Otvaranje Oknima.docx

a) PROCES NASTAJANJA RUDNIKA

a. Neophodna istraživanja Prije nego što se pristupi ne samo izgradnji već i projektovanju jednog novog preduzeća (u našem slučaju rudnika), treba provesti niz istraživanja koja treba da pokažu da li uopšte postoje uslovi za njegovo poslovanje. To se ne odnosi isključivo na potpuno nov rudnik, već i na rekonstrukciju postojećeg. Za ovo je neophodno izvršiti veći obim istraživanja. i. Istraživanja mineralne sirovine Istraživanja sirovinske baze treba da pokažu s kojom se količinom sirovina može računati na eksploatacionom području, kojeg su kvaliteta te sirovine, rasprostranjenost i ostale relevantne parametre rudnog ležišta. Ta se istraživanja preduzimaju u više etapa koje se mogu sprovoditi i u većim vremenskim razmacima, i uglavnom se odnose na: a) b) c) d) e)

Satelitska snimanja; Geološka istraživanja; Geofizička istraživanja; Istraživanja bušenja; Rudarski istražni radovi.

Projektovanje novog rudarskog pogona neće se započeti dok se u najmanju ruku istražnim bušenjima ne dokažu rezerve koje opravdavaju otvaranje novog pogona. Međutim, da bi se pristupilo istražnim bušenjima, potrebna su i neka prethodna istraživanja navedena pod a), b) i c). a) Naravno da naše institucije nisu u mogućnosti da same spreovedu satelitska snimanja, već koriste rezultate koji su dobijeni aktivnošću inostranih institucija. Podaci vezani za ta istraživanja otkupljuju se i tako predstavljaju za naše korisnike trošak koji se svrstava u usluge drugih. b) Što se tiče geoloških istraživanja, ona se mogu provoditi u okviru rudnika, ali isto tako ta istraživanja obavljaju i za to specijalizovane ustanove, kao što su npr. geološki zavodi ili neka preduzeća kojima je to osnovna djelatnost. Ako ta istraživanja provode spacijalizovane institucije, onda će za naručioca takvog posla to biti takođe troškovi iz kategorije usluga drugih. Međutim, u slučaju da preduzeće to istražuje za sebe, onda će se troškovi tih istraživanja sastojati dijelom od materijalnih troškova (pogonskog goriva vozila, alata, putnih troškova i sl.), amortizacije osnovnih sredstava koja se koriste u procesu istraživanja i još nekih manje značajnih troškova. c) Geofizička istraživanja u većini slučajeva obavlja za to specijalizovana preduzeća, pa su u tom slučaju i ovi troškovi za naručioca radova troškovi iz kategorije usluga drugih. U slučajevima pak da takva istraživanja provode rudnici u sopstvenoj režiji, onda će u strukturi tih troškova veći dio predstavljati materijalni troškovi i amortizacija, a nešto manji dio lični dohoci. d) Veća rudarska preduzeća često u sopstvenoj režiji imaju svoje vlastite bušaće garniture, pa tako mogu i same obaviti potrebna istraživanja bušenja. Ipak, te radne organizacije vrlo često angažuju specijalizovana preduzeća da za njih provedu određena istražna bušenja, a to naravno čine i sve radne organizacije koje nemaju vlastite bušaće garniture. Ova faza istraživanja ima za cilj da se ležišta mineralnih sirovina istraže u toj mjeri kako bi se moglo pristupiti

projektovanju rudnika ili pak da se usmjeri na doistrazivanje rudarskih radova radi otklanjanja nejasnoća i egzaktnijih saznanja. e) Rudarske istražne radove u većini slučajeva provode rudarska preduzeća u vlastitoj režiji jer raspolažu potrebnom opremom i kadrovima. Ovim radovima ležište se najpomodanijem istražuje, ali treba imati u vidu da je to i najskuplji vid istraživanja. Često se ovi radovi izvode i kao dodatna istraživanja dubinskom bušenju. Takođe treba napomenuti da posljednja dva vida istraživanja daju takve rezultate na osnovu kojih je moguće ući u proces projektovanja. Troškovi svih tih istraživanja mogu biti veoma visoki pa se samo po sebi postavlja pitanje njihovog finansiranja. U slučajevima kada se radi o namjeri otvaranja potpuno novog rudnika obično se ti istražni radovi finansiraju iz društvenih sredstava. Drugačija je situacija kada se radi o otvaranju novog rudarskog pogona u već postojećem rudniku.

ii. Istraživanje tržišta Ako za predviđenom proizvodnjom ne postoji potreba pa se ne može prodati, nema nikakvog smisla organizovati takvu proizvodnju. Stoga je potrebno utvrditi da li će se u bližoj i daljoj budućnosti moći prodati dobijene mineralne sirovine utvrđenog kvaliteta. Istraživanje tržišta neće odgovoriti samo na pitanje o mogućnosti plasmana, već takođe i na još nekoliko značajnih pitanja: a) b) c) d)

Dinamika mogućeg budućeg plasmana po godinama; Prodajne cijene koje se mogu postići za proizvod određenog kvaliteta; Regionalni raspored potencijalnih kupaca; Traženi asortiman proizvoda.

iii. Istraživanje tehnologije Pošto je zahvaljujući prethodno provedenim istraživanjima sirovinske baze i tržišta poznato o kojoj će se razini proizvodnje raditi, koji će se asprtimani proizvoda ponuditi tržištu i pod kojim će se rudarsko – geološkim uslovima proizvoda obavljati, potrebno je ispitati tehničko – tehnološke mogućnosti proizvodnje u datim uslovima, kao i izbor tehnologije koja će biti najprikladnija u ovom slučaju. Ova istraživanja, prije svega daće odgovor na pitanje da li će se proizvodnja ostvariti jamskim i površinskim kopom, ili možda kombinovano. Istraživanja tehnologije pedstavlja kompleksan zadatak stručnjaka raznih struka i kvalifikacija i uglavnom se u ovom istraživanju rudnik sagleda kao cjelina sastavljena od niza podsistema koji treba da funkcionišu u fazi eksploatacije. Postupak istraživanja daće se u narednim poglavljima.

iv. Druga istraživanja Prethodne tri vrste istraživanja su obavezna, ali ima još nekoliko istraživanja koja se mogu po potrebi uključiti, a da li će se sprovesti zavisi od konkretnog slučaja. To su uglavnom sljedeća istraživanja: a) Istraživanju lokacije; b) Istraživanju izbora nabavke materijalom i energijom; c) Istraživanju mogućnosti osiguranja potrebnih kadrova, i sl.

b. Organizacija projektovanja i. Dokumentacija kao podloga za projektovanje Kod pristupa projektovanju rudnika, odnosno izradi tehničke dokumentacije investicione izgradnje, počev od idejnih rješenja predinvesticione studije, investicionog programa i odgovarajućih vrsta rudarskih projekata (glavni, dopunski, uprošćeni), bilo da se radi o projektovanju izgradnje novog rudnika ili rekonstrukciji aktivnog, potrebno je raspolagati odgovarajućom dokumentacijom, odnosno polaznim materijalima i podacima kao podlogom za projektovanje, saglasno postojećim uredbama i propisima. Navedeni materijal i podatke investitor dostavlja na korišćenje projektnoj organizaciji kao obavezu obuhvaćenu projektnim zadatkom. b) Projektni zadatak

Za izradu odgovarajućih rudarskih projekata sastavlja se projektni zadatak od strane investitora, i služi za osnovni dokumenat koga investitor podnosi projektnoj organizaciji kao sastavni dio ugovora za obradu projekta. Preporučljivo je, da projektni zadatak sastavlja investitor zajedno sa projektom (projektnom organizacijom) u cilju jasnijeg i preciznijeg utvrđivanja zadataka koje će najcjelishodnijim rješenjima projektanta, sa korišćenjem savremenih dostignuća nauke i tehnike, obezbijediti najracionalnije iskorišćenje društvenoh rada, predmeta rada (u konkretnom slučaju ležišta mineralnih sirovina), sredstva za rad i potrošnog materijala, uz potpunu bezbijednost i sigurnost objekta i zaposlenog osoblja, kako pri izgradnji, tako i u eksploataciji projektovanog objekta. Sastavljanje projektnog zadatka se usaglašava predviđenom metodologijom obrade za odgovarajuću vrstu rudarskog projekta, shodno postojećim propisima, te se projektnim zadatkom uglavnom utvrđuje globalni sadržaj projekta u smislu davanja odgovarajućih rješenja i zahtijeva u pogledu načina izrade projekta. c) Podloga i podaci

Od posebnog je značaja utvrđivanje projektnim zadatkom podloge za projektovanje koja se stavlja na raspolaganje projektantu, a koja u širem smislu obuhvata neophodne opšte, tehničke, ekonomske i ostale podatke. A. Opšti podaci -

Predmet zadatka i vrsta projekta; Naziv basena, rudnika ili objekta i mjesto gradnje; Adresa investitora i ime lica koje će održavati vezu sa projektnom organizacijom; Karakter projekta (nov objekat, rekonstrukcija).

