Procjena.docx

1.Senzibilitet- znači osjetljivost, sposobnost opažanja na osnovu osjećaja. Nastaje: 1. draženjem perifernih receptora ili slobodnih nervnih završetaka 2.prenošenjem nervnih impulsa perifernim vlaknima do stražnjih rogova kičmene moždine 3.spinotalamičkim putevima do viših centara gdje se prepoznavanje nadražaja i vrši 2.Sherringtonova podjela senzibiliteta: Eksteroceptivni, proproiceptivni, interceptivni( viceralni), senzibilitet za bol 3.Poremećaji senzibiliteta: analgezija, hypoalgesia, hyperalgesia 4.Poremećaji senzibiliteta za temperaturu: termanestezija, termhipostezija i termhiperstezija 5.Poremećaji osjćaja dodira: anestezija, hipestezija, hiperstezija. 6.Duboki senzibilitet Kod oštećenja dubokog senzibiliteta ,bolesnik neće moći da stoji i njiše se ili pada, dok sa otvorenim očima koriguje i stabilizuje svoj položaj ( astasia). Probe prst-nos,peta-kojleno, ako se izvode sa zatvorenim očima služe za ispitivanje dubokog senzibiliteta. Ispitivanje Rombergove probe radi se tako što tražimo od pacijenta da zatvorenih očiju i ispruženih rukuk, sastavljenih stopala pokušava da stoji. 7.Vibracioni senzibilitet Ispituje se pomoću vibracione viljuške. Koja se stavlja na kost na mjesto gdje je kost prekrivena kožom. Duboki bol se ispituje pritiskom na tetive, mišiće i duboka tkiva. Neosjetljivost npr. Ahilove tetive na stezanje je Abadijev znak koji se javlja kod tabesa. BOL 8.Melzack i Casey: bol je multidimenzionalno iskustvo sačinjeno od složenih interakcija senzornih, afektivnih i kognitivnih komponenti unutar CNS-a. Nemogućnost komuniciranja na bilo koji način ne znači da osoba ne može doživjeti bol i da ne treba dobiti odgovarajući tretman kako bi se ta bol otklonila. 9.Dozivljaji bola: Čulni doživljaj boli ( lokalizacija, jačina, kvalitet) = veza kičmene moždine ,talamusa i somatosenzorne kore Emocionalna dimenzija bola= cingulantni girus i frontalni režanj Akutna bol- Traje kraće od dvije nedjelje ( glavobolja, napregnutost mišića, bol uslijed povrede, hirurških intervencija). Hronična bol- Traje duže od 6 mjeseci i ima negativan efekat na psihičko i somatsko zdravlje bolesnika.

10. Podjela u odnosu na uzrok: organska i neorganska. Organska se definiše kao bol sa utvrđenim organiskim uzrokom, neorganska ( psihogena ) nema utvrđen organski uzrok ali zato nije manje realna. 11.Patofiziološka podjela: 1)Nociceptivna bol - Razlikujemo dvije vrste nociceptivne bol- somatska i visceralna 2)Neuropatska bol je uzrokovana ili disfunkcijom bilo perifernog ili centralnog nervnog sistema. 12.Periferna bol ( polineuropatija, postherpetična neuralgija, trigeminalna neuralgija, kompresija nerva, fantomska bol) 13.Centralna ( Lhermiteov znak kod multiple skleroze, bol kod mijelopatije, siringomijelije) 14.Forme ispoljavanja neuropatske boli -parestezije ( subjektivan doživljaj mravinjanja, trnjenja, bockanja, svraba) -dizestezije ( spontana ili izazvana neprijatna senzacija) -hiperalgezije ( pojačan doživljaj bola na nadražaj koji je i normalno bolan) -hiperpatija ( istovremeno prisustvo hiperestezije i hiperalgezije) -alodinija ( doživljaj bola na nadražaj koji normalno ne izaziva bol) 15.Manifestacija neuropatske boli klinički, razlikujemo dvije forme: -kauzalgija- Intezivan, kontinuiran, žareći bol koji se javlja kod djelimičnog oštećenja perifernog nerva. -fantomska bol- bol fantomskog uda- bolesnik osjeća bolove ili svrab u nepostojećem ekstremitetu i to obično u najdistalnijim dijelovima. 16.Bol se širi: sklerotomima, miotomima, dermatomima. Bol koja se prezentira dermatomima je površinska, a miotomima i sklerotomima je duboka. 17.Procjena boli: Utvrditi pojavljivanje, trajanje, mjesto, jačinu, kvalitet I izmjeriti bol 18.Skale i procjena boli –

