo se ređaju raniji radovi a potom kasniji. Uopšteni format za navođenje radova iz časopisa je: Prezime autora, inicijal imena. (godina izdanja). Naslov rada. Naziv časopisa, i broj odnosno volumen, stranica početka rada-stranica završetka rada. Suzić N. (2008). Kako adolescenti vrednuju svoje roditelje a kako roditelji sami sebe? Naša škola br. 46/216, str. 25-34. 32

Uopšteni format za navođenje autorskih knjiga je: Prezime autora, inicijal imena. (godina izdanja). Naslov dela. Grad: Izdavač. Vraneš A. (2009). Bibliografija. Beograd: Filološki fakultet. Kada navodimo rad objavljen u zborniku ili u okviru neke knjige kako poglavlje: Prezime autora, inicijal imena. (godina izdanja). Naslov rada. U zborniku Naslov (stranica početka radastranica završetka rada). Grad: Izdavač. Suzić N. (2009). Kako učenici vrednuju školu i kako uče. U zborniku Monografija međunarodnog naučnog skupa „Škola po meri“ (str. 221-236). Beograd: Učiteljski fakultet. Čikago stil Čikago stil (Chicago Style) biliografskog citiranja koristi se u naučnim radovima iz istorije i drugih humanističkih nauka. Priručnik Čikago stila (The Chicago Manual of Style - CMS) predstavlja uputstvo za korišćenje ovog stila. Objavio ga je University of Chicago Press 1906. godine. Do danas je doživeo 16 izdanja. Spada u prve priručnike za citiranje, i velikim delom je doprineo standardizaciji istraživačke metodologije, kada su stilovi citiranja u pitanju. Novija izdanja uvažavaju pojavu elektronskih publikacija i Internet kao relevantne izvore podataka, te daje uputstvo za njihovo navođenje u naučnoČikago stil Čikago stil (Chicago Style) biliografskog citiranja koristi se u naučnim radovima iz istorije i drugih humanističkih nauka. Priručnik Čikago stila (The Chicago Manual of Style - CMS) predstavlja uputstvo za korišćenje ovog stila. Objavio ga je University of Chicago Press 1906. godine. Do danas je doživeo 16 izdanja. Spada u prve priručnike za citiranje, i velikim delom je doprineo standardizaciji istraživačke metodologije, kada su stilovi citiranja u pitanju. Novija izdanja uvažavaju pojavu elektronskih publikacija i Internet kao relevantne izvore podataka, te daje uputstvo za njihovo navođenje u naučnom radu. Objavljen je i u štampanom obliku i on-line. Primeri navođenja izvora: navođenje knjige: 1 autor: napomena ili fusnota (u daljem tekst u F): redni broj. Ime i prezime autora, Naslov knjige (Mesto izdanja: Izdavač, godina), strana . 1. Branko V. Radičević, Priče o životinjama (Beograd: Srpska književna zadruga, 1991), 26. библиографија (у даљем текст у Б): Презиме, име аутора. Наслов књиге. Место издања: Издавач, година. Radičević, Branko V. Priče o životinjama. Beograd: Srpska književna zadruga, 1991. 2 autora: F: redni broj. Ime i prezime i ime i prezime autora, Naslov knjige (Mesto izdanja: Izdavač, godina), strana. 2. Džon Ganc i Džek B. Ročester, Pirati digitalnog doba: kako sukobi oko intelektualne svojine ugrožavaju naše lične slobode, naše poslovanje i svetsku privredu (Beograd: Clio, 2007), 36-42. 33

B: Prezime, ime i ime i prezime autora. Naslov knjige. Mesto izdanja: Izdavač, godina. Ganc, Džon i Džek B. Ročester. Pirati digitalnog doba: kako sukobi oko intelektualne svojine ugrožavaju naše lične slobode, naše poslovanje i svetsku privredu. Beograd: Clio, 2007. 4 ili više autora: F: redni broj. Ime i prezime autora i dr., Naslov knjige (Mesto izdanja: Izdavač, godina), strana. 3. Boško Babik i dr., Spomenici na srednjovekovnata i ponovata istorija na Makedonija (Skopje, Prilep: Institut za istražuvanje na staroslovenskata kultura, 1981), 254. B: Prezime, ime, ime i prezime, ime i prezime, ime i prezime i ime i prezime autora. Naslov knjige. Mesto izdanja: Izdavač, godina. Babik, Boško, Vladimir Mošin, Slavica Nikolovska, Zagorka Rasolkoska-Nikolovska, Lidija Slaveva i Radmila Ugrinova–Skalovska podgotovile. Spomenici na srednjovekovnata i ponovata istorija na Makedonija. Skopje, Prilep: Institut za istražuvanje na staroslovenskata kultura, 1981. primarna odgovornost urednika, prevodioca ili priređivača, kada nije naveden autor: F: redni broj. Ime i prezime, ur., gl i odg. ur., prev., prir., Naslov knjige (Mesto izdanja: Izdavač, godina), strana. 4. Gojko Tešić, prir., Citat Vinaver (Beograd: Kulturni centar Beograda, 2007), 235. B: Prezime, ime, ur., gl i odg. ur., prev., prir. Naslov knjige. Mesto izdanja: Izdavač, godina. Tešić, Gojko, prir. Citat Vinaver. Beograd: Kulturni centar Beograda, 2007. m radu. Objavljen je i u štampanom obliku i on-line. primarna odgovornost urednika, prevodioca ili priređivača, kada nije naveden autor: F: redni broj. Ime i prezime, ur., gl i odg. ur., prev., prir., Naslov knjige (Mesto izdanja: Izdavač, godina), strana. 4. Gojko Tešić, prir., Citat Vinaver (Beograd: Kulturni centar Beograda, 2007), 235. B: Prezime, ime, ur., gl i odg. ur., prev., prir. Naslov knjige. Mesto izdanja: Izdavač, godina. Tešić, Gojko, prir. Citat Vinaver. Beograd: Kulturni centar Beograda, 2007. sekundarna odgovornost (urednik, prevodilac ili priređivač uz autora): F: redni broj. Ime i prezime autora, Naslov knjige, ur., gl. i odg. ur., prev., prir. Ime i prezime (Mesto izdanja: Izdavač, godina), strana. 5. Vilijam Šekspir, Magbet, prir. Vladislava Gordić Petković, prev. Svetislav Stefanović (Beograd: Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, 2003), 23. B: Prezime, ime autora. Naslov knjige. Urednik, Glavni i odgovorni urednik, Preveo, Priredio Ime i prezime. Mesto izdanja: Izdavač, godina. Šekspir, Vilijam. Magbet. Priredila i propratne beleške napisala Vladislava Gordić Petković. Preveo Svetislav Stefanović. Beograd: Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, 2003. 34

poglavlje ili neki drugi deo knjige: F: redni broj. Ime i prezime autora, „Naslov poglavlja“, u Naslov knjige, urednik Ime i prezime (Mesto izdanja: Izdavač, godina), strana. 6. Vesna Jezerkić, „Ženski likovi u dramama Borislava Mihajlovića“, u Mihizova drama u evropskom kontekstu: zbornik tekstova, priredio Svetislav Jovanov, urednik izdanja Dušan Jakovljev (Irig: Srpska čitaonica Irig i Fond „Borislav Mihajlović Mihiz“, 2006), 68-69. B: Prezime, ime autora. „Naslov poglavlja“. U Naslov knjige. urednik Ime i prezime, strane. Mesto izdanja: Izdavač, godina. Jezerkić, Vesna. „Ženski likovi u dramama Borislava Mihajlovića“. U Mihizova drama u evropskom kontekstu: zbornik tekstova. Priredio Svetislav Jovanov. Urednik izdanja Dušan Jakovljev, 66-77. Irig: Srpska čitaonica Irig i Fond „Borislav Mihajlović Mihiz, 2006. predgovor, uvodnik, pogovor: F: redni broj. Ime i prezime, predgovor, uvodnik, pogovor u Naslov knjige, Ime i prezime autora (Mesto izdanja: Izdavač, godina), strane. 7. Neven Ušumović, Pogovor u Alternativni vodič kroz Vavilon, Srđan V. Tešin (Zrenjanin: Gradska narodna biblioteka „Žarko Zrenjanin“, 2008), 152. B: Prezime, ime. Predgovor, uvodnik, pogovor u Naslov knjige, Ime i prezime autora, strane. Mesto izdanja: Izdavač, godina. Ušumović, Neven. Pogovor u Alternativni vodič kroz Vavilon. Srđan V. Tešin, 151-154. Zrenjanin: Gradska narodna biblioteka „Žarko Zrenjanin“, 2008. elektronsko izdanje knjige: (Ako je knjiga dostupna u više formata, trebalo bi navesti onu verziju koja je korišćena u radu, ali se mogu navesti i drugi formati.) F: redni broj. Ime i prezime autora, Naslov knjige (Mesto izdanja: Izdavač, godina), http://adresa(preuzeto datum). 8. Branislav Nušić, Autobiografija (Beograd: Kreativni centar, 2001), http://www.antikvarneknjige.com/elektronskeknjige/detail-item_39 (preuzeto 3. 9. 2008) B: Prezime, ime autora. Naslov knjige. Mesto izdanja: Izdavač, godina. http://adresa. (preuzeto datum). Takođe dostupno u štampanom obliku i na CD-ROM. Nušić, Branislav. Autobiografija. Beograd: Kreativni centar, 2001. http://www.antikvarneknjige.com/elektronskeknjige/detail-item_39 (preuzeto 3. 9. 2008). Takođe dostupno u štampanom obliku. navođenje časopisa: rad u časopisu u štampanom obliku (jedan autor): F: redni broj. Ime i prezime autora, „Naslov teksta“, Naslov časopisa godina izlaženja, broj, sveska (godina): strana. 35

9. Ljubomir Živkov, „Izgubljeni raj“, Think Tank br. 17-18 (2007): 84. B: Prezime, ime. „Naslov teksta“. Naslov časopisa godina izlaženja, broj, sveska12 (godina): strane. Živkov, Ljubomir. „Izgubljeni raj“. Think Tank br. 17-18 (2007): 84-85. rad u časopis u (više autora): F: redni broj. Ime prezime i ime i prezime, „Naslov teksta“, Naslov časopisa godina izlaženja, broj, sveska (godina): strana. 10. Dejan Ajdačić i Zoran Stefanović, „Projekat Rastko – Biblioteka srpske kulture na Internetu“, Glasnik Narodne biblioteke Srbije 1 (1999): 74. B: Prezime, ime i ime i prezime. „Naslov teksta“. Naslov časopisa godina izlaženja, broj, sveska (godina): strane. Ajdačić, Dejan i Zoran Stefanović, „Projekat Rastko – Biblioteka srpske kult ure na Internetu“. Glasnik Narodne biblioteke Srbije 1 (1999): 73-78. MLA (Modern Language Association) stil MLA stil je veoma zastupljen za radove iz oblasti modernih jezika, literature i drugih humanističkih nauka. Prvi put je objavljen kao “MLA Style Sheet” od strane Asocijacije modernih jezika Amerike (Modern Language Association of America) 1951. godine. Od tada, široko prihvaćen za radove iz navedenih oblasti, menjao se i definisao. Danas postoje dva dominantna priručnika koja definišu MLA stil: „MLA Style Manual and Guide to Scholarly Publishing“ je 3. izdanje uputstva, objavljeno 2008. godine i obraća se završenim studentima, učiteljima i profesionalnim piscima. Prihvaćen je u preko hiljadu školskih i literarnih žurnala, novina i magazina. „MLA Handbook for Writers of Research Papers“ objavljen 2009. godine (7. izdanje). Priručnik se za razliku od uputstva više okreće ka populaciji srednjoškolskih i nesvršenih studenata i njihovim radovima iz navedenih oblasti. Monografska publikacija: Prezime, ime autora i ime i prezime drugog autora. Naslov knjige. Podatak o imenu prevodioca, priređivača, ili nekoj drugoj vrsti autorstva. Podatak o izdanju ili broju tomova. Mesto izdavanja: izdavač, godina izdavanja. Primer: Miletić, Svetozar. O srpskom pitanju. Izbor i predgovor Čedomir Popov. Novi Sad: Gradska biblioteka, 2001. Mišić, Branislav i Lončarević, Ranko. Menadžment – škole i novi pristupi. 2. prošireno izd. Banja Luka: Ekonomski fakultet, 2004. Sekundarno autorstvo: Ukoliko vam je pri opisu važnije sekundarno autorstvo (podatak o prevodiocu, priređivaču, piscu predgovora, pogovora, uredniku, ilustratoru ...), struktura opisa će biti sledeća:

36

Prezime, ime prevodioca, prev. (ili prir., ured., ilustr.). Naslov dela. Ime i prezime autora. Mesto izdavanja: izdavač, godina izdavanja. Primeri: Ševo, Aleksandar, prev. Tamo gde prestaje ružičasti svet (savremena ruska priča). Beograd: Raška škola, 2000. Vukić, Branislava i Ćurguz, Marijana, prev. Moj pogled na menadžment (izbor iz dela o menadžmentu Pitera Drakera. Novi Sad: Adizes, 2003. Prilog u serijskoj publikaciji: Prilog u časopisu: Prezime, ime autora. <> Naslov časopisa broj sveske ili toma (godina ili potpun datum): strane na kojima se tekst nalazi. Primer: Ribnikar, Jara. <>Letopis matice srpske knj. 473, sv. 3 (mart 2004): str. 265-269. Prilog u novinama: Prezime, ime autora. <>Naslov novina datum: broj strane. Primer: Kljakić, Slobodan. <<Čerčilov rat zvezda protiv Hitlera.>>Politika 21.12.2004: 5 Elektronski izvori: Monografska publikacija dostupna on-line: Prezime, ime autora. Naslov knjige. . Datum preuzimanja Primer: Arbor, Ann. Internet Public Library. . 27.03.1995. Prilog u serijskoj publikaciji dostupan on-line: Prezime, ime autora. <> Naslov periodične publikacije datum periodične publikacije. Ime baze podataka. Datum preuzimanja. Međunarodni standard za bibliografsko opisivanje, uvođen postupno za različite vrste bibliotečke građe od polovine 80-tih godina do danas. ISBD Monografska publikacija: Naslov teksta : podnaslov teksta = uporedni naslov na stranom jeziku / autor, drudi autor iste vrste odgovornosti ; autor drugog ranga odgovornosti. – Podatak o izdanju. – Mesto izdavanja : izdavač, godina izdavanja (mesto štampanja : štamparija, godina štampanja). – ukupan broj strana. Bibliografski podaci – gde se nalaze?

37

Bibliografski podaci koje navodimo u akademskom radu dostupni su nam unutar same knjige, časopisa, zbornika, itd. Identifikacija bibliografskih podataka radova objavljenih u naučnim časopisima ili zbornicima radova je takođe jednostavno, budući da su naziv, broj, volumen i drugi podaci obično navedeni na samim koricama ili već na prvoj stranici publikacije.

10.Основни процеси у припреми текста за штампу (коректура, лектура, редакција, приређивање). Предајом рукописа за штампу посао није завршен. Издавачки одбор тражи мишљење рецензента. Циљ рецензије јесте повећање квалитета научне продукције јер рецензент указује на могуће пропусте у раду (негативна рецензија) или на квалитете у раду (позитивна рецензија). Техничка обрада текса представља активност усмерену на израду форме, односно стварања коначног изгледа текста. Оваква врста обраде реализује се помоћу програма посебно специјализованих за графичко обликовање страница и текста унутар њих. Најпознатији програми за обраду текста су: Text Editor, Corel Word Perfect, Open Office Writter, док је, несумњиво најкоришћенији Microsoft Word. Ови програми омогућавају брзо и лако писање и унос текста, исправљање, обликовање, умножавање, као и унос слика, сврставање података у табеле, графиконе, шеме и др. Прелом претходно обрађеног текста обавља обучени оперативни уредник у програму посебно специјализованом за ову врсту послова. Најпознатији програм дизајниран за прелом текста је QuarkXPress, намењен професионалним корисницима, а служи за склапање постојећих елемената, текста, слика и графичких приказа. Коректура - Реч коректура, у ширем смислу, подразумевавршење одређених измена у циљу побољшањаквалитета текста. Коректура, као важан деоштампарске технологије, подразумеваисправљање случајних грешака које су насталеприликом писања, куцања или штампањатекста и обавља је коректор, стручна особапосебно обучена за ову врсту посла.При исправљању текста користе се коректорскизнаци. Лектура - Лектура текста подразумева језичку и стилскуобраду текста, пажљиво читање и уклањањеправописних и граматичких грешака, као истилску обраду реченичних конструкција.Лектуру обавља је лектор, професор српскогјезика и лингвистике, особа школована иобучена за ову врсту посла, као и стручњаци савишегодишњим искуством у стилској лектурии коректури. Код лектуре текстова посебна пажња се обраћана граматику, интерпункцију, вокабулар, као ина саму организацију текста.Обавља се структно према правилима српскогјезика, која су нормирана Правописом српскогјезика, уз употребу бројних језичкихприручника, граматика, речника и друге стручнелитературе. Након лекторских интервенција следи јошједном посао коректора. Овом приликом, узавршној фази, коректор уноси лекторскеисправке у текст.Сматра се да последњу проверу пред штампање,односно последњу коректуру, такозванусуперицу треба да обави сам аутор. На овајначин се уредништво ограђује од евентуалнихгрешака које су промакле свим контролама. Редакција - Током овог процеса рукопис се ревидира,пажљиво ишчитава, приликом чега се отклањајупреостале правописне, језичке, стилске исадржинске грешке. Текст који се припрема заштампу може бити више пута подвргнутредакцијама, али да би се ревизијом садржинеобезбедио што бољи квалитет текста, неопходноје да између две редакције постоји одређенавременска дистанца да би, како 38

аутор тако иредактор, са више објективности и критичностиуочили све недостатке текста. Послове редактораобавља главни и одговорни уредник. Приређивање - За посао приређивача се често поставља питањеда ли је то и ауторски посао. Ако приређивач измора материјала приреди дело, при томиспољавајући оригиналност и стручност, његоврад, несумњиво, представља прави ауторскипосао.Приређивач је често аутор неког додатног текста,предговора илžи поговора, у коме излаже својеопште виђење о самом тексту, износи лични ставуколико сматра да неки део тескта није довољнопоткрепљен чињеницама, или, пак, даје кратакосврт на целокупан пишчев рад. Један од основних ставова у приређивањукњижевних дела је да се ауторова знања и хтења,испољена у тексту, не могу мењати и исправљатиса гледишта личних, приређивачевих знања. Подовим се подразумевају лични пишчеви ставови нанеку тему, историјске неисправности илинекоректности које је писац унео у свој текст. Без обзира колико приређивач сматрао некиподатак неисправним, не треба да вршипреправке јер би тиме зашао дубоко у текст иизменио и сам контекст који је писац дао. Последњу фазу у припреми текста за штампупредставља штампање односно извлачење пауса.Овај процес обављају исте особе које су радилеприрему за штампу, обраду и прелом текста. Кадасе одштампа текст на паусу неопходно је даоперативни уредник још једном прегледа паус.Овај део посла се обавља на белој подлози,приликом чега се не проверава само да ли сепоткрала нека грешка, већ се гледа и какав јеотисак, односно да ли је уједначен нанос тонера. Веома је важно напоменути да се сви ови процеси у приреми текста за штампу обављају синхронизовано, тимски, и да су неопходне сталне консултације коректора, лектора, оперативног уредника и свих осталих сарадника који раде на исправкама текста. Овакав тимски рад неопходан је како би крајњи резултат, одштампана књига, био што квалитетнији и како би као такав пронашао најбржи пут до читалачке публике.

11.Приступ научним информацијама у Србији.

12.Конзорцијум библиотека Србије за обједињену набавку. Kobson Konzorcijum biblioteka Srbije za objedinjenu nabavku (KoBSON) je oblik organizovanja biblioteka Srbije. Inicijativu za formiranje Konzorcijuma su pokrenule novembra 2001. vodeće naučne biblioteke u Srbiji: • Narodna biblioteka Srbije – Beograd , Biblioteka Matice srpske - Novi Sad, Univerzitetska biblioteka "Svetozar Marković" – Beograd, Univerzitetska biblioteka "Nikola Tesla"- Niš, Univerzitetska biblioteka – Kragujevac, Biblioteka SANU – Beograd, Zajednica univerzitetskih biblioteka Ciljevi udruživanja • optimizovana nabavka stranih naučnih informacija • prelazak sa papirnih izdanja na elektronska • unapređenje pristupa elektronskim informacijama • promocija domaćeg naučnog izdavaštva 39

Celokupan sistem pretplate finansira se isključivo preko Ministarstva za nauku i tehnološki razvoj. Okvirna cena svih informacionih izvora koji su trenutno na raspolaganju istraživacima u Srbiji je oko 1,2 miliona evra godišnje. Pristup je dozvoljen samo naučnicima i stručnjacima iz državnih institucija, pošto privatne institucije nisu učestvovale u obezbeđivanju sredstava za nabavku ovih informacionih izvora, a moguć je preko akademske mreže i, uz posebnu licencu, od kuce preko proxy servera KoBSON-a u Narodnoj biblioteci Srbije. Kobson stranica http://kobson.nb.rs Načini pristupa Kobson servisima Postoje dva osnovna načina pristupa Kobson servisima 1.Pristup sa Akademske mreže 2.Pristup van Akademske mreže – „Udaljeni“ pristup Pristup Kobsonu sa Akademske mreže - Sadržaji KoBSON-a dostupni su svim istraživačima koji rade u akademskim i naučnim institucijama povezanih na Akademsku mrežu Srbije / AMRES. Adrese proxy servera na univerzitetima u Srbiji su: Ukoliko pristupite sa Akademske mreže imaćete kompletan pristup KOBSON servisima Univerzitet u Beogradu i Kragujevcu proxy.rcub.bg.ac.rs 147.91.1.45 Univerzitet u Novom Sadu proxy.uns.ac.rs 147.91.173.31 Univerzitet u Nišu proxy.junis.ni.ac.rs 160.99.1.9 Pristip van Akademske mreže – „Udaljeni pristup“ Kompletan pristup KoBSON servisu moguć je i preko komercijalnih provajdera (ADSL, kablovski, dialup i sl.). Jedini dopunski zahtev sastoji se u tome da korisnik potpiše licencu kojom se obavezuje da će se pridržavati pravila korišćenja. Pravo na ličnu licencu imaju svi stalno zaposleni u akademskim i naučnim institucijama čiji je osnivač Republika Srbija, kao i stipendisti Ministarstva nauke. Dobijanje licence je besplatno. Ko ima pravo pristupa? Pravo na pretraživanje baza podataka imaju svi zaposleni u akademskim, istraživačkim i zdravstvenim institucijama čiji je osnivač Vlada Republike Srbije, i u nadležnosti su Ministarstva nauke. To pravo pripada i studentima koji ga ostvaruju u biblioteci svog fakulteta, ili u univerzitetskoj biblioteci pripadajućeg univerziteta. Pretraživanje časopisa Pretraživanje je moguće: • po naslovu časopisa; • po ISSN broju; • izborom oblasti (ISI podela disciplina); • servisa preko kojeg je časopis dostupan. Rezultate je moguće sortirati ili prema NASLOVU ili prema vrednosti IF (impakt faktor). Izborom servisa obavlja se preusmeravanje na elektronsku arhivu tog časopisa. Ako ikonica ne postoji to znači da časopis nije dostupan preko KOBSON-a.Uz svaki časopis koji ima impakt faktor u poslednjoj godini data je vrednost IF.Izborom ikonice koja postoji pored vrednosti IF možete pogledati poziciju tog časopisa u okviru svih ISI 40

