UPRAVLJANJE EMOCIJAMA Emocionalni razvoj Svaka osoba se rađa sa određenim emocijama kao na primjer: bijes, strah, sreća, tuga, iznenađenje i gađenje. Uz te urođene emocije, osobe takođe iskušavaju i druge emocije tokom života kao npr. žaljenje, sumnja itd. Emocije imaju određenu funkciju u životu svake osobe. Komunikacija je jedna od tih funckija. Izražavanje vlastitih emocija i identifikacija emotivnog stanja kod drugih nam pomažu u odnosima sa drugim ljudima. Ponekad su izražene emocije ubjedljivije drugima nego riječi. Naši izrazi lica, jačina glasa, držanje tijela i gestikulacije izražavaju ono što mislimo ili osjećamo. Zato je važno biti sposoban identificirati emocije i adekvatno ih izraziti. Osim toga, važno je i identificirati emocije drugih – šta drugi misle i osjećaju u određenoj situaciji. Emocije su naš prvi jezik, naša komunikacija sa svijetom. Prije nego dijete nauči da govoriti, komunicira s okolinom smiješkom, plačem, mrštenjem...njegova okolina, najčešće majka, više ili manje uspješno odgovara na te komunikacijske znakove. Osjećaj je glavni motivacijski sistem. Emocije mogu imati veliki uticaj na pamćenje: - ugodna razredna atmosfera potiče učenike na saradnju i praćenje sadražaja, socijalnu interakciju - dobar odnos nastavnik - učenik takođe je poticajna za odvijanje nastavnog procesa – procjena učenika da ga učitelj uvažava dovodi do njegova uvažavanja učitelja i slično. Emocije djeluju tako da upravljaju našim motivima. One preusmjeravaju našu pažnju s jedne stvari na drugu kada se pojave nepredvidivi događaji koji utječu na nas: u okolini (nestašluk u razredu), u našem tijelu (glad) ili u našim mislima (sjećanje na neugodni doživljaj u obitelji). Učenik koji ima problem u obitelji (npr. otac alkoholičar koji zlostavlja obitelj) uplašen je i napet. On može tijekom nastavnog časa biti usredsrijeđen na proživljene događaje u obitelji i pri tom zanemariti praćenje nastave, što nastavnik može procijeniti kao namjernu nepažnju i neposluh. Ako nastavnik takvog učenika još i kazni lošom ocjenom, na pravom je putu da dobije prkos i neposluh učenika koji osjeća da ga nitko ne razumije i da ga svi odbacuju. To je put u razvoj poremećaja u ponašanju učenika. Emocije su takvi procesi koji uspostavljaju, odražavaju, mijenjaju ili završavaju vezu između pojedinca i okoline (ljudi, stvarii događaja) u stvarima koje su za pojedince značajne. Središnji je aspekt u emocijama promjena u spremnosti na djelovanje koje daje prednost nekim ciljevima i planovima pred drugima i koje posreduju u socijalnim odnosima (u navedenom primjeru za učenika su značajni događaji u obitelji od nastavnog procesa i on je usmjeren na njih). Tjeskoba, odnosno strah u malim količinama, motivira nas na postizanje što boljeg rezultata (mala je količina straha pred pisanje testa motivirajuća) no ozbiljniji strah paralizira (učenik koji se jako boji testa, paraliziran je u koncentraciji na zadataka, njegovo razmišljanje usmjereno je na posljedice koje će se dogoditi, npr. u obitelji zbog loše ocjene, a to razmišljanje "proizvodi" strah). Komunikacija emocijama, kao što smo već naveli, počinje u roditeljskom domu, pri čemu roditelji i djeca, izražavajući emocije, jedni od drugih uče o željama i vjerovanjima onog drugog. Osim razgovorom, roditelji oblikuju emocionalnost djece i modeliranjem određenih emocionalnih obrazaca te snažnijim reagiranjem na neke emocije u odnosu na druge ( strah, naročito u dječaka, emocija je koja se nastoji negirati - "dječaci su hrabri, oni ne plaču", na taj se način "zabranjuje" iskazivanje te emocije u dječaka). Emocionalna izražavanja navode djecu na razmišljanje i na poimanje modela unutrašnjeg svijeta drugih ljudi. Razgovaranje o emocijama omogućava razvoj zajedničkog značenja i boljeg razumijevanja emocionalnih doživljaja sebe i drugih. Takva zajednička značenja postaju dio stukture međusobnih odnosa (dobrih ili loših). Obrasci emocionalnosti pokazatelji su odnosa djeteta sa roditeljima, vršnjacima, učiteljima, braćom, sestrama i drugim osobama. Na temelju tih odnosa djeca doživljavaju i izražavaju emocije. Neka su djeca većinu vremena radosna i zadovoljna, druga su razdražljiva i lako se ljute, treća su često tužna i uplašena. Obrasci djetetove emocionalnosti temelje se na doživljenim odnosima s važnim odraslim osobama u ranom djetinjstvu i na osobnoj konstrukciji djeteta, tj.njegova temperamenta.
Aktivnost: “Misli određuju naše emocije” (30') Cilj: podići svjesnost kod djece i mladih o tome kako misli određuju naše emocije – ono što utiče na nas nisu sami događaji, nego naša interpretacija tih događaja. Djeca i mladi spajaju imenovanu emociju (zadovoljstvo, sreća, uvreda, bijes, olakšanje, tuga, zahvalnost, ponos) sa relevantnim izražajima. Ova aktivnost će takođe pokrenuti menadžment emocija i osjećaja, identifikaciju negativnih emocija vezanih za razne gubitke u životu, formiranje pozitivnog razmišljanja i razvoj empatije. Potrebni materijal: Stikeri ili slike sa emocijama. Instrukcija: Ispričajte priču učesnicima. Onda im postavite pitanja napisana ispod i tražite da na pitanja odgovaraju pomoću unaprijed pripremljenih slika. Kejtina priča Kejt se igrala sa konopcem za preskakanje u svom dvorištu na travi. Bio je prelijep dan, sunce je sijalo i Kejt je imala puno slobodnog vremena za igranje. Bila je vrlo sretna. Jedina stvar o kojoj je razmišljala je bio taj konopac, kako skočiti dovoljno visoko i preskočiti ga svaki put. Kejt se osjećala odlično dok su njen um i mišići radili zajedno na tom zadatku. Dok je skakala sjetila se svoje bake koja joj je i dala taj konopac kao novogodišnji poklon. Znala je da njena baka nema puno novca i da je dugo štedila kako bi joj kupila taj konopac. Malo prije nove godine, baka je odvela Kejt u prodavnicu igračaka da malo razgledaju. Dok je Kejt hodala po prodavnici, njena baka je pomno pratila svaki njen korak pokušavajući skontati koja joj se igračka sviđa. Na kraju joj je kupila konopac za preskakanje jer je Kejt to najviše željela. U tim svojim sjećanjima iznenada je pred Kejt iskočio dječak i zatražio od Kejt da mu da svoj konopac. U jednom momentu je zgrabio konopac i povukao ga prema sebi pokušavajući ga oteti iz njenih ruku. U tome je uspio i počeo je bježati. “Kakav grozan dječak”, pomislila je. Bila je ogorčena i u isto vrijeme uvrijeđena. Onda je pomislila: “Ukrao je bakin poklon meni za novu godinu.” Onda je postala ljuta. Zatim je pomislila kako je zauvijek izgubila bakin poklon. Bila je tužna i oči su joj se napunile suzama. Onda je Kejt krenula za njim. Kad je prolazila pored jedne bašte vidjela je malo dijete koje je palo u bazen i tinejdžera koji pokušava da ga spasi pomoću konopca za preskakanje. Odmah je pomislila kako je dijete potonulo na samo dno bazena i bile ja vrlo žalosna zbog toga. Konačno je tinejdžer uspio pomoću konopca izvući dijete napolje. Kad je Kejt to vidjela odmah je promijenila svoje raspoloženje i osjetila je olakšanje pustivši suzu. Kad su dijete stavili na zemlju pored bazena tinejdžer je vratio Kejt njen konopac i rekao: “Izvini što sam te prepao, ali bio sam u velikoj žurbi. Hvala što si mi posudila konopac.” Kejt se to svidjelo. Bilo joj je drago što se mladić izvinuo i osjetila je poštovanje prema njemu. Kejt se vratila kući i ispričala baki šta se dogodilo. Rekla je baki kako njen konopac spasio dječaku život. Bila je ponosna dok je pričala svoju priču. Prije nego je otišla u krevet, Kejt je ponovo promislila o svemu i skontala je da nije konopac uticao da ona ima takve emocije taj dan nego njene misli o svim tim događajima. Kejt je bilo drago što je to otkrila. Pitanja za diskusiju:
1. Šta je Kejt osjećala dok se igrala sa konopcem? O čemu je tada mislila? 2. Šta je Kejt osjećala kad joj je mladić otrgnuo konopac iz ruke? Kako su se njene misli kasnije promijenile? Kakve su bile njene misli o svakoj pojedinačnoj situaciji?
3. Šta je Kejt pomislila kad je vidjela dijete kako se utapa? Kakve su joj bile emocije tada? 4. Zašto je osjećala poštovanje kad joj je mladić vratio konopac i zahvalio joj se? 5. Šta je Kejt učinilo srećnom prije nego je otišla u krevet? Na kraju, prodiskutujte lično iskustvo svakog učesnika – da li je važno ili ne prepoznati vlastitu emociju kao i emociju drugih i koji je pozitivan ili negativan učinak koji jaka/slaba emocija može izazvati. PITAJTE ZA PRIMJER IZ ŽIVOTA
Aktivnost: ”Spojite Misli sa Emocijama ” (10') Potrebni materijal: Aplikacije pripremljene unaprijed (vidi Prilog 2.6.)
Cilj: Povežite se na prethodnu vježbu i u formi zaključka informirajte učesnike kako misli utiču na emocije nisu događaji ti koji utiču na nas, nego način na koji ih interpretiramo.
Instrukcija: podijelite aplikacije učesnicima i tražite od njih da spoje misli sa emocijama.
Osvježavanje energije: “Gospođa Hopkins” (10') Instrukcija: Recite učesnicima da ustanu i naprave krug. Recite jednom učesniku da se okrene do svog kolege i kaže - “Jesi li vidio gospođu Hopkins” bez otvaranja usta. Sljedeći učesnik to ponavlja sve dok svi ne učestvuju po jednom.
2. DIO Informacije o upravljanju bijesom
Objasnite učesnicima da je bijes urođena emocija. Svi se nekad naljute. Ne treba misliti da je pogrešno i nedopustivo naljutiti se. Ipak, u isto vrijeme treba naglasiti da ako se bijes ne kontroliše, osoba može postati agresivna i povrijediće druge ili sebe. Ono što bijes čini različitim od agresivnosti je to da je agresivnost nepoželjni (neželjeni) rezultat bijesa. Da bi se izbjegao negativni efekt bijesa, inidividua treba identificirati sljedeće: (a) situacije koje nekog naljute; (b) reakcije tijela na bijes; (c) misli koje prethode osjećaju bijesa; (d) stvari koje osoba radi kad je bijesna; (e) pozivitni i negativni efekti izražavanja bijesa; (f) šta pomaže kad se osoba naljuti – kako se neko smiruje; (g) nove strategije i načini samokontrole.
Aktivnost: “Šta se dogodi kad se naljutimo?“ (20') Cilj: da se djeca i mladi informišu o fizičkim promjena u tijelu koje izaziva bijes. Potrebni materijal:
Tabla sa bijelim papirom
Markeri u boji Instrukcija: “Danas ćemo pričati o tome šta se dogodi u našem tijelu kad se naljutimo. Razmislite o nekoj situaciji kada ste bili veoma ljuti ili bijesni i recite mi šta vam se dogodi sa tijelom kad vas zauzme bijes i/ili ljutnja.” Napišite odgovore učesnika na tablu i onda im objasnite najčešće sljedeće reakcije:
-
“Srce počne ubrzano kucati” “Dišemo brže” “Žiga nas oko srca”
-
“Ostajemo bez daha“ “Tresemo se“ “Znojimo se”
Još o Bijesu Što smo ljući, jača je i reakcija našeg tijela. Čak štaviše, što je jača rekacija tijela, sve smo ljući. Kako bismo naučili da budemo što manje ljuti, mi moramo naučiti da opuštamo naše tijelo. Što smo opušteniji, to će nam misli i osjećanja postajati pozitivnije. Tako ćemo naučiti da se opuštamo. Diskusija: da li imate neke svoje načine kako da se odljutite. Dajte primjere: Primjeri šta raditi kada se tako osjećamo: Duboko disanje i brojanje unazad
Popularne Fraze
Brojanje do 10
Izaberite frazu koju ćete sebi Udahnite kroz nos, a izdahnite izgovarati kad ste ljuti. kroz usta i recite „deset“. Pokušajte to vježbati kako biste Onda to ponovite i recite „devet“. to mogli iskoristiti kad ste ljuti. Radite to dok ne dođete do nule. Umirujuće rečenice
Abdominalno Disanje
Pokušajte prepoznati znakove bijesa i kad ste ljuti recite si:
Duboko udahnite zamišljajući da pušete balon u vašem tijelu. Udišite sve dok ne osjetite da ”Biće sve u redu.” više nema mjesta u stomaku. ”Smiri se!” Onda polako izdahnite ”Sve će brzo biti gotovo” dok ne osjetite da više nema ”Ne vrijedi brinuti se oko toga” ništa u vašem stomaku. Stani, Razmisli, Djeluj Kontrola Disanja Kad se nađete u teškoj Udišite na nos a izdišite na usta. situaciji, stanite, razmislite pa Izgovorite si svaki put: Mir ili tek onda djelujte! mirnoća.
Kad osjetite da postajete ljuti, izbrojite do 10 prije nego reagujete.
Duboko disanje i pozitivne misli Zatvorite oči i duboko udahnite. Izdahnite kroz usta i mislite o dobrim stvarima. Napravite sebi sliku te dobre stvari i opišite njen miris, boju, zvuk. Refleksija Kad se nešto dogodi, razmislite kako se taj događaj razvio. Vratite sliku unazad, promijenite svoje radnje i dobijte bolji rezultat.
ALTERNATIVNO Priča: “Pobijediti Bijes” Trajanje: 40 minuta. Cilj aktivnosti:
Upravljanje bijesom
Tražiti rješenja za probleme
Kreativno koristiti energiju
Shvatiti posljedice svog djelovanja
Potaknuti osjećaj odgovornosti
Tražiti nove prilike
Kreirati pozitivne alternative
Instrukcija: Ispričajte učesnicima priču o Metjuu i prodiskutujte pitanja napisana ispod priče.
