Francuska Revolucija

-1-

GENEZA FRANCUSKE REVOLUCIJE Razlozi nastanka revolucije su bili mnogi, ali jedan od osnovnih je bio sukob interesa društvenih grupa s politikom apsolutističke monarhije, i staleški sustav. A bitan je utjecaj prosvjetiteljskih ideja, gospodarskih i financijskih poteškoča te nesposobnosti kralja i ministra. Francusko društvo bilo je podijeljeno na 3 staleža: KATOLIČKO SVEČENSTVO, PLEMSTVO I STANOVNIŠTVO (oko 97%). Ti staleži nisu bili jedinstveni u pogledu imovinskog statusa pripadnika. Upravo bogati pripadnici građanstva najviše su težili promjeni sustava želeći ostvariti pravo vlasti. Francuska apsolutistička monarhija je težila centralizaciji države, ali probleme izazivaju stara prava pokrajina koja su bila još uvijek na snazi. Plemstvo pruža otpor cen tralizaciji, a bogati građani nezadovoljni su razvojem (nerazvojem) gospodarstva (nije postojao jedinstveni pravni sustav, ni sustav mjera i utega, ni tržište). Glavna kočnica razvoju je bio staleški društveni sustav zajedno s političkim sustavom apsolutističke monarhije. 1774. g. LUJ XVI postaje franc. kraljem. Za njega državne financije se iscrpljuju, gospodarstvo u dubokoj krizi, pad cijena, manji prihodi zemljoposjednika, elementarne nepogode i znatniji pad proizvodnje hrane i glad. Vodi se aktivna vanjska politika, a Franc. se smatrala velesilom što je iskalo i veluke količine novca za održanje vojske i vođenje diplomacije. Franc. je pružala financijsku pomoć britanskim kolonijama u Sj. Africi u borbi za nezavisnost. Raste zaduženje državne blagajne. Za takvo, uistinu loše, stanje optuživalo se rastrošan dvor. Posebno optužena bila je Marija Antoaneta. Bila je potrebna temeljita reforma gospodarstva, posebno financijskog sustava. Reforma se pokazuje nemogućom bez promjena društvenog i političkog sustava.

Francuska revolucija

-2-

POKUSAJI REFORMI Najčešće su bili usmjereni na porezni sustav. Najozbiljnije reforme pokušao je uvesti Anne Robert Turgot. On pokreće gospodarsku politiku u duhu fiziokratizma, ograničava izdatke dvora, nastoji uvesti jedinstven porez, ukidanje unutrašnjosti carina, nova administrativna podjela,... No, izaziva grubu opoziciju, kralj ga je morao otpustiti, a reforme nisu ostvarene.

Francuska revolucija

-3-

POCETAK REVOLUCIJE Luj XVI, želeći povećati državne prihode kroz povećanje poreza, 1789. sazvao je GENERALNE STALEŽE, tradicionalnu reprezentaciju franc. društva koja nije zasijedala od 1614.g,, što je ukazalo tijek događanja. Odlučeno je da će prvi i drugi stalež izabrati 300 zastupnika, a treći po 600. No, oni bi zasijedali odvojeno. Dolazi do akcije popisivanja žalbi i zahtijeva kralju. Što se uglavnom odnosilo na ravnopravnost svih pred zakonom, re problem glasovanja, G. staleži okupili su se u Versaillesu u svibnju 1789.g. a zasijedanje je bilo puno sukoba. Predstavnici 3. staleža zajedno s nekim predstavnicima svečenstva proglašavaju se Narodnom skupštinom i raspravljaju o preuređenju države. Kralj nije dobio očekivanu suglasnost za povećanje poreza. Svi staleži su počeli zastupati zajedno, a Narodna skupština u kojoj su večinu imali protivnici apsolutističke monarhije, proglasili su se u srpnju 1789. Ustavotvornom skupštinom. Svojim govorima posebno se isticao Honore de Mirahean. Želeći se suprostaviti skupštini kralj započinje okupljati vojsku u blizini Pariza. Iščekivale su se promjene. Organizirana je Narodna garda na čelu koje je bio markiz Marie Joseph se la Fayette, sudionik Američkog rata za nezavisnost. Okupljene mase Parižana 14.7.1789. kreću na utvrdu BASTILLE (zatvor za političke neistomišljenike kraljeva). Taj juriš je dokaz da je puk počeo igrati važnu ulogu u događajima. To je bio početak Franc. revolucije koja se širi po cijeloj zemlji. Počinju napadi na plemičke palače i pljačke.