B. Tehnička podloga -

Topografska osnova (vojne topografske karte, katastarski planovi);

-

-

Elaborat geoloških istraživanja sa prilozima (pregledne i detaljne geološke karte, rezultati geoloških i rudarskih istraživanja, geološki profili, strukturni planovi ležišta, karte kvaliteta i geoloških rezervi korisnog minerala, geološki opis o stratigrafiji i tektonici i dr.); Vrste rudarskih nacrta kao podloge za projektovanje. Rezultati hidrometeoroloških i hidrogeoloških istraživanja koj sadrže sljedeće podatke: a. b. c. d. e.

-

temperaturi (granične i prosječne vrijednosti); o vjetrovima (pravac, čestina, jačina); o vodenim talozima (kiša, snijeg); o stanju i porijeklu podzemnih voda; o nadzemnim tokovima (vodostaj, količine).

Geomehanička podloga sa terenskim i laboratorijskim ispitivanjima o fizičko – mehaničkim osobinama korisne supstance i oklnih stijena; Energetska osnova, szanje veze sa postojećim izvorima električne energije preko dalekovoda i trafostanica sa oznakom napona i snage; Transportni uslovi, udaljenost objekta od centra za snabdijevanje i prodaju. Način transporta (željeznički, drumski, riječni, žičare i dr.), propusna moć transporta i sl.; Proizvodnja (namjena), asortiman, kvalitet, tehnički normativi; Podaci o glavnim potrošačima.

C. Ekonomski podaci -

Podaci o raznoj snazi i moćnosti snabdjevanja radnom snagom iz lokalnih izvora, lični dohoci; Mogućnost snabdijevanja repromaterijalom iz lokalnih i drugih izvora, cijene materijala i pogonske energije; Normativi utroška materijala, postignuti učinci u rudarskim preduzećima sa sličnim uslovima eksploatacije, cijene izrade jamskih prostorija idr.

D. Posebni podaci

Ovi podaci odnose se prije svega na željene i sugestije investitora kod izbora eksploatacionog polja, mikrolokacije prostorija otvaranja ležišta i drugih pogonskih objekata, tehnike rada i stepena mehanizacije, lokacije društvenog standarda i dr. Podaci o eventualnim posebnim zahtjevima potrošača koji će biti u poslovnom odnosu sa rudnikom. Podaci koji se odnose na saglasnost, dokaze, potvrde i mišljenja nadležnih organa društvene zajednice.

Topografska osnova U prikazu tehničke podloge potrebne za izradu rudarskih projekata obuhvaćena je i topografska osnova. Sve karte i planovi koji su u javnoj upotrebi, mogu se koristiti za potrebe projektovanja rudnika, najčešće su to: -

Vojne topografske karte; Katastarski planovi.

Vojne topografske karte se u rudarskom projektovanju koriste uglavnom za prikazivanje šire lokacije rudničkog objekta, odnosno njegove veze sa postojećim komunikacijama, a isto tako i za izradu geološki karata unošenjem lokacija izvršenih istražnih radova i granica ležišta mineralnih sirovina, kao i prikaz litološkog sastava ležišta i okolnih stijenskih masa

istraživanog područja. Radi što potpunijeg sagledavanja prostornog položaja i količine rezervi u ležištu rade se geološki strkturni profili. Vojne topografske karte izrađene su u poliedarskoj projekciji z cijelu teritoriju SFRJ, podjeljenu meridijanima i paralelama na trapeze. Teren je snimljen grafičkom polarnom metodom (geodetski sto) u razmjeri 1 : 25.000, a kao osnova je triangulaciona mreža trećeg reda. Na osnovu ovih topografskig sekcija (planšeta) izrađene su specijalne vojne topografske karte razmjere 1 : 50.000 i 1 : 200.000. Karte su izrađene sa četiri boje, gdje su objekti i komunikacije prikazane crnom, šume zelenom, vode (pootoci, rijeke, jezera) plavom, izohipse terena braon (sepija), a putevi crvenom bojom. Karte su snabdjevene Gaus – Krigerovim koordinatama i svaka karta nosi oznaku većeg mjesta sa te teritorije. Katastarski planovi prikazuju sliku terena u horizontalnoj predstavi sa snimljenim zemljišnim parcelama posjednika, a izrađeni su za cijelo područje naše države. Za rudarska projektovanja katastarski planovi imaju nedostatak jer nemaju vertikalnu predstavu terena. Radi dobijanja situacionih planova za projektovanje, katastarski planovi se naknadnim snimanjem terena dopunjuju vertikalnom predstavom, tj. izohipsama terena, naravno sa isključenjem granica individualnih parcela koje nisu potrebne kod projektovanja, mada se i one uzimaju u obzir, npr. kod eksploatacije terena u cilju investicione izgradnje potrebnih objekata, zatim plaćanja odštete, otkupa zemljišta nad produktivnim terenom, itd. Elaborati geoloških istraživanja Ovi su elaborati uvijek prisutni prije donošenja odluke o bilo kakvom projektovanju u rudarstvu, jer predstavljaju osnovu za analizu rezultata izvršenih istraživanja. Kod geoloških istraživanja ležišta mineralnih sirovina mogu se izdvojiti pet faza, međusobno povezanih, alo kod nekih ležišta broj faza može biti manji. Faze istraživanja su sljedeće: -

-

-

-

-

Prospekcija – niz radnji sa ciljem da se pronađe ležište i izvrši prospektivna ocjena rudne pojave na osnovu procjene zasnovane na opštim geološkim shvatanjima i na rezultatima manjih istražnih radova (raskrivke, bunari – plitka okna, nesistematsko oprobavanje); Prospekcjsko – istražini radovi se izvode neposredno po otkrivanju izdanka rudnog tijela, sa raskrivanjem većeg obima sa geološkim kartiranjem i geofizičkim ispitivanjem; Prethodno istraživanje – poslije radova pod (2) sa ciljem procjene razmjere (veličine rudnog ležišta, rezerve mineralnih sirovina) ležišta i približni kvalitet sirovine, tehnološke osobine i rudarsko – tehnički uslovi vezani za eksploataciju ležišta; Detaljna istraživanja – radi preciznijeg određivanja oblika rudnih tijela, promjene kvaliteta, razjašnjenja tektonike i rudarsko – tehničkih uslova na psnovu čega se vrši projektovanje investicione izgradnje; Eksploataciona istraživanja – da se odrede detalji strukture rudnog tijela i ležišta, raspodjeljenost u prostoru pojedinih vrsta prema kvalitetu rude.

Pri izvođenju rudarskih istražinih radova najpouzdanije se utvrdi oblik, količina i kvalitet ležišta, na osnovu čega se donosi odluka o veličini godišnjeg kapaciteta proizvodnje i vijeka eksploatacije ležišta. U zavisnosti od ležišta, tj. njegovog oblika, veličine, regularnosti zelijeganja – primjenjuje se i odgovarajući način istraživanja, kao npr. u brdovitim terenima sa potkopima, u ravničarskim sa oknima, niskopima, bušotinama.

Lokacije rudarskih istražnih radova, pored geološke koncepcije usmjerene isključivo na istraživanje ležišta, određuju se sa uzimanjem u obzir da se ovi radovi koriste i pri otvaranju rudnika, odnosno kasnijoj eksploataciji (za prolaz, ventilaciju, odvodnjavanje i dr.).

a. Rudarska razmatranja i. Uvodno Neobnovljivost rezervi mineralnih sirovina te složenost i posebnosti rudarske djelatnosti, kao i neprestano nove okolnosti na tržištu, zahtjevaju dobru organizaciju i racionalno vođenje rudarskih pogona u skladu sa privrednim i ekonomskim načelima. Rudarsko gospodarstvo obuhvaća široko područje rudarske djelatnosti, razmatrajući tehničku opravdanost, te ekonomičnost i racionalnost svih bitnih rudarskih aktivnosti, kao što su: rudarski istražni radovi, rudarski projekti i optimalnost projektnih rješenja, otvaranje i rad proizvodnih pogona, tržišni uslovi i dr. Domaće i svjetsko tržište mineralnih sirovina mijenja se, postaje sve veće i bogatije, ali i jeftinije, pa je nepovoljno za egzistenciju slabih rudarskih pogona. Nesigurnost u rudarstvu relativno je velika, kao zbog naravi posla, tako i zbog velikih ekonomskih uticaja na cjelokupan rad rudnika. Uloženi kapital u rudarsku djelatnost puno je dugoročniji nego u ostalim privrednim granama. Znatni su iznosi ulaganja u istražne radove, gdje se ne garantuje željeni uspjeh. Relativno je velik udio živoga rada. Rad je teži i opasniji, a ljudski je faktor neprestano nazočan, ponekad i fatalan. Rudnik je živi organizam i zahtjeva stalno praćenje i održavanje na projektnoj razini. Može donositi veliku dobit, ali i razočarenja zbog lošeg poslovanja, koje može nastati zbog prirodnih, tehnoloških, organizacijskih i tržišnih promjena. Zato je prijeko potrebno rad rudnika usklađivati s bitnim tehničkim i ekonomskim faktorima te trajno provoditi odgovarajuće promjene i unaprjeđenja.

ii. Načela organizacije rudarskog preduzeća Rudarsko preduzeće se organizira tako da može normalno i u cjelosti obavljati svoju djelatnost, odnosno da omogući produktivan, rentabilan i siguran rad rudnika. Rad rudnika u sklopu izvođenja projektnih tehnoloških procesa i planiranih proizvodnih zadataka organizuju i vode tehnički sektor te službe evidencije, računovodstva, statistike, komercijale i druge, ovisno o uslovima rada. Tehnički sektor nadzire projektovanu izgradnju i investicijski razvoj rudnika, organizuje rudarsku proizvodnju proizvodnih pogona, kao i rad drugih struka u sklopu rudarske djelatnosti: mašinske, elektro, geološke, građevinske, geodetske i dr. Komercijalna služba se brine o plasmanu rudarske proizvodnje te o nabavi potrebne opreme i pogonskog materijala. Poslovi proizvodnog jamskog pogona dijele se na organizacijske skupine: istražni radovi, gruba i uža priprema u jami, otkopavanje, jamski transport i pomoćni jamski radovi (uzdržavanje

pogona, provjetravanje, odvodnjavanje, pogonsko skladište, tehnički i sigurnosni nadzor, izvođenje radova i dr.). vanjski poslovi jamskog pogona su: površinski transport, separacija, otprema proizvoda, skladišta pogonskog materijala, uzdržavanje i priprema podgrade, radionice, trafostanica, skladište eksploziva, spremište goriva, uprava i dr. Rudarsko preduzeće može se sastojati od jednog ili više manjih ili većih proizvodnih pogona s potrebnim brojem radnika, ovisno o kapacitetu proizvodnje, tehničkoj opremljenosti i organizaciji izvođenja radova. U područjima s velikim ležištima mineralne sirovine i organizovanom masovnom proizvodnjom praktično se razvijaju velika preduzeća s više proizvodnih pogona i složenom organizacijskom strukturom. Tehnička zaštita u velikim rudarskim preduzećima i rudarskim pogonima organizovana je sveobuhvatno i djeluje izvan proizvodnog procesa. U tabeli 8 prikazana je šema većeg rudarskog preduzeća. U sklopu svakog sektora navedenog u tabeli potrebna je naznačnost studijsko – razvojne aktivnosti radi unaprijeđenja cjelokupne djelatnosti rudarskog preduzeća.

iii. Projektovanje kapaciteta proizvodnje rudnika

Mineralne sirovine proizvode se u velikim količinama. Uspješnost rudnika očituje se u visini proizvodnje i produktivnosti rada u određenim prirodnim i tehnološkim uslovima eksploatacije rudnog ležišta, odnosno ograničenog područja u ležištu. Velika rudna ležišta s velikim dimenzijama prostiranja dijele se na više eksplotacionih polja, racionalnih veličina, u kojima se posebno razvijaju rudniici optimalnih kapaciteta proizvodnje za određeno tehnološko razdoblje. Proizvodnja velikih ugljenih bazena kreće se od 30 do više od 200 milijuna tona godišnje. Tako je u Kuznjeckom ugljenom bazenu, koji je imao oko 70 jama i 20 površinskih kopova, proizvodnja dosezala više od 150 milijuna tona godišnje. Na površinskim kopovima proizvodilo se oko 30 % od ukupne proizvodnje, odnosno na svakom površinskom kopu prosječno 2-3 milijuna tona godišnje, a u pojedinim jamama 1-1,5 milijuna tona godišnje. Poznati su veliki ugljeni bazeni lignita kraj Kölna i Leipziga te kamenog uglja u Ruhru. Nadalje, dosežu se veliki kapaciteti proizvodnje rudnika u Poljskoj, Australiji, Kini, kao i u brojnim drugim zemljama. Razvoj optimalnih proizvodnih kapaciteta u velikim rudarskim bazenima zahtjeva široko studijsko razmatranje i razradu te duboko ulazi u privrednu strukturu pojedine zemlje. Osnovna vodilja pri projektovanju je usklađenje u cjelinu cjelokupnog rada rudnika sa glavnim i pomoćnim tehnološkim procesima i postizanje najboljih privrednih pokazatelja tokom planirane životne dobi rudnika, odnosno rudarskog bazena. Koncentracija proizvodnje na manjem broju visoko mehanizovanih i dobro organiziranih otkopnih radilišta daje najpovoljnije rezultate. U rudarskoj praksi utvrđivanje optimalnih kapaciteta rudnika razvijali su se različiti pristupi i metode, zavisno od specifičnosti ležišta i rudarskih bazena, stepena razvoja tehnologije, potrebe tržišta i sigurnosnih uslova eksploatacije. Osnovni pristup najčešće se utvrđuje u određenim okvirima rudarstva i ekonomike, ovisno o privrednoj strukturi i posebnosti svake zemlje. Na slici 6.3.3.1. prikazan je uticaj troškova proizvodnje na kapacitet rudnika. Uopšteno se drži da povišena proizvodnja do određene granice za 10 % smanjuje troškove proizvodnje za tonu u velikim rudnicima za do 1-1,5 %, a u malim rudnicima 2,5-3%. Brojni su se autori bavili projektovanjem optimalne visine proizvodnje, primjenjujući nekoliko metoda, pod veim ili manjim uticajem prakse u pojedinim rudarskim bazenima, kao što su: statistička metoda, metoda varijanti, normativna metoda, analitičke metode i dr.

Slika 6.3.3.1. - Uticaj troškova proizvodnje na kapacitet rudnika (1 i 2 – promjenjivi troškovi, 3 – zbirni troškovi, 4 – stalni troškovi, 5 – ukupna cijena koštanja za tonu proizvodnje, A – područje optimuma)

Statistička metoda (Boki) osniva se na primjeni formule

D  Q  nk  k r  k n  Gdje je: D – dobit za razdoblje cjelokupne proizvodnje rudnika, Q – proizvedene količine uglja (t), nk – prodajna cjena jedne tone uglja, kr – troškovi proizvodnje jedne tone uglja, kn – troškovi uglja za jednu tonu. Ta je metoda bila primjenjivana za određeni bazen, gdje se moglo koristiti potrebnim statističkim podacima, ali se može primjeniti i uz uslove kada nedostaju svi potrebni podaci i normativi, jer se mogu približno odrediti analizom, odnosno vremenskim snimanjima radnih procesa. Pri primjeni metode varijanti mogu se uključiti brojni geološki, rudarski i ekonomski faktori. Po toj je metodi izrađivana opsežna studija za Donecki bazen i služila je kao pragmatična osnova za projektovanje. Utvrđena je funkcionalna ovisnost između veličine proizvodnje i pojedinih skupina troškova za 23 varijante. Varijante su razrađene za 10 grupisanih kapitalnih i eksploatacijskih troškova, koji se odnose na radove, opremu i objekte rudnika, za različite uslove proizvodnog kapaciteta okna, vremena eksploatacije rudnika te dubinu i nagib

zalijeganja produktivne formacije ležišta. Zanimljivo je navesti da su ugljena ležišta bila podjeljena na tanka (1,3-3,5 m) i debela (više od 3,5 m), te ležišta sa blagim nagibom zalijeganja (do 25°), nagnuta (25-45°) i strma (više od 45°). metoda je široko primjenjivana pri izboru načina otvaranja i razrade, kao i pri utvrđivanju tehnoloških rješenja eksploatacije u rudnim ležištima u kojima se pri projektovanju može postaviti više realnih kocepcijskih mogućnosti. Normativna metoda (Ržiman) a osniva se na analizi faktora koji utiču na veličinu rudnika, kao što su: -

prirodne osobine ležišta uglja (ugljenonosnost, plinonosnost, samozapaljivost, tektonski poremećaji i dr.), posada rudnika (iskorištenost radnog vremena, ovisnost broja rudara u uslovima provjetravanja idr.), tehnička rješenja (oprema i postrojenje, kapacitet izvoza oknom, vrijeme rada pojedinih horizonata i dr.), ostali faktori koji se odnose na tehnološka rješenja i uslove eksploatacije.

