Izgovor Stranih Imena

IZGOVOR STRANIH IMENA U HRVATSKOM STANDARDU Ortoepija hrvatskoga jezika I Dr.sc. Gordana Varošanec-Škarić Gabrijela Kišiček, asist. Studentice: Željka Milanković Mateja Keča

STRANO IME – ime neke osobe, mjesta ili ustanove spomenuto u kontekstu drugog jezika – identificira tu osobu (mjesto, ustanovu), ali i označuje pripadnost imenovanog drugoj društvenoj (etničkoj) skupini, upravo s obilježjima jezika kojima se ta skupina služi i označuje. (Ivas, 2003.) - Izgovor stranih imena u nekom drugom jeziku – poseban problem pogotovo izražen u današnje vrijeme dominacije masovnih elektroničkih medija - Izgovaranjem stranog imena susreću se dva jezika, dva znakovna sustava, dva identiteta – događaj zanimljiv za sociolingvistiku i tzv. kontaktnu lingvistiku ili teoriju jezika u kontaktu.

• Imena su: → ANTROPONIMI = imena osoba → TOPONIMI = zemljopisna imena → EKONIMI / OJKONIMI = imena naselja → HORONIMI = imena zemalja → HIDRONIMI = imena voda → ORONIMI = imena brda i dolina → ETNICI = imena naroda

- identifikacija imenom – dvoslojna: pojedinačna i društvena - imena označuju pripadnost imenovanog određenoj etničkoj/regionalnoj/nacionalnoj zajednici/skupini i to s obilježjima jezika kojima se ta skupina služi i označuje.

-

Kod susreta dvaju jezika (sustava) javlja se problem dosljednog (sustavnog) rješavanja tog sustava Različite mogućnosti pojavljivanja stranog imena u kontekstu domaćinskog jezika – različite vrste ugošćivanja: A) “nulti stupanj adaptacije” – ime potpuno preuzeto, bez ikakvih prilagodbi (u pismu s izvornom grafijom, u izgovoru s imitacijom izgovornog izgovora) → IMPORTACIJA I IMITACIJA -hr. pravopis ima dugu tradiciju pisanja izvornog oblika stranog imena, no u novije vrijeme profesionalni govornici na elektroničkim medijima nastoje oponašati izvorni izgovor kod poznatijih imena, a i tad često dolazi do kombinacije imitacije i prilagodbe, dakle, nevješt pokušaj imitacije

- B) ime se najčešće ne prenosi u izvornom obliku, nego prolazi kroz filtar domaćinskog jezika dvije vrste filtriranja: 1.kad je replika, ono što govornik domaćinskog jezika izgovara na temelju modela iz gostujućeg jezika, profiltrirana kroz sustav domaćinskog jezika pri čemu nastaju promjene koje su predvidljive, jer susret dvaju sustava daju treći – sustav filtriranja ili sustav grešaka 2. kad se između dvaju interferirajućih jezika umetne (nametne) i treći – jezik posrednik, konačni jezik je rezultat dvostrukog filtriranja - dugo je jezik posrednik bio latinski, danas tu ulogu ima engleski

Ime se može prilagoditi transfonemizacijom, transmorfemizacijom ili transsemantizacijom 1992.)

(Škiljan

- domaća imena nastala prilagodbom od stranih: hrv. Ivan – lat. Iohannes – grč. Iochannes – hebr. Yohanan (Yo=bog + hanan=milostiv je) - stranom se imenu može prevesti značenje (transsemantizacija) : Ignacije = Vatroslav, Nederland = Nizozemska - krajnji slučaj prilagodbe je preimenovanje: Wien – Beč, Njemačka - Deutschland

- Transdikcija = prilagodba izgovora stranog imena domaćinskom sustavu - treba biti standardnizirana (kompromis između prilagodbe i djelomičnog očuvanja obilježja gostujućeg sustava) – pr. Bodø [‘bu:dø] – [bûde] - potpuno udomaćenje se ranije provodilo u hrvatskom jeziku, često bez vidljiva razloga za izbor baš takva oblika pr. Praha [‘praha] – Prag Roma [‘ro:ma] – Rim [rîm] Paris [Pa’Ri] – Pariz [pàriz]

- Transliteracija - prijenos iz drugog u domaćinsko pismo

(pr. iz

nelatiničkog u latiničko)

