Euroatlantski Tjednik Br. 26

Broj 26., godina 1.

13. studenog 2008.

Organizacija za promicanje sjeverno-atlantskih integracija (OPSA) www.opsa.hr

Euroatlantski tjednik

Četvrtkom... Četvrtkom...

Nastanak NATO-a Nakon Drugog svjetskog rata istočnu i zapadnu Europu razdvojile su ideološke i političke podjele hladnog rata. Istočna Europa podlegla je dominaciji Sovjetskog saveza. Dvanaest država s obje strane Atlantika osnovale su, 1949. godine, Sjevernoatlantski savez (North Atlantic Treaty Organisation - NATO) kako bi suzbile rizik pokušaja Sovjetskog saveza da proširi svoju kontrolu Istočne Europe i na druge dijelove europskog kontinenta. Između 1947. i 1952. godine Marshallovim su planom osigurana sredstva za stabiliziranje gospodarstava država Zapadne Europe. Uloga NATO-a, kao političkog i vojnog saveza, Berlinski zid bio je gotovo pola stoljeća simbol podjele Europe sastojala se u osiguravanju kolektivne obrane od bilo kojeg oblika agresije, te u održavanju sigurnog okružja za razvoj demokracije i gospodarskog rasta. Po riječima predsjednika SAD-a Harrya S. Trumana: "Marshallov plan i NATO dvije su dvije iste medalje". Države utemeljiteljice NATO-a – Belgija, Danska, Francuska, Island, Italija, Kanada, Luksemburg, Nizozemska, Norveška, Portugal, Sjedinjene Američke Države i Ujedinjeno Kraljevstvo – obvezale su se na uzajamnu pomoć u obrani u slučaju napada na bilo koju od njih. Već ranih 50-ih, međunarodni događaji koji su kulminirali izbijanjem Korejskog rata potvrdili su strahove Zapada od izravnih i posrednih ekspanzionističkih ambicija Sovjetskog saveza. Stoga su države članice NATO-a povećale napore u razvijanju vojnih struktura potrebitih za primjenu obveza združene obrane. Unatoč tome, NATO je ostao politički vođena organizacija koja skrbi o interesima svih svojih članica, nasuprot Varšavskom paktu, osnovanom 1955. godine, koji je prvenstveno služio kao sredstvo sovjetske političke i vojne dominacije nad istočnom Europom. Povezivanjem obrane Sjeverne Amerike i Zapadne Europe, Savez je poručio da bi svaki pokušaj političke ili vojne prisile prema Zapadnoj Europi propao. Istodobno, osigurao je okvir za sprečavanje buđenja militantnog nacionalizma u Europi. U svim svojim aspektima, Savez je nedvojbeno opravdao svoju svrhu. Nazočnost sjevernoameričkih snaga na europskom tlu, na zahtjev europskih vlada, obeshrabrivala je razmišljanje Sovjetskog saveza o uspješnosti agresije. Štoviše, kako je vrijeme prolazilo, negdašnji protivnici postali su saveznici. Grčka i Turska pridružile su se Savezu 1952. godine, a tri godine kasnije isto je učinila Savezna Republika Njemačka, dok je Španjolska postala članicom 1982. godine. Kroz Savez, Zapadna Europa i Sjeverna Amerika, ne samo da su zajednički obranile svoju samostalnost, već su i dostigle dotad nezabilježen stupanj stabilnosti. Doista, sigurnost koju pruža NATO opisana je kao "životni element prosperiteta" kojim su postavljeni temelji za europsku gospodarsku suradnju i integriranje. Takova sigurnost otvorila je put završetku hladnog rata i premošćivanju podjela u Europi s početka 1990ih godina. Euroatlantski tjednik Bilten Organizacije za promicanje sjeverno-atlantskih integracija (OPSA) Kontakt: [email protected]

Posjeti www.opsa.hr

Broj 26., godina 1.

