Uticaj Vjere Na Oslobodjenje Covjeka (ibn Tejmijje)

  • May 2020
  • PDF

This document was uploaded by user and they confirmed that they have the permission to share it. If you are author or own the copyright of this book, please report to us by using this DMCA report form. Report DMCA


Overview

Download & View Uticaj Vjere Na Oslobodjenje Covjeka (ibn Tejmijje) as PDF for free.

More details

  • Words: 21,603
  • Pages: 62
NAJBOLJA OPORUKA [ejhul - Islam Ibn - Tejmijje

UTICAJ VJERE NA OSLOBO\ENJE ^OVJEKA Omer Sulejman el - E{kar

Sarajevo, 2001. - 1422. H.G.

Naslov originala EL-VESIJJE EL-KUBRA Naslov prijevoda NAJBOLJA OPORUKA Autor [ejhul-Islam Ibn-Tejmijje

Naslov originala ESERUL IMAN FI TAHRIR-IL-INSAN Naslov prijevoda UTICAJ VJERE NA OSLOBO\ENJE ^OVJEKA Autor dr. Omer Sulejman el-E{kar

Prevodilac Husejn Ebu-Idris

Prevodilac Muhammed Puri{evi}

[erijatski recenzent Muhamed \uliman

[erijatski recenzent hfz. Muhammed Por~a

Lektor i korektor Mensur Had`iavdi}

DTP Kavazovi} D & T, Sarajevo, Mersad Mujagi}

Likovno-tehni~ki urednik Ned`ad Kazi} Fatih Farhat

[tampa “OKO” - Sarajevo Tira`: 30 000

Lektor i korektor Sabina Deljkovi} Omer Resulovi}

KNJIGA BROJ 8 Tre}e izdanje BESPLATNI PRIMJERAK

Izdava~ Sva prava {tampanja i izdavanja zadr`ava Visoki saudijski komitet za pomo} BiH i Kulturni centar “Kralj Fahd” u Sarajevu [TAMPANO POD POKROVITELJSTVOM ^UVARA “DVA HRAMA” KRALJA FAHDA BIN ABDUL-AZIZA AL-SAUDA, KRALJEVINE SAUDIJSKE ARABIJE

CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo UDK 297.1 Ibn - TEJMIJJE, [ejhul - Islam Najbolja oporuka / [ejhul - Islam Ibn-Temijje; (prevodilac Husein Ebu-Idris). Uticaj vjere na oslobo|enje ~ovjeka / Omer Sulejman el-E{kar; (prevodilac Muhamed Puri{evi}). - 3. izd. - Sarajevo: Visoki saudijski komitet za pomo} Bosni i Hercegovini, 1999. - 66 str.; 20 cm. - (Porodi~na biblioteka; knj. 8) Prijevod djela: El-vesijje el-kubra. Eserul iman fi tahriril-insan ISBN 9958 - 880 - 19 - 9 1. El-E{kar, Omer Sulejman 2. El-E{kar, Omer Sulejman: Uticaj vjere na oslobo|enje ~ovjeka COBISS - ID 6529286

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog

PREDGOVOR Hvala Allahu, Koji pou~ava peru, Koji ~ovjeka pou~ava onome {to ~ovjek ne zna. Hvala Allahu, Koji je one koji vjeruju iz tmina na svjetlo izveo i na pravi put ih uputio: “I doista, ovo je pravi put moj, pa se njega dr`ite i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta Njegova.” (El - En‘am, 153) Uzvi{eni Allah, tako|er, veli: “Reci: ‘Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju?‘” (Ez - Zumer, 9). Uzvi{eni tako|er veli: “Zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova i u svjetlo koje objavljujemo.” (Et - Tegabun, 8) Neka je Allahov blagoslov na U~itelja koji upu}uje najboljoj uputi: “Reci: ‘Meni je, doista, jasno ko je Gospodar moj‘” (El - En‘am, 57), na{eg Vjerovjesnika Muhammeda, sallallahu alejhi ve selleme. Najuzvi{enija znanost jeste spoznaja Allaha, a ona nas vodi spoznaji na~ina ispovijedanja vjere Njemu. [to se vi{e {iri vjerska znanost, smutnje je sve manje, a neznanje sve slabije. U hadisu se spominje: “Vrijednost alima (znalca) u odnosu na abida - pobo`njaka jeste kao vrijednost punog mjeseca u odnosu na ostale zvijezde.” Jer, najvredniji je, najuzvi{eniji i najdostojniji da bude primljen onaj ibadet koji je uskla|en i podudaran s ~asnm [erijatom. A cilj i svrha egzistencije jeste ~injenje ibadeta Allahu: “D`ine i ljude stvorio sam samo zato da Mi se klanjaju.” (Ez - Zarijat, 56) Visoki saudijski komitet raduje i ~ini mu ~ast da, po preporuci njegove visosti predsjednika Visokog saudijskog komiteta, princa Selmana b. Abdulaziza, guvernera provinicije Rijad, ponudi ovu biblioteku sastavljenu od najvrednijih kniga potrebnih muslimanu, posebno u ovom vremenu. Akcenat smo stavili na moralne vrijednosti, u~vr{}enje vjerovanja, temelje islama, kompaktnost dru{tva i njegovu etiku, te uspostavljanje spona s prvom generacijom, najodabranijom i naj~estitijom zajednicom ashaba, koji su najbolje razumijevali i primjenjivali islam, nastoje}i valorizirati na{ iman, na{a djela i razmi{ljanje u svjetlu njihovog odnosa,

povezuju}i dunjaluk sa ahiretom, `ivot s onim {to slijedi poslije smrti. A to je istina koju nije mogu}e zanemariti, pogotovo uzimaju}i u obzir ~injenicu da smo izgubili hiljade na{e bra}e u bosanskoj tragediji. Kuda bi nas to onda vodilo? U okrilju ~asnog tefsira, plemenitog hadisa i ~iste islamske misli, `ivimo s ovom odabranom skupinom knjiga iz serije “Biblioteka bosanske porodice”, koju nudimo odraslom i malom, mu{ku i `ensku. Svako od njih mo`e uzeti iz njih ono {to `eli u skladu s obimom znanja koje mu je Allah dao,oboru`avaju}i se spoznajom i nalaze}i pravi put pomo}u Allahova svjetla. “Ostavio sam vas na ~istoj stazi po kojoj je isto i}i no}u kao i danju, s nje skre}e samo onaj ko je propao”- veli Poslanik, a.s. “Ostavio sam vam dvije stvari: ako ih se budete pridr`avali, ne}ete zalutati nikada: Allahovu knjigu i moj sunnet” - veli Poslanik, a.s., tako|er. Molim Allaha da ovo znanje bude od koristi, da ga u~ini blagoslovljenim i trajnim dobrim djelom i da nagradi svakog ko je u~estvovao u izlasku na vidjelo ove biblioteke, prevo|enju djela, pripremanju za {tampanje, distribuciji, kao i onog ko se njome okoristi, najboljom nagradom. On ~uje dove i odaziva se. Direktor Regionalnog ureda Visokog saudijskog komiteta za Evropu Naser b. Abdurrahman es - Saeed

DOVA Gospodara Uzvi{enog molim da ovim prevodom nagradi moje roditelje koji su upotpunili svoje dobro~instvo prema meni. Allaha molim da ih Svojom milo{}u obaspe i da im D`ennet kona~nim boravi{tem u~ini. Amin! Prevodilac

Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu! Zahvaljujem Allahu, osim Kojeg drugog boga nema. On je svemogu}i i jedino je On hvale dostojan. Neka je Njegov blagoslov na zadnjeg od svih poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, koji je od poslanika bio najplemenitiji i Allahu, d`elle {anuhu, najbli`i. I neka je spas i mir njegovoj porodici i njegovim drugovima. Pa zatim: Allah, d`elle {anuhu, poslao je Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, s uputom i pravom vjerom, koja }e nad svim vjerama dominirati. On Uzvi{eni Svom je Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, objavio Knjigu s jasnom istinom, koja potvr|uje ranije objavljene knjige. Ovom je Knjigom prava Allahova vjera usavr{ena, Njegova je blagodat ljudima upotpunjena, i zajednica koja se ove Knjige prihvatila jeste najbolja zajednica koja se ikada pojavila na tlu ovog dunjaluka. Allah, d`elle {anuhu, ovu je zajednicu u~inio nosiocem Njegove pravde me|u ljudima i zbog toga }e ovaj ummet biti svjedok protiv ljudi na Sudnjem danu. Ovaj ummet slijedi Allahovu vjeru, kojom je On poslao sve poslanike da bi ljudima dostavili [erijat. Zatim, ummet je islama izabran iznad ostalih zajednica i odlikovan je vjerozakonom i uputom kojom je On njima zadovoljan.

OSNOVE VJEROVANJA 1.Najuzvi{enija i najbolja osnova vjerovanja jeste svjedo~anstvo da nema boga mimo Allaha, d`elle {anuhu, Koji u Kur’anu ka`e: „I nismo nijednog poslanika prije tebe poslali, a da mu nismo objavili: ‚Nema boga osim Mene, pa Meni robujte.‘” (Kur‘an, 21:25) „Svakoj smo zajednici poslanika poslali - Allahu robujte, a taguta se klonite (klonite se svega {to se obo`ava mimo Allaha).” (Kur‘an, 16:36) „I pitaj o onome {to smo prije tebe objavili, da li smo naredili da se mimo Milostivom nekakvim bo`anstvima robuje!?” (Kur‘an, 43:45) „O poslanici, dozvoljenim jelima se hranite i dobra djela ~inite, Ja dobro znam {to vi radite! Ova va{a vjera - jedina je prava vjera, a Ja sam Gospodar va{, pa se Mene bojte.” (Kur‘an, 23:51-52) Tako|er, od osnova vjerovanja jeste i vjerovanje u Allahove knjige i Njegove poslanike. Uzvi{eni Allah, ka`e: „Recite: ‚Mi vjerujemo u Allaha i u ono {to se objavljuje nama, i u ono {to je objavljeno Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu, i unucima, i u ono {to je dato Musau i Isau, i u ono {to je dato vjerovjesnicima od Gospodara njihova; mi ne pravimo nikakve razlike me|u njima, i mi se samo Njemu pokoravamo.‘” (Kur‘an, 2:136) „Poslanik vjeruje u ono {to mu se objavljuje od Gospodara njegova, i vjernici - svaki vjeruje u Allaha i meleke Njegove, i knjige Njegove, i poslanike Njegove: Mi ne izdvajamo nijednog od poslanika Njegovih. I oni govore: ‚^ujemo i pokoravamo se; oprosti nam, Gospodaru na{; tebi }emo se vratiti.‘” (Kur‘an, 2:285) Od osnova islamskog vjerovanja jeste i vjerovanje u Sudnji dan u kome }e ljudi biti nagra|eni ili ka`njeni za svoja djela. Kao {to smo mogli vidjeti, Allah, d`elle {anuhu, obavijestio nas je o vjerovanju prija{njih mu’mina, te ka`e: „One koji su vjerovali, pa i one koji su bili jevreji, i kr{}ani, i Sabijci - one

14

Najbolja oporuka

koji su u Allaha i u onaj svijet vjerovali i dobra djela ~inili, - doista ~eka nagrada od Gospodara njihova; ni~ega se ne}e bojati i ni za ~im ne}e tugovati!” (Kur‘an, 2:62) Tako|er, u poglavljima „El-En’am” i „El-A’raf” i drugim mekanskim surama spomenute odredbe [erijata, poziv na robovanje samo Allahu, d`.{., i odvra}anje od {irka, nare|enje dobro~instva roditeljima i o~uvanja rodbinskih veza, ispunjenje obe}anja i pravde u govoru, zabrana zakidanja pri mjerenju, udjeljivanje sirotinji, zabrana bespravnog ubijanja, zabrana javnog i tajnog grije{enja, zabrana rasprave o vjeri bez ikakvog znanja, obaveza ispravnog ispovijedanja tevhida Allahu, d`elle {anuhu, oslanjanje samo na Allaha, d`.{., nadaju}i se Njegovoj milosti - istovremeno strahuju}i od Njegove kazne, prihvatanje Allahovog suda i ispunjavanje islamskih odredbi, i iskazivanje potpune ljubavi Allahu i Njegovom Poslaniku prije svoje porodice, imovine i ~ovjeku dragih ljudi. 2. Svjedo~iti da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Allahov Poslanik, tj. iskreno prihvatiti i slijediti njegov sunnet u svim segmentima `ivota. Allahje , d`elle {anuhu, Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, objavio Kur’an i mudrost (sunnet), a vjernicima i poslanikovim `enama naredio je da se toga pridr`avaju i da taj sunnet praktikuju. Allah, d`.{., ka`e: „Tebi Allah objavljuje Knjigu i mudrost i u~i te onome {to nisi znao.” (Kur‘an, 4:113) „Allah je vjernike milo{}u Svojom obasuo kad im je jednog izme|u njih kao poslanika poslao, da im rije~i Njegove kazuje, da ih o~isti i da ih Knjizi i mudrosti nau~i, jer su prije bili u o~itoj zabludi.” (Kur‘an, 3:164) „I pamtite Allahove ajete i mudrost, koji se kazuju u domovima va{im.” (Kur‘an, 33:34) Selefus-salih komentari{u}i ajete u kojima se spominje mudrost, sla`u se na tome da je u pitanju sunnet, jer {ta je ono {to se u domovima `ena Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kazivalo i praktikovalo ako to nije bio njegov sunnet. Zbog toga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Dat mi je Kur’an i ono sli~no njemu s njime (sunnet).” (Prenosi EbuDavud) Hasan b. Atijje, rahimehullah, ka`e: „D`ibril, alejhis-selam, dolazio je Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i podu~avao ga sunnetu kao {to ga je u~io Kur’anu.” Sunnet Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, Allahova je uputa kojoj je On podu~io ljude. Zato vidimo da bez sunneta ne bi shvatili islamske obrede ma koje vrste oni bili; npr. namaz, zekat, upravljanje prema kibli, sed`da, ruku’, post mjeseca ramazana, obavljanje had`a, itd. Bez sunneta ne bi znali na~in sprovo|enja islamskih kazni za odre|ene prestupe, ne bi znali ceremoniju vjen~anja i sve {to ona nosi sa sobom od odgovornosti, ne bi znali norme koje se odnose na nasljedno pravo, kupoprodaju i me|usobne trgova~ke odnose u zajednici. Bez sunneta

Najbolja oporuka

15

Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ne bi znali o postojanju posebnog namaza pri pomra~enju Sunca ili Mjeseca, ne bi znali o postojanju namaza kojim molimo Allaha, d`.{., da spusti ki{u, ne bi znali o d`enazi i teravih-namazu itd. Ukratko, bez sunneta ne bi znali na koji bi na~in robovali Allahu, d`elle {anuhu. Allah, d`elle {anuhu, u srca je vjernika usadio iman i u~inio ih sljedbenicima Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je rekao da Allah, d`.{., ne}e dozvoliti da se ovaj ummet slo`i na zabludi kao {to je to bio slu~aj kod prija{njih zajednica. A svakoj zajednici koja je zalutala, Allah, d`elle {anuhu, prije toga je poslao poslanika: „Svakom smo ummetu poslanika poslali - Allahu robujte, a klonite se onoga {to se obo`ava mimo Allaha.” (Kur‘an, 16:36) „A nije bilo naroda kome nije do{ao onaj koji ga je opominjao.” (Kur‘an, 35:24) Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, posljednji je poslanik nakon koga drugog ne}e biti. Allah je Uzvi{eni ovaj ummet sa~uvao od zablude i dao je ovom ummetu ljude koji }e nositi pravo znanje Kur’ana i sunneta i biti dokaz protiv neznalica i zabludjelih. Time se u~enjaci ehli-sunneta odlikuju nad „u~enjacima” prohtjeva i strasti, koji slijede samo ono {to odgovara njihovoj po`udi, i stalno se suprotstavljaju sunnetu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako prije, tako i danas.

VA@NOST JEDINSTVA Allah, d`elle {anuhu, zapovijeda slije|enje sunneta Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, a muslimane savjetuje da se svi zajedno prihvate Njegova u`eta i da se nikako ne razdvajaju. „Onaj ko se pokorava Poslaniku, pa taj se zaista pokorio Allahu.” (Kur‘an 4:80) „A Mi smo poslali svakog poslanika zato da bi mu se, prema Allahovom nare|enju, pokoravali.” (Kur‘an, 4:64) „Reci: ,Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas }e Allah voljeti i grijehe vam oprostiti.‘” (Kur‘an, 3:31) „I tako mi Gospodara tvoga, oni ne}e biti vjernici dok za sudiju u sporovima svojim tebe ne prihvate i da onda zbog presude tvoje u du{ama svojim nimalo tegobe ne osjete i dok se sasvim ne pokore.” (Kur‘an, 4:65) O jedinstvu muslimana Allah, d`.{., ka`e: „Svi se Allahova u`eta dr`ite i nikako se ne podvajajte.” (Kur‘an, 3:103)

16

Najbolja oporuka

„Uistinu! Oni koji su razdijelili vjeru svoju i postali sekte, nisi njihov ni u ~emu.” (Kur‘an, 6:159) „I ne budite kao oni koji su se razjedinili kad su im ve} jasni dokazi do{li.” (Kur‘an, 3:105) „Nare|eno im je da samo Allahu, iskreno ispovjedaju}i vjeru, robuju. Da obavljaju namaz i daju zekat, jer je to prava vjera.” (Kur‘an, 98:5) „I doista, ovo je pravi put moj, pa se njega dr`ite i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta Njegova.” (Kur‘an 6:153) „Uputi nas na pravi put, put onih kojima si blagodat darovao, ne onih koji izazivaju srd`bu protiv sebe, niti zalutalih.” (Kur‘an 1:5-7) Prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao da su jevreji ti koji su izazvali Allahovu srd`bu protiv sebe, dok su kr{}ani ti koji su zalutali. U poglavlju „El-Fatiha”, koje nije objavljeno ni u Tevratu, a ni u Ind`ilu, a ni u Kur’anu, nema sli~nog poglavlja ovom poglavlju, Allah, d`.{., nam nare|uje da Ga molimo da nas na pravi put uputi, na put onih koji su blagodat Njegovu zaradili, a ne na put onih koji su zalutali i Njegovu srd`bu izazvali, kao {to je to bio slu~aj s jevrejima i kr{}anima.

