Carska Skupina Iz Osora.pdf

Carska Skupina iz Osora (seminarski rad)

Profesor: prof. dr. sc. Dražen Maršić Student: Filip Pavić

Studeni 2018., Zadar

SADRŽAJ

1. Uvod ................................................................................................................................... 1 2. Oktavijan ............................................................................................................................ 2 3. Druz mlađi .......................................................................................................................... 5 4. Princeza .............................................................................................................................. 7 5. Car ili princ ......................................................................................................................... 8 6. Literatura ............................................................................................................................ 9

1. Uvod Od carske skupine u Osoru jedini vidljivi primjerci su ostatci triju glava te ostatak torza. Glave o kojima će dalje biti riječ su navodno pronađene od strane kočara u zaljevu Jaz u Osorskom tjesnacu, dok za torzo je nepoznata lokacija pronalaska. Zašto i kako su spomenute glave završile u moru nije jasan, ali Cambi pretpostavlja da je to najvjerojatnije zbog smjenjivanja tzv. poganskih statua za vrijeme kasne antike ili srednjeg vijeka, čime Cambi vuče paralele s monumentalnim kipom Vespazijana koji je pronađen u luci na Visu.1

1

CAMBI, N., 1982, 85.

1

2. Oktavijan Portret Oktavijana je pronađena glava čije su desna i stražnja strana dosta oštećene. Pretežito oštećen je i veo koji pokriva glavu. Uništenja nije bilo pošteđeno ni desno uho te kosa koja se nalazila na toj strani, dok se može primijetiti nekoliko rupica na licu i obrvama od posljedica djelovanja školjkica. Nos je otučen, srednja i lijeva strana usne su okrnjene, kao i jagodična kost, a obrve su oštećene.2 Portret predstavlja Oktavijan1aiz doba prije nego što je dobio naziv Augustus, u tridesetim godinama s uređenom kosom, krupnih očiju i markantnih crta lica, odnosno o "Akcijskom tipu", odnosno "Alcudia tipu" (pronađen u La Alcudii) datiranom oko 30. g. pr. Kr, čineći ga jednim od najstarijih prikaza rimskog vladara nađenih na istočnoj Jadranskoj obali.3 August je želio da spoj carskog kulta i kulta Rome bude izraz državne politike, a ne osobnog izražaja.4 Ispod vrata se nalazila polukugla što je služilo za usađivanje na odgovarajuću statuu.5 Statua ima tipičnu frizuru za spomenuti tip, koja se sastoji od karakterističnog rasporeda pramenova na vrhu čela. Vezano uz frizuru, potrebno je napomenuti dva elementa. Prvi element su "kliješta" (Die Zange) smještena iznad desnog oka koja tvore dva pramena okrenuta vrhovima jedan prema drugome podsjećajući na krakove kliješta. Drugi element se sastoji od dvaju pramenova smještenih iznad lijevog oka koji se razdvajaju jedno od drugog podsjećajući na lastavičji rep (die Gabel).6 Između dva spomenuta elementa još se može razaznati jedan pramen također okrenut prema desnoj strani. Frizura je plastično oblikovana, pramenovi se međusobno jasno odvajaju. Moguće je razaznati tri stepeničasta sloja tj. jedan iznad drugog, odvojenih od lubanje. Kasnije će pramenovi na frizurama biti zaglađeni i potpuno akademski modelirani.7

2

CAMBI, N., 1982, 85 - 86. CAMBI, N., 1982, 86, 90; 2000, 32. 4 CAMBI, N., 2005, 18 - 19. 5 CAMBI, N., 1982, 86. 6 CAMBI, N., 1982, 86. 7 CAMBI, N., 1982, 86. 3

2

Lice odaje dojam kao da je Oktavijan napet ili nervozan, te je mršavo s naglašenom koštanom strukturom glave s vidljivim podočnjacima. Pogled mu je strastvene naravi s karakterističnim helenističkim elementom, dok se još mogu razaznati dvije bore koje počinju od korijena nosa, a završavaju malo niže ispod uglova ustiju i dvije bore koje počinju od korijena nosa kod očiju te kreću prema čelu. Zapažaju se i pokreti mišića lica u blizini usta i na podbratku.8