disciplina, i za dvadeset godina unazad. Izborom opcije detalji u poslednjoj kolini na ekranu će biti prikazani ostali podaci tog časopisa. Nazivi disciplina Nazivi Kategorija predstavljaju nazive disciplina, date su na engleskom jeziku i iste se kao što su navedene u JCR (Journal Citation Report). Elektronski časopisi dostupni u Srbiji preko sajta izdavača ili agregatora koriste se u skladu sa odredbama licencnih ugovora koje u ime biblioteka Srbije potpisuje KoBSON. Za sve ugovore zajedničke odredbe su da se članci izčasopisa mogu koristiti samo u nekomercijalne svrhe i daje zabranjeno preuzimati cele brojeve časopisa. Zabranjeno je preuzimanje svih radova iz jedne sveske časopisa (od korica do korica) jer bi to moglo dovesti do ukidanja pristupa tom servisu celoj akademskoj zajednici Srbije. KoBSON prijavljuje raspon IP adresa koje koriste njegovikorisnici. Tako serveri na kojima se nalaze pretplaćeni časopisi, baze i knjige prepoznaju KoBSON i dozvoljavaju korišćenje onih servisa na koje je KoBSON pretplaćen. Svaki servis ima sopstveni interfeis za pretraživanje, ali svakako sadrži brzo pretraživanje po ključnim rečima (QUICK SEARCH) i za složenije pretraživanje (ADVANCED SEARCH) u koje možete uključiti različita ograničenja - limite – po užoj naučnoj oblasti, vremenu publikovanja, dostupnosti punog teksta, tipu rada, autoru itd. Neki servisi imaju i EXPERT SEARCH koji omogućava još neke dodatne opcije pretraživanja. Svaki servis ima i HELP koji treba pročitati jer daje informacije o tome koje tipove skraćivanja reči podržava, koje operatore (AND, OR, NOT, SAME…), da li postoji mogućnost da otvorite svoj nalog i da u njemu pamtite prethodna pretraživanja, možete li izabrane članke poslati meilom, štampati ili preuzeti na svoj računar i u kom formatu i slična korisna uputstva. Neki servisi omogućuju i listanje (BROWSE), a neki samo pretraživanje (SEARCH). Elektronski časopisi su preko Interneta dostupni preko sajtova svojih izdavača. Tu se mogu naći sadržaji brojeva i u većini slučajeva i apstrakti radova, a pristup celom tekstu je moguć samo za pretplatnike časopisa. Veliki broj izdavača ustupio je uz naknadu posebnim komercijalnim institucijama - agregatorima – pravo da postavljaju na svoje servere časopise u punom tekstu i prodaju pretplatu na njihovo korišćenje zainteresovanim institucijama, većinom bibliotekama. Ovi agregatori časopise postavljaju na svoje servere sa zakašnjenjem od 6 do 12 meseci od datuma izlaženja. To je tzv. embargo period, tokom kojeg izdavač časopisa ima ekskluzivno pravo da prodaje pristup pojedinačnim člancima ili časopisima. Agregatori daju korisnicima mogućnost da istovremeno pretražuju veliki broj časopisa, tako da znatno olakšavaju pronalaženje adekvatne literature. Servisi Kobson-a Iz akademskih institucija u Srbiji, dostupno je preko 35.000 naslova stranih naučnih časopisa u punom tekstu, blizu 160.000 naslova knjiga, kao i nekoliko indeksnih baza podataka. Većina časopisa je u punom tekstu dostupna od 1997. godine, dok su ranija godišta dostupna do nivoa abstrakta. Za predmetna pretraživanja po člancima ide se na sajt nekog od agregatora, ili direktno na sajt izdavača. Kod većine izdavača KoBSON pretplaćuje časopise u punom tekstu od 1997. godine, dok su ranija godišta dostupna do nivoa abstrakta. Predmetna, ili autorska, pretraživanja po člancima, moguće je obaviti: (1) na veb stranici izdavača izabranog iz menija, korišćenjem opcije brzo pretraživanje 41

(2) na veb stranici izdavača (3) na veb stranicama agregatora (EBSCO) (4) indeksne baze (Web of Science, Scopus, Scindeks) (5) objedinjena pretraga svih servisa (EBSCO Discovery Service) Agregatori - proizvođači baza podataka koji referišu časopise više izdavača, čime ih čine dostupnim za objedinjeno pretraživanje. Njihova prednost je i u tome što u sebe uključuju i časopise manjih izdavača, koji su jedino na ovaj način dostupni. Nedostatak se ogleda u tome što je za većinu časopisa puni tekst članka dostupan sa vremenskom zadrškom ("delay"). Za neke naslove on iznosi svega 3 meseca, ali ima i naslova gde je čak 24 meseca.

13.Индексне базе. ISI • Institute for Scientific Information ISI je 1992. godine kupila korporacija Thomson. Njen deo Thomson Scientific indeksira blizu 12.000 časopisa sa najvećim uticajem u svetskoj nauci, a preko sajta Web of Knowledge pruža pristup do podataka o citiranosti časopisa koje indeksira, liste od 250 najcitiranihih autora za 21 naučnu oblast za poslednjih 20 godina prošlog veka. WEB OD SCIENCE (WOS) obuhvata: (1) tri citatna indeksa - pretplaćeno od 1996 • Prirodne i primenjene nauke SCI - Science Citation Index • Društvene nauke SSCI - Social Science Citation Index • Humanistika i umetnost AHCI - Arts and Humanities Citation Index (2) dve sekcije zbornika radova sa konferencija - pretplaćeno od 2001 • CPCI-S Conference Proceedings Citation Index - Science • CPCI-SSH Conference Proceedings Citation Index - Social Science & Humanities (3) dve sekcije Journal Citation Reporta (JCR) - pretplaćeno od 2006 • JCR Science Edition • JCR Social Sciences Edition SCIENCE CITATION INDEX EXPANDED (SCI) • Multidisciplinarna baza podataka iz oblasti prirodnih, biomedicinskih i tehničkih nauka. Indeksira oko 6.650 vodećih svetskih časopisa iz 150 naučnih disciplina, tj. sadrži preko 2.700 časopisa više od štampane i verzije SCI na kompakt disku. Ova baza podataka uključuje sve citirane reference iz indeksiranih članaka. SCIENCE CITATION INDEX EXPANDED (SCI)

42

•Obuhvaćene su sledeće discipline: Astronomija, Veterina, Neurologija, Tehnologija,Biologija, Zoologija, Onkologija, Farmakologija, Biohemija, Informatika, Pedijatrija, Fizika, Biotehnologija, Matematika, Poljoprivreda, Hemija, Botanika Medicina, Psihijatrija, Hirurgija SOCIAL SCIENCES CITATION INDEX (SSCI) • Multidisciplinarna baza podataka koja obuhvata časopise iz oblasti društvenih nauka. Indeksira više od 1.950 časopisa iz 50 disciplina i relevantne članke iz više od 3.300 vodećih svetskih naučnih časopisa. U proseku se nedeljno dodaje 2.900 novih referenci i 60.000 novih citiranih radova. SOCIAL SCIENCES CITATION INDEX (SSCI) • Zastupljene su sledeće discipline: Antropologija, Istorija, Pravo, Sociologija, Zdravstvo, Lingvistika, Psihijatrija, Urbanizam, Informatika, Političke nauke, Psihologija, Filozofija ARTS&HUMANITIES CITATION INDEX (AHCI) • Indeksira oko 1.160 vodećih svetskih časopisa iz umetnosti i humanističkih nauka i relevantne teme iz 6.800 ostalih časopisa. Nedeljno se dodaje 2.300 novih referenci i 15.250 novih citiranih referenci. Od 1999. godine postoje i sažeci na engleskom koji se mogu pretražiti. ARTS&HUMANITIES CITATION INDEX (AHCI) • Zastupljene su sledeće discipline: Arheologija, Književnost, Poezija, Pozorište, Arhitektura, Lingvistika, Ples, Umetnost, Istorija, Muzika, Religija, Filozofija JOURNAL CITATION REPORT (JCR) je posebna baza podataka koja se pravi na osnovu Web of Science. Preko JCR-a je moguće dobiti podatke o IF – faktoru uticaja određenog časopisa, podatak u kojoj stručnoj kategoriji se on nalazi, kao i o njegovom rangu u toj kategoriji. Za svaki časopis prati se citiranost radova i određuje se faktor uticaja ili impakt faktor (IF) tog časopisa, na osnovu čega nastaje baza podataka Journal Citation Report. CONFERENCE PROCEEDINGS - daje pregled radova sa međunarodnih konferencija, simpozijuma i kongresa, i radova koji su u njimacitirani. Oko 70% ovih informacija nije dostupno u naučnim časopisima. Baza postoji od 1990. i pokrivaoko 110.000 održanih naučnih skupova. Pristup u Srbiji imamo od 2001. godine. Postoje dve serije: zaprirodne i za društvene i humanističke nauke. Godišnje se dodaje oko 385.000 zapisa. WEB OF SCIENCE - PRETRAŽIVANJE • Pretraživanje je moguće prema: • prezimenu i inicijalima svih autora • adresi autora • prvom autoru citiranih radova • naslovima časopisa • svim rečima iz naslova i sažetaka na engleskom jeziku od 1992. godine • ključnim rečima koje su izabrali autori članaka.

