Medjunarodna Ekonomija Pitanja.docx

Uvodno predavanje: Uvod u ekonomske sisteme 1.Definirajte/ pojasnite slobodno tržišnu ekonomiju! U osnovi ekonomija, predstavlja(je viđena) ka tržište ili grupu tržišta, na koji individualni subjekti kao ni država nemaju (ne trabaju imati) uticaja i/ili kontrolu nad ekonomskim aktivnostima, transakcijama.Minimalna uloga države je princip ‘slobodnotržišne’ekonomije. Esencija tržišne ekonomije je konkurencija, gdje se businessi i preduzetnici međusobno takmiče za novac kupca putem slobnodnog tržišta, odnosno putem ponude i potražnje. 2.Šta podrazumijevamo pod mješovitom ekonomijom? Iako se označava kao model slobodnog tržišta, ovaj model generiranja ekonomskog dobra i raspodjela blagostanja nije bez regulacije vlasti, stoga se često podudara sa sistemom tkz. mješovite ekonomije (mixed economy) U ovisnosti o političko ideološkim vrijednostima društva ovaj model varira u smislu obuhvata, karaktera i značaja uloge vlasti/države, te shodno rezličitim teorijskim stajalištima i društvenim premisama najčešće prepoznajemo dva tipa tržišne ekonomije: Laisses-fair kapitalizam vs. ekonomija blagostanja tj. model socijalnog tržišta. 3.Koja tri pitanja su ključna pri određivanju prirode-karaktera ekonomskog sistema? Tri ključna pitanja: 1.Šta proizvoditi? 2.Kako proizvoditi? 3.Za koga i koliko proizvoditi? 4.Definirajte 'tržišni propust' i navedite ključne tržišne propuste (primjere) na koje se primarno odnosi! Tržišni propusti se generalno odnose na nesposobnost tržišta da generira efikasna i optimalna riješenje. Standardna ekonomska teorija prije svega prepoznaje slijedede ključne TP-ste: a) odsustvo konkurentskih uslova-npr. prirodni monopol, b) javna dobra, c) eksternalije, d) asimetričnost informacija.

5.Koje još tržišne propuste prepoznaje neoklasična ekonomska misao, npr. šta podrazumijevamo pod 'zaštitom mlade industrije'! Drugi, prepoznati oblici tržišnih propusta u neoklasičnoj ekonomskoj misli odnose se na a) extremne razlike u distribuciji dohotka koje su inherentne u kapitalističkom modelu; b)specifične karakteristike tehnologije i znanja (kompleksnost, komplementarnost, sektorska/inter-firm među-zavisnost, i nepredvidivost tehnološkog progresa), te konkretno “fenomen industrije u začeću”, te fenomen “pecuniary externalija”, prije svega sa naglaskom na pozitivne eksternalije, koje novija literatura dovodi u vezu sa izvozom,

FDI,

proizvodnjom

i

“dynamic

economies’,

informacijskim

neostatcima/asimetrijama itd. 6.Koji su to ključni principi na kojima počiva ili koje zagovara socijalizam kao društvenopolitička ideologija? -Vlasništvo i kontrola sredstava proizvodnje u državnim rukama –privatno vlasništvo nije dozvoljeno (u osnovi), -Država ima puno vlasništvo i kontrolu nad sredstvima porizvodnje. -Intervencija države podrazumijeva potpunu sistemsku i plansku alteraciju države s ciljem osiguranja društvenog materijalnog i ukupnog blagostanja. 7.Ko je vlasnik i ko upravlja sredstvima proizvodnje u komandnoj ekonomiji? Ko određuje cijene i kako se vrši alokacija resursa u komandnoj ekonomiji? Planska ili komandna ekonomija se bazira na ukupnom vlasništvu i kontroli sredstava za proizvodnju od strane države Ekonomija se zasniva na kolektivizmu, a ne na individualizmu i privatnim preduzećima. Proizvodnja se upravlja državnim planovima, a ne ponudom i potražnjom, dok cijene određuje država. 8.Koji su to ključni ekonomski principi (predpostavke) i zakonitosti na koje se naslanja ‘paradigma’ efikasnosti slobodnog tržišta? Ključni ekonomski principi (predpostavke) i zakonitosti na koje se naslanja ‘paradigma’ efikasnosti slobodnog tržišta uključuju: -Ekonomski subjekti teže maximizaciji individualnog odnosno pojedinačnog nivoa blagostanja (a firm as profit maximiser, self-interest individuals)

-Država vlada (ne može dijelovati u skladu sa opštim društvenim interesima) već perpetuira vlastite ili interese grupa unutar društva (rent-seeking bahaviour, public choice theory) -U uslovima ograničenosti resursa, u uvjetima perfektnog tržišta, sebe-interesno motivirana stremljenja ekonomskih subjekata dovode do efikasne alokacije resursa (alokativna efikasnost). -Minimalna uloga države je princip ‘slobodno-tržišne’ ekonomije. 9.Šta podrazumijevamo pod 'alokativnom efikasnošću', i da li efikasna alokacija resursa implicira i socijalnu efikasnost (npr. pravičnu raspodjelu dohotka) -pojasni? Alokativna efikasnost’- je stanje ekonomije unutar kojeg proizvodnja predstavlja preferencije potršača. Konkretno dobra i usluge se proizvode do tačke u kojoj marginalni troškovi proizvodnje su jednaki marginalnoj korisnosti potrošača. U modelu jedne cijene tačka alokativne efikasnosti je tačka gdje je marginalni trošak proizvodnje po jedinici outputa jednak cijeni proizvoda. 10.Za šta primarno vezujemo ulogu države u konteksu neoklasične doktrine, odnosno ekonomije blagostanja, te predpostavki o efikasnosti tržišta? Drugim riječima šta je zadatak države u slobodno-tržišnoj ekonomiji- prodiskutiraj? Uloga države u konteksu neoklasične doktrine, odnosno ekonomije blagostanja, te predpostavki o efikasnosti tržišta vezuje se primarno za: -Sigurnosu ulogu (npr. politička stabilnost kao preduvjet ekonomske efikasnosti) -Stabilzacijsku ulogu (makroekonomska stabilnost- ključni parametri uključuju stabilnost cijena, valutnog kursa, troškova kapitala, te pitanja fiskalne stabilnosti/održivosti npr. budžetski deficit, vanjsko-trgovinski deficit, vanjski dug.., te težnju ‘punoj’ zaposlenosti) -Regulatornu ulogu (regulacija tržišta s ciljem promidžbe efikasnosti ekonomskih transakcija, osiguranja i zaštite ekonomskih prava i sloboda, zaštite od negativnih eksternalija npr. kroz okolinsku politiku ...) -Redistributivnu ulogu (obezbjeđenje jednakosti i pravičnosti npr. redistribucija dohotka kroz poresku politiku) -Ulogu obezjeđenja javnih dobara i usluga- odnosi se primarno na senzitivne ekonomske sektora (obrazovanje, socijalna zaštita i sigurnost, zdravlje te fizičku infrastrukturu. (npr. politika obrazovanja, izgradnje baze znanja i ljudskog kapitala, politika zdravlja, socijalna politika i politika socijalne sigurnosti, izgradnja fizičke infrastrukture..)

I i II predavanje Uvod u međunarodnu političku ekonomiju: konceptualna i analitička pitanja; Uvod u globalnu ekonomiju 1.Kako poimamo međunarodnu političku ekonomiju (MPE)? MPE je disciplina koja izučava okvir, aspekte i konsekvence međuzavisnosti ekonomije i politike. Ekonomija je u mnogome više zavisna o ‘politici’ nego možemo i predpostaviti i vice versa, odnosno politika podređena ekonomskim interesima. ‘politisized economy’ ili ‘political economy. Interes i fokus MPE je zapravo u maximiziranju ‘blagostanja’ društva u cijelini koje nužno implicira komplementarnost između ekonomske i političke misli, te derodira osnovanost dihotomije dvije naučne discipline. Koja su to ključna pitanja od interesa koje razmatra MPE? - Razumijevanje interakcije izmedju ekonomije i politike - Izvori i determinante promjena svjetske ekonomije i međunarodne politike - Izazovi nacionalnih država u eri intezivirajuće globalizacije Pitanja od interesa: a) Kako razumjevamo i/ili protažiramo strateške pravace, opredijeljenja i općenito karakter međunarodne ekonomske politike? b) Kako objašnjavamo i evaluiramo ‘ponašanje’ (aktivnosti, politike, odluke) države, država i/ili, međunarodnih i regionalnih institucija? U čemu se ogleda relevantnost izučavanja političke ekonomije? U tome sto je funkcionisanje drustva uvjetovano ekonomskim procesima

2.Pojasnite popularno poimanje globalizacije? Globalizacija je proces prekomjernog širenja socijalnih, kulturnih, političkih, poslovnih, ekonomskih i pravnih povezanosti. Globalizacija je koncept koji se odnosi i na sažimanje cijelog svijeta i na shvatanje i doživljavanje svijeta kao cjeline. Kako David Held definira savremenu globalizaciju? Globalizacija je proces ili vrsta procesa koji uključuje promjene u prostornom organiziranju socijalnih transakcija i odnosa, koje stvaraju transkontinentalne ili međuregionalne tokove i mreže aktivnosti, interakciju i ispoljavanje vlasti. Objasnite značenje globalizacije u ekonomskom kontekstu?

U čisto ekonomskom kontekstu, globalizacija se opisuje kao odsustvo granica i barijera za trgovinu između država, kao pomak u tradicionalnim modelima međunarodne proizvodnje, trgovine i investicija ili kao interkonekcija između preklapajućih interesa businessa i društva. Dalje, u ekonomskom smislu, globalizacija predstavlja process intezivirajuće međupovezanosti, i dakako među-zavisnosti pojedinačnih, nacionalih ekonomskih sistema i njihovih subjekata, te odražava proces približavanja i dinamičnog integriranja nacionalnih ekonomija u jedinstveni globalni ekonomski sistem. 3.Prema D. Collier-u i D. Dollar-u moguće je identificirati tri vala globalizacije: globalizacija ranog kapitalizma (period 1870-1913), industrijska globalizacija (period 1950-1980) i savremena globalizacija (počev od 1980- ). a) Objasnite odlike i ključne karakteristike globalizacije ranog kapitalizma? - Počeak globalizacije u suvremenom smislu možemo tražiti s pojavom prve industrijske revolucije, kada zbog naglih tehničkih i tehnoloških izuma i novosti dolazi do sve većeg povezivanja svjetskog gospodarstva. Od kasnog 16. st. do sredine 20. st. europske zemlje vladale su kolonijama širom svijeta, u koje su, na neki način, presadile europske društvene institucije. Tako su mnogi narodi srazličitim kulturnim navikama došli pod utjecaj europske kulture, čak i u područjima izvan kolonijalnih granica. Činjenica je da se Europa razvijala brže od drugih civilizacija, pa je njena kultura postala privlačna i popularna u drugim dijelovima svijeta. - Dolazi do snižavanja cijena transporta iz Zapadnih zemalja u Prekookenaske zemlje i do velikih snižavanja carinskih zaštita - Migracije (Dolazi do migracije stanovnistva iz Evrope u Ameriku i Australiju - Strane investicije Zapadnih zemalja u prekookenske zemlje se drastično povećavaju u izgradnju pruga npr. I druge infrastrukture b) Nasuprot tomu, šta karakteriše globalnu ekonomiju u periodu između dva svjetska rata? Karakteriše je period kada je globalizacija išla unatrag odnosno to je bio period dezintegracije svjetske ekonomije.I to zbog: -Prvo, protekcionizam je bio u usponu u Zapadnoj Europi i SAD-u. U ekstremnoj formi, ostvaren je prvo u sovjetskoj Rusiji te potom Njemačkoj, Italiji i Španjolskoj. -Drugi proces koji podcrtava ovaj trend događa se nakon Velike depresije (1929.-1933.). pokazuje smanjenje obujma svjetske trgovine za 49 uzastopnih mjeseci, od siječnja 1929. do veljače 1933.