Analitičke metode se takođe dosta primjenjuju, a naročito su povoljne za proučavanje unapređenja tehnologije eksploatacije i organizacije izvođenja rudarskih radova u jamskom polju, pa ih je razrađivalo nekoliko autora. Prema Ajdukiewiczu, primjenom te metode može se analizirati cjena koštanja dobivene tone uglja, kao funkcije uslova proizvodnje rudnika i pokazatelja koji proizilaze iz geoloških i tehničkih uslova eksploatacije. Polazi se od retpostavke da je proizvodna mogućnost rudnika, uz određene geološke i tehničke uslove, funkcija racionalne dužine aktivnih otkopa (širokih čela) ta da se njihovim međusobnim usklađivanjem može održavati ravnomjerno visoka proizvodnja. Troškovi proizvodnje dijele se na tri skupine: -

troškovi koji se umanjuju porastom proizvodnje (stalni troškovi) kao što su: amortizacija osnovnih sredstava, troškovi u službi okna, odvodnjavanje i upravna režija, troškovi koji se povećavaju sporastom proizvodnje (varijabilni troškovi), a to su troškovi radne snage, transport, provjetravanje, održavanja rudarskih objekata i sl., troškovi koji ne ovise o veličini jamskog polja, a to su troškovi transporta u otkopnom polju, održavanja energetske mreže, pumpnih postrojenja, utroška energije i drugi troškovi na površini rudnika.

Osim izrazito analitičke metode, Ajdukiewicz se u nekim slučajevima koristio i statističkim podacima, kao i određenim mormativima. Međutim, ne pridaje se dostatna pažnja mehanizovanosti dobivanja ugljena u tehnološkom procesu eksploatacije, koja znatno utiče na intenzitet proizvodnje u ovoj metodi, izrazito primjenjivoj samo za velika (neograničena) jamska polja. Primjena analitičke metode (Krupinski) za ugljenokope u Poljskoj zasniva se na utvrđivanju optimalnih proizvodnih pokazatelja rudnika u detaljno istraženom ležištu. Ističe s eovisnost intenziteta eksploatacije i životne dobi ugljenog ležišta. Pri određivanju veličine jamskog polja razmatrani su uticajni tehnički i ekonomski kriteriji.

Od tehničkih kriterija uzima se položaj izvoznog okna u središnjem dijelu jamskog polja te dužina transportnih i ventilacionih puteva jednaka za cijelo razdoblje eksploatacije. Od ekonomskih kriterija razmatrani su: - troškovi za plate u ovisnosti o efektivnom radnom vremenu, - troškovi provjetravanja vezani za ulazno okno, osnovne vjetrene hodnike u jami i izlazni otvor, - međuovisnost troškova ulaganja, odnosno amortizacije, o veličini jamskog polja, idr. Investicijska ulaganja autor dijeli na dvije skupine. Osnovne skupine: - rudarske i građevinske radove te objekte i ostale investicije s rokom otpisa ovisno o razdoblju eksploatacije (20, 30, 50 godina), - mašine i instalacije s vremenom otpisa (2 – 25 godina). Köpen i Benthaus zastupaju mišljenje da je za dnevnu proizvodnju od oko 20.000 t kamenog uglja (poput Ruhra) potrebno jamsko polje veličine 20 do 40 km2, a pri eksploataciji dubinskih ležišta potrebno je objediniti okna. Razmatraju optimalni odnos središnjih i perifernih okana u jamskom polju, troškove provjetravanja sa najvećom dužinom vjetrenog puta 7 km, te prolazom rudara kroz periferna okna. Drže da kapacitet okna treba povećati s porastom dubine rudnika u rudnicima s povoljnim rudarsko – geološkim radnim uslovima. Osim spomenutih metoda, Ševijekov navodi za potrebe projektovanja i snimanje proizvodnih procesa te provođenje eksperimenata unaprjeđenja (npr. jamski prevoz, prevoz eletričnom lokomotivomm i dr.). Osnovna načela utvrđivanja kapaciteta rudnika i vijeka eksploatacije su: - težnja za visokom produktivnošću cjelokupnom radu rudnika, - puna iskoristivost objekata, mašina, materijala i energije prijeko potrebnih za rad rudnika, - postizanje najniže cijene koštanja za jedinicu proizvoda, - potpuna provedba mjera sigurnosti na radu. Proračunima je utrvđeno da se stalnim rastom kapaciteta proizvodnje jame linearno ne smanjuje ukupna cijena koštanja za tonu proizvodnje. Sve veći kapaciteti jame zahtijevaju viša investicijska ulaganja, a rastu i neki proizvodni troškovi (prevoz, provjetravanje, održavanje jame i instalacija, i dr.). Početkom 20 stoljeća u rudarstvu kamenog uglja, npr. u Njemačkoj, bila su mala jamska polja s posebnim oknima, koja su davala malu proizvodnju. Privredna kriza nakon I Svjetskog rata dovodi do spajanja više malih pogona u veliki zajednički visokoproizvodni rudnik. Neki mali pogoni su prestali raditi, a okna su upotrijebljena kao periferna za potrebe provjetravanja i prevoz ljudi. Središnja okna zadržana su za glavni izvoz jamke proizvodnje, a na površini su u sigurnosnom stubu dodatno izgrađeni potrebni pogonski objekti. Stalno povećanje troškova eksploatacije te troškova prijevoza i izvoza zahtijevali su sve veću proizvodnju uglja. To se moglo postići proširenjem jamskih polja i povećanjem stepena njihova iskorištenja.

Optimalna veličina jamskog polja jednog rudnika počela se razmatrati nastapajućom krizon u ugljenokopima 60 – ih godina. Razrađene su studije kojima se određuje najbolji položaj središnjeg okna, uz redukciju perifernih okana za najnužniju potrebu. Veličina jamskih polja ovisile su o troškovima za prijevoz iskopine i ljudi te za provjetravanje jame glavnim hodnicima. Tim su troškovima dodati i kapitalni troškovi perifernih okana, dakako svedenih na troškove središnjeg okna. Kada se postignu najmanji troškovi za sve uskplađene tehnološke uslove, dobiva se najbolja veličina jamskog polja koja pripada jednom izvoznom oknu. U ovisnosti o stepenu iskoristivosti polja i dubine okna, za nove uslove dubokih okana u području Ruhra proračunate su veličine jamskog polja pd 40 – 120 km2 s proizvodnjom kamenog uglja od 16.000 – 24.000 t/dan. Na slici 6.3.3.2., kao primjer analize, prikazani su pogonski troškovi za glavno okno (uključivši i uređaje izvoza) u ovisnosti o dnevnoj proizvodnji i dubini ugljenokopa u Ruhru.

Slika 6.3.3.2. Pogonski troškovi glavnog okna

Na slici 6.3.3.3. prikazano je kako na transportne troškove utiče prijevoz glavnim transportnim hodnikom sa vagonetima od 1500 l i 4000 l. Novijim razmatranjima optimalnog kapaciteta proizvodnje rudnika nastoji se razviti metodološki pristup primjenljiv za ležišta različitih karakteristika.

Slika 6.3.3.3. - Troškovi prijevoza za vagonete različite veličine

Smatra se da je tehnički neizvodivo tačno definisanje optimalnog kapaciteta proizvodnje rudnika jednom tačkom, već jednim optimalnim područjem, zbog velikog broja uticajnih faktora koji ulaze u postupak, kao što su promjenljive veličine: karakteristike rudnog ležišta, produktivnost rada, plate, materijalni troškovi, opseg investicijskih ulaganja, kao i brojni drugi tehnološki i ekonomski pokazatelji. Pritom je bitno razmatrati i karakter veličine površine ležišta (ograničena ili neograničena), način otkopavanja, stepen iskoristivosti te intenzitet eksploatacije. Ograničena ležišta su manjih dimenzija prostiranja, pa se mogu kompletna racionalno eksploatisati samo jednim jamskim poljem i s jednim izvoznim oknom. Povoljni uslovi eksploatacije često opravdaju otvaranje rudnika sa malim kapacitetom proizvodnje. Prema Perišiću, optimalni kapacitet proizvodnje pri središnjem otvaranju ograničenih ležišta uglja, ovisno o koeficijentu eksploatacije (t/km2; t/km2/dan) iznosi za: - kameni ugalj minimalno 1425 t/dan, a za 4,75 km2 jamskog polja, - mrki ugalj minimalno 2400 t/dan, za 8,00 km2 jamskog polja, - lignit minimalno 3350 t/dan, za 11,10 km2 jamskog polja. Optimalni kapacitet (t/dan) daje gornju granicu veličine jamskog polja, gdje je projektovan i prijevoz ljudi. Koeficijent eksploatacije se u praksi kreće oko 300 t/km2/dan u rudnicima kamenog uglja, oko 450 t/km2/dan u rudnicima mrkog uglja i oko 800 t/km2/dan u rudnicima lignita. Na osnovu poznavanja optimalnog kapaciteta, intenziteta proizvodnje i rezervi uglja, određuje se životna dob rudnika u godinama sa po 300 radnih dana godišnje. Rezultati istraživanja pokazuju da je: - ograničena ležišta opravdano otvarati do veličine jamskog polja od 12 km2,

-

donja granica eksploatacije za male rudnike je 10 godina, najmanja debljina čistog uglja blažeg nagiba sloja 0,60 m za kameni ugalj, 1,55 m za mrki ugalj i 2,40 m za lignit, najniža dopuštena produktivnost u rudnicima kamenog uglja 0,41 t/nad, u rudnicima mrkog uglja 0,77 t/nad, i u rudnicima lignita 1,34 /nad.

U novije se vrijeme optimalni kapacitet proizvodnje rudnika postavlja vrlo elastično, usklađivanjem s tehnološkim razvojem i tržišnim uslovima, a prema sljedećim načelima: - razvijanje optimalnog kapaciteta proizvodnje za velika, neograničena ležišta mineralnih sirovina sa osiguranim tržištem, - korigovanje kapaciteta proizvodnje ovisno o sezonskoj potražnji umalim rudnicima, - razvoj malih mehanizovanih rudnika u povoljnim plitkim ležištima, - razvijanje kapaciteta rudnika u skladu sa uticajem ekoloških kriterija (sadržaj sumpora u uglju, štetna devastacija terena, i dr.), - razmatranje sigurnosti razvoja velikih kapaciteta rudnika zbog mogućnosti konkurencije drugih rudnika, odnosno drugih mineralnih sirovina. Investiranje u velike rudnike je vrlo veliko, pa je pri utvrđivanju kapaciteta proizvodnje i životne dobi u rudnicima metalnih ruda potrebno detaljno razmatranje kvaliteta rude, dugoročnih potreba tržišta te mogućnosti većeg variranja prodajne cijene. U rudnicima nematelnih mineralnih sirovina i sirovina za proizvodnju građevinskog materijala, vrlo raširena na našim prostorima, veličinu kapaciteta proizvodnje uglavnom regulišu tržišni uslovi, jer utvrđene rezerve u ležištima najčešće pružaju mnogo veće proizvodne mogućnosti. Uopšteno treba naglasiti da je određivanje optimalnog kapaciteta proizvodnje rudnika vrlo složen i dinamičan proces koji zahtijeva razmatranje i međusobno usklađivanje velikog broja uticajnih faktora. Određivanje optimalne veličine eksploatacijskih polja za jame, a posebno za površinske kopove, ovisi o raspoloživim kapacitetima i vrsti rudarske opreme, lokalnim i regionalnim uslovima eksploatacije, političkoj ekonomiji i dr., pa se ovdje detaljno ne razrađuje. Novija razmatranja pokazuju da se izbjegava rekordomanija u kapacitetu velikih jedinica rudarske opreme, pa se velika pažnja pridaje dobroj istraženosti rudnog ležišta te da finansiranje u rudnike, uz dugoročno vraćanje uloženog kapitala, više nije toliko popularno.

iv. Mali rudnici U rudarstvu je stalno izražen problem veličine rudnika ili rudarskih pogona i mogućnosti postizanja povoljnog rentabiliteta proizvodnje. U zemljama sa razvijenim rudarstvom zapaža se sve veća nesigurnost i rizik pri razvoju velikih i kompleksnih rudarskih objekata i njihovo uvođenje u proizvodnju. Vlada uvjerenje da je u razdoblju istraživanja rizik obrnuto proporcionalan investiranom kapitalu. U početnoj fazi razvoja rudarstva u nekim područjima najviše su zastupljeni mali rudarski pogoni, koji se svojim dokazivanjem postupno razvijaju i povećavaju. Pri otvaranju i razvijanju rudarskih pogona redovno se očituje poslovni rizik, koji projektanti moraju poznavati, prediđati i ublažavati u određenim studijskim razmatranjima i projektnim tehničkim rješenjima. Uzroci

rizika mogu biti vrlo različiti, a najčešće ih izazivaju nepovoljni tehnički i ekonomski uticaji, npr.: - nepovoljan omjer istraženih bilansnih rezervi mineralnih sirovima u odnosu prema kapacitetu proizvodnje, - uticaj promjena na tržištu mineralnih sirovina na visinu proizvodnje (ciklična i krizna razdoblja), - nedostatna političko – ekonomska stabilnost zemlje, - nepovoljni odnosi sa proizvođačima rudarske opreme (domeći ili inozemni partneri), - loša tehnička razvijenost i smanjena radna sposobnost s obzirom na klimatske uslove, - loša kvaliteta i nepotpuna obrada rudarskih projekata, - nepouzdanost sudionika, odnosno udruženih proizvođača. Povišenje kapitalnih troškova i cijene energije te nesigurno tržište dovode do spoznaje da mali i srednje veliki rudnici postaju privlačniji za osnivanje i rad nego veliki rudnici. Mali rudnici s niskim kapacitetima proizvodnje i kratkom životnom dobi reaguju mnogo kritičnije na primjenu investiranja nego veliki rudnici, a promjena proizvodnih troškova ima manje značenje. Međuovisnost rudnih rezervi, kapaciteta proizvodnje i vijeka eksploatacije rudnika, te osjetljivost na promjenu ekonomskih pokazatelja upozoravaju da je u koncepciji malih rudnika potrebno ići na nista investicijska ulaganja s kratkim razdobljem otvaranja te postizanja projektovane proizvodnje u što kraćem razdoblju. Tehničko rješenje i ekonomičnost sistema transporta te izvoza iz rudnika često mogu biti presudni za visinu proizvodnje malih jama. Za male rudnike važno je obavljati izbor proizvodne opreme primjenom postupka selektiranja, tj. usporedbom prednosti i nedostataka i određene opreme, tehničkih karakteristika, uslova primjene, uslova održavanja i servisa te sigurnosnih kriterija. Kao tehnička novost sve više se uvode pokretna drobilična postrojenja kao samohodna kompleksna oprema, odnosno kao kontejnerski površinski prijenosni objekti. Primjena malih računara proširena je u malim rudnicima u računovodstvu, tehnologiji i projektovanju. Zaštita okoliša sa troškovima mora biti razmatrana pri obradi projektnih rješenja eksploatacije, vijeka trajanja pogona i sanacijskih radova nakon završene eksploatacije. Tehnički razvoj i proširenje već postojećeg pogona ovise o mogućnostima modernizacije, uslovima unaprjeđenja metoda rada i tehnološkog procesa otkopavanja, stepena podizanja produktivnosti te o postojećem stanju rudnih rezervi. Mali rudnici ne podnose suvišno opterećenje neproizvodnim radnicima, tj. radnicima u neproizvodnoj režiji. Posebni oprez nameće situacija s rudnicima projektovanim na samoj granici rentabiliteta, u kojima je nužno skraćivati povremene prekide rada te smanjivati fluktuaciju radnika, pojave štrajka i dr.

v. Problemi finansiranja rudarskih projekata Rudarski su projekti osnova za izvođenje radova na eksploataciji mineralnih sirovina i glavna su dokumentacija za dobivanje odobrenja za izvedbu rudarskih radova od mjerodavnog rudarskog organa. Danas je sve teže naći dobre rudarske projekte, koji osiguravaju povoljne

ekonomske uslove poslovanja i vraćanja uloženih sredstava. Posebno je to otežano za projekte malih rudnika i u zemljama u razvoju, jer kapitalom se može raspolagati samo ako se dokaže da rudnik može uspješno poslovati. U inostranoj praksi bakna finansijski prati projekt rudnika i ovlaštena je da upravlja rudnikom za svoju sigurnost, ako bilo koji od iznosa zajma ili normativa bude prekršen. Banke, aktivne u rudarstvu, interno uključuju svoje eksperte za ocjenu projektne dokumentacije i rizika kreditiranja. Rudarska kompanija za novi rudnik ili za rekonstrukciju postojećeg, izrađuje prethodnu studiju koja se recenzira. Status dokazanih rezervi mineralnih sirovina je bitan, a negdje se još mogu uključiti i vjerovatne. Banka prati tržište i inflaciju, priprema finansijska sredstva za investiranje te određuje termine vraćanja zaduženosti koji se kreću uopšteno za rudnike od 5 – 10 godina, a za rudnike zlata od 3 – 5 godina. Izuzeci su veliki rudnici sa više projekata proizvodnje i prerade. Banka se, ovisno u kojoj se zemlji nalazi rudnik, osigurava od rizika u prodajnoj cijeni i od političkog rizika u „teškim“ zemljama. U ovakvim okolnostima uključuju se i osiguravajuće agencije te višestrani kapital. Vlade nekih zemalja možda nisu članice svjetske banke, pa nastaje problem uređivanja finansijskog duga. U postupku kreditiranja rudnika najvažniji su rizici: -

tehnički (uspješnost tehnološkog procesa i nove opreme, produktivnost rada te cjena koštanja proizvedene rude i prodajna cjena), zaštita okoliša (posebno za površinske kopove i osjetljiva ekološka područja).