43

14. Електронске књиге. U ovom servisu moguće je pretraživati elektronske knjige (blizu 160000 naslova) po ISBN broju, naslovu, autoru ili izdavaču. U zavisnosti od izdavača, mogu se skinuti kompletni tekstovi, ili samo određeni broj strana, bilo kao celo poglavlje ili stranica po stranica, kao pojedinačan PDF. Google books - Predstavlja Google servis koji omogućava pretraživanje i pregledanje potpunog ili delimičnog sadržaja elektronskih verzija knjiga. Prilikom pretrage se pretražuje celokupni tekst knjiga koje je Google prethodno skenirao i svrstao u svoju digitalnu bazu podataka. Osnovan je 2004. godine od strane Google Inc. Nekadašnji nazivi su bili: Google Print i Google Book Search. Rezultati pretrage Google Knjiga se prikazazuju i u standardnom Guglovom pretraživaču. Knjige se najčešće skeniraju pomoću digitalnih fotoaparata u posebnom okruženju, sa kvalitetnim svetlom. Drugi način je uz upotrebu robotskog skenera knjiga. U njega čovek postavlja knjigu, a on digitalnom kamerom skenira oko 1.000 stranica po satu. Moguće je da se listovi presaviju i to onemogućava njihovo čitanje. Pretpostavlja se (kako navodi Njujork tajms) da je Google već digitalizovao oko milion knjiga koje čekaju katalogizaciju i indeks, što je koštalo oko 5 miliona dolara (ceo projekat procenjuje se na 100 miliona dolara). Proces skeniranja je sklon greškama. Na primer, neke stranice mogu biti nečitke, izokrenute ili pogrešno raspoređene. Korisnici su prijavljivali zgužvane stranice, pojavljivanje prstiju, mutne prikaze i drugo. Takodje, prisute su i greške u metapodacima. Pogrešni autori, datumi objavljivanja knjiga i drugo. Postoje četiri nivoa pristupa Google Knjigama: 1) Puni pregled: Knjige u javnom domenu su dostupne za "puni pregled“ i mogu se preuzeti besplatno. 2) Pregled: Odredjeni broj vidljivih stranica je ograničen na “pregled“. Obično izdavač može podesiti koji je procenat knjige dostupan za pregled. Korisnicima je zabranjeno kopiranje, preuzimanje ili štampanje knjiga koje su dostupne za “pregled”. Vodeni žig kojim je ispisano "Materijal zaštićen autorskim pravima" se pojavljuje na dnu stranice. 3)Pregled isečka: Prikazuje podatke o knjizi uz nekoliko isečaka. Dešava se u slučajevima u kojima Google nema dozvolu vlasnika autorskih prava za prikazivanje pregleda. Razlog ovome bi mogao biti i to što Google ne može da identifikuje vlasnika ili je vlasnik odbio dozvolu. 4) Bez prikaza: Google takođe prikazuje rezultate pretrage za knjige koje nisu digitalizovane. Kako ove knjige nisu skenirane, njihov tekst nije moguce pretraživati i samo informacije kao što su naslov, autor, izdavač, broj stranica, ISBN su dostupne. Kako koristiti ? Na Google Knjigama možete čitati knjige i časopise, preuzimati ih za kasnije, navesti ih kao referencu i prevoditi ih. Kreiranje sopstvene biblioteke. Gb dozvoljama svojim prijavljenim korisnicima da kreiraju personalizovanu kolekciju ili biblioteku knjiga koja je organizovana preko takozvanih “polica”. Biblioteka koju korisnik kreira može biti javno dostupna. Podrazumevano postoji četiri polica koje ne mogu biti preimenovane, a to su : Omiljeno, Čitam sada, Za čitanje i Pročitano. Biblioteka takodje poseduje police u koje se knjige dodaju automatski, a to su police: Kupljeno, Ocenjeno, Moje knjige na Google Play-u, Skoro pregledno, Istorija pretrage, Preporučene knjige. Korisnik ne može menjati sadržaj ovih polica. Ngram Viewer je servis koji je povazan sa Google knjigama. Predstavlja grafički prikaz učestalosti korišćenja pojednih reči unutar Guglove kolekcije knjiga. Može pretraživati pojedinačnu reč ili frazu. Ovaj servis ima važnu ulogu za istoričare i lingviste jer može da omogući bolji uvid u ljudsku kulturu kroz upotrebu reči tokom određenih vremenskih perioda. Takodje, N-gram Viewer je bio kritikovan usled grešaka metapodataka u programu. Jedna od uočenih grešaka je i ta da se reč “Internet” u knjigama koje su objavljene pre 1950. godine pojavljuje 527 puta. Negativna strana - Dok mnogi hvale inicijativu pružanja dostupnosti budućoj najvećoj riznici ljudskog znanja, izdavačka industrija i grupe pisaca neprestano kritikuju projekt zbog povrede autorskih prava. Znatan broj evropskih političara i intelektualaca kritikuje ulogu Google-a u „imperijalizaciji jezika“. Glavni argument takvim tvrdnjama jeste činjenica da je velika većina skeniranih dela na engleskom jeziku, što će rezultirati u disproporciji 44

jezika u digitalnom svetu naspram onih u realnom. Nemački, ruski i francuski jezik su, na primer, vrlo popularni jezici u akademskoj zajednici; preterana orijentacija na engleski bi mogla usmeriti smer akadamskog razvoja. Ebsco eBook • EBSCO eBook Academic Collection obuhvata preko 135.000 naslova iz svih oblasti. Pretraga kolekcije može se izršiti na nekoliko načina: osnovna pretraga preko polja za pretragu, napredna pretraga na osnovu imena autora, naslova, jezika i slično, i na osnovu kategorije, odnosno predmeta. Omogućen je pregled teksta po poglavljima, preuzimanje teksta, automatsko citiranje i izbor stila citiranja (MLA, APA i dr.), pregled sadržaja i relevantne stranice iz e-knjige. Preporučuje se otvaranje ličnog naloga (Create a new Account) koji pruža niz pogodnosti: pravljenje sopstvene "police" knjiga (My EBSCOhost Folder), pamćenje obeleženog teksta i unetih komentara, obeležavanje određene stranice i slanje elektronskom poštom, štampanje i čuvanje stranice u različitim formatima. Prilikom otvaranja naloga neophodno je prijaviti komercijalnu e-mail adresu (gmail, yahoo, hotmail...). Preko ličnog naloga e-knjige se mogu preuzeti na određeni period (Download Offline), ali je potrebno da se instalira program Adobe Digital. SpringerLink • Nakon dobijanja rezultata pretraživanja za svaki naslov ponuđene su tri mogućnosti: View this eBook, Show details i Add to my List. Prvi link upućuje na sadržaj knjige i pruža mogućnost njenog pregledanja stranicu po stranicu. Klikom na opciju Next page, otvara se naredna stranica. Biranje opcije Show Acrobat Tools omogućava čuvanje, štampanje ili slanje e-mailom željene stranice. Pretplaćene knjige mogu se u celosti čitati online i preuzimati ili štampati pojedine strane i poglavlja, ali ne i knjige u celini.

15. Претраживачи интернета. 16. Електронска периодика. Координирана набавка електронске периодике.Сервиси за претраживање (EBSCO, EMERALD, JSTOR). EBSCO Preko EBSCO servisa dostupno je 10 baza podataka koje obuhvataju razne naučne oblasti: Academic Search Premier - Ova multidisciplinarna baza obezbeđuje pune tekstove za preko 4 600 naslova časopisa, uključujući oko 3 900 recenziranih naslova. Za preko 1 000 naslova, arhiva punih tekstova članaka dostupna je za period od 1975 godine. Takođe, za 1 000 časopisa omogućeno je i pretraživanje citirane literature. Business Source Premier - Business Source Premier je najviše korišćena baza iz oblasti biznisa, koja obezbeđuje pune tekstove članaka iz preko 2 300 časopisa, uključujući oko 1 100 recenziranih naslova. ERIC ( Education Resource Information Center) – pokriva oblast obrazovanja, sadrži preko 1,300,000 zapisa i linkove do preko 317,000 dokumenata u punom tekstu, sa arhivom od 1966 godine. Health Source - Consumer Edition - Ova baza podataka je najbogatija kolekcija zdravstvenih informacija dostupnih u bibliotekama širom sveta. Health Source: Nursing/Academic Edition - Ova baza podataka obezbeđuje pristup do 550 naučnih časopisa u punom tekstu, i obuhvata različite oblasti medicine. 45

EBSCO Library, Information Science & Technology Abstracts (LISTA) indeksira preko 500 bazičnih časopisa, preko 50 prioritetnih, i 125 odabranih časopisa; zatim knjige, izveštaje o rezultatima istraživanja i protokola. Pokriva oblast bibliotekarstva, klasifikacije, katalogizacije, bibliometriju, on-line pretraživanje informacija, upravljanje informacijama i dr. Pokrivenost baze podataka proteže se unazad čak do sredine ‘60-ih. MasterFILE Premier - Namenjena isključivo javnim bibliotekama, ova multidisciplinarna baza podataka omogućuje pristup punom tekstu članaka iz 1 700 opštih publikacija sa arhivom od 1975 godine. Pokrivajući gotovo svaku oblast opšteg interesa, MasterFILE. Premier takođe sadrži pune tekstove iz 500 knjiga i preko 164 400 primarnih izvora dokumenata, kao što je ImageCollection sa preko 502,000 fotografija, mapa i zastava. Ova baza podataka ažurira se na dnevnom nivou. MEDLINE obezbeđuje autoritativne zdravstvene informacije iz oblasti medicine, nege bolesnika, stomatologije, veterinarske medicine, sistema zdravstvene zaštite i mnoge druge. Kreiran od strane National Library of Medicine. MEDLINE koristi MeSH (Medical Subject Headings) hijerarhijsko indeksiranje, sa odrednicama i pododrednicama koje pružaju neverovatne mogućnosti pretraživanja citata iz preko 4 800 biomedicinskih časopisa. Regional Business News - Ova baza podataka obezbeđuje pristup sveobuhvatnoj literaturi iz oblasti regionalnog biznisa. GreenFILE - sadrži informacije o svim aspektima uticaja čoveka na životnu okolinu. Njena kolekcija naučnih, vladinih i naslova opšteg interesa, okuplja sadržaje na temu globalnog zagrevanja, zagađenja, održive poljoprivrede, obnovljivih izvora energije, reciklažu i drugo. Baza podataka obezbeđuje pristup do preko 384 000 zapisa, kao i puni tekst do 4 7000 zapisa koji su u Open Access režimu. EMERALD servis obuhvata 214 vodećih svetskih časopisa sa kompletnim tekstom iz društvenih nauka, ekonomije, menadžmenta, primenjenih nauka, tehnike, tehnologije, bibliotekarstva i informatike. Period koji je pretplaćen za dobijanje kompletnih tekstova je od 1996. do danas. Za neke časopise postoji embargo na pristup najnovijim brojevima. JSTOR - Poznati agregator naučnih informacija JSTOR omogućava puni pristup časopisima velikog broja svetski priznatihh izdavača. Preko ovog servisa dostupno je oko 1200 časopisa iz svih oblasti nauke. Arhiva časopisa obuhvata radove od početne godine objavljivanja do nekoliko godina unazad (3-10 godina). Springer-link je elektronska baza časopisa izdavača Springer, koja obuhvata 1750 vrlo kvalitetnih časopisa iz svih oblasti, pretraživih većinom od prvog broja i preko 30.000 knjiga. Period koji je pretplaćen za dobijanje kompletnih tekstova iz časopisa je od 1997. do danas. Pošto nismo pretplaćeni na sve časopise i na većinu knjiga koje se nalaze u ovoj bazi, neki članci odnosno poglavlja knjiga nisu dostupni u punom tekstu. Simbol pored naslova označava da smo pretplaćeni na dati članak, a ukoliko stoji simbol znači da nismo pretplaćeni na taj časopis odnosno elektronsku knjigu.

17. Процена вредности библиометрија, IF).

научних

информација

(наукометрија,

NAUKOMETRIJA Kvantitativni pokazatelji koji se zasnivaju na rezultatima naučnih istraživanja grupisanih u disciplinu koju naučnici nazivaju različito: naukometrija, informetrija, scientometrija, bibliometrija.

