Drvo Kao Podloga Za Slikanja / Wood As A Base For Painting

DRVENI NOSITELJI Drvo spada u čvršće i teže nositelje slike. Osim masivne drvene daske, danas se koriste drvene ploče dobivene lijepljenjem i prešanjem različitih proizvoda drva. Zbog unakrsnog lijepljenja često su “mirnije”, manje “rade” od masivne drvene daske. Svaka od njih pored prednosti ima i nedostatke koje treba pravilnom pripremom svesti na najmanju mjeru. Drvena daska se koristi kao nositelj štafelajne slike više od 4000 godina. Grci su najvrjednije radove na drvu skupljali u pinakotekama. Faiyumski portreti su rađeni na dasci. Prve ikone u Sredozemlju javljaju se u 6. stoljeću. Srednjovjekovno slikarstvo rađeno je na dasci. Na drvenim daskama slikali su i majstori sjeverne renesanse. Najčešće se koristi drvo koje je karakteristično za određeno područje. U Italiji se najviše koristila topola, u Nizozemskoj hrast, lipa u Njemačkoj, orah u južnoj Francuskoj. Leonardo da Vinci je često koristio orah.

PRESJECI DRVA Drvo je materijal nehomogene strukture koja se najbolje vidi na presjecima drva.

1 - srce 2 - sržni traci 3 - liko i kambij 4 - kora 5 - srž (jedrac) 6 - bjeljika (bijelj) 7 - godovi

Slika 4. 1 Poprečni presjek drva

Na poprečnom, čelnom presjeku vidi se srce, središte stabla, koje je neotporni dio drva pa ga treba ukloniti, a dobivene daske slijepiti. Središnji, kod nekih vrsta tamniji dio (zbog fizioloških i kemijskih promjena dolazi do tamnjenja-kod hrasta, kestena, bora), srž ili jedrac je najčvršći i najotporniji pojas gustog drva. Oko srži prostire se pojas bjeljike, koji je izgrađen od mlađih i svjetlijih godova. Godovi su godišnji prirast drva. Na svakom godu razlikuje se proljetni mekši, svjetliji dio goda i jesenski tvrđi i tamniji dio. Na pojasu bjeljike vide se sržni traci. Sržni traci se protežu radijalno od srži prema kori, a imaju zadaću da bjeljiku opskrbljuju hranjivim sastojcima. Kod stabala crnogorice vidljive su sitne pore presječenih smolnih kanala koji teku paralelno s osi stabla. Kambijev sloj stvara drvno staničje. Liko, kao najmlađi ali živi dio odvodi asimilate od krošnje prema korijenu. Kora je mrtvo tkivo, koje u toku rasta raspucava.

-1-

Tangencijalni (tetivni) presjek Daske dobivene ovim presjekom nazivaju se bočnice. Najčešće su duljine 4m, širine oko 25 cm i debljine do 6 cm. Za nositelja slike nisu prikladne jer se krive zbog nejednakog upijanja i otpuštanja vlage na lijevoj i desnoj strani. Daska srčanica i njoj priležeće dvije daske srednjice su kvalitetni nositelji slike.

Slika 4. 2 Tangencijalni presjek drva (1-srčanica, 2-srednjice, 3-bočnice, 4-okorak, 5-svježe rezana daska srednjica, 6-osušena daska)

Kod svake daske bočnice razlikujemo unutarnju stranu okrenutu prema srcu stabla, tzv. “desnu stranu” i prema kori okrenutu “lijevu stranu”. Lijeva strana je uvijek mekša, brže i ranije otpušta vlagu, pa se i jače skuplja, što izaziva uvijanje daske na toj strani. Što je bočnica dalje od srca više se krivi. Kvaliteta bočnica prema kori je sve lošija. Radijalni presjek Daske dobivene radijalnim rezom nazivaju se blistače. Godovi im leže okomito na širinu daske pa se ne krive. To su najkvalitetnije daske za nositelja slike. Zbog puno otpada, radijalni presjek se koristi samo za posebne svrhe.

