2. Predavanje Povijest

Povijest proučavanja paleolitika u okviru razvoja europske prapovijesne arheologije

autor Charles F. Knight za publikaciju Henry Fairfield Osborna

Socijalni okvir „ proučavanje paleolitika, kao komponente

prapovijesti, pojavljuje se u vrijeme raširenih i ključnih socijalnih promjena u 19. stoljeću iniciranih industrijskom revolucijom „ „europsko stoljeće“ – (1815-1914) svjedoči kulminaciji tri dugoročna procesa: razvoj svjetske ekonomije „ formiranje moderne države „ uspon znanosti „

„ razvoj znanosti ovisio je o radikalnoj promjeni

načina na koji se priroda shvaćala, proučavala i iskorištavala „ razvoj arheologije povezan je s ovim širim društvenim kretanjima, koja su također stvorila uvjete za razvoj geologije i evolucijske misli

„ u ovakvim uvjetima dolazi do eksploatacije prirodnih „

„ „ „

izvora i razvoja zemljoradnje eksploatacija šljunka, gline, izgradnje kanala, pruga, ekspanzija gradova koji mijenjaju krajolik i dovode do njegovog različitog iskorištavanja, koristeći do tada marginalne teritorije sve ovo dovodi do “isplivavanja” velike količine arheoloških nalaza činjenica da je većina ovih dostignuća napravljena manualnim radom ide u prilog uvjetima u kojima su artefakti otkriveni formiranjem konceptualnog okvira ovi nalazi dobivaju na značenju, za razliku od ranijeg vremena kad pobuđuju puku znatiželju

„ prapovijest u konteksu 19. stoljeća zapravo služi „ „

„ „

ideologiji napretka što to znači? otkriće da je promjena značajka prošlosti i dio prirodnog reda lijepo su se uklapali u sliku svijeta 19. stoljeća prapovijest potvrđuje i ohrabruje tadašnje mišljenje da je progres bio neizbježan i civilizacijski starije kameno doba promatra se kao znanstveno proučavanje napretka u prapovijesnim vremenima

Razvoj moderne argeologije „ tri ključna trenutka:

priznavanje starosti čovječanstvu – udaljavanje od kreacionističkih ideja o stvaranju svijeta „ evolucijske ideje koje svoj vrhunac doživljavaju u djelima C. Darwina „ J. Thomsenov troperiodni sustav „

Jacques Boucher de Perthes (1788-1868)

„ carinski službenik „ radi u šljunčarama na rijeci Somme „ jedan od ključnih trenutaka u intelektualnoj povijesti

19. st. je priznavanje starosti čovječanstva „ ključna osoba u ovom procesu

Jacques Boucher de Perthes (1788-1868) „ 1841. objavljuje uvjerljiv dokaz o povezanosti litičkih

artefakata (ručnih klinova/šačnika/han-axe/biface) i kostiju izumrlih životinja „ ukazuje na egzistenciju ljudi puno prije biblijskog Potopa „ nije odmah prihvaćeno „ 1859. nakon posjeta engleskih znanstvenika Francuskoj – priznaje se autentičnost njegovih otkrića

Jacques Boucher de Perthes (1788-1868.) „ prihvaćanje de Perthesovih znanstvenih opservacija

zasigurno je djelomično odgođeno i zbog njegovih neobičnih tumačenja „ šljunčare Abbevilla i Amiensa „ stratigrafija, nalazi „ fantazije: u hrpama šljunka prepoznaje glave ptica i ljudi

John Frere (1740-1802) „ dok je Boucher de Perthes tretiran s podsmijehom i

ozbiljnom sumnjom u autentičnost svojih tvrdnji, John Frere, prije njega, je ostao potpuno ignoriran „ 1800. Society of Antiquaries of London objavljuje njegov kratki izvještaj o kamenim alatkama iz Hoxnea u Suffolku

Altamira „ 1868. otkriva je lokalni lovac „ 1876. Marcelino Sanz de Sautuola otkriva crteže,

artefakte, kosti „ zaključuje da su špiljski crteži djelo kamenodobnih ljudi

Skeptici „ Gabriel de Mortillet „ Emile Cartailhac „ 1888. Sautuola umire „ 1902. Cartailhac je posjetio Altamiru i uvjerio

se u autentičnost slikarija

“Mea culpa’ d’un sceptique” „ posthumna isprika Sautuoli „ objavljena u L’Anthropologie 1902.