Francuska revolucija

-4-

NOVI POREDAK U FRANCUSKOJ Skupština u kolovozu 1789. donosi odluku o ukidanju feudalnih tereta i Deklarasiju o pravima čovjeka i građanina. Prestaje postojati apsolutistička monarhija. Prvi koraci za uspostavu društva ravnopravnosti. U Parizu izvijaju nemiri na vijest kako kralj skuplja vojsku, nastupa glad. Glavna rulja kreće u Versailles, uspijeva ući u kraljevske odaje, a kralj je prisiljen preseliti u Pariz što je značilo da je LUJ XVI, barem formalno prihvatio odluke Skupštine. Izglasano je preko 3 000 zakona kojima je promijenjen poredak u zemlji. Umjesto sotadašnje podjele zemlje na provincije, kneževine, grofovije, uvodi se podjela na DEPAKTMANE, ukidaju se unutrašnje carine, uvodi se jedinstven sustav mjera i utega, ukidaju se plemički naslovi. U cilju povečanja prihoda države, Skupština pokreće konfiskaciju crkvenih imanja. Svečenstvo je dobivalo plaću iz državne blagajne, a biskupi su trebali biti birani. Izglasan je Građanski ustav svećenstva kojim je Crkva podvrgnuta državnoj kontroli. Problem - odnos između Crkve i revolucionarnih vlasti. Promjene ne prolaze mirno. Mase i dalje nezadovoljne budući da se nije poboljšao njihov materijalni položaj. Velika politička aktivnost stanovništva. Svi položaji su se popunjavali putem izbora. Izdaju se novine i brošure, održavaju politički skupovi. Protivnici revolucije organiziraju se u izbjegllištvu. U lipnju 1791. Luj XVI pokušava pobjeći iz zemlje, no zaustavljen je. Tako gubi ovlast i postaje zatvorenik nove vlasti. U rujnu 1791. donesen je ustav kojim je usposstavljena USTAVNA MONARHIJA. Svi građani postaju ravnopravni pred zakonom, a o političkim pravima odlučuje imutak.Izborna prava dobivaju oni koji su platili odrađanu visinu poreza. Uvodi se vjerska ravnopravnost. Ustav se pokazao anakronizmom, stvarnost je otišla mnogo dalje od njegovih odredbi. Vođe revolucije odlaze polako s pozornica.

Francuska revolucija

-5-

OD USTAVNE REPUBLIKE DO MONARHIJE Na temelju ustava izabran je novi sustav parlamenta nazvan Zakonodavna skupština. Politički život pun rasprava vodi se u političkim klubovima. U Z. skupštini dominantan je položaj ŽIRONDINACA predstavnika buržoanije. Zagovarali su ustavnu monarhije (Jacques Brinot i Jean Marie Roland). Na lijevoj strani su se nalazili JAKOBINCI (na čelu Maximillian Robespierre, Jean Marot, Georges Danton). Zastupali su republikansku ideju. Vladari susjednih država pripremali su oružanu intervenciju protiv revolucije. Ističe se bečki dvor. Žirondinci su ih odlučili preduhitriti i kernuti u rat, podršku daje Luj XVI želeći tako odbaciti optužbu za nedostatak patriotizma i ubrzati rat nadajući se promjeni svog položaja. Iako nespremni za rat, Z. skupština u travnju 1792. je izglasala rat protiv Austrije. Rat donosi poraze, a Austriji se pridružuje Pruska. Odaziv na rodoljlubne parole, priljev dragoovoljca, narod traži svrgavanje kralja – povod: proklamacija zapovjednika neprijateljskih snaga u kojoj se pobunjenicima prijeti osvetom i uništenjen Pariza. U kolovozu 1792. puk zauzima palaču Tuileries, a kralj je uhičen. Na inicijativu jakobinaca uspostavljen je mol za izdajnike. Z. skupština je raspuštena, a na njezino mjesto je izabrano novo tijelo Konvent, koji 21.9.1792. proglašava ukidanje monarhije i uspostavu republike. Nakon poraza Francuzi uspijevaju prijeći u protunapad; oslobađaju se izgubljena područja i osvaja Belgija. Borbe jakobinaca i žirondinaca. Luj XVI osuđen je na smrt i javno je giljotiran u siječnju 1793.

Francuska revolucija

-6-

JAKOBINSKI TEROR Pogubljenje kralja dovodi do sukoba sa gotovo svim europskim zemljama – ponovno nastupaju porazi. Jakobinci osnivaju Komitet javnog spasa i u lipnju 1793. preuzimaju vlastu u svoje ruke. Postižu ratne uspjehe zahvaljujući uvođenju vojne obveze. Pristupaju ostvarenju revolucionatne utopije i izgradnji revolucionarne diktature. Donose novi Ustav (pravo glasa za muškarc, građanska sloboda, pravo na školovanje i socijalnu zaštitu), uhićeni vođe žironcinaca, primjena terora, osuda na smrt nekoga na koga bi pala sumnja da je “neprijatelj naroda”, izglasan dekret o osumnjičenima ... Vjeruuje se da je za njihove diktature 100 000 ljudi zatvoreno, a između 30 i 40 tisuća pobijeno. Uveden je novi kokudor (vrijeme se računalo od uvođenja republike), odbačena je podjela na tjedne – uvode se dekade, mijenjaju se nazivi mjeseci, umjesto crkvenih blagdana revolucionarni, katedrala Notre Dame nazvana Hram razuma ... Robespierre je želio uvesti novu deističku religiju, kult Najvišeg bića. Mijenjaju se nazivi ulica, a i gradova. 1794. revolucionarni radikalizam doživljava vrhunac. Kritizirani od strane protivnika diktature, ali i od strane još radikalnijih krugova, odlučuju se na obračun unutar svoje grupacije. Na udaru se našao Danton,, jačju protivnici Robespierra. Kada je on održao u srpnju 1794. govor o pojavi protivnika revolucije i najavio borbu protiv korupcije i zlouporabe vlasti, Konvent se odlučio na rušenje vlasti. 28.7.1794. jakobinci su uhičeni, a dan kasnije galjotinirani. Grupacija koja je presudila vlast nazivana je termidorci (ljudi koji su ranije glasovali za republiku i smrt kralja). Razlikovali su se time što je za njih revolucija bila prilika za društveno napredovanje i lagodnije život. Bili su karijeristi i kotojevici. U proljeću 1795. neuspijehom su završili pokušaji ustanka rojalista i pobuna sirotinje u Parizu. Puk nije više imao vođa. U rujnu 1795. donijet je 3. po redu Franc. ustav. Izborna prava su ograničena imovinskim amusom. Zakonodavna vlast našla se u rukama Vijeća pet stotina i Vijeća starijeh, a izvršnu vlast dobio je DIREKTORIJ sastavljen od pet članova.

Francuska revolucija