ZNA^ENJE PRAVOG PUTA „Es-sirat-ul-mustekim”, tj. pravi put, to je Allahova vjera, islam. Pravi put jeste ono {to se nalazi u Kur’anu i u metodu rada Poslanika, alejhis-selam, kojeg se pridr`avaju iskreni muslimani, tj. sljedbenici sunneta i d`em’ata. Prenosi se je da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Zaista su se prije vas sljedbenici Knjige podijelili na sedamdeset i dvije stranke, a zaista }e se i moj ummet podijeliti na sedamdeset i tri. Sve }e u Vatru osim jedne, to je d`ema’a.” (Prenosi Ahmed) U drugom predanju stoji: „Sve }e one u Vatru, osim one na ~emu sam ja i moji ashabi.” (Prenosi Tirmizi)

UMJERENOST EHLI - SUNNETA Kao {to je islamski ummet jedini me|u svim zajednicama kojeg krasi umjerenost, tako je zajednica ehli-sunneta upravo ona koju krasi odli~je umjerenosti izme|u mnogih zalutalih islamskih sekti i stranki. Muslimani su umjereni kada su u pitanju poslanici, vjerovjesnici i Allahovi dobri robovi. Oni nisu pretjerali u pogledu njih kao {to je to slu~aj s kr{}anima koji su

Najbolja oporuka

17

svoje poslanike i sve}enike mimo Allaha, d`elle {anuhu, za svoje bogove uzeli. A bilo im je nare|eno da samo Allahu Jedinom robuju. On je visoko iznad onog {to Mu pripisuju. Muslimani nisu kao jevreji, koji su zbog prevelike mr`nje prema Allahovoj poslanici svoje poslanike ubijali. Oni su ubijali one koji su im nare|ivali dobro i pravdu. A uvijek kada bi im neki poslanik dolazio s onim {to se njima nije dopadalo, u la` bi ga ugonili ili bi ga na kraju ubili. Muslimani vjeruju u Allahove poslanike, koje su pomagali u njihovoj zada}i, svoju su im ljubav poklanjali, i na putu ih istine podr`avali. I pored toga oni ih nisu obo`avali niti su ih za svoje bogove uzeli. Allah, d`elle {anuhu, ka`e: „Nije za ~ovjeka da mu da Allah Knjigu i mudrost i poslanstvo, zatim da rekne ljudima: ‚Budite robovi moji mimo Allaha‘, nego: ‚Budite u~eni i pobo`ni zato {to znate Knjigu i {to je prou~avate. I ne nare|uje vam da uzimate meleke i vjerovjesnike gospodarima. Zar da vam naredi nevjerstvo nakon {to ste bili muslimani.‘” (Kur‘an, 3:79-80) Muslimani nisu o Isau, alejhis-selam, rekli da je sin bo`iji ili da je sam bog, kao {to to tvrde kr{}ani. Muslimani o Merjemi ne ka`u da je bila bludnica kao {to to tvrde jevreji. Muslimani ka`u da je Isa, a.s., poslanik, rob i stvoren rije~ju Allahovom koju je On udahnuo u Merjemu, radijallahu anha, koju nikad nijedan mu{karac nije dodirnuo. Muslimani vjeruju da je [erijat Allahov vjerozakon koji On derogira, dopunjuje i potvr|uje kako `eli. Muslimani nisu poput jevreja, koji tvrde da Allah, d`elle {anuhu, Svoje objave ne dopunjuje niti ih pak derogira. O ovom njihovom vjerovanju Allah, d`.{., ka`e: „Re}i }e glupaci od ljudi: ‚[ta ih je odvratilo od Kible njihove prema kojoj su se okretali?‘” (Kur‘an, 2:142) „A kada im se ka`e: ‚Vjerujte u ono {to vam Allah objavljuje!‘ - oni odgovaraju: ‚Mi vjerujemo samo u ono {to je nama objavljeno‘ - i ne}e da vjeruju u ono {to se poslije objavljuje, a to je istina koja potvr|uje ono {to oni imaju.” (Kur‘an, 2:91) Muslimani ne dozvoljavaju svojim u~enjacima da islamske propise mijenjaju u skladu s njihovim prohtjevima. Pa da ljudima zapovijedaju ono {to se njima prohtije, istovremeno ih odvra}aju}i od onoga {to se njima ne dopada. Takav je slu~aj s kr{}anima o kojima Allah, d`elle {anuhu, ka`e: „Uzimaju sve}enike svoje i monahe svoje bogovima mimo Allaha.” (Kur‘an, 9:31) (Kr{}ani nisu svoje monahe i sve}enike obo`avali smatraju}i ih bogovima, ve} su se njima pokorili u onome {to su im od zabranjenog dozvolili, a od dozvoljenog zabranili. To je ibadet kr{}ana njihovim sve}enicima. – Prim. prev.) Muslimani potvr|uju da je Allah, d`.{., Stvoritelj i da Njemu pripada naredba. Pa kao {to

18

Najbolja oporuka

niko osim Allaha ne mo`e stvarati, tako niko osim Njega Uzvi{enog ne mo`e ljudima odre|ivati i nare|ivati njihov sistem `ivota. Muslimani su se pokorili Allahovom nare|enju i potvr|uju Njegove rije~i u Kur’anu: „Uistinu! Allah dosu|uje {ta `eli.” (Kur‘an, 5/1) ^ovjek koji je samo obi~no stvorenje nema nikakva prava da mijenja Allahov zakon, ma koliko va`na li~nost on bio me|u ljudima. Muslimani se ne poistovje}uju s vjerovanjem jevreja, koji su Allahu, d`elle {anuhu, pripisali svojstva Njegovih stvorenja. Jevreji govore da je Allah, d`.{., siroma{an, a da su oni bogati. Rekli su da je Allah, d`elle {anuhu, {krtac, i reko{e da se nakon stvaranja nebesa i Zemlje On Uzvi{eni umorio, te je u subotu rije{io odmoriti se. Nasuprot ovim, kr{}ani su ~ovjeku pripisali svojstva Stvoritelja, te o Isau, sallallahu alejhi ve sellem, reko{e da on stvara, opskrbljuje, opra{ta, nagra|uje i ka`njava. Muslimani vjeruju u Allaha, subhanehu ve te’ala, Koji nema sudruga i Kome niko ravan nije. Ni{ta nije kao On. On je Stvoritelj, Gospodar svih svjetova. Sve je Njemu pot~injeno i sva stvorenja trebaju Njega, a On nema nikakve potrebe za njima. „Svako ko je na nebesima i na Zemlji, samo }e do}i Milostivom kao rob. Doista ih je sra~unao i pobrojao ih brojanjem. I svaki od njih do}i }e Njemu na dan kijameta, sam.” (Kur‘an, 19:93-95) Muslimani se pridr`avaju halala koji im je Allah, d`elle {anuhu, dozvolio, a klone se harama koji je Allah, d`.{., zabranio, i nisu kao jevreji, koji se toga nisu pridr`avali, te o kojima Allah, d`.{., ka`e: „I zbog te{kog nasilja jevreja mi smo im neka lijepa jela zabranili koja su im dozvoljena bila.” (Kur‘an, 4:160) Prenosi se da im je Allah, d`elle {anuhu, zabranio tri stotine {ezdeset vrsta jela, a naredio im je dvije stotine ~etrdeset i osam propisa. Sve je to bio plod njihove neposlu{nosti Allahu, d`.{.. S druge strane, vidimo kr{}ane, koji su dozvolili sve ono {to im je Allah, d`elle {anuhu, zabranio. Njima je Isa (Isus), sallallahu alejhi ve sellem, rekao da im ni{ta vi{e nije dozvoljeno nakon onoga {to im se zabranilo. Zbog toga Uzvi{eni u Kur’anu ka`e: „Borite se protiv onih koji ne vjeruju u Allaha niti u Dan posljednji, i ne zabranjuju {ta je zabranio Allah i Poslanik Njegov, i ne ispovijedaju Vjeru istine - od onih kojima je data Knjiga - dok ne dadnu d`izju poslu{no i ponizno.” (Kur‘an, 9:29) O pravim vjernicima Uzvi{eni ka`e: „Milost Moja obuhvata svaku stvar. Zato }u je upisati onima koji se budu grijeha klonili i zekat davali, i onima koji u ajete Na{e vjeruju, koji slijede poslanika, Vjerovjesnika, koji ne zna ~itati ni pisati, onog kojeg nalaze kod sebe zapisanog u Tevratu i Ind`ilu. Nare|uje im dobro, a zabranjuje im nevaljalo, i dozvoljava im dobre stvari, a zabranjuje im nevaljale, i osloba|a ih tereta

Najbolja oporuka

19

njihovog i okova koji su bili na njima. Pa koji vjeruju u njega i po{tuju ga, i poma`u ga i slijede svjetlo koje je spu{teno s njim - to su oni koji }e uspjeti.” (Kur‘an, 7:156-157) Na ovaj se na~in muslimani odvajaju od nevjernika. Isto tako se ehli-sunnet (iskreni sljedbenici vjerodostojnog sunneta) odvajaju od onih muslimana koji su se me|u sobom zbog prohtjeva i strasti razdvojili. Zbog toga ehli-sunnet vjeruju u sve ono {to je Allah, d`.{., objavio na na~in na koji je On objavio. Oni ne pori~u Allahova svojstva kao {to to ~ine neke zalutale sekte. Oni ne poistovje}uju svojstva Allaha, d`elle {anuhu, sa svojstvima Njegovih stvorenja, niti Njega upore|uju s ni{tavilom i ne pripisuju Mu nedostatke i manjkavost. To je vjerovanje nekih „islamskih” sekti. Ehli-sunnet vjeruju u ono {to je Allah, d`elle {anuhu, rekao o Sebi u Kur’anu i u ono {to je rekao Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u Hadisu. Oni ne iskrivljuju pravo zna~enje Allahovih svojstava, niti ih pori~u, a niti ih upore|uju sa svojstvima stvorenja. Pripadnici ehli-sunneta umjereni su kada je u pitanju vjerovanje i o~itovanje da samo Allahu, d`elle {anuhu, pripada stvaranje i sud. Pa oni nisu od onih koji pori~u Allahovu potpunu mo} i Njegovo upravljanje stvorenjima. A nisu ni od onih koji nered i smutnju siju smatraju}i da Allah, d`elle {anuhu, nije dao ~ovjeku slobodnu volju izbora pri vr{enju djela. Ovo vjerovanje zna~i poricanje institucije nagra|ivanja, tj. ka`njavanja ljudi zbog njihovih djela. Takvi su se ljudi poistovijetili s predislamskim mnogobo{cima, koji su rekli: „Da je Allah htio, mi ne bismo druge Njemu ravnim smatrali, a ni preci na{i, niti bismo i{ta zabranjenim u~inili.” (Kur‘an, 6:148) Ehli-sunnet vjeruju da je Allah, d`elle {anuhu, Svemogu}i Stvoritelj. U Njegovoj je ruci uputa ljudi i On upravlja njihovim srcima i okre}e ih kako On `eli. I ono {to On odredi to i biva, a ono {to nije odredio to i ne bude. Ni{ta Njega ne mo`e onemogu}iti. On je Stvoritelj svega i sva~ega. Ehli-sunnet vjeruju da ~ovjek posjeduje slobodu izbora kod svojih postupaka. Allah, d`.{., ~ovjeku je dao slobodu izbora i mo} razaznavanja izme|u dobra i zla. Allah, d`elle {anuhu, nije ~ovjeka prisilio na njegova djela, jer onaj kojeg na ne{to prinude mora raditi ono {to mu nije po volji i u ~iju ispravnost ne vjeruje. Allah, d`.{., nije nasilnik Svojim robovima, te je zbog toga u ~ovjeku stvorio slobodnu volju. Allah, d`.{., u tome nema suparnika. Ni{ta nije kao On. Ni{ta ne sli~i Njegovom Bi}u i niko ne posjeduje Njegova svojstva. Pripadnici ehli-sunneta umjereni su i kada su u pitanju Allahova imena, Njegovo obe}anje i Njegova prijetnja. Ehli-sunnet nisu poput onih (Havarid`) koji smatraju da su veliki grje{nici iz redova muslimana iza{li iz islama i da }e zauvijek biti u D`ehennemu. Ovim mi{ljenjem ti ljudi pori~u {efa’at (zauzimanje) Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kod Allaha, d`elle {anuhu, za velike grje{nike ovog ummeta. Tako|er, pripadnici ehli-sunneta nisu od onih koji smatraju da je iman pokvarenjaka i grje{nika istovjetan s imanom Allahovih poslanika i dobrih vjernika. Ti su ljudi poznati pod

20

Najbolja oporuka

imenom murd`ije, jer smatraju da dobra djela nisu dio imana i ispravne vjere. Time oni ugone u la` Allahovo ka`njavanje nevjernika i grije{nika ovog ummeta. Ehli-sunnet vjeruju da grje{nici ovog ummeta imaju u sebi osnove imana. Me|utim, njihov iman nije potpun i zbog toga ne zaslu`uju ulazak u D`ennet, a da prije toga, zbog svojih grijeha ne u|u u D`ehennem, u kojem ne}e vje~no ostati. Naprotiv, Allah, d`.{., iz D`ehennema izvest }e sve one u ~ijim je srcima bilo koliko trun imana, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, svoj {efa’at sa~uvao upravo za velike grje{nike za koje }e se zalagati na Sudnjem danu kod Allaha, d`.{. Ehli-sunnet vole i po{tuju ashabe Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, Oni nisu kao neki koji vjeruju da je Alija, radijallahu anhu, bolji od Ebu-Bekra i Omera. Tako|er, nisu od onih koji smatraju da je Alija bezgrje{ni imam, a da su ashabi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nakon njegove smrti svi postali odmetnici i grje{nici osim Alije. Neki od tih ljudi smatraju da je Alija, radijallahu anhu, poslanik ili neka vrsta bo`anstva ({to predstavlja otvoreni {irk i kufr). Ehli-sunnet nisu kao oni koji smatraju Osmana, radijallahu anhu, i Aliju, radijallahu anhu, kafirima, i koji ovu dvojicu ashaba grde na najgori mogu}i na~in. Ti ljudi smatraju kafirima i sve one koji smatraju da su Osman i Alija bili pravedni vladari islamske dr`ave. Ehli-sunnet su u svim stvarima vjere umjereni jer oni ispravno slijede Kur’an i sunnet, i sve ono na ~emu su se slo`ili prvi islamski nara{taji od muhad`ira i ensarija i svih onih koji se prihvati{e njihove upute.

Najbolja oporuka

21

OBAVEZNOST SLIJE\ENJA SUNNETA 1 Svakom se ~ovjeku zamjera na govoru u skladu s ispravnosti, tj. neispravnosti onoga {to on govori ili smatra za ispravno. Me|utim, to nije slu~aj s govorom Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, posebno kada su u pitanju kasnije generacije muslimana koje se nisu, na`alost, u potpunosti dr`ale suda Allaha, d`.{., i sunneta Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Tako|er, zanemarili su ispravno shvatanje ova dva izvora islama, i nisu obra}ali potrebnu pa`nju na va`nost razdvajanja izme|u sahih (vjerodostojnog) i daif (slabog) hadisa. Samim tim takve su ljude ophrvale strasti i pogre{na vi|enja stvarnosti odre|enih pitanja, pa je to bio dovoljan povod za razdor i razmimoila`enja me|u muslimanima. Time se otvorio jo{ jedan jaz neprijateljstva me|u sljedbenicima islama. Sve su ovo povodi koji sa sobom neminovno povla~e neznanje i nasilje, kao {to nas je o tome Allah, d`.{., obavijestio u Kur’anu: „Mi smo ponudili emanet nebesima i Zemlji i planinama, pa su se sustegli da ga ponesu i pobojali su ga se, a ponio ga je ~ovjek. Uistinu, on je nasilnik, neznalica.” (Kur‘an, 33:72) Ukoliko Allah, d`elle {anuhu, ~ovjeku podari Svoju blagodat i obdari ga znanjem i pravedno{}u, On ga je samim tim izveo iz zablude. Ka`e Uzvi{eni: „Tako mi vremena, uistinu je ~ovjek u gubitku. Izuzev onih koji vjeruju i ~ine dobra djela, i preporu~uju Istinu, i preporu~uju strpljenje.” (Kur‘an, 103:1-3) „I u~inismo ih vo|ama - upu}uju po naredbi Na{oj, po{to su bili strpljivi i u dokaze Na{e uvjereni.” (Kur‘an, 32:24)

1 Poznata je stvar da je Allah, d`elle {anuhu, odredio u islamu u~enjake koji }e sa~uvati ~isto}u i izvornost ove vjere. Ti su u~enjaci branili islam i pozivali ljude da se istog iskreno prihvate. Suprotstavljali su se svemu {to nije bilo u suglasnosti s islamom. I pored toga {to su ti u~enjaci ljubomorno ~uvali ovaj din, ne mo`e se pore}i da su samo neke njihove fetve bile zasnovane na slabim, tj. apokrifnim hadisima. To je bio povod {irenja raznih mi{ljenja koja nemaju nikakvog oslonca u Kur’anu i sunnetu. Ove stvari nisu tajna onima koji propise islama dokazuju argumentima iz Kur’ana i sunneta Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Prim. prev.

22

Najbolja oporuka

OBAVEZA RAZDVAJANJA IZME\U SAHIH I DAIF HADISA Puno je hadisa koji govore o Allahovim, d`.{., svojstvima, u raznim poglavljima hadiskih knjiga u kojima ima dosta daif (slabih) i izmi{ljenih hadisa. Ina~e, te hadise mo`emo podijeliti na dvije vrste: a) onaj govor koji se pripisuje Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a da istovremeno nema nikakve osnove u vjeri, te zbog toga je zabranjeno takve izreke uop{te i spominjati a kamoli ih pripisivati Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem; b) onaj govor koji se prenosi od Selefus-saliha ili od islamske uleme. U ve}ini slu~ajeva taj je govor istinit i ima podloge u [erijatu. Me|utim, gre{ka je u tome {to se taj govor pripisuje Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a mora se znati razlika izme|u vjerodostojnog, slabog i izmi{ljenog hadisa. Sunnet je istina i la` mu je itekako strana. Sunnet je uzvi{ena osnova islama op}enito za sve muslimane, a posebno za one koji su se sunneta ~vrsto prihvatili.

KLONI SE [EJTANOVIH ZAMKI U prethodnom je poglavlju bilo govora o tome da Allahova, d`elle {anuhu, vjera (islam) predstavlja umjerenost izme|u krajnosti i pretjerane trpeljivosti. Uzvi{eni Allah, d`.{., ne bi ne{to Svojim robovima propisao, a da mu se {ejtan u tome nije suprotstavio, i to sa dvije stvari: 1. pretjerana krajnost; 2. pretjerana trpeljivost. Poznato je da je islam vjera mimo koje Allah, d`.{., drugu vjeru ne priznaje. Zbog toga se {ejtan suprotstavio svakoj stvari islama i svemu onome {to upu}uje na islam. Svojim spletkama {ejtan je mnoge muslimane u zabludu odveo. [to je i naj~udnije, odveo je u zabludu ljude iz ovog ummeta koji se odlikuju ibadetom i bogobojazno{}u. [ejtan je te ljude do te mjere zaveo tako da ih vidimo da i pored svoje bogobojaznosti izlaze iz islama kao {to izlazi odapeta strijela iz zategnutog luka.

Najbolja oporuka

23

POJAVA HAVARID@A I NARE\ENJE BORBE PROTIV NJIH 2 Prenosi se od Alije, Ebu Se’ida el-Hudrija, Sehl b. Ebu-Hanife, Sa’da b. Ebu-Vekasa, Abdullaha b. Omera i Ibn-Mes’uda da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, spominjao havarid`e o kojima je govorio: „Ne}ete vrednovati svoj namaz koliko njihov, a ne}ete vrednovati ni svoj post i u~enje (Kur’ana) koliko njihov post i u~enje. U~it }e Kur’an, a on ne}e prelaziti njihovu klju~nu kost. Napu{tat }e islam kao strijela odapeta iz luka. Gdje god ih sretnete, ubijajte ih ili se borite protiv njih. Na Sudnjem danu onaj koji ih je ubijao kod Allaha }e imati veliku nagradu. Da ih ja sretnem, ubio bi ih kao {to je Ad3 ubijen.” (Prenosi Buhari) Ova grupa ~iju je pojavu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, najavio, ve} se u vrijeme Alije, r.a., suprotstavila ovom pravednom vladaru islamske dr`ave. Povode}i se za hadisom kojeg smo spomenuli, Alija i ostali ashabi Poslanika, borili su se protiv ove zalutale grupe ljudi.

RAFIDA I BORBA MUSLIMANA PROTIV NJIH Muslimani su se zbog gore spomenutog hadisa borili i protiv rafida ({i’ije). Rafida ({i’ije) smatraju kafirima (nevjernicima) sve muslimane - sunnije. [to je jo{ gore, kafirima smatraju Ebu-Bekra, Omera i Osmana (neka je Allah njima zadovoljan). Oni smatraju kafirima one muslimane koji vjeruju da }e se Allah, d`.{., prikazati d`enetlijama u D`ennetu. Tako|er smatraju kafirima muslimane koji vjeruju u Allahova, d`elle {anuhu, savr{ena svojstva i Njegovo odre|enje. I sve muslimane koji se suprotstavljaju njihovim novotarijama {i’ije smatraju otpadnicima od „{i’itskog” islama. Dalje, oni ne peru svoje noge pri uzimanju abdesta, ve} samo ka`iprstom i srednjim prstom potiru gornji dio nogu, odla`u iftar i namaz do pojave prvih zvijezda na nebu, stalno 2 Havarid` - ime posebne grupe ljudi koji otkazuju poslu{nost legitimnom imamu islamske dr`ave. Oni ujedno smatraju da su veliki grje{nici iz ovog ummeta kafiri (nevjernici), {to je suprotno vjerovanju s kojim je Allah, d`elle {anuhu, poslao Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, ljudima. 3 Misli se na narod Huda, a.s., koga je Allah, subhanehu ve te’ala, uni{tio zbog njihovog nevjerovanja.