Slika 4. 3 Radijalni presjek drva

-2-

FIZIČKA SVOJSTVA DRVA Drvo se siječe kad je potpuno dozrelo, kad više ne raste u visinu. Dozrelo drvo ima veću otpornost i čvrstoću, polakše upija vlagu pa ga i gljivice manje napadaju. Najkvalitetniji dio drva je onaj koji se proteže 130 cm od zemlje do 130 cm ispod krošnje. Drvo se siječe zimi kad sadrži najmanje drvnih sokova, iako i tada polovina njegove težine otpada na vodu. Daske dobivene presjecima drva trebaju se sušiti na zraku i nekoliko godina da bi se postotak vlage smanjio na 12-15%. Pri sušenju dolazi do stezanja drva. Drvo se najmanje skuplja u pravcu osi stabla i to 0,1-0,5%.

Slika 4. 4 Skupljanje drva, “rad” dasaka dobivenih različitim presjecima drva

U radijalnom smjeru više se skuplja, 3-5%. U smjeru tetiva, u širini daske skupljanje je najjače, 5-10% (slika 4.4). O pripremi drva ovisi i kasnija kvaliteta drva kao nositelja slike. Cennino Cennini piše da daske za nositelje slike treba prethodno kuhati u vodi ili izlagati vodenim parama da bi se uklonili (“izlužili”) hidrofilni sastojci, a drvo postalo stabilnije, trajnije i mirnije. Holandski slikari su koristili isprane hrastove daske starih brodskih podova ili daske dna pivskih bačava. Nakon višegodišnjeg sušenja na zraku, daske su lijepili i obrađivali. Struktura drva Drvo se sastoji od drvne tvari i šupljina koje postoje u svim vrstama drva. Spojevi koji izgrađuju drvo su: celuloza, kemiceluloze, lignin i manje količine smole, eteričnih ulja, šećera, trijeslovina (tanina) i mineralnih tvari. Stanice drva imaju fiziološku i mehaničku funkciju. Dijele se na potporno tkivo ili vlakna, provodno tkivo ili sudove i rezervno tkivo ili parenhin. Stanice drva su duguljastog oblika i idu u smjeru rasta drva (osim poprečnog parenhima koji izgrađuje sržne trakove). Svaka vrsta drva ima karakterističnu građu vidljivu golim okom ili pod mikroskopom. Ovisno o klimi i brzini rasta varira količina pojedinih tkiva (proljetnog i jesenskog drva).

Slika 4. 5 Stanica drva u presjeku: a) u kosoj projekciji, b) u ortogonalnoj projekciji

-3-

Kod četinjara (crnogorice) je građa jednostavna, sastavljena je uglavnom od sudova koji se nižu u relativno pravilnim radijalnim nizovima, s nešto smolnih kanala. Zbog jednostavnosti građe na presjeku su pravilno porozni. Odlikuju se markantnošću godova. Sržni traci nisu uočljivi. Kad rastu sporo na velikim visinama, godovi su tanki i drvo relativno gusto. Ako rastu brzo prevladava proljetno drvo, manje gusto, s širokim godovima. Crnogorica spada u mekše vrste drva. Drvo listača (bjelogorice) ima složeniju građu u kojoj su zastupljene sve stanice drva. Nisu složene u pravilne redove. Imaju određene zone pora koje se vide na presjeku po kojima se razlikuju: hrast je kolutičasto porozan, orah srednje kolutičasto, lipu, jablan i bukvu karakterizira difuzna poroznost. Godovi nisu markantni, jedva su vidljivi. Bjelogorica spada u tvrđe vrste drva. 1. Celuloza izgrađuje stanice drva. Celuloza drvu daje svojstvo higroskopnost, tj. svojstvo da upija i otpušta vlagu ovisno o vlažnosti okoline. Zbog nehomogene strukture svi dijelovi drva ne upijaju jednaku količinu vlage. Celuloza je uzrok bubrenju i skupljanju, “radu drva”, krivljenju i pucanju drva. 2. Kemiceluloze su sporedne strukturne komponente. To su celulozne materije kraćih molekula od celuloze. 3. Lignin je manje ili više amorfna tvar koja ima ulogu ljepila. Lignin povezuje strukturne jedinice sastavljene od celuloze u čvrstu drvenu masu. Lignin čini drvo drvom. Tablica 1. Sastav drva

SASTA DRVA

LISTAČE

ČETINJARI

Celuloza

50 %

50 %

Kemiceluloze

26 %

23 %

Lignin

24 %

27 %

Vlaga Vlaga je u drvu definirana kao postotak vode u odnosu na težinu suhe drvene tvari. Živo drvo je puno vode (drvni sok) koja varira s gustoćom drva. Tako topola može sadržavati 200% vlage, četinjari 120-150%, a hrast i bukva 80-90%. Što je gustoća drva manja, drvo je mekše i sadrži više vode. Čim se posiječe, drvo se počinje sušiti. Najprije odlazi slobodna voda iz šupljina. Isparavanjem slobodne vode drvo gubi na težini, ali se ne skuplja. Kad ispari slobodna voda drvo sadrži između 25 i 30% vlage (točka zasićenja vlakana). Ispod točke zasićenja drvo zbog higroskopnosti gubi ili prima vlagu. Kad iz staničnih stijenki počne isparavati vezana voda, sadržaj vlage pada ispod točke zasićenja vlakana, dolazi do skupljanja koje se nastavlja dok drvo ne izgubi svu vlagu. Zbog higroskopnosti, u uvjetima normalne vlažnosti drvo zadržava uvijek određenu količinu vode. Drvo se suši prema unutrašnjosti. Voda odlazi difuzijom ili kapilarnošću u poprečnom i uzdužnom pravcu. Sušenjem drva pri konstantnim uvjetima, drvo dobiva ravnotežni sadržaj vlage u određenim uvjetima temperature i vlažnosti. U prostoru s centralnim grijanjem ono iznosi 6-8%, na normalnim okolnostima (200C i 65% relativne vlage) oko 12%. Svježe posječeno crnogorično stablo – za razliku od bjelogoričnih ili lisnatih stabala – u prosjeku sadrži oko 55 – 70% vode u usporedbi s tehnički (umjetno) osušenim drvetom. Od toga na jezgru drveta otpada količina od oko 35 – 50%. Bjelogorična stabla u prosjeku u sebi sadrže oko 79 – 100% vlage u usporedbi s umjetno osušenim drvetom. Svježe posječena stabla nekad nazivamo i ''zelenim drvetom'' a to je donekle i opravdano jer takvo stablo sadrži otprilike jednak udio vlage u sebi kao i još ne posječeno stablo. Pri tome treba reći da se ukupni sadržaj vlage mijenja s obzirom na vrstu stabla kao i stanište odnosno uvjete okoliša u kojima se stablo razvija. Sadržaj vlage odnosno vlaga stabla predstavlja onu vrijednost koju nazivamo vodom u stablu. Ovu ćemo vrijednost označiti slovom u i izražavamo je u postocima. Vlaga drveta daje nam potrebne podatke o odnosu količine vode mv u stablu i drvene mase bez sadržaja vlage mo(tehnički osušena drvena supstanca mo). Količinu vode u supstanci drveta moguće je stoga izračunati prema formuli kako slijedi: drvo se mjeri u svježem stanju (kad još uvijek sadrži vlagu u sebi mu) a zatim se mjeri i u (tehnički) osušenom stanju. Međusobna razlika između ove dvije mase (mu - mo) predstavlja masu vode u stablu.

-4-

Vlaga drveta =Vlažno drvo (mu) – Masa suhog drveta (mo)/Masa suhog drveta (mo)x 100 U praksi su promjene sadržaja vlage u drvu relativno velike. Na primjer, pri prosječnoj temperaturi i relativnoj vlažnosti zraka od 80%, drvo se suši do ravnotežnog sadržaja vlage od 16-17%. Ako se relativna vlažnost smanji na 40%, sadržaj vlage u drvu će pasti na 8%. Ako bi se relativna vlažnost ponovno digla na 80%, sadržaj vlage u drvu bi teoretski porastao opet na 16-17%.

makro snimke nekih poroznijih i manje poroznih vrsta drva

Skupljanje i širenje Otpuštanjem vezane vode počinje skupljanje drva i traje dok u drvu ima vode. Što je drvo gušće više se skuplja. Zbog gušće strukture drva, hrast i bukva imaju volumno skupljanje od 15-20%. Kod poroznih vrsta drva, kao što su topola i četinjari, skupljanje varira od 10-15%. Tablica 2 Srednja kontrakcija za promjenu relativne vlažnosti od 1%

Vrste drva

Tangencijalni pravac

Radijalni pravac

Porozno drvo ( svijetla drva, četinjari, porozni hrast i bukva )

0,2% - 0, 3%

0,10% - 0,15%

Gusto drvo ( tvrda drva, gusti hrast i bukva, breza i brijest )

0,3% - 0,4%

0,15% - 0,20%

Promjene dimenzija ovise o pravcu u kojem je drvo sječeno. Kod tangencijalnog reza širina isječene daske ide u tangencijalnom pravcu, a debljina u radijalnom. Kod radijalnog reza širina isječene daske ide u radijalnom pravcu, a debljina u tangencijalnom. Daska će se manje kriviti ako joj širina ida u radijalnom smjeru. Drvo, zbog promjene vlažnosti, prima i otpušta vlagu, zbog čega se širi i skuplja. Te učestale promjene dimenzija nazivamo “rad drva”. Širenje drva je širenje materije drva. Stanice debelih staničnih stijenki širit će se i skupljati više nego stanice tankih staničnih stijenki. Gusto drvo, koje sadrži više drvene tvari po jedinici volumena, više se skuplja i širi. Prodiranje vlage u šupljine nema nikakvog utjecaja. I debljina drvene daske ima utjecaj na “rad” drva. Debela daska se širi manje od tanke. Za vrijeme procesa skupljanja određene hidroksilne grupe (-OH) se vremenom povežu i ne mogu ponovno apsorbirati vodu. Skupljanje postaje u određenoj mjeri trajno. Kao posljedica toga, stare drvene ploče stvaraju neku vrstu opne koja je prepreka za vlagu. Razlike specifične gustoće u krugu jedne vrste stabala mogu se raspoznati prema širini unutarnjih prstena (godova). Tako je jasno vidljivo da je širina prstena, na primjer smreke, u skandinavskim zemljama u kojima je vegetativni period

-5-

znatno kraći puno manja od prstena smreke koje su izrasle i razvile se u područjima Srednje Europe gdje period vegetacije ipak vremenski znatno dulje traje i gdje vladaju puno povoljniji klimatski uvjeti. Slična razlika u širini prstena kod stabala vidljiva je i kad je riječ o područjima s različitom nadmorskom visinom – što je nadmorska visina niža to su prsteni u stablu smreke širi. Godine razvoja s povoljnijim klimatskim uvjetima također povoljno utječu na širinu prstena, za razliku od onih godina u kojima vladaju nepovoljniji klimatski uvjeti (na primjer niže temperature tijekom godine, duži zimski uvjeti od uobičajenih i slično). •

Specifična gustoća (g/cm3) Smreka 0,30…. 0,43…. 0,64 Bor 0,30…. 0,49…. 0,86 Hrast 0,39…. 0,65…. 0,93 Bukva 0,49…. 0,68…. 0,88 Bongossi (tropsko drvo) 0,95…. 1,04…. 1,14