Osim navedenih karakteristika treba se opisati veo koji se prostire do ramena gdje je ravno odrezan po čemu se može zaključiti da je lik Oktavijana prikazan u togi. Glava iz Osora je treći portret pronađen s "velatiocapitis" (veo na glavi) koji pripada "Akcijskom tipu" portreta. Cambi napominje kako se navedeni portret ne bi trebao nužno povezivati s Augustovim preuzimanjem časti vrhovnog svećenika, nego pokrivena glava može ukazivati na "pietas" (pobožnog) vladara ili na njegovu prisutnost u svećeničkom kolegiju.9

Cambi postavlja pitanje s obzirom da su dva tipa glava akcijskog tipa, s velom i bez vela. Postoji li mogućnost radi se možda o dvije vrste prototipa na kojima su nastale replike. Smatra još kako su ta dva prototipa mogla imati slične fizionomske i stilističke odlike, a razlikovala su se u načinu odijevanja (npr. veo). Još napominje kako oktavijanov portret na novcu nema na glavi veo, čime bi se dalo zaključiti da original nije imao veo na glavi.10 Cambi još navodi da najvjerojatnije nakon bitke kod Akcij se razvilo nekoliko ikonograskih varijanti koje se razlikuju po gesti, atributima, odijevanju, ali su slične po tretmanu detalja fizionomije. Time vuče analogije o statuti pronađeno u moru kod Atene, a statuta je odjevena u paludamentum, koja je bila konjanička, što bi moglo značiti da postoji još jedan ikonografski tip s akcijskim fizionomskim značajkama. Cambi još spominje kako akcijski tip jasno ističe karakteristike kasnog helenističkog razdoblja koji se mogu pratiti i na helenističkim vladarima te nema nikakve veze s tradicijom rimskog republikanskog portreta iz prve polovice 1. st. pr. Kr. Zanker smatra kako je akcijski tip već oko 27. g. pr. Kr. zamijenio tip portreta Prima Porta.11

8

CAMBI, N., 1982, 86 - 87. CAMBI, N., 1982, 87 - 88. 10 CAMBI, N., 1982, 88 - 89. 11 CAMBI, N., 1982, 88 - 89. 9

3

A

C

B

D

E

Tablica 1. Prikaz Oktavijana iz Osora (A - prema: Cambi, N., 1982, 87, Sl. 1; B - E - prema: Cambi, N., 2000, 236, kat. br. 16, tab. 6, 237, kat. 16, tab. 7)

4

3. Druz mlađi Sljedeća glava pripada Druzu mlađem. Glava je bolje očuvana od prethodne iako postoje neka oštećenja, kao što je na sredini tjemena odlomljen dio kose i čela iznad lijevog oka, otučen mu je nos te brada mu je isto oštećena. Druz mlađi (Drusus Minor), tj. Druz II. je sin cara Tiberija i njegove prve žene Vipsanije Agripine. Nakon što je August posvojio Tiberija, Druz Mlađi se onda naziva punim imenom Drusus Iulius Caesar. Druz je zajedno sa svojim bratom Germanikom bio jedan od potencijalnih nasljednika carskog trona. Njega je još identificirao J. J. Bernoulli na temelju prikaza na novcu tijekom njegovog života te poslije njegove smrti koja se zbila 23. g. pr. Kr.12 Glava mu je kruškolikog oblika te je dosta zatvorena, dok mu je lice okruglo i bucmasto, a usnice male i tanke. Oči su mu dosta velike i izbuljene, dok mu se ističe koso čelo s dugim zaobljenim nosom.13

Cambi se nadovezuje na rad od H. Juckera koji je razradio tipove frizure Druza II. i na temelju njih odredio pet grupa glava koje su nastale kao kopije originalnih statua14, te smatra da glava iz Osora pripada tipu IV ili tipu Beziers15 temeljem rasporeda pramenova kose. Cambi nastavlja dalje i spominje kako crte lica i izraz Druza mlađeg moguće je usporediti s tipom IV kojeg smješta između 19. i 20. g. Također ističe i veliku povijesnu važnost Druzove glave jer je Druz boravio od 17. g. u Dalmaciji gdje je poslan da se privikne vojničkom životu i da stekne naklonost tamošnjih legija. Boravak prekida 18. g. na kratki period zbog smrti svog brata Germanika te se u Rim vraća 21. g.16