24

Najbolja oporuka

sastavljaju namaze bez ikakvog razloga ili opravdanja, stalno na svim namazima u~e kunutdovu, smatraju haramom ono {to muslimani kolju jer su ti muslimani za njih kafiri. Ashabe Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, vrije|aju i nazivaju ih pogrdnim imenima (istovremeno ih smatraju}i otpadnicima od islama). Zbog toga su se muslimani, nare|enjem Allaha, d`.{., i Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, borili protiv ove otpadni~ke grupe.4

NEKI POVODI ODMETNI[TVA OD ISLAMA Op}e je poznata stvar da su u vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovih halifa postojali ljudi koji su se izja{njavali kao muslimani. Bilo je me|u njima ~ak i takvih koji su se svojim ibadetom veoma isticali nad ostalim. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je i pored toga naredio da se neki od njih ~ak i trebaju ubijati. Ako je u tom periodu to bio slu~aj, onda je logi~no zaklju~iti da u na{em vremenu ima jo{ vi{e ljudi koji su svojim postupcima iza{li iz vjere. Ima ~ak i takvih koji se prikazuju kao sljedbenici sunneta, a upravo je sunnet potpuno ~ist od njih i to zbog slijede}ih razloga: 1. pretjerivanje u vjeri, tj. pretjerana krajnost u shvatanju njenih propisa. Ovo je stvar koju je Allah, d`elle {anuhu, zabranio u Kur’anu: „O sljedbenici Knjige! Ne pretjerujte u svojoj vjeri i govorite o Allahu jedino istinu. Zaista je Mesih, Isa, sin Merjemin, poslanik Allahov i stvoren je Rije~ju Njegovom, koju je Merjemi dostavio i `ivot mu dao.” (Kur‘an, 4:171) ”Reci: ‚O sljedbenici Knjige! Ne pretjerujte u vjeri svojoj mimo Istine, i ne 4 Rafida - nazvani su ovim imenom zbog njihovog odbijanja Ebu-Bekra i Omera, neka je Allah njima zadovoljan. Nazvani su {iijama zbog njihovih izjava da su oni {iija (stranka) Alije, neka je Allah njime zadovoljan. Osniva~ ove sekte jeste Abdullah b. Sebe’, jevrej, porijeklom iz Jemena. On je ~ovjek koji je Aliji, r.a., rekao: “Ti si pravi bog“. Zbog ovih njegovih rije~i Alija, r.a., zapovjedio je da se sve pristalice ovog nevjernika spale. [ejhul islam Ibn-Tejmije, ka`e: “Abdullah ibn-Sebe’ prvi je ~ovjek koji je me|u muslimane unio nepriznavanje i odbijanje (Ebu-Bekra i Omera). Bio je munafik, nevjernik koji je sijao smutnju i nered me|u muslimanima. Poku{ao je uni{titi islam na isti na~in na koji je to u~inio i Pavle s kr{}anstvom, kada je me|u kr{}ane unio novotarije koje su bile uzrokom izvitoperivanja njihove vjere. Pavle je bio jevrej koji je licemjerno prihvatio kr{}anstvo. Tako|er je Abdullah ibn Sebe’ bio jevrej koji je me|u muslimane unio razdor i smutnju svojim direktnim u~e{}em u atentatu i ubojstvu halife Osmana, neka je Allah njime zadovoljan. Ovog su ~ovjeka slijedili ljudi koji su rekli (a i danas to govore i vjeruju): ‘Alija nije mrtav. ^ovjek koga je Ibn-Muld`em ubio nije bio Alija ve} {ejtan (u obliku Alije). Alija je uzdignut ne nebo, kao {to je i Isa, alejhi selam, uzdignut na nebo. Grom je njegov glas, a munja je njegov bi~.’ Kada slu{aju grmljavinu, oni ka`u: ‘Selamun alejke, o vladaru pravovjernih.’ Vjeruju da }e se Alija povratiti na zemlju i ispuniti je pravdom kao {to su je ‘nasilnici’ (sunnije) ispunili tiranijom.“ - “El-lewamiu’ el-behije we sewatiu elesrari el-eserije“ - Autor: Es-Sefarini

Najbolja oporuka

25

slijedite strasti ljudi koji su zabludili ranije i zaveli mnoge, i odlutali s pravog puta.‘” (Kur‘an, 5:77) Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ka`e: „Klonite se pretjerivanja u vjeri! Zaista je pretjerivanje u vjeri uni{tilo one koji su bili prije vas.” (Prenosi Nesai); 2. nesloga i podvojenost koje Allah, d`elle {anuhu, spominje u Kur’anu5; 3. „hadisi” koji se prenose od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji u stvari nisu njegov govor, ve} su la` i potvora na njega. Neznalice, slu{aju}i razne izreke koje se pripisuju Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, povjerovat }e u njih zbog svojeg neznanja i zbog skladnosti tih izreka s njihovim po`udama i strastima koje oni slijede; 4. slijepo slije|enje strasti i po`uda. Uzvi{eni Allah, ka`e: „Slijede samo pretpostavku i ono {ta `ele du{e, a ve} im je do{la uputa od Gospodara njihovog.” (Kur‘an, 53:23) O Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, Uzvi{eni ka`e: „Tako mi zvijezde kad zalazi, nije zalutao drug va{, niti zabludio. Niti govori po `elji. To je jedino objava - objavljuje se.” (Kur‘an, 53:1-4) Allah je, d`elle {anuhu, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, sa~uvao svake zablude i stranputice, tj. svakog neznanja i nasilja ({irka). Zalutali je onaj koji ne poznaje istinu, dok je u stranputici onaj {to slijedi svoje `elje i prohtjeve. Uzvi{eni je obavijestio da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ne govori po `elji svojoj ve} je to objava koju On, d`elle {anuhu, objavljuje Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem. Ja }u ovdje spomenuti osnove zabluda onih stranki koje sebe smatraju sljedbenicima sunneta, ne znaju}i da su svojim vjerovanjem i postupcima iza{li iz okvira sunneta. Samim tim pripadnici ovih stranki postaju najve}i nasilnici, tj. otpadnici ovog ummeta.

LA@NI HADISI O ALLAHOVIM, D@ELLE [ANUHU, SVOJSTVIMA Za hadise koji govore o Allahovim, d`elle {anuhu, svojstvima, a ne postoje ni u jednoj zbirci priznatih hadiskih djela se sigurno i pouzdano zna da su ti „hadisi” obi~na la` i potvora, tj. kufr. Otpadnici prenose razne „hadise” koji u skladu sa sadr`ajem nose u sebi razne vidove i oblike kufra. Jedan od „hadisa” koji ti otpadnici prenose jeste i slijede}i: „Zaista se Allah spu{ta u dolini Arefata na tamnoputoj kamili. On se tada rukuje s jaha~ima i grli pje{ake.” 5 “I ne budite kao oni koji su se razjedinili i podvojili kad su im ve} jasni dokazi do{li.“ (Kur‘an, 3:105)

26

Najbolja oporuka

Ovaj „hadis” jedna je od najgorih potvora i la`i na Allaha, d`elle {anuhu, i Njegova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. ^ovjek koji je ovo rekao jeste najve}i nevjernik, propalica i otpadnik. Ovaj „hadis” ne prenosi niko od islamske uleme. Naprotiv, islamska se ulema slo`ila na tome da je ovaj „hadis” obi~na la` i potvora na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Islamski u~enjaci ka`u da ovaj „hadis” i njemu sli~ni „hadisi” jesu plod nevjerni~kog rada protiv uleme koja se bavi hadisom Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Unose}i ove „hadise” me|u muslimane ti otpadnici govore ljudima da su to „hadisi” koje prenosi velika hadiska ulema. Tako|er, od tih „hadisa” je i slijede}i: „Poslanik je vidio svoga Gospodara na Muzdelifi kako hoda ispred had`ija odjeven u ogrta~ od sufa (vune).” Ovo su la`i i potvore onih ljudi koji ne vjeruju u Allaha i Njegova Poslanika. Od tih potvora je i slijede}a: „Zaista Allah hoda po zemlji.” A kada isti ti ljudi ugledaju neku ba{~u, ka`u: „To su tragovi Njegovih stopala.” Zatim obi~avaju prou~iti Allahove rije~i iz Kur’ana: „Zato pogledaj tragove Allahove milosti - kako On o`ivi zemlju nakon mrtvila njezina.” (Kur‘an, 30:50) I ovaj je „hadis” la` i potvora na Allaha i Njegova Poslanika. Nije Allah, d`elle {anuhu, rekao: „Pogledaj u tragove Allahovih stopala.” Tragovi Njegove milosti u ovom ajetu jeste rastinje koje ni~e iz zemlje. Svaki „hadis” koji govori o tome da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, vidio Allaha, d`elle {anuhu, svojim o~ima jo{ na dunjaluku, predstavlja la` koju niko od iskrenih muslimana na ~elu s islamskom ulemom nije rekao.

DA LI JE POSLANIK, SALLALLAHU ALEJHI VE SELLEM, VIDIO ALLAHA, D@ELLE [ANUHU Ashabi Poslanika, a. s., razi{li su se oko pitanja da li je Poslanik, a. s, vidio Allaha, d`.{., u no}i Mirad`a!? Ibn-Abbas i skupina ashaba mi{ljenja su da je Poslanik, a. s., vidio svoga Gospodara u no}i u kojoj ga je Allah, d`elle {anuhu, uzdigao k Sebi (iznad sedam nebesa). S druge pak strane, Ai{a, neka je Allah zadovoljan s njom, tvrdi da Poslanik nije vidio Allaha, d`elle {anuhu, u no}i Mirad`a. Ne prenosi se od Ai{e, radijallahu anha, ni{ta u vezi s ovom temom, a niti ga je ona upitala o tome.6 Ni njezin otac Ebu-Bekr nam ne pripovijeda ni{ta o tome. [to se ti~e „hadisa” u kojem stoji da je Ai{a pitala Ebu-Bekra da li je Poslanik, a. s., vidio

Najbolja oporuka

27

Allaha, d`elle {anuhu, te joj on odgovorio potvrdno, a ljudima je govorio da Ga nije vidio, to je obi~na la` i potvora na Ebu-Bekra, radijallahu anhu. Zbog toga Kadi Ebu-Ja’la ka`e da su predanja od imama Ahmeda razli~ita u vezi s ovim pitanjem, i kako je najispravnije re}i: - da li je Muhammed, a. s., vidio Uzvi{enog Allaha svojim o~ima?; - da li Ga je vidio o~ima svoga srca?; - vidio ga je, ali ne o~ima srca niti o~ima vida!

POSLANIK, SALLALLAHU ALEJHI VE SELLEM, NIJE VIDIO ALLAHA, D@ELLE [ANUHU, NA ZEMLJI Muslimani su se slo`ili da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije vidio Allaha, d`elle {anuhu, na Zemlji, niti je pak rekao da se On Uzvi{eni spu{ta na Zemlju. Ono {to je vjerodostojno od hadisa Poslanika, a. s., jesu njegove rije~i: „Na{ se Gospodar spu{ta na zemaljsko nebo u zadnjoj tre}ini svake no}i, pa ka`e: ‘Ko Me moli pa da mu usli{am, ko od Mene tra`i pa da mu dam, ko se od mene oprostu nada pa da mu oprostim?’” (Prenosi Buhari) „Allah se spu{ta na zemaljsko nebo, pa se ponosi Svojim robovima na Arefatu me|u Svojim melekima i ka`e: ‘Pogledajte Moje robove! Do{li su Mi pra{njavi i razbaru{eni. [ta to oni `ele? [ta to oni `ele?’” (Prenosi Muslim)7 Neki ka`u da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vidio Allaha, d`elle {anuhu, nakon njegovog silaska sa Hira’a, gdje mu je D`ibril, a. s., po prvi put dostavio objavu. To je bez ikakve sumnje gre{ka, jer Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ka`e: „I dok sam silazio (sa Hiraa) ~uo sam neki glas. Podigoh svoju glavu te vidjeh meleka koji mi je do{ao na Hiri kako sjedi na prijestolju izme|u neba i Zemlje.” (Prenose Buhari i Muslim) Iz ovog se hadisa jasno vidi da je Poslanik, a. s., rekao da je vidio meleka od kojeg se prestra{io. Me|utim, neki su rije~ melek (an|eo) pro~itali kao Melik (Vladar) i time su dokazali svoju tvrdnju da je to bio Allah, d`elle {anuhu, {to je o~ita gre{ka i zabluda. Ukratko, svi „hadisi” koji govore o Poslanikovom vi|enju Allaha, d`elle {anuhu, na 6 Naprotiv, u Muslimovoj zbirci vjerodostojnih hadisa se od Mesruka prenosi da je Ai{a, radijallahu anha, rekla: “Ja sam prva iz ovog ummeta koja je Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pitala o tome, pa mi je on odgovorio: ‘Ono {to sam vidio bio je D`ibril.’“ (Muslim 1:159) 7 “[ta to oni `ele?“ - na~in na koji se Allah, d`elle {anuhu, obra}a melekima, ne zbog neznanja ve} zbog ponosa na Svoje robove koji su se prihvatili Njegovih propisa i nare|enja.

28

Najbolja oporuka

dunjaluku, predstavljaju obi~nu la` i potvoru na Allaha, d`elle {anuhu, i Poslanika, a. s. U ovome se slo`ila sva islamska ulema i stru~njaci hadisa. A i oni koji tvrde da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vidio Allaha, d`elle {anuhu, prije smrti, takva je tvrdnja prepuna la`i i potvore jer su se svi muslimani slo`ili na tome da niko od ljudi ne mo`e na dunjaluku vidjeti Allaha, d`elle {anuhu, svojim o~ima, (a ni srcem) {to isto va`i i za poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Nuvas b. Sem’an prenosi od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je u toku govora o Ded`alu rekao slijede}e: „Znajte da niko od vas ne}e vidjeti svoga Gospodara sve dok ne umre.” (Prenosi Muslim) (Pred Sudnji dan bit }e ljudi koji }e Ded`ala smatrati svojim bogom zbog ~uda koja }e im ovaj la`ljivac prikazivati. - Prim. prev.) Ono {to vjernici iskrenih i ~istih srca mogu do`ivjeti kada se govori o Gospodaru, d`elle {anuhu, jeste hadis Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je na pitanje D`ibrila o ~estitosti (ihsan) odgovorio: „^estitost je da robuje{ Allahu kao da Ga vidi{, jer ako ti Njega ne vidi{, pa zaista On tebe vidi.” (Prenosi Buhari)

STANOVNICI D@ENNETA VIDJET ]E ALLAHA, D@ELLE [ANUHU, U D@ENNETU Vjernici }e u D`ennetu svojim o~ima vidjeti Allaha, d`elle {anuhu. Mutevatir hadisi govore o tome da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Zaista }ete vi vidjeti svoga Gospodara kao {to vidite podnevno sunce kojeg ne zaklanjaju oblaci. I vidjet }ete Ga kao {to vidite puni mjesec kojeg ne zaklanjaju oblaci, i bit }ete svjesni onoga {to vidite.” (Prenosi Buhari) „^etiri su d`enneta Firdevsa. Dva d`enneta ~ije su posude i ukrasi od zlata i ono {to je u njima. I dva d`enneta ~ije su posude i ukrasi od srebra i ono {to je u njima. A izme|u d`enetlija i gledanja u njihovog Gospodara stoji samo zastor gordosti na Njegovom licu u D`ennetu Adn.” (Prenosi Buhari) „Kada se d`enetlije smjeste u D`ennet, bit }e im re~eno: ‚O stanovnici D`enneta! Imate susret s Allahom, On `eli od vas da ga ispunite!’ Re}i }e: ‚A {ta je to (toliko va`no)? Zar nam lica nije osvijetlio, djela nam na mizanu te{kim u~inio, u D`ennet nas uveo i od vatre nas sa~uvao!?’ Tada }e On otkriti Svoj zastor i oni }e gledati u Njega. A ni{ta im ne}e ljep{e dati od gledanja u Njega. To je dodatak koji }e im se dati.” (Prenosi Muslim) Ovo su sve vjerodostojni hadisi koje su sva prija{nja islamska pokoljenja prihvatila i priznala bez ikakve polemike ili raspravljanja. Ovo su hadisi na kojima se slo`ila sva ulema

Najbolja oporuka

29

ehli-sunneta. Istinitost ovih hadisa opovrgavaju samo d`ehmije8, mu’tezilije9 i rafida: sekte koje pori~u Allahova, d`elle {anuhu, svojstva. Oni su najgora stvorenja kod Uzvi{enog Allaha.

ZABLUDA ONIH KOJI SMATRAJU DA JE POSLANIK, SALLALLAHU ALEJHI VE SELLEM, VIDIO SVOGA GOSPODARA JO[ NA DUNJALUKU Ima ljudi koji smatraju da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jo{ na dunjaluku vidio Allaha, d`elle {anuhu. To je zabluda koju smo prije objasnili. Me|utim, ima i takvih ljudi koji vjeruju da oni Allaha, subhanehu ve te’ala, vide u nekim osobama, tj. u nekim dobrim ljudima, u nekim vladarima i tome sli~no. Takvi su ljudi u ve}oj zabludi i kufru ~ak i od kr{}ana koji smatraju da se Allah, d`elle {anuhu, prikazao ljudima u liku Isaa, (Isusa) alejhis-selam. Oni su gora stvorenja od sljedbenika Ded`ala, koji }e se pojaviti neposredno pred Sudnji dan. Ded`al }e re}i ljudima da je on njihov gospodar, naredit }e nebu spu{tanje ki{e {to }e se i desiti, a zemlja }e svoje plodove odmah dati i blago }e se sa zemlje razotkriti. Upravo je od ovoga Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upozorio svoj ummet, pa ka`e: „Ljudima do Sudnjeg dana ne}e biti ve}e smutnje od Ded`ala.” (Prenosi Muslim) „Kada neko od vas sjedne u namazu, neka tra`i uto~i{te kod Allaha od ~etiri stvari i neka ka`e: ‚Allahu moj, ja se Tebi utje~em od d`ehenemske kazne, i utje~em Ti se od kaburske kazne, i utje~em Ti se od smutnje `ivota i smrti, i utje~em se Tebi od smutnje Ded`ala.’” (Prenosi Muslim) Ded`al }e za sebe tvrditi da je gospodar, stvoritelj, zbog toga }e on ljudima biti najve}a 8 D`ehmije - Zabludjela stranka ~iji je osniva~ D`ehm b. Safvan. Pori~u Allahova, d`elle {anuhu, svojstva i smatraju da je ~ovjek prinu|en na djela koja ~ini bez ikakve slobodne volje izbora. Od njihovog je vjerovanja prolaznost D`enneta i D`ehennema i smatraju da je iman puka spoznaja Allaha, d`elle {anuhu. D`ehm b. Safvan je ovo vjerovanje naslijedio od D`’ada b. Dirhema, ovaj od Ebana b. Sem’ana, a ovaj od Taluta, sina sestre Lubejd b. E’asama, prokletog sahira (jevrej) koji je podmetnuo sihr Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. 9 Mu’tezilije - Sljedbenici Vasila b. Ata i Amra b. Ubejda. Nazvani su ovim imenom zbog njihovog napu{tanja predavanja Hasana Basrija s kojim su se sukobili u vezi s pitanjem velikih grje{nika. Njihovo se (ne)vjerovanje sastoji od pet ta~aka: 1. poricanje Allahovog odre|enja; 2. poricanje Allahovih svojstva, d`elle we ‘ala; 3. Allahova, d`elle {anuhu, du`nost je ispuniti prijetnju onome kome je zaprijetio; 4. ~injenjem velikog grijeha ~ovjek izlazi iz imana, ali ne postaje nevjernik; 5. nare|uju dobro i odvra}aju od zla time {to druge prisilavaju da prihvate njihovo vjerovanje i pozivaju u borbu protiv legalno izabranih islamskih imama.

30

Najbolja oporuka

smutnja, ~ak je i Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, o njemu rekao: „Zaista je on }orav, a va{ Gospodar nije }orav. Znajte da niko od vas ne}e vidjeti svoga Gospodara sve dok ne umre.” (Prenosi Muslim) Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ovim je hadisom nagovijestio muslimanima dva znaka po kojima }e poznati svoga Gospodara, jer je znao da }e od ljudi biti i zalutalih koji }e vidjeti njihovog gospodara jo{ na dunjaluku u slici ~ovjeka ili tome sli~no. Od tih zabludjelih (nevjernika) jesu i (dervi{ke) stranke poznate pod imenom el-hululije i el-itihadije.

EL-HULULIJE I EL-ITIHADIJE To su ljudi koji vjeruju da se Allah, d`elle {anuhu, pretopio u neka bi}a, tj. u nekim predmetima. To je vjerovanje kr{}ana koji vjeruju da je Isa, sallallahu alejhi ve sellem, bog, ili kao {to vjeruju {iije da Alija, radijallahu anhu, posjeduje bo`anska svojstva, ili kao {to neki vjeruju da su se njihovi {ejhovi pretopili u Allaha, d`elle {anuhu, ili u neke lijepe „bo`anstvene” slike. Od ovih sekti ima i takvih koji vjeruju da se Allah, d`elle {anuhu, potpuno utopio u stvorenja i da je sve {to je stvorio (tj. da je sve stvoreno), dio bi}a Uzvi{enog Allaha (On je visoko iznad onoga {to mu nevjernici pripisuju). Smatraju da se Allah, d`elle {anuhu, nalazi u svemu pa i u psima, svinjama i ovodunjalu~kim prljav{tinama. Ovo vjerovanje zastupaju heretici poput Ibn-Arabija10, Ibn-Seb’ina, i Ibn-Farida. Vjerovanje svih Allahovih poslanika, vjerovjesnika, muslimana, pa ~ak i nekih sljedbenika Knjige jeste da je Allah Stvoritelj svih svjetova. On je Gospodar nebesa i Zemlje i onoga {to je izme|u njih. On je Gospodar veli~anstvenog Ar{a (prijestolja), i sva stvorenja su Njegovi robovi koji Njega trebaju a On je potpuno neovisan od njih. On je iznad nebesa, iznad Ar{a, visoko iznad svega onoga {to je Stvorio. Pa i pored toga On je sa Svojim robovima ma gdje god bili (sluhom, vidom i znanjem): „On je Taj Koji je stvorio nebesa i Zemlju u {est dana, zatim se uzdigao nad Ar{om. Zna {ta ulazi u Zemlju i {ta izlazi iz nje, i {ta se spu{ta iz neba, a {ta uzlazi u njega; i On je sa vama ma gdje bili; a Allah vidi ono {to radite” (Kur‘an, 57:4)

10 Muhjidin b. Arebi - autor poznatih djela iz oblasti tesawufa, tj. sutizma. On je rekao: “Gospodar je rob, a rob je Gospodar.“ Zbog ove izjave islamska ulema proglasila ga je otpadnikom od islama. (“Minhad`-ul-firkati en-nad`ije“ - autor: Muhammed D`emil Zejnu)

Najbolja oporuka

31

KUFR EL-ITIHADIJA GORI JE OD KUFRA JEVREJA I KR[]ANA Ti nevjernici govore da svojim o~ima vide Allaha, d`elle {anuhu, da sa Njim sjede, a neki od njih ka`u da ~ak i pri~aju sa Njim (Allah, d`. {.,visoko je iznad onoga {to Mu pripisuju). Ima ih i koji tvrde da Allaha, d`.{., vide u nekoj osobi ili li~nosti. Ovi }e se ljudi prinuditi na pokajanje, a ako odbiju da se pokaju, onda }e im se vratovi presje}i jer su kafiri - nevjernici. Oni su gori od jevreja i kr{}ana koji su rekli: „Allah je - Mesih, sin Merjemin.” (Kur‘an, 5:72) Mesih Isa, sallallahu alejhi ve sellem, plemeniti je poslanik visokog ugleda kod Allaha, d`elle {anuhu, na dunjaluku i ahiretu. Oni koji su rekli da se Isa pretopio u Allaha, d`.{., pravi su nevjernici jer su Allahu druga pripisali: „I govore: ‚Uzeo je Milostivi dijete.‘ Doista iznosite stvar stra{nu. Gotovo da se od toga nebesa rascijepe, i raspukne Zemlja, i razore brda ru{enjem, {to prizivaju Milostivom dijete! A nije Milostivom potrebno da uzima dijete. Svako ko je na nebesima i Zemlji, samo }e do}i Milostivom kao rob.” (Kur‘an, 19:8893) Pa {ta onda re}i za one koji vjeruju da su neke li~nosti i osobe dio Allaha, d`.{.!? To je jo{ gori kufr od kufra nekih {iija koji vjeruju da je Alija, radijallahu anhu, bo`anstvo. Te je ljude Alija pohapsio jo{ u vrijeme njegove vladavine. Dao im je rok od tri dana ne bi li se pokajali. Nakon {to su ovi odbili da se pokaju, Alija i jedan dio ashaba slo`ili su se oko toga da se ovi nevjernici kazne spaljivanjem. Jedino je Ibn-Abbas rekao da se oni ubiju sabljom, a ne spaljivanjem.

