Cost Benefit Analiza

Cost-benefit

analiza je analitički pristup rješavanju problema izbora, koji zahtijeva definiciju ciljeva i identifikaciju alternativa koje daju najveću korist za date troškove, ili koje daju zadatu korist za najmanje troškova.

Pogodna je za procjenu rezultata investiranja,

naročito ako infrastrukturu saobraćajnice obrazovanje)

se radi o investicijama u (fizičku – kao što su i duhovnu – kao što je

Ispravno je naglašena korelacija izmeðu rasta

industrijske proizvodnje koja troši i iscrpljuje ograničene prirodne izvore, te stvara i odbacuje sve veće količine otpada, a time proizvodi rastuću degradaciju okoliša. Onečišćivači postaju sve brojniji, a sve veći

broj onečišćenja ne može se razgraditi u prirodi. Povećano je zanimanje znanstvene i stručne

javnosti za probleme narušavanja prirodne okoline.

Kako se okoliš može smatrati javnim dobrom,

tržišni mehanizmi ne optimalne alokacije. Tržište

mogu

dovoditi

nije prikladan mehanizam rješavanje problema očuvanja okoliša.

do

za

Tržišni mehanizmi ne proizvode odgovornost

za okoliš i često mogu voditi smjerom suprotnim od onoga potrebnog za zaštitu opštih dobara.

Racionalno upravljanje resursima ostvaruje se

internalizacijom eksternih učinaka. U razvijenim zemljama, problemi onečišćenja

okoliša dugo nisu bili uvrštavani u razvojne ciljeve. Kako ekonomski učinci krize okoliša mijenjaju

način razmišljanja o ekonomskom razvoju, u ekonomskoj teoriji koncipiraju se različiti modeli razvoja koji uključuju i okoliš kao presudnu razvojnu komponentu.

Čovjekova okolina i razvoj predlaže da se na nivou države i lokalnih zajednica: definira društveno najprihvatljivija razina zaštite; stimulira tehnološki razvoj s podupiranjem tehnologija primjerenih postojećim ekološkim ograničenjima; usmjerava razvoj u pravcu poticanja novih tehnologija; u regionalnom planiranju uključi i prostornu interakciju ekonomije i prirode; sagleda alternative i tako poveća efekte neposrednih ulaganja i odredi okvire

U okviru ekonomike blagostanja problem

okoliša sagledavaju se preko društvenih troškova koje moraju platiti proizvoðači, tako da internaliziraju eksterne troškove degradiranja okoliša koje društvo trpi zbog takve proizvodnje. Pritom se koristi cost-benefit analiza (analiza troškova i koristi) jednog ili više projekata. Problemi u rezultatima se javljaju zbog toga što svi troškovi i sve koristi nisu vremenski podudarne, niti se mogu precizno kvantificirati, a problem je i utvrðivanje posrednih i neposrednih troškova i koristi.

Postoji pristup u ekonomiji, gdje se okoliš

tretira kao roba za koju potrošač mora platiti cjenu. Utvrðivanje ekološkog standarda

podrazumijeva cjelokupni trošak koji potrošač plaća. Za analizu učinaka razvoja na okoliš koristi se

i input-output metoda. Tom metodom mogu se kvantificirati odnosi

troškova uklanjanja onečišćenja koji bi otpadali na pojedine industrijske sektore

Analizirajući probleme degradacije okoliša u

zemljama različitog nivoa razvijenosti naglašava se problem u zemljama u razvoju i zalaže se za sprječavanje seljenja ekonomski i okolišno negativnih učinaka na njih. Neravnoteže u ekološkom sistemu alarmantno

su upozorile na potrebu drugačijih razvojnih strategija. Ova

koncepcija, polazeći od povećanih problema vezanih za okoliš, upozorava da su problemi okoliša jednako lokalni kao i globalni.

Po ovom konceptu integralni razvoj treba

primjenjivati na svim nivoima (globalnom, regionalnom, nacionalnom i lokalnom), te u svim fazama donošenja odluka. Pojam eko-razvoj ili ekološki prihvatljiv razvoj,

podrazumjeva razvojnu strategiju kojom se na lokalnoj ili regionalnoj ravni omogućava ljudima neke regije da spoznaju cjelokupni razvojni potencijal resursne podloge i ekoloških uslova te regije, te da koriste vlastite ljudske resurse i umijeće u izgradnji onog tipa kvalitete života kojoj teže, a da pritom ne unište resursnu osnovu o kojoj ovisi stabilan razvoj.

Finansiranje zaštite okoliša - izbor instrumenata Problem instrumenata zaštite i unapreðenja okoliša zasniva na nekoliko osnovnih tipova i operativnih mehanizama: onaj ko uzrokuje degradaciju okoliša treba snositi društvene troškove njene zaštite i unapreðenja do nivoa postizanja dogovorenih standarda: načelo: onečišćivač plaća; upravljanje okolišem treba posmatrati kao upravljanje javnim dobrom pa tako i rashode za zaštitu i unapreðenje kao javni trošak.

Moguća je primjena različitih instrumenata:

poreza, subvencija, direktne kontrole, olakšica i slično. Prednosti su načela onečišćivač plaća sljedeće: • pozitivan utjecaj na alokaciju • preduzeća će biti potaknuta mehanizmom cijena na najjeftinije smanjivanje onečišćenja. Slične karakteristike ima i postojanje subvencije na jedinicu smanjenja onečišćenja te kompenzacija onečišćenja žrtvama onečišćenja; • mogućnost automatske primjene tog načela,

Porastom onečišćenja, povećat će se i porez

na onečišćenje. Dokazuje se da kombinirana primjena

instrumenata fiskalne politike i mjera direktne kontrole predstavlja najučinkovitije rješenje. Direktna kontrola bi se primjenjivala zbog

lakoće uvoðenja i nefleksibilnosti poreza i naknada.

Prikazujući i kritički valorizirajući primjenu poreza i subvencija kao instrumenata u zaštiti okoliša postoje dvije vrste poreza: one kojima se ne utiče na promjenu odnosa

poreznog obveznika prema okolišu, već se njime osiguravaju državna sredstva za finansiranje zaštite okoliša; one koji imaju cilj postizanje odnosa poreznog

obveznika prema okolišu koji je u interesu čitavog društva, a finansijski cilj je sporedan.

Analiza politike zaštite okoliša i instrumenata finansiranja u našoj praksi te novi prijedlozi Poduzimane mjera za zaštitu okoliša bile su

jednokratne, često parcijalne i nezasnovane na kritičkom preuzimanju suvremenih metoda u razvijenim zemljama.

Meðu činiocima koji utiču na neravnotežu u

odnosima čovjeka i okoliša, navode se aktuelni faktori: • neadekvatnu informacijsku osnovu (podaci o veličini štete za okoliš su nepotpuni, različite su jedinice praćenja, nepodudaruju se vremenske serije; • neučinkovitost tržišta u djelatnostima s izraženim eksternim učincima;

• kao ekonomski izraz poslovanja prikazuje se maksimalizacija dobiti, a zanemaruje se kvaliteta poslovanja; • zanemarivanje vrednovanja investicijskih projekata sa stajališta odnosa društvenih troškova i društvenih koristi.

Izrada studija vezana je uz nekoliko faza:

•snimanje postojećeg stanja, pogodnost odreðenih lokacija da preuzmu dodatna opterećenja do kojih bi moglo doći izgradnjom novih objekata; •utjecaj objekta na okoliš; •da li i koliko dolazi do onečišćavanja okoliša puštanjem objekta u rad i jesu li potrebne dodatne mjere zaštite.

Osim sistemskih, u radu predlažu se i neka

operativna rješenja. Tako se smatra da bi preduzeća koja se bave

prikupljanjem i preradom otpada u sekundarne sirovine trebalo stimulirati mjerama kao djelatnosti od posebnog društvenog značaja.

Cost-benefit analiza poljoprivredne savjetodavne službe Razvoj intenzivne poljoprivredne proizvodnje

u Bosni i Hercegovini u narednom periodu najviše će zavisiti od iskorištenja postojećih i aktiviranja novih proizvodnih kapaciteta, kao i od transfera savremene proizvodne i prerađivačke tehnologije koja je rezultat rada domaćih i stranih naučno-istraživačkih institucija. Za implementaciju ovih ideja neophodno je

izgraditi institucionalizovani sistem koji će na efikasan način obezbijediti njihovu realizaciju

Ciljevi države mogu se svrstati u četiri grupe:

- strateški – podmirivanje potreba za hranom; - ekonomski – izvoz tržišnih viškova; - ekološki – proizvodnja kvalitetnih proizvoda, zdrave hrane i zaštite životne okoline; i - sociološki – reprodukcija radne snage u poljoprivredi i ukupni razvoj i prosperitet ruralnih područja.

Ciljevi farmera su:

- ekonomski – povećanje ekonomske efektivnosti i efikasnosti; - tehničko-tehnološki – povećanje produktivnosti rada, unaprijeđenje radnih procesa i poboljšanje uslova za rad; i - sociološki–stvaranje povoljnih životnih uslova i podmirivanje društvenih potreba.

Poljoprivredna

savjetodavna služba, kao institucija države, treba da bude organizovana na teritorijalnom principu. Prema tom konceptu organizacije, PSS bi bila strukturirana na tri nivoa: - državnom, - regionalnom i - lokalnom.

Državni

poljoprivredni savjetodavni centar treba tijesno da sarađuju i komuniciraju sa: -jedinicom za analizu agrarne politike -fakultetima, naučno-istraživačkim institutima, školama i drugim istraživačkim i obrazovnim institucijama koje su u vezi sa poljoprivredom, -savjetodavnim informacijskim centrom

Postojanje

regionalnih centara PSS je neophodno zato što je za brz i uspješan razvoj poljoprivrede osnovni uslov regionalizacija i specijalizacija poljoprivredne proizvodnje na bazi komparativnih prirodnih i društveno-ekonomskih uslova regiona. Cilj cost-benefit analize je da se izračuna neto sadašnju vrijednost vremenskog toka projektnih koristi i troškova NSV = SUMt [(Bt – Ct )/ (1 + r)t], gde je Bt - očekivana korist (koja se procjenjuje korištenjem optimalne cijene) projekta u vremenu t, Ct - očekivani troškovi (koji se takođe procjenjuju korištenjem optimalne cijene), i r - diskontna stopa .

Kada

je NSV pozitivana, rentabilnost investicije je iznad diskontne stope, a ako je NSV negativna, rentabilnost je ispod cutt-of stope i projekat treba biti odbačen. Interna stopa prinosa (ISP) je diskontna stopa sadašnje vrijednosti dobiti i jednaka je sadašnjoj vrijednosti troškova, odnosno, to je stopa u kojoj je sadašnja vrijednost primanja od projekta jednaka sadašnjoj vrijednosti investiranja i sadašnja neto vrijednost je jednaka nuli. ISP = SUMt [(Bt – Ct )/ (1 + r)t] = 0.

Cost/benefit analiza pokazuje tokom cijelog

perioda od 20 godina pozitivnu neto sadašnju vrednost i zadataka savjetodavne službe. Kada

uzmemo u obzir dobiti dodatnog zapošljavanja i održavanja trenutne zaposlenosti, neto sadašnja vrijednost, interna stopa prinosa i odnos koristi i troškova poboljšavaju svoje vrijednost.

"EKONOMSKI IZAZOVI ZA BiH NA PUTU UČLANJENJA U EVROPSKU UNIJU" "Prije ili kasnije cijela Evropa će se morati ujediniti i sve glavne branše evropske porodice će jednog dana postati partneri. Moramo postići najveći nivo integracije Evrope koji je moguć a da pri tome ne uništimo njene induvidulane karakteristike i tradiciju njenih mnogih drevnih naroda“ Vinston Čerčil, Cirih, 1943. godine

Proces pristupanja Uniji predstavlja ne

samo strateški cilj već i put neophodnih ekonomskih, političkih i socijalnih reformi koje je potrebno realizovati u procesu integracija. Iskustvo

zemalja u tranziciji koje su postale članice govori o tome da članstvo u EU dodiruje, direktno ili indirektno, gotovo svaku sferu društvenog života.

Otvorenost

prema svjetskom tržištu te uključivanje u procese globalizacije i regionalizacije, pretpostavka je stabilnog ekonomskog rasta i razvoja svake zemlje, pa i male kakva je Bosna i Hercegovina.

Bosna i Hercegovina je oduvijek i bila dio

evropskog političkog, kulturnog i ekonomskog prostora.  Ona još uvijek nije članica Evropske unije,

već pretenduje budućnosti.

da

to

bude

u

skoroj

Glavni

cilj započete tranzicije je demokratizacija i razvoj zapadnoevropskog tipa tržišne ekonomije.

Paket tranzicije koji se provodi u BiH

zasnovan je na pravilima Vašingtonskog konsenzusa i u BiH se primjenjuje od 1996. godine, okončanjem četvorogodišnjeg ratnog perioda (1992-1995).

Bosna i Hercegovina je u poslijeratnom

periodu, zahvaljujući provođenju velikog broja reformi, uspjela do danas postići makroekonomsku stabilnost. Inflacija je smanjena, fiskalni računi su unaprjeđeni, povjerenje u nacionalnu valutu je postignuto, teret vanjskog duga je smanjen i vanjske rezerve su povećane. Domaća potražnja je podržana znatnim povećanjem kredita domaćinstava, kao i stalnim visokim nivoima doznaka radnika iz inostranstva i doznakama privatnih transfera.

U Bosni i Hercegovini ostaje još uvijek

dosta toga da se uradi u narednom srednjoročnom periodu, kako bi zemlja postigla održiv nivo ekonomskog razvoja i približila se makroekonomskim pokazateljima razvijenih zapadnih ekonomija.  Potrebno je da se BiH više okrene prema

domaćoj proizvodnji, da postojeća preduzeća unaprijede svoju produktivnost i konkurentnost, kako bi mogla izvoziti više na EU tržište.

Budući

da se trend opadanja međunarodne pomoći u BiH nastavlja, najhitniji makroekonomski izazov u narednom periodu je povećati domaće javne i privatne investicije, uz iniciranje veće stope domaće štednje, kao i višeg obima stranih direknih investicija. Rješenja za EU prilagođavanja unutar entiteta i BiH treba tražiti u okviru postojećih entitetskih i zajedničkih institucija, čije kapacitete treba dograditi i u potpunosti iskoristiti, jer je to u ovom trenutku puno jednostavnije za provođenje i ekonomičnije.

Rješavanje pitanja velikog iznosa unutrašnjeg

domaćeg duga će takođe predstavljati jedan od najvećih izazova u srednjoročnom periodu za uopšte uspješno funkcionisanje države i entiteta i njeno ne paralisanje u radu od strane tužbi podnešenim međunarodnim i domaćim sudovima. Najveći dio tih potraživanja se odnosi na staru deviznu štednju, ratne materijalne i nematerijalne štete, neizmirene obaveze naslijeđene prema penzijama i ratnim platama, kao i socijalna davanja prema borcima.  Za sada postoji konsenzus među vladama za nemogućnost izmirenja tih dugova po nominalnoj osnovi, i u toku je izrada strategije i

Najvažnije sektorske politike u BiH Poljoprivreda Energetika Regionalni ekonomski razvoj Trgovina

Poljoprivreda Poljoprivreda je jedna od ključnih djelatnosti u

strukturi društvene proizvodnje u BiH. Bosna i Hercegovina raspolaže sa oko 2.600.000 ha poljoprivrednog zemljišta, od čega je 1.608.000 ha obradivo zemljište ili 63%, dok pašnjaci zauzimaju ostalih 37 % poljoprivrednog zemljišta. Prilagođavanje zajedničkoj poljoprivrednoj politici EU u BiH imaće značajan efekat na zemljoradnike i potrošače.

Industrijska politika Kao kod poljoprivrede u BiH je pitanje razvoja

industrije definisano na nivou njenih entiteta (Federacija BiH i RS), dok se istovremeno koordinacija razvojnih politika, saradnja sa međunarodnim partnerima, kao i odnos prema vanjskim izvoznim tržištima vrši na nivou zajedničkih institucija, putem Ministarstva spoljne trgovine i ekonomskih odnosa, sektora za mala i srednja preduzeća, Agencije za privlačenje stranih ulaganja, Savjeta za konkurenciju i još nekih tijela. Na svim nivoima postoji i određen broj agencija, centara, privrednih komora, finansijskih organizacija za podršku razvoju preduzetništva.

Postoji nekoliko razloga za jaču i efikasniju intervenciju svih nosilaca aktivnosti u ovom sektoru, koja bi omogućila razvoj i unapređenje ekonomije u BiH: U ekonomiji BiH postoji određen broj novih

preduzeća, koja je potrebno pomoći u njihovom razvoju U BiH postoji potreba za politikom podsticanja pojedinih strateških industrijskih grana U BiH postoji potreba za formiranjem industrijskih anglomerata U BIH postoji naglašena potreba za većim izdvajanjem sredstava za podršku istraživanju i razvoju

Energetika Bosna i Hercegovina je zajedno sa sedam

zemalja u regiji, učesnica Atinskog procesa koji se odnosi na regionalnu saradnju u oblasti energije. Time

je preuzela obavezu osnivanja Regionalnog tržišta energije u jugoistočnoj Evropi i njegove integracije u unutrašnje tržište energije Zajednice.

Regionalni ekonomski razvoj BiH je postavila za strateški cilj članstvo u EU

do 2015. godine. U narednom periodu će trebati puno više

nego što je to bilo do sada da se upozna sa EU politikama, koje služe za podršku razvoju i jačanju vlastite ekonomije. Jedna od takvih je i regionalna politika.

Trgovina Osim

trgovine osjetljivim proizvodima, slobodna trgovina je glavni princip i cilj ekonomskih odnosa izmedu EU i budućih zemalja kandidata.

Liberalizacija

trgovine do sada je bila najnaprednije područje integracija između Bosne i Hercegovine i EU.

KLJUČNI ODNOSI ZA BiH I EVROPSKU UNIJU Odnos Evropske unije i Bosne i Hercegovine

do sada je kratak, ali intenzivan. Proces

pridruživanja zapadnobalkanskih zemalja, suštinski je zasnovan na modelu prethodnih proširenja i nije kreiran tako da bi pomogao privrede u tranziciji.

Autori programa u Uniji misle da pridruženje i

tranzicija zahtijevaju iste politike.

Integracija

u Evropsku uniju predstavlja osnovnu dugoročnu spoljnopolitičku strategiju Bosne i Hercegovine koja nema alternativu.

Veći broj ograničenja, od strane EU, većinom

prolongiraju proces pregovaranja i udaljavaju našu ekonomiju od bržeg pristupa velikim fondovima EU. Vrijeme

pristupanja ima uticaj rasprostranjenost dobitnika i gubitnika.

na

U BiH je izrađena Strategija integracije BiH u

EU.

Strategija budućih odnosa sa EU govori i o

pravilnom sagledavanju uticaja integracija na cjelokupno društvo BiH i njegovu tranziciju. Dugoročne koristi članstva u EU ogledaju se u:

poboljšanju konkurentnosti vlastite ekonomije, proširenom unutrašnjem tržištu, znanju i tehnološkim transferima, porastu investicija.

Kratkoročno, integracije uzrokuju: ubrzanje

finalnih faza tranzicije, snižavaju nivo postojećih carinskih tarifa međusobno, povećavaju konkurenciju, usklađuju troškove poslovanja. Poljoprivredni sektor u BiH se trenutno ne

može suprostaviti konkurentima iz EU. Problem predstavlja i migracija radne snage iz

BiH.

Koje su obaveze država članica u Uniji ? Evropska unija je nastala kao rezultat procesa

saradnje i integracije koji je započeo 1951. godine između šest zemalja (Belgija, Francuska, Njemačka, Italija, Luksemburg, Holandija). Dužnost je svake zemlje

da primjenjuje pravne propise EU, poznate pod nazivom pravna stečevina Zajednice, te da aktivno pridonosi ispunjavanju ciljeva EU kroz aktivnosti na nivou zemalja članica i na nivou EU.

Koji su razlozi za članstvo BiH u Evropskoj uniji? Bosna i Hercegovina je još 1998. godine,

Deklaracijom o budućnosti u EU, postavila sebi za strateški cilj članstvo u EU. Sudjelovanje u procesu integracija na evropskom kontinentu politički je cilj koji predstavlja nastojanje BiH da odgovori na izazove globalizacije. Približavanje evropskim integracijama proces

je koji ide uporedo sa provođenjem ekonomskih reformi i koji podstiče proces ekonomske obnove.

BiH uđe u Evropsku uniju? Prvo mora sa Unijom što skorije ispregovarati

i zaključiti pridruženju. Sporazumom

Sporazum

o

stabilizaciji

i

se određuju opšta načela, politički dijalog, regionalna saradnja, slobodno kretanje roba, kretanje radnika, osnivanje pravnih osoba, pružanje usluga i kapitala, usklađivanje i provođenje zakona, pravila tržišnog natjecanja, pravosuđe i unutrašnji odnosi, politika saradnje te finansijska saradnja.

Da li se ulaskom u EU može izgubiti dio nacionalnog identiteta? Iskustva sadašnjih država članica EU ukazuju

na to da se ulaskom u EU ne gubi dio nacionalnog identiteta. Poštovanje

nacionalnih identiteta zagarantovano je i Ugovorom o Evropskoj uniji, koji u članu 6. navodi kako ce "Unija poštovati nacionalne identitete svojih država članica".

Portugal i Irska su npr. i dalje očuvali sva

ZAKLJUČAK Zaštita okoliša je zajednička briga društva jer

koristi od nje imaju svi i niko ne može biti izuzet od njenog korištenja. Stoga zaštitu treba sagledavati kao integralni

dio razvoja. Agroekonomske

mjere sa najefikasnijim ulaganjima bi trebalo da imaju prioritet.

Cost-benefit analiza u izvedena je ovdje za

PSS BiH i ona pokazuje da je podrška farmerima kroz subvencionisanje proizvodnje (npr. subvencija po litru), iako neophodna u nekim slučajevima pokazuje slabije rezultate od alternativnih mjera podrške za povećanje investicije u farme. Cost-benefit analiza takođe pokazuje da izdaci

za savjetodavnu službu imaju pozitivan uticaj koji je održiv na duži period.

HVALA NA PAŽNJI !!!