Charles Darwin (1809-1882) „ 1859. On the Orgin of

Species (O porijeklu vrsta) „ 1871. The Descent of Man

„ nailazi na oštre kritike

Charles Lyell (1797-1875) „ utemeljitelj moderne geologije „ ove revolucionarne ideje učvršćene su u

njegovom djelu The Geological Evidence of the Antiquity of Man (1863.) „ autor je i utjecajne knjige Principles of Geology vol.1-3 (1830-1833.)

Christian J. Thomsen (1788-1865) „ kustos Nacionalnog muzeja

Danske „ 1836. u muzejskom vodiču uvodi troperiodni sustav proučavajući muzejsku zbirku (kameno, brončano, željezno doba) „ 1848. izlazi na engleskom pod naslovom A Guide to Northern Antiquities

„ ova podjela široko je prihvaćena u cijeloj

Europi „ temelj je za sve kasnije kronologije „ 1865. John Lubbock u svojoj knjizi PreHistoric Times podijelio je kameno doba na paleolitik i neolitik

Lewis Henry Morgan (1818-1881) Edward Tylor (1832-1917) „ troperiodni socijalni sistem

divljaštvo (lovačko-sakupljačke zajednice) „ barbarstvo (zemljoradnici i stočari) „ civilizacija (pojava pisma) „

Morgan & Tylor „ svaki naredni stupanj napredniji je od onog

prethodnog, a sam napredak upravljan je socijalnim darvinizmom (manje napredna društvena organizacija zamijenjena je naprednijom, tj. razvijenijom)

Svrhoviti pogled „ napredak, iako polagan, neizbježan je i vodi

ka civilizacijskom stupnju „ prema njima, zadatak arheologije je da osigurava uvid u prvu pojavu oruđa, vatre, skloništa, ukopa, umjetnosti i ornamenata

Francuska tradicija „ Boucher de Pertes (1788-1868) „ Edouard Lartet (1801-1875) „ Gabriel de Mortillet (1821-1899) „ ona počiva na puno uložene energije navedenih ljudi „ sistematizirali i podijelili paleolitik, što će postati

klasični slijed za ovo prapovijesno razdoblje „ deskriptivni termini koje oni koriste preuzimaju se u većem dijelu Europe, a kasnije i u Africi i Aziji

Edouard Lartet (1801-1875) „ paleontolog „ 1860. razdijelio je diluvij (pleistocen) na:

rano mamutovo doba „ kasno mamutovo doba „ sobovo doba „

„ kasnije, na temelju rukotvorina ustanovljena

je kulturna kronologija: „

musterijen, solitrejen, magdalenijen

Gabriel de Mortillet (1821-1899) „ 1867. razaznaje ašelejensku, musterijensku,

orinjasijensku, solitrejensku i magdalenijensku kulturu

Francuska tradicija „ na rad spomenutih pionira nadovezuju se:

Denis Peyrony (1869-1954) „ abbé Breuil (1877-1961) „ François Bordes (1919-1981) „

Francuska tradicija „ J. R. Sackett razvoj istraživanja paleolitika u

Francuskoj podijelio je na tri dijela: „ Herojsko doba do 1900. „ Tradicionalno razdoblje (1900 - c. 1950.) „ Kronostratigrafski razvoj

Herojsko doba „ otkriće i prihvaćanje špiljske umjetnosti kao

djela paleolitičkog čovjeka „ de Mortillet na temelju klasifikacije alatki razlikuje ašelejen, musterijen, solitrejen, i magdalenijen „ primjenjuju se principi stratigrafskog iskopavanja „ uspostavlja se kronologija u odnosu na kvartarne studije Agassiza, Pencka i Brücknera

Tradicionalno razdoblje „ revidiraju se ranije de Mortilleove podjele „ abbé Breuil dodaje orinjasijen kao

gornjopaleolitičku industriju prije solitrejena, a poslije musterijena

Kronostratigrafsko razdoblje „ proučavanje mikrostratigrafije dovodi do revizije

mnogih tradicionalnih okvira, što je kombinirano sa standardiziranim tipologijama F. Bordesa i D. de Sonneville-Bordes i J. Perrota „ dvije francuske regije važne su u ovim razdobljima:

riječne terase Somme i Seine na sjeveru i Périgord koji je danas administrativno dio Dordogne, koja zauzima središnji dio Akvitanije „ Les Eyzies: Le Moustier, La Madelaine, La Ferrassie, Laugerie-Haute, Abri Pataud, Combe Grenal, etc.

dva događaja imala su snažne reperkusije na proučavanje europskog paleolitika: 1. utvrđivanje pleistocenske stratigrafije utemeljene na dubokomorskim bušenjima morskog tla, čime je utvrđeno ne manje od 8 glacijalnih/interglacijalnih ciklusa u posljednjih 700000 godina; tim je uzdrmana podjela koju su uspostavili Penck i Bruckner 1909. g., a koja donosi samo 4 glacijalne epizode tijekom cijelog pleistocena 2. bogatstvo nalaza koji dolaze iz Afrike

Obitelj Leakey „ Louis Leakey (1903-1972) rođen u obitelji

britanskih misionara u Keniji „ vjerovao je da su se ljudi razvili u Africi „ 1959. potvrđene su njegove teorije „ njegova supruga Mary (1913-1996.) otkriva 1,8 milijuna godina staru lubanju Zihnjantropus boiseia u kanjonu Olduvai u Tanzaniji „ Richard Leakey, njihov sin, nastavlja obiteljsku tradiciju

Primjena prirodnih znanosti u arheologiji „ 1949. Willard Libby (1908-1980.) američki

kemičar – datiranje pomoću radioaktivnog ugljika (14C) „ Lewis Binford i Nova arheologija

„ zanimanja i ideologije različitih društava u

kojima se arheologija egzistira utječu na samu arheologiju „ primjer: američka arheologija 60-ih godina 20. stoljeća (Nova arheologija) „ aktualne teme: rast populacije, njegov utjecaj na okoliš „ odraz u arheologiji: interpretacija prošlosti kroz ekološke i okolišne modele (Julian Steward, Gordon Willey, Grahame Clark)

Kulturna ekologija „ jedan od pristupa u pokušaju objašnjavanja

mehanizama promjene „ izuzetno utjecajna u sjevernoameričkoj arheologiji 1940-ih i 1950-ih godina „ jedan od glavnih uzroka promjena u ljudskoj kulturi i društvu je odgovor tih društava na izazove i prilike u okolišu „ Julian Steward (1902-1972.), Leslie White (1900-1975.), Gordon Willey (1913-2002.)

„ Karl Butzer kulturnu ekologiju je opisao kao:

“how people live, doing what, how well, for how long, and with what human and environmental constraints”

„ oponenti kulturne ekologije ističu premalu

ulogu pojedinca kao faktora promjena „ agency theory „ pojedinac je, iako u velikoj mjeri ograničen tradicijom, normama i vjerovanjima društva u kojem živi, sposoban dovesti do promjena i postići određeni cilj, naravno s ograničenjima

Mehanizmi i obrasci promjene „ pored kulturne ekologije i agency theory koje

su generalni interpretacijski okviri arheolozi proučavaju i specifične mehanizme promjene inovacija „ difuzija „ oponašanje „ migracija „

Inovacija „ pojava novih artefakata ili tehnika „ ova poboljšanja obično se pojavlju iz tehnologija koje već

postoje, a razvijene su za drugu svrhu „ prijenos znanja u novu domenu koja omogućava inovativnost