12

CAMBI, N., 1982, 90 - 91. CAMBI, N., 1982, 91. 14 CAMBI, N., 2000, 91 - 92. 15 CAMBI, N., 2000, 39. 16 CAMBI, N., 1982, 92 - 93. 13

5

Moguće je da kada je Druz mlađi boravio u Dalmaciji putovao je po njoj i darivao gradove, poticao gradnju te boravio s vojskom kako bi stekao simpatije nužne budućem caru. Moguće je da su stanovnici Osora postavili Druzu počasnu statuu na uspomenu njegovog posjeta moguće zbog poticaja ili dodvoravanja, ili munificijencije.17

A

B

C

D

Tablica 2. Prikaz Druza mlađeg iz Osora (A- prema: Cambi, N., 1982, 87, Sl. 2; B - D - prema: Cambi, N., 2000, 266, kat. 34, tab. 36, 267, kat. 34, tab. 37)

17

CAMBI, N., 1982, 93 - 94.

6

4. Princeza Za posljednju glavu, Cambi navodi kako se radi o portretu jedne mlade osobe koja je nevjerojatnije bila član carske obitelji gdje je njezina statua bila postavljena na nekome značajnom mjestu. Smatra da glava nije starija od zadnjeg desetljeća 1. st. pr. Kr. 18 Također iznosi da bi se moglo raditi o glavi Liville, odnosno sestre Germanika i žene od Druza Mlađeg ili Agripine Starije, odnosno Germanikove žene.19 Glava je gotovo u potpunosti uništena da se zbog toga detalji i karakteristike fizionomije uopće ne mogu raspoznati. Jedino se može razaznati bujna i kovrčava kosa koja je razdvojena na dvije strane. Naprijed se mogu vidjeti kratki srpasti pramenovi kose usmjereni od sredine čela prema stranama. Lice je bilo ovalno i glatko, ali na žalost se ne mogu raspoznati ostali detalji, osim lijevog oka.20

A

B

C

Tablica 3. Prikaz princeze iz Osora, (A - C - prema: Cambi, N., 2000, 288, kat. 48, tab. 58, 289, kat. 48, tab. 59)

18

CAMBI, N., 1982, 94. CAMBI, N., 1998, 20 CAMBI, N., 1982, 94. 19

7

5. Car ili princ Jedino što je sačuvano od portreta cara ili princa je dio torza i noge što Cambi tumači da je dio nage osobe u sjedećem položaju. Smatra da je to bila posthumna statua nekog cara ili princa julijevskoklaudijske dinastije. 21 Moguće je usporediti s reljefom iz Ravene gdje su prikazani August i pripadnici carske obitelji, a na samom kraju reljefa prepoznatljiva je bosa osoba u polusjedećem položaju. Pretpostavlja se da je to prikaz Antonie odnosno Klaudijeve majke ili prikaz osobe pietas. U saloni je također nađen torzo u sjedećem položaju koji se po Cambiju posthumno pripisuje caru Tiberiju.22

Tablica 4. Prikaz cara ili princa iz Osora (prema: Cambi N., 1998, 47, Sl. 4)

21 22

CAMBI, N., 1998, 46 - 47. CAMBI, N., 1998, 49.

8

6. Literatura [1] CAMBI, N., 1982 - Tri carska portreta iz Osora, Arheološko društvo, Arheološka istraživanja na otocima Cresu i Lošinju, Zagreb, 85 - 98. [2] CAMBI, N., 1998 - Skupine carskih kipova u rimskoj provinciji Dalmaciji, Histria Antiqua 4, Zagreb, 454 - 61. [3] CAMBI, N., 2000 - Imago Animi - Antički portret u Hrvatskoj, Književni krug, Split. [4] CAMBI, N., 2005 - Kiparstvo rimske Dalmacije, Književni krug, Split.

9