46

Naukometrija je deo nauke o nauci. Prema Vasiliju Nalimovu i Zinaidi Mulčenko naukometrija je naučno područje koje se bavi ‚”primenom kvantitativnih metoda u istraživanju nauke kao informacionog procesa”, dok Ronald Ruso daje svoju definiciju naukomerije navodećio kako se naukometrija odnosi na istraživanje naučnog i tehnološkog napretka. Pojam naukometrije je u naučnu literaturu u Srbiji uveo Vojin Milić, pionir na polju istraživanja sociologije saznanja i komunikacionih procesa u nauci. Pre pristupa samom procesu vrednovanja potrebno je unapred definisati neophodne elemente, kao što su: • tip istraživanja, • vremenski period za koje se istraživanje vrši • granice istraživačkog projekta koji se vrednuje • svrha vrednovanja • kriterijumi prilagođeni toj svrsi • organizacija procesa vrednovanja • određivanje procedure i stručnjaka koji će je vršiti. BIBLIOMETRIJA Biblimetrija je deo naukometrije, a njen zadatak je da analizira naučne radove i njihovu citiranost u odabranom uzorku naučnih časopisa. Proučavaju se publikacije, citati, sami naučnici, sekundarni izvori informacija o publikacijama (bibliografije, baze podataka) itd. Cilj bibliometrije je da osvetli procese pisane komunikacije i razvoj naučnih disciplina statističkom analizom naučne literature. Rezultati bibliometrijskih istraživanja mogu se koristiti za selekciju publikacija koje će se nabavljati u bibliotekama, za vrednovanje fondova biblioteka, utvrđivanje karakteristika citiranosti literature, istraživanje procesa razvoja pojedinih naučnih disciplina, naučnih institucija i sl. Oblast u kojoj postoji veliko interesovanje za primenjena naukometrijska istraživanja je vrednovanje naučnog rada. Sve zemlje u svetu koriste danas neke bibliometrijske pokazatelje pri odlučivanju o izboru u naučna zvanja, distribuciji fondova za istraživanja itd. Tako su na primer u Velikoj Britaniji odlučili da ukinu sistem zasnovan na ocenama recenzenata i da odluke o distribuciji fondova za nauku i rangiranje naučnih institucija i pojedinaca zasnuju isključivo na bibliometrijskim indikatorima koji se lako mogu prikupiti iz dostupnih svetskih baza podataka. Postoje međunarodni sistemi vrednovanja, koji se koriste za izradu rang lista najuticajnijih naučnika, institucija, univerziteta itd. Od pojave Interneta i svetske mreže javlja se i pojam vebliometrijska istraživanja, gde se ne analiziraju fizički postojeće publikacije, već informacije prisutne na vebu. Rangiranje na osnovu postojećih bibliometrijskih indikatora je veoma popularno, uvode se i novi, sve kompleksniji indikatori, ali ne treba nikada izgubiti iz vida da indikatori ne mogu precizno da izmere naučni kvalitet, koji je mnogo kompleksnija pojava nego što svi postojeći numerički indikatori mogu prikazati. BIBLIOMETRIJSKI ZAKONI Bibliometrija je metoda kojom se kvantitativno proučavaju skupovi bibliografskih zapisa ljudskog stvaralaštva. Ona podrazumeva primenu matematičkih i statističkih metoda na knjige i sve ostale medije pisane komunikacije. Tri su osnovna bibliometrijska zakona: 47

• Lotkinov zakon Alfred Lotka je potvrdio zakonitost da mali broj autora objavljuje veliki broj radova, a najveći broj autora objavi jedan ili dva rada unutar određenog područja. • Bredfordov zakon Semjuel Bredford je dokazao da broj članaka o određenoj temi po svojoj relevantnosti ima opadajući niz u odnosu na povećanje broja časopisa u kojima se ti članci objavljuju. Na osnovu toga Bredford je rangirao časopise kao osnovne informacione izvore po opadajućoj produktivnosti u odnosu na izabranu temu i svakom dodelio mesto na rang listi. • Zipfov zakon Navodi da se raspored, u određenom skupu dokumenata, može ustanoviti prema učestalosti ponavljanja. Nemoguće očekivati da postoji ujednačena produktivnost ili citiranost naučnika, časopisa, institucija itd., jer će se uvek izdvojiti jezgro najproduktivnijih, i dugačak rep slaboproduktivnih. BIBLIOMETRIJSKI INDIKATORI • Bibliometrijski indikatori su zasnovani na publikacijama koje predstavljaju osnovni produkt naučnog rada. • Najjednostavniji bibliografski idikator je broj publikacija koje je objavio neki naučnik, grupa ili institucija. Samo brojanje publikacija je jednostavno, međutim problem nastaje kada ih treba rangirati po kvalitetu. Vrlo brzo se pokazalo da vrednovanje na osnovu prostog brojanja radova ne vodi ni napretku, ni daljem razvoju nauke, zato se krenulo u potragu za novim kriterijumom koji bi imao više veze sa kvalitetom nego sa kvantitetom naučnog rada. Upravo je citiranost prepoznata kao adekvatan kriterijum, koji se danas primenjuje na naučnike kao pojedince, naučne institucije, naučne časopise, univerzitete, države. IF – impakt faktor časopisa je bibliometrijski indikator koji je u najširoj primeni. Izračunava se godišnje na osnovu citiranosti radova u bazi WoS i objavljuje se u bazi podataka Journal Citation Reports Thompson Reuters. • Časopisi se prema IF rangiraju u okviru užih naučnih oblasti i njihova vrednost se procenjuje na osnovu mesta koje zauzimaju na rang listi za tu godinu. • IF je odnos broja citata koje u jednoj godini dobiju radovi objavljeni u nekom časopisu u prethodne dve godine i broja objavljenih radova u tom periodu. IF – impakt faktor časopisa je bibliometrijski indikator koji je u najširoj primeni. Izračunava se godišnje na osnovu citiranosti radova u bazi WoS i objavljuje se u bazi podataka Journal Citation Reports Thompson Reuters. • Časopisi se prema IF rangiraju u okviru užih naučnih oblasti i njihova vrednost se procenjuje na osnovu mesta koje zauzimaju na rang listi za tu godinu. • IF je odnos broja citata koje u jednoj godini dobiju radovi objavljeni u nekom časopisu u prethodne dve godine i broja objavljenih radova u tom periodu. KAKO SE RAČUNA IF • Brojna vrednost impakt faktora dobija se tako što se broj citata za dve poslednje godine podeli brojem objavljenih radova u te dve godine.

48

Primer: Časopis American Economic Review je u svim radovima iz referisanih časopisa u WoS objavljenim 2013. godine bio citiran 5913 puta. Od tog broja 584 puta su citirani radovi koji su objavljeni u 2012, a 2186 puta oni radovi koji su objavljeni 2011. godine. Taj časopis je u 2012- oj objavio 148 radova, a u 2011-oj godini 193 rada. Tada se njegov faktor uticaja računa nasledeći način: (584 + 2186)/(148 + 193)=8.12 Znači, impakt faktor časopisa American Economic Review za 2013. godinu je 8.12. Ovako izračunat faktor uticaja eliminiše razlike koje su mogle da nastanu kao posledica veće periodičnosti (više brojeva godišnje) ili dužinom izlaženja časopisa. IF 2013=broj citata iz 2012. i 2011. u radovima 2013 / broj radova objavljenih 2012. i 2011. KADA SE OBJAVLJUJE IF • IF se objavljuju u Journal Citation Reportu juna meseca svake godine za prethodnu. Izračunavanja se obavljaju na osnovu stanja u sve tri citane baze (SCIe(xpanded), SSCI, AHCI) na prvi dan marta. • Časopis, u najvećem broju slučajeva, dobija IF nakon dve godine referisanja u WoS-u. To znači da ako je referisanje časopisa počelo u 2008. godini, on je dobio IF za 2010, a objavljen je juna 2011. • Procenat vrednosti objavljenih radova prema IF časopisa u kojem su objavljeni nije pravi pokazatelj vrednosti konkretnog rada – on može biti citiran mnogo više ili mnogo manje nego što je prosek citiranosti radova iz tog časopisa. Zato se počelo razmišljati o korišćenju nekih drugih indikatora, koji bi se zasnivali na stvarnoj citiranosti konkretnih radova. Tako je uveden h-indeks.

18. Цитираност и цитатни индекси. Citatnom analizom se otkriva: • dostupnost naučnih rezultata auditorijumu • Komunikacijski kanali, • Ključni autori, • Ključna periodika, • Ključne institucije ELEKTRONSKO OKRUŽENJE • Naučni rad danas je direktno zavisan od tehnološkog napretka. • Mnoštvo aktuelnih i relevantnih informacija ponuđeno je preko Interneta, ali im je istovremeno i zaustavljen pristup korisnika, odnosno moguće je saznati bibliografski podatak i sažetak, ali ne i puni tekst. CITATNI INDEKSI • Eugene Garfield 1960. godine inicira ISI (Institute for Scientific Information, Philadelphia, SAD, odnosno Thomson Scientific) • ISI je još uvek jedina institucija čije se citatne baze koriste kao standard u vrednovanju naučnog rada. PROIZVODI ISI: • Prirodne i primenjene nauke - SCI (Science Citation Index) • Društvene nauke - SSCI (Social Science Citation Index) 49

• Humanistika i umetnost - A&HCI (Arts & Humanities Citation Index). • Citatna analiza je dragocen i sve popularniji alat zaispitivanje i merenje stručnog i naučnog učinka i kvalitetasvih subjekata, koji su uključeni u akademsku i naučnudelatnost: individualaca (univerzitetski nastavnici, istraživači), naučnih časopisa, fakulteta, univerziteta. • Rezultati citatne analize imaju odlučujuću ulogu u procedurama izbora u naučna i nastavna zvanja, prilikom ocenjivanja projekata, pri određivanju ličnih primanja u akademskim ustanovama, čak i u propisivanju sudbina akademskih institucija. • Rodonačelnik savremene scijentometrije, Judžin Garfild (Eugene Garfield), pre više od pedeset godina (Garfield, 1955) predložio je metodu za vrednovanje naučnih časopisa, zasnovanu na broju citata. Garfildov Journal Impact Factor i SCI (Science Citation Index) lista, danas predstavljaju standard za vrednovanje doprinosa i uticaja u naučnom svetu. • Citatni indeksi proizvođača Thompson-ISI, Science Citation Index (SCI), Social Science Citation Index (SSCI) i Arts&Humanities Citation Index (A&HCI), masovno se i globalno koriste kao izvori za pretraživanje naučnih informacija i evaluaciju naučnih entiteta. Uprkos kritikama, oni predstavljaju moćan informatički izvor, bez koga je teško zamisliti savremenu nauku. ISI • Institute for Scientific Information ISI je 1992. godine kupila korporacija Thomson. Njen deo Thomson Scientific indeksira blizu 12.000 časopisa sa najvećim uticajem u svetskoj nauci, a preko sajta Web of Knowledge pruža pristup do podataka o citiranosti časopisa koje indeksira, liste od 250 najcitiranihih autora za 21 naučnu oblast za poslednjih 20 godina prošlog veka. WEB OD SCIENCE (WOS) obuhvata: (1) tri citatna indeksa - pretplaćeno od 1996 • Prirodne i primenjene nauke SCI - Science Citation Index • Društvene nauke SSCI - Social Science Citation Index • Humanistika i umetnost AHCI - Arts and Humanities Citation Index (2) dve sekcije zbornika radova sa konferencija - pretplaćeno od 2001 • CPCI-S Conference Proceedings Citation Index - Science • CPCI-SSH Conference Proceedings Citation Index - Social Science & Humanities (3) dve sekcije Journal Citation Reporta (JCR) - pretplaćeno od 2006 • JCR Science Edition • JCR Social Sciences Edition SCIENCE CITATION INDEX EXPANDED (SCI) • Multidisciplinarna baza podataka iz oblasti prirodnih, biomedicinskih i tehničkih nauka. Indeksira oko 6.650 vodećih svetskih časopisa iz 150 naučnih disciplina, tj. sadrži preko 2.700 časopisa više od štampane i verzije SCI na kompakt disku. Ova baza podataka uključuje sve citirane reference iz indeksiranih članaka. SCIENCE CITATION INDEX EXPANDED (SCI) 50

