2009. 04. 05. - Redoviti Susret - Prilog

Frama Novi Marof – Redoviti susret 5. travnja 2009. Tema: Muka & križ Uvod – poticajna priča:

NOSI SVOJ KRIŽ Živio je neki čovjek koji je uvijek bio nezadovoljan sa sobom i s drugima. Stalno je nešto mrmljao i prigovarao: „Ma tko je to rekao da svatko mora nositi svoj križ? Već mi je dosta tih svakidašnjih križeva!“ Na to mu je dobri Bog odlučio odgovoriti u snu. Čovjek je usnuo san kako svi ljudi ovog svijeta hodaju u velikoj procesiji. I svaki je na leñima nosio svoj veliki križ. Išli su lagano, korak po korak, jedan za drugim. I taj se čovjek takoñer nalazio u toj nepreglednoj povorci. Križ mu je bio težak i jedva ga je nosio. No, pogledavši nešto bolje u svoj križ, primijetio je da je on nekako duži u odnosu na ostale. To mu je očigledno ometalo napredovanje. Bilo je još nekoliko ljudi s malo dužim križevima, ali oni se nisu žalili. No, ovaj je čovjek promislio: „Bit će dovoljno da ga malo skratim i već će mi biti lakše.“ I odluči prilično skratiti okomitu stranu križa. Kad je krenuo, osjetio je koliko mu je lakše. No, nakon nekog vremena križ mu je opet postao pretežak. Odluči ga on tako još malo skratiti, da bi težina bila optimalna za nošenje. Uskoro je počeo stizati i prestizati ostale iz povorke i došao do cijele procesije ljudi s križem. Njegova odluka očito se pokazala isplativom. Malo pomalo, približio se kraj putovanja. S druge strane nazirao se zemaljski raj. Sve je bilo divno, privlačno i prekrasno. No, izmeñu onog dijela zemlje koji su ljudi noseći križeve prošli i onog koji se pričinjao zemaljskim rajem bila je jedna uska, ali duboka provalija. Tu nije bilo nikakva mosta koji bi olakšao prijelaz. A ipak, svi su se lako prebacivali na drugu stranu. Ljudi bi naprosto skinuli križ s leña, postavili ga na obje strane provalije i preko križa prešli u raj. Križevi su bili točno po mjeri, svakom na onom mjestu provalije na koji je došao. Točno su i precizno povezivali oba ruba, dok je ispod njih zjapila duboka provalija. Svi su dosta lako prešli, a ostao je samo onaj čovjek. Pokušao je i on namjestiti svoj križ, ali je njegov križ bio prekratak da bi ga povezao s drugom stranom. Čovjek poče plakati i očajavati: „Bože, pomozi mi! Da sam barem prije to znao, ne bih skratio svojeg križa.“ No, bilo mu je kasno da žali. Zemaljski raj polako mu je nestajao pred očima, a provalija je postajala sve veća. Trgnuvši se iz sna, probudio se i shvatio značenje križa u ljudskom životu.

Frama Novi Marof – Redoviti susret 5. travnja 2009. Tema: Muka & križ Završetak – zaključna priča:

PRISPODOBA O KRIŽU Svi ljudi koji su ikada živjeli bili su sakupljeni pred Božjim prijestoljem. Bili su mrzovoljni. Svi su se žalili, i počeli su mrmljati meñu sobom. Što Bog misli tko je On uopće? Jedna se skupina sastojala od Židova koji su pretrpjeli progon. Neki su umrli u plinskim komorama i koncentracijskim logorima - i oni su se žalili: kako bi Bog mogao znati kroz što su sve oni prošli? Druga bijaše skupina robova - crnih muškaraca i žena sa žigovima na čelima, veliko mnoštvo njih, koji su trpjeli razne nepravde od onih koji su se nazivali 'Božjim ljudima' - Što bi Bog mogao znati o njihovim nevoljama? Bilo je dugih redova izbjeglica istjeranih iz svojih zemalja - beskućnika, koji nisu imali gdje glavu nasloniti. Bilo je i siromaha koji nikad na ovoj zemlji nisu mogli sastaviti kraj s krajem. Bilo je tu bolesnih i onih koji su trpjeli na razne načine, stotine skupina, svaka sa svojom pritužbom na Boga. Što on može znati o tome što sve ljudi moraju pretrpjeti? Iz svake skupine odabran je voña i sastavila se komisija koja će iznijeti slučaj protiv samoga Svemogućeg. Umjesto da Bog sudi njima, oni su počeli suditi njemu. A odluka je bila da će Boga osuditi na život na zemlji kao ljudsko biće, bez ikakve zaštite koja bi štitila njegovo božanstvo. Odlučeno je i o nekim detaljima: Neka bude roñen kao Židov. Neka bude roñen kao siromah. Neka se čak i sumnja u vjerodostojnost njegova roñenja. Dat će mu se da radi teške poslove i da osjeća oskudicu. Neka ga njegov narod odbaci. Za prijatelje će mu se dati samo oni koji su prezreni. Neka bude izdan od prijatelja. Neka bude lažno optužen, suñen pred pristranim sudom, osuñen od kukavička suca. Neka bude napušten od prijatelja i neka osjeti kako je to ostati potpuno sam. Neka bude mučen i tada neka umre od ruke neprijatelja. Dok je svaka skupina obznanjivala svoju presudu, žamor potvrñivanja čuo se iz mnoštva. Kada je i posljednja skupina završila svoju presudu, velika buka je postala gotovo zaglušujuća... A onda su se svi ponovno okrenuli prema prijestolju. Odjednom, nebesa su se ispunila pokajničkom tišinom. Jer na mjestu gdje se nalazilo prijestolje, sada se mogao vidjeti - križ.