Zamjenice I Glagolski Oblici

JURE KARAKAŠ GRAMATIKA U STIHU ZAMJENICE Sretna smo obitelj, Osma nas ima, Kad zamjena treba, Pomažemo svima Jer ZAMJENJUJEMO DRUGE RIJEČI: UPITNE i ODNOSNE Potpuno su slične Tu su još POKAZNE, NEODREĐENE i OSOBNE (nekad bile LIČNE) Pa POVRATNO-POSVOJNE (imaju dugo ime) i još dvije (pamtit' ih teško nije): POVRATNE i POSVOJNE.

OSOBNE ZAMJENICE Klinci neki na livadi Igraju se, skaču, viču Pa cvrkuću kao ptice Redajući brojalice Sve OSOBNE ZAMJENICE: JA, TI, ON, ONA, ONO Da li čuješ ono zvono? MI, VI, ONI, ONE, ONA Uši su ti ko u slona! Igraju se, a ne znaju Da te iste zamjenice, Te njihove brojalice OSOBE ZAMJENJUJU.

POSVOJNE ZAMJENICE Uvijek nešto svojataju Te POSVOJNE ZAMJENICE. Sveznalice, Brbljavice, Tužibabe i škrtice,

Deru se kô kreštalice: MOJ, TVOJ, NJEGOV, NJEZIN (NJEN), NJIHOV, NAŠ i VAŠ! A treba da znaš: One ti ZAMJENJUJU POSVOJNE PRIDJEVE I zato stalno svojataju Te škrtice, Sve posvojne zamjenice.

POVRATNA ZAMJENICA Povratna zamjenica SEBE ili SE Zamjenjuj sve Zamjenice osobne Kad se označuje Da radnja ne prelazi na drugoga, Nego se vraća Na osobu Koja se radnje laća, Koja radnju vrši. A ti, Obećanje ne prekrši, Zadatak izvrši I pogledaj uz veselo lice Povratne zamjenice: U zrcalu SEBE gleda Jedna Nina Pa SE pravi važna Pa SE pravi fina I za SEBE kaže Da je kao slika, Svojoj mami ponos, Svome tati dika.

POVRATNO-POSVOJNA ZAMJENICA Kažu da đaci mnogo griješe Kad treba da riješe Koja je to zamjenica Što OZNAČAVAN DA NEŠTO PRIPADA OSOBI O KOJOJ SE GOVORI. Pa ona zamjenjuje sve posvojne zamjenice I svima će se ozariti lice Kad nešto čuju o njoj O POVRATNO-POSVOJNOJ ZAMJENICI - SVOJ Jer će saznati nešto novo. Ja pišem zadaću MOJU, Ti pišeš za daću TVOJU?! Tako se ne bi smjelo reći, 1

Pomoći mora netko treći. Naravno, to se zna Zamjenica povratno-posvojna I svatko će pisati zadaću SVOJU. POKAZNE ZAMJENICE Stalno POKAZUJU NEŠTO, UPUĆUJU NA NEŠTO, A ponekad vrlo vješto UPUĆUJU KOJEM JE TO LICU BLISKO. Pa zar to nije nisko Uvijek na nekog prstom pokazivati, Uvijek nekog prokazivati: OVAJ, TAJ, ONAJ, OVAKAV, TAKAV, ONAKAV, OVOLIK, TOLIK, ONOLIK? Baš su kukavice Te POKAZNE ZAMJENICE I mirišu na izdajice.

UPITNE ZAMJENICE U jednom se razredu UPITNE ZAMJENICE Pobunile sve redom I na pločo napisale kredom Sljedeća pitanja: TKO je razbio staklo? ŠTO je ormar pomaklo? KOJI su đaci po ploči crtali? KAKAV je ovo ludi ples? KOLIKO ste digli urnebes? Đaci kô đaci, Vidjeli su u čemu je stvar, Pa da spriječe nered i kvar, Ljutitim su pitalicama Sa smiješkom odgovorili U koru: VI ZAMJENJUJETE ONU RIJEČ KOJA SE OČEKUJE U ODGOVORU. DOLAZITE SAMO U PITANJIMA Pa ako vas zanima, Mi vas volimo I samo vas molimo Da puno ne pitate.

ODNOSNE ZAMJENICE ODNOSNE su ZAMJENICE iste Kao i UPITNE, A razlika je u tome Što se odnosne Po zadatku svome ODNOSE NA NEKU REČENICU ILI RIJEČ I nikad ništa ne pit aju. A dolaze samo u zavisnim rečenicama.

NEODREĐENE ZAMJENICE NETKO je u razred upao, Razbio NEŠTO, SVAŠTA slupao, A NITKO ga vidio nije. NIŠTA reći ne smije Čak ni redar Jer se opasni neznanac u blizini krije. Počinitelj nedjela SVIH Krije se iza ZAMJENICA NEODREĐENIH, A one ZAMJENJUJU NEŠTO NEODREĐENO, SUVIŠE OPĆENITO ILI NEŠTO NIJEČNO I tako to ide vječno: NETKO, NEŠTO, ITKO, IŠTA, SVATKO, SVAŠTA, MA TKO, MA ŠTO… Puno ih ima Kao da su negdje množene Pa mogu biti i SLOŽENE.

2

KONJUGACIJA I DEKLINACIJA Ako se mijenjanje imenica i zamjenica Pa pridjeva i brojeva Po padežima Zove DEKLINACIJA, Ni glagoli nisu izuzetak. I oni se mijenjaju, Ali po licima, I to se zove KONJUGACIJA. Ne, nije to Zezanje Ni zafrkancja, Mijenjanje glagola po licima Zove se SPREZANJE Ili KONJUGACIJA.

INFINITIV Mogu vam REĆI u povjerenju, Strašno sam ozlojeđen Jer ne izričem vrijeme, A nemam ni lice ni broj Jer sam GLAGOLSKI OBLIK NEODREĐEN. AKO SI MI PRIJATELJ, MISLIM DA ĆEŠ MOĆI ZAPAMTITI nastavke Jednostavne, lake, To su –TI il' –ĆI A ja ću ti dobar BITI, Uvijek ću se OTKRITI, Pa ćemo se SLAGATI, Ti ćeš uvijek MOĆI Bez problema PROĆI Kad te budu za me pitali.

PREZENT Kiša PADA, vjetar PUŠE, a oblaci PLOVE, Sad dječaci hodnicima jedni druge LOVE. Ljutit redar zajapuren na dječake jako VIČE: Ako PUKNE ono staklo, mene se ne TIČE. Svi glagoli istaknuti SADAŠNJE su VRIJEME – PREZENT, Priznat će i redar ljuti Što od bijesa KIPTI, ŽUTI. Od SVRŠENIH i NESVRŠENIH GLAGOLA se PREZENT TVORI, Uz to PRAVU i NEPRAVU SADAŠNJOST nam vrijedno zbori. Sadašnjost je prava ona Što se sada zbiva, radi: Sad se ČUJU glasna zvona, Sada seka macu GLADI. A neprava sadašnjost je Ono što se zbiva davno, Što se zbiva sutra, stalno I prezentom se izriče: Sutra IDEŠ kući, striče, A već dugo PADA kiša. Meni tata jučer KAŽE: Stric ti KISNE poput miša.

GLAGOLSKI PRIDJEV RADNI GLAGOLSKI sam PRIDJEV RADNI I kazujem da li je netko AKTIVAN, da li je radnju VRŠIO, Je li netko na primjer UČIO Ili je možda susjedove voćke KRŠIO. Nisam složen, ja sam glagol prosti, Od INFINITIVNE OSNOVE me tvore I nastavaka –O (-AO), -LA, -LO, Tako barem mudre knjige zbore. I još kažu da se uz moju pomoć slažu Pluskvamperfekt, perfekt, futur drugi i oba kondicionala, I stvarno je tako, uzimlju me cijelog I prave se važni, a meni ni – hvala.

3

GLAGOLSKI PRIDJEV TRPNI Ja sam ti, brate, tužan i nesretan I pun sam nevolje kô vode bunar neiscrpni; Samo kazujem je li netko PASIVAN, da li radnju TRPI I prozvaše me GLAGOLSKI PRIDJEV PASIVNI il' TRPNI. Ako je netko UDAREN ili GURNUT, Zna se, to je pridjev trpni il' pasivni: I što ja tu mogu kad svi moraju trpjeti Bili sitni il' kao gora masivni. Stvoren sam tako da se INFINITIVNOJ OSNOVI, A nekad i PREZENTSKOJ –N, -EN, -JEN ili –T dodaju, I čudo jedno, svi me dobro pamte, sve o meni znaju, Iako sam GLAGOLSKI PRIDJEV TRPNI.

PERFEKT Ima tamo nekih, Neću reći, klinaca, Što tvrda da prošlo vrijeme nije važno. A ja, PERFEKT, PROŠLO VRIJEME, Molit ću lijepo Ne podnosim to lažno klevetanje, To ružno blebetanje. A molim vas, Kada STE prvi put u školu POŠLI? Kad SU prvi stripovi DOŠLI? Kad JE PROHODAO tata? Kad JE NASTALA salata? Kad JE prve zube DOBILA mama? Kad JE ODEBLJALA salama? Ma nemojte, molim vas, Da ovaj čas Netko u bijegu mora tražiti spas! Ja Perfekt, Prošlo vrijeme Koji se TVORIM OD NENAGLAŠENOG PREZENTA POMOĆNOG GLAGOLA BITI I GLAGOLSKOG PRIDJEVA RADNOG Ne mogu smisliti

Onog napuhanka, Šminkera paradnog Koji JE IZJAVIO Da ga JE perfekt GNJAVIO. Ja Perfekt, Prošlo vrijeme Oduvijek SAM lagan BIO, Nikad ti se NISAM KRIO Kad god SI me POTRAŽIO.

AORIST DOĐOH, VIDJEH i POBIJEDIH, REČE Cezar slavni, Protivnike sve SAVLADA I POSTADE glavni. A što REČE Cezar slavni, To AORIST BI, VRIJEME PROŠLO SVRŠENO, Zapamtimo svi. I ja HTJEDOH Cezar biti Pa u bitku POĐOH; Zapreke su sve svladane Do saznanja novih DOĐOH: AORIST nam KAZUJE RADNJE NETOM SVRŠENE. I nastavke svoje ima (Nije to ni tako loše) -OH -E -E -OSMO -OSTE -OŠE I drugi se nastavci Sami rado otkriše -H -SMO -STE -ŠE. Još ih samo treba dati, To se mora znati INFINITIVNOJ OSNOVI. Zahvalit ću ja Cezaru Na velikoj pomoći, 4

A što REKOH, ti DOREČE, Sve što SLAGAH, ti POREČE. IMPERFEKT IMPERFEKT JE PROŠLO NESVRŠENO VRIJEME Koje ćemo danas rijetko u govoru sresti Kao nekad davno plodonosno sjeme Na modernoj, brzoj i širokoj cesti. Nekad ovaj glagol omiljen BIJAŠE, Stari pisci za njim rado POSIZAHZU, I nastavci im krasni –AH, -JAH, -IJAH U knjigama drevnim ljupko odzvanjahu. Od INFINITIVNE il' PREZENTSKE OSNOVE se tvore, Od GLAGOLA NESVRŠENIH što im radnja beskonačno traje, A BIJAHU mnozi, mudre knjige zbore VOLJAHU se mnogo, a danas za njih malo tko i haje.

PLUSKVAMPERFEKT BIO SAM PROUČIO Gramatičke neke knjige, BIO SAM ODLUČIO Da se riješim i te brige I naučim glagole, Kad odjednom nešto bljesnu, U prozor mi jako pleljesnu, Pljus! Pa se kao svjetlost Javi PLUSMalo zatim –KVAM I na kraju –PEFEKT! I u času nestade. Uplaših se silno, ludo. Kakvo li je ovo čudo? Tko se ovo sa mnom šali? Nisam više tako mali! Ja u isti čas Bijegom htjedoh tražit' spas, Kad se začu strašan glas: JA SAM PRETPROŠLO VRIJEME, KAZUJEM RADNJU ŠTO SE DOGAĐA PRIJE NEKE DRUGE PROŠLE RADNJE I nema tako čvrste novogradnje Koja će te skriti Ako ne upamtiš da se TVORIM, Slušaj, za ime svijeta, Tebi zborim, OD PERFEKTA ILI IMPERFEKTA GLAGOLA BITI I GLAGOLSKOG PRIDJEVA RADNOG… Iznenada glas utihnu, Pod prozorom netko kihnu, Nit se javi, nit što r eče, Nasmija se i uteče. Još sam dugo iza toga Sav prestravljen sjedio, A BIO SAM SE UPLAŠIO, BIO SAM PROBLIJEDIO.

5