Metjuova priča
Metju je bio dobar dječak. Uživao je provoditi vrijeme sa svojim prijateljima i članovima porodice a i oni su uživali u njegovom društvu takođe. Ipak, Metju je imao problem: kad mu se neš nije sviđalo, naljutio bi se, galamio, lupao vratima, bacao stvari i gurkao djecu oko sebe. Njegovi roditelji su mu rekli: “Bolje da naučiš da kontrolišeš svoju narav ili ćeš jednog dana imati problema.” Metju je počeo shvatati da ga drugovi polako počinju izbjegavati. Što je ljući bio, drugovi su sve manje vremena provodili sa njim. To mu je smetalo jer volio je svoje drugove i nij eželio d aih izgubi ali u isto vrijeme nije znao šta da radi. Pokušao se je kontrolisati ali njeov bijes se sve više akumulirao i eruptirao kao vulkan. Šta je mogao uraditi?! Jedne subote, otac mu je kupio poklon. Šta mislite šta je dobio? – Kupio mu je čekić i kesu punu eksera. Stavio je eksere u staru limenu kutiju i rekao mu: “Svaki put kad se naljutiš, izađi napolje i zakucaj jedan ekser u drvenu ogradu. Isprva Metju je pomislio kako mu je otac vjerovatno preumoran od posla a onda je slegnuo ramenima i pomislio kako je već probao mnoge stvari da se kontroliše i zašto onda da ne proba i očev savjet. I tako je i uradio, kad god bi se naljutio izašao bi napolje i zakucao jedan ekser u ogradu. Kad bi se naljutio u školi, zapamtio bi koliko je put bio ljut a onda bi po povratku kući zakucao onoliko eksera u ogradu koliko se puta bio naljutio. Uskoro je postao umran od zakucavanja eksera u ogradu. Nije se više mogao ni sjetiti koliko bi se puta naljutio tokom dana i koliko ih treba zakucati u ogradu. Pogotovo mu je bilo teško da to radi tokom kišnih i hladnih dana. Metju je zatim shvatio da sve rjeđe biva ljut i gubi kontrolu nad sobom. Postalo mu je lakše da se kontroliše nego da pamti koliko eksera treba da zakuca u ogradu. Jednog dana, nakon što j eprošla cijela sedmica kako nije zakucao nijedan ekser u ogradu, stao je pred svog oca i ponosno mu rekao sve što se u međuvremenu dogodilo. “To je odlično, lijepo je to čuti, ali sada moraš iščupati po jedan ekser iz te ograde za svaki dan u tvom životu u kojem se uspiješ kontrolisati“ reče mu otac. Metju ga je poslušao. Dani su prolazili i sve je manje eksera bilo u ogradi. Metju je primjetio da u ogradi ostaju rupe nakon izvađenih eksera i da se ograda pomalo naginje i propada. Te rupe u ogradi su ga učinile tužnim. Kad je to ispričao svom ocu, on mu je rekao: “To se dešava kad si ljut – to može povrijediti ljude i ostaviti rane. Ljutnja će proći ali ljudi će se dugo sjećati bola koje im je ta ljutnja izazvala. “ Metju je razmišljao o tim očevim riječima nekoliko dana. Nije mu se sviđalo što su u ogradi ostajale takve rupe. Kad god bi prošao pored te ograde vidio bi rezultate svog ponašanja i djelovanja. Jedne subote, tražio je od oca da mu nabavi ljepilo kako bi zakrpio rupe u ogradi. Na kraju je to i uradio ali rupe su se i dalje vidjele. Onda je odlučio da pokuša popraviti trenutno stanje i uzeo je farbu da ofarba ogradu. Imao je raznih ideja kojom bojom da oboji ogradu, ili jednom bojom, ili svaku dasku u ogradi različitom bojom. Takođe je razmišljao da pozove prijatelje i napravi razne crteže na ogradi. Razmišljajući tako šta da uradi shvatio je da postoji mnogo načina da popravi ono što je učinio. Takođe je shvatio da se sve te ideje koje je imao bolje i zabavnije nego naljutiti se i zakucavati eksere u ogradu. Pitanja za diskusiju:
Šta je ljutilo Metjua?
Šta su njegovi drugovi osjećali kad ih je tretirao na taj način?
Šta je Metju osjećao kad je shvatio da gubi prijatelje?
Šta se još moglo dogoditi da je nastavio da svoju ljutnju izražava na taj način?
Kako vi izražavate svoju ljutnju?
Šta biste vi učinili da prevaziđete svoju ljutnju