32

Najbolja oporuka

KULT LI^NOSTI 11 Ko vjeruje da mu neki {ejh mo`e dobaviti opskrbu mimo Allaha, d`.{., ili on prinosi `rtvu u ime tog {ejha, ili ga obo`ava ~ine}i mu sed`du, njemu ili nekom drugom, ili tra`i oprosta, sevapa ili pomo} od drugih mimo Allaha, d`elle {anuhu, ili se oslanja na nekog mimo Allaha, takve stvari ga na taj na~in izvode iz vjere i on postaje kafir jer su to svojstva kojim se odlikuje samo Gospodar Allah, d`.{. To je {irk i najve}a zabluda. Od tih }e se ljudi potra`iti da se pokaju, a ako to odbiju, izvr{it }e se egzekucija nad njima. Allah, d`.{., poslao je poslanike i njima knjige objavio sa jasnom porukom da samo Njega obo`avamo i da Mu nikog ravnim ne smatramo.

ROBOVANJE ALLAHU, D@ELLE VE ALA, OSNOVA VJERE SVIH POSLANIKA Oni koji su mimo Allaha, d`.{., druge prizivali kao {to su poklonici Sunca, Mjeseca, zvijezda, Uzejra, meleka, Lata i Uza’a, nisu vjerovali da su ta stvorenja, ustvari, Stvoritelj. Nisu vjerovali da oni spu{taju ki{u ili da oni daju da ni~u plodovi. Oni su sve to obo`avali, a, tako|er, i grobove nekih poslanika, vjeruju}i i govore}i da ih obo`avaju samo da se putem njih Allahu {to vi{e pribli`e. Smatrali su ih svojim zagovara~ima kod Allaha, d`.{. Allah, d`elle {anuhu, poslao je ljudima poslanike da im zabrane da mimo Njega nekog drugog obo`avaju i da dove samo Njemu upu}uju. Uzvi{eni ka`e: „Reci: ‚Prizivajte one koje, pored Njega, smatrate bogovima, - ali vas oni ne}e mo}i nevolje osloboditi niti je izmijeniti. Oni kojima se mole sami tra`e na~ina kako }e se {to vi{e Gospodaru svome pribli`iti, i nadaju se milosti Njegovoj i pla{e se kazne Njegove. A kazne Gospodara tvoga svako se treba ~uvati.‘” (Kur‘an, 17:56-57) „Reci: ‚Prizivajte one koje, pored Allaha, bogovima smatrate. Oni ni{ta 11 Ima ljudi koji pretjeruju u svojoj ljubavi i odanosti prema drugim ljudima. Od njih su u~inili svoje bogove i svoje idole kao {to je to slu~aj s kr{}anima koji vjeruju da je Isa, alejhisselam, sin Uzvi{enog Allaha, ili kao {to neke {iijske stranke smatraju Aliju, radijallahu anhu, za svog boga. Svako ko vjeruje da neki ~ovjek, ma koliko dobar on bio, posjeduje bo`anska svojstva koja posjeduje samo Allah, d`elle ve ala, jeste mu{rik, kafir. Prim. prev.

Najbolja oporuka

33

nemaju, ni koliko trun jedan, ni na nebesima ni na Zemlji; nemaju oni u njima nikakva udjela, i nema On me|u njima nikakva pomaga~a. I ne}e koristiti kod Njega posredovanje, izuzev kome On dopusti.‘” (Kur‘an, 34:22-23) Ovim je ajetom Allah, d`.{., obavijestio ljude da sve ono {to prizivaju mimo Njega ne posjeduje ni koliko trun vlasti jer On nema pomaga~a nikakvog i ne postoji me|u stvorenjima niko ko posjeduje mo} i snagu da bi se ljudi njime pomagali mimo Allaha, d`elle {anuhu, i niko kod Njega ne mo`e posredovati osim s Njegovom dozvolom. Uzvi{eni ka`e: „I koliko ima meleka u nebesima ~ije posredovanje ne}e ni{ta koristiti, izuzev nakon {to dopusti Allah za koga ho}e i bude zadovoljan.” (Kur‘an, 53:26) „Zar uzimaju mimo Allaha posrednike? Reci: ‚Zar iako ne vladaju ni~im, niti razumiju?‘ Reci: ‚Allahovo je svako posredovanje, Njegova je vlast nebesa i Zemlje, zatim se Njemu vra}ate.‘” (Kur‘an, 39:43-44) „I obo`avaju mimo Allaha ono {to im ne {teti niti im koristi, i govore: ‚Ovo su posrednici na{i kod Allaha!‘ Reci: ‚Obavje{tavate li Allaha o kakvoj stvari na nebesima i na Zemlji koju On ne zna!?‘” (Kur‘an, 10:18) Ibadet Allahu, d`.{., predstavlja osnovu vjerovanja s kojim je On poslao poslanike i objavio knjige: „I pitaj onog koga smo prije tebe poslali od poslanika Na{ih, jesmo li u~inili mimo Milostivog bogove da budu obo`avani? ” (Kur‘an, 43:45) „Svakoj smo zajednici poslanika poslali: „Allahu robujte, a taguta se klonite!” (Kur‘an, 16:36) „Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: ‚Nema boga osim Mene, zato samo Meni robujte.‘” (Kur‘an, 21:25)

ISPRAVNO JE VJEROVANJE TEVHID MUHAMMEDA, A. S. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pozivao je u tevhid i svoj je ummet istom podu~avao. Jednom prilikom je do{ao jedan ~ovjek kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao mu: „Kako Allah `eli, a i ti.” Poslanik mu na to odgovori: „Zar si me s Allahom izjedna~io? Reci: ‚Kako jedino Allah `eli.’” (Prenosi Ahmed) „Nemojte re}i: ‚Kako Allah `eli i Muhammed’, ve} recite: ‚Kako Allah `eli, pa zatim Muhammed.’” (Prenosi Ibn-Mad`e) Tako|er je Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, zabranio da se zaklinjemo ne~im drugim osim Allahom, d`elle {anuhu, pa ka`e: „Ko se zbog ne~ega zaklinje, pa neka se samo Allahom zaklinje ili neka {uti.” (Prenosi Buhari)

34

Najbolja oporuka

„Ko se zakune ne~im drugim, a ne Allahom, po~inio je {irk.” (Prenosi Tirmizi) „Ne uzdi`ite me kao {to su kr{}ani uzdigli sina Merjemina; pa ja sam samo rob, a vi recite: ‚Allahov rob i poslanik.’” (Prenosi Buhari) Islamska se ulema slo`ila na tome da nije dozvoljeno ~ovjeku zaklinjati se ne~im drugim mimo Allaha, d`.{., kao npr.: „Tako mi Ka’be”, „Tako mi Kur’ana”, i tome sli~no.

KABURI NISU BOGOMOLJE Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je da se kaburi pretvaraju u bogomolje, te ka`e u momentima ispu{tanja svoje plemenite du{e: „Prokletstvo je Allahovo na jevrejima i kr{}anima, grobove su svojih poslanika za bogomolje uzeli.” (Prenosi Buhari) Ai{a, radijallahu anha, ka`e: „Da nije bilo ove zabrane ljudi bi njegov grob (turbe) podigli. Me|utim, on je prezirao da mu se grob mesd`idom u~ini.” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem ka`e: „Zaista narodi koji su bili prije vas, grobove su svojih poslanika bogomoljama u~inili. Nemojte moju ku}u kao mjesto okupljanja u~initi, a i svoje ku}e nemojte u grobove pretvoriti. I donosite salavat na mene ma gdje god bili jer zaista va{i salavati sti`u do mene.” (Prenosi Ebu-Davud) Islamska se ulema sla`e u tome da je zabranjeno obavljanje namaza naspram grobova i na groblju. Tako|er je zabranjena gradnja d`amija na groblju ili naspram grobova. Od sunneta Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jeste klanjanje d`enaza-namaza muslimanima i stajanje nad njihovim kaburima u momentima ukopavanja. Uzvi{eni Allah, o munaficima ka`e: „I nijednom od njih, kad umre, nemoj molitvu obaviti, i ne stoj nad kaburom njegovim.” (Kur‘an, 9:84) Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, svoje je ashabe podu~io {ta trebaju re}i pri ulasku u groblje ili pri prolasku pored groblja: „Esselamu alejkum, stanovnici boravi{ta naroda mu’minskog. In{allah, mi }emo se sa vama susresti. Allah se smilovao prija{njima od nas i kasnijim. Molim Allaha da oprosti i nama i vama. Allahu na{, nemoj nam njihove sevape uskratiti (podari i nama sevape za djela koja ~inimo kao {to si i njih za ta djela nagradio) i nemoj nas nakon njih na ku{nju stavljati. Oprosti nama i njima.” (Prenosi Muslim)

Najbolja oporuka

35

POVODI POJAVE [IRKA Jedan od glavnih povoda obo`avanja kipova od ljudi jeste njihovo veli~anje grobova „dobrih ljudi” i obo`avanje istih. Uzvi{eni ka`e: „Pa su rekli: ‚Ne napu{tajte nipo{to bogove svoje, i ne napu{tajte nipo{to Vedda, niti Suva‘a, niti Jegusa i Nesra.‘” (Kur‘an, 71:23) U komentaru ovog ajeta stoji da su ovo imena dobrih i pobo`nih ljudi nakon ~ije su smrti ljudi iz njihovog plemena po~eli kru`iti oko njihovih grobova, a zatim, nakon toga, po~eli ih obo`avati. Zbog toga je ulema zabranila had`ijama potiranje {akama od groba Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, tako|er, i ljubljenje istog. Ako je ljubljenje i~ega dozvoljeno, onda je to ljubljenje Had`erul-esveda (jer je to od sunneta), isto tako, dozvoljeno je da se Ka’ba mo`e doticati.12

VJEROVANJE EHLI-SUNNETA O KUR’ANU Kur’an koji je objavljen Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, to je onaj Kur’an koji muslimani ~itaju i upisuju ga u njihove mushafe.13 Kur’an jeste govor Allaha, d`elle {anuhu, i ni~iji drugi, pa makar ga ljudi ~itali i dostavljali svojim pokretima i glasovima. Govor pripada onome koji je po prvi put izgovorio sadr`aj tog govora, a ne onome koji taj govor prenosi ili dostavlja. Uzvi{eni Allah, d`.{., ka`e: „Ako te neki od mnogobo`aca zamoli za za{titu, ti ga za{titi da bi saslu{ao Allahove rije~i, a potom ga otpremi na mjesto pouzdano za njega.” (Kur‘an, 9:6) Ovaj se Kur’an nalazi u Knjizi ~uvanoj, kako Allah, d`.{., ka`e: „A ovo je Kur‘an veli~anstveni, na plo~i pomno ~uvanoj.” (Kur‘an, 85:21 22) „On je, zaista, Kur‘an plemeniti u Knjizi bri`ljivo ~uvanoj.” (Kur‘an, 56:77 78) Kur’an je Allahov, d`.{., govor zapisan slovima, sa svojim zna~enjem i redoslijedom. Shvatanje kur’anskih izraza bolje je od samog pam}enja Kur’ana. Ebu-Bekr i Omer, radijallahu anhuma, govorili su: „Vi{e volimo shvatiti Kur’an nego li ga u~iti napamet.” Ali, ne smije se vjerovati da Ka’ba mo`e od ~ovjeka otkloniti {tetu niti mu kakvu korist mo`e dobaviti. Dodirivanje Ka’be treba biti iz radoznalosti i znati`elje, a nikako zbog vjerovanja da ona u sebi ima beri}eta koji ljudi dobavljaju sebi putem dodirivanja iste. (Prim. prev.) 13 Mushaf je knjiga u kojoj je sabran Kur’an. 12

36

Najbolja oporuka

Ako muslimani upisuju Kur’an u mushafe ne vokaliziraju}i pri tome ajete, dozvoljeno je. Ashabi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, upisivali su Kur’an bez ikakve vokalizacije. To zato {to su bili Arapi koji su govorili knji`evnim jezikom Kur’ana. Upravo je takve mushafe Osman, radijallahu anhu, razaslao po islamskim podru~jima u vremenu tabi’ina. Nakon toga se pro{irio dijalekt (me|u Arapima) pa su kur’anski ajeti vokalizirani crvenom tintom. Jedan dio u~enjaka je to odmah osudio smatraju}i to novotarijom, dok su neki u~enjaci rekli da je to dozvoljeno zbog potrebe koja se ukazala. Ispravno je da u tome nema nikakve {tete, naprotiv, korist od toga je o~igledna. Od toga je i potvr|ivanje istinitosti rije~i Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: „Zaista Allah govori glasom (koji se ~uje).” (Prenosi Buhari) „... I pozvat }e Adema, a. s., glasom.” (Prenosi Buhari) Ovo je vjerovanje selefu-saliha iz ovog ummeta a i vjerovanje svih imama koji su ispravno slijedili sunnet Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Islamski u~enjaci ka`u da je Kur’an Allahov, d`.{., govor koji nije stvoren ma gdje god se ~itao i upisivao. Nije dozvoljeno re}i kada ~ovjek ~ita Kur’an da je to njegovo ~itanje stvoreno, jer on ~ita objavljeni originalni Allahov govor, tj. Kur’an. Ali i ne treba re}i da to ~itanje nije stvoreno jer u to ulaze postupci ~ovjeka, a zna se da su oni stvoreni. Niko od prvih generacija islama nije rekao da su glasovi ljudi kojima ~itaju Kur’an oduvijek. Naprotiv, selefus-salih porekli su rije~i onih koji ka`u da ~ovjekov govor u kome ima Kur’ana nije stvoren. [to se ti~e onih koji ka`u da je tinta kojom su ispisane Allahove, d`.{., rije~i oduvijek, pa to su najve}e neznalice i najve}i nepoznavaoci sunneta. Allah Uzvi{eni, ka`e: „Reci: ‚Kad bi more bilo tinta da se ispi{u rije~i Gospodara moga, more bi presahlo, ali ne i rije~i Gospodara moga, pa i kad bismo donijeli sli~no njemu.‘” (Kur‘an, 18:109) Tako|er, ko pridoda ne{to sunnetu i ka`e da su izrazi ljudi oduvijek, onda je on zabludjeli novator. Isti je kao oni {to pori~u sunnet govore}i da Allah ne govori ni slovom ni glasom. Nasuprot njima oni koji govore da je papir, ko`a i dio zida Allahov govor, isti su kao oni {to ka`u da Allah nije govorio Kur’anom i nije Kur’an Njegov govor. Ovo pretjerivanje u potvr|ivanju isto je kao i pretjerivanje u poricanju. Oba su ova pretjerivanja izvan okvira sunneta i d`emata. Obaveza je re}i da ovaj Kur’an na arapskom jeziku predstavlja originalan Allahov, d`elle va ala, govor. U to spadaju kur’anska slova i njihovo zna~enje. Potvr|ujemo da ono {to se u mushafu nalazi, od njegove prve do njegove zadnje strane, jeste Kur’an, bio on vokaliziran kao danas ili nevokaliziran kao u vrijeme ashaba. Nije dozvoljeno da se me|u muslimane pro{iri smutnja novotarijom i govornom polemikom koja u sebi nema nikakve biti a ni stvarnosti. Nije dozvoljeno ubaciti u vjeru ono {to nije od nje.

Najbolja oporuka

37

OBAVEZA PO[TOVANJA ASHABA Na{a je du`nost ravnopravno po{tovati ashabe, a posebno one koji su bili bli`i Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Allah, d`elle {anuhu, je pohvalio ashabe Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i sve one {to ih u dobro~instvu slijedi{e. On, Uzvi{eni, obavijestio je da je njima zadovoljan, a i da su oni Njime zadovoljni. Na mnogim mjestima u Kur’anu Uzvi{eni ih je spomenuo, kao na primjer: „Muhammed je Allahov Poslanik, a njegovi sljedbenici su strogi prema nevjernicima, a samilosni me|u sobom; vidi{ ih kako ruku‘ ~ine i licem na tle padaju `ele}i Allahovu nagradu i zadovoljstvo, - na licima su im znaci, tragovi od padanja licem na tle. Tako su opisani u Tevratu. A i u Ind`ilu: oni su kao biljka kad izdanak svoj izbaci pa ga onda u~vrsti, i on oja~a, i ispravi se na svojoj stabljici izazivaju}i divljenje sija~a, - da bi On s vjernicima najedio nevjernike. A onima koji vjeruju i dobra djela ~ine Allah obe}ava oprost i nagradu veliku.” (Kur‘an, 48:29) „Allah je zadovoljan onim vjernicima koji su ti se pod drvetom na vjernost zakleli. On je znao {ta je u srcima njihovim, pa je spustio smirenost na njih, i nagradit }e ih skorom pobjedom.” (Kur‘an, 48:18) U Muslimovoj zbirci vjerodostojnih hadisa stoji hadis u kome Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ka`e: „Ne psujte (grdite) moje ashabe! Tako mi Onog u ^ijoj je ruci moja du{a, kada bi neko od vas udijelio zlata koliko brdo Uhud, ne bi dostigao ni polovinu {ake (onoga {to su oni udijelili).” Od Alije ibn Ebu-Taliba prenosi se da je rekao: „Najbolji ljudi iz ovog ummeta nakon Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jesu Ebu-Bekr i Omer, neka je Allah njima zadovoljan.” Poslanikovi ashabi slo`ili su se na vjernost Osmanu nakon smrti Omera, neka je Allah njima zadovoljan. Prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Hilafet po metodu poslanstva bit }e trideset godina. Zatim }e postati kraljevina.” (Prenosi Ahmed) „Prihvatite se moga sunneta (postupka) i sunneta pravednih halifa nakon mene. ^vrsto se njega dr`ite i o~njacima ga pregrizite. I ~uvajte se novotarija jer je svaka novotarija zabluda.” (Prenosi Ebu-Davud) Zadnji od pravednih vladara islamske dr`ave bio je Alija b. Ebu-Talib. Islamski u~enjaci i muslimani - sunnije slo`ili su se oko toga da treba po slijede}em redoslijedu govoriti ko je najbolji od ashaba: Ebu-Bekr, Omer, Osman i Alija. O ovom redoslijedu govori veliki broj hadisa Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koje ne}emo na ovom mjestu spominjati.

