Zora Puca- Moje.docx

ZORA PUCA, BIT ĆE DANA Polnoć prodjè - što me búdi U to doba iz sna mòga? - Preradović koristi lirsko ja (iako A. Flaker ističe da u romantizmu lirski S ne nastupa u ime individuuma, već u ime cijelog nacionalnog kolektiviteta Žice same zaigraše Na guslama dieda mòga, Gusle djeda moga simboliziraju pjesnikov vlastiti program. Napustit će njemački jezik i zamijeniti tuđu liru hrvatskim jezikom, narodnim glazbalom - tako se ne samo osjećajima nego i domorodnim ruhom svojih pjesama svrstati u hrvatsku književnu tradiciju Zaigraše iz tihana: Zora puca, bit će dana! – nacionalno buđenje Polnoć prodjè - još pokriva Mir preblagi dol i goru, - locus amoenus Ali lagan vietrić šaptje Od iztoka k sinjem moru, Šaptje sladko iz tihana: Zora puca, bit će dana! Polnoć prodjè - uspavana Leži morska okolica; Ali jedna od iztoka Probudjena leti ptica, Pjeva sladko iz tihana: Zora puca, bit će dana! Polnoć prodjè - još u tmini - mrak Nebo, zemlja jest i voda, - priroda Ali sieva od iztoka - prosvjetljenje Sjajna vila Slavskog roda, - snaga slavenskog naroda / kolektiva Glasi ovamo iz tihana: Zora puca, bit će dana! Zora puca, bit će dana! Okreni se k zlatnom vedru, Slavna zemljo Dalmatinska: - snaga hrvatskog naroda

Evo Zore u tvòm njedru, Da odkrije zakopana Blaga tvoja - evo dana! – počinje preporod u Dalmaciji

Zora puca, bit će dana  domoljubna pjesma  temeljni motivi: polnoć, san, žice, gusle, zora, mir, gora, vjetrić, istok, more, okolica, ptica, nebo, zemlja, voda, vila,…  govori o buđenju nacionalne svijesti, spominje i jedinstvo u slavnu prošlost  ponoć – simbol svega negativnog  Zora puca, bit će dana – simbol nade, pjesnik pobuđuje nadu u narodu da će sutra biti bolje  gradacija: „Žice same zaigrale“, „Ali lagan vjetrić šapće“, „Od istoka leti ptica“, „Glasi amo iz tihana“  promjenom ritma u zadnjoj strofi naglašava se refren, koji se sada ponavlja i na početku zadnje strofe  mijenja se i ton: lirski subjekt se izravno obraća Dalmaciji (slavna zemljo!) ukazujući na njezino duhovno buđenje – evo zore, tj. zore kao svitanja, ali i Zore dalmatinske, preporodnoga časopisa, kao glasila u kojemu se može progovoriti probuđena nacionalna svijest  ponavljanje: „Polnoć prođe“, „Zora puca, bit će dana“  personifikacija: „Ali lagan vjetrić šapće“  metafora: „Okreni se k zlatnom vedru, / Slavna zemljo dalmatinska:“  pjesnikov odnos prema narodnoj tradiciji: veliča domoljublje, domovinu, Dalmaciju  pjesnikov odnos prema Slavenima: „Sjajna vila slavskog roda“ – ponosi se time što je dio Slavena, njegove pjesme su prihvaćene