Socijalna Filozofija - Esej - Mario Baksa - Ljudska Prava

Naslov

LJUDSKA PRAVA

Autor Mario Baksa

POVIJEST Pojam ljudskih prava podrazumijeva prava koja imaju ljudi samim tim što su ljudi. Nekad je taj pojam bio poznat kao pojam "prirodna prava" ili "prava čovjeka". Tijekom povijesti ljudskog roda nisu sve civilizacije, ili barem ne u cjelokupnoj povijesti, imale koncept ljudskih prava. Tuck kaže da su se ljudska prava pojavila tek u 12. stoljeću kao koncept, a da su se počela aktivno primjenjivati tek krajem 14. stoljeća, što je zabilježio Gerson. O teoriji ljudskih prava počelo se iznova promišljati početkom 17. stoljeća, a njome se bavio Hugo Grotius. Pojavile su se dvije struje teoretičara – konzervativna i radikalna. Konzervativnu su predstavljali Selden i Hobbes, a prema njoj je čovjek imao praktički neograničeno pravo na slobodu u "prirodnoj okolini" (bez vlasti), no tog svojeg prava odriče se u civilnom društvu, odnosno predaje ga u ruke vlasti. Radikalni teoretičari zauzeli su posve drugačiji stav – neka su prirodna prava dali vlasti na raspolaganje radi društvenog mira, no druga nisu kako vlast ne bi ta prava iskorištavala. Takav stav prema prirodnim pravima zabilježen je u ustavotvornom dokumentu Engleske "Peticija prava", koji onemogućuje kralju da ubire porez bez pristanka Parlamenta, zabranjuje se prisilno posuđivanje novca, proizvoljna uhićenja i zatvaranja, imunitet državnih službenika i dr. Prirodna prava branila su se Engleskom revolucijom u 1640.-im te pobunom 1688., a takvo, za to vrijeme radikalno, viđenje prirodnih prava postalo je dominantna teorija prirodnih prava, što je popularizirao John Locke u 17. stoljeću. Locke je ustvrdio da "Božji prirodni zakon" propisuje da nitko ne smije štetiti tuđem životu, zdravlju, slobodi ili vlasništvu. Taj zakon se može protumačiti u smislu da svatko ima pravo na život, zdravlje, slobodu i vlasništvo, ali i dužnost da sve to štiti kod drugih ljudi. Upravo to vodi do toga da svatko ima pravo učiniti sve što je nužno da bi se ta prirodna prava zaštitila – i upravo to pravo čovjek predaje vlasti u društvenopolitičkoj zajednici. Smisao vlasti postaje zaštita prirodnih prava čovjeka. Samim tim, Locke navodi tri političke posljedice – vlast se čovjeku ne može nametnuti prisilom, primarna namjena vlasti je održavanje i zaštita prirodnih prava, te ako vlast sama počne kršiti prirorna prava građani mogu izraziti neposluh i svrgnuti vlast. Ovo je bila osnova budućih političkih uređenja. Tako je 1776. godine donesena Američka Deklaracija nezavisnosti koja je utvrdila da su svi ljudi rođeni jednaki te da imaju neotuđiva prava na život, slobodu i stremljenje prema veselju. Slična prava je potvrdila i francuska deklaracija tri godine kasnije. U dvadesetom stoljeću doktrine vezane uz ljudska prava potekle su iz liberalnih teorija prirodnih prava. Riječ "ljudska" počinje se koristiti kako bi se naglasilo da se radi o prirodnim pravima na koje čovjek ima pravo samim tim što je čovjek, a ne da do tih prava dolazi nekakavim

dogovorima ili ugovorima, ili zakonodavstvom kao jednom vrstom političko-društvenog ugovora. Ljudska prava su minimum što svaka vlada mora zaštititi i poštivati. Deklaracije prirodnih prava iz osamnaestog i devetnaestog stoljeća transformirale su se u deklaracije o ljudskim pravima u dvadesetom stoljeću, od kojih je najpoznatija UN-ova Povelja o ljudskim pravima donesena 1948., te Europska konvencija za ljudska prava. Najčešća ljudska prava koja se spomiju u tim deklaracijama su pravo na život (pravo da se ne bude ubijen, da se čovjeka zaštiti od ubijanja, pravo na barem minimalnu zdravstvenu zaštitu), slobodu, vlasništvo, demokratsko pravo, pravo na pravilno postupanje vlade (pravo na pravično suđenje, pravo da se čovjeka ne uhiti bez razloga). Ne treba zaboraviti ni na određena prava kao što su pravo na obrazovanje, posao, socijalnu sigurnost, odmor, adekvatan životni standard i dr. Takva društvena, ekonomska i kulturološka prava definirana su UN-ovom deklaracijom ljudskih prava, iako spadaju u kontroverzna prava, jer ona povlače pitanja društvene pravednosti. Naime, u zemljama trećeg svijeta zbog situacije u kojoj se nalaze jednostavno nije mogu ostvariti ta prava, pa se s jedne strane postavlja pitanje je li opravdano ljudima u tim zemljama govoriti da imaju takva prava, kad su im takva prava apsolutno nedostizna, neostvariva. A s druge strane, ima li smisla da jedni ljudi imaju ta prava, a drugi nemaju?

OPRAVDANJE S filozofskog stajališta dolazi se do pitanja kako opravdati postojanje ljudskih prava, jer deklaracije o pravima uglavnom imaju prava definirana kao činjenice jasne same po sebi, a to zapravo znači da je takav stav na klimavim temeljima. U prošlosti su se ova prava izvodila iz prirodnog zakona, no to se s vremenom mijenjalo, pa se tako moderni filozofi usredotočuju na fundamentalne vrijednosti poput slobode, autonomije i jednakosti, koje doprinose ljudskoj dobrobiti. U osnovi pitanje ljudskih prava smatraju vrlo kompleksnim pa shodno tome očekuju i kompleksnu argumentaciju, u smislu zašto bi se argumentacija trebala sastojati samo od jednog skupa moralnih principa ili samo od jednog oblika moralnih argumenata? Upravo zbog toga teško je doći do univerzalno prihvaćenog opravdanja ljudskih prava. Ljudska ili prirodna prava kritičari ponekad uspoređuju sa zakonskim pravima, no to nije opravdano jer se zakonskim pravima može pristupiti empirijski, dok se ljudskim pravima pristupa kroz prizmu morala, pri čemu tvrdnje o ljudskim pravima nisu ništa manje nedopuštene od ostalih moralnih tvrdnji. Kompleksnost ljudskih života je još jedna stvar koja se suprotstavlja doktrini ljudskih prava. Tako se npr. Burke žali da su francuski revolucionisti sa zahtjevima za pravima otišli u ekstreme, dok je u stvarnosti vlada pokušavala napraviti kompromis između dobrih i loših stvari. Međutim, činjenica je da što se više inzistira na kompromisima, to se manje pažnje obraća na poštivanje nepovredivih prava.

Zbog stava da se ljudska prava mogu primijeniti na sve ljude u svim kulturama, neki se plaše da bi moglo doći do Europeizacije drugih kultura u pogledu ljudskih prava. Iako iz perspektive Europejca to izgleda pozitivno, ne dijele sve kulture isti pogled na to po čemu je život dobar i što je po njima pravedno društvo.

LITERATURA The Blackwell Encyclopaedia of Political Thought http://en.wikipedia.org/wiki/English_Civil_War