38

Najbolja oporuka

Ne ulazimo u to zbog ~ega su se ashabi razi{li u nekim stvarima jer pouzdano znamo da ima dosta potvorenih la`i kada je u pitanju neslaganje izme|u njih. Oni su svoje odluke donosili nakon dugog razmi{ljanja i razmatranja, pa ko je pogodio istinu njemu dvostruka nagrada, a ko je od njih pogrije{io bit }e mu opro{teno zbog njegovih ranijih djela. A oni nisu ~inili hr|ava djela jer je Allah, d`.{., njima odredio Njegovo dobro~instvo. Oni su najbolja generacija i nara{taj koji se ikada pojavio na ovom dunjaluku: „Najbolji su ljudi, moj nara{taj kome sam ja poslat. Pa zatim oni koji do|u iza njih.” (Prenosi Buhari) Tako|er, porodica Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pola`e pravo na na{e po{tovanje koje smo im du`ni ukazati. Allah, tebareke ve te’ala, Poslanikovoj je porodici dodijelio petinu ratnog plijena i naredio nam je da donosimo salavat i na njih kada donosimo salavat na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. U~e}i nas tome, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ka`e: „Allahu moj, smiluj se Muhammedu i porodici Muhammedovoj, kao {to si se smilovao Ibrahimu i porodici Ibrahimovoj. Ti si Hvaljeni, Veli~anstveni. I blagoslovi Muhammeda i porodicu Muhammedovu, kao {to si blagoslovio Ibrahima i Ibrahimovu porodicu.” (Prenosi Buhari) Porodica Muhammedova, sallallahu alejhi ve sellem, jesu upravo oni kojima je milostinja zabranjena. Ovo je stav [afije i imama Ahmeda ibn Hanbela jer je Poslanik, alejhis-selam, rekao: „Sadaka nije dozvoljena Muhammedu i njegovoj porodici.” (Prenosi Muslim) Allah, tebareke ve te’ala, ka`e: „Doista Allah `eli odstraniti od vas ne~isto}u, o porodico Poslanikova, i potpuno vas o~istiti.” (Kur‘an, 33:33) Neki su muslimani od prvih pokoljenja govorili da je ljubav prema Ebu-Bekru i Omeru znak iskrenog imana dok je mr`nja prema njima pravo licemjerstvo. U poznatim zbirkama poslanikovih hadisa stoji hadis u kome je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao Abbasu kada mu se ovaj po`alio na negodovanje nekih ljudi prema njemu: „Tako mi Onoga u ^ijoj je ruci moja du{a, oni ne}e u}i u D`ennet dok vas ne zavole zbog mene.” (Prenosi Tirmizi) „Zaista je Allah izabrao potomke Ismailove; zatim je izabrao potomke Kenaneta izme|u potomaka Ismailovih; a od Kenaneta je izabrao Kurej{ije; a od Kurej{ija je izabrao potomke Ha{ima; a od potomaka Ha{ima je izabrao mene.” (Prenosi Muslim) Kada je Osman, radijallahu anhu, ubijen, nastaje smutnja me|u muslimanima jer su se u tim trenucima odvojili oni koji su voljeli Osmana pa ~ak i pretjerivali u ljubavi prema njemu i po~eli su grditi Aliju jer su smatrali da je on krivac za Osmanovu smrt (ovaj slu~aj predstavlja historijsku podvalu sunnijama od njihovih neprijatelja {i’ija). Pretjeranu ljubav prema Osmanu iskazivali su stanovnici [ama, dok su pretjeranu ljubav prema Aliji pokazivali stanovnici Iraka. Kasnije su jedni po~eli osu|ivati Aliju, dok su ovi drugi osu|ivali Osmana. Nakon toga su u svom pretjerivanju oti{li toliko daleko da su po~eli psovati Ebu-Bekra i Omera. Ti su novatori bili povod velikog isku{enja muslimanima tog doba. Ono {to je ispravno u vezi s

Najbolja oporuka

39

ovim pitanjem jeste iskazivanje iskrene ljubavi i prema Osmanu i prema Aliji. Me|utim, Ebu-Bekr i Omer su u prednosti ispred njih jer ih je Allah, d`elle {anuhu, odlikovao nad ostalim ashabima zbog njihovih zasluga koje su imali jo{ na po~etku islama. Razdor i nesloga su Kur’anom zabranjeni, dok je sloga me|u muslimanima izri~ito nare|ena - mo`da je pisac mislio na rije~i Allaha, d`elle {anuhu: „Svi se Allahovog u`eta ~vrsto dr`ite i nipo{to se ne razdvajajte.” (Kur‘an, 3:103) Mu’min treba dobro provjeriti sve vijesti koje govore o ovoj temi i mora se dr`ati Allahovog u`eta ~ije su osnove znanje i pravda i iskreno slije|enje, tj. prihvatanje Kur’ana i sunneta Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Kad su rafida ({i’ije) po~eli psovati ashabe, u~enjaci su po~eli nare|ivati kazne protiv onih koji su psovali ashabe. Nakon toga su {i’ije ashabe proglasili nevjernicima o ~emu smo govorili na drugom mjestu.

MI SMO MUSLIMANI Nije dozvoljeno da se ummet razdvaja zbog onih stvari koje im Allah, d`elle {anuhu, i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nisu propisali. Primjer su toga rije~i ~ovjeka koji ka`e: „Ja sam {ekilija” ili „ja sam karfendija.” To su nazivi o kojima Allah, d`elle {anuhu, nije nikakvog dokaza objavio. U Kur’anu i sunnetu, a ni u postupcima prija{njih muslimana, nema predanja (koja dozvoljavaju muslimanu da se ponosi svojim porijeklom ili nacijom). Kada muslimana pitaju o tome, on treba odgovoriti: „Ja sam musliman koji slijedi Kur’an i sunnnet.” Prenosi se da je Muavija ibn Ebi-Sufjan pitao Abdullaha ibn Abbasa: „Slijedi{ li ti Aliju ili Osmana? ” „Ne slijedim ni Aliju ni Osmana ve} slijedim postupak Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem”, odgovori Abdullah ibn Abbas. Prija{nje su generacije govorile da sva ta slije|enja strasti vode u Vatru, dok su neki govorili: „Ne znam koja mi je Allahova blagodat ve}a, da li to {to me je uputio u islam ili to {to me je sa~uvao slijepog slije|enja ovih strasti.” Allah, d`elle {anuhu, nas je u Kur’anu nazvao muslimanima, mu’minima i Njegovim robovima. Mi se ne smijemo odre}i imena kojim nas je Allah, d`elle {anuhu, nazvao i preuzeti nadimke koje su ljudi sami sebi nadjenuli a o kojima ne nalazimo nikakvog dokaza u Kur’anu i sunnetu.

40

Najbolja oporuka

KO SU EVLIJE I KADA ^OVJEK POSTAJE EVLIJA? Ne smije niko od ljudi druge ljude dovoditi u isku{enje ovim nazivima jer su najbolji me|u njima kod Allaha, d`elle {anuhu, oni koji Ga se najvi{e boje. Allahove, d`elle {anuhu, evlije jesu svi mu’mini koji Ga se boje i u Njega vjeruju: „Nije ~estitost u tome da okre}ete lica svoja prema istoku i zapadu; ~estiti su oni koji vjeruju u Allaha, i Dan posljednji, i u meleke, i u Knjigu, i u vjerovjesnike, i koji od imetka, iako im je drag, daju ro|acima, i siro~adi, i siromasima, i putnicima - namjernicima, i prosjacima, i za otkup iz ropstva, i koji molitvu obavljaju i zekat daju, i koji obavezu svoju, kada je preuzmu, ispunjavaju, naro~ito oni koji su izdr`ljivi u neima{tini, i u bolesti, i u boju ljutom. Oni su iskreni vjernici, i oni se Allaha boje.” (Kur‘an, 2:177) Bogobojaznost je postupati po onome {to je Allah, d`elle {anuhu, naredio i napu{tanje onoga {to je On zabranio. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obavijestio je o pravom stanju Allahovih, d`elle {anuhu, evlija. U Buharijinoj zbirci vjerodostojnih hadisa od Ebu-Hurejrea prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Uzvi{eni Allah ka`e: ‚Objavio sam rat onome ko bude neprijatelj mome prijatelju. Najdra`e Meni ~ime Mi se Moj rob mo`e pribli`iti jesu farzovi. Moj rob Mi se pribli`uje nafilama sve dok ga ne zavolim, a kada ga zavolim, postanem njegov sluh kojim ~uje, njegov vid kojim vidi, njegova ruka kojom udara i njegova noga kojom hodi. Ako Me zamoli, udovoljit }u mu, a ako zatra`i Moju za{titu, za{titit }u ga.‘” Iz ovog se hadisa vidi da se pribli`avanje Allahu, d`elle {anuhu, mo`e najbolje ostvariti na dva na~ina; prvi je praktikovanjem Allahovih, d`elle {anuhu, farzova; drugi na~in se posti`e praktikovanjem nafile, tj. dobrovoljnih dobrih djela u Njegovo ime. Ova dva na~ina predstavljaju stupnjeve vjernika, onih prvih - uvijek prvih; to su oni sre}ni: „Dobri }e, zaista, u nasladama boraviti, sa divana gledati, na licima njihovim prepoznat }e{ radost sretna `ivota, dat }e im se, pa }e pi}e zape~a}eno piti, ~iji }e pe~at mo{us biti - i neka se za to natje~u oni koji ho}e da se natje~u!” (Kur‘an, 83:22-26) Allah, d`elle {anuhu, na mnogo mjesta u Kur’anu podsjetio je na ova svojstva Njegovih evlija. Evlija je svaki onaj koji vjeruje u Allaha i boji se Njega i iskreno slijedi sunnet Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Najbolja oporuka

41

MU’MINI SU POMAGA^I JEDNI DRUGIMA Allah, subhanehu ve te’ala, obavezao je mu’mine da jedni drugima budu pomaga~i i da se zajedno bore protiv kafira sa kojima trebaju biti u stalnom neprijateljstvu: „O vjernici, ne uzimajte za za{titnike jevreje i kr{}ane! Oni su sami sebi za{titnici! A njihov je i onaj me|u vama koji ih za za{titnike prihvati; Allah uistinu ne}e ukazati na pravi put ljudima koji sami sebi nepravdu ~ine. Zato ti vidi{ one ~ija su srca bolesna kako se `ure da s njima prijateljstvo sklope, govore}i: ‚Bojimo se da nas kakva nevolja ne zadesi.‘ A Allah }e sigurno pobjedu ili ne{to drugo od Sebe dati, pa }e se oni zbog onoga {to su u du{ama svojim krili, kajati, a oni koji vjeruju re}i }e: ‚Zar su to oni koji su se zaklinjali Allahom, svojom najte`om zakletvom, da su zaista s vama?‘ Djela njihova bit }e poni{tena, i oni }e nastradati. O vjernici, ako neko od vas od vjere svoje otpadne, - pa, Allah }e sigurno mjesto njih dovesti ljude koje On voli i koji Njega vole, prema vjernicima ponizne, a prema nevjernicima ponosite; oni }e se na Allahovom putu boriti i ne}e se ni~ijeg prijekora bojati. To je Allahov dar, koji On daje kome ho}e - a Allah je neizmjerno dobar i zna sve. Va{i su za{titnici samo Allah i Poslanik Njegov i vjernici koji ponizno molitvu obavljaju i zekat daju. Onaj ko za za{titnika uzme Allaha i Poslanika Njegova i vjernike - pa, Allahova strana svakako }e pobijediti.” (Kur‘an, 5:51-56) U ovim je ajetima Allah, d`elle {anuhu, naglasio da je On za{titnik i prijatelj mu’mina, a i Njegov Poslanik i vjernici su prijatelji i za{titnici tog mu’mina, bez obzira kojem plemenu, naciji ili narodu pripadao: „A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima.” (Kur‘an, 9:71) „Uistinu, koji vjeruju i isele se i bore imecima svojim i `ivotima svojim na putu Allahovom, i koji daju uto~i{te i poma`u - takvi su za{titnici jedni drugih.” (Kur‘an, 8:72) „Zaista, vjernici su bra}a, zato izmirite bra}u svoju, i bojte se Allaha, da bi vam se smilovao.” (Kur‘an, 49:10) A u hadisima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, stoji: „Primjer vjernika u me|usobnoj pa`nji, milosr|u i saosje}anju jeste primjer jednog tijela. Kada oboli jedan njegov organ, svi ostali organi mu se odazovu i pridru`e u bolu nesanicom i temperaturom.” (Prenosi Buhari) „Mu’min prema mu’minu jeste kao dijelovi jedne zgrade, jedan drugog u~vr{}uje.” „I tada on svoje prste ispreplete.” (Prenosi Muslim) „Nijedan od vas ne}e biti pravi vjernik, dok ne bude `elio svome bratu ono {to sam sebi `eli.” (Prenose Buhari - Muslim)

42

Najbolja oporuka

„Musliman je muslimanu brat; on ga ne}e o{tetiti, niti potcijeniti, niti ga ne cjedilu ostaviti.” (Prenosi Muslim) Allah, d`elle {anuhu, okarakterizirao je mu’mine kao me|usobne za{titnike i pomaga~e. U~inio ih je bra}om koja se moraju pomagati i jedni prema drugima saosje}ati. Uzvi{eni je muslimanima naredio slogu, a zabranio im je razdvajanje: „Dr`ite se Allahovog u`eta, zajedno, i ne razjedinjujte se.” (Kur‘an, 3:103) „Tebe se ni{ta ne ti~u oni koji su vjeru svoju raskomadali i u stranke se podijelili, Allah }e se za njih pobrinuti.” (Kur‘an, 6:159) Pa kako da se pored svih ovih kur’anskih i hadiskih tekstova ummet islama ponovo razdvaja i razjedinjuje. Ve}ina njih ~ak ide u krajnost kada se, brane}i svoju skupinu, neprijateljski odnosi prema drugoj skupini i to sve kao rezultat slije|enja strasti i prohtjeva bez ikakvog dokaza od Allaha, d`.{.. Uzvi{eni je proglasio Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nevinim od onih muslimana koji se ovako pona{aju. Ovo su postupci karakteristi~ni za novotare poput Havarid`a koji su napustili d`emat muslimana i dozvolili prolijevanje njihove krvi.

ALLAH, D@ELLE VE ALA, I NJEGOV POSLANIK PREDNJA^E U SVEMU Du`nost nam je davati prednost onome ~emu su Allah, d`elle {anuhu, i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dali prednost, trebamo ispoljavati iskrenu ljubav prema onome {to Allah, d`elle {anuhu, i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vole, trebamo mrziti ono {to On i Njegov Poslanik mrze, trebamo odvra}ati od onoga {to su On i Njegov Poslanik zabranili i trebamo biti zadovoljni od onoga od ~ega su Allah, d`.{., i Njegov Poslanik zadovoljni. Mi moramo stremiti ka tome da muslimani budu kao jedna ruka, to se da razumjeti iz sadr`aja ajeta i hadisa koje smo naveli); pa kako onda da neki muslimani druge muslimane progla{avaju nevjernicima ili ih smatraju onima koji su zalutali (zbog me|usobnog neslaganja o doti~nom pitanju). Mo`da je istina na strani onoga koji je nekog muslimana osudio, me|utim, ako je njegov brat musliman pogrije{io u nekoj islamskoj problematici, onda to ne mora zna~iti da je on kafir ili fasik. Naprotiv, Allah, d`.{., oprostio je zaborav i gre{ku ovom ummetu, a u Kur’anu stoji dova Poslanika i vjernika: „Gospodaru na{! Ne kazni nas ako zaboravimo ili pogrije{imo!” (Kur‘an, 2:286) A u Muslimovoj zbirci vjerodostojnih hadisa stoji da je Allah, d`elle {anuhu, rekao:

Najbolja oporuka

43

„Oprostio sam vam.” Nije dozvoljeno da se muslimani razdvajaju i da „svoje pravce” nazivaju novatorskim imenima o kojima ne postoje nikakvi dokazi iz Kur’ana i sunneta. Ovaj razdor me|u muslimanima u op}em smislu rije~i, povod je neprijateljske dominacije nad ovim ummetom. To je zato {to su muslimani otkazali pokornost Allahu, d`elle {anuhu, i Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Ovo je situacija poput rije~i Uzvi{enog: „Mi smo zavjet prihvatili i od onih koji govore: ‚Mi smo kr{}ani‘, ali su i oni dobar dio onoga ~ime su bili opominjani - izostavili, zato smo me|u njih neprijateljstvo i mr`nju do Sudnjeg dana ubacili.” (Kur‘an, 5:14) Onoga trenutka kada ljudi napuste neke Allahove, d`.{., propise i odredbe, me|u njima }e zavladati mr`nja i neprijateljstvo i propast }e zbog njihove razjedinjenosti. A kada se sakupe i slo`e, posti}i }e ono {to `ele jer je sloga (me|u muslimanima) milost, a njihovo je razila`enje kazna i patnja za njih.

NARE\IVANJE DOBRA I ODVRA]ANJE OD ZLA Blagostanje i sloga islamskog ummeta ostvarit }e se samo preko ove uzvi{ene institucije kao {to je to rekao Allah, subhanehu ve te’ala: „I neka od vas bude zajednica koja }e pozivati dobru i nare|ivati dobro, a zabranjivati nevaljalo; a ti takvi su oni koji }e uspjeti.” (Kur‘an, 3:104) Od nare|ivanja dobra jeste poziv ka slozi i razumijevanju me|u muslimanima, a od odvra}anja od nevaljalog i zla jeste zabrana razila`enja i sva|e me|u njima. Od odvra}anja od zla jeste i sprovo|enje Allahovih, d`elle {anuhu, kazni za sve one koji su iza{li iz okvira [erijata.

44

Najbolja oporuka

KAZNA PREDVI\ENA ZA ONOG KOJI VJERUJE DA NEKO OD LJUDI POSJEDUJE BO@ANSKA SVOJSTVA ILI VJERUJE DA JE NEKO BOLJI OD POSLANIKA, SALLALLAHU ALEJHI VE SELLEM Ko vjeruje da je neki ~ovjek bog ili upu}uje dovu mrtvacu ili tra`i od njega opskrbu, pomo} i uputu ili mu ~ini sed`du, tra`it }e se od tog ~ovjeka da se pokaje. Pa ako se pokaje (od tog kufra i {irka), ostavit }emo ga, u suprotnom nad njim }e se izvr{iti egzekucija. Dalje, ko vjeruje da je neko od {ejhova bolji od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ili vjeruje da ({ejh) ne mora biti pokoran Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, tra`it }e se od njega da se pokaje, u suprotnom nad njime }e se izvr{iti egzekucija. Tako|er, od onih koji vjeruju da su neke evlije u dru{tvu sa Muhammedom, sallallahu alejhi ve sellem, kao {to je Hidr bio sa Musaom, sallallahu alejhi ve sellem, (te pozivaju u potpunu pokornost tim „evlijama”) tra`it }e se da se pokaju, a ako to odbiju nad njima }e se izvr{iti egzekucija. To zato {to Hidr nije bio od ummeta Musaa, sallallahu alejhi ve sellem, niti je pak bilo nare|eno Musau da mu se pokorava. Naprotiv, Hidr je Musau, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ja poznajem znanje kojem me je Allah podu~io a koje ti ne zna{. A ti poznaje{ znanje kojem te je Allah podu~io, a ja ga ne znam.” (Prenosi Buhari) Musa, sallallahu alejhi ve sellem, bio je poslanik Izrael}ana. Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, ka`e: „Svaki je poslanik poslat svome narodu, a ja sam poslat svim ljudima.” (Prenosi Buhari) Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, jeste Poslanik ljudi i d`ina. Ko vjeruje da posjeduje bolje osobine od njega i da se on, sallallahu alejhi ve sellem, ne treba slijediti u stvarima islama, onda je dozvoljeno prolijevanje krvi tog ~ovjeka zbog njegovog kufra. Tako|er, ko muslimane proglasi nevjernicima i poziva u prolijevanje njihove krvi zbog novotarije koja se ne nalazi u Allahovoj, d`elle {anuhu, Knjizi a ni u sunnetu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, takvu osobu treba sprije~iti i kazniti je onim {to }e je zaustaviti, pa bilo to putem javne egzekucije ili oru`anim sukobom. A kada se kazne napasnici iz svih stranaka i postave se bogobojazni na mjesto koje zaslu`uju, onda to predstavlja jedan od najve}ih faktora zaslu`ivanja Allahovog, d`elle {anuhu, zadovoljstva. Samim tim ostvarit }e se blagostanje me|u muslimanima.

