Prvi se zvao Valent
Bio je
odlučan:
Ali na žalost često i bahat i drzak…
Drugi se zvao Folko
Bio je inteligentan,
ali i oštar te škrt i neobuzdan
Treći se zvao Janko
Bio je živahan i bistar, Bio je velikodušan i poslušan… ali se neprestano morao čuvati sukoba sa starijom braćom jer ona ga baš i nisu voljela.
Na put su mogli ponijeti jednu od tri stvari:
• Oštri mač, koji je bio nepobjediv… • Hrpu zlatnika… • Ili školjku u kojoj su sačuvane sve očeve riječi od kad su rođeni pa do tog trenutka…
Što je tko izabrao? Pogađate…
• Valent je izabrao mač… • Folko je izabrao zlatnike… • A Janko je uzeo školjku s Očevim riječima…
Prva prepreka na putu:
Išli su mračnom prašumom u kojoj je bio okrutan razbojnik. Valent je stigao prvi. Razbojnikovi ljudi su se počeli boriti s Valentom.
Prva prepreka na putu: Stigao je Folko. Tražio je od razbojnika da mu dopusti proći kroz prašumu a u zamjenu će mu dati novac. Razbojnik ga nije htio pustiti. Bio je škrt i cjenkao se.
Prva prepreka na putu: Stigao je i Janko. Janko je vidio prepreku tj. razbojnika na putu pa je stavio školjku na uho. Iz školjke je začuo očev glas: ''Sinko,… više se muha uhvati na jednu kap meda nego na cijelu bačvu
Janko shvati očeve riječi. Nabrao je malina i borovnica te napravio osvježavajuće piće. To piće je srdačno ponudio razbojniku. Razbojnik je bio jako iznenađen jer nikada u životu nije doživio pažnju. Zato je i bio tako grub. Okusi piće, obriše se i upita Janka: A zašto to činiš? Zato što su mi rekli da si ti najhrabriji ratnik u ovoj prašumi!
- Hm, Ti si pravi momak. Zatraži što god hoćeš i dat ću ti. - Oslobodi mi prolaz kroz prašumu i pusti dvojicu moje braće, moćni i darežljivi viteže. …Razbojnik se skoro rasplaka na njegove riječi 'darežljivi viteže'… i zahvaljujući Jankovoj dobroti trojica braće nastave put kroz prašumu…
Druga prepreka na putu: ŽIVO BLATO
Mogao ju je prijeći samo onaj tko je bio HRABAR, USTRAJAN I ČOVJEK JAKE VOLJE. Janko je odlučno krenuo.
Valent Folko stigli su kasnije. S njima je odmah krenulo loše.
Valentov konj je brzo potonuo i on je uskoro morao pješice. Folkova se kočija raspala, vreću sa zlatnicima je progutao pjesak. Valent i Folko su došli do nekog trulog panja i tu se oplakivali svoju zlu kob.
Janko je također imao poteškoća. Cijeli dan je prolazio kroz baru. Ali kad god bi mu blatni vrtlozi hvatali gležnjeve on bi stavio školjku s očevim riječima na uho.
Iz školjke bi začuo riječi:
m veliko povjerenje u tebe, sin e što imam na ovom svijetu.
ponosan na tvoju hrabrost.''
Valent Folko stigli su kasnije. S njima je odmah krenulo loše.
e trudi i nije ustrajan, ništa veliko neće postići
Ako želiš biti velik u životu – moraš težiti za velikim stvarim
mo, sine moj, veliki ideali daju velik
Valent Folko stigli su kasnije. S njima je odmah krenulo loše.
ad bi Janko čuo očev glas zahvatilo bi ga uševljenje, tako prijeći Baru žalosti i doći do ulaza stijene, gdje se nalazio smaragd.
ve riječi davale su mu sn Valent Folko stigli su kasnije. S njima je odmah krenulo loše.
Radosno je povikao u školjku s očevim riječima:
Valent Folko stigli su kasnije. S njima je odmah krenulo loše.
(prema priči: Glas iz školjke, Bruno Ferrero, POUČNE PRIČE)
Što učimo iz ove priče?
Valent Folko stigli su kasnije. S njima je odmah krenulo loše.
Biblija je kao ona čudesna školjka s Očevim riječima… iz priče….
Očeva Riječ je uvijek tu da nam pomogne na putu…
Pitanje je što mi želimo…
Volimo li OČEVU RIJEČ kao Janko riječi svoga oca…
Možemo li reći Ocu za Njegovu riječ: