Neandertalci i musterijenska kultura
Otkriće kolovoz 1856. otkriće u dolini Neander (Kleine Feldhofer Grotte) Johann Fuhlrott: ljudski nalazi neobične morfologije kosti predaje Hermannu Schaafhausenu
Socijalni kontekst nalaza 35 godina prije otkrića H. erectusa na Javi, 68 godina prije otkrića A. africanusa (Taung) prije objave Darwinovog djela O porijeklu vrsta i ideje o evoluciji kroz prirodnu selekciju nije postojao okvir za razumijevanje ljudske evolucije
Interpretacija H. Schaafhausen, T. H. Huxley: primitivna rasa unutar vrste H. sapiens Rudolph Virhow: moderni čovjek neobične morfologije uzrokovane patologijom William King: predlaže znanstveno ime Homo neanderthalensis
Nalazi koji prethode onima iz Neandera pećina Engis u Belgiji: 1829/30. pronađen je dio lubanje Gibraltar: 1848. nalaz odraslog čovjeka kasnije je prepoznat njihov značaj
Dokaz za nepatološki status i geološku starost pećina Spy u Belgiji: 1886. otkriće dvaju gotovo kompletnih kostura u asocijaciji s kamenim artefaktima i ostacima faune Krapina
Početak 20. stoljeća brojni neandertalski nalazi s područja Francuske: Le Moustier, La Ferrassie, La Chapelle-aux-Saints, La Quina P. M. Boule: monografija o skeletnim ostacima iz La Chapelle-aux-Saints pronađenim 1908. (1913)
P. M. Boule (1861-1942) bestijalno stvorenje poluuspravna stava ne smatra ga dijelom razvojnog puta ka modernom čovjeku
A. Hrdlička A. Hrdlička: neandertalci predstavljaju jednu fazu u razvojnom putu ka modernom čovjeku (tzv. pred-neandertalska hipoteza) neandertalci su izumrla grana koja nema ulogu u razvoju modernih ljudi (tzv. pred-sapiens hipoteza)
Hrdličkinom modelu se priklanjaju F. Weidenreich, F. Loring Brace
Neandertalci razvijaju se iz vrste arhaični H. sapiens/H. heidelbergensis zastupljenost neandertalskih odlika povećava se tijekom vremena počevši od srednjeg pleistocena (500 – 400 000) tipična neandertalska morfologija se pojavljuje prije c. 200 000 g.
Naznake neandertalskih odlika
Vértesszöllös Petralona Arago Steinheim Swanscombe
Morfologija neandertalaca mješavina primitivnih odlika, zajedničkih s prijašnjim populacijama srednjeg pleistocena, i razvijenijih odlika, zajedničkih s ranim morfološki modernim populacijama neandertalci dvostruko snažniji od današnjih ljudi (snažna mišićna hvatišta)
Morfologija neandertalaca niska, izdužena lubanja izraženi nadočni lukovi zadebljanje na zatiljnoj kosti izbočen središnji dio lica sa širokom nosnom šupljinom donja čeljust bez izražene brade
Osobna iskaznica prosječna težina: 80,8 kg prosječna visina: 167 cm prosječni kranijalni kapacitet: 1520 cm3 prosječni životni vijek: kasne 30-e i rane 40-e
Vremenski raspon
c. 250/200 000 – 30 000 BP Zaffaraya: najmlađi neandertalci
Musterijen industrija koju najčešće vežemo uz neandertalce ime po eponimnom nalazištu Le Moustier u Dordogni Gabriel de Mortillet (1821-1899): prvi definirao musterijen predložio relativnokronološki položaj musterijenskih artefakata
Musterijen – glavne karakteristike oruđa na odbojcima vrlo česta primjena levaloaške metode veliki broj različitih strugala
Nalazišta Europa Krapina Vindija Velika pećina Veternica La Chapelle-auxSaints Le Moustier La Ferrassie Spy
Azija
Tabun Kebara Amud Shanidar Teshik-Tash
F. Bordes tipologija: definiranje, prepoznavanje i klasificiranje alatki na temelju njihove forme tipologija – 63 tipa strugala su najraznovrsniji i najčešći tipovi (tipovi 9-29)
Nedostatak tipologije regionalna ograničenost nazivi samih alatki zbunjuju
F. Bordes (1919-1981) 4 tipa musterijena na temelju učestalosti pojedinih tipova alatki: musterijen s ašelejenskom tradicijom (tip A i B) tipični musterijen zupčasti musterijen musterijen tipa Quina Ferrassie (šarentijen)
