Referat Iz Sociologije

REFERAT IZ SOCIOLOGIJE TEMA: Funkcionalizam Funkcionalizam se u Europi pojavio u 19. stoljeću a razvili su ga u dominantnu teorijsku perspektivu sociologije američki sociolozi u 20. stoljeću. Od 1960-ih godina njena popularnost opada zbog kritika kao i zbog konkurentnih perspektiva za koje se čini da daju bolja objašnjenja a djelimično i zbog promjena u modi.Funkcionalisti smatraju da su razni dijelovi društva međusobno povezani i zajedno čine cjelokupan sistem. Funkcionalistička teorija započinje opažanjem da je ponašanje u društvu strukturisano. Odnosi između članova društva organizovani su pomoću nekih pravila i društveni odnosi zato imaju obrasce i ponavljaju se. Društveni sistem ima određene temeljne potrebe koje moraju da se zadovolje da bi opstali funkcionalni preduslovi. Budući da je društvo sistem mora da postji određeni stepen integracije njenih dijelova. Minimalni stepen integracije je funkcionalni preduslov društva. Napredak društva se postiže održavanjem reda, a red i stabilnost su omogućeni vrijednosnim konsenzusom. Predstavnici funkcionalizma su: Emil Djurkhajm, Herbert Spenser, Tolkot Parsons, Robert Merton, Bronislav Malinovski.

Funkcionalistička teorija Funkcionalistička teorija započinje opažanjem da je ponašanje u društvu strukturirano. Odnosi između članova društva organizirani su pomoću nekih pravila. Društveni odnosi stoga imaju obrasce i ponavljaju se.Vrijednosti daju opšte upute za ponašanje, specifične upute se prevode pomoću uloga i normi.Iz funkcionalističke perspektive društvo je sistem načinjen od međusobno povezanih dijelova. Društveni sistem ima određene temeljne potrebe koje se moraju zadovoljiti ako želi opstati → funkcionalne preduvjete. Budući da je društvo sistem mora postojati izvjesni stupanj integracije njegovih dijelova. Minimalni stupanj integracije je funkcionalni preduvjet društva. Napredak društva se postiže održavanjem reda. Red i stabilnost uvelike su omogućeni vrijednosnim koncenzusom, a istraživanje njegovih izvora glavna su briga funkcionalističke analize. Emil Dirkem je svakako najznačajnija osoba francuske sociologije u XIX. i XX. stoljeću i čija se sociologija, za razliku od drugih socioloških teorija zove sociologizam. Sociologizam kao sociološka teorija uzima za svoj predmet pozitivističku metodologiju i stav kojim je društvo u kauzalnom odnosu prema pojedincima, pojedinačnim društvenim pojavama i kulturi uopšte. Pojam pojedinac, čovjek, individuum, ne uvjetuje društvenu pojavnost, zbivanje, niti je u bilo kojem odnosu prema društvu, već obrnuto, društveno zbivanje oblikuje pojedinaca, čovjeka i njegove vrijednosti, pritom usmjeravajući i njegovo djelovanje. Svojim djelima: O podjeli društvenog rada, Samoubojstvo i Osnovni oblici vjerskog života,dao je jedan izraziti pečat francuskoj sociološkoj misli. Emil Dirkem smatra da je škola most između pojedinca i društva. Prema njemu moderna su društva heterogena, sa razvijenom podjelom rada i mnoštvom uloga, koje obnašaju vrlo različiti pojedinci. U toj različitosti koju nije moguće spriječiti potrebno

je unijeti neku količinu homogenosti, ujednačenosti, kako bi se osigurala integracija društva.Škola je glavno sredstvo za postizanje ujednačenosti. Talkot Parsons je također smatrao da je škola žarište socijalizacije u modernim društvima. Škola uči djecu o tome kako se društvo ne sastoji od roditelja, rođaka, prijatelja, nego su u razredu uvjeti i mogućnosti jednaki za sve. Škola uči djecu da prihvate razliku između partikularističkih i univerzalističkih normi vrednovanja, a to je važno za uključivanje u svijet odraslih. Upravo djete uči tu razliku što je veoma važno za pripremu u budućem životu. Sa stajališta socijalizacije, obrazovanje ne znači samo prenošenje vrijednosti i normi društva, nego je prema Parsonsu škola društvo u malom- tu se uče najvažnija pravila života. Robert Merton Parsonsov je učenik i jedan od glavnih predstavnika funkcionalizma u sociologiji. Ali, on se istovremeno oslobodio neposrednog utjecaja svoga učitelja i počeo razvijati vlastito shvaćanje sociologije. Stoga se danas često govori o dvije varijante funkcionalizma - Parsonsovoj i Mertonovoj. Robert Merton, prije svega, podvrgava kritičkoj analizi klasične oblike funkcionalizma, uključujući i osnovne postulate: postulat funkcionalnog jedinstva, postulat univerzalne funkcionalnosti i postulat nezaobilaznosti, od kojih su polazili utemeljivači funkcionalizma. Drugo, njega ne zanima stvaranje totalnog sistema sociološke teorije koja bi bila sveobuhvatna. Razlog je tome njegovo uvjerenje da sveobuhvatna sociološka teorija nije prikladna kao polazište za konkretna sociološka istraživanja. Umjesto toga razvija ideju o tzv. teoriji srednjeg obima kao posrednici između općih teorija društvenog sistema i detaljnih deskripcija koje nisu nimalo uopćene.

Mertonov obrazac funkcionalne analize u sociologiji Ono po čemu je taj sociolog osobito poznat, njegova je teorija funkcionalne analize kao metoda za izučavanje društvenih pojava, zbog čega je često poznata i pod nazivom Mertonov obrazac funkcionalne analize u sociologiji. Naime, u svoju analizu on uvodi razlikovanje funkcionalnih, disfunkcionalnih i nefunkcionalnih posljedica koje omogućavaju adaptaciju ili prilagođavanje datog sistema. Uvođenjem postulata disfunkcije Merton dovodi u pitanje Parsonsovu tezu da su kulturni uzori i društvena djelovanja usklađeni u pravcu društvene integracije. On smatra da adaptacija ili prilagođavanje čovjeka u društvu ne ovisi o samo jednom elementu - konformizmu čovjeka koji vodi socijalnoj integraciji. Na adaptaciju čovjeka utječu i različite disfunkcionalne posljedice, prije svega oblici devijantnog ponašanja, kao što su inovacija, ritualizam, povlačenje i pobuna, koje ometaju i smanjuju adaptaciju i prilagođavanje sistemu. Mertonu se, u pravilu, pripisuje zasluga da je, šezdesetih godina, pridonio novoj orijentaciji funkcionalizma, orijentaciji na empirijska istraživanja. Ali, sve to nije moglo zaustaviti opadanje utjecaja te teorijske orijentacije u sociologiji u to vrijeme.