Izgovor Stranih Imena U Tv I Radio

Kolegij: Ortoepija hrvatskoga jezika I prof. dr. sc. Gordana VarošanecŠkarić Gabrijela Kišček, asistentica

“Izgovor stranih imena u tv i radio emisijama”

Studentice: Martina Barišić



IME – “čista identifikacija”, to jest – razlikovanje ili individualiziranje jednog predmeta (osobe) pomoću etikete koja pripada samo tom predmetu. (Ullmann, 1959.)



STRANO IME – ime neke osobe, mjesta ili ustanove spomenuto u kontekstu drugog jezika – identificira tu osobu (mjesto, ustanovu), ali i označuje pripadnost imenovanog drugoj društvenoj (etničkoj) skupini, upravo s obilježjima jezika kojima se ta skupina služi i označuje. (Ivas, 2003.)

Imena su... ANTROPONIMI = imena osoba 

TOPONIMI = zemljopisna imena EKONIMI / OJKONIMI = imena naselja  HORONIMI = imena zemalja HIDRONIMI = imena voda ORONIMI = imena brda i dolina ETNICI = imena naroda 



Izgovaranjem stranog imena susreću se dva jezika, dva znakovna sustava, dva identiteta → javlja se problem dosljednog (sustavnog) rješavanja tog susreta

Različite mogućnosti pojavljivanja stranog imena u kontekstu domaćinskog jezika – VRSTE UGOŠĆIVANJA : 1. “nulti stupanj adaptacije” – potpuno preuzimanje imena, bez ikakvih prilagodbi (u pismu s izvornom grafijom, u izgovoru s imitacijom izvornog izgovora, u gramatici kao član skupine indeklinabilija(imenice koje primamo u jezik tako da ih ne sklanjamo)) → IMPORTACIJA I IMITACIJA → u novije vrijeme profesionalni govornici na elektroničkim medijima nastoje oponašati izvorni izgovor samo kod poznatijih imena, no i tad često dolazi do kombinacije imitacije i prilagodbe, dakle, nevještog pokušaja imitacije 

2. ime se najčešće ne prenosi u izvornom obliku, nego prolazi kroz filtar domaćinskog jezika → dvije vrste filtriranja: a) kad je replika, ono što govornik domaćinskog jezika izgovara na temelju modela iz gostujućeg jezika, profiltrirana kroz sustav domaćinskog jezika pri čemu nastaju promjene koje su predvidljive, jer susret dvaju sustava daju treći – sustav filtriranja ili sustav grešaka b) kad se između dvaju interferirajućih jezika umetne (nametne) i treći – jezik posrednik, konačni jezik je rezultat dvostrukog filtriranja - dugo je jezik posrednik bio latinski, danas tu ulogu ima engleski

Ime se može prilagoditi transfonemizacijom, transmorfemizacijom ili transsemantizacijom. (Škiljan 1992.) TRANSEMANTIZACIJA → stranom se imenu može prevesti značenje Ignacije = Vatroslav, Nederland = Nizozemska - krajnji slučaj prilagodbe je preimenovanje: Wien – Beč, Njemačka - Deutschland

TRANSDIKCIJA = prilagodba izgovora stranog imena domaćinskom sustavu - treba biti standardizirana (kompromis između prilagodbe i djelomičnog očuvanja obilježja gostujućeg sustava) – pr. Bodø [‘bu:dø] – [bûde] - potpuno udomaćenje se ranije provodilo u hrvatskom jeziku, često bez vidljiva razloga za izbor baš takva oblika pr. Praha [‘praha] – Prag Roma [‘ro:ma] – Rim [rîm] Paris [Pa’Ri] – Pariz [pàriz]

TRANSLITERACIJA - prijenos iz drugog u domaćinsko pismo (pr. iz nelatiničkog u latiničko) - obično uzima u obzir i izgovor, pa se u jeziku domaćinu pojavljuje pisani oblik koji je kombinacija transliteracije i transkripcije ili u cjelini prikaz izgovora stranog imena ortografskim znakovima i konvencijama domaćinskog jezika - Transfonemizacija s ortografskom (nefonetskom) transkripcijom - kad se potpuno zanemari pisani oblik imena iz gostujućeg jezika te se izgovorni oblik, ali obično bez naznake prozodijskog lika, nastoji predstaviti ortografijom domaćinskog jezika pr. umjesto doslovne transliteracije u imenu El’cin imamo Jeljcin