5.Neki ekonomisti poput Glyn A. i Stutcliffe B. su stajališta da je danas svjet mnogo manje integriran nego prije 100 godina (Glyn&Stutcliffe, 1992). a) Da li se slažete sa ovim stajalištem? b) Prodiskutirajte da li je globalizacija novi ili stari fenomen imajući u vidu specifičnosti i karakteristike savremene globalizacije? (Odgovor na oba pitanja) Nesporno je da je svjetska ekonomiija bila značajno integrirana u periodu ‘merkantilizma’ sve do neposredno pred početak prvog svjetskog rata, tačnije u periodu 1870-1913, o čemu svjedoči, izmeđuostalih: internacionalni karakter trgovinske razmjene, otvorena regulativa, odsustvo restrikcija i nadzora na protok kapitala (transfer profita), što potkrepljuju kvantitativni podatci o rastu izvoza, mobilnosti radne snage i sl. Međutim, priroda te integracije je dakako drugačija od one kojoj svjedočimo danas .Proces međunarodne ekonomske integracije prije 1913. predstavlja dominantno razmjenu resursa, repro materijala i poljop. proizvoda, trgovinu roba i usluga između industirjaliziranih zemalja, te njihovih kolonija, razmjenu između neovisnih firmi, te proizvodnju unutar jedne nacionalne ekonomije. Karakter današnje integracije je prevashodno drugačiji u kvalitativnom smislu, odražavajući značajne razlike funkcionalnosti integracijskog procesa u smislu karaktera globalne prozvodnje, kompleksnosti strukture trgovinske razmjene, te financijske međuzavisnosti. Ovo nas navodi na zaključak da postoji bitna, suštinska razlika izmedju prijašnjih procesa internacionalizacije i integriranja od onih koji se odvijaju danas. U tom smislu, globalizacija predstavlja relativno novi fenomen. Današnjicu karakteriše fenomen tkz. ‘duboke integracije’ primarno u kontekstu djelovanja transnacionalnih korporacija (TNC), veze i povezanosti medju ekonomijama su sve više pod uticajem ‘cross-border’ , izvan-nacionalnih aktivnosti generiranja ‘dodane-vrijednosti’. 6.Koja su to tri glavna područja/aspekta savremene globalizacije unutar koji se najočiglednije manifestiraju rapidne promjene svjetske ekonomije? To su: -Međunarodna trgovina: svjetska trgovinska razmjena -Međunarodne finansije: globalni tokovi kapitala

-Industrijska proizvodnja: geo-diversifikacija procesa Navedite neke od baznih indikatora/pokazatelji transformacije globalne ekonomije npr. Sta se desava sa svjetskom trgovinom, GDP-om u posljednje tri dekade? Neki od indikatora su : -Povećan izvoz (U 1980. godini izvoz je iznosio 25 % proizvodnjezemalja u razvoju dok se ta brojka u 1998. godini popela na 80 %) -Porast izvoza usluga. (Početkom 80-ih godina 20. stoljeća usluge su činile 9 % ukupnog izvoza dok se danas taj broj skoro pa poduplao i iznosi 17 %) -Porast GDP-a (Kao „nagradu“ za ulazak na svjetsko tržište i poduzimanje reformi, zemlje u razvoju koje su se „više globalizirale“ počele su ubrzano rasti. Tako je njihov rast 1970-ih iznosio 2,9 % dok je kroz 1990-te porastao na 5%) Da li rapidan rast DSI (FDI) of 1980-tih na ovamo (sa prosječnom godišnjom stopom rasta od oko 8 %) svjedoči o intezivirajućoj 'funkcionalnoj integraciji' svjetske ekonomije? (Pojasni!) Svjedoči. Globalizacija svjetske ekonomije rezultirala je porastom značaja inozemnih izravnih ulaganja. Tranzicijske zemlje postale su sve otvorenije međunarodnim operacijama, liberalizirale su svoje režime i tako postale privlačene stranim investitorima. Multinacionalne kompanije otvaraju svoje fabrike u drugim zemljama ili kupuju postojeće.(Primjer Fabrika Duhana Sarajevo).Takođe Investicioni Fondovi naročito Američki isto.(primjer N1 televizija).Takodje tu si i strateški geopolitički interesi npr.“Novi put Svile“ koji pokušava da realizuje Kina, kroz kupovini i ulaganja u zemlje koje su geografski na tom putu.Sve to doprinosi integraciji svjetske ekonomije.

7. a) Prema A. Hill-u koji su to pozitivni a koji negativni faktori savremene globalizacije koji ubrzavaju/usporavaju globalizaciju? -Pozitivni faktori - tehnologija, otvorena tržišta, ekonomska integracija, mir, korporacijske strategije i globalni fokus -Negativni faktori - kultura, tržišne barijere, nacionalne barijere, rat, korporacijske strategije i lokalni fokus b) W.H Reinecke i Witte J.M. smatraju da su ključni faktori globalizacije mikroekonomski igrači, pojasni! Ključni faktori globalizacije su mikroekonomski igrači, tj. preduzeća, koja su se sredinom 1980s masovno odazvala na politike deregulacije i liberalizacije međunarodne ekonomije.

c) Šta ukazuju historijski trendovi u smislu faktora/uzročnika savremene globalizacije, pojasni! Historijski trendovi ukazuju da ipak dva glavna makro faktora vode prema većoj globalizaciji. Prvi se odnosi na snižavanje barijera za tokove roba, usluga i kapitala, dok se drugi faktor odnosi na tehnološke promjene. 8.Tehnološki progres se nedvojbeno smatra jednim od ključnih faktora globalizacije. Koje su to najznačajnije a) tehnološke promjene u transportu, a koje u b) Sektoru Informacionih Tehnologija i Komunikacija (ICT) koje su omogućile ovakvu dinamičnost globalizacijskih procesa ili, popularno govoreći učinle globalizaciju 'opipljivom'? (navedite/pojasnite? a) Najznačajnije tehnološke promjene u transportnom sektoru su se dogodile razvojem komercijalnog transporta mlaznim avionima, supertankerima i teretnim brodovima, te uvođenjem kontejnerizacije, koja je revolucionirala prelazak sa jednog načina transporta na drugi .U zadnjih pola vijeka su troškovi okeanskog transporta sniženi pet puta. Zahvaljujući razvoju željezničkog i kamionskog transporta kontejnera, cijena prevoza po jedinici težine na jedinicu razdalje je znatno smanjena b) Najvažnija tehnološka inovacija razvoj mikroprocesora, koji je i pojedincima i firmama omogućio brzi rast visokoproduktivnog, snažnog i jeftinog manipuliranja informacijama. On je postao bazična tehnologija za mnoge današnje tehnologije u komunikacijskim tehnologijama, satelitskim komunikacijama, bežičnim prenosima digitalnih zapisa, interneta i WWW. Fenomenalni rast interneta i pripadajućih WWW portala je posljednji izraz savremenog razvoja. 1990. godine je na internet mreže bilo povezano manje od jednog miliona korisnika; sredinom 1998. godine je broj korisnika povećan na 147 miliona, a sredinom 2002. godine broj korisnika je porastao na 580 miliona ili skoro 10% svjetskog stanovništva Internet i WWW razvijaju globalnu kičmu svjetske ekonomije 21. stoljeća. Obim web transakcija raste eksplozivno, a također se eksplozivno širi i elektronska trgovina, i to ne samo u okviru granica nacionalnih država 9.a) Koji su historijski događaji prethodili (inicirali) snižavanju trgovinskih barijera, kao ključnog faktora savremene globalizacije? Odmah po završetku Drugog svjetskog rata napredne industrijske nacije su se dogovorile da u cilju brže obnove razrušene ekonomije i sprečavanja novih ekonomskih

