Metodika Likovnog Odgoja I.docx

METODIKA LIKOVNOG ODGOJA I – II KOLOKVIJ Razvoj likovnog izražavanja i stvaranja u djece PROCESI SAZRIJEVANJA: - razvitak psihomotorike i ovladavanje tehnikom (olovkom, kistom...), - spoznavanje okoline i razvitak znanja o njoj, - razvitak potreba i sposobnosti prikazivanja okoline: a) simbolizacija b) prikaz onoga što “zna” c) prikaz objektivno viđenog Stupnjevi u likovnom izražavanju H. Read: 1. stupanj: do 7. godine – upoznavanje stvarnosti oko sebe, slobodan likovni izraz 2. stupanj: 7. – 14. godine – složenije likovne spoznaje 3. stupanj: 14. – 20. godine – shvaćanje likovnih vrijednosti Linquet: 1. faza šaranja (primarni simboli): do 4. godine 2. faza dječjeg realizma: - faza sheme (složeni simboli): 4 - 6 godin 4. faza intelektualnog realizma: 6 – 11 godina 3. faza vizualnog ili optičkog realizma: 11 – 14 godina 1. Faza izražavanja primarnim simbolima (“Faza šaranja”) Faza šratanja obuhvata period do 4. godine života, gdje je djetetu igra predstavlja oblik promatranja i izražvanja. Linije vibrirajuće i označavaju pokret, zgusnute linije označavaju masu, kružeće označavaju kretanje, krug označava izum ili predmet, kvadrat predstavlja opći simbol. Čovjek – “glavonožac glava-noga”, pokretni dijelovi: oči i usta. Krugovi znače cjeloviti živi sustav, a mali krugovi (“oči”) , gdje se ogleda sposobnost percipiranja. Dijete za nos i usta se ne pokazuje zanimanje (tu se koriste šabloni ili sheme). Prostor – konglomerat.

1. godina života Dijete crta iz lakta, zglob se ne miče, olovka se rijetko diže sa papira, uživanje u aktivnosti. Najčešće komponente rada su tačka, vertikala, horizontala, dijagonala, krug, križ. Radovi se ne imenuju. Crtanje je rezultat postepena razvoja senzomotoričkih sposobnosti i potrebe za kretanjem, akcijom. Treba promatrati aktivnost djeteta a ne analizirati izolirane crteže. Fizičko istraživanje (kao i dodir ili pokret) 2. godina – veća pozornost tragovima na papiru, različita hvatanje olovke 3. godina – imenovanje primarnih simbola, pridržavanje papira

FAZA DJEČJEG REALIZMA: - faza izražavanja složenim simbolima (faza sheme): 4 - 6 godina Djeca crtežima se daju imena, pridavanje značenja,misao uz čin crtanja. Prvo crtež izaziva predodžbu, kasnije se crta zamišljeno, iz tog razloga nastanak dječijih crteža ima dvije faze: I faza : likovna aktivnost – likovno djelo – misaone operacije II faza: misaone operacije – likovna aktivnost – likovno djelo Dijelovi tvore cjelinu. Simboli su komunikacija sa sobom. Uz vizualnu reprezentaciju, dodaju se simboli nevizualnih obilježje (žurba, skakanje, zvukovi...). Perceptivni egocentrizam, predmeti postoje “po sebi”. Figure dobivaju uspravnost, ne lebde u zraku,postoji linija neba i tla. Kuća –transparentnost, rasklopljeni prostor, Drvo- deblo I krošnja građenje, Boja- bojom se još uvijek crta, bez lokalne boje, Čovjek- Čovjek dobiva tijelo, ruke i noge, a kosa označava spol; udovi dobivaju debljinu. Iza pete godine djeca crtaju iz profila. Pojavljuju se snovni pokreti. Predimenzioniranje važnijih dijelova. Djeca stvaraju neke sheme. Prostor : 4 – 5g : rub papira označava liniju tla, ili nacrtana linija tla 5 – 6g : prevaljivanje 3. FAZA INTELEKTUALNOG REALIZMA ( 6-11 godina )- “Zlatno doba dječjeg stvaralaštva” Ono obuhvata razdoblje razredne nastave. U ovom periodu pojavljuje se : a) transparentni prikaz b) prikaz akcije u fazama kretanja - futurizam c) emotivna proporcija d) prevaljivanje oblika e) rasklapanje oblika ( futurizam ) f)

vertikalna perspektiva

g) obrnuta perspektiva h) poliperspektiva ( kubizam, egipatsko slikarstvo ) i) semantička ( ikonološka) perspektiva – gotika, egipatsko slikarstvo Boja – u početku obrisna linija zamijenjuje plohu, kasnije plošni prikaz lokalnim bojama. Dolazi do pojave crtačkih i slikarskih tekstura, čista boja, ploha i lokalna boja.