EUROATLANTSKI TJEDNIK

Prilagodba Saveza Tijekom hladnog rata, NATO-ovu ulogu i svrhu jasno je odredilo postojanje prijetnje od strane Sovjetskog Sveza. Već ranih 1990-ih godina Varšavski pakt je raspušten na inicijativu novooslobođenih zemalja istočne Europe, a Sovjetski Savez se raspao. Vođen nestankom tradicionalnih protivnika, neki su komentatori povjerovali kako je iščezla potreba za postojanjem NATO-a, te kako buduće vojne proračune treba drastično smanjiti. Unatoč raspadu Sovjetskog Saveza, nade za trajnim mirom pokazale su se preuranjene. Iako je hladni rat možda otklonio izravnu vojnu prijetnju, uskoro je postalo očigledno da se povećala nestabilnost nekih dijelova Europe. Brojni regionalni sukobi, često poticani etničkim i religijskim napetostima, izbili su na području bivše Jugoslavije te u dijelovima bivšeg Sovjetskog saveza i zaprijetili širenjem. Članicama NATO-a brzo je postalo jasno da njihova obveza kolektivne obrane i suradnje postignuta u Savezu i nadalje predstavlja najbolje jamstvo vlastitoj sigurnosti. Iako je mogućnost invazije gotovo zanemariva, novi oblici političke i vojne suradnje bili bi odgovor na nove izazove poput etničkih sukoba kao i za izgradnju stabilnosti i sigurnosti na širem europskom prostoru. S tim ciljem na umu, NATO se tijekom proteklih godina razvio iz čvrsto povezanog saveza odgovornog za kolektivnu obranu u središnji-

cu partnerstva nacija koje djeluju u širim oblicima sigurnosne suradnje.

protiv kosovskih Albanaca, i spriječio širenje konflikta u regiji.

Od 1990. godine uspostavljeni su redoviti kontakti s bivšim državama Varšavskog pakta kao i s novim nezavisnim republikama nastalim raspadom bivšeg Sovjetskog saveza. To se ostvarivalo utemeljenjem Sjevernoatlantskog vijeća za suradnju, koje je naknadno preimenovano u Euroatlantsko partnersko vijeće, te u konačnici putem Partnerstva za mir. Daljnji značajni koraci poduzeti su pristupanjem novih članica NATO-u - Češke, Mađarske i Poljske te Estonije, Litve, Latvije, Slovenije, Slovačke, Bugarske i Rumunjske - i razvojem suradnje s Rusijom i Ukrajinom.

NATO je također uveo niz drugih inicijativa za suočavanje s budućim sigurnosnim izazovima. Neke od najvažnijih su: Inicijativa za obrambene sposobnosti (Defence Capabilities Initiative DCI), zatim razvoj Europskog sigurnosnog i obrambenog identiteta (European Security and Defence Identity - ESDI) unutar Saveza, te utemeljenje Središta za oružja masovnog uništenja, putem kojeg se poboljšava sposobnost Saveza da odgovori na prijetnju koju predstavljaju takva oružja te da spriječi njihovo širenje. Inicijativa za obrambene sposobnosti ima za cilj osigurati ne samo interoperabilnost među Saveznicima, već ih poticati na poboljšanje i unapređenje vlastitih sposobnosti suočavanja s novim sigurnosnim izazovima. Kroz DCI, saveznici su usredotočeni na ključna područja značajna za sadašnje i buduće operacije poput pokretljivosti snaga, njihove logističke potpore, te zapovijedanja i kontrole. Svrha jačanja europske strane Saveza, putem ESDI-a, jest omogućiti europskim saveznicima preuzimanje veće odgovornosti u području sigurnosti i obrane. Oslanjajući se na NATO-va sredstva i mogućnosti, europski saveznici bi bili sposobni voditi operacije u kojima Savez ne bi bio vojno angažiran kao cjelina. Takve bi se operacije mogle voditi, na primjer, pod vodstvom Europske Unije. Razgovori između NATO-a i Europske Unije uvijek su otvoreni upravo kako bi se to ostvarilo. Jačanje uloge europskih država također će rezultirati pravednijom raspodjelom tereta i odgovornosti za sigurnost između dviju strana Atlantika, stvarajući uravnoteženiji transatlantski odnos prilagođen potrebama 21. stoljeća.