TRANSLEKCIJA - pogrešan prijenos pr. Richard Wagner → [ričard] umjesto [rixard] Francisco Tárrega → [frančèsko tarêga] umjesto [fran’θisko ‘tarega] portugalsko ime Jose → [xozê] umjesto [žosê]

Konzistencija/homogenost jednojezičnog izražaja ne narušava se samo pri potpunoj prilagodbi stranog imena vlastitom jeziku (John, Giovanni, Jean, Jovan se prevode u Ivan)  U svim drugim slučajevima strano ime jest i treba biti figura jer svojom inojezičnom posebnošću strši u kontekstu domaćinskog jezika 

nakon masovnog prodora radija i televizije → izgovor stranih imena postaje sve veći ortoepski problem, kao i nedostatak propisane norme

PRAVOPIS I SKLONIDBA STRANIH IMENA Vlastita strana imena pišu se u hrvatskom književnom jeziku na izvoran način ako su pisana latinicom (prednost nad transkripcijom)  za sklonidbene oblike vlastitih imena i pridjeve koji se od njih tvore treba znati posebna pravopisna pravila



nehrvatske riječi je potrebno podijeliti u četiri kategorije: 









a) strane riječi – riječi drugog jezika koji se navode u hrvatskom, njihovo se strano podrijetlo ističe izvornim oblikom pisanja; ne mogu se zamijeniti hrvatskim riječima b) tuđice – riječi glasovnim sastavom prilagođene hrvatskom, ali ne i raspodjelom glasova, mjestom naglasaka, vrstom sklonidbe; očito je njihovo strano podrijetlo, mogu se zamijeniti hrvatskima c) posuđenice – hrvatskom naglasnom, glasovno, sklonidbeno prilagođene riječi, ne mogu se (posve) zamijeniti hrvatskima d) usvojenice – riječi tako potpuno uklopljene u hrvatski da se ne razlikuju od izvorno hrvatskih, često samo znalci znaju da su bile strane

to što se strana imena sklanjaju još ne znači da su se uklopila u naš glasovni sustav i postala tuđice, nego samo da su dobila mjesto u hrvatskoj rečeničnoj strukturi

Strana ženska imena - ako ime završava otvornikom –a, sklanja se kao žena (e-sklonidba) npr. Gina – Gine Maria – Marie - ako ime završava nenaglašenim –e, može se sklanjati kao žena (e-sklonidba) npr. Jacqueline – Jacquelini - ako ime završava drugačije, ne sklanja se npr. Ingrid

Strana muška imena - ako ime završava šumnikom, svim nenaglašenim otvornicima, te nenaglašenim visokim otvornicima, u sklonidbi se nastavci dodaju na osnovu po tzv. dodatnoj asklonidbi npr. Jacques Tati, Jacquesa Tatia Albert Camus, Alberta Camusa - ako ime završava otvornikom a, sklanja se genitivnom esklonidbom npr. Nicola, Nicole - ako ime završava otvornikom o, sklanja se genitivnom asklonidbom npr. Bernardo – Bernarda - negdje se i osnova mijenja i prilagođuje npr. Petrarca , Petrarke, Petrarki…

Pridjevi od stranih imena - pridjevi na –ov/-ev i –in pišu se onako kako se pišu i imena od kojih su napravljeni npr. Tolstojev, O'Neillov - pridjevi na –ski (nastavci – ski, -ovski/-evski, -ijanski, -inski) pišu se prema odgovarajućim transkripcijskim pravilima npr. bodlerovski, onilovski, geteovski



Barack Obama



Condoleezza Rice



Sarah Palin



Nicolas Sarkozy



Robin Courreau



Jean Baptiste Grange



Giniel De Villiers



Cyril Despres



Benjamin Reich



Hans Enn



Kati Wilhelm



Katrin Hoelzl



Manuela Moelgg



Anja Paerson



Hans Peter Buraas



Ole Einar Bjoerndalen



Dmitri Medvedev



Fedor Emelianenko



Vladimir Klitschko



Muntadhar Al-Zaidi



Nasser Al Attiyah



Denise Karbon

 Jiri

Menzel

 Tomasz

Sikora



Toše Proeski

 

Petrit Ceku Shpresa Gashi



Rod Blagojevich

    

Slovenija Ljubljana Bruxelles Washington Virginia



Hamas



Hezbolah

   

Burnley Portsmouth Manchester Tottenham

 Hvala

na pozornosti!