Difuzija „ kulturni kontakt „ prijateljski ili neprijateljski

Oponašanje „ društva često prihvaćaju osobitosti ili značajke

susjednih društava u kontekstu rivaliteta ili natjecanja „ preuzimanje pisma ili ikonografije

Migracija „ rano 20. st. – mnogi primjeri promjene objašnjavani su kroz

ovaj mehanizam „ novi tip keramike, novi socijalni i ekonomski oblici „ dolazak novih ljudi i zamjena ili “stapanje” postojeće populacije s pridošlom „ teško vidljiva u arheološkom materijalu

Prekretica „ 60-te godine prestavljaju prekretnicu u

razvoju arheologije „ nezadovoljstvo „ ne tehnikama iskopavanja, niti primjenom različitih znanstvenih procedura, nego zaključcima koji iz njih proizlaze „ Walter W. Taylor (1948.) u A Study of Archaeology donosi neke prigovore, kao i Gordon Willey i Philip Philips u Method and Theory in American Archaeology

„ inzistiranje na primjeni prirodnih znanosti u

arheologiji rezultat je rastućeg zanimanja za znanost, razvoja novih tehnologija „ procesualisti: eksplicitne formulacije pretpostavki i njihovo testiranje teže otkrivanju univerzalnih zakona koji objašnjavaju ljudsko ponašanje

„ kao glavni nedostatak tradicionalne arheologije

navodi se izostanak objašnjenja, osim migracija i pretpostavljenih utjecaja „ iz ovog nezadovoljstva u SAD-u se rađa New Archaeology (Processual Archaeology) „ nije dovoljno utvrditi da se nešto dogodilo nego razumjeti zašto se dogodilo i kako „ velika pažnja pridaje se formacijskim procesima, tj procesima koji su doveli do preživljavanja arheoloških nalaza i formiranja konteksta u kojem ih pronalazimo

Predstavnici „

Lewis Binford, Kent Flannery

„

Velika Britanija: David L. Clarke (1937-1976.) Analytical Archaeology (1968) zagovara primjenu sofisticiranih kvantitativnih metoda; koristi ideje iz drugih područja, npr. iz geografije

„

tradicionalna vs procesualistička arheologija opisivanje

priroda arheologije

objašnjenje

induktivno

zaključivanje

deduktivno

autoritet

vrednovanje

testiranje

akumuliranje podataka kvalitativni pesimistički

fokus istraživanja pristup

razvijanje projekta kvantitavni

okvir

optimistički

Michael Schiffer

C- transforms N- transforms

C-transforms

„ kulturni transformacijski procesi „ odnose se na ljudske aktivnosti

(kako je nalazište nastalo, kako je korišteno, kako su artefakti bili čuvani ili odbačeni, položeni u grobove)

N-transforms „ prirodni transformacijski procesi „ (raspadanje, geološki poremećaji,

naplavljivanje etc.)

Middle Range Theory

„ pokriva prostor i poveznica je između

arheološkog materijala i zaključaka koji na temelju njega mogu biti donešeni

Etnoarheologija

„ proučavanje tradicionalnih društava „ kako bi njihove aktivnosti bile prezenetirane u

arheološkom kontekstu „ Lewis Binford Nunamiut Ethnoarchaeology (1978)

Eksperimentalna arheologija „ eksperimentalna arheologija, kao i MRT i

etnoarheologija, teži povezivanju i objašnjavanju arheoloških nalaza i aktivnosti koje su ih stvorile „ John Morton Coles Experimental archaeology (1979) „ Stjepan Vuković

Postprocesualistička arheologija „ 80-te godine 20.st. „ nema objektivnog znanja o prošlosti „ kritizira deduktivni pristup procesualista „ najistaknutiji predstavnik Ian Hodder

„ feministička arheologija (uloga žena u

prošlosti, kao i danas u arheologiji) „ arheologija etniciteta i identiteta (materijalna kultura kao pokazatelj zajedničke pripadnosti ili posebnosti „ multivocality – ideja prema kojoj arheolozi ne bi trebali težiti jednom službenom tumačenju prošlosti nego prihvatiti brojne alternativne interpretacije