NATO je također prošao kroz proces temeljitih unutarnjih promjena kako bi odgovorio novoj sigurnosnoj situaciji u Europi. Posebice je započeo preustroj svojih vojnih struktura i snaga kako bi ih pripremio za aktivnosti upravljanja kriznim situacijama, zadaćama održavanja mira i potpore mirovnim operacijama u suradnji s novim partnerskim državama. Znatno ranije nego što je taj proces dovršen, Savez je zapravo već poduzeo vojne operacije promatranja i provedbe rezolucija Ujedinjenih naroda koje su se odnosile na bivšu Jugoslaviju. Po zaključenju Daytonskog sporazuma, kojim je okončan rat u Bosni i Hercegovini 1995. godine, NATO je odigrao ključnu ulogu uspostavom Implementacijskih snaga (IFOR), te potom Stabilizacijskih snaga (SFOR), kako bi osigurao primjenu Sporazuma i pripremu temelja za budući mir. Nekoliko godina kasnije, 1999. godine, Savez je intervenirao na Kosovu zračnim napadima protiv Savezne Republike Jugoslavije s ciljem zaustavljanja masovne povrede ljudskih prava NATO-o kao garant miru na Balkanu

Organizacija za promicanje sjeverno-atlantskih integracija (OPSA) poziva sve zainteresirane da šalju svoje tekstualne priloge za objavu u biltenu Euroatlantski tjednik. Zainteresirani mogu vlastite tekstove euroatlantske tematike ne veće od jedne kartice teksta (1450 znakova s razmakom) s osobnim podatcima slati u .doc formatu (WinWord) na adresu elektronske pošte: [email protected]. Euroatlantski tjednik izlazi jednom tjedno; tekstove poslane zaključno sa 9.00 sati u srijedu koji svojim sadržajem i stilom pisanja zadovoljavaju navedene kriterije objavit će se u tekućem tjednu. 2

Organizacija za promicanje sjeverno-atlantskih integracija (OPSA) - www.opsa.hr - [email protected]

Broj 26., godina 1.

EUROATLANTSKI TJEDNIK

Kako NATO djeluje Jedan od ključeva NATO-ova uspjeha jest postupak odlučivanja utemeljen na konsenzusu. Ne postoji sustav glasovanja već su odluke trebaju biti usvojene jednoglasno. Intenzivni pregovori i rasprave često su potrebni prije usvajanja značajnih odluka. Iako se vanjskom promatraču ovaj sustav može učiniti sporim i kompliciranim, on ima dvije glavne prednosti: prvo, poštuje se suverenitet i nezavisnost svake članice, i drugo: kada je odluka donesena, ima punu potporu svih zemalja članica i time obvezu provedbe. Sjevernoatlantsko vijeće najvažnije je tijelo za donošenje odluka u NATO-u. Svaku zemlju članicu u njemu predstavlja stalni predstavnik u rangu veleposlanika, kojem potporu pružaju nacionalne delegacije sastavljene od diplomata i