Finansiranje u male projekte i rudnike uveliko se razlikuju od finansiranja velikih rudarskih objekata. Projekat malog pogona može biti strogo recenziran te tehnološki i ekonomski vrednovan isto kao i projekt velikog rudnika. Provizije i vraćanje duga kod malih rudnika često mogu izgledati dosta privlačno, ali sigurnost vraćanja može biti brzo erodirana zbog promjena u proizvodnom planu i organizaciji rada. Pojavljuju se teškoće da su mali rudnici u razvoju stalno podfinansirani i bed sredstava, te da zbog angažovanja novih sredstava dolazi do prevelikog broja sudionika s malim iznosima. Iskustva stečena u radu malih rudnika glase: -

postiže se radinost svih sudionika, uz dobro razumjevanje tehničkih, finansijskih, ekonomskih i političkih pozadina projekta, upravljanje poslom je otežano ne samo kod svakodnevnih radnih zadataka, pa je potrebna i psihoviziča snaga zbog uspješnog rješavanja mnogih izvanrednih problema, postiže se povjerenje u projekt i poslovanje te struktuiranje investicija, osjećaj da je omogućen pouzdan rad, dotok i vraćanje novca te da se pogon pravilno vodi, za mala preduzeća pravi kapital se teško postiže, pa se zajmovi moraju dizati uz umjerene kamate.

Uopšteno se može reći da finansiranje i opstanak malih rudnika ovisi i o mjesnim privrednim i proizvodnim uslovima rudnika, kao što su: mogućnost osiguranja potrebne radne snage odgovarajućih kvalifikacija u bližem području rudnika, postizanje što manje fluktuacije radnika, mogućnost osiguranja projektovane proizvodnje i tržišta za sve asortimane i postojeću kakvoću mineralnih sirovina itd. Mali rudnici zahtjevaju povećanu poslovnu aktivnost, stručnost i smionost za osiguranje povoljnih uslova poslovanja, odnosno potrebne stabilnosti u egzistenciji i razvoju.

vi. Ocjena vrijednosti rudarskih objekata U rudarskoj je praksi često potrebno odrediti vrijednost ležišta mineralne sirovine ili rudarskih pogona s utvrđenim rezervama mineralne sirovine i izgrađenim proizvodnim kapacitetom. Razlog može biti planiranje rekonstrukcije, prodaja rudarskog objekta, izdavanje proširene koncesije i dr. Za ocjenu vrijednosti rudarskog projekta potrebno je izraditi kompletnu analizu geoloških, tehničko – eksploatacijskih, ekonomskih, ekoloških i svih ostalih uslova ranije eksploatacije. Pri izradi takve analize treba se koristiti elaboratom o istraživanju i rezervama mineralne sirovine, glavnim i dopunskim rudarskim projektima eksploatacije ležišta, podacima o tržištu i rudarskoj posadi. Takođe je potrebno stručno razmotriti i utvrditi praktične uslove eksploatacije te ocijeniti stepen razlika za daljnje poslovanje. Metodološke postupke razradili su mnogi autori, no načela su različita, jer ovise o društveno – ekonomskom sistemu i standardu zemlje u kojoj su provedene ocjene. Tehnička i privredna ocjena rudarskog pogona može se pouzdano odrediti u relativnoj i apsolutnoj vrijednosti. Tržište može biti presudno u pojedinim razdobljima i privrednim okolnostima. Takođe mogu odudarati od uobičajene ocjene tzv. strateške mineralne sirovine presudne za privrednu strukturu neke zemlje.

vii. Osvrt na proizvodnju i tržište mineralnih sirovina u svijetu Mineralne sirovine su osnova razvoja svakog civilizovanog društva, pa njihova proizvodnja u svijetu ima prvorazrednu ekonomsku ulogu. Dnevno se u svijetu proizvede oko 25 milijardi t mineralnih sirovina. Prema kriterijima vrijednosti proizvodnje i prerade mineralne sirovine mogu se razvrstati, odnosno rangirati ovim redoslijedom: 1. nafta i plin 2. sve vrste uglja 3. rude bakra 4. željezne rude 5. zlato 6. soli Nadalje, to su rude cinka, nikla, olova, dijamanti, kositar, fosfati, boksit, uran, idr. Navedeni redoslijed se mijenja tokom dužeg razdoblja, ovisno o razvoju tehnologije i industrije, novim materijalima, tržišnim situacijama i uopšteno o trendu razvoja i izgradnje u svijetu. Prema ukupnoj masi proizvodnje (osim nafte i plina) najveći uticaj transporta na vrijednost proizvodnje izraženje za ugalj, željezne rude, fosfate, boksit, rude mangana, bakra, cinka i barita. Najpoznatiji svjetski proizvođači važnijih vrsta čvrstih mineralnih sirovina su: - SAD: ugljen, zlato, srebro, bkar, aluminij, uranski oksid, cink i olovo;

-

Zajednica Neovisnih Država: ugalj, zlato, željezna ruda; Kina: ugalj, bakar, željezna ruda; Australija: ugalj, bakar, željezna ruda, boksit, hromit; Indija: ugalj, željezna ruda, hromit, boksit, zlato; Njemačka: ugalj, soli, aluminij, uran; Južnoafrička Unija: ugalj, zlato, dijamanti, bakar, uranski oksid; Kanada: zlato, srebro, nikal, bakar, aluminij, uran, cink, olovo, azbest; Brazil: zlato, nikl, željezna ruda, hromit, boksit, fosfati; Čile: zlato, bakar.

Osim navedenih relativno bogatijih zemalja po proizvodnji, navode se još neke koje pripadaju najpoznatijim u ponekoj mineralnoj sirovini: Španija (živa, željezna ruda), Poljska (ugalj, bakar, soli, sumpor), Velika Britanija (ugalj), Finska (bakar i nikl), Filipini (zlato i nikl), Peru (zlato, olovo, cink), Kolumbija (ugalj, zlato, nikl), Gane (boksit), Francuska (aluminij, željezna ruda), Japan (zlato, srebro), Zimbabve (zlato, hromit), Meksiko (bakar, cink, srebro), Albanija (hromit, bakar), Indonezija (zlato, bakar, nikl), Gvajana (dijamanti), Namibija (dijamanti, bakar), Tanzanija (dijamanti), Južna Koreja (zlato, bakar), Norveška (aluminij, nikl), Švedska (željezna ruda, bakar, cink), Zambija (bakar), Zair (bakar), Grčka (boksit, hromit), Italija (aluminij, cink), Turska (aluminij, hromit), Portugal (uran), Iran (uran, olovo, cink), Alžir (živa, fosfati, sol), Češka (ugalj, kaolin). Pri nabrajanju zemalja većih proizvođača važnijih mineralnih sirovina treba napomenuti: - Neke zemlje su u stalnim ratnim sukobima i previranjima, pa nisu mogle uspješno razvijati niti iskazivati svoju proizvodnju, iako su vrlo bogate pojedinim mineralnim sirovinama (Angola, i dr.); - Neke zemlje su uključene u velika ujedinjenja, pa nemaju izraženu individualnost u proizvodnji i preradi svih mineralnih sirovina; - Evropske zemlje su bile u prošlim desetljećima vodeće u proizvodnji i preradi većeg broja mineralnih sirovina, ali su pojedini resursi svremena iscrpljeni ili postali nekonkurentni na svjetskom tržištu; - Neke federacije su u fazi političkih previranja ili raspadanju, pa se ne mogu posebno ni u ranijoj zajednici razmatrati i uključivati; - Neke se zemlje u razvoju privremeno, ali značajno, javljaju na svjetskom tržištu; - Reciklaža u razvijenim zemljama, posebno onim s jeftinom energijom, postaje sve značajnija; - Zemlje sa velikomproizvodnjom nafte i plina su vrlo važne i kao potencijalni prerađivači uvezenih mineralnih sirovina. Cijene na tržištu metala, prema berzi u Londonu, ukratko su prikazane na graficima (slika 6.3.7.1. i 6.3.7.2.). Iz slike se vidi da cijene za osam najvažnijih metala dosta intenzivno variraju u relativno kratkom razdoblju (2 godina), ovisno o veličini proizvodnje i ponude na tržištu.

Slika 6.3.7.1. - Cijene na tržištu metala prema berzi u Londonu

Slika 6.3.7.2. - Cijene na tržištu metala prema berzi u Londonu

Proizvodnja zlata od 1986. do 1992. godine povećana je za više od 20 %, što dovodi i do pada cijena na tržištu, ali bez većih oscilacija. Posljednjih su godina otvoreni brojni rudnici zlata u svijetu, gdje se zlato dobiva kao primarni proizvod ili kao sekundarni u polimetalnim rudnicima.

Srebro je pojeftinilo zbog uticaja visoke proizvodnje iz rudnika u čijem se sastavu, uz manje količine srebra, nalazi više drugih metala. Cijena aluminija na svjetskom tržištu dosta je varirala, ali u novije vrijeme se postepeno stabilizuje. Naime, nakon dugih razdoblja visoke cijene dolazi doznatnog povećanja proizvodnje boksita i otvaranja novih tvornica za preradu i proizvodnju aluminija i to u područjima s jeftinijom električnom energijom, što dovodi do smanjenja cijene i stabilizacije na tržištu. Platina ima visoku cijenu koja se postupno snižava u novije vrijeme zbog uvođenja novog jeftinijeg postupka dobivanja metodom luženja. Bakar karakterizuju velike oscilacije cijena s tendencijom snižavanja, s obzirom na povećanje proizvodnje otvaranjem brojnih novih rudnika ruda bakra sa značajnim primjesama zlata, srebra, nikla i cinka. Nikl prolazi kroz dosta izražene nemire na tržištu s povećanim smanjenjem cijena, koja se tek u novije vrijeme stabilizuje na nižoj razini. Olovo i cink prati stabilno tržište uz snižavanje cijene zbog veće proizvodnje rude sa značajnim dodatnim primjesama vrijednih metala (zlata i srebra). Zanimljivo je razmotriti šta se dogodilo sa cijenama na tržištu metala nakon 1991., odnosno 1992. do 1995. godine, prema podacima „Mining Journala“. Vrijednost zlata se od najniže tačke u februaru 1993. (330 $/oz) stabilizovala na oko 380$/oz u 1994. Razlozi tome su u prekidu izvoza zlata iz Rusije, velikoj potražnji zlata u Indiji i Japanu te uticaju monetarne politike SAD – a na tržištu. Srebro je takođe imalo nisku vrijednost (3,6 $/oz) u februaru 1993., a početkom 1995. doseže više od 5 $/oz. Rezultat toga bila je veća potražnja (Indija), slabost nekih vodećih moneta i inflacija. Vrijednost aluminija od minimuma početkom 1994 (1000 $/t) doseže 1995. godine 1750 $/t, jer se proizvodnja u svijetu smanjuje. Tome pridonosi ratna psihoza i visok potrošak energije pri dobivanju glinice, odnosno aluminija. Vrijednost platine od 1992. (350 $/oz) raste do 1995. (420 $/oz). Platina se povećano primjenjuje u novom zračnom katalitičkom pročistaču u industriji zrakoplova, a Japan je uvozi mnogo više. Bakar je krajem 1993. dosegao najnižu tačku od oko 2400 $/t. Nadalje je potrošnja bakra rasla do 1995., a time i cijena na oko 3000 $/t. Nikl je pao krajem 1993. na 4000 $/t, a do 1995. vrijednost mu je porasla na gotovo 10.000 $/t. Cijena olova je krajem 1993. bila 560 $/t, da bi se do 1995. podigla na oko 650 $/t. Cijena cinka je takođe krajem 1993. bila 850 $/t, a početkom 1995. je iznosila 1200 $/t.

Cijene bakra, nikla, olova pa i cinka izrazito su porasle zbog smanjenih zaliha i veće potražnje u čeličanama (posebno u Indiji). Uopšteno se može ocijeniti da je tržište metala podložno skokovitim promjenama cijena izazvanim uticajima veličine proizvodnje i ponude, dolazećih kriza i ratova, pojave akumuliranih zaliha iostalih važnih faktora. Udruživanjem velikih rudarskih kompanija i država na privrednom planu propadaju i raspadaju se male i slabo vezane udruge, što sve utiče i na stanje na tržištu. U novije vrijeme nastoji se odgovarajućim mjerama i političkim aktivnostima što više umiriti tržište, kako bi se postigla stabilizacija proizvodnje i cjelokupne privrede. Dobro informisanje i širina u ocjeni svjetske tržišne situacije omogućavaju pouzdano vladanje stanjem u proizvodnji i na tržištu, te donošenje racionalnih odluka o većim investicijskim ulaganjima za otvaranje novih proizvodnih pogona ili za elastično preorijentisanje na proizvodnju mineralnih sirovina s izglednijim tržišnim perspektivama. U industrijski razvijenim zemljama vodi se takva rudarska politika da se osigura stalni napredak u ekonomiji zemlje te takav vlastiti ili uvozno utvrđeni potencijal koji ne može izazvati iznenađenja i šokove (poput nafte). Stoga su velike zemlje do sad bile veliki proizvođači energetskih, metalnih i nemetalnih mineralnih sirovina, ali i veliki uvoznici i potrošači. U novije se vrijeme i na tom području događaju važne promjene, kao što su: - Evropske su zemlje uveliko iscrpile svoja najbogatija ležišta mineralnih sirovina; - Među velike proizvođače uključuju se i zemlje u razvoju s aznačajnim rezervama i jeftinijom radnom snagom; - Prijevoz mineralnim sirovina morem relativno je jeftiniji i ne znači bitnu stavku u ponudi na svjetskom tržištu; - Rudarska preduzeća i udruge sa svojim stručnim kadrom te potencijalom opreme i kapitalom dosta elastično nastupaju u stranim zemljama; - Zbog iznimne važnosti jeftinijih energenata nafte i plina, njihovi proizvođači i prerađivači dobivaju veliku privredno političku važnost; - Zbog različitih vrsta i stepena rizika, kao i političkog rizika, neke vrlo bogate zemlje ne mogu odgovarajuće valorizirati svoje mineralno blago, a i vrijeme donosi bitne promjene. S rudarskog stajališta stručna razmatranja upozoravaju na složene svjetske prilike i perspektive. U zajednici s tržištem Kanade i Meksika te svojim kapitalom i uticajem na druge zemlje, SAD imaju vodeću ulogu u privredi mineralnih sirovina. Zajednica Neovisnih Država raspolaže velikim potencijalom istraženih rezervi mineralnih sirovina i velikim energetskim kapacitetom. Kina, nedostatno istražena i sa nerazvijenom infrastrukturom, u opredjeljenju sa bržim razvojem postaje velik konzument mineralnih sirovina i značajno utiče na svjetsko tržište. Saudijska Arabija se izdvaja u energetskom vrijednosnom sistemu, pa se može uključiti u jeftinu proizvodnju metala, koja zahtijeva veću količinu energije u postupku prerade.

Australija, s obzirom na veliko rudno bogatstvo koje stalno dopunjava, veliki je proizvođač (željene rude, uglja, zlata, boksita) za svjetske potrebe, a posebno za tržište Dalekog Istoka (Japana, Kine). Južnoafrička Unija ima danas vodeću ulogu u proizvodnji nekih mineralnih sirovina, a posebno zlata i dijamanata sa vrlo razvijenom rudarskom tehnologijom. Nadalje se može navesti i niz ostalih zemalja koje s velikom proizvodnjom određenih mineralnih sirovina imaju velik uticaj i na svjetskom tržištu, npr: Čile (bakrene rude), Brazil (željezna ruda i zlato), zatim Indija, Kolumbija, Poljska i dr. Zanimljivo je istaknuti i neke novije specifičnosti u rudarstvu: - Proizvodnja površinskim kopovima sve više uzima maha u odnosu prema podzemnom radu; - U proizvodnju mineralnih sirovina sve se više uključuju mali rudnici od 0,2 – 1,0 miliona tona na godinu; - Rudarska preduzeća sve se više orijentišu na polivalentne mineralne sirovine, gdje nekoliko sirovina daje višestruku proizvodnu vrijednost.

viii. Rudarska gledišta s obzirom na razvoj Kao mjerilo tehnološkog i privrednog razvoja u posljednjim desetljećima mogu se prihvatiti uz tržišna zbivanja i svjetski rudarski kongresi. Tako je, primjerice, VI internacionalni kongres bio u Madridu (1970.) pod motom „Znanost u službi rudarstva“. Značajna je bila primjena statističke matematike na proračunu rentabiliteta otkopavanja i selektiranja nisko vrijednih rudišta; zatim dinamična analiza troškova u rudarstvu, pouzdanost dublje ležećih rezervi ugljenih slojeva, statistički modeli, uspješnost mehanike stijena i optimiranje u pogonima. Desetak godina kasnije, na XI kongresu u Beogradu (1982.) i međunarodnoj rudarskoj izložbi u Zagrebu, glavna tema bila je „Mineralne sirovine – faktor u svjetskoj privredi“. O israživanjima novih ležišta i nove tehnologije u jamskoj i površinskoj eksploataciji bilo je najviše referata. Uslovi rada u rudnicima i zaštita čovjekova okoliša bile su vrlo značajne inicijative. XVI svjetski rudarski kongres u Sofiji (1994.), pod naslovom „Rudarstvo na pragu 21 stoljeća“, s naglaskom na ekološke tehnologije dobivanja mineralnih sirovina, trend razvoja mehanizacije, tehnologija koje štede sirovine (čisto otkopavanje, ušteda materijala i energije), mehanika stijena i tereno – fizika u rudarstvu. Tokom posljednjih 10 godina izvedena su uspješna naučna i tehnološka istraživanja. U metodi otkopavanja s podsijecanjem blokova određivane su geotehničkim mjerenjima rozete naprezanja i pokreti stijenskog masiva te je dobivena zakonitost rušenja i drobljenja. Time se ostvaruju nove mogućnosti za poboljšanje te otkopne metode karakteristične za podzemnu eksploataciju rudnih ležišta većih dimenzija. Nadalje, u sklopu poboljšanja mjera zaštite u jamama izrađivani su prototipovi za mikroseizmičku otkrivanje pada kamena iz krovine i za pravovremeno upozorenje na pojave gorskih udara.

Istražena je mogućnost dobivanja litija iz glina i proučava se ekonomičnost proizvodnje. Mogućnost eksploatacije fosfata, bušotinama dobiva veliko značenje. Netaknuti resursi fosfata mogu se prebaciti u eksploatabilne rezerve primjenom tehnologije razbijanja vodenim mlazom i crpljenja na površini kašaste mase fosfata podvodnom pumpom. Takvom tehnologijom postignuta je proizvodnja od 50 t/h iz dubine od 75 m. Radilo se u podzemnoj vodi, a nakon eksploatacije kaverna se zamuljivala pijeskom kako ne bi došlo do slijeganja terena. Na površinskim kopovima s velikim kapacitetima otkrivke i proizvodnje, posebno u ležištima uglja, sve se više uvodi transport sa transportnim trakama kao najekonomičniji za dužine transporta do 10 km. Takav se transport uvodi na površinskim kopovima sa čvršćim stijenama, gdje se izvodi miniranje, pa se odminirani materijal doprema bagerom u pokretnu drobilicu iz koje se nakon drobljenja u povoljnu granulaciju dodaje na transportnu traku. Plemeniti i teški metali iskopani iz siromašnijih rudnih ležišta ekonomičnije se dobivaju izluživanjem iz izdobljene rude na odlagalištu. Savremena rudarska eksploatacija daje prednost površinskim kopovima gdje god to dopuštaju karakteristike ležišta i ekonomski pokazatelji proizvodnje. Površinska eksploatacija ima značajne prednosti u usporedbi s podzemnom, a posebno je izražena mogućnost postizanja visoke produktivnosti, koja je čak 10 puta više u odnosu prema jami. Sve se više proučava prerada ugljena u tekuće gorivo. Iz novih ruda i talioničke jalovine postoje realne tehničke mogućnosti dobivanja kobalta i nikla. Naime, kobalt i nikl su dispergovani u kompleksnoj olovnoj rudi, pa se istražuju kombinovani fizikalni i hidrometalurški procesi dobivanja iz koncentrata. Vađenje hroma iz industrijskih jalovišta nastoji se realizovati primjenom procesa reciklaže. Procesu bi se podvrgavale velike količine odbačenih čelika, troske te prašine i jalovine od željezne rude. Keramika zamjenjuje azbestna hrizolitna vlakna u mnogim proizvodima zbog štetnosti za zdravlje (kancerogeni efekti). Ležišta škriljavca i jalovišta mogu miješanjem s vapnencom dati odgovarajuće slične materijale bez štetnog djelovanja, koji su korisni u proizvodnji cementa. Za zaštitu od požara na velikim bagerima na površinskim kopovima uvedeni su automatski detektori, a sistemski se prati spontano zapaljenje uglja i kontrola metana u rudnicima. Novi energetski koncept za kameni ugalj temelji se na poboljšanju stepena iskorištenja u termoelektranama i reduciranju emisije CO2. U središtu interesa je primjena kombinovanog procesa plinsko – parne turbine. Plinskim turbinama postižu se visoke ulazne temperature, pa se dobiva potencijalni stepen djelovanja od 50 %. To znači uštedu goriva oko 25 % i isto tako snižavanje emisije CO2 i drugih polutanata. Iz navedenih primjera o naučnim tehničkim istraživanjima na području unaprjeđenja tehnologije i stepena iskorištenja mineralnih resursa, te na području poboljšanja naučnih uslova i sigurnosti pri radu kao i inženjerskoj ekologiji, vidi se da su učinjeni veliki napori i da su postignuta zapažena razvojna dostignuća. Stanje rudarstva pojedine zemlje danas se ne može prikazati odvojeno od svjetske privrede i od civilizacijskih dostignuća. Posljednjih su desetljeća nastale dramatične promjene i u rudarstvu,

jer ekonomski model za nacionalne države (Drucker) više ne vrijede, pa dolazi do sve veće ovisnosti o svjetskoj privredi i ekonomiji. Te promjene prouzrokovali su vrlo uticajni rudarsko – ekonomski svjetski događaji, a kao najvažniji mogu se istaknuti: naftni šok šezdesetih godina , neosnovane prognoze o brzoj iscrpivosti mineralnih sirovina (Rimski klub), zatim ekološke deklaracije sedamdesetih godina, pa opet veliko poskupljenje nafte te pad cijena na tržištu metala sredinom osadesetih godina. Tako su političke i ekonomske promjene početkom devedesetih godina još značajnije uticale na ukupne rudarsko – privredne odnose, a posebno na stepen investiranja u rudarstvo, brzu preorjentaciju na važnije rude, migraciju kapitala, znanje i radne snage, odnosno usluga. Iz statistika novijeg vremena, koje se odnose općenito na mineralne sirovine, može se zaključiti: -

-

-

-

-

-

-

Povećanje proizvodnje svih mineralnih sirovina u dužem razdoblju do 1970. godine bilo je u granicama od 1 – 4 % godišnje, a ukupno od 1970. – 1985. godine iznosilo je od 20 – 35 %; Pad cijena na svjetskim berzama mineralnih sirovina i metala započinje 1977., a najnižu razinu cijene dosežu 1986. godine (za bakar i olovo čak niže nego u vrijeme ekonomske krize 1932. godine); Značajna proizvodnja sve više dolazi iz manje razvijenih zemalja; Primarni mineralni proizvodi (željezna ruda, ugalj i nikl) pomalo gube središnje mjesto (osim u Kini); Pad cijena mineralnih sirovina u Brazilu i nekim zemljama sa razvijenom rudarskom proizvodnjom dovodi do većih redukcija i kriza; Mineralna gnojiva i biotehnološki zahvati znatno utiču na proizvodnost u poljoprivredi, što dovodi do pada cijena hrane, dok je porast stanovnika Zemlje sporiji od dana prognoze; Naučna otktića dovode do proizvodnje novih materijala, čime se smanjuje potreba osnovnih sirovina (pojava fiberglasa u odnosu na bakrene žice, plastični materijali za razne potrebe znatno dobivaju na čvrstoći); Reciklaža čelika, aluminijskih proizvoda te cinka i olova, sve se više proizvodi u razvijenim zemljama; Veća proizvodnja mineralnih sirovina i kriza na svjetskom tržištu dovode do stalnog smanjenja rudarskih radnika, jer se samo povećanom produktivnošću na kvalitetnim i dobro organizovanim rudištima može uspješno poslovati; Tehnološka unaprijeđenja provode se sa uvođenjem sve veće mehanizacije i automatizacije tehnološkog procesa, daljinskog upravljanja i visoko proizvodnih otkopa; Naučna istraživanja u rudarstvu sve se više orjentišu na praksu i rudarstvo pojedine zemlje te na uvođenje nove tehnologije u rudnike; Otkrivaju se velika rudna nalazišta u dosad nedovoljno tehnički razvijenim zemljama ali se i sve više iskorištavaju mala rudišta koja mogu brzo vratiti uložena sredstva.