•Obuhvaćene su sledeće discipline: Astronomija, Veterina, Neurologija, Tehnologija,Biologija, Zoologija, Onkologija, Farmakologija, Biohemija, Informatika, Pedijatrija, Fizika, Biotehnologija, Matematika, Poljoprivreda, Hemija, Botanika Medicina, Psihijatrija, Hirurgija SOCIAL SCIENCES CITATION INDEX (SSCI) • Multidisciplinarna baza podataka koja obuhvata časopise iz oblasti društvenih nauka. Indeksira više od 1.950 časopisa iz 50 disciplina i relevantne članke iz više od 3.300 vodećih svetskih naučnih časopisa. U proseku se nedeljno dodaje 2.900 novih referenci i 60.000 novih citiranih radova. SOCIAL SCIENCES CITATION INDEX (SSCI) • Zastupljene su sledeće discipline: Antropologija, Istorija, Pravo, Sociologija, Zdravstvo, Lingvistika, Psihijatrija, Urbanizam, Informatika, Političke nauke, Psihologija, Filozofija ARTS&HUMANITIES CITATION INDEX (AHCI) • Indeksira oko 1.160 vodećih svetskih časopisa iz umetnosti i humanističkih nauka i relevantne teme iz 6.800 ostalih časopisa. Nedeljno se dodaje 2.300 novih referenci i 15.250 novih citiranih referenci. Od 1999. godine postoje i sažeci na engleskom koji se mogu pretražiti. ARTS&HUMANITIES CITATION INDEX (AHCI) • Zastupljene su sledeće discipline: Arheologija, Književnost, Poezija, Pozorište, Arhitektura, Lingvistika, Ples, Umetnost, Istorija, Muzika, Religija, Filozofija JOURNAL CITATION REPORT (JCR) je posebna baza podataka koja se pravi na osnovu Web of Science. Preko JCR-a je moguće dobiti podatke o IF – faktoru uticaja određenog časopisa, podatak u kojoj stručnoj kategoriji se on nalazi, kao i o njegovom rangu u toj kategoriji. Za svaki časopis prati se citiranost radova i određuje se faktor uticaja ili impakt faktor (IF) tog časopisa, na osnovu čega nastaje baza podataka Journal Citation Report. CONFERENCE PROCEEDINGS - daje pregled radova sa međunarodnih konferencija, simpozijuma i kongresa, i radova koji su u njima citirani. Oko 70% ovih informacija nije dostupno u naučnim časopisima. Baza postoji od 1990. i pokriva oko 110.000 održanih naučnih skupova. Pristup u Srbiji imamo od 2001. godine. Postoje dve serije: za prirodne i za društvene i humanističke nauke. Godišnje se dodaje oko 385.000 zapisa.

19. Цитатне базе података (Web of Science, Social Sciences Citation Index, Journal Citation Report, Scopus, Scindeks). WEB OF SCIENCE - PRETRAŽIVANJE • Pretraživanje je moguće prema: • prezimenu i inicijalima svih autora • adresi autora • prvom autoru citiranih radova • naslovima časopisa • svim rečima iz naslova i sažetaka na engleskom jeziku od 1992. godine 51

• ključnim rečima koje su izabrali autori članaka.

20. Евалуација научног рада у Србији • Evaluacija naučnog rada u Srbiji bila je decenijama zasnovana na sistemu recenzija i na broju publikovanih radova. Sa dolaskom novog milenijuma dodatni bibliometrijski kriterijumi počeli su da se uvode najpre kao dopunski, a u važećem Pravilniku dobili su veliki značaj. • Za malu naučnu zajednicu kao što je srpska, veliki uspeh je objaviti članke u časopisima koje pokrivaWoS i biti citiran u tim časopisima. Veliki značaj za razvoj bibliometrijskih indikatora o naučnom raduu Srbiji ima Srpski citatni indeks, jedan od malog broja postojećih nacionalnih citatnih indeksa koji pomažu realnijem sagledavanju naučnog rada u malim naučnim zajednicama. • Pravilnik o postupku i načinu vrednovanja i kvantitativnom iskazivanju naučnoistraživačkih rezultata istraživača doneo je Nacionalni savet za naučni I tehnološki razvoj 21. marta 2008. godine. Pravilnik uređuje postupak sticanja naučnih, odnosno istraživačkih zvanja i način vrednovanja i kvantitativnog iskazivanja naučnoistraživačkih rezultata. Za svaku naučnu oblast utvrđuju se tražene vrste i kvantitativni minimum rezultata. U Pravilniku su definisani kriterijumi za naučne monografije, časopise i naučne skupove. Naučna monografija je knjiga koja samostalno i sveobuhvatno obrađuje određenu temu iz domena neke nauke metodološkim postupcima primerenim temi i prihvaćenim u datoj nauci. Monografija mora da ima ISBN broj, recenziju renomiranog izdavača ili naučne ustanove, obim ne manji od 50 stranica po autoru i definisan minimalan broj autocitata. Monografije međunarodnog značaja su po pravilu posvećene tematici široj od nacionalne i objavljene na jednom od svetskih jezika. Naučni časopis je periodično glasilo posvećeno naučnoistraživačkoj problematici, koje izdaje renomirani izdavač, naučno društvo, naučne ustanove u svetu i zemlji, u kojem se objavljuju radovi snabdeveni naučnom aparaturom i recenzirani od strane kompetentnih stručnjaka sa naučnim zvanjima. Kategorije radova u časopisima su: • originalni naučni rad • monografska studija • pregledni članak • naučna kritika, polemika i sl. Međunarodni časopisi se rangiraju prema Thomson Reuters (ranije ISI) publikacijama Journal Citation Reports SCI i SSCI, a mogu se primenjivati i druge liste ukoliko ih verifikuje Nacionalni savet. Pošto je rangiranje prema impakt fakutoru časopisa u oblasti humanističkih nauka nemoguće, jer se za neke oblasti on i ne izračunava, Evropska fondacija za nauku odlučila je da načini svoje liste časopisa kojima je priznat nacionalni ili međunarodni značaj u pojedinim oblastima humanističkih nauka. Ova lista, poznata kao ERIH (European Reference Index for Humanities), dostupna je na veb sajtu European Science Foundation https://www2.esf.org/asp/ERIH/Foreword/search.asp i može se pretraživati po naučnim oblastima i naslovima časopisa. Uticajnost domaćih časopisa utvrđuje se na osnovu bibliometrijske analize i preliminarne kategorizacije koju sprovodi Ministarstvo nauke na osnovu citata ostvarenih u međunarodnim i nacionalnom citatnom indeksu. 52

Časopisi su kategorisani na: • Vrhunski međunarodni časopis; • Istaknuti međunarodni časopis ; • Međunarodni časopis; • Časopis međunarodnog značaja • Vodeći časopis nacionalnog značaja – časopis domaćeg izdavača najuticajniji u svojoj disciplini a da nije na ISI listama. Minimalni uslov je redovnost izlaženja. • Časopis nacionalnog značaja je domaći časopis koji je u prvih 50% na osnovu analize koju sprovodi Ministarstvo nauke. Minimalni uslov je redovnost izlaženja. • Naučni časopis je onaj koji zadovoljava uslove za indeksiranje u nacionalnom citatnom indeksu, a ne spada u prvih 50% na listi Ministarstva nauke.. Minimalni uslov je redovnost izlaženja. Međunarodnim naučnim skupom smatra se skup u zemlji ili inostranstvu koji organizuje međunarodni naučni odbor čiji su članovi iz najmanje 5 zemalja i najmanje 10 učesnika iz inostranstva sa radovima. Postoji selekcija i recenzija, a radovi se saopštavaju I publikuju na jednom od svetskih jezika. Nacionalnim naučnim skupom se smatra skup koji organizuje nacionalni naučni komitet, udruženje ili institucija koji ima programski odbor sastavljen od eminentnih stručnjaka I najmanje 10 izlagača. Radovi u zborniku kraći od 3 stranice smatraće se izvodom rada, a ne radom u celini. Kategorizaciju publikovanih radova u zbornicima vrši odgovarajuća matična naučna komisija. Tematski zbornici kategorišu se takođe na odgovarajućim naučnim odborima, s tim što rad u tematskom zborniku ne može biti kraći od 16 stranica. Svaki kandidat za zvanje treba na osnovu Pravilnika da boduje svoje radove i da na osnovu zbira vidi da li zadovoljava minimalne kriterijume za izbor u željeno zvanje.Na univerzitetima se takođe koristi ovakav sistem bodovanja prilikom izbora u nastavna zvanja, s tim što se boduju i nastavne aktivnosti, a univerziteti propisuju i kriterijume za doktorante, od kojih se takođe zahteva da imaju objavljene radove. Ovi kriterijumi nisu identični na svim univerzitetima, a ni na svim grupacijama fakulteta, tako da se treba dobro informisati o tome šta se očekuje od kandidata za neko naučno ili nastavno zvanje.

21. Open Access и ауторска права. 22. Ауторска права и њихова заштита у доба интернета. Autor je fizičko lice koje je stvorilo autorsko delo. Koautor je fizičko lice koje je zajedničkim stvaralačkim radom sa drugim licem stvorilo delo. Trajanje autorskog prava: 1. Imovinska prava autora traju za života autora i 70 godina posle njegove smrti. Imovinska prava na delu čiji se autor ne zna (anonimno delo ili delo pod pseudonimom) prestaju po isteku 70 godina od dana objavljivanja dela. Imovinska prava koautora prestaju po isteku 70 godina od smrti koautora koji je poslednji umro. 2.

Moralna prava autora traju i po prestanku trajanja imovinskih prava autora.

3.

Autorsko pravo na kolektivnim delima traje 70 godina od dana zakonitog objavljivanja dela.

