Nauk O Samospoznaji

1

U ovoj ćete knjizi otkriti vječno znanje, koje veliki učitelji i mudraci svijeta naučavaju već tisućama godina. Nauk o samospoznaji otvara put za razumijevanje našeg pravog ja, prirode i svemira, te Vrhovnog Jastva. Govori nam o mogućnostima ostvarenja sklada i sreće kroz upoznavanje svoje prave prirode. Sa začuñujućom jasnoćom i uvjerljivim, jednostavnim riječima, najistaknutiji svjetski učitelj nauka o samospoznaji, Šri Šrimad A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada, upoznaje nas, kroz intervjue, predavanja i eseje, s tajnama meditacije, reinkarnacije, karme itd. Ova knjiga dokazuje koliko je nauk o samospoznaji važan za suvremeni svijet i naš vlastiti život.

Nauk o samospoznaji Šri Šrimad A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada Osnivač-Acarya Meñunarodnog društva za svjesnost Krišne

2

Predgovor Od samog početka, znao sam da je Njegova Božanska Milost A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada najneobičnija osoba koju sam ikada susreo. Prvi smo se put susreli u ljeto 1966. godine, u New Yorku. Prijatelj me pozvao na predavanje „starog indijskog svamija", na donjem Manhatan Bowaryu. Otišao sam tamo znatiželjan da upoznam svamija, koji drži predavanja u četvrti skitnica, alkoholičara i propalica. Oprezno sam se penjao stubištem, crnim poput ugljena. Kako sam se uspinjao, zvonak, ritmičan zvuk postajao je sve glasniji i jasniji. Konačno, stigao sam na četvrti kat i otvorio vrata; on je bio tamo. Sjedio je na malom podiju, na drugom kraju duge, tamne sobe, udaljen oko pedeset stopa od mjesta gdje sam stajao. Njegovo lice i odjeća boje šafrana sijali su pod slabim svjetlom. Bio je stariji, mogao bi imati šezdesetak godina, pomislio sam. Sjedio je prekriženih nogu, uspravno i dostojanstveno. Obrijane glave, upečatljivog izraza lica i s crvenkastim naočalama debelih rožnatih okvira, izgledao je poput svećenika, koji je najveći dio svog života proveo proučavajući svete spise. Zatvorenih očiju, tiho je pjevao jednostavnu molitvu na sanskrtu, istodobno svirajući mali bubanj. Ponavljajući za njim, malobrojna se publika pridruživala u intervalima. Nekolicina je svirala male činele, stvarajući zvonke zvukove koje sam maloprije čuo. Očaran, sjeo sam tiho u pozadinu i čekao, pokušavajući sudjelovati u pjevanju. Nakon nekoliko trenutaka, svami je počeo predavanje na engleskom, očigledno iz velike knjige na sanskrtu koja je ležala otvorena pred njim. Povremeno je citirao navode iz knjige, ali češće ih je znao napamet. Zvuk jezika bio je divan, a svaki odlomak popraćen pomnim, podrobnim objašnjenjima. Njegov rječnik, gusto protkan filozofskim terminima i izrazima, odavao je učena čovjeka. Njegovo izlaganje, znatno su obogaćivali elegantni pokreti ruku i živahni izrazi lica. Tema: „Ja nisam ovo tijelo. Ja nisam Indijac... Vi niste 3