Sjevernoatlantsko vijeće

savjetnika. Vijeće zasjeda na veleposlaničkoj razini barem jedanput tjedno. Uz to postoje regularna zasjedanja Vijeća na razinama ministara vanjskih poslova i ministara obrane, te povremeno na razini šefova država i vlada. Sjevernoatlantsko vijeće osnovalo je brojne odbore i skupine za planiranje s ciljem potpore svom radu. Ova NATO nema vlastite vojne snage tijela se također sastaju na različitim razinama, bilo u političkom lom, sve dok ih zemlja članica ne odresjedištu NATO-a u Bruxellesu ili u dru- di za provedbu zadaća, koje su u rasponu od kolektivne obrane do novih misigim zemljama članicama. ja poput održavanja mira i potpore miNa čelu NATO-a nalazi se Glavni tajnik, rovnim operacijama. s mandatom koji obično traje četiri godine. On je visoki međunarodni državnik NATO-ve političke i vojne strukture imaju zadaću osigurati političko vodiz jedne od zemalja članica. stvo kao i združeno vojno planiranje Glavni tajnik predsjedava sastancima neophodno u provedbi zadaća nacioSjevernoatlantskog vijeća i drugim važ- nalnih snaga te organizacijske arannim tijelima NATO-a, te pomaže izgrad- žmane potrebne za njihovo združeno nji konsenzusa među zemljama članica- zapovijedanje, kontrolu, obuku i vježma. U dnevnom upravljanju aktivnosti- be. ma Saveza, potporu mu daje međunarodno osoblje. NATO nema vlastite nezavisne vojne snage. Većina snaga, koje su na raspolaganju NATO-u, ostaju u potpunosti pod nacionalnim zapovijedanjem i kontro-

Posjeti http://opsa.blog.hr

"Ne dolazi se ratom do mira već sporazumom" Arapska narodna izreka ***** "Ako stvaraš saveze s jakim zemljama tvoji se neprijatelji neće usuditi smišljati napad na tebe" Sun Tzu, "Umijeće ratovanja" Ispred sjedišta NATO-a u Bruxellesu 3

Organizacija za promicanje sjeverno-atlantskih integracija (OPSA) - www.opsa.hr - [email protected]

Broj 26., godina 1.

EUROATLANTSKI TJEDNIK

NATO u slikama - bez komentara

Budućnost NATO-a Preustroj NATO-a još nije dovršen. To je stalan proces prilagodbe i reformi s ciljem omogućavanja NATO-u učinkovitog rješavanja novih sigurnosnih izazova u euroatlantskom prostoru. Međutim, unatoč stalnim promjenama, NATO-ova bitna načela ostaju ista: načelo da nacije mogu ostvariti svoju sigurnost samo zajedničkim djelovanjem, te povrh svega, načelo da su Europa i Sjeverna Amerika jedinstvena zajednica koja dijeli iste vrijednosti i interese. Na osnovi tih temeljnih načela, NATO će i nadalje imati ključnu ulogu učinkovitog čimbenika u upravljanju kriznim situacijama te ostati čvrsti okvir u području sigurnosne suradnje u čitavom euroatlantskom prostoru. Pozivnice za članstvo u NATO-u primile su Hrvatska i Albanija te se njihovo punopravno članstvo očekuje već na proljeće 2009. godine. I ovim najnovijim proširenjem NATO je pokazao kako nije ekskluzivno i zatvoreno društvo nego organizacija koja je uvijek otvorena za zemlje koje mogu udovoljiti NATO-vim standardima ne samo u pogledu vojne reforme nego i stabilnosti demokratskog sustava i građanskih sloboda. NATO je pokazao kako njegovo postojanje nije ograničeno hladnoratovskom okolinom. NATO je danas organizacija predana gradnji mira i sigurnosti građana zemalja članica. Međutim kako je to više puta i dokazano, pogled na sigurnost nije uvjetovana samo i jedino stanjem u zemljama članicama. NATO je radi sigurnosti cjelokupne Europe i njenih građana reagirao postajući garant mira na Balkanu, a i danas su NATO-ve snage na Kosovu (KFOR) garancija su lokalnom stanovništvu da mogu živjeti u miru. U Afganistanu NATO trenutačno obavlja važnu zadaću, u sklopu misije ISAF. Ta je misija pokazala kako je itekako potrebno postojanje Saveza. NATO u Afganistanu pomaže lokalno stanovništvo, i ustraje u osiguranju mira. Samo organizacija poput NATO-a sa svojim partnerima je mogla preuzeti na sebe vođenje te misije. Pokazalo se još jednom kako je postojanje NATO-a opravdano i da na žalost sukobi u kojima je potrebna intervencija nisu iza nas.

4

Organizacija za promicanje sjeverno-atlantskih integracija (OPSA) - www.opsa.hr - [email protected]