4. FAZA VIZUALNOG ILI OPTIČKOG REALIZMA: (11 – 14 GODINA) Razdoblje predmetne nastave .Zanemarivanje onog što se zna o predmetima radi uspostavljanja prividnih odnosa. Likovni izraz se približava izrazu odraslih. Tu imamo prikaz :   

geometrijska perspektiva atmosferska perspektiva koloristička perspektiva

KREATIVNOST (STVARALAŠTVO) Mjesto stvaralaštva u obrazovnom procesu: OBRAZOVANJE (kvaliteta ličnosti određena znanjem i sposobnostima) ZNANJE (materijalni zadaci)

SPOSOBNOSTI (funkcionalni zadaci)

ČINJENICE GENERALIZACIJE (konkretno) (apstraktno)

SENZORNE, PRAKTIČNE, IZRAŽAJNE, INTELEKTUALNE

MIŠLJENJE (proces zahvaćanja odnosa i veza) KONVERGENTNO (logičko zaključivanje)

DIVERGENTNO (stvaranje novih ideja)

DIVERGENTNO MIŠLJENJE PREMA GUILFORDU: a) redefinicija – nova upotreba likovnih sadržaja b) osjetljivost za probleme – sposobnost otkrivanja likovih problema c) fluentnost – raspolaganje bogatstvom ideja d) originalnost – sposobnost da se otkriju potpuno nove ideje e) elaboracija – razrađivanje originalne ideje u detalje f)

fleksibilnost – lako napuštanje uhodanih putova

Kreativnost je pristup problemu. Za proizvodnju novog djela potreban je fond znanja i iskustva – stvaranje novih spojeva.

Odrednice kreativnosti: - povezivanje ranije nepovezanih stvari - djelatnost koja daje originalne produkte (neponavljanje) visoke društvene vrijednosti Kreativnost je suprotna konformizmu. Konformizam (kon+forma, spajanje, isti oblik): podudaran s drugima, jednolik, suglasnost s većinom; oportunizam, nemanje svog stava i mišljenja već se preuzima stajalište (većinske) okolice. Pušenje, Mc Donalds, šablone, lažni moral i emocije, kič. IRVING TAYLOR - Nivoi kreativnosti: Generativno stvaralaštvo: - ekspresivno stvaralaštvo - produktivno stvaralaštvo - inventivno stvaralaštvo

zadaci obrazovnih sustava

Konstruktivno stvaralaštvo: - inovativno stvaralaštvo - emergentivno stvaralaštvo (autentično nove cjeline) RAZVOJ KREATIVNOSTI: 1. kreativnost spontane aktivnosti – samostalno izražavanje, spontani djetetov izraz 2. kreativnost usmjerene aktivnosti – spontano izražavanje uz svjesno nastojanje za poboljšanjem, postizanjem “sličnosti” s realnim objektom 3. kreativnost invencije – opažanje i izražavanje novih likovnih odnosa 4. kreativnost inovacije – donošenje značajnih promjena u likovnom izrazu unošenjem složenijih likovno-jezičnih i tehničkih mogućnosti 5. kreativnost stvaranja – stvaranje potpuno novih likovno-pojmovnih sustava – stilova Dječja kreativnost je definirana stupnjevima 1., 2. i 3., a djelomično 4. Faze misaonog i likovnog razvoja djeteta i stupnjevi kreativnog procesa: TEORIJE PSIHIČKOG RAZVOJA (LANGER): 1. Teorija mehaničkog ogledala – odražavanje okoline. Pasivno. Izrastamo u ono što okolina učini od nas. 2. Teorija organske svjetiljke – autoformativan proces. Aktivno. Izrastamo u ono što načinimo od sebe. 3. Psihoanalitička teorija – stalni sukob instinkta i vanjskog svijeta. Odgovara NA i brani se OD poriva i utjecaja.

Poticanje kreativnosti – osnovna načela:

-

bodrenje manipuliranje idejama i predmetima

-

provjeravanje ispravnosti ideje (više “kako”, manje “što”)

-

ohrabrivanje novog, izvornog mišljenja

-

suzdržavanje od prerane kritike ideje kao krive ili neprikladne

-

traženje alternativnog načina rješenja i mogućnosti (variranje, analogija)

-

pitanje “ što bi bilo da je bilo drugačije”

-

poticanje učenika da postavljaju pitanja

-

nagrađivati nekonformističko mišljenje

-

pomagati učenicima u nalaženju izvora informacija

-

poticati grupno rješavanje problema (“brainstorming”)

Ometanje stvaralaštva: 1. crtanje djeci 2.

ispravljanje dječjih oblika

3. slikovnice za bojenje 4. prenaglašavanje vrijednosti 5. urednost i preciznost 6.

nametanje šablona

Divergentne igre: 1. Verbalne: Nastavljanje priče 2. Vizualne: 3. Prostorne: različite upotrebe predmeta (štap, stolac...) 4. Zvukovne: različito izgovaranje glasa (npr. “a”) uz dodavanje različitih pokreta 5. Logičke: problemske priče, matematički (numerički, geometrijski) i fizikalni zadaci