depresija otklone barijere slobodnim tokovima roba, usluga i kapitala. Ovaj cilj je ugrađen u povelju o osnivanju GATT-a (General Agreement on Tariffs and Trade) 1949. godine, pod čijim je kišobranom, sve do njegovog “prerastanja” u Svjetsku trgovinsku organizaciju, održano 8 rundi multilateralnih pregovora o snižavanju carinskih i necarinskih barijera za tokove roba, usluga i kapitala. U zadnjoj Urugvajskoj rundi GATT-a (1993) reducirane su visine carina kod velikog broja carinskih linija, proširena pravila GATT-a i na sektor usluga, dogovoren način i prelazni period pune integracije u GATT osjetljivih sektora (tekstil i odjeća, poljoprivredni proizvodi), proširen sistem zaštite intelektualnih prava i osnovana WTO kao institucija koja će se brinuti o međunarodnom trgovinskom sistemu b) Koji su to ključni indikatori liberalizacije svjetske trgovine? -Snižavanje carinskih stopa za uvoz industrijskih proizvoda u najrazvijenije industrijske zemlje bilo je intenzivno naročito od 1950. godine -Uočljiva je i jaka tendencija rasta broja bilateralnih i multilateralnih regionalnih aranžmana o liberalizaciji trovinskih tokova

10.

Tokom ranih 1990-tih mnoge zemlje su sa snižavanjem trgovinskih barijera otklanjale

i restrikcije za inozemna ulaganja. Navedite bazne pokazatelje ove finansijske deregulacije Mnoge zemlje su zajedno sa snižavanjem trgovinskih barijera otklanjale i restrikcije za inozemna ulaganja. U periodu od 1991. do 2002. godine je 165 zemalja sa 1.551 promjena djelimično ili potpuno liberaliziralo zakone i propise se odnose na područje inozemnih ulaganja. Krajem 2002. godine je bilo sklopljeno 2.181 bilateralnih sporazuma o zaštiti investicija i 2.256 sporazuma o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja Liberalizacija trgovine i investicija je ubrzala globalizaciju tržišta i globalizaciju proizvodnje. Snižavanje trgovinskih i investicijskih barijera je omogućavalo da firme svoju proizvodnju organiziraju na optimalnim lokacijama i da svjetska tržišta opslužuju sa tih lokacija Prema WTO-u, počev od 1950. godine je obim vanjske trgovine konstantno rastao brže nego output. U periodu od 1950. do 2000. godine, svjetski izvoz se povećao 21 puta, a svjetski output samo 6,5 puta.

III predavanje:Globalna ekonomija, tržište i država 1. Šta je svrha ekonomske aktivnosti, pojasni prema konvencionalnom stajalištu? Konvencionalno stajalište implicira maximiziranje beneficija i blagostanja pojedinca, odnosno društva u cjelini, te maximizaciju iskorištenosti ‘ograničenih’ resursa. Šta je svrha ekonomske aktivnosti kroz prizmu političke ekonomije? Kroz prizmu političke ekonomije, svrha ekonomske aktivnosti integrira i pitanja maksimiziranja šireg i općeg društvenog blagostanja (pitanja sigurnosti, održivosti, relativnog odnosa spram drugih zemalja), te pitanja (ekonomske) moći odnoso ekonomske i/ili političke prevlasti. 2.Šta je zadatak (misija) ekonomske znanosti? Osnovni zadatak ekonomske znanosti (misli) je podučavanje i instruiranje društva o tome kako ‘tržište’ funkcionira u smislu proizvodnje i maksimizacije ‘materijalnog’ i ukupnog nivoa blagostanja društva, te kako miksimizirati ‘efikasnost tržišta’. Pojasni postavke 'ograničenost resursa', efikasna alokacija resursa? . Ključna tri pitanja: ŠTA proizvoditi, KAKO i Za KOGA? (makro)Ekonomisti razmatraju izbore i odluke ekonomskih subjekata, te uticaj države na ekonomsko odlučivanje. Polazne

predpostavka

implicira

OGRANIČENOST

RESURSA

(nemogućnost

zadovoljenja svih naših potreba, fizičku odnosno materijalnu ograničenost resursa, trade-off), sa konačnim ciljem EFIKASNE ALOKACIJE RESURA (nemogućnost generiranja novog ili dodatnog dobra (proizvoda) bez da ugrozimo generiranje dobra kojeg više vrijednujemo), koristeći različite FORME KAPITALA (fizički-materijalni, ljudski, prirodni, socijalni) odnosno FAKTORE PROIZVODNJE. 3. Organizacija ekonomske aktivnosti (slobodno tržište, komandna ekonomija, mješoviti sistem) je pitanje od najvišeg političkog interesa. Sagledaj vezu izmedju političke ideologije npr. liberalizam, marxisam i prevladajućeg ekonomskog sistema/mehanizma ? Živimo u eri ‘TRIJUMFA’ slobodnog tržišta i paradigme slobodno-tržišne ekonomije. Liberalizam, Marksisam i Nationalisam kao intelektualne perspektive iako koegzistiraju u intelektualnom i empirijskom kontekstu, ideologija (neo)liberalnog ‘državnog-centrizma’ je zapravo dominantnom političko-ekonomskom realnosti danjašnjice.

4. Prodiskutiraj i objasni ključne ekonomske principe (predpostavke) i zakonitosti na koje se naslanja 'paradigma' efikasnosti slobodnog tržišta! Npr. Šta podrazumijeva efikasno-slobodno tržište, te kako se ponaša pojedinac (ekonomski subjekt) , i kako se to dovodi u vezu sa efikasnom alikacijom resursa! Ključni ekonomski principi (predpostavke) i zakonitosti na koje se naslanja ‘paradigma’ efikasnosti slobodnog tržišta uključuju: -Ekonomski subjekti teže maximizaciji individualnog odnosno pojedinačnog nivoa blagostanja (a firm as profit maximiser, self-interest individuals) -Država vlada (ne može dijelovati u skladu sa opštim društvenim interesima) već perpetuira vlastite ili interese grupa unutar društva (rent-seeking bahaviour, public choice theory) U uslovima ograničenosti resursa, u uvjetima perfektnog tržišta, sebe-interesno motivirana stremljenja ekonomskih subjekata dovode do efikasne alokacije resursa (alokativna efikasnost). Alokativna efikasnost’- je stanje ekonomije unutar kojeg proizvodnja predstavlja preferencije potršača. Konkretno dobra i usluge se proizvode do tačke u kojoj marginalni troškovi proizvodnje su jednaki marginalnoj korisnosti potrošača. U modelu jedne cijene tačka alokativne efikasnosti je tačka gdje je marginalni trošak proizvodnje po jedinici outputa jednak cijeni proizvoda. Ključni princip alokativne efikasnosti implicira da izbori pri alokaciji resursa generiraju ‘dobitnike’ i ‘gubitnike’- primjena principa utaitarizma. 5.Objasni šta ekonomisti podrazumijevaju pod predpostavkom o 'perfektnom tržištu', a šta pod 'tržišnim propustom'. Navedi neke primjere tržinog propusta? Predpostavka o ‘perfektnom tržištu’ te implicitnoj allokativnoj efikasnosti podrazumijeva zadovoljenje slijedećih predpostavki: -Nema barijera ulasku na tržište ; -Etablirane firme nemaju prednost nad drugim- novoformiranim firmama -Ekonomski subjekti su dobro informirani o cijenama i dostupnosti tehnologija.. -Niti jedan ekonomski subjekt ne može uticati na cijenu Tržišni propusti se generalno odnose na nesposobnost tržišta da generira efikasna i optimalna riješenje. Standardna ekonomska teorija prije svega prepoznaje slijedeće ključne TP-ste: a) odsustvo konkurentskih uslova-npr. prirodni monopol, b) javna dobra,

c) eksternalije, d) asimetričnost informacija. Drugi, prepoznati oblici tržišnih propusta u neoklasičnoj ekonomskoj misli odnose se na : a) extremne razlike u distribuciji dohotka koje su inherentne u kapitalističkom modelu; b) specifične karakteristike tehnologije i znanja 6.Kako je viđena uloga države prema neoklasičnoj doktrini? Uloga države u konteksu neoklasične doktrine, odnosno ekonomije blagostanja, te predpostavki o efikasnosti tržišta vezuje se primarno za: - Sigurnosu ulogu (npr. politička stabilnost kao preduvjet ekonomske efikasnosti) - Stabilzacijsku ulogu (makroekonomska stabilnost- ključni parametri uključuju stabilnost cijena, valutnog kursa, troškova kapitala, te pitanja fiskalne stabilnosti/održivosti npr. budžetski deficit, vanjsko-trgovinski deficit, vanjski dug.., te težnju ‘punoj’ zaposlenosti) - Regulatornu ulogu (regulacija tržišta s ciljem promidžbe efikasnosti ekonomskih transakcija, osiguranja i zaštite ekonomskih prava i sloboda, zaštite od negativnih eksternalija npr. kroz okolinsku politiku ...) - Redistributivnu ulogu (obezbjeđenje jednakosti i pravičnosti npr. redistribucija dohotka kroz poresku politiku) - Ulogu obezjeđenja javnih dobara i usluga- odnosi se primarno na senzitivne ekonomske sektora (obrazovanje, socijalna zaštita i sigurnost, zdravlje te fizičku infrastrukturu. (npr. politika obrazovanja, izgradnje baze znanja i ljudskog kapitala, politika zdravlja, socijalna politika i politika socijalne sigurnosti, izgradnja fizičke infrastrukture..) Koji se argumenti navode protiv drzavnog intervencionizma? Argumenti protiv valdinog intevencionizma u osnovi su praktične naravi. Polazeći od određenih predpostavki kako kulturološkog konteksta, tako i konteksta realnih kapaciteta i mogućnosti vlada “Vladini propusti” se prije svega odnose na: a) neadekvatne informacije/kapacitete/predvidivosti i ukupne sposnobnost vlade/javnog sektora da selektuje i promovira sektore koji se mogu okarakteristati da imaju “latentnu komparativnu prednost”; (“problem neželjenih efekata”) b) IP su samo prostor za obilje društveno nepoželjnih fenomena kao što su korupcija i “rent-seeking”obrasca djelovanja interesnih strana (“Teorija javnog izbora”), sa nesagledivim posljedicama “nepoželjen diskriminacije odeđenih interesnih skupina”. “prisustvo incijativa prikrivenih/privatnih interesa”

7.Da li je neoliberalna postavka o minimalnoj ulozi države relevanta uzimajući u obzir historijski kontekst ekonomskog razvoja? Država igra ključnu ulogu u otklanjanju tržišnih propusta, te se shodno neoklasično doktrini koncenzusno minimalna uloga države svodi na stabilizacijsku, regulatornu, redistributivnu, infrastrukturnu ulogu. Danas imamo odveć dovoljno empirijski dokaza i historijskih pokazatelja koji nesumnjivo ukazuju na činjenicu da je Industrijska Politika (IP) igrala ključnu ulogu u Industrijskom razvoju (IR) danas industrijaliziranih zemalja. Primjeri uspješnog IR sugeriraju da IR nije zapravo “sretan ishod” operacija slobodnog tržišta. Većina zemalja su pribjegavala intervenciji, dakle sveobuhvatnoj industrijskoj politici (IP) i tržišnim protekcijama s ciljem promoviranja strukturnih promjena i prilagodjavanja

unutar

ekonomije,

potstaknuti

industrijalizaciju

odnosno

diversifikaciju industrijske baze.

IV Predavanje: Politička ekonomija razvoja i fenomen nerazvijenosti 1.Koje je ključno pitanje koje razmatraju politolozi pri razumijevanju fenomenologije nerazvijenosti? Kljucno pitanje koje razmatraju je do kojeg nivoa je ekonomski razvoj uslovljen, određen ili čak u direktnoj ovisnosti o nivou političkog razvoja, njegovim karakterom i obuhvatom? Zašto je relevantno sagledati političke aspekte/dimenzije društva, prema njihovom stajalištu? Slobodno tržišna ekonomija korespondira rastucoj demokratizaciji i institucionalizaciji društva, što ima pozitivne reprekusije na ekonomski rast