Amerikanci... Svi smo mi duhovne duše." bila je najznačajnija od svih s kojima sam se ikada susreo. Poslije predavanja netko mi je dao brošuru tiskanu u Indiji. Fotografija je prikazivala kako svami uručuje svoje tri knjige indijskom predsjedniku vlade, Lal Bahadur Shastriju. U članku ispod fotografije navedene su riječi gospodina Shastrija koji kaže da sve knjižnice indijske vlade trebaju naručiti ove knjige. Šri Šrimad A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada čini veliko djelo", rekao je predsjednik vlade u drugom malom odlomku, „i njegove knjige predstavljaju značajan doprinos za spas čovječanstva." Kupio sam primjerke knjiga, za koje sam čuo da ih je svami donio iz Indije. Pročitavši tekstove s omota, malu brošuru i razne druge tiskane stvari, počeo sam shvaćati da sam upravo susreo jednog od najpoštovanijih duhovnih voña Indije. Meñutim, nisam mogao razumjeti zašto je džentlmen takvog ugleda od svih mogućih mjesta za stanovanje i držanje predavanja izabrao baš Bowary. Sigurno je obrazovan i vjerojatno roñen u indijskoj aristokratskoj obitelji. Zašto živi u takvoj neimaštini? Što ga je to ovamo dovelo? O tome sam saznao nekoliko dana kasnije za vrijeme poslijepodnevne posjete Šrila Prabhupadi. Na moje iznenañenje, Šrila Prabhupada (kako sam ga kasnije počeo zvati) nije bio prezauzet za razgovor sa mnom. Ustvari, izgledalo je kao da je spreman razgovarati cijeli dan. Srdačan i prijateljski naklonjen, objasnio mi je da je 1959. u Indiji prihvatio sannyasu (odvojeni red života) i stoga mu nije dozvoljeno posjedovati ili zarañivati novac za svoje osobne potrebe. Prije puno godina, završivši studij na sveučilištu u Calcutti, osnovao je obitelj i potom, kao što nalaže drevna vedska kultura, otišao, prepustivši obiteljske i poslovne odnose najstarijim sinovima. Nakon što je prihvatio sannyasu, dobio je, uz pomoć dragog obiteljskog prijatelja, besplatnu kartu za indijski teretni brod (Jaladuta, parobrodske kompanije Scindia). U rujnu 1965. godine, noseći samo četrdeset rupija (oko sedam dolara), sanduk knjiga i nešto odjeće, otplovio je iz Bombaja za Boston. Njegov duhovni učitelj, Šri Šrimad Bhaktisiddhanta Sarasvati 4

Thakura, povjerio mu je da na engleskom jeziku prenese svijetu vedsko učenje Indije. To ga je potaknulo da sa šezdeset devet godina doñe u Ameriku. Rekao mi je da želi poučiti Amerikance indijskoj glazbi, kuhanju, jezicima i raznim drugim umijećima. Bio sam ugodno iznenañen. Vidio sam da Šrila Prabhupada spava na malom ležaju te da mu odjeća visi na konopcu u stražnjem dijelu sobe, sušeći se na toplini ljetnog poslijepodneva. Sam je prao odjeću i kuhao hranu na dobro zamišljenoj napravi, koju je vlastoručno napravio u Indiji. U tom aparatu na četiri razine kuhao je četiri jela odjednom. U drugom dijelu sobe, oko njegovog starinskog prenosnog pisaćeg stroja, ležala je naizgled beskrajna hrpa rukopisa. Saznao sam da je gotovo sve svoje budne sate -dvadeset od dvadeset četiri -provodio tipkajući nastavke triju knjiga koje sam već kupio. Bio je to planirani komplet od šezdeset svezaka zvanih Šrimad-Bhagavatam, koji je zapravo enciklopedija duhovnog života. Zaželio sam mu sreću u izdavanju, a on me pozvao na predavanje na sanskrtu subotom, te na večernja predavanja ponedjeljkom, srijedom i petkom. Prihvativši poziv, zahvalio sam se i otišao, diveći se njegovoj nevjerojatnoj odlučnosti. Nekoliko tjedana kasnije – u srpnju 1966. – imao sam čast pomagati Šrila Prabhupadi pri selidbi u malo ugledniji kraj, u Drugoj aveniji. Zajedno s prijateljima zdušno sam se latio posla; iznajmili smo, u istoj zgradi, prodavaonicu u prizemlju i stan na drugom katu, okrenut ka malom dvorištu. Predavanja i pjevanje nastavili su se i nakon dva tjedna, brzo rastući skup, plaćao je najamninu za prodavaonicu (u to vrijeme hram) i stan. Već tada, Šrila Prabhupada je uputio svoje sljedbenike da tiskaju i dijele prospekte, a vlasnik kompanije za proizvodnju ploča pozvao ga je da snimi LP s Hare Krišna mantrom. On se složio i LP je postigao veliki uspjeh. U svom novom boravištu naučavao je pjevanje, vedsku filozofiju, glazbu, japa-meditaciju, likovnu umjetnost i kuhanje. U početku je sam kuhao – uvijek je poučavao vlastitim primjerom. Rezultat su bila najdivnija vegitarijanska jela koja sam ikada kušao. (Šrila Prabhupada 5

je čak svakoga sam služio!) Obroci su obično sadržavali rižu, jelo od povrća, ćapatije (pogačice od integralnog brašna) i dal (juhu od pikantno začinjene mahunarke ili osušena graška). Kuhao je na pročišćenome maslacu (ghiju) i veliku pozornost poklanjao temperaturi kuhanja. Zajedno sa začinima i drugim pojedinostima, dobiveni okus hrane meni je bio do tada sasvim nepoznat. Mišljenja drugih o hrani zvanoj prasadam (Gospodinova milost) sasvim su se slagala s mojim. Djelatnik u Korpusu mira, koji je takoñer bio poznavatelj kineskog jezika, učio je od Šrila Prabhupade slikanje u klasičnom indijskom stilu. Bio sam zapanjen visokom kvalitetom njegovih slika. U filozofskoj raspravi i logici, Šrila Prabhupada je bio nepobjediv i neumoran. Prekinuo bi svoj rad na prevoñenju zbog razgovora koji bi trajali i po osam sati. Ponekad bi se sedam ili osam ljudi stisnulo u maloj, besprijekorno čistoj sobi u kojoj je radio, jeo i spavao, na spužvastoj prostirci debeloj pet centimetara. Šrila Prabhupada je neprekidno isticao ono što je nazivao „jednostavno življenje i uzvišeno razmišljanje", istodobno to pokazujući vlastitim primjerom. Naglašavao je da je duhovni život znanost, koju je moguće dokazati razumom i logikom, a ne stvar osjećaja ili slijepog vjerovanja. Započeo je izdavanje mjesečnog časopisa i u jesen 1966. godine, New York Times je objavio pogodnu ilustriranu priču o Šrila Prabhupadi i njegovim sljedbenicima. Ubrzo nakon toga, i ljudi s televizije napravili su reportažu o njemu. Šrila Prabhupada je bio neodoljiva osoba. Možda zbog moje želje za osobnom dobiti od yoge i pjevanja mantre, ili možda zbog čistog divljenja, ali nekako sam shvatio da želim slijediti svaki korak na njegovom putu. Njegovi planovi za širenje svjesnosti Krišne bili su smjeli i nepredvidivi - osim činjenice da su uvijek slavno uspijevali. Bio je sedamdesetogodišnjak i stranac u Americi. Došavši praktično bez ičega, ipak je sada, za nekoliko mjeseci, sam osnovao pokret! To je bilo zapanjujuće. Jednoga kolovoškog jutra u hramu u Drugoj aveniji, Šrila Prabhupada nam je rekao: „Danas je dan pojave Gospodina 6