- zanimljiva i s ortoepskog aspekta jer obično uzima u obzir i izgovor, pa se u jeziku domaćinu pojavljuje pisani oblik koji je kombinacija transliteracije i transkripcije ili u cjelini prikaz izgovora stranog imena ortografskim znakovima i konvencijama domaćinskog jezika - Transfonemizacija s ortogarfskom (nefonetskom) transkripcijom kad se potpuno zanemari pisani oblik imena iz gostujućeg jezika te se izgovorni oblik, ali obično bez naznake prozodijskog lika, nastoji predstaviti ortografijom domaćinskog jezika

pr. umjesto doslovne transliteracije u imenu El’cin imamo Jeljcin

- Translekcija - pogrešan prijenos - može biti neka vrsta pučkog etimologiziranja u tumačenju fonološko/fonetskih obilježja drugog jezika pr. Richard Wagner → [ričard] umjesto [rixard] Francisco Tárrega → [frančèsko tarêga] umjesto [fran’θisko ‘tarega] portugalsko ime Jose → [xozê] umjesto [žosê]

- Fonetska transkripcija (Salopek, 1986) - prikaz izgovora glasova grafemima koji pripadaju transjezičnoj (međunarodnoj) fonetskoj abecedi, ponegdje prilagođenoj pojedinim jezicima (kad ta abeceda ne raspolaže grafemima kojima bi se zabilježile glasovne posebnosti pojedinih jezika)

- Kad govornik nekog jezika mora izgovoriti ime koje pripada drugom jeziku, nastaje problem zbog susreta dvaju jezičnih sustava - Samo pri potpunoj prilagodbi stranog imena vlastitom jeziku (John, Giovanni, Jean, Jovan se prevode u Ivan) ne narušava se konzistencija/homogenost jednojezičnog izražaja - U svim drugim slučajevima strano ime jesti i treba biti figura jer svojom inojezičnom posebnošću strši u kontekstu domaćinskog jezika

PRAVOPIS I SKLONIDBA STRANIH IMENA (Z. Babić) - u hrvatskom jeziku vlada pravilo da se vl. imena iz

jezika koji se služi latinicom pišu izvorno – u načelu vrijedi samo za osnovni, nominativni oblik tih imena

- za sklonidbene oblike vl. imena i pridjeve koji se od njih tvore treba znati posebna pravopisna pravila - strana imena pripadaju skupini stranih riječi, nisu tuđice niti posuđenice čak ni kad se sklanjaju

• nehrvatske riječi je potrebno podijeliti u četiri kategorije: – a) strane riječi – riječi drugog jezika koji se navode u hrvatskom, njihovo se strano podrijetlo ističe izvornim oblikom pisanja; ne mogu se zamijeniti hrvatskim riječima – b) tuđice – riječi glasovnim sastavom prilagođene hrvatskom, ali ne i raspodjelom glasova, mjestom naglasaka, vrstom sklonidbe; očito je njihovo strano podrijetlo, mogu se zamijeniti hrvatskima – c) posuđenice – hrvatskom naglasnom, glasovno, sklonidbeno prilagođene riječi, ne mogu se (posve) zamijeniti hrvatskima – d) usvojenice – riječi tako potpuno uklopljene u hrvatski da se ne razlikuju od izvorno hrvatskih, često samo znalci znaju da su bile strane • to što se strana imena sklanjaju još ne znači da su se uklopila u naš glasovni sustav i postala tuđice, nego samo da su dobila mjesto u hrvatskoj rečeničnoj strukturi

Strana ženska imena Priručnička pravila - ako ime završava otvornikom –a, sklanja se kao žena (e-sklonidba) npr. Gina – Gine; Maria – Marie - ako ime završava nenaglašenim –e, može se sklanjati kao žena (esklonidba) npr. Jacqueline – Jacqueline - ako ime završava drugačije, ne sklanja se npr. Ingrid Hrvatski pravopis - ako završava otvornicima –a ili –o, ili muklim -e sklanja se kao žena (esklonidba) npr. Sapfo, Sapfe; Gioconda, Gioconde Jeanette, Jeanette (kao da ima –a) - ako završavaju šumnikom, ili se ne mijenjaju, ili se ponašaju kao da završavaju na –a, tj. sklanjaju se e-sklonidbom npr. Carmen, Carmen/Carmene; Nives, Nives/Nivese - ostala imena se ne sklanjaju

Strana muška imena Priručnička pravila - ako ime završava šumnikom, svim naglašenim otvornicima, te

nenaglašenim visokim otvornicima, u sklonidbi se nastavci dodaju na osnovu po tzv. dodanoj a-sklonidbi npr. Jacques Tati, Jacquesa Tatia Albert Camus, Alberta Camusa - ako ime završava otvornikom a, sklanja se genitivnom e-sklonidbom npr. Nicola, Nicole - ako završava otvornikom o, sklanja se genitivnom a-sklonidbom npr. Bernardo, Bernarda; Ruggiero, Ruggiera -

ako ime završava otvornikom –e, mora se odrediti je li ime germansko, romansko ili slavensko - germanska imena sklanjaju se po dodanoj a-sklonidbi npr: Goethe, Goethea Nietzsche, Nietzschea - talijanska, španjolska i rumunjska sklanjaju se po a-sklonidbi npr: Giuseppe, Giuseppa

Hrvatski pravopis

-

-

imena koja završavaju šumnikom, naglašenim otvornicima, visokim otvornicima i otvornikom -e na osnovu dodaju nastavke dodane a-sklonidbe npr. Pierre, Pierrea; John, Johna imena što završavaju nenaglašenim -a zamjenjuju ga e-sklonidbom npr. Spinoza, Spinoze imena koaj završavaju nenaglašenim -o zamjenjuju ga a-sklonidbom npr. Chicago, Chicaga negdje se i osnova mijenja i prilagođuje u romanskih imena na –ca (izgovorno –ka) npr. Petrarca , Petrarke; Salamanca, Salamanke; Bianca, Bianke Umetanje glasa j između osnove i nastavka kod imena na -o,-i,-y,-ee npr. Vigny, Vignyja; Leopardi, Leopardija ALI! Ako je y samo pravopisni znak ili ako se čita kao j, NE umeće se novo slovo j npr. Boccaccio, Boccaccia, Kallay, Kallaya

Pridjevi od stranih imena Priručnička pravila - pridjevi na -ov/-ev i -in pišu se onako kako se pišu i imena od kojih su napravljeni npr. Tolstojev, O'Neillov - pridjevi na –ski (nastavci – ski, -ovski/-evski, -ijanski, -inski) pišu se prema odgovarajućim transkripcijskim pravilima npr. bodlerovski, onilovski, geteovski Hrvatski pravopis - pridjevi se pišu izvorno npr. Mu¨nchen - munchenski; Camus - Camus(j)ev

•

Eugène Ionesco

•

Søren Kierkegaard

•

Alejandro González Iñárritu

•

Jake Gyllenhaal

•

Halle Berry

•

Frankie Muniz

•

Andy Warhol

• Thierry Henry • Lynyrd Skynyrd • Richard Wagner • Peer Gynt [per gʏnt] • Ewan McGregor [’ju:ən mə’grɛgər]

•

Chopin

•

Anja Pärson [‘aɲːa ‘pæ:ʂɔn]

•

Georges Bizet

•

Oskar Kokoschka

•

Joaquin Phoenix [xoɑˈkin ‘fi:nɪks]

•

Elijah Wood

•

Tanja Poutiainen

•

Renée Zellweger

•

Antonín Dvořák

•

Guy Ritchie

•

Patrick Swayze

•

Audrey Hepburn

•

Faye Dunaway

•

Giacomo Puccini

•

William Faulkner

•

Victor Hugo [y’go]

• Ernst Ludwig Kirchner • Ernst Barlach, Wilhelm Lemburg, Franz Mark • francuski književnik Jean-Marie Gustave le Cle zio • le Clezio • Nijemac zur Hausen, te francuzi Barre-Sinoussi i Montaigne • bivši finski predsjednik Martti Ahtisaari • profesor Paulo Luis Thomas • Sartre

• • • • • • •

poput Moneta, Ce zannea, Goye, Velazqueza poput Nicka Cavea Juana Muñoza Francisa Bacona platno Vassilja Kandinskog (Vassilj Kandinski) Verdijeva Don Carlosa zajedno s Invom Mulom, Andreom Grube, Valentinom Fiačko, Agnes Baltza, Denyce Graves, Borisom Martinovićem i Ruggerom Raimondijem

• • • • • • • •

bazar Kissa Khwani u Peshawaru u Stokholmu milanskoj Scali na Sorbonni u kampu organizacije Jamat-ud-Dawa i Guggenheimova muzeja u Bilbau u muzej Serralles u Portu u njujorškom Christiesu

• Literatura •

Babić, Z. (1984/85). Izgovor stranih imena. Jezik 32, 2, 49-56.

•

Babić, Z. (1990/91). Pravopis i sklonidba stranih imena. Jezik 38, 5, 135-145.

•

Ivas, I. (2003). Strana imena u hrvatskom standardnom izgovoru. Suvremena lingvistika 29, sv. 1-2, br. 55-56, str. 1-35.

•

Škiljan, D. (1992). Gazikelj ili o prevođenju vlastitih imena. Strani jezici XXI, 3-4, 165-174.

•

Vratović, V. (1994). Latino-Croatica. Jezik 41, 3, 77-83.

•

Vratović, V. (1994). Latino-Croatica (II.). Jezik 41, 4, 109-113.