Numerička ( 0-nema boli; 10-neizdrživa)

–

Verbalna: ( npr. Na krajevima skale tvrdnja- ne boli me ili boli me toliko da ne mogu izdržati

–

Grafičke skele- dužina linije je u milimetrima

– crteži ljudskog tijela, ponuditi listu pridjeva: sijevajuća, probadajuća, oštra, tupa, grčevita, žareća, iscrpljujuća ina kraju pratiti ponašanje bolesnika

19.Hod je aktivno gibanje, odnosno dinamičko prenošenje tijela s jednog mjesta na drugo. Brzina normalnog hoda je približno 5,63 km/h ili 1,33 m/s. 20.Frekvencija hoda (FH) ili kadenca- definiše se kao broj koraka u minuti. Prosječna kadenca iznosi 111 koraka u minuti za muškarce i 121 koraka u minuti za žene. 21.Ciklus hoda započinje dodirom pete jedne noge od podlogu i završava dodirom iste te pete. Pri hodu u jednoj minuti zdrava osoba izvede približno 60 ciklusa. U jednom ciklusu razlikuje se korak i dvokorak. Jedan ciklus hoda iznosi dva koraka ili jedna dvokorak. Dijeli se na dvije faze: faza oslonca I fazu njihanja Faza oslonca se dijeli na 5 podfaza: -prvi doticaj -prihvaćanje mase tijela -srednji stav, međustav -završni stav -predzamah Faza njihanja u 3 podfaze: -početni zamah -srednji zamah -završni zamah Dužina koraka: udaljenost između otiska pete ipsilateralne i otiska pete kontralateralne noge. Razdoblje oslonca na obje noge u normalnom hodu je razmjerno kratkotrajno, približno desetinku sekunde. U razdoblju oslonca na obje noge stražnja noga je ekstendirana u kuku i u koljenu, opire se na glavicu pete i prve MT kosti i arame. Istodobno je prednja noga flektirana u kuku i ekstendirana u koljenu , a oslanja se na tuber calcanei. Glavni mišići koji sudjeluju u tom razdoblju su: m.gluteus maximus, m.quadruceps femorsi i m.triceps surae. Faza njihanja -započinje djelovanjem mišića stražnje bedrene skupine koji pregibaju koljeno pa se odiže stražnji dio stopala, tjelesna masa se prenosi samo na jednu nogu i oslanja punim stopalom -Kontrakcija m. Iliopsoasa pregiba u kuku odignutu nogu koja se tako giba prema naprijed i postaje njišuća

22.PROCJENA HODA 1.kvalitativna- započinje od trenutka kada vidimo ispitanika, Vizuelna analiza hoda- vidokamerom snimiti hod u sagitalnoj i frontalnoj ravnini kako bi se snimak hoda mogla kasnije reproducirati, odnosno reevaluirati ili uporediti s novom procjenom hoda. Procjenjujemo dužina i trajanje koraka i ciklusa hoda, gibljivost pojedinih zglobova, simetričnost gibanja tijela pri hodu, stabilnost, sigurnost hoda, gibanje glave i trupa, gornjih udova. 2.kvantitativna- dijeliti se na tri osnovne kategorije- kinematiku, kinetiku i elektromiografiju. funkcionalna 3.Funkcionalna procjena hoda; Test hoda na 10 m, Dvominutni test hoda, Test "ustani i idi". 1.) Test hoda na 10 m - (10Meter Walk Test) je test u kojem pacijent prehoda 10 metara, a mjeri se udaljenost od 2 do 8 metra. ( 6 metara). Prva i zadnja dva metra ne ulaze u test kako bi se izuzeo efekat ubrzavanja ili usporavanja hoda. U slučaju da je potrebna pomoć druge osobe test se ne izvodi, iako se mogu upotrebljavati pomagala poput štaka i hodalice. Pacijent ovaj test izvodi 6 puta, po tri puta za normalnu brzinu hoda pacijenta i po tri puta za najveću moguću brzinu hoda. Za svaku mjeru uzima se srednja vrijednost testiranja. Test se radi kod: fraktura kuka, amputacija DE, vestiblurani poremećaji, ICV, ozljede kič-mož. Multipla skleroza, neuromuskularne bolesti, Parkinsonova bolest.. 2.) Dvominutni test hoda ( 2 Minute Walk Test) mjeri udaljenost koju pacijent može prehodati u 2 minute. Test se ne izvodi ako je potrebna pomoć druge osobe, no mogu se uspotrebljavati pomagala. Hod bi trebao biti izveden što je brže moguće, a ako pacijent ima potrebu stati i odmoriti se tokom testiranja, test se normalno nastavlja do isteka vremena. Test je primjenjiv kod osoba sa aputacijom DE, ICV-a, multiplom sklerozom, osobe koje se oporavljaju nakon operacije srca, kod osoba s KOPB i dr. Osim testiranja hoda, dobra je mjera evaluacije ravnoteže, jer se koleracija sa Berg Balance Scale pokazala visokom (r=0,88). Može biti i zadovoljavajuća mjera aerobonog kapaciteta. Šestminutni test hoda bi bio primjereniji za procjenu kardiovaskularnog sistema. 3) Test "Ustani i idi" (Timed Up and Go) namjenjen za procjenu sposobnosti hodanja, ravnoteže i rizika od pada kod starijih osoba. Pacijent sjedi na stolici, idealno s naslonom za ruke, tako da je naslonjen na naslon. U slučaju da koristi pomagalo za hod, ono mora biti na dohvat ruke, ali ne i u ruci. Vrijeme se mjeri od kada pacijent krene u aktivnost, pacijent mora ustati, prehodati 3 metra, okrenuti se, vratiti prema stolcu i mjerenje završi onog trenutka kada pacijent dotakne stolac stražnjicom. Pacijent treba hodati brzinom koja mu odgovara. Test se radi kod: fraktura kuka, amputacija DE, vestiblurani poremećaji, ICV, ozljede kič-mož. Multipla skleroza, neuromuskularne bolesti, Parkinsonova bolest, osteoartirtisi, reumatoidni artritisi, sindrom bolnih leđa