Krišne." Morali smo postiti dvadeset četiri sata i ostati u hramu. Te su se večeri pojavili neki posjetitelji iz Indije. Jedan od njih, praktično u suzama, opisao je svoje neizmjerno oduševljenje, pronašavši djelić izvorne Indije na drugoj strani svijeta. Nikada, ni u svojim najluñim snovima nije mogao zamisliti tako nešto. Uputio je Šrila Prabhupadi riječi pohvale i duboke zahvalnosti, ostavio prilog i poklonio se pred njegovim stopalima. Svi su bili duboko dirnuti. Kasnije je Šrila Prabhupada razgovarao s njim na hindiju i, iako ga nisam razumio, mogao sam vidjeti da se svakim izrazom i pokretom neposredno obraćao ljudskoj duši. Kasnije, te iste godine, dok sam boravio u San Franciscu, poslao sam Šrila Prabhupadi njegovu prvu avionsku kartu i on je doputovao iz New Yorka. Dočekali smo ga na terminalu aerodroma, u poprilično velikoj grupi, pjevajući Hare Krišna mantru. Zatim smo ga odvezli na istočnu stranu Golden Gate parka, u novoiznajmljeni stan i hram u prizemlju. Kombinacija je bila vrlo slična onoj u New Yorku. Šrila Prabhupada je bio u zanosu. Nekoliko tjedana kasnije, iz Indije u San Francisco, stigla je prva mridanga (duguljasti glineni bubanj s površinom za sviranje na oba kraja). Otišao sam u Šrila Prabhupadin stan i obavijestio ga. Širom je otvorio oči i uzbuñenim glasom rekao da odem brzo dolje i otvorim sanduk. Dizalom sam se spustio u prizemlje i krenuo prema ulaznim vratima, kada se Šrila Prabhupada pojavio. Toliko je želio vidjeti mridangu da je krenuo stubištem i prestigao dizalo. Zamolio nas je da otvorimo sanduk i, pokidavši jedan dio svoje odjeće boje šafrana, omotao bubanj platnom, ostavljajući samo površine za sviranje. Onda je rekao: „Ovo se ne smije nikada skinuti", i počeo podrobno davati upute kako svirati i brinuti o instrumentu. Takoñer u San Franciscu, 1967. godine, Šrila Prabhupada je uveo Rathayatru, festival kola, jedan od nekoliko festivala koji se, zahvaljujući njemu, danas slave diljem svijeta. Ratha-yatra se već dvije tisuće godina održava u Jagannatha Puriju i festival je do 1975. postao tako popularan meñu 7

stanovnicima San Francisca da je gradonačelnik službeno proglasio „dan Ratha-yatre u San Franciscu". Krajem 1966. godine Šrila Prabhupada je počeo prihvaćati učenike. Na samom početku, svima je objasnio da o njemu ne trebaju misliti kao o Bogu, već kao o Božjem slugi i kritizirao je samozvane gurue, koji su učenicima dozvoljavali da ih obožavaju kao Boga. „Ovi 'bogovi' su vrlo jeftini", obično je govorio. Jednog dana na nečije pitanje „Jeste li vi Bog?" Šrila Prabhupada je odgovorio, „Ne, ja nisam Bog -ja sam sluga Boga." Zatim je razmislio na trenutak i nastavio: „Ustvari, ja nisam sluga Boga. Ja pokušavam biti sluga Boga. Sluga Boga nije nešto obično." Sredinom sedamdesetih, Šrila Prabhupada je drastično povećao prevoñenje i objavljivanje knjiga. Učeni ljudi diljem svijeta obasuli su njegove knjige povoljnim ocjenama i praktično su ih sve srednjoškolske ustanove i sveučilišta u Americi prihvatili kao standardne tekstove. Tijekom svog osamdesetjednogodišnjeg prebivanja na Zemlji, napisao je osamdesetak knjiga, koje su njegovi učenici preveli na četrdeset jezika i podijelili preko pedeset pet milijuna primjeraka. Otvorio je sto osam hramova i ima oko deset tisuća iniciranih učenika te milijune simpatizera. Šrila Prabhupada je pisao i prevodio sve do posljednjeg dana svog života. Šrila Prabhupada nije bio samo još jedan orijentalni učenjak, guru, mistik, učitelj yoge ili učitelj meditacije. Bio je utjelovljenje čitave kulture koju je potom usadio i u zapadni svijet. Meni i mnogim drugima bio je netko tko je prvi i jedini istinski brinuo i potpuno žrtvovao svoju udobnost za dobro drugih. Nije imao privatni život, već je živio samo za druge. Mnoge je ljude poučavao duhovnoj znanosti, filozofiji, zdravom razumu, umjetnosti, jezicima, vedskom načinu života – higijeni, prehrani, medicini, pravilnom ponašanju, obiteljskom životu, poljoprivredi, društvenoj organizaciji, školstvu, ekonomiji – i mnogim drugim stvarima. Meni je bio učitelj, otac i najdraži prijatelj. Osjećam veliki dug prema Šrila Prabhupadi, koji nikada neću moći vratiti. Ali, u najmanju ruku, mogu pokazati zahvalnost 8