Tumačenje različitih tipova F. Bordes: različiti tipovi musterijena izrađuju različita neandertalska plemena S. i L. Binford: različiti tipovi musterijena rezultat su različitih aktivnosti musterijenska debata
Tumačenje različitih tipova H. Dibble: prava razlika ne postoji; do nje dolazi zbog opetovane obradbe i prilagođavanja alatki prilikom dugotrajne upotrebe i zbog toga promjene oblika alatke dinamični model upotrebe alatke i tehnološke organizacije
P. Mellars (1969) postoji određene kronološke pravilnosti (Ferrassie tip uvijek prethodi Quina tipu, MAT uvijek kasnije) prema ovome Bordova hipoteza bi bila netočna, jer različiti skupovi nalaza nisu suvremeni)
Nedostatak Binfordove hipoteze nedostatak uvjerljivih dokaza o povezanosti određenih skupova nalaza i različitog okoliša, odnosno aktivnosti
André Leroi-Gourhan chaine operatoire (lanac operacija) sve redukcijske faze kroz koje prolazi sirovinski materijal, od pribavljanja sirovine do odbacivanja iskorištene alatke faze: pribavljanje sirovine, više faza proizvodnje, uporaba, dorađivanje i ponovna uporaba alatke i odbacivanje
Govor dio znanstvenika smatra da neandertalci nisu bili sposobni proizvoditi raspon zvukova potreban za govor modernog čovjeka ili sumnjaju u kompleksnost njihovog jezika cerebralna organizacija: nema bitnih razlika između neandertalaca i anatomski modernih ljudi
Govor špilja Kebara (Izrael): os hyoideum – jezična kost neandertalca starost: 60 000 g. govori u prilog neandertalskom govoru nema anatomskih dokaza za manjak govornih sposobnosti neandertalaca
Krapina – Hušnjakov brijeg istraživanja 1899-1905. Dragutin Gorjanović-Kramberger (1856-1936) smatra ih precima modernog čovjeka 20-ak individua M. Wolpoff: dentalne analize – najmanje 70 individua najveća zbirka neandertalaca pronađena na jednom nalazištu
Krapina – Hušnjakov brijeg D. Gorjanović-Kramberger izdvojio 4 zone: 1. Castor fiber (dabar) sloj: 1-2 2. Homo sapiens (čovjek) sloj: 3-4 3. Rhinoceros merckii (nosorog) sloj: 5-8 4. Ursus spelaeus (špiljski medvjed) sloj: 9
Krapina – Hušnjakov brijeg D. Gorjanović-Kramberger na nalazištu ostavlja zaštitni profil koji nakon njegove smrti nestaje prikupio je pored ostataka faune i 874 ljudska ostatka i 1191 kameni artefakt iskopavao je prateći prirodan slijed slojeva prvi je u svijetu primjenio fluortest za određivanje relativne starosti kostiju (pokazao istovremenost ljudskih ostataka s ostacima faune)
Krapina – Hušnjakovo brijeg fosilne ljudske ostatke GorjanovićKramberger pripisuje vrsti H. sapiens kasnije koristi termin H. primigenius H. neanderthalensis termin koji je prihvatio 20ih godina 20 st.
Gorjanovićeve monografije o Krapini Der Diluviale Mensch von Krapina in Kroatien: ein Beitrag zur Paläoanthropologie (1906) Život i kultura diluvijalnog čovjeka iz Krapine u Hrvatskoj (1913)
Atribucija nalaza Gorjanović-Kramberger ih ispravno pripisuje musterijenu
Krapina - datiranje Gorjanović: Riss/Würm interglacijal prvotno je sugerirao Günz/Mindel ili Mindel/Riss interglacijal
Krapina - datiranje Malez: c. 100 000-50 000 g. apsolutno datiranje promijenilo je dotadašnje mišljenje electron spin resonance starost: c. 130 000 g. (OIS 5e) tijekom zadnjeg interglacijala (Riss/Würm)
Krapina sirovinski materijal: lokalnog porijekla dominiraju tufovi
primjenjiva tipologija F. Bordesa industrija šarentijenskog tipa musterijena strugala >50% nazupci i udupci ~15%
Vindija Gorjanović posjećuje špilju 1926. zbog prekopanih slojeva sumnja u postojanje intaktnih slojeva Stjepan Vuković 1928. posjećuje nalazište više od 30 godina iskopavao je u špilji i predšpiljskom prostoru, uglavnom u najgornjim slojevima
Vindija M. Malez (1924-1990) istraživanja 1974-1986.