Istorija autorskog prava počinje još od starog veka, iako se tada kao sam pojam autorsko pravo nije pojavilo. Tada je sam autor dobijao slavu, a prvi put se pojavljuje pojam plagijat. Taj period nam donosi i prve 53

oblike tužbe za uvredu časti. U XV i XVI veku javljaju se privilegije koje su davane pre svega štamparima, pa tek onda pojedinim autorima. „Tokom 16. Veka nelojalna konkurencija među štamparima dovodi do definisanja privilegija za štampanje, pravnog akta koji je štitio interes pojedinačnog štampara za određeno delo.“ Zakonska zaštita autorskog prava javlja se tek od XVII veka u Engleskoj. Istorija autorskog prava bila je predmet proučavanja još u prošlosti, da bi se danas došlo do nacionalnih zakona o autorskom pravu koji su standardizovani putem međunarodnih i regionalnih sporazuma. Kako se razvija knjiga, samim tim se razvijaju autorsko pravo i biblioteke. Stari Rim - Rimsko doba dovelo je novu pojavu u istoriji autorskog prava. Dolazi do same materijalizacije, odnosno knjige se prodaju po određenim cenama. Izdavači knjiga postaju zaduženi za njihovo prepisivanje i distribuciju odnosno naplaćivanje. Procvat rimske imperije daje nam i prve tragove autorskog prava. Iako nije bilo normativnih akata, javljaju se tužbe zbog uvrede časti autora. Takođe, ovaj period donosi i izraz plagijat odnosno plagiaris kojim se označavaju ljudi koji tuđa dela označavaju kao svoja. Na taj način autorsko pravo dobija svoje prve oblike. Srednji vek - Autor nije zaštićen niti je imao pravo nad umnožavanjem svojih dela. Međutim, ipak se javlja primitivni oblik određene zaštite dela gde se daje svima na znanje da samo određeni mogu umnožavati to delo. Prepisivanje knjiga obavljali su monasi i kaluđeri u manastirima. Te knjige su često bile bogato ilustrovane, ukrašavane sa povezima koji su bili skupi, te stoga i dalje ih nije mogao svako kupiti. Svaki ugledniji manastir imao je svoju prepisivačku radionicu koju su nazivali skriptorijum. Onaj koji je diktirao u skriptorijumu zvao se protokaligraf i sedeo je u samom začelju, dok bi prepisivači sedeli ispred njega. Međutim, autorstvo nije bilo prisvajano onom ko je taj tekst prvi pisao, već je autor bio onaj koji je ispravljao greške prilikom izrade knjige. Sa razvojem štampe, dolazi i do prvih pojava i oblika autorskog prava. U Engleskoj godine 1476. dolazi do prve pojave zakona o autorskim pravima. Ovaj zakon se jednostavno nazivao kopie (copye). Vilijem Kakston je prvi put kupio štamparsku mašinu i doneo je u Englesku. „Dvorska vlast je shvatila kako je, zahvaljujući štamparskoj mašini, izvesnim autorima omogućeno da objavljuju pamflete protiv monarhije i donela zakon da svi štampari upišu u državni registar svoja imena, adrese i naslove svih radova koje žele da štampaju.“ Na taj način, postavlja se jedna kontrola šta se sve štampa, jer je dvorska vlast želela da spreči širenje informacija koje su nepovoljne po vladu. Kada bi preko određene komisije bilo odobreno da se određeno delo štampa, sam štampar bi dobijao posebno ovlašćenje da se naprave kopije dela. Međutim, sva prava koja su pratila samo delo pripadala su isključivo štamparu, a ne autoru. Statut kraljice Ane - Put od individualnih privilegija do prvih zakonskih normi kojima se štite prava autora, odnosno prvih propisa o autorskom pravu, bio je dug i mukotrpan. U Engleskoj je već početkom osamnaestog veka donet prvi nacionalni Zakon o autorskom pravu (Copyright Act 1709). To je takozvani Statut kraljice Ane koji je donela Ana Stjuart, kraljica Velike Britanije i Irske. Ovaj zakon o autorskom pravu, poznat je pod nazivom Zakon o podizanju nivoa obrazovanja putem davanja prava autorima ili vlasnicima kopija štampanih knjiga. Njime se davalo isključivo pravo autoru na reizdavanje dela tokom 21 godine od momenta stupanja Statuta na snagu. Za neobjavljena dela rok važnosti isključivog prava iznosio je 14 godina, a mogao se produžiti još za 14 godina za autorovog života na sve vrste publikacija (knjige, karte, crteže...). Posle isteka ovoga roka delo je postajalo javno dobro. Prema Statutu za nezakonito preštampavanje knjiga bile su predviđene sankcije u vidu uništavanja nezakonito naštampanih primeraka i novčana kazna. Da bi se za delo obezbedila zaštita, ono je moralo biti registrovano i uneto u spisak kompanije-izdavača. Norme Statuta štitile su samo knjige, u njemu nije bilo reči o drugim rezultatima intelektualne aktivnosti. Ugledajući se na Engleze, Francuzi i Nemci su tokom XVIII-XIX veka doneli svoje nacionalne zakone o autorskim pravima. Međunarodna zaštita autorskog prava - Zaštita koja se obezbeđuje autorima nacionalnim zakonima nije dovoljna jer se odnosi samo na domaće državljane. Zato se već na samom početku autorsko-pravne zaštite javlja potreba za međunarodnom zaštitom, tj. zaštitom autora koji nisu državljani države u kojoj žive, imaju boravište u 54

njoj, ili u kojoj nameravaju da izdaju svoja dela. Taj problem je u početku rešavan zaključivanjem bilateralnih ugovora između pojedinih država. Ovim ugovorima uređivala su se i druga pitanja a autorsko-pravna zaštita bila je sporednog karaktera. Zbog svega navedenog pojavila se potreba da se u Bernu 1886. Godine usvoji Međunarodna konvencija o zaštiti književnih i umetničkih dela poznatija kao Bernska konvencija (BK), a 1952. godine u Ženevi je usvojena i Univerzalna konvencija o autorskom pravu, poznatija kao Univerzalna konvencija (UK). Bernska konvencija, doneta je 1886. i više puta revidirana. Počiva na tri fundamentalna principa: 1. Nacionalni princip – prema Bernskoj konvenciji sve zemlje potpisnice obavezuju se da tretiraju autorsko pravo autora iz svih zemalja na isti način kao i autorsko pravo nacionalnih autora. Kraljevina Jugoslavija potpisala je ovu konvenciju još 1930. godine te se Zakon o autorsko pravu Srbije primenjuje na sva dela objavljena u Srbiji ukoliko su autori iz bilo koje od zemalja potpisnica konvencije. 2. Princip nezavisnosti – zaštita autorskog prava podjednako pripada i domaćem i stranom autoru, čak iako taj rad nije zaštićen autorskim pravom zemlje iz koje je potekao. 3. Automatska zaštita – zaštita autorskog prava sprovodi se automatski momentom nastajanja autorskog dela, bez ikakve prethodne registracije autorskog dela. Bernskom konvencijom štite se štampana dela i ona predviđa minimalni period zaštite autorskih prava, a to je za života autora i još 50 godina posle autorove smrti. Njome se mogu zaštititi sva dela osim fotorafija i filmova. Univerzalna konvencija o autorskom pravu potpisana je 1952. godine u Ženevi. Razvijena je od strane Ujedinjenih nacija za obrazovanje, nauku i kulturu, kao alternativa Bernske konvencije za države koje se nisu slagale sa aspektima Bernske konvencije, ali koje i dalje žele učestvovati u nekom obliku multilateralne zaštite autorskih prava. Ove države uključuju zemlje u razvoju i tadašnju Sovjetsku uniju. Sjedinjene Američke Države i Latinska Amerika bile su već članovi Pan – američke konvencije o autorskom pravu, koja je bila slabija od Bernske konvencije.Univerzalna konvencija je mnogo fleksibilnija od Bernske konvencije. Naša zemlja članica je od 1966. godine. Ova konvencija sadrži odredbe o licima koja uživaju pravnu zaštitu, propisuje obavezu nacionalnog tretmana stranih autora, državljana zemalja UK, a takođe propisuje i određena minimalna prava koje države članice UK moraju priznati stranim autorima. Svetska organizacija za intelektualnu svojinu - Skraćeni naziv svetske organizacije za intelektualnu svojinu jeste WIPO. To je jedna od 17 specijalizovanih agencija Ujedinjenih nacija koja je osnovana 1967. godine. Njen cilj osnivanja bio je za podsticanje stvaralačke aktivnosti, da unapredi zaštitu intelektualne svojine širom sveta. Prema članu 3 ove konvencije, WIPO nastoji da promoviše zaštitu intelektualne svojine širom sveta. Danas ova organizacija ima 184 zemlje članice. Radi na poboljšavanju razvoja efikasnih mera za zaštitu intelektualne svojine i usklađuje nacionalna zakonodavstva, obavlja administrativne poslove vezane za primenu Bernske konvencije, podstiče izradu i donošenje međunarodnih ugovora o intelektualnoj svojini, pruža pravne i tehničke savete državama članicama, potom naručuje i radi istraživanja o autorskom pravu. Sporazum o trgovinskim aspektima prava intelektualne svojine TRIPS Vlada Sjedinjenih Američkih Država odlučila je još osamdesetih godina prošlog veka da uključi pitanje intelektualne svojine u multilateralne trgovinske pregovore vođene u sklopu Opšteg sporazuma o carinama i trgovini. 1994. godine u sklopu pregovora osnovana je Svetska trgovinska organizacija WTO koja je imala zadatak da vodi pregovore o različitim multilateralnim trgovačkim ugovorima i pomaže pri njihovom sklapanju. Sporazum o trgovinskim aspektima prava intelektualne svojine TRIPS potpisan je iste godine. A samo godinu dana kasnije, od 1995. TRIPS obavezuje potpisnice da poštuju odredbe Bernske konvencije za zaštitu književnih i umetničkih dela i odredba Rimske konvencije koje se tiču imovinskih prava autora i srodnih prava, ali ne sadrži odredbe o moralnim pravima. Autorsko pravo kod nas