2.Prodiskutiraj faktore/izvore prosperiteta, ekonomske i druge faktore? Izvori prosperiteta su : a) izvjesni uzroci (faktori) prosperiteta (i.e. različite forme kapitala) a.1 fizički kapital ; nivo štednje i investicija, siromašne zemlje karakterisane sa niskim nivoom štednje i investicija a.2 ljudski kapital; različit nivo naobrazbe, vještine i znanja, siromašne zemlje karakterisane niskim investicijama u obrazovanje i znanje

a.3 prirodni kapital; različita obilatost prirodnim bogatstvima, resursima a.4 ‘tehnologija’; rzličit nivo tehnološke opremljenosti i razvijenosti; siromašne zemlje ne ulažu u tehnologiju i znanje, te ne organiziraju proizvodnju efikasno b) manje izvjesni-teško opipljivi (drugi) fundamentalni faktori prosperiteta b.1 Institucije i nivo institucionalnog razvoja; ‘ .. pravila igre formalnog i neformalnog karaktera..’ (Douglas North, 1990) koja određuju, oblikuju ponašanja pojedinaca, ekonomskih subjekata, organizacija. Razlikujemo formalne i neformalne institucije (i.e. How rules are codified vs. how rules are applied), zatim Ekonomske institucije (npr.vlasnička prava i zaštita intelektualne svojine, pravna extensivnost i efikasnost) i Političke institucije (karakter političkog organiziranja, odlučivanja i distribucije političke moći) kao faktora koji determiniraju (ne)uspjeh zemalja. b.2 kultura, razlike u vjerovanjima, stavovima percepcijama i preferencijama te sistemu vrijednosti, socijalni kapital? Ekonomska teorija i analiza je usredotočena na razumijevanje ‘izvjesnih’ izvora prosperiteta (investicije, ljudski kapital..) kao faktora ekonomskog rasta, te rezumijevanja obrazaca razvoja, u striktno ekonomskom diskursu. S druge strane, politička teoretska misao je zaokupljenja promišljanjima o političkim predispozicijama ili uslovima za ekonomski rast. Koji oblik političke vladavine i organiziranja je ‘optimalan’ sa aspekta uticaja na ekonomsku organizaciju odnosno društvenu maximizaciju blagostanja, te nadalje uticajima političke ideologije i socijalne dimenzije društva na nivo blagostanja i perspektive duštvenog prosperiteta; politički razvoj i kultura. Politička misao obuhvata pitanja poput, političkog ideološkog diskursa (liberalism, marxim, nationalism),

‘de jure’ vs. ‘de facto’ političke moći, rasta i distribucije političke moći

(političke elite, buržuazija, biroktratija, politička oligarhija, egalitaristička) te moguće kauzalnosti sa blagostanjem 3.Šta je cilj/svrha discipline ekonomskog razvoja? Svrha i cilj discipline ekonomskog razvoja- ključne sintagme koje odražavaju cilj razvoja su: -“EMANCIPACIJA OD SIROMAŠTVA” – osloboditi se od siromaštva -“PUTANJA ODRŽIVOG RAZVOJA” – ostvariti dugoročni, progresivan ali održiv proces rasta -“UHVATITI KORAK ZA RAZVIJENIM ZEMALJAMA”; “PREMOSTITI JAZ” ‘catching up hypothesis’ Koje su to univerzalne vrijednosti ekonomskog razvoja, koji su ciljevi ekonomskog razvoja?

Prema Michale P. Todaro univerzalne vrijednosti razvoja su: -ODRŽANJE -SAMOPOŠTOVANJE -SLOBODA Ciljevi ekonomskog razvoja su: -Povećati raspoloživost i razdiobu dobara -Povećati životni standard -Povećati polje izbora pojedinca; socio-ekonomski izbor

Navedi neke indikatore ekonomskog razvoja! Akteri razvoja: -Vlada, civlino društvo, privadni sektor, Međunarodne institucije, lokalna zajednica, pojedinac Tradicionalni indikator predstavlja per capita dohodak (GNP pc) izrazen u U.S. dolarima, omogućava primarnu komparaciju razvijenosti na međunarodnom nivou. Ljudski razvoj kao indikator razvijenosti društva obuhvata: -Pismenost stanovništva – obuhvat pismenosti -Stopa siromaštva- % ljudi oji nije u mogućnosti da zadovolji esencijalne životne potrebe -Očekivano trajanje života- prosječan životni vijek -Stopa smrtnosti dojenčadi- % djece koji umire u starosnoj dobi izemdju 0-5 godina -Pristup socijalnoj i zdravstvenoj zaštiti

4.Objasni značaj integriranja drugih indikatora razvoja pored GDPpc, koji su to prednosti i nedostaci GDP pc! Ovaj primjer svjedoči o izraženijoj neravnomjernoj raspodjeli dohotka u Brazilu bez obzira na veći prosječni dohotku GDP po glavi stanovnika: Brazil: GNP pp $5 400; Extremno Siromaštvo 28.7 % Tunis: GNPpp $5 000; Extremno Siromaštvo 3.9 % Postavke različitih ciljeva razvoja shodno novoj razvojnoj paradigmi impliciraju i različite indikatore odnosno mjerila nivoa razvijenosti Prednosti GDP izražen U.S $ kao tradicionalni indikatori razvoja/rasta: -jeste odraz ukupnog nivoa blagostanja jedne ekonomije

-govori o vrijednosti raspoloživih dobara unutar jedne ekonomije -Predpostavljena, prosječna vrijednost roba i usluga koja otpada na pojedinca Nedostaci GDP/GNP pp kao indikator razvoja: -Prosječna vrijednost -Ne govori o raspodjeli nivoa blagostanja/respoloživih dobara jedne ekonomije -Ne ukazuje na disparitete unutar ekonomije / i.e. socijalne, ragionalne -Ne odražava diparitete u raspodjeli dohotka- nivo nejednakosti -Ne mjeri direktno nivo blagostanja npr. nivo zdravlja, obrazovanja, dugovječnosti -Ne svjedoči o kvalitetu života i životnom standaru svih ili većine pojedinaca društva 5.Prodiskutiraj i objasni osnove teze 'neoliberalne' paradigme (teorija slobodnog tržišta, teorija javnog izbora)! Javlja s početka 1980tih (Deepak Lal, Jagdish Baghwati, Anne Krueger I dr.)Osnovni argument jeste da je vladin «intervencionizam» ključni problem nerazvijenosti, rezultirao poremećajima na tržištu te generalno neefikansoj alokaciji resursa i cijena. Upravo je vlada limitirajući faktor ekonomskog rasta, te je najbolja vlada “minimalna vlada”. Riješenje vide u otklanjanju poremećaja nastalih državnim intervencionizmom i u slobodnom tržištu. Slobodo tržište , privatna inicijativa, ino investicije, smanjena regulativa vlade i distorzije cijena na tržištima rezultirati će u efikasnijoj ekonomiji i stimulirati rast. -Teorija slobodnog trzišta : Zagovara: tržište je perfektno oslanjajući se na neoklasične teorije, tržište radne snage efektivno odgovara promjenama i potrebama ekspanzije, ograničenost resursa i vrijednosti reflektiraju se u cijenama prozvoda i faktorima proizvodnje, slobodno-tržišni mehanizmi promoviraju efikasnu alokaciju resursa.... -Teorija javnog izbora: Dalje argumentira tezu da vlade nisu u stanju da urade išta efikasno i ispravno. Akteri jednog društva djeluju u okviru svojih ličnih interesa: pritisak na vladu/javni sektor rezultira u kreiranju nepovoljnih politika i mjera. Teorija predpostavlja korumpiranost svih segmenata društva: javnih službenika, privatnog sektora i poslovnih subjekata, interesnih grupa, pojedinaca koji s ciljem ostvaranje i promidžbe vlastitog interesa narušavaju opći javni interes.