Najbolja oporuka

45

OBLICI NARE\IVANJA DOBRA To su svi oblici islamskih propisa i nafila kao npr. obavljanje namaza na vrijeme, klanjanje d`uma-namaza i bajrama, klanjanje sunneta, klanjanje namaza za ki{u i namaza pri pomra~enju Sunca i Mjeseca, klanjanje d`enaze, teravije i ostalih nafila. Tako|er i udjeljivanje sadake, post mjeseca ramazana i obavljanje had`a. Dalje, vjerovanje u Allaha, Njegove knjige, poslanike, Sudnji dan i vjerovanje u Njegovo odre|enje, bilo dobro ili zlo. Isto tako od oblika nare|ivanja dobra jeste i robovanje Allahu, d`elle {anuhu, kao da Ga vidi{, jer ako ti Njega ne vidi{, pa zaista On tebe vidi. Sve Allahove, d`elle {anuhu, i Poslanikove odredbe predstavljaju poziv u dobro, bez obzira da li su to radnje vidljive ili nevidljive, tj. iskrenost Allahu, d`elle {anuhu, i oslonac na Njega i iskazivanje ljubavi prema Njemu i Njegovom Poslaniku predstavlja unutra{nji do`ivljaj mu’mina (nevidljivo djelo koje samo Allah zna). Tako|er i nada u Allahovu milost i strah od Njegove kazne, strpljivost na Njegovom odre|enju, potpuno predavanje Njegovoj odredbi, istinoljubivost i ispunjavanje obaveza, pomaganje na dobro~instvu i bogobojaznosti, ~injenje dobra kom{iji, jetimu, potrebnom, putniku, supruzi, odr`avanje odnosa sa onim koji ih je s tobom prekinuo, davanje onome koji tebi ne daje i pra{tanje onom koji ti je nasilje u~inio (sve su to oblici nare|ivanja dobra). Uzvi{eni ka`e: „Nepravda se mo`e uzvratiti istom mjerom, a onoga koji oprosti i izmiri se, Allah }e nagraditi; On, uistinu, ne voli one koji nepravdu ~ine. Ne}e odgovarati onaj koji istom mjerom uzvrati za pretrpljenu nepravdu, a odgovarat }e oni koji ljude tla~e i bez ikakva osnova red na Zemlji remete; njih ~eka bolna patnja. A doista, ko se strpi i oprosti - uistinu, to je od odlu~uju}ih stvari.” (Kur‘an, 42:40-43)

ZLO KOJE JE ALLAH, D@ELLE VE ALA, ZABRANIO Najve}e zlo od kojeg su Allah, d`.{., i Njegov Poslanik, s.a.v.s, odvra}ali ljude jeste {irk. To je pripisivanje druga Allahu, d`. {., tj. upu}ivanje dove drugom mimo Njemu. Pa ima ih koji se mole Suncu i Mjesecu, meleku ili nekom poslaniku, {ejhu ili d`inu, kipu ili grobu. Ima ih koji od drugih, a ne od Allaha, d`. {., tra`e ispunjenje `elja i molbi pa ~ak im i sed`du ~ine. Sve ove, i sli~ne njima stvari, predstavljaju {irk koji je Allah, d`. {., zabranio ljudima na jezicima svih Njegovih poslanika. Uzvi{eni je zabranio ubijanje nedu`na ~ovjeka, potkradanje imovine ljudi, bilo to nasiljem ili kamatom, kao {to su to kupoprodajni oblici koje je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,

46

Najbolja oporuka

zabranio. Zakidanje pri mjerenju i neposlu{nost roditeljima, tako|er, spada u zabranjene stvari. Allah, d`elle {anuhu, zabranio je da se o Njemu govori bez ikakvog znanja, kao npr. opisati Allaha, d`elle {anuhu, svojstvima koja se ne pominju ni u Kur’anu a ni u sunnetu kao {to neki govore da Allah, d`elle {anuhu, nije iznad Ar{a ili da Ga d`enetlije ne}e vidjeti na ahiretu, da On ne govori i ne voli, i tome sli~no {to predstavlja vidljivu la` na Njega, d`.{., i Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Od ovog oblika zla je i preno{enje hadisa od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a da onaj koji prenosi ne zna vjerodostojnost hadisa. Ovdje spadaju i novotarski termini koji nisu islamom propisani. Uzvi{eni ka`e: „Zar oni da imaju ortake koji su im od vjere propisali ono {ta u njoj Allah ne dozvoljava?” (Kur‘an, 42:21) Allah, d`elle {anuhu, ljudima je propisao ibadete koje im je {ejtan kasnije zamjenio novotarijama. Primjer je toga skretanje ljudi sa robovanja Allahu, d`elle {anuhu, u robovanje kipovima i idolima. Ljudima je propisan i namaz u kome ~itaju Kur’an, ali ne samo u namazu; oni trebaju ~itati Kur’an i izvan namaza. Prva sura koja je objavljena po~inje s naredbom ~itanja: „^itaj u ime tvoga Gospodara koji stvara”, a zavr{ava se naredbom ~injenja sed`de samo Njemu Jedinom: „U~ini sed`du i pribli`avaj se (Allahu).” (Kur‘an, 96:1 i 19) Zato je najbolji zikr ~itanje Kur’ana i ~injenje sed`de: „I Kur‘an (u~i) zorom. Uistinu, u~enju Kur‘ana (namazu) u zoru mnogi prisustvuju.” (Kur‘an, 17:78) Kada su se ashabi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, okupljali, potra`ili bi da neko od njih ~ita Kur’an dok bi ostali slu{ali. Omer ibn el-Hattab obi~avao je govoriti Ebu-Musau: „Podsjeti nas na na{eg Gospodara”, tada bi Ebu-Musa ~itao, a ostali bi slu{ali. Jednom je prilikom Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prolazio pored Ebu-Musaa dok je ovaj u~io Kur’an. Sutradan mu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, re~e: „Ebu Musa! Sino} sam pro{ao pored tebe i slu{ao sam te kako u~i{ (Kur’an).” Na to Ebu-Musa re~e: „Da sam znao, jo{ vi{e bih uljep{ao svoje u~enje.” Tada mu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovori: „Allah vi{e voli slu{ati ~ovjeka koji svojim glasom uljep{ava u~enje Kur’ana negoli {to vlasnik voli slu{ati frulu svoje robinje.” (Prenosi Ahmed) A {to se nevjernika i mu{rika ti~e, njihovo je slu{anje ono {to je Allah, d`elle {anuhu, spomenuo u Kur’anu: „Molitva njihova pored Hrama svodi se samo na zvi`danje i pljeskanje rukama.” (Kur‘an, 8:35) Tako su mu{rici pljeskanje i zvi`danje pored Ka’be pretvorili u njihov ibadet. Allah, d`.{., ukorio ih je zbog toga i njihov postupak proglasio zlom koje je On zabranio. Ko ove stvari prihvati kao na~in pribli`avanja Allahu, d`elle {anuhu, poistovjetio se sa mu{ricima

Najbolja oporuka

47

Poslanikovog doba (misli se na sufije - dervi{e). Ovo nije postupak prva tri pokoljenja nakon Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

VA@NOST ^UVANJA NAMAZA Stup vjere bez kojeg se ona ne mo`e odr`ati jeste namaz. Muslimani moraju obavljati ovaj ibadet prije svih drugih oblika ibadeta. Omer ibn el-Hattab je svojim namjesnicima pisao: „Va{ najva`niji postupak za mene jeste namaz. Pa ko ga ~uva, ~uva svoju vjeru, a ko ga ne ~uva, onda su mu sva djela neza{ti}ena (propala su mu).” Namaz je prvi oblik ibadeta koji je propisan ljudima, a broj od pet dnevnih namaza jeste upravo onaj koji je Allah, d`elle {anuhu, odredio Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, u no}i mirad`a. S druge pak strane namaz je bio zadnja oporuka Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, prije negoli se Poslanik, a. s., rastavio sa dunjalukom: „Namaz, namaz! A i oni koji su u va{em posjedu.” (Prenosi Ibn-Mad`e) Namaz je prva stvar zbog koje }e ~ovjek polagati ra~un (na Sudnjem danu) i on je ibadet ~ijim napu{tanjem ~ovjek gubi vjeru. Kada se napusti namaz, onda kod ~ovjeka ne ostaje ni{ta od islama jer je namaz stup islama. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ka`e: „Najva`nija stvar islama i njegov stup jeste namaz, a njegov vrhunac jeste d`ihad na Allahovom putu.” (Prenosi Tirmizi) Allah, d`.{., ka`e: „A njih smijeni{e zli potomci, koji namaz zapusti{e i za po`udama po|o{e; oni }e sigurno zlo pro}i.” (Kur‘an, 19:59) Abdullah ibn Mes’ud ka`e: „Zapu{tanje namaza je njegovo neobavljanje na vrijeme, a ako su ga oni napustili onda su kafiri.” (Tefsir Et-Taberi) „Ustrajte u namazu (a posebno) u srednjem (ikindija).” (Kur‘an, 2:238) Ustrajnost na namazu jeste njegovo obavljanje na vrijeme kao {to je to Allah, d`elle {anuhu, rekao: „A te{ko klanja~ima, onima koji su prema svom namazu nemarni.” (Kur‘an, 107:4-5) To su oni koji stalno odla`u obavljanje namaza u njegovo vrijeme. Muslimanima je nare|eno da obavljaju namaz u skladu s njihovim mogu}nostima jer je Allah, d`elle {anuhu, rekao: „I bojte se Allaha {to vi{e mo`ete.” (Kur‘an, 64:16) Na mu’minu je da prije ulaska u namaz bude ~ist, da mu ~itanje Kur’ana u namazu bude skru{eno i pravilno i da mu ruk’u i sed`da budu ispravni. Ako nije u mogu}nosti abdestiti se, zbog bolesti ili nekog drugog razloga, onda }e uzeti tejemum, tj. zemljom }e potrati svoje lice

48

Najbolja oporuka

i ruke i klanjat }e na vrijeme ne odla`u}i vakat namaza. Tako|er, ako je uhap{enik ili je svezan, onda }e obaviti namaz u stanju u kojem se nalazi, a ako je ispred neprijatelja (~ijeg se napada boji), onda }e klanjati namaz na na~in na koji je Allah, d`elle {anuhu, objasnio: „Nije vam grijeh da namaz na putovanju skratite, i kada se bojite da }e vam nevjernici neko zlo nanijeti. Nevjernici su vam, doista, otvoreni neprijatelji. Kada ti bude{ me|u njima i kad odlu~i{ da zajedno s njima obavi{ namaz, neka jedni s tobom namaz obavljaju i neka svoje oru`je uzmu; i dok budete obavljali namaz, neka drugi budu iza vas, a onda neka do|u oni koji jo{ nisu obavili namaz pa neka i oni obave namaz s tobom, ali neka dr`e oru`je svoje i neka budu oprezni...” (Kur‘an, 4:101-102) „A u sigurnosti obavljajte namaz u potpunosti, jer vjernicima je propisano da u odre|eno vrijeme namaz obavljaju.” (Kur‘an, 4:103) Du`nost je muslimanima da i `enama i mu{karcima nare|uju namaz, pa, ~ak, i djeci trebaju nare|ivati namaz. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ka`e: „Nare|ujte im namaz kada budu imali sedam (godina); a ako od desete (godine) ne klanjaju (redovno), onda ih udarajte, tako|er, kad navr{e deset godina, razdvojite ih u postelji.” (Prenosi Ebu-Davud) Ako punoljetan ~ovjek namjerno napusti klanjanje makar jednog namaza, onda }e se od njega tra`iti da se pokaje, a ako to odbije, nad njim }e se izvr{iti egzekucija. Jedan dio uleme ka`e da }e se ubiti kao otpadnik od islama i ne}e mu se klanjati d`enaza i ne smije biti ukopan u muslimansko groblje. Drugi dio uleme, tako|er, smatra da ga treba ubiti jer je isti kao razbojnik koji presreta ljude (pa ih plja~ka). Namaz je od veoma velike va`nosti jer je on stup islama. Od svih ibadeta Allah, d`elle {anuhu, je namaz najvi{e puta spomenuo u Kur’anu i dosta ga je puta povezao sa drugim ibadetima, kao npr. sa zekatom i sabrom: „Klanjajte namaz i udjeljujte zekat.” (Kur‘an, 2:43) „Pomozite sebi strpljenjem i namazom.” (Kur‘an, 2:45) „Reci: ‚Moj namaz, i obredi moji, i `ivot moj, i smrt moja doista su posve}eni Allahu, Gospodaru svjetova, Koji nema sau~esnika; to mi je nare|eno i ja sam prvi musliman.‘” (Kur‘an, 6:162-163) „Ono {to `ele - vjernici }e posti}i, oni koji namaz svoj ponizno obavljaju, i koji ono {to ih se ne ti~e izbjegavaju, i koji milostinju udjeljuju, i koji stidna mjesta ~uvaju, - osim od `ena svojih ili onih koje su u posjedu njihovu, oni, doista, prijekor ne zaslu`uju; - a oni koji i pored toga tra`e, oni sasvim u zlu pretjeruju; i koji o povjerenim im amanetima i obavezama svojim brigu brinu, i koji namaze svoje na vrijeme obavljaju, - oni su dostojni nasljednici, koji }e D`ennet naslijediti, oni }e u njemu vje~no boraviti.” (Kur‘an, 23:1-11)

Najbolja oporuka

49

Allaha Uzvi{enog molimo da i vas i nas u~ini nasljednicima D`enneti-Firdevsa, u kome }e se vje~no boraviti. I neka je Allahov mir i spas nad vama; i zahvala pripada Allahu Uzvi{enom; i neka je blagoslov Njegov na Njegovog Poslanika, njegovu porodicu i njegove ashabe.

UTICAJ VJERE NA OSLOBO\ENJE ^OVJEKA VELI^INA IMANA „I ~arobnjaci se baci{e na tle govore}i: ‚Mi vjerujemo u Musaova i Harunova Gospodara.‘ ‚Vi ste mu povjerovali‘ - viknu faraon - ‚prije nego {to sam vam ja dopustio! On je u~itelj va{, on vas je vrad`bini nau~io i ja }u vam, zacijelo, unakrst ruke i noge va{e odsje}i i po stablima palmi vas razapeti, i sigurno }ete saznati ko je od nas u mu~enju stra{niji i istrajniji.‘ ‚Mi ne}emo tebe staviti iznad jasnih dokaza koji su nam do{li, tako nam Onoga Koji nas je stvorio!‘, odgovori{e oni ‚pa ~ini {to ho}e{; to mo`e{ samo u `ivotu na ovom svijetu! Mi vjerujemo u Gospodara na{eg da bi nam grijehe na{e oprostio i vrad`bine na koje si nas ti primorao. A Allah bolje nagra|uje i ka`njava trajnije.‘” (Prijevod zna~enja Kur‘ana, sura Ta-ha, ajet 70-73)

SLOBODA I ROBOVANJE Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, i neka je salavat i selam na Poslanika poslanog kao milost svjetovima, na njegovu porodicu, ashabe i one koji su se prihvatili njegove upute i njegova sunneta do Sudnjeg dana. Rije~ „sloboda” jeste slatka jeziku i milozvu~na u{ima prista{a „slobode”, a istovremeno tegoba i nelagodnost du{ama njenih protivnika i tuga onih koji je ne u`ivaju. „Sloboda” je poznata pri~a koja se ne prestaje opetovati kroz duga vremena; spjevali su je pjesnici, njenoj primjeni pozivani velikani i dobronamjernici, i bezbroj puta su zacrtani planovi za njeno implementiranje i ukidanje ropstva. Mnogi su ljudi `rtvovali svoje `ivote i bogatstvo na putu do slobode, a dan kada bi je postigli, proglasili bi praznikom. Koliko god prevrtali stranice

52

Najbolja oporuka

historije, gledaju}i razne narode, ne}emo na}i narod koji je smatrao ropstvo lijepim i da se iz njeg nije `elio otrgnuti ka slobodi. Krug ropstva od kojeg ~ovjek bje`i jeste vrlo tijesan i ako se on uspije izvu}i iz njega, on misli da je slobodan. Me|utim, u stvarnosti to nije izlazak na slobodu! Pa`ljivo promotriv{i, primijetit }emo sputanost okovima mrskog ropstva koje narod uop}e ne osje}a, ve} slave}i spomenuti dan, pada u novo zato~enstvo. Tako pot~injenost ~ini od ~ovjeka robu koja se prodaje i kupuje. Takav ~ovjek se ni za {ta ne pita. Njegova pot~injenost ogleda se u pokornosti ljudima poput kmetova i robova, koji se prodaju i kupuju i kojima drugi vladaju. U takvoj situaciji ~ovjek je sklon da porobljava i ponizuje, tako dr`ava kolonizira dr`avu, narod porobi narod… Kroz vijekove su postojale zajednice koje su ugnjetavale i tla~ile druge. Imu}ni su podjarmljivali slabe, pobjednici pora`ene, pot~injavaju}i ih svojim interesima, eksploatiraju}i plodove njihovog rada i bogatstva njihove zemlje. U ve}ini slu~ajeva pot~injenost dosti`e samu granicu potpune propasti nacije. „Faraon se u zemlji bio ponio i stanovnike njezine na stranke izdijelio: jedne je tla~io, mu{ku im djecu klao, a `ensku u `ivotu ostavljao, doista je smutljivac bio.” (Prijevod zna~enja Kur‘ana, sura El - Kasas, ajet 4) Savremeni svijet se nije oslobodio sablazni koja se zove pot~injenost, iako je poku{ava zaviti u lijepo ukra{eni omot. Mo}ni narodi savremenog doba su u ime civilizacije i kulture, i pod izgovorom pru`anja pomo}i bespomo}nim, pot~inili slabije. Nas muslimane pogodila je upravo ovakva ku{nja. Na{i neprijatelji su se okomili na nas; sru{ili su Osmanski hilafet, potom razdijelili islamsku dr`avu na dr`avice, crpe}i na{a dobra, ubijaju}i i poni`avaju}i na{e odli~nike! Ovaj je terorizam prisutan na podru~jima gdje `ive muslimani, a primjer toga jesu patnje muslimana Palestine, Afganistana, Filipina… itd. Svakako, narod pogo|en ovakvim isku{enjima `eli slobodu i spreman je za nju pru`iti nat~ovje~anski otpor, s druge strane, nejaki pojedinci skloni su predaji i pomirenju sa `ivotom pot~injenosti i poni`enja. Uz ovo treba spomenuti nastranosti slijepog vjerovanja kojemu se i danas odaju pojedine grupe pot~injenih naroda fanati~no ga dr`e}i i `rtvuju}i se za nj. ^ovjek je u pro{losti bio izlo`en mnogim pogre{nim predod`bama usljed nepoznavanja onoga {to ga okru`uje. On bi strepio pred spu{taju}om no}i i pojavljuju}im mjesecom, koji je osvjetljava, {to bi mu se ~inilo veli~anstvenim. Nakon no}i, bio bi ushi}en pojavom sunca koje bri{e tamu i uklanja svjetlost mjeseca i zvijezda. Tako iz dana u dan ostajao je zadivljen veli~inom ovih pojava. Potom bi stao ispred gordih i nepomi~nih planina, osje}aju}i svoju si}u{nost pred njihovom veli~inom, a kad bi se okrenuo prema obali uzburkanog mora ~iji se valovi di`u kao brda, na{ao bi se pred ~udom. U takvom stanju ~ovjek u svome bi}u formira strahopo{tovanje pred ovim stvorenjima, koja ga okru`uju sa svih strana i kao da mu nijemo govore: „Mi od tebe tra`imo da nas

Najbolja oporuka

53

obo`ava{.” Na to im se ~ovjek skru{eno pokloni pa po~ne moliti i slaviti sve {to ga okru`uje. Razvojem svijesti ~ovjek po~inje ispitivati svoje stanje, mada postoje pojedinci koji nisu otvorili svoje du{e pred bespomo}nim „bo`anstvima”, kojima su neki pot~injeni?! U tom preispitivanju razumni su do odre|ene granice mogli odolijevati da ne upadnu pod uticaj okoline, zatvaraju}i o~i i priznavaju}i svoju gre{ku. Tako bi se dr`ali dok bi imali snage, me|utim, kada posustanu i kada im nestane snage, predaju se kolote~ini zajednice. ^ak bi na tom putu `rtvovali svoje imetke i `ivote! A za{to? Upravo zbog trenutnih pogre{nih shvatanja i predstava koje su im nametnute. Allah je, d`.{., iz milosti prema ~ovjeku slao Svoje poslanike svakom narodu da bi oslobodio ~ovje~anstvo od pogre{nih obo`avanja koja zaokupljaju ljudsku svijest. Ona su se ogledala u prihvatanju odre|enih prirodnih pojava za bogove, zanemaruju}i Jedinog Allaha, d`.{. Prirodne pojave po islamskom u~enju imaju za cilj dokazivanje Allahove, d`.{., veli~ine i mo}i. One ukazuju Allahovu mo}. Stvorenja iz prirode ukazuju na pot~injenost i podre|enje Allahu, d`.{., kao njihovom Tvorcu i ona su Mu bez rezerve pokorna. Allah, d`.{., s odre|enim je ciljem stvorio Zemlju i nebesa, zatim im je rekao: „Pojavite se milom ili silom!” „Pojavljujemo se drage volje” - odgovorili su.” (Prijevod zna~enja Kur‘ana, sura Fussilet, ajet 11) Ova stvorenja obo`avaju i slave Allaha, d`.{., ~ine}i Mu sed`du i zahvaljuju}i Mu na na~in koji mi ne razumijemo. „I ne postoji ni{ta {to Ga ne veli~a, hvale}i Ga, ali vi ne razumijete veli~anje njihovo.” (Prijevod zna~enja Kur‘ana, sura El - Isra, ajet 44) „Zar ne zna{ da se i oni na nebesima i oni na Zemlji Allahu klanjaju, a i Sunce i Mjesec, i zvijezde i planine, i drve}e i `ivotinje, i mnogi ljudi, a mnogi i kaznu zaslu`uju. A koga Allah ponizi, niko ga ne mo`e po{tovanim u~initi, Allah ono {to ho}e radi.” (Prijevod zna~enja Kur‘ana, sura El - Had`d`, ajet 18) Allah, d`.{., poslao je oca svih poslanika Ibrahima, a.s., narodu koji je obo`avao zvijezde, Mjesec i Sunce. Raspravljaju}i se s njima, Ibrahim, a.s., dokazao im je da obo`avaju ono {to nije dostojno da bude obo`avano, ono {to ne posjeduje istinske bo`anske osobine niti stvarala~ku mo}. „I mi pokazasmo Ibrahimu carstvo nebesa i Zemlje da bi ~vrsto vjerovao, i kada nastupi no}, on ugleda zvijezdu i re~e: ‚Ovo je Gospodar moj.‘ A po{to za|e, re~e: ‚Ne volim one koji zalaze.‘ A kada ugleda Mjesec kako izlazi, re~e: ‚Ovo je Gospodar moj.‘ A po{to za|e, on re~e: ‚Ako me Gospodar moj na pravi put ne okrene, bit }u sigurno jedan od onih koji su zalutali.‘ A kad ugleda Sunce kako se ra|a, on uzviknu: ‚Ovo je Gospodar moj, ovo je najve}e.‘ A po{to za|e, on re~e: ‚Narode moj, ja nemam ni{ta s tim {to vi Njemu druge ravnim smatrate.