55

Kao rezultat unutrašnjih potreba u Srbiji je izrađen Nacrt zakona o autorskom pravu, ali zbog izbijanja Prvog svetskog rata do njegovog usvajanja nije došlo. Sve do završetka Prvog svetskog rata zaštita autorskih prava na prostorima tadašnje Jugoslavije ostvarivala se primenom propisa onih država pod čiju su vlast potpadali delovi naše države. Slovenija, Dalmacija, Istra i Bosna i Hercegovina koje su pripadale AustroUgarskoj primenjivale su Carski patent o zaštiti književne i umetničke svojine iz 1864. godine. Na području Hrvatske, Slavonije, Međumurja i Vojvodine važio je Ugarski zakon o autorskom pravu iz 1884. godine. Takvo stanje potrajalo je do kraja Prvog svetskog rata, kada se ozbiljno pristupilo pripremama za donošenje Zakona o zaštiti autorskog prava koji je donet 1929. godine. Zakon iz 1929. godine rađen je po uzoru na zakone iz tog perioda. On je bio na snazi sve do kraja Drugog svetskog rata. Po završetku rata na prostorima tadašnje Jugoslavije usvajanje zakona odvijalo se u skladu sa društveno-ekonomskim i političkim prilikama. Prvi zakon donet posle Drugog svetskog rata bio je Zakon o zaštiti autorskog prava iz 1946. godine. Zakon je bio rezultat promena koje su se desile tokom rata i njegova rešenja su odgovarala duhu toga vremena. Izmenama i dopunama ovog zakona uvedenog 1990. godine u autorskom pravu Jugoslavije se uređuje "pravo umetnika izvođača" kao srodnog prava, i prvi put se uređuje pitanje autorske zaštite računarskih programa, koji ranije nisu bili priznati kao autorska dela. Trenutno važeći Zakon o autorskom i srodnim pravima donet je u decembru 2009. godine. Pored veće transparentnosti i unapređenja primene pojedinih prava intelektualne svojine, novi zakon je harmonizovan sa propisima EU i sa Sporazumom o trgovinskim aspektima prava intelektualne svojine (TRIPS), a sadrži i niz drugih novina koje će na kvalitetniji i efektivniji način štititi prava intelektualne svojine. Nosioci autorskog prava Autor - Fizičko lice koje je svojim naporom, znanjem i talentom stvorilo određenu intelektualnu tvorevinu iz oblasti književnosti, umetnosti, nauke ili nekog drugog oblika intelektualnog stvaralaštva smatra se autorom. Autor nekog dela može biti i maloletno lice, npr. maloletno lice, mladi pesnik, ili duševno bolesna osoba koja je štićenik neke socijalne ustanove, npr., slikar. Autor je onaj čije se ime, pseudonim ili znak nalaze na primercima dela dok se drugačije ne dokaže. Kod književnih dela se ime autora ili pseudonim stavljaju na naslovnu stranu. Kada je reč o delima likovne kulture, ime autora, npr., kod slika, stavlja se u ugao slike, a kod skulptura, građevina... ime autora se nanosi na samo delo, pod uslovom da ne narušava opšti izgled samog dela ili ansambla. Kod filmova se imena autora nanose na početku filmske trake, odnosno filmskog medija. Grupa autora – koautori - Najveći broj autorskih dela stvorio je jedan autor. Kreatorima autorskog dela može se smatrati i grupa stvaralaca. Osobe koje su udruženim snagama stvorile autorsko delo nazivaju se koautorima. Grupa autora koji nisu koautori - Postoje autorska dela u čijoj izradi je uzelo ućešća više autora, ali se ona ne smatraju koautorskim. To su dela stvorena od strane više autora, izrađena po porudžbini. Doprinos svakog autora se određuje veličinom udela svakoga od njih. U ovu vrstu dela spadaju rečnici, enciklopedije, baze podataka... Vrste autorskih prava Moralno autorsko pravo nastaje činom stvaranja dela i nije potrebno ni na koji formalan način potvrđivati njegovo posedovanje. Ono se ostvaruje bez formalnosti. Moralna prava nastaju u trenutku nastanka dela, traju do smrti autora, a i posle isteka imovinskih prava. Moralna prava se ne mogu prodati, a ni pokloniti. Ne mogu se prenositi ugovorom. Jedino se posle autorove smrti mogu naslediti. Iz nasleđivanja se isključuju pravo na objavljivanje neobjavljenog dela kao i pravo na izmenu dela. Pod moralnim autorskim pravima podrazumaevaju se: 1) pravo paterniteta, 2) pravo zaštite integriteta dela, 3) pravo zaštite dela od nedostojnog iskorišćavanja. 56

Pod paternitetom se podrazumeva pravo autora da delo nosi njegovo ime, pseudonim ili znak. Izuzetak se može učiniti ako bi takvo nanošenje imena remetilo celovitost dela. Pravo paterniteta garantuje autoru da će njegovo delo biti uvek prepoznatljivo prema njegovom imenu (pseudonimu, znaku). Ovo pravilo je večno i važi kako za autorova života, tako i post mortem za večita vremena. U slučaju da je delo publikovano pod pseudonimom, izdavač je dužan da čuva u tajnosti ime autora. Savremeni svet i u odnosu prema integritetu dela nameće nove zahteve i to utemeljuje u zakonu. Pravo na izmenu dela može dati autor u cilju prilagođavanja dela za potrebe scenskog izvođenja, snimanja filmova, adptacije i sl. Zaštitu prava na priznavanje autorstva, zaštitu integriteta dela i prava zabrane nedostojnog iskorišćavanja dela u ime autora osim naslednika mogu vršiti udruženja autora i pojedine institutucije iz oblasti kulture. Imovinska autorska prava nastaju u momentu publikovanja dela i ona podrazumevaju prava autora na ekonomsku eksploataciju autorskog dela u smislu obezbeđivanja materijalnih sredstava za egzistencijalne potrebe i za dalji stvaralački rad. Pošto imovinska autorska prava nisu lična, mogu biti prodata, preneta na neko drugo lice, učinjena besplatnim za eksploataciju, može se dati ovlašćenje zastupniku da u ime autora odlučuje o korišćenju autorskog dela itd. U imovinska prava spadaju pravo beleženja i umnožavanja, distribucije, davanja u zakup, davanja na poslugu, izvođenja, predstavljanja, prenošenja izvođenja i predstavljanja, emitovanja, javnog sopštavanja, prilagođavanja, adaptiranja i drugih izmena, javnog saopštavanja dela koje se emituje, prikazivanja dela sa nosača zvuka ili slika. Prezentacijom dela javnosti počinje da teče rok imovinskog prava i on traje za autorovog života, kao i post mortem još sedamdeset godina. Posle ovog roka delo postaje javno dobro i može se koristiti bez ikakvog ograničenja i plaćanja. Autorsko pravo i plagijarizam Reč plagiare znači otmica, pa je plagijarizam ustvari akt otmice tuđih ideja i radova. Plagijarizam u najopštijem značenju predstavlja „krađu intelektualne svojine“. Problem plagijarizma se povezuje sa autorskim pravima. Plagijarizam nije krivično delo, moralno je neprihvatljiv i sankcioniše se disciplinski, posebno u akademskim krugovima. Krivično delo postaje tek ako se na osnovu plagijata stiče imovinska korist na štetu pravog autora. Danas je veoma lako kopiranje tuđih dela, te plagijata ima dosta u svim oblastima, ali se danas i mnogo lakše utvrđuju. Vrste plagijarizma Preuzimanje materijala i prikazivanje kao sopstvenog Kupovina rada od druge osobe ili preuzimanje sa interneta Kopiranje celog rada bez navođenja izvora Potpisivanje tuđeg teksta Autoplagijat Plagijat prevoda Parafraziranje Navođenje teksta bez citiranja Nenamerni plagijarizam Autorsko pravo i internet - Pošto se elektronske publikacije lako umnožavaju (kopiraju), mnogi izdavači su odlučili da elektronske publikacije ne prodaju, nego da prodaju mogućnost pristupa serverima na kojima se one čuvaju. Izdavači korišćenje elektronskih publikacija za koje su nosioci autorskih prava regulišu posebnim ugovorima sa korisnicima – licencama, čije odredbe ne moraju biti saglasne zakonima o autorskom pravu odgovarajućih zemalja. U Srbiji licence za korišćenje elektronskih časopisa, knjiga i baza podataka u naučnim bibliotekama potpisuje Konzorcijum biblioteka Srbije za objedinjenu nabavku – KoBSON. Konzorcijum je zakonski odgovoran za to da se odredbe licenci poštuju u Srbiji. Ove licence omogućavaju svim korisnicima KoBSON-a da snimaju i 57

štampaju za svoje potrebe članke iz časopisa ili poglavlja iz knjiga, sa jedinom obavezom da ne preuzimaju ceo broj časopisa, odnosno celu knjigu. Ugovori o prenosu autorskih prava Izdavači naučnih časopisa često traže od autora radova da prenesu isključivo pravo na izdavača. To znači da ni sam autor toga rada ne sme da deli taj svoj rad sa kolegama, studentima... Jako je važno pre potpisivanja ugovora sa izdavačem dobro pročitati tekst ugovora. Pre potpisivanja ugovora moguće je pregovarati sa izdavačem – zahtevati pravo da se rad distribuira studentima odgovarajućeg kursa, da se postavi u institucionalni repozitorijum naučne institucije u kojoj je autor zaposlen i sl. Creative Commons Srbije (CC-RS) je projekat koji je pokrenut 2006. godine radi usklađivanja CC licenci s nacionalnim jezikom i pravom, promocije licenci i pružanja informacija o ovim značajnim instrumentima razmene kreativnih sadržaja. CC licencama se omogućava autorima i drugim nosiocima prava da zadrže prava na delo, ali i da dozvole drugima korišćenje dela pod fleksibilnim i standardizovanim uslovima: “autorstvo”, “nekomercijalno”, “bez prerada” i “deliti pod istim uslovima”. CC Licence Autorstvo (Attribution – CC BY) - Ova licenca dozvoljava distribuciju, remiks, preradu, kao i komercijalno korišćenje dela, ako/dok se pravilno naznačava ime autora. Ovo je najfleksibilnija licenca. Upotrebljava se kako bi se, u najvećoj meri, dozvolilo korišćenje dela. Autorstvo-Deliti pod istim uslovima (Attribution-ShareAlike – CC BY-SA) - Ova licenca dozvoljava remiks i preradu, kao i komercijalno korišćenje dela, ako/dok se pravilno naznačava ime autora i ako se prerada licencira pod istim uslovima. Ova licenca se često upoređuje sa “copyleft” licenciranjem slobodnog softvera ili softvera otvorenog koda. Sva dela nastala na osnovu dela licenciranog ovom licencom, trebalo bi da budu licencirana istom licencom, koja, pored ostalog, dozvoljava komercijalno korišćenje. Ova licenca se upotrebljava u Vikipediji i sličnim projektima. Autorstvo-Bez prerada (Attribution-NoDerivs – CC BY-ND) - Ova licenca dozvoljava distribuciju, komercijalno i nekomercijalno korišćenje dela, ako/dok se pravilno naznačava ime autora i ako se delo uopšte ne menja. Autorstvo-Nekomercijalno (Attribution-NonCommercial – CC BY-NC) - Ova licenca dozvoljava remiks, prerade, kao i korišćenje dela na nekomercijalan način, ako/dok se pravilno naznačava ime autora, s tim što prerade ne moraju biti licencirane ovom licencom. Autorstvo-Nekomercijalno-Deliti pod istim uslovima (Attribution-NonCommercial-ShareAlike – CC BY-NC-SA) - Ova licenca dozvoljava remiks i prerade, kao i nekomercijalno korišćenje dela, ako/dok se pravilno naznačava ime autora i ako se prerada licencira pod istim uslovima. Autorstvo-Nekomercijalno-Bez prerada (Attribution-NonCommercial-NoDerivs – CC BY-NC-ND) Ova licenca je najstrožija CC licenca i dozvoljava samo preuzimanje i distribuciju dela, ako/dok se pravilno naznačava ime autora, bez ikakvih promena dela i bez prava komercijalnog korišćenja dela. Doktorska disertacija U cilju adekvatnog pohranjivanja doktorske disertacije u Digitalni repozitorijum Univerziteta u Beogradu, u skladu sa načelom otvorenog pristupa naučnom znanju, obavezni sastavni deo disertacije su i: 1. potpisana izjava o autorstvu, kojom se tvrdi da u doktorskoj disertaciji nema delova kojima se narušavaju autorska prava drugih osoba 2.

potpisana izjava da su obe verzije, štampana i elektronska, istovetne

3. potpisana izjava kojom se ovlašćuje Univerzitetska biblioteka „Svetozar Marković“ da disertaciju čuva u Digitalnom repozitorijumu Univerziteta u Beogradu, te je učini dostupnom javnosti, pod uslovima definisanim licencom za koju se autor odluči Ove izjave dodaju se na kraju disertacije, iza biografije autora, i u štampanoj i u elektronskoj verziji. 58

Related Documents


More Documents from "blaz"

May 2020 22
November 2019 19
May 2020 21
Dagboken.docx
May 2020 16