Kad bismo isušeno drvo tako prešali da u njemu ne ostane niti jedna praznina ili šupljina dogodilo bi se sljedeće: prešana drvena supstanca različitih vrsta stabala imala bi jednaku specifičnu gustoću. Njezina vrijednost kretala bi se oko 1,5 g/cm3 i predstavljala bi čistu gustoću supstance stanica drveta. Velike razlike u specifičnoj gustoći pojedinih vrsta stabala temelje se upravo na ukupnom udjelu su stanične supstance drveta i unutarnjih pora (šupljina) u stablu.

Okolna atmosfera Dvije glavne karakteristike zraka su temperatura i relativna vlažnost. Temperatura ima relativno mali utjecaj na stabilnost drva koje je pravilno sušeno. Indirektni utjecaj temperature zbog utjecaja na relativnu vlažnost je velik. Vlažnost je količina vode koja se kao para nalazi u zraku. Izražava se brojem grama vodene pare u m3 vlažnog zraka. To je apsolutna vlažnost. Relativna vlažnost jednaka je omjeru apsolutne vlažnosti zraka prema maksimalnoj vlažnosti koju bi zrak mogao imati pri istoj temperaturi. Izražava se u postocima. Jako je značajna pri konzervaciji muzejskih predmeta. U tablici 3 dana je količina vodene pare u gramima koju sadrži 1m3 zraka kad je potpuno zasićen vlagom (relativna vlažnost je 100%).

Tablica 3 Temp. ( 0 C )

10

20

30

40

50

60

70

90

100

Voda ( g/m3 )

9,4

17,3

30,4

51,1

82,9

130,1

198,0

423,0

597,0

Na primjer ako zrak temperature 30 0C sadrži 15,2 g vode po m3, relativna vlažnost je 50%. (15,2 / 30,4)

x

100 = 50%

Ako se temperatura zraka smanji relativna vlažnost će porasti uz istu apsolutnu vlažnost zraka. Doći će do kondenzacije vlage.

-6-

U muzejskim prostorima slike na drvu su zimi izložene suhoj atmosferi zbog centralnog grijanja, a ljeti dosta vlažnoj atmosferi. Neobrađena daska reagira na promjene vlage s obje strane podjednako. Kod oslikane daske, površina slike djeluje kao prepreka za vlagu i dovodi do asimetrične raspodjele vlage unutar ploče. Svaki sloj (lak, boja, preparacija) na površini drva teži smanjiti prijelaz vlage u drvo i iz drva. Boja i preparacija, iako propuštaju vlagu, pružaju određeni mehanički otpor koji stvara napetosti na licu slike. Kad relativna vlažnost padne na 30% i niže, vlaga u drvu padne do 6 ili 7%. Neobrađena strana sušenjem se skuplja znatno više pa se ploča krivi. Pukotine u sloju boje i podloge, postaju naglašene kad se krivljenje poveća. Dolazi do labavljenja sloja boje i preparacije uz odvajanje i ljuštenje slojeva. Kod ploča sastavljenih od nekoliko dasaka, krivljenje može biti različito u pojedinim spojenim daskama. Često su spojene daske dobivene tangencijalnim ili radijalnim rezom ili rezom koji je između njih. Kad se ploča sastavi, ona je ravna, ali vremenom zbog različitog ponašanja pri primanju i otpuštanju vlage, pravci skupljanja i širenja nisu isti i nastaje odvajanje unutar slojeva.

Oštećenja drva zbog živih organizama Drvo je zbog celuloze i higroskopnosti podložno napadu parazita koji ga mogu potpuno uništiti. 1. Suha trulež drva je rezultat djelovanja različitih gljiva koje se sastoje od dugih cjevastih stabalaca. Kisik i vlaga su im potrebni za rast. Drvo sa sadržajem vlage ispod 18-20% praktično nije nikada napadnuto od gljiva. Truleži su greške u boji (bijela trulež, crvena ili smeđa trulež, boginjava trulež...) i konzistenciji drva zbog kemijske razgradnje lignina i celuloze. 2. Insekti napadaju živo, oboreno, neobrađeno i obrađeno drvo. Larve kukaca su glavni neprijatelji drva. Kukci polažu jaja u pukotinama drva, a larve prave u drvu hodnike kojih može biti toliko da unutrašnjost drva pretvore u neku vrstu saća. Drvo napadnuto crvotočinom ima manju mehaničku otpornost, naročito na udar, lako puca i lomi se.

drvo napadnuto insektima

izgled raznih vrsta drva

VRSTE DRVENIH PLOČA Masivna drvena ploča (daska) Nedostatak masivne drvene daske je da se krivi i raspucava, a napadaju je i razni insekti. Njen izbor, priprema i obrada te nedostatke moraju svesti na najmanju mjeru. Kao nositelji slike smatraju se kvalitetnije mekše vrste drva jer tutkalo u njih dublje prodire. Zbog manje gustoće drva manje se i skupljaju.

-7-

Danas se drvo reže tangencijalnim rezom. Samo su srčanica i njoj priležeće dvije daske srednjice pouzdani nositelji. Kod daske srčanice treba ukloniti srce iz sredine daske i dobivene daske zalijepiti pravilno ali obrnuto od položaja kojeg su imale u stablu; stranu kore sa stranom kore, stranu srca sa stranom srca (slika 4.6). Preparacija se stavlja na mekšu, tj. lijevu stranu srednjice koja preparacijom i slojevima boje postaje određena prepreka za vlagu (Sigo Summerecker: “ Podloge štafelajske slike”). Daska se obradi blanjom da bi bila ravna, a zatim se na lijevoj strani nagrebe zupčastom blanjom da bi što bolje vezala tutkalnu otopinu (poveća se površina za vezivanje). Daska srčanica ima obje desne strane pa je svejedno na kojoj strani će biti preparirana. Drvo koje ima smole slabije će vezati tutkalo i preparaciju. Prethodno se smola ukloni osapunjenjem s potašom (kalij karbonat) ili se otopi pomoću otapala. Za tutkaljenje se koristi vruća 7%-tna tutkalna otopina. Nanosi se na lice, naličje i sve bridove. Nakon sušenja prvog nanosa može se staviti još jedan, ali slabije koncentracije. Neki slikari u drugi sloj tutkala stavljaju kredu ili gašeni gips i tupkanjem ga nanose na nepotpuno suhi prvi sloj. Tutkaljena ploča suši se 2-3 dana u vodoravnom položaju na prozračnom mjestu. Suhi obijeljeni sloj na licu i bridovima lagano se brusi i opraši. Preparacija na drvu nanosi se u 5-6 ukrštenih nanosa. Tutkalna otopina je nešto jače koncentracije nego kod platna, 6-7 %-tna. Istim brojem nanosa zaštićuju se i bridovi ploče. Na drvu se mogu koristiti sve vrste preparacija. Neki slikari na poleđinu nanose topli laneni firnis i, dok je još vruć, brusnim papirom ga utaru u smjeru žice drva, a drugi put u poprečnom smjeru. Na dobro osušeni sloj firnisa nanose sloj sivo tonirane uljene boje. Na starim slikama na drvu često se može vidjeti da je drvo oblijepljeno tanjim lanenim platnom na kojem se nalazi preparacija. Platno fizički odjeljuje slikani sloj od drva. U slučaju raspucavanja drvene ploče, platno će sa slojem preparacije i boje ostati čitavo. Ovaj način osiguravanja slike se i danas preporučuje, naročito kod ploča većih formata lijepljenih iz više dijelova. Napeto platno ili čvršča gaza stavlja se na prvi sloj vlažne preparacije, dobro se utisne gumenim valjkom preko čistog papira, pazeći da ne ostanu zračni mjehuri i da se platno ne razvuče ukoso. Kad je preparacija suha, odrežu se na uglovima trokutasti dijelovi platna, a prevoji platna se previju na poleđinu ploče. Preparacija se nanosi i na bridove i konačno na naličje da bi drvena ploča bila potpuno zaštićena. Za sprječavanje krivljenja drvene ploče koriste se, naročito na starim ikonama, užljebljene drvene letvice. Jedna letvica je užlijebljena s jednog a druga s drugog brida ploče. Ne idu preko cijele širine ploče nego najviše do 4/5 širine (slika 4.9). Godovi utornih letvi moraju biti okomiti na širinu letve. Kod drvenih ploča koje su lijepljene iz više dijelova, koristili su se drveni leptiri koji leže upušteni na poleđini ploče između dva sastavljena dijela koja čvrsto spajaju, a ploči ne dozvoljavaju skupljanje i širenje u vodoravnom smjeru (slika 4.8). Uočeno je da drveni leptiri raspucavaju pa se umjesto njih stavljaju pravokutni umeci drva. Krivljenje sastavljene drvene ploče sprječava se i postavljanjem parketaže (slika 4.9), koju čine unakrsno složene užlijebljene letvice u vertikalnom i horizontalnom smjeru. Vertikalne letvice lijepe se duž godova, a horizontalne su slobodne pa omogućuju slobodniji rad drva. Ovaj način zaštite omogućuje sastavljanje dasaka u ploču većih dimenzija.

Slika 4. 6 Isijecanje središnjeg dijela daske da se dobije mirnija daska (1,2-daska srčanica i 3,4-daska srednjica), lijepljenje dasaka u veću dasku (5)

-8-

Slika 4. 7 Krivljenje različito spojenih dasaka (pravilno i nepravilno spojene daske )

Ploče vlaknatice Ploče vlaknatice (lesonit ploče) proizvode se od otpadaka drva mokrim postupkom. Drveni otpaci se usitnjavaju i raskuhavaju vodenom parom da se drvena masa razvlakni. Masa se miješa umjetnom smolom ili voštanim emulzijama i izlijeva na metalnu podlogu premazanu parafinom. U hidrauličnim sitastim prešama uklanja se voda. Tvrde ploče vlaknatice imaju jednu hrapavositastu, a drugu navoštenoglatku stranu. Homogene su, ne krive se, niti raspucavaju, manje reagiraju na promjene vlažnosti od masivne drvene daske. Kao slikarska podloga najbolje su ploče debljine 4 mm. Čvrstoća ploče ovisi i o dimenzijama ploče. Ploče dužine stranica do 50 cm ostaju ravne, dok se ploče većih dimenzija zbog težine savijaju i treba ih lijepiti u čvrste drvene okvire Ploča se može obrađivati na jednoj i drugoj strani. Glatku parafiniranu stranu treba odmastiti da bi tutkalna otopina mogla čvrsto vezati. Brušenje bi dovelo do nejednakog upijanja. Odmašćuje se krpom namočenom acetonom ili smjesom 3/4 alkohola i 1/4 amonijaka. Tutkali se s obje stran 7%-tnom otopinom tutkala. U drugi sloj tutkala može se staviti malo krede. Preparacija se pravi sa 6%-tnom otopinom tutkala. Nanosi se 5-6 slojeva preparacije. Ako se odabere hrapava strana za lice ploče, dobro ju je kitati emulzijskim kitom od krede, litopona, jače tutkalne otopine i lanenog firnisa.

Slika 4. 8 Spajanje dasaka umetnutim leptirima i klinom

Slika 4. 9 Spajanje dasaka užljebljenim letvama i parketažom

-9-

Ploče ljepljenice Šper-ploče Sastavljene su unakrsnim lijepljenjem listova furnira koji se proizvode rezanjem, piljenjem ili ljuštenjem iz trupaca drva. Drvo se moči da bi omekšalo. Furniri se najčešće dobivaju ljuštenjem. Trupac se okreće, a nož s njega ljušti “plašt” debljine 0,8-3,5 mm. Plašt se namata na valjak i siječe u listove određene dužine. Ljušteni furnir je najčešće raspucan na strani noža (unutarnjoj strani). Kod ploče ljepljenice trebala bi biti vanjska strana vanjskih listova ploče i vanjska strana ljuštenog furnira. Unutarnja strana bi trebala biti okrenuta prema sredini ploče. Pri tutkaljenju i nanošenju preparacije pukotine nastale u procesu proizvodnje furnira bubre i raspucavaju. To su slaba mjesta koja vremenom pucaju, zbog djelovanja vlage i napetosti koje ona izaziva u drvu i slikanom sloju. Debljina ploča od 6 mm dovoljna je za manje formate. Deblje ploče od barem 12 mm koriste se za formate veće od 1 m. I njih je potrebno lijepiti u čvrste okvire.

1 - nož 2 - potisna poluga 3 - vanjska strana plašta 4 - unutarnja strana plašta “strana noža” 5 - desna strana 6 - lijeva strana

Slika 4. 10 Dobivanje ljuštenih i rezanih furnira

Upotrebom rezanih i piljenih furnira, koji su manje porozni i manje ispucani, ploča postaje kvalitetnija. Spojevi furnira i na tim pločama vremenom postaju mjesta na kojima počinje ljuštenje. Kvaliteta ploča ljepljenica ovisi o vrsti drva iz kojeg su ljepljenice proizvedene i vrsti ljepila. Najslabije ploče su iz bukovog drva. One se krive pa preparacija na njima raspucava. Ploče iz mekanih vrsta drva kao što su: jasenovo, johino, brezovo, i prekomorskih vrsta, kao što su: okume, gaboon drvo, kvalitetnije su. Troslojne ploče (tripleks ploče) sa stranicama do 50 cm su najpouzdanije. Panel-ploče su također ljepljenice debljine 20-30 mm čija je sredina sastavljena pravilnim lijepljenjem letvica mekog drva. Furniri položeni okomito u odnosu na smjer letvica nalaze se s vanjskih strana. Nedostaci ploča ljepljenica mogu se smanjiti obljepljivanjem ploča ljepljenica tankim rijetkim platnom koje fizički odjeljuje sliku i osigurava joj trajnost.

- 10 -

Ploču najprije treba obrusiti i ohrapaviti s obje strane. Nanosi se 8%-tna topla tutkalna otopina. Još vlažna ploča obrusi se brusnim papirom srednjeg zrna. Nanese se još jedan nanos tutkalne otopine. Napeto platno se utiskuje i izravnava na površinu ploče. Ploča se mora sušiti 2-3 dana. Uglovi platna se dijagonalno režu, previju na poleđinu ploče i lijepe. Na poleđinu ploče odmah se lijepi (kašira) čvrsti papir kraći za 1 cm od formata ploče. Preko čistog papira gumenim valjkom pritišće se i izravnava papir. Oblijepljena ploča se optereti i suši nekoliko dana. Zatim se tutkali s obje strane 6% otopinom tutkala i nakon toga preparira. Ako je ploča kvalitetna, obljepljivanje tankim platnom nije nužno. Nakon brušenja tutkali se vrućom 8%-tnom otopinom tutkala i preparira. Poleđina ploče zaštićuje se toplim lanenim firnisom i olovnom bijelom bojom, koji se brusnim papirom dobro utaru u pore drva. Bridovi se također moraju obraditi.

Slika 4. 11 Vrste drvenih ploča

Vicenzo Foppa, tempera na dasci, u bogato rezbarenom okviru

- 11 -