V Predavanje: Politička ekonomija industrijskog razvoja i konkurentnosti 1.Prodiskutirajte koji su to izvori (svjetskog) ekonomskog rasta; npr. a) da li empirija bilježi pozitivnu relaciju između ekonomskog rasta i izvoznih i proizvodnih kapaciteta, Biljezi. Iako globalnu ekonomiju karakteriše znatno brži rast trgovine nego proizvodnje, ova karakteristika jasno ukazuje na važnost ‘proizvodnje’ kao ključnog izvora ekonomskog rasta u savremenom globalnom okruženju. Naime, u periodu između 1950. i 2003. godine svjetska trgovina trgovačkim robama (engl. merchandise trade) se je povećala 22 puta, a svjetska proizvodnja trgovačke robe 7 puta. Napomena: svjetska proizvodnja trgovačkih roba se razlikuje od svjetskog GDP-a, jer ona ne uključuje vrijednost usluga i građevinskih radova. Obzirom da promjene strukture globalne ekonomije (npr. izvoza) ukazuju na znatno brže stope rasta izvoza industrija srednjeg i visokog tehnološkog intenziteta, sposobnost diferzifikacije industrijske proizvodnje odnosno sbosobnost akumuliranja tehnologije i produbljivanja tehnološke kompleksnosti prozivodnog sektora se nameće kao neminovan faktor uspjeha (rasta). b) da li su stope rasta manufakturog outputa i izvoza bilježile trendove rasta koji idu 'ruku uz ruku' sa trendovima rasta GDP-a. Globalne stope rasta industrije su nešto niže nego stope rasta GDP-ja zbog većih stopa rasta usluga u zrelim ekonomija; 2.Empirijske analize ukazuju da je tehnološki progres-a važna komponenta konkurentnosti i održivog rasta u globalnom okruženju. Čime se potkrepljuje ovo stajalište, obrazloži?; npr. koji su to indikatori koji ukazuju na važnost tehnološkog progresa (vidi slajdove 8,9,10,12,13) Indikatori koji ukazuju na vaznost tehnoloskog napretka i odrzivog rasta su : Povecano učešće proizvoda visoke i srednje tehnologije u Ukupnom izvozu u odnosu na resursne i i proizvode niske tehnologije.

3.Objasnite karakteristike industrijske aktivnosti RZ i ZUR u globalnom okruženju (slajd 14); Struktura industrijskih kapaciteta se lagano pomjera sa resursno-baznih i niskotehnoloških industrija na srednje i visokotehnološke industrije, kako u razvijenim zemljama, tako i u zemljama u razvoju; Prerađivačka industrija postaje nešto ravnopravnije smještena i globalno i u zemljama u razvoju zahvaljujući razvoju u nekoliko velikih zemalja, predvođenih Kinom. Ali, jaz između najsiromašnijih i najbogatijih zemalja se povećava; Istočna Azija postaje motor industrijskog rasta u zemljama u razvoju. Tehnološke strukture proizvodnje i u razvijenim zemljama i u zemljama u razvoju se poboljšavaju u korist rasta visokotehnoloških industrija a) da li je industrijske proizvodnja koncentrirana, i ako jeste gdje je koncentirara (vidi slajd 19, 22, 25); Više od 3/4 svih svjetskih prerađivačkih kapciteta je koncentrirano u razvijenim državama, iako udio zemalja u razvoju raste; b) da li dolazi do ravnomjernijeg razmještaja (raspodjele/lokaliteta) industrijskih aktivnosti (tj. prerađivačke proizvodnje, dodane vrijednosti proizvodnje) na globalnom nivou (vidi slajd , i ako jeste zehvaljujući kojim zemaljama (vidi slajd 21), 78 % dodane vrijednosti proizvodnje otpada na Zemlje visokih prihoda,na Zemlje gornjih srednjih prihoda 6,8%, na Zemlje donjih srednjih prihoda 12,5 %, i na Zemlje niskih prihoda 3,6 %. c) da li dolazi do rastuće polarizacije između bogatih i siromašnih -da li se taj jaz povećava( vidi npr. slajdove 22, 26,27,28). Do polarizacije dolazi sve više.Bogati postaju još bogatiji. 4.Lall (2004) je stajališta da danas u ovim uvjetima 'nove revolucije' svaka zemlja mora neminovono ulagati u tehnološki razvoj bez obzira na dostignuti nivo razvijenosti, koje su to implikacije za zemlje/industrije/kompanije. Da li se slažete sa ovim stajalištem (npr. vidi slajd 33)? Prodiskutiraj! Rapidne tehničke promjene u svim aktivnostima zahtjevaju od svih preduzeća u svim zemljama da brzo usvoje nove tehnologije koje će im obezbjediti opstanak na intezivirajuće konkurentnom globalnom okruženju. Pri tome treba znati da se nove tehnologije ne odnose samo na proizvode i procese nego i na nove metode organiziranja firmi, novi management odnosa između firmi i lanaca ponude, povezivanje sa izvorima inovacija itd)

Ova “nova revolucija” ili “nova tehnološka paradigma” se brzo širi i brzo proizvodi dramatične efekte na ekonomski život “Nova revolucija” traži novu obuku, nove proizvodne strukture, novu infrastukturu i nove institucije, posebno one koje se odnose na izranjanje ICT. Danas sposobnost zemalja i firmi za stvaranje i održavanje zaposlenosti zavisi od njihovih sposobnosti promptnog pristupa novim tehnologijama i njihovog efikasnog korištenja Svaka zemlja, bez obzira na dostignuti nivo razvoja, mora se stalno baviti tehnološkim inovacijama i tehnološkim naporima. Industrijski lideri moraju stalno da investiraju u stvaranje novih tehnologija, a njihovi pratioci moraju investirati u osvajanje i adaptaciju tehnologija. Koristi od tehnološkog progresa se razlikuju kako za industrije tako i firme Primarni proizvodi i na resursima bazirana prerada postepeno gube svoju važnost (odnosno udjele) u odnosu na druge aktivnosti, a visokotehnološki proizvodi dobijaju na račun svih drugih. 5.Koje ZUR su se uspješno industirjalizirale u periodu intenzivirajuće globalizacije, shodno rezultatima UNICTAD studije (1985-2002) (razmotrite indikatore konkurentnosti)? Kina,Juzna Koreja,Tajvan,meksiko,Singapur,Malezija b) Da li je došlo do rastuće polarizacije između ZUR, i zašto? Nisam mogao da nadjem odgovor

Pitanja koja reflektiraju sposobnost kritičke sinteze (nisu obligatorna)! 1.

Argumentirajte tezu da savremena globalizacija nudi (univerzalne) velike

potencijale za rast i manje razvijenim zemljama! Globalizacijaje svjetski proces koji nezaustavljivo napreduje a zemlje koje su mu se pokušale oduprijeti imale su usporeni rast. Stvara se novi globalni ekonomski poredak, koji ruši negdašnje koncepcije nacionalnog gospodarstva”, u kome su ekonomski ciljevi bili diktirani lokalnim kriterijima.Prilagodbe negdašnjih politika i strukture gospodarstva, koje su nastale na nacionalnom načelima, sada se moraju prilagoditi sagledavanju novih globalnih komparativnih prednosti.Općenito gledano, globalizacija, je povećanje meĎunarodne

razmjene na trţištima dobara, usluga i trţištu nekih faktora proizvodnje, uključujući rast i razvoj institucija.Jednostavnije rečeno, globalizacija je pomicanje ljudske suradnje preko nacionalnih granica.Jedna od bitnih determinirajućih komponenata globalizacije je tehnološki razvoj koji omogućujesmanjivanje svijeta kako prostorno tako i vremenski, s implikacijama na kvalitativni ikvantitativni razvoj u smjeru globalne ekonomije, globalne zajednice, globalnih medija i dr.Globalizacija dovodi do stvaranja trgovačkih blokova, globalnih tvrtki i globalne ekonomije.Svijet tako postaje jedinstveni sustav, a svjetsko trţište dostupno svima. Ekonomskaglobalizacija nudi zemljama širom svijeta mnoge mogućnosti. Upravo zahvaljujući timmogućnostima mnoge su zemlje napredovale od svjetske periferije do vrlo razvijenih jezgara te mogu posluţiti kao dobar primjer drugim zemljama koje tek kreću u osvajanje trţišta.

2.

Zašto antiglobalisti nisu zadovoljni efektima globalizacije, koji su to razlozi?

Glavni argumenti antiglobalista se sastoje u tome da će neograničena globalizacija dovesti do cementiranja nejednakosti u svijetu, siromašne države Trećeg svijeta učiniti u potpunosti ovisnim o bogatim industrijskim državama te zaustaviti njihov razvoj te ojačati multinacionalne korporacije kojima je profit važniji od javnog interesa. U posljednje vrijeme se kao antiglobalistički argument sve češće spominje intenziviranje etničkih, vjerskih i rasnih sukoba kao posljedica pojačanog protoka ljudi među državama. Posljedice Globalizacije: nejednaki regionalni razvoj, društveni otpad, jaz izmeĎu bogatih i siromašnih, uništavanje životne okoline,globalni ekološki problemi Negativni učinci globalizacije  Uniformiranje ukusa, običaja, navika,  Svojevrsna opća amerikanizacija lokalnih i nacionalnih kultura  Produbljenje razlika izmeĎu bogatih i siromašnih  Problem odlaska radne snage iz zemalja u tranziciji  Globalizacija je omogućila prevelike profite i moć kompanijama za koje se vezuje ogromna količina kapitala  Nejednakost izmeĎu nerazvijenih i razvijenih zemalja su sve veći  Razvijene zapadne zemlje nameću svoja mišljenja zemljama u razvoju  Utjecaj na okoliš, socijalna degeneracija 3.

Da li je država gubi na značaju, u smislu dominantnosti tržišta i derodirajućeg

uticaja (suvereniteta) država u globalnoj političkoj ekonomiji?

Politolozi analiziraju globalizaciju kroz smanjenje moći i uloge nacionalnih drţava te stvaranje novog sustava upravljanja globalizaciju kao krajnji izraz duge preobrazbe meĎunarodnog sustava.Globalizacija iz korijena mijenja staromodne koncepte ekonomije i pravila poslovanja. Kao na primjer, koncept komparativnih prednosti koje nekezemlje ostvaruju temeljem zemljopisnog poloţaja i prirodnih resursa sve više gubi na važnosti. Naglasak se danas stavlja na razvoj novih resursa gdje su u centru pozornosti ljudi, njihovo znanje, obrazovanje i vještina (eng. know-how). Globalizacija je otvorila vrata stvaralaštvu, radu i znanju te omogućila ljudima i zajednicama da razvijaju svoje potencijale. Vaţno je napomenuti da ovaj proces meĎutim donosi nejednakost u razvoju pojedinih dijelova svijeta. Tvrdi to i veliki kritičar globalizacije, poznati ekonomist Stiglitz, koji u svojim opseţnim publikacijama iznosi brojne slabosti procesa globalizacije.Koncept globalizacije analizira se kroz tri pristupa, a to su hiperglobalizacijski, skeptičan i transformacijski pristup.10 Hiperglobalizacijski smatra da je proces globalizacije stvorio jednu svjetsku ekonomiju koja briše sve granice, političke, ekonomske, kulturne ili religijske. Strateške ekonomske aktivnosti se denacionaliziraju pod utjecajem tehnoloških promjena i putem spajanja trţišta. Upravo korporativni kapital i globalne financije, umjesto drţava, diktiraju i odreĎuju lokaciju, organizaciju i distribuciju ekonomske moći i bogatstva. U svijetu bez granica, drţave nemaju izbora i moraju prihvatiti globalne trţišne sile, a meĎunarodne institucije kao što je MeĎunarodni monetarni fond, Svjetska banka i Svjetska trgovinska organizacija pospješuju globalizaciju. Moderna tehnologija i komunikacijske vještine zasluţne su za smanjenje i brisanje granica te omogućuju širenje tehnološkog znanja (eng. know how) širom svijeta zahvaljujući tehnologijama, a stimulirano je ţeljom potrošača za najboljim i najpovoljnijim proizvodima .