54

Najbolja oporuka

Ja okre}em lice svoje kao pravi vjernik prema Onome Koji je nebesa i Zemlju stvorio, ja nisam od onih koji Njemu druge ravnim smatraju.‘ I narod njegov se s njim raspravljao. ‚Zar da se sa mnom raspravljate o Allahu, a On je mene uputio‘ - re~e on - ‚ja se ne bojim onih koje vi Njemu ravnim smatrate, bit }e samo ono {to Gospodar moj bude htio. Gospodar moj znanjem svojim obuhvata sve. Za{to se ne urazumite?‘” (Prijevod zna~enja Kur‘ana, sura El - En‘am, ajet 75-80) Svaki je poslanik objasnio svome narodu su{tinu i smisao postojanja kosmosa, da ne bi imali la`ne predod`be i da ne bi tokom vremena zalutali u vjeri. „Me|u znamenjima Njegovim su no} i dan i Sunce i Mjesec, ne padajte licem na tle ni pred Suncem ni pred Mjesecom, ve} padajte licem na tle pred Allahom, Koji ih je stvorio.” (Prijevod zna~enja Kur‘ana, sura Fussilet, ajet 37) Me|utim, ~ovje~anstvo se zadubilo u krivovjerstvo obo`avaju}i gluhe, slijepe i nepokretne kipove, ili mrtve koji ne mogu donijeti korist, niti nanijeti {tetu, koji ne posjeduju mo} davanja, uzimanja i pro`ivljenja. Bogove su pravili vlastitim rukama, da bi im se potom klanjali i tra`ili pomo} od njih. Tako|er su svojim rukama ukopavali umrle, pa bi od njih tra`ili pomo}, a svoja ovozemaljska djela bi ~inili u njihovo ime. Allah, d`.{., slao je Svoje poslanike da oslobode ~ovje~anstvo od nastranosti koja pot~injava ljudski razum drve}u, kamenju i mrtvima. Na tom putu ulo`ili su veliki trud, prosvje}uju}i ~ovje~anstvo kroz diskusiju, razne primjere i pretrpjev{i mnoga isku{enja i neda}e. „On je rekao: ‚Da li vas ~uju kada se molite ili da li vam mogu koristiti ili na{koditi?‘ ‚Ne‘ - odgovori{e - ‚ali mi smo upamtili pretke na{e kako tako postupaju.‘” (Prijevod zna~enja Kur‘ana, sura E{ - [uara, ajet 72-74) “Oni kojima se vi pored Allaha klanjate ne mogu nikako ni mu{icu stvoriti, makar se radi nje sakupili. A ako bi im mu{ica ne{to ugrabila, oni to ne bi mogli od nje izbaviti; nejak je i onaj koji se klanja, a i onaj kome se klanja.” (Prijevod zna~enja Kur‘ana, sura El - Had`d`, ajet 73) Me|utim, ve}ina ljudi ostala je na stranputici pomiriv{i se da budu robovi idola kipova i mrtvih, i zaklinju}i se na istrajnost u svojoj zabludi. „I govore: ‚Nikako bo`anstva svoja ne ostavljajte i nikako ni Vedda, ni Suva‘a, a ni Jegusa, ni Jeuku, ni Nesra ne napu{tajte.‘” (Prijevod zna~enja Kur‘ana, sura Nuh, ajet 23) „I oni ugledni izme|u njih krenu{e: ‚Idite i ostanite pri klanjanju bogovima svojim, to je uistinu, ne{to {to se uveliko ho}e.‘” (Prijevod zna~enja Kur‘ana, sura Sa‘d, ajet 6)

Najbolja oporuka

55

Za~epili su u{i, da ne bi glas istine dopro do njihovih srca. „I kad god sam ih pozvao da im oprosti{, prste su svoje u u{i stavljali i odje}om svojom se pokrivali - bili su uporni i pretjerano oholi.” (Prijevod zna~enja Kur‘ana, sura Nuh, ajet 7) ^ovjek je uzeo za gospodara mimo Allaha, d`.{., pojedine ljude umotav{i ih u sveta~ke vijence i legende, smatraju}i da poti~u iz bo`anskih porodica i da su druga~iji po prirodi od obi~nog ~ovjeka, kao da u njihovim venama kola krv plave boje. Neki od ovih ljudi bili su poglavari koji su pot~injavali ljude svojim hirovima, dok su neki od njih bili dobri, me|utim, ljudi su ih u~inili svetim, mada oni sami to nisu `eljeli. Primjer prve grupe jeste primjer Faraona koji je za sebe tvrdio da je bo`anstvo. Narodu je govorio: „Ja sam gospodar va{ najve}i!” (Prijevod zna~enja Kur‘ana sure En - Naziat, ajet 24) „Ja ne znam da vi imate drugog boga osim mene.” (Prijevod zna~enja Kur‘ana, sura El - Kasas, ajet 38) Primjer druge grupe jesu oni koji prevr{i{e mjeru u pogledu Isaa, a.s., pripisuju}i mu bo`anstvo rije~ima da je on Bog ili sin Bo`iji ili jedan od trojice (trinitarijenizam). Allah, d`.{., visoko je iznad onoga {to oni govore. Allah, d`.{., slao je poslanike s ciljem da se ukine robovanje ljudi ljudima. Tako je poslao Musaa i njegovog brata Haruna Faraonu i njegovom narodu, rekav{i im: „Idite Faraonu, on se doista osilio, pa mu blagim rije~ima govorite ne bi li razmislio ili se pobojao.” (Prijevod zna~enja Kur‘ana sura Ta-ha, ajet 43,44) Musa i njegov brat tra`ili suod Faraona da oslobodi Izraeli}ane robovanja. „Idite k njemu i recite: ‚Mi smo poslanici Gospodara tvoga, pusti sinove Israelove da idu s nama i nemoj ih mu~iti!‘” (Prijevod zna~enja Kur‘ana, sura Ta-ha, ajet 47) Tra`ili su od Faraona da se pokori Stvoritelju svjetova, da oslobodi Izraeli}ane koje je u pokornosti dr`ao i da im dozvoli izlazak iz njegove zemlje. Kur’an je izlo`io jasnu predstavu o Isau, a.s., kao Bo`ijem robu i poslaniku, koga je Rije~ju Svojom stvorio i `ivot mu udahnuo. Primjer je njegov poput primjera Adema, a.s., kojeg je On stvorio od zemlje, zatim rekao: „Budi” i on je bio kako je Allah htio da bude. Dana{nji program `ivota i vjerovanja duboka je zabluda u koju je ~ovje~anstvo zapalo. Ona se ogleda u slije|enju zakona, sistema i pravila koje su izmislili ideolozi i rukovodioci u odre|enom vremenu. U skladu s generacijom i vremenom, ovi zakoni do`ivljavaju izmjene i kao takvi se primjenjuju u dru{tvu, ali su uvijek opre~ni Bo`ijim zakonima. A Allah, d`.{., tra`i i nare|uje sprovedbu Njegovog Zakona bez kakve iznimke, oduzimanja ili dodavanja. „Sud pripada jedino Allahu, a On je naredio da se klanjate samo Njemu.” (Prijevod zna~enja Kur‘ana, sura Jusuf, ajet 40)

56

Najbolja oporuka

Allah, d`.{., nije zadovoljan da mu se neko pridru`uje u dono{enju odluka: “On ne uzima nikoga u odlukama Svojim kao ortaka.” (Prijevod zna~enja Kur‘ana, sura El - Kehf, ajet 26) Allah, d`.{., ukorio je `idove i kr{}ane koji su se pokorili monasima i sve}enicima kr{e}i objavljeni Bo`iji zakon, ohalaljivali i oharamljivali su stvari svojim ograni~enim razumom. Allah, d`.{., za njih ka`e: “Oni pored Allaha bogovima smatraju sve}enike svoje, i monahe svoje, i Mesiha, sina Merjemina.” (Prijevod zna~enja Kur‘ana, sura Et - Tevba, ajet 31) Tako|er, ~udno je da ve}ina ~ovje~anstva tokom stolje}a odbacuje Bo`iji program `ivota i rada, zadovoljavaju}i se programom kojeg su ljudi sami izmislili kako bi pokoravali jedni druge. Zakoni i programi koje ljudi sa~ine me|usobno su opre~ni i svaka od razli~itih grupa smatra da je na putu istine i upute, te da njegovi zakoni ljudima nude slobodu, mir i sre}u. Sve to vodi u me|usobne sukobe koji u ve}ini slu~ajeva eskaliraju ratovima. „Jevreji govore: ‚Kr{}ani nisu na pravome putu‘, a kr{}ani vele: ‚Jevreji nisu na pravome putu‘, a oni ~itaju Knjigu. Tako sli~no kao oni govore i oni koji ne znaju. Allah }e im na Sudnjem danu presuditi o onome u ~emu su se razilazili.” (Prijevod zna~enja Kur‘ana, sura El-Bekara, ajet 113) Allah, d`.{., za svako vrijeme objavljivao je Knjigu da bi presudio me|u ljudima u onome u ~emu su se razilazili, iznose}i na vidjelo istinu i ukidaju}i neistinu. “Svi su ljudi sa~injavali jednu zajednicu. Allah je slao vjerovjesnike da donose radosne vijesti i opomene, i po njima je slao Knjigu, samu istinu, da se po njoj sudi ljudima u onome u ~emu se oni ne bi slagali. A povod je neslaganja me|usobna zavist ba{ od onih kojima je data, i to kada su im ve} bili do{li jasni dokazi i onda bi Allah voljom Svojom uputio vjernike u onome u ~emu se nisu slagali od istine - a Allah ukazuje na pravi put onome kome On ho}e.” (Prijevod zna~enja Kur‘ana, sura El-Bekara, ajet 213) Allah je pozvao sljedbenike nebeskih knjiga da vjeruju Jednog Jedinog Boga, i da napuste vi{ebo{tvo i pridru`ivanje Njemu ravnim. Time }e se ljudi sakupiti oko jedne rije~i. „Reci: ‚O sljedbenici Knjige, do|ite da se okupimo oko jedne rije~i, i vama i nama zajedni~ke, da se nikom osim Allahu ne klanjamo, da nikoga Njemu ravnim ne smatramo i da jedni druge pored Allaha bogovima ne dr`imo.‘ Pa ako oni ne pristanu, vi recite: ‚Budite svjedoci da smo mi muslimani.‘” (Prijevod zna~enja Kur‘ana, sura Ali - Imran, ajet 64)

Najbolja oporuka

57

ISLAM OSLOBA\A SRCA Islam je do{ao s ciljem zabrane i osloba|anja ~ovjeka od robovanja (obo`avanja) bilo kome osim Jedinom Allahu. Ovaj princip pronijele su glasono{e islama, putuju}i poglavarima perzijskog i rimskog carstva, pa kada bi ih upitali za{to su pre{li toliku daljinu oni bi im odgovorili: „Na{ Gospodar nas je poslao da izbavimo ljude iz robovanja ljudima u robovanje Gospodaru ljudi, iz nepravde i zabludjelih vjera u islamsku pravdu i iz tjeskobe dunjaluka u prostranstva ahireta.” Islam najve}u pa`nju posve}uje osloba|anju ~ovjekovog srca od robovanja. Ka`emo srca, jer je ono temelj na kojem po~iva ~itavo tijelo i zato jer ono vodi i usmjerava. Ispravnost srca rezultira ispravno{}u ~ovjeka. U tom smislu Poslanik, s.a.v.s., ka`e: „U ~ovjeku se nalazi komad mesa, koji ako je zdrav, zdrav je ~itav organizam, a ako je pokvaren, pokvaren je ~itav organizam – taj dio je srce.” Srce je mjesto uvjerenja, volje, `elje i interesovanja koja su u proporcionalnom skladu i u zavisnosti sa ispravno{}u uvjerenja. To uti~e da srce bude zdravo, ispravno ili bolesno, a to se odra`ava na ~itavo tijelo. Ispravnost ~ovjekovog vjerovanja se o~ituje putem upoznavanja sa njegovim Gospodarem, Njegovim svojstvima, imenima, Njegovim uticajem na svijet, potom, upoznavanjem sa svojstvima meleka, Sudnjim danom i onim {to je Allah, d`.{., pripremio u njemu analogno postupcima ~ovjeka kroz izvr{avanje ili kr{enje Njegovih naredbi. Ispravnost vjerovanja se najve}im dijelom ogleda u ispravnosti nijeta (namjere), tako da ~ovjek sve svoje aktivnosti posveti Allahu, d`.{., ne `ele}i pri tome (zadovoljstvo) meleka, niti vladara, niti drveta, niti kamena... Samo je ovaj vid vjerovanja kod Allaha, d`.{., primljen. „Zato se klanjaj samo Allahu iskreno Mu ispovijedaju}i vjeru.” (Prijevod zna~enja Kur‘ana, sura Ez-Zumer, ajet 2) „Zato se samo Njemu klanjaj iskreno Mu ispovijedaju}i vjeru.” (Prijevod zna~enja, Kur‘ana, sura Gafir, ajet 65) „Iskreno ispovijedanje vjere dug je Allahu.” (Prijevod zna~enja Kur‘ana, sura Ez-Zumer, ajet 3) Iskreno je vjerovanje sadr`ano u zna~enju rije~i: LA ILAHE ILLALLAH - nema bo`anstva osim Allaha - ~ijim o~itovanjem ~ovjek ostvaruje istinsko vjerovanje kod svoga Gospodara i Za{titnika. Islam svojim u~enjem osloba|a srca straha od la`nih bogova, taguta i zulum}ara. Strah paralizuje ~ovjekovu slobodu, njegovo razmi{ljanje i `elju, i navodi ga da obo`ava nekog drugog osim Allaha, d`.{. Allah, d`.{., ka`e Svome robu:

58

Najbolja oporuka

„Ja sam Veli~anstveni, Veliki, Gospodar, Vlastodr`ac, Silni, Svemogu}i, Meni pripada vojska nebesa i Zemlje, i ne prezaj i ne boj se nikoga osim Mene.” Me|utim, taguti i zulum}ari danono}no poku{avaju u srca vjernika usaditi strah od vlastodr`aca. Primjera radi, navest }emo slu~aj Ibrahima, a.s., kada raspravlja sa svojim narodom. Oni su ga pla{ili da }e ga zlo sna}i od njihovih bogova, na{to je Ibrahim, a.s., potra`io uto~i{te kod Allaha, svoga Za{titnika. „I narod njegov se s njime raspravljao: ‚Zar da se sa mnom raspravljate o Allahu a On je mene uputio?‘ - re~e on. ‚Ja se ne bojim onih koje vi Njemu ravnim smatrate, bit }e samo ono {to Gospodar moj bude htio. Gospodar moj znanjem Svojim obuhvata sve. Za{to se ne urazumite? A kako bih se bojao onih koje s Njim izjedna~ujete kada se vi ne bojite toga {to Allahu druge ravnim smatrate, iako vam On za to nije nikakav dokaz dao? Koja je onda skupina pre~a da se spasi, ako znate!?‘ Bit }e sigurni samo oni koji vjeruju i vjerovanje svoje s mnogobo{tvom ne mije{aju; oni }e biti na pravom putu. To su dokazi Na{i koje dadosmo Ibrahimu za narod Njegov. Mi vi{e stupnjeve dajemo onima kojima Mi ho}emo, Gospodar tvoj je, uistinu, mudar i sveznaju}i.” (Prijevod zna~enja Kur‘ana, sura El-En‘am, ajet 80-83) Tako|er, kada je Hud, a.s., zao{trio prepirku sa svojim narodom, koji mu re~e: „Mi ka`emo samo to da te je neko bo`anstvo na{e zlom pogodilo.” „Ja pozivam Allaha za svjedoka” - re~e on - „a i vi posvjedo~ite da ja nemam ni{ta s tim {to vi druge Njemu ravnim smatrate pored Njega, i zato svi zajedno protiv mene lukavstvo smislite i nimalo mi vremena ne dajte, ja se uzdam u Allaha, u moga i va{ega Gospodara! Nema nijednog `ivog bi}a koje nije u vlasti Njegovoj; Gospodar moj zaista postupa pravedno.” (Prijevod zna~enja Kur‘ana, sura Hud, ajet 54-56) Zar bi se mogao Hud usprotiviti svome narodu da je mislio kako mu njihovi bogovi zbilja mogu {tetiti ili koristiti, ili da oni donose svojim neprijateljima nesre}u? Hudovo, a.s., srce bilo je potpuno ~isto od pomisli i uvjerenja da takvi la`no prozvani bogovi mogu nanijeti bilo kakvu {tetu. S tim uvjerenjem smogao je snage da se suprotstavi svome narodu, kroz o{tro suprotstavljanje kojim ih izaziva oslanjaju}i se na Allaha, d`.{., svoga Gospodara i [ti}enika, Sveznaju}eg, Onog Koji ~uva Svoje robove u borbi protiv zlikovaca, upu}uje ih da se oslanjaju samo na Njega i da tra`e pomo} samo od Njega. Evo {to su Musa, a.s., i brat mu Harun, a.s., rekli svome Gospodaru kada im je naredio da idu kod Faraona: „Gospodaru na{“ - reko{e oni -„bojimo se da nas odmah na muku ne stavi ili da svaku mjeru zla ne prekora~i.” (Prijevod zna~enja Kur‘ana, sura Ta-ha, ajet 45) Allah, d`.{., odgovorio im je:

Najbolja oporuka

59

„Ne bojte se” - re~e On - „Ja sam sa vama, Ja sve ~ujem i vidim.” (Prijevod zna~enja Kur‘ana, Ta-ha, 46) [ejtan pla{i Allahove, d`.{., iskrene robove svojim zalutalim pristalicama, a Svevi{nji nas upu}uje da se ne bojimo nikoga osim Njega: „To vas je samo {ejtan pla{io pristalicama svojim, ne bojte ih se, a bojte se Mene, ako ste vjernici.” (Prijevod zna~enja Kur‘ana, sura Ali-Imran, ajet 175) Pouzdanost vjernikovog srca u Allaha, d`.{., i oslanjanje samo na Njega predstavlja za svako vrijeme naj~vr{}i oslonac u borbi protiv smutnje, nasilja i neda}a `ivota. Ibrahima, a.s., bacaju u vatru, a on govori: “Dovoljan mi je Allah, divan li je on pomaga~.” Junusa, a.s., bacaju u more, nakon ~ega ga guta morski kit, a on uzvikuje: „Nema boga osim Tebe, hvaljen neka si, a ja sam se zaista ogrije{io prema sebi. Odazvasmo se i tegobe ga spasismo; eto tako Mi spa{avamo vjernike.” (Prijevod zna~enja Kur‘ana, sura El-Enbija, ajet 87,88) Nuh, a.s., puno je uznemiravan od svog naroda i nakon dugog perioda koji je proveo me|u njima tra`i i dobiva pomo} od Allaha, d`.{. „I Nuhu se, kad u davno vrijeme zavapi, odazvasmo, i njega i ~eljad njegovu od jada velikoga spasismo, i od naroda koji je smatrao neistintim dokaze Na{e, za{titismo. To bijahu opaki ljudi pa ih sve potopismo.” (Prijevod zna~enja Kur‘ana, sura El-Enbija, ajet 76,77) Tako|er, primjer malobrojnih vjernika koji pogleda{e u veliku D`alutovu vojsku, tra`e}i pomo} od Allaha, d`.{., Onog Koji poma`e i pora`ava, nakon ~ega ih Allah i pomo`e, pa neprijateljska vojska ostade savladana: „I kad je pre|o{e, on i oni koji su s njim vjerovali, povika{e: ‚Mi danas ne mo`emo izi}i na kraj s D`alutom i vojskom njegovom.‘ Ali oni koji su tvrdo vjerovali da }e pred Allaha izi}i, reko{e: ‚Koliko su puta malobrojne ~ete Allahovom voljom nadja~ale mnogobrojne ~ete, a Allah je na strani izdr`ljivih.‘ I kada nastupi{e prema D`alutu i vojsci njegovoj, oni zamoli{e: ‚Gospodaru na{, nadahni nas izdr`ljivo{}u i u~vrsti korake na{e i pomozi nas protiv naroda koji ne vjeruje.‘ I oni ih Allahovom voljom porazi{e i Davud ubi D`aluta i Allah mu dade i vlast i vjerovjesni{tvo i nau~i ga onome ~emu je On htio.” (Prijevod zna~enja Kur‘ana, sura El-Bekara, ajet 249-251) Vjernici koji su sa Poslanikom, s.a.v.s., iza{li na Bedr pred nevjernike s ciljem da zarobe karavan, ne pomi{ljaju}i da u|u u borbu za koju su imali neznatnu opremu, stali su iznena|eni pred vojsku koja je bila trostruko brojnija od njihove. Izlaz je bio u dovi Allahu, d`.{., za spas i pomo}, i Allah ih je uistinu i pomogao poslav{i u njihove redove vojsku nevi|enih meleka. „I kada ste od Gospodara svoga pomo} zatra`ili, On vam se odazvao: ‚Poslat

60

Najbolja oporuka

}u vam u pomo} hiljadu meleka koji }e jedni za drugim dolaziti.‘ Allah je to u~inio da bi vas obradovao i da bi se time srca va{a umirila, a pobjeda je samo od Allaha - Allah je silan i mudar. Kad je On u~inio da se radi sigurnosti svoje u san zavedete i s neba vam ki{u spustio da bi vas njome o~istio i da bi od vas {ejtanovo uznemiravanje odstranio i da bi srca va{a jakim u~inio i njome korake u~vrstio. Kad je Gospodar tvoj nadahnuo meleke: ‚Ja sam s vama, pa u~vrstite one koji vjeruju. U srca nevjernika Ja }u strah uliti, pa ih vi po {ijama udarite i udarite ih po prsima. Zato {to se suprotstavljaju Allahu i Poslaniku Njegovu, a onoga ko se suprotstavlja Allahu i Poslaniku Njegovu Allah }e zaista stra{no kazniti.” (Prijevod zna~enja Kur‘ana, sura El-Enfal, ajet 9-13) Kada se muslimanima desio Uhud, Poslanik, s.a.v.s., nare|uje ashabima, borcima na Allahovom putu, a bili su jo{ u bolu od rana koje su zadobili, da se upute za nevjernicima. Na putu izvr{enja Resulullahove naredbe susre}e ih grupa prolaznika koja ih obavje{tava o nevjerni~koj zavjeri kojom nevjernici `ele potpuno uni{tenje muslimana. Ta vijest ih nije obeshrabrila niti je potisnula njihovu `ar i volju za osvetom, ve} su pobo`ni glasovi povikali: “Dovoljan nam je Allah i divan li je On Pomaga~.” „One koji su se Allahu i Poslaniku i nakon zadobijenih rana odazvali, one izme|u njih, koji su dobro ~inili i bogobojazni bili - ~eka velika nagrada. One kojima je, kad su im ljudi rekli: ‚Neprijatelji se okupljaju zbog vas, trebate ih se pri~uvati‘, to u~vrstilo vjerovanje, pa su rekli: ‚Dovoljan je nama Allah i divan je On Gospodar.‘ I oni su se povratili obasuti Allahovim blagodatima i obiljem, nikakvo ih zlo nije zadesilo i postigli su da Allah bude njima zadovoljan, a Allah je neizmjerno dobar.” (Prijevod zna~enja Kur‘ana, sura Ali - Imran, ajet 172-174) Mu{rici su u Bici na Hendeku opkolili Medinu, a `idovi su prekr{ili prethodno napravljeni dogovor s njima, dok su munafici pro{irili glasine u gradu. Muslimani su bili u velikom strahu, me|utim, Poslanikovo srce i srca onih kojima je on bio najbolji primjer i uzor ostado{e u vezi s Allahom, d`.{. Poslanik, s.a.v.s., vidio je pobjedu i protiv mnogobrojne nevjerni~ke vojske ne samo u toj bici nego i u bitkama sa tada{njom Bizantjskom i Perzijskom imperijom. „O vjernici! Sjetite se Allahove milosti prema vama kada su do vas vojske do{le, pa smo mi protiv njih vjetar poslali, i vojske koje vi niste vidjeli; a Allah dobro vidi {ta vi radite. Kad su vam do{le i odozgo i odozdo, kada su vam o~i razroga~ene bile, a du{a do{la do grkljana i kad ste o Allahu sva{ta pomi{ljali. Tada su vjernici bili u isku{enje do{li i ne mogu biti gore uznemireni. Kad su licemjeri i oni bolesna srca govorili: ‚Allah i Poslanik su nas samo obmanjivali kad su nam obe}avali.‘ Kad su neki me|u njima rekli: ‚O stanovnici

Najbolja oporuka

61

Jesriba, ovdje vam nema stanka, zato se vratite‘, a drugi me|u njima tra`ili su dopu{tenje od Vjerovjesnika i govorili: ‚Ku}e su na{e neza{ti}ene!‘ - a nisu bile neza{ti}ene ve} su oni htjeli da se izvuku.” (Prijevod zna~enja Kur‘ana, sura ElAhzab, ajet 9-13) U ovoj te{koj situaciji Poslanik, s.a.v.s., i njegovi ashabi ~vrsto su vjerovali u Allahovo, d`.{., obe}anje i pobjedu. „Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu, i koji ~esto Allaha spominje. A kada su vjernici saveznike ugledali, rekli su: ‚Ovo je ono {to su nam Allah i Poslanik Njegov obe}ali, i Allah i Poslanik Njegov su istinu govorili - i to im je samo u~vrstilo vjerovanje i predanost.‘” (Prijevod zna~enja Kur‘ana, sura El-Ahzab, ajet 21,22) Allah, d`.{., pohvalio je ove odabrane i ~estite vjernike, rekav{i: „Ima vjernika koji ispunjavaju zavjet dat Allahu, ima ih koji su poginuli i ima ih koji to o~ekuju - nisu ni{ta izmijenili.” (Prijevod zna~enja Kur‘ana, sura El-Ahzab, ajet 23) Vjernici su se vratili svjedo~e}i Allahovu, d`.{., pomo} i veliku nagradu, munafici su se udaljili poni`eni i ocrnjenog lica, a kafiri su se razbje`ali puni bijesa i bola. „Da Allah nagradi iskrene za njihovu iskrenost, a da, ako ho}e, stavi na muke licemjere, ili da im oprosti, Allah zaista pra{ta i samilostan je. Allah je nevjernike pune srd`be odbio - nisu nimalo uspjeli - i vjernike je Allah borbe po{tedio, Allah je uistinu mo}an i silan.” (Prijevod zna~enja Kur‘ana, sura ElAhzab, ajet 24-25) A {to se ti~e `idova koji su ih podr`avali, Allah, d`.{., protjerao ih je daju}i muslimanima njihovu zamlju, ku}e i imetke. „A Sljedbenike Knjige koji su ih pomagali iz utvrda njihovih izveo je i strah u njihova srca ulio, pa ste jedne pobili, a druge kao su`nje uzeli. I dao vam je da naslijedite zemlju njihovu, i domove njihove, i bogatstva njihova, i zemlju kojom prije niste hodali. Allah sve mo`e.” (Prijevod zna~enja Kur‘ana, sura El-Ahzab, ajet 26-27) Vjernici su shvatili ove lekcije tokom vijekova poslije Allahova Poslanika, s.a.v.s. Vrijedni vladari i vojskovo|e ~uvali su ih posvetiv{i veliku pa`nju odgoju vojske na istinskim islamskim principima pro`etim vezom sa Allahom, d`.{., - da se boje i strahuju samo od Allaha, d`.{., i da je njihova najve}a `elja povratak Njemu. Zbog ovakvih osobina nizali su pobjede. „Mi }emo doista pomo}i poslanike Na{e i vjernike u `ivotu na ovom svijetu i na Dan kad se dignu svjedoci.” (Prijevod zna~enja Kur‘ana, sura El - Mu‘min, ajet 51) Salahuddin je u mnogim borbama pitao za dobrog pravednog i dostojanstvenog vjernika. Njegovo bi se srce umirilo kada bi na ~elu svoje vojske vidio ~ovjeka koji se Allahu, d`.{.,

62

Najbolja oporuka

obra}a i moli Ga za pomo}. Kada je jedan muslimanski vojnik uo~i Bitke na Jermuku rekao: „Koliko je Rimljana, a kako je malo muslimana!” – Halid ibn el-Velid je povikao: „Nije tako, nego reci: ‘Kako je malo Rimljana, a mnogo muslimana!’”, podsjetiv{i ga na Allahov govor: „Koliko je malih grupa pobijedilo velike grupe uz Allahovu pomo}.” (Prijevod zna~enja Kur‘ana, sura El-Bekara, ajet 249) Potom primjer bizantijskog vo|e koji je prijetio muslimanima mnogobrojno{}u svoje vojske, na{to je vo|a muslimana odgovorio: „Do{li smo vam s narodom koji voli smrt kao {to vi volite `ivot.”

UZROCI PORAZA ISLAMSKOG UMMETA Kada je oslabila veza muslimana sa njihovim Gospodarem, mnogi muslimani okrenuli su se od Allaha, d`.{., tra`iv{i pomo} od Amerike, Ujedinjenih naroda, Evropske zajednice, Rusije... pa su se zaredali njihovi porazi. Neprijatelj im oduze zemlju, ubijaju}i ih i pokoravaju}i, a neda}e i iskori{tavanja koja muslimani danas pre`ivljavaju nisu ni{ta drugo nego rezultat opake bolesti od koje boluje islamski svijet. Primjer ove bolesti koja je napala slabunjavo tijelo jeste poput primjera oronulih ku}a koje ne odolijevaju pred naletima sna`nih oluja. Allah, d`.{., nas upozorava da }e ka`njavati one koji se budu okrenuli od Njegove upute raznim neda}ama i kataklizmama, ne bi li ih to navelo da se pokaju i povrate. „A poslanike smo i narodima prije tebe slali, i neima{tinom i bole{}u ih ka`njavali ne bi li poslu{ni postali.” (Prijevod zna~enja Kur‘ana, sura El-En‘am, ajet 42) Od mnogobrojnih isku{enja u koja smo zapali mi muslimani, narod kojem je u emanet data univerzalna Objava, jeste i to da smo ostavili oru`je u borbi protiv zalima i neprijatelja. Zbog toga nas Allah, d`.{., i stavlja na ku{nju, bilo zalutalim muslimanima ili nevjernicima. Uzmimo za pouku `idovski narod i njegova stradanja kada je, zbog smutnje koju su sijali zemljom, protiv njih Allah, d`.{., potakao njihove neprijatelje. Me|u njima je bilo i vjerovjesnika i dobrih ljudi. „Zar nisi ~uo da su prvaci sinova Israilovih poslije Musaa svom vjero-vjesniku rekli: ‚Postavi nam vladara da bismo se na Allahovu putu borili.‘ - ‚Mo`da se vi ne}ete boriti ako vam borba bude propisana!‘ - re~e on. ‚Za{to da se ne borimo na Allahovom putu‘ - reko{e - ‚mi koji smo iz zemlje na{e prognani i od sinova na{ih odvojeni...‘” (Prijevod zna~enja Kur‘ana, sura El-Bekara, ajet 246) Med`usije (obo`avaoci vatre) napali su `idove pod komandom Nabukodonosora okupiraju}i ih i pale}i im nastambe, u ~ijem je naletu veliki dio ljudstva pobijen a ostatak

Najbolja oporuka

63

porobljen. Nakon ovoga su ostali pod ropstvom sedamdeset godina. Kada se muslimani vrate pokornosti Allahu, d`.{., u `udnji za Njim, boje}i se samo Njega, okre}u}i se samo Njemu kao uzroku njihove upute, oslanjaju}i se na Njega i tra`e}i jedino od Njega pomo}, tada }e biti ispunjen uslov za Njegovu pomo} i Njegovo zadovoljstvo tim narodom s kojeg }e On di}i mr`nju i prijekor. U ovome neka nam je pouka u afganistanskom narodu, kada su goloruki muslimani ustali protiv slijedbenika nevjerstva i nasilja zvanog komunizam, sljedbenika zablude koji su `eljeli ukloniti islam sa zemlje. Goloruki narod, sa neznatnom ratnom opremom, suprotstavio se vode}oj sili svijeta Rusiji! Allahova, d`.{., pomo} nije izostala. U prve ~etiri godine rata zaplijenili su velike koli~ine neprijateljskog naoru`anja, zarobili su njihov obu~eni kadar, sru{ili im na stotine aviona, uni{tili na hiljade tenkova i pogubili desetine hiljada Allahovih neprijatelja. Iz pouzdanih izvora zna se o jasnim nadnaravnim pojavama kojima je Allah, d`.{., pomogao Svoju vojsku, pot~injavaju}i bezbo`nike i nevjernike. Broj mud`ahidina bio je daleko manji od broja pagana, a porazili su ih u ljudstvu i u ratnoj tehnici, unato~ o~igledne premo}i Rusa. Sve nam ovo ukazuje na Allahovu, d`.{., pomo} koju je spustio borcu na Njegovom putu. Ova je borba dokaz protiv nemarnih pojedinaca ovog vremena koja poru~uje: „Pored velikih sila u svijetu postoji i Bo`ija sila koja je u mogu}nosti promijeniti tokove ratova, me|utim, ona se ogleda u njenim vojnicima (vjernicima) koji su spremni da `rtvuju svoje `ivote na Bo`ijem putu, slijede}i Njegove smjernice. To je, ustvari, jasan rezultat ~istog vjerovanja koje je usa|eno u srcu vjernika i koje je oslobo|eno od la`nih ideja, bilo da dolaze od mrtvih ili od `ivih idola. Sloboda u islamu ogleda se u slici na{eg iskrenog vjerovanja. Sloboda zna~i pokornost du{e Allahu, d`.{., kojoj je izri~ito nalo`eno da slu{a Bo`ija nare|enja, koja su sadr`ana u islamskoj svijesti i na~inu razmi{ljanja, u kulturi govora i aktivnostima u okviru islama te u islamskom zakonu kao temelju na kojem se gradi na{ `ivot.

RAZUMIJEVANJE SLOBODE U ISLAMU Postoje mnoge „slobode” kojima se ljudi hvali{u danas u tzv. modernom stolje}u. Te „slobode” sa islamskog aspekta nisu ni{ta drugo nego ovostolje}na vjera kojoj je svijet dao ime demokratija. ^ovje~anstvo je na stanovi{tu da uspostavljanje demokratskog sistema ozna~ava vrhunac slobode do koje mo`e dose}i dana{nji ljudski rod. U tom sistemu narodi biraju predsjednika dr`ave i svoje parlamentarne predstavnike koji glasaju za ono ~emu su sami naklonjeni. Ta naklonjenost odra`ava se na aparat za izvr{avanje donesenih odluka.

64

Najbolja oporuka

Ovakav poredak se u islamu naziva robovanjem ~ovjeka ~ovjeku, tj. progla{avanjem bo`anstva jednih od drugih. ^ovjeku nije dozvoljeno da po svom naho|enju pravi zakone, posebno u osjetljivim domenima koje je Allah, d`.{., ostavio da ih On sam odre|uje i rije{ava. Nije u nadle`nosti ljudi da ozakonjuju propise u oblastima koje su Kur’anom jasno i precizno definisane. Ako tako ne{to urade, onda oni postaju bogovi zakonodavci pored Allaha, d`.{. Allah, d`.{., ukorio je `idove i kr{}ane koji su svoje u~enjake i monahe uzeli za bogove pored Allaha, d`.{. Iz Poslanikovog, s.a.v.s., hadisa zaklju~ujemo da su ih uzeli sebi za bogove tako {to su ih slijedili u njihovom u~enju kojim su zabranjivali ono {to je Bog dozvolio i dozvoljavali ono {to je Bog zabranio. [ta onda re}i za dana{nju generaciju koja svojim predstavnicima daje op}u slobodu u dono{enju zakona, onako kako to oni `ele. Svojim zakonima odobravaju kamatu, prostituciju, homoseksualnost, abortus, alkohol.... i mnogo toga {to je opre~no kur’anskim uputama. Me|utim, to je po demokratskim principima koja nisu vje~na ni nepromjenjiva. Ovakav vid zakonodavstva predstavlja tipi~an vid robovanja - robovanja ~ovjeka ~ovjeku. Ovo ve}ina svijeta smatra vrhuncem slobode. Istinska sloboda ogleda se u pokornosti samo Allahu, d`.{., i u prihvatanju Njegovog programa za izvor zakonodavstva i suda ma|u narodima i pojedincima, odbacivaju}i sve druge zakone. Svojom nepokorno{}u Allahu, d`.{., ~ovje~anstvo se prepu{ta stvorenjima kojima to ne dolikuje - ljudima kao {to su i oni, ili stvorenjima slabijim od njih samih. A propast le`i u tome da ~ovjek obo`ava stvorenja poput sebe ili idole, koji ne vide i ne ~uju, ne koriste i ne {tete. Onaj Koji istinski zaslu`uje da bude obo`avan jeste Onaj ^ija su svojstva bo`anska, neograni~ena. ‚Reci: Hvala Allahu i mir robovima Njegovim koje je On odabrao! [ta je bolje; Allah ili oni koje Njemu ravnim smatraju? Onaj Koji je nebesa i Zemlju stvorio i Koji vam spu{ta s neba ki{u pomo}u koje Mi dajemo da ozelene ba{~e prekrasne - nemogu}e je da vi u~inite da izraste drve}e njihovo. Zar pored Allaha postoji drugi bog? Ne postoji, ali su oni narod koji druge s Njim izjedna~uju.‘” „Onaj Koji je Zemlju prebivali{tem u~inio i kroz nju rijeke proveo i na njoj brda nepomi~na postavio i dva mora pregradio. - Zar pored Allaha postoji drugi bog? Ne postoji, nego ve}ina njih u neznanju `ivi. Onaj Koji se nevoljniku, kad mu se obrati, odaziva i Koji zlo otklanja i Koji vas na Zemlji namjesnicima postavlja. - Zar pored Allaha postoji drugi bog? Kako nikako vi pouku da primite. Onaj Koji vam u tminama i na kopnu i na moru put pokazuje i Koji vjetrove kao radosnu vijest ispred milosti Svoje {alje. - Zar pored Allaha postoji drugi bog? Kako je Allah visoko iznad onih koje Njemu ravnim smatraju. Onaj Koji sve iz ni~ega stvara, Koji }e zatim to ponovo u~initi i Koji vam opskrbu s neba i

Najbolja oporuka

65

iz zemlje daje. - Zar pored Allaha da postoji drugi bog? Reci: ‘Doka`ite ako istinu govorite.‘” (Prijevod zna~enja Kur‘ana, sura En-Neml, ajet 59-64) Hvala pripada samo Allahu, Gospodaru svjetova. Dr. Omer Sulejman el-E{kar

SADR@AJ NAJBOLJA OPORUKA PREDGOVOR .......................................................................................................................................... 5 DOVA ...................................................................................................................................................... 7 OSNOVE VJEROVANJA ...................................................................................................................... 9 VA@NOST JEDINSTVA ....................................................................................................................... 11 ZNA^ENJE PRAVOG PUTA .............................................................................................................. 12 UMJERENOST EHLI - SUNNETA ...................................................................................................... 12 OBAVEZNOST SLIJE\ENJA SUNNETA .......................................................................................... 17 OBAVEZA RAZDVAJANJA IZME\U SAHIH I DAIF HADISA ........................................................ 18 KLONI SE [EJTANOVIH ZAMKI ...................................................................................................... 18 POJAVA HAVARID@A I NARE\ENJE BORBE PROTIV NJIH ...................................................... 19 RAFIDA I BORBA MUSLIMANA PROTIV NJIH ............................................................................... 19 NEKI POVODI ODMETNI[TVA OD ISLAMA ................................................................................... 20 LA@NI HADISI O ALLAHOVIM, D@ELLE [ANUHU, SVOJSTVIMA .............................................. 21 DA LI JE POSLANIK, SALLALLAHU ALEJHI VE SELLEM, VIDIO ALLAHA, D@. [. ............... 22 POSLANIK, SALLALLAHU ALEJHI VE SELLEM, NIJE VIDIO ALLAHA, D@ELLE [ANUHU, NA ZEMLJI .................................................................. 23 STANOVNICI D@ENNETA VIDJET ]E ALLAHA, D@ELLE [ANUHU, U D@ENNETU ................... 24 ZABLUDA ONIH KOJI SMATRAJU DA JE POSLANIK, SALLALLAHU ALEJHI VE SELLEM, VIDIO SVOGA GOSPODARA JO[ NA DUNJALUKU ..................................................................... 25 EL-HULULIJE I EL-ITIHADIJE ......................................................................................................... 26 KUFR EL-ITIHADIJA GORI JE OD KUFRA JEVREJA I KR[]ANA ................................................................................................... 27 KULT LI^NOSTI .................................................................................................................................. 28 ROBOVANJE ALLAHU, D@ELLE VE ALA, OSNOVA VJERE SVIH POSLANIKA ....................... 28 ISPRAVNO JE VJEROVANJE TEVHID MUHAMMEDA, ALEJHIS-SELAM .................................. 29

68

Najbolja oporuka

KABURI NISU BOGOMOLJE ............................................................................................................ 30 POVODI POJAVE [IRKA .................................................................................................................. 31 VJEROVANJE EHLI-SUNNETA O KUR’ANU ................................................................................... 31 OBAVEZA PO[TOVANJA ASHABA .................................................................................................. 33 MI SMO MUSLIMANI .......................................................................................................................... 35 KO SU EVLIJE I KADA ^OVJEK POSTAJE EVLIJA? .................................................................. 36 MU’MINI SU POMAGA^I JEDNI DRUGIMA .................................................................................... 37 ALLAH, D@ELLE VE ALA, I NJEGOV POSLANIK PREDNJA^E U SVEMU ................................ 38 NARE\IVANJE DOBRA I ODVRA]ANJE OD ZLA ......................................................................... 39 KAZNA PREDVI\ENA ZA ONOG KOJI VJERUJE DA NEKO OD LJUDI POSJEDUJE BO@ANSKA SVOJSTVA ILI VJERUJE DA JE NEKO BOLJI OD POSLANIKA,SALLALLAHU ALEJHI VE SELLEM ........................................................................................................................... 40 OBLICI NARE\IVANJA DOBRA ....................................................................................................... 41 ZLO KOJE JE ALLAH, D@ELLE VE ALA, ZABRANIO ................................................................... 41 VA@NOST ^UVANJA NAMAZA .......................................................................................................... 43 UTICAJ VJERE NA OSLOBO\ENJE ^OVJEKA VELI^INA IMANA ............................................................................................................................... 48 SLOBODA I ROBOVANJE ................................................................................................................. 48 ISLAM OSLOBA\A SRCA ................................................................................................................. 53 UZROCI PORAZA ISLAMSKOG UMMETA ....................................................................................... 58 RAZUMIJEVANJE SLOBODE U ISLAMU ......................................................................................... 59

Related Documents