„ dovodi do šireg prepoznavanja važnosti

simbolizma, sustava vjerovanja i pojedinca u društvu

Prapovijesna arheologija u Hrvtskoj „ 2 smjera razvoja:

iz humanističkih znanosti (Šime Ljubić, Josip Brunšmid, Viktor Hoffiler) „ iz prirodnih znanosti (Dragutin GorjanovićKramberger) „

Dragutin Gorjanović-Kramberger (1856-1936) „ Der diluviale Mensch

von Krapina in Kroatien: ein Beitrag zur Paläoanthropologie (1906) „ Život i kultura diluvijalnog čovjeka iz Krapine u Hrvatskoj (1913) „ prvo znanstveno proučavanje paleolitika

Hrvatska

„ Hrvatsko zagorje „ Istra i Kvarner „ Dalmacija „ Slavonija

Hrvatsko zagorje Krapina Vindija Velika pećina Veternica (južna strana Medvednice)

Krapina „ istraživanja 1899-1905. „ asistent Stjepan Osterman „ izvrsna metodologija iskopavanja za svoje

vrijeme (stratigrafija, horizontalna distribucija nalaza) „ litičku industriju pripisuje musterijenu „ Riss/Würm interglacijal

Vindija „ Stjepan Vuković 1928.

„ „ „ „

prvi put dolazi na nalazište sljedećih 30 godina iskopava u Vindiji Mirko Malez (19241990) iskopavanja traju od 1974 -1986. reinterpretacije iskopanog arheološkog materijala I. Karavanića

Velika pećina, Veternica

Velika pećina (Mačkova špilja) 1948 – 1970. Veternica – otkrivena 1951. – istraživana u više navrata

Istra i Kvarner „ istraživanja M. Maleza „ iskopavanja i rekognosciranja

rekognosciranje: područje Učke i Ćićarije „ iskopavanja: Šandalja (22 kampanje u razdoblju od 1962. do 1989. „ Romualdova pećina „ Lopar (Rab) „

Kvarner „ Vladimira Mirosavljevića „ Vela jama na Lošinju „ Jamina sredi na Cresu

Novija istraživanja „ suradnja Odsjeka za arheologiju Sveučilišta u

Cambridgeu s Arheološkim muzejom Istre u Puli, Odsjekom za arheologiju iz Zagreba i Zavodom za paleontologiju i geologiju kvartara HAZU pod vodstvom Prestona Miraclea

„ sustavno istraživanje, probna iskopavanja,

rekognosciranja (1995 – 2002) „ Pupićina peć, Vešanska, Šebrn, Klanjčeva, Nugljanska, Vela, nalazišta na otvorenom (Kotle, Lokve)

Dalmacija „ Š. Batović – otkrio površinske koncentracije

kamenih rukotvorina na Dugom otoku, u području Ravnih kotara (između Ljubačkog zaljeva i Posedarja) – nema iskopavanja „ B. Čečuk – špilja Kopačina (Brač) „ prva istraživanja - F. Bulić i J. Szombathy

krajem 19. st.

Dalmacija „ Vela spila na Korčuli „ zbog svoje kompleksne stratigrafije zasigurno

jedan od najznačajnihih lokaliteta na istočnojadranskoj obali „ istraživači: M. Gjivoje, Grga Novak, Božidar Čečuk, Dinko Radić

Novija istraživanja u Dalmaciji „ Z. Brusić: pećina Vlakno na Dugom otoku „ I. Karavanić:

Mujina pećina sustavna istraživanja (19952003) „ poznata u literaturi od 1978. „ Velika pećina u Kličevici (probno iskopavanje 2006.) „

Slavonija „ M. Malez i Josip Kunkera na prostoru

Požeške kotline provode terenski pregled „ zabilježene su brojne površinske koncentracije litičkih artefakata „ nema iskopavanja „ Zarilac: kratkotrajno zaštitno istraživanje

Gorski kotar „ od 2005. g. traju sustavna istraživanja

špiljskog nalazišta Zala kod Ogulina pod vodstvom I. Karavanića