Vindija višeslojno arheološko nalazište (stratigrafski profil visine 9 m) musterijen, orinjasijen, epigravetijen, keramička prapovijesna razdoblja, antika
Vindija fosilni ostaci neandertalaca (G3 i G1) i modernih ljudi kasni neandertalci (c. 33 000-32 000 g.) zauzima značajno mjesto u proučavanju prijelaza iz srednjeg u gornji paleolitik
Velika pećina Mirko Malez probno sodiranje 1948. sustavna istraživanja 1957-1970. (uz manje prekide) višeslojno nalazište (preko 10 m sedimenta) kao i Vindija značajna za interpretaciju prijelaza srednjeg u gornji paleolitik
Veternica otkrivena 1951. istraživanja: 1951.-1955. i 1970. musterijenski slojevi Malez: sloj j OIS 5e (Riss/Würm interglacijal) revizija: OIS 5c ili 5a (c. 100 000-80 000)
Mujina pećina N. Petrić: probno sondiranje krajem 1970-ih. sustavna istraživanja: 1995-2004. datiranje: ESR i 14C (AMS) starost: c. 39 000-45 000 g.
Mujina pećina
prisutne su sve faze proizvodnje lokalni sirovinski materijal musterijenske alatke malih dimenzija uporaba malih oblutaka lokalnog sirovinskog materijala
Velika pećina u Kličevici kod Benkovca probno sondiranje 2006. starost : c. 40 000-39 000 g. (14C AMS) oruđa malih dimenzija lokalni sirovinski materijal
Rekonstrukcija klimatskih prilika i paleookoliša jezgre dubokomorskih sedimenata i izotopi kisika dugačke sekvence fosilnog peluda
Palinologija proučava pelud peludna zrnca: karakterističan oblik i veličina vrlo precizno određenje (rod, pa i vrsta) peludna zrnca zaštićena su ovojnicom od materijala sporopolenina vodonepropusan, otporan na kiseline iz tla
Klima i paleookoliš tijekom OIS 6 OIS 6 186 00-128 000. razdoblje hladne klime temperatura c. 10 stupnjeva niža od današnje vrlo slična klimi kasnoglacijalnog maksimuma
Klima i paleookoliš tijekom OIS 5 OIS 5e – zadnji interglacijal 126 000 – 118 000. g. porast prosječne godišnje temperature za 10-15 stupnjeva ledeni pokrovi se smanjuju u odnosu na OIS 6 (slični današnjima) razina mora 5-6 m viša od današnje
Klima i paleokoliš tijekom OIS 5d-a 118 000-75 000 g. 5d i 5b hladna razdoblja 5c i 5a topla razdoblja 5d i 5b: otvoren okoliš s travama, tundrovitim biljem, mjestimično sa šumovitim zonama breze/bora ljetna temperatura u sj. Europi 8˚(810˚C niže od današnje)
OIS 5c i 5a toplija razdoblja (interstadijali) temperatura nešto niža nego današnja (na sjeveru 6˚C niža, a na jugu 1-2 ˚C)
OIS 4 75 000-60 000 g. najhladnije razdoblje u prvoj polovici zadnjeg glacijala ledeni pokrov rašireniji nego tijekom OIS 5d i 5b ljetna temperatura oko 5 ˚C, a godišnji prosjek daleko ispod nule
OIS 3 60 000-25 000 g. blaža klima kratke klimatske oscilacije
Pleistocenski sisavci razvoj brojnih današnjih vrsta: slonovi, konji, goveda izumiranje brojnih vrsta: špiljski medvjed, špiljski lav, špiljska hijena, divlje govedo, vunasti nosorog etc.
Ledeni pokrov danas 10% zemljine površine prekriveno ledenjacima (Antarktik, Grenland, sjeverna Kanada, Europa, Azija, planinski lanci) tijekom hladnih epizoda pleistocena ledenjaci zauzimaju 30% zemljine površine