23.FUNKCIJA MIŠIĆNO-KOŠTANOG SISTEMA TOKOM HODA M. Quadriceps- spriječava fleksiju koljena M. gluteus maximus i stražnja bedrena skupina- učvšćuju zdjelicu M triceps surae- pregiba se stopalo u skočnom zglobu uz odizanje stražnjeg dijela stopala i oslonac arametr MT kostiju i arame. 1.ZGLOB KUKA- omogućuje normalan hod. Iznosi približno 40 st. Kroz normalan ciklus hoda ,od 30 st. Fleksije do 10 st. Ekstenzije. M. gluteus maximus- Spriječavanje padanja trupa prema naprijed M. Iliopsoas, m.tensor fascie latae, m.sartorius i m.pectineus - Sprijecavaju padanje trupa prema natrag Rotatorna muskulatura kuka- osigurava dinamičku ravnotežu 2.KOLJENO- Mehanizam pokreta u kojlenu kombinacija je sagitalnih pokreta kroz F i E te horizontalnih pokreta kroz unutarnju i vanjsku rotaciju. Tokom normalnog ciklusa hoda F u koljenu iznosi 70 st. 3.STOPALO-Sastoji se iz 26 kostiju povezanih velikim brojem manje ili više gibljivih zglobova ili sveza između njih. Dvije su temeljne funkcije stopala: statička i dinamička. Tri uporišne tačke stopala : glavica I i V MT kosti, tuber calcanei, što se opisuje kao biomehanički uporišni trokut. 4. ZDJELICA- Osim DE u ciklusu hoda aktivnu ulogu ima zdjelica jer predstavlja središte kinematičkog sistema između potporne i njišuće noge. Omogućuje kretanje u sve tri ravni rotacijama i oscilacijama. Te oscilacije se prenose na gornji dio trupa i GE. 24.Poremećeni hod -hod bez usklađenih prirodnih, ritmičkih i naizmjeničnih pokreta oba DE. Uzroci poremećaja: zglobne promjene, skraćenje ekstremiteta, deformacije skeleta, amputacije, bolnost, neurološke oduzetosti i bolesti, poremećaji koordinacije pokreta, balansa,periferne cirkulacije i psihogeni. 25.Šepanje: Najčešći razlizi abdukcijiski ili addukcijiski položaj kuka, poremećaj u održavanju balansa zdjelice i bol u području kuka. 26.Trendelburgov znak - Ako je abduktorna muskulatura kuka insuficijentna, a ona je odgovorna za održavanje zdjelice u horizontalnom položaju, zdjelica će se spuštati na stranu jače sile, a to se u kliničkom radu naziva Trendelburgov znak. Funkcionalna kompenzacija vrši se na način da dolazi do laterodevijacije trupa. 27. Tri načina kompenzacije kod ograničenog opsega pokreta koljena u ekstenziji: podizanje zdjelice na stranu ankiloze, hodanje na prstima suprotne noge i hod djelimičnom cirkumdukcijom noge u kuku. 28.Spastični hod: usporen iskorak, kratak korak i povlačenje prednjeg dijela stopala po podlozi, makazast hod, uslijed adduktorne kontrakture zajedno s fleksijom i unutrašnjom rotacijom kuka.

29.Ataksičan hod: široka baza oslonca s izbacivanjem stopala, dvostruki udarac stopala- peta, a zatim i prednji dio stopala udara u podlogu. Ovakav hod se može nadomjestiti tako da bolesnik gleda i pod i noge. Kada se bolesniku zatvorene oči, hod postaje nesiguran i teturav. 30.Distrofičan hod: usljed različitih miopatija. Slabost i vrlo brzo umaranje pri hodu, geganje zbog problema fiksacije zdjelice, pojačane lumbalne lordoze, hod pingvina. 31.Hod osobe oboljele od Parkinsonove bolesti- Koraci kratki , usporeni i nesigurni, praćeni tremorom i poremećajem započinjanja i završetka hoda. 32.Atetotički hod: održavanje ravnoteže. Nepravilne, nehotične kretnje i nefiziološki kompenzacijski pokreti ,dolazi do problema stabilizacije ekstremiteta. 33.HOD SA RUČNIM POMAGALOM Uglavnom je riječ o štapu ili štakama bilo potpazušnim ili podlakatnim. Pri hodu sa dvije štake, štake se postavljaju u usporedni položaj ispred tijela. Iskorak započinje sa bolesnom nogom. Stopalo se oslanja na podlogu između štaka i tijelo se prebacuje prema naprijed oslanjajući se rukama o štake. Nakon toga se prebacuje zdrava noga., koja se postalvja u usporedan položaj s bolesnom nogom i tada preuzima opterećenje tijela koje je bilo na rukama. 34. Balans predstavlja sposobnost da se tijelo održi iznad površine oslonca u različitim antigravitacionim uslovima. Usklađena aktivnosti mišićnih grupa, koje se suprostavljaju gravitacionim silama, što je preduslov razvoju dobre posture, mogućnosti održavanja stavova, izvođenju pokreta i sticanju vještina. 35.Balans zavisi od mnogih faktora u okviru kojih su: stanje zrelosti CNS – a, mobilnosti zglobova ekstremiteta i kičmenog stuba, snage mišića, vizuelnih sposobnosti, prisustva boli, površine oslonca, visine i težine, emotivnog stanja pacijenta i sl. 36.Poremećaj balansa mogu uzrokovati razni faktori kao što je npr. vestibularna disfunkcija, oštećenje vida ili poremećaj propriocepcije. 37. Procjena balansa- ispituje se u svim položajima , glava, trup i ekstremiteti moraju pokazati sposobnost da se automatski pokrenu na odgovarajući način da bi regulisali položaj težišta tijela kada ga mi npr. pomjerimo dalje od sredine linije. 38.U procjeni balansa je važna: brzina i automatizacija odgovora, obim pokreta i vrijeme koje protekne između draži i početka odgovora na draž. 39. Za funkcionalnu procjenu balansa koristi se Bergova Skala Balansa. Ova skala sadrži 14 zahtjeva koje pacijent treba da izvede, svaka radnja se procenjuje od 0 do 4. Ocjena 0 označava da pacijent ne može da izvede radnju, a 4 da može da izvede radnju bez ikakvih poteškoća.

40.Elementi Bergove skle balansa, 1. Sjedenje bez pomoći 2. Promjena pozicije:“sjedenje u stajanje“ 3. Promjena pozicije:”stajanje u sjedenje” 4. Transfer 5. Stajanje bez pomoći 6. Stajanje sa zatvorenim očima 7. Stajanje sa stopalima zajedno 8. Stajanje i nageti se naprijed 9. Pokupiti predmet sa poda 10. Okrenuti trup ( stopala fiksirana ) 11. Okrenuti se za 360 stepeni 12. Stavljanje noge na steper 13. Stajanje bez podrške sa jednim stopalom ispred drugog 14. Stajanje na jednoj nozi Rezultat: petostepena skala, rangirana od 0 do 4. Ocjena „0“ označava da pacijent ne može da izvede radnju, a „4“ da može izvesti radnju bez ikakvih poteškoća. Tumačenje: 0 – 20 = visok stepen rizika od pada ( kretanje u kolicima ) 21 – 40 = srednji stepen rizika od pada ( hod uz pomoć ) 41 – 56 = nizak stepen rizika od pada ( neovisnost )