Legende O Kristu

LEGENDE O KRISTU Selma Lagerlöf Školska knjiga, Zagreb, 2004 1. Bilješke o piscu Švedskoj književnici Selmi Lagerlöf pravo ime je Selma Ottiliana Lovisa. Rođena je 1858. godine na nekom seoskom imanju. Završila je učiteljsku školu i deset je godina bila učiteljica. Kao mlada poslala je priču za natječaj u novinama i dobila prvu nagradu. Od tad Selma je poznata spisateljica. Napisala je mnoga književna djela za odrasle i djecu, te je godine 1909. dobila je Nobelovu nagradu za književnost. Umrla je 1940. godine. 2. Književna vrsta ovog djela je legenda. Ustvari to je djelo sastavljeno od jedanaest legendi. 3. Legenda je priča o nekim istinitim ljudima ili događajima, ali u koju je dodano i malo mašte. Legende su najčešće napisane uz pouku. 4. Četiri legende Sveta noć Uoči Božića baka priča unuci o dobrom čovjeku koji traži vatre da ugrije ženu i novorođenče. Išao je po kućama, no nitko mu nije otvorio. Napokon, došao je do pastira koji je sjedio pokraj vatre. Taj je pastir bio jako mrzovoljan, pa jadnom čovjeku na početku nije htio dati vatre. Ali kad je vidio da je čovjek otporan na ugrize pasa i udarce štapom, pošao je sa čovjekom. Kad je vidio jadno djetešce, pastir se smilovao čovjeku i dao mu ovčje krzno da omota dijete. Tek je tada pastir vidio da anđeli slave tu noć i da svugdje vlada veselje. Tada se pastir počeo klanjati Bogu. Carevo viđenje Uoči Svete noći bio je jedan car sa svojom pratnjom na nekom brežuljku. Taj je car tvrdio da će se njemu svi klanjati. Te noći na brežuljku je sama sjedila čudesna stara proročica Sibila koje su se svi bojali. Kako su anđeli počeli lebdjeti nebom, proročica se zaokupila novom viješću da je rođen Spasitelj. Čuvši riječi careve pratnje, ona pođe k njima. Tada reče caru da se rodio onaj kojem će se svi klanjati. Na tuđe čudo, car se nije bunio, već je zapovjedio da ne sagrade hram u njegovu čast, već u čast božanskog djeteta.

Zdenac mudraca

Suša je bezbrižno lutala Judejom. Došavši do zdenca mudraca nemilosrdno ga poče isušivati. Kada tri putnika došla do zdenca, upitaju Sušu da im ispriča povijest zdenca mudraca. I ona poče pričati: U Gabesu, u Mediji prije mnogo godina živjela su tri siromašna i nesretna mudraca koji su u svetoj noći ugledali čudesnu zvijezdu i zaključili da se toga časa rodio na zemlji najmoćniji kralj. Mudraci su se nadali da je novorođenčetov otac bogat i da će ih nagraditi kada donesu dobru vijest. Sjajna ih je zvijezda vodila, no kad su stigli do djetešca rođenog u običnoj špilji, dali su si petama vjetra, ne otkrivajući svoju prisutnost. Pokušali su tražiti dalje, no zvijezde više nije bilo na vidiku. Uskoro su shvatili da su griješili prema Bogu i poželjeli su ponovno pronaći put do Isusa. Tek kad su stigli do zdenca, u njegovoj dubini primijetili su odraz zvijezde koja ih je putem vodila. Zvijezda se ponovo pojavila na nebu i odvela ih do špilje betlehemske. Bog ih je nagradio : stari prosjak postao je mlad, bolesnik gube zdrav, a crnac lijep čovjek i svaki od njih postao je kralj u svojoj državi. Tada su putnici zapitali Sušu nisu li mudraci nekako nagradili zdenac, ona shvati da su njezini sugovornici zapravo tri mudraca i pobjegne da ne gleda kako dozivaju sluge i deve natovarene vrčevima s vodom i pune umirući zdenac vodom što su je donijeli iz raja. Bijeg u Egipat Usred pustinje stoji jedna visoka i vrlo stara palma koju je nekad davno posadila kraljica od Sabe i zavjetovala da raste i živi sve dok u Judeju ne stupi kralj veći od Salomona. Palma je rasla u svojoj samoći i gledala kroz pustinju. Palma osjeća dolazak smrti i misli da će to sresti nesretne ljude koji hodaju pustinjom skupa sa malim djetetom. No kad mališan, želeći zadovoljiti voljenu majku, naredi palmi da se sagne, ona shvati da je to kralj veći od Salomona i da je njoj došao kraj.