pridružujući se njegovim sljedbenicima u ispunjavanju njegove najdublje želje – objavljivanju i dijeljenju njegovih knjiga. „Nikada neću umrijeti", Šrlla Prabhupada je jednom rekao, „vječno ću živjeti u svojim knjigama." Napustio je ovaj svijet 14. studenog 1977. godine, ali sigurno će živjeti vječno. – Michael Grant (Mukunda dasa) Posveta Prema materijalnom viñenju, naš voljeni duhovni učitelj, voña i prijatelj, Njegova Božanska Milost A. C Bhaktivedanta Swami Prabhupada, napustio je ovaj svijet 14. studenog 1977. godine, ali je zapravo još uvijek prisutan. Kao što je Šrila Prabhupada često isticao, postoje dva načina druženja s duhovnim učiteljem: kroz njegovu fizičku prisutnost (vapu) i kroz njegove pouke (vani). Ponekad se možemo fizički družiti s duhovnim učiteljem, a ponekad ne, ali se uvijek možemo družiti s njim slijedeći njegove upute. -Izdavač Uvod Ljudi često pitaju: „Tko je Šrila Prabhupada?" I uvijek je teško odgovoriti na to pitanje, jer je Šrila Prabhupada uvijek nadmašivao uobičajena imenovanja. U različitim prilikama nazivali su ga učenjakom, filozofom, kulturnim ambasadorom, plodnim autorom, religijskim voñom, duhovnim učiteljem, društvenim kritičarom i svetim čovjekom. Uistinu, bio je sve to i više od toga. Sigurno ga nitko nije mogao zamijeniti sa suvremenim poduzetnim „guruima", koji dolaze na Zapad s vješto spakiranim, razvodnjenim verzijama istočnjačke duhovnosti (kako bi zadovoljili naš nagon za trenutačnim blagostanjem i iskoristili našu provjerenu naivnost). Za razliku od njih, Šrila Prabhupada je bio istinski svet čovjek (sadhu), duboke 9

intelektualne i duhovne osjetljivosti. Posjedovao je duboku samilost i brigu za društvo kojem u tako velikoj mjeri nedostaje prava duhovna dimenzija. Želeći prosvijetiti ljudsko društvo, Šrila Prabhupada je napisao osamdesetak knjiga, prijevoda i sažetih studija velikih indijskih duhovnih klasika, a njegova su djela izdana na engleskom i mnogim drugim jezicima. Godine 1944. Šrila Prabhupada je sam pokrenuo časopis Back to Godhead, koji danas na engleskom jeziku mjesečno izlazi u nakladi od preko pola milijuna primjeraka. Gotovo svi razgovori, predavanja, eseji i pisma izabrani za Nauk o samospoznaji prvo su objavljeni u Back to Godheadu. Na ovim stranicama Šrila Prabhupada predstavlja istu poruku koju je veliki mudrac Vyasadeva zabilježio tisućama godina ranije, poruku vedske književnosti. Kao što ćemo vidjeti, često navodi Bhagavad-gitu, Šrimad Bhagavatam i druge klasične vedske tekstove. Na suvremenom engleskom izlaže isto vječno znanje koje su drugi veliki samospoznati učitelji naučavali tisućljećima – znanje koje otkriva tajne jastva u nama, prirode, svemira i Vrhovnog Jastva u nama i izvan nas. Šrila Prabhupada govori sa začuñujućom jasnoćom i uvjerljivom, jednostavnom rječitošću dokazuje koliko je važan nauk o samospoznaji za suvremeni svijet i naš vlastiti život. U ovoj knjizi, u koju je uvršteno trideset šest tekstova, čitatelj će naći Šrila Prabhupadinu dirljivu pjesmu napisanu po dolasku u Ameriku, razmjenu pisama s poznatim kardiologom o „istraživanju duše", razgovor o reinkarnaciji snimljen za londonski radio, njegove izjave za londonski Times o pravim i lažnim guruima, razgovor s njemačkim benediktinskim svećenikom o Krišni i Kristu, njegova zapažanja o nadsvijesti i zakonu karme, njegov razgovor s vodećim ruskim učenjakom o duhovnom komunizmu i razgovore s njegovim učenicima o prijevarama suvremenih znanstvenika. Čitajte odabrane tekstove po redu, ili, ako želite, počnite s onima koji vas najviše zanimaju. (Rječnik na kraju objašnjava nepoznate riječi i imena.) Nauk o samospoznaji 10

postavit će pred vas izazove i donijeti vam nadahnuće i prosvjetljenje. –Izdavači Pohvalne kritike o Šrila Prabhupadinim djelima Tijekom godina, mnogi su se pohvalno izrazili o Šrila Prabhupadinom djelu – donošenju indijskog vječnog nauka o samospoznaji na Zapad. *

*

*

„Njegova Božanska Milost A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada obavlja dragocjen posao, a njegove knjige predstavljaju značajan doprinos spasenju čovječanstva." Šri Lal Bahadur Shastri bivši predsjednik Indijske vlade „Swami Bhaktivedanta opominje Zapad da je naša izrazito djelatna i jednostrana kultura suočena s krizom koja može biti okončana samouništenjem, jer joj nedostaje unutarnja dubina izvorne metafizičke svjesnosti. Bez takve dubine, naši moralni i politički prosvjedi samo su puke riječi." Thomas Merton, teolog „Meñu raznovrsnim religijskim pristupima što ih nude yogiji iz Indije, zacijelo je najznačajniji put svjesnosti Krišne, koji je predstavio Šrila Prabhupada Bhaktivedanta Swami, deseti učitelj u tradiciji Caitanye Mahaprabhua. Šri Bhaktivedanta Swami je na zadivljujući način za manje od deset godina uspio svojom osobnom požrtvovnošću i nepokolebljivom predanošću zadatku, s neumornom energijom i sposobnošću, organizirati Meñunarodno društvo za svjesnost Krišne s tisućama bhakta, otvoriti Radha-Krišna hramove u 11

glavnim gradovima svijeta i napisati brojna djela o bhaktiyogi u skladu s učenjima Šri Krišne i Šri Caitanye." Mahesh Mehta Profesor azijskih studija Windsor University, Ontario, Kanada „A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada je ugledni učitelj i nasljednik velike tradicije." Joseph Jean Lanzo del Vasto istaknuti francuski filozof i pisac „Riječima nije moguće opisati učenost i predanost izražene u Šrila Prabhupadinim brojnim djelima. Buduće generacije sigurno će živjeti u boljem svijetu zahvaljujući naporima Šrila Prabhupade. On se zalaže za meñunarodno bratstvo i duhovno ujedinjenje čitavog čovječanstva. Književni svijet izvan Indije, osobito na Zapadu, mnogo duguje Šrila Prabhupadi, koji ga je na tako znanstven način upoznao s onim što je najbolje u Indiji svjesnoj Krišne." Sri Viswanath Shukla, Ph.D. Profesor hindija, M.U. Aligarh, U.P. Indija „Kao roñenog Indijca koji živi na Zapadu, jako me ojadilo što toliko mnogo mojih zemljaka dolazi na Zapad u ulozi gurua i duhovnih voña. Kao što svaki običan čovjek na Zapadu od samog roñenja postaje svjestan kršćanske kulture, tako svaki običan čovjek u Indiji od samog roñenja biva upoznat s principima meditacije i yoge. Nažalost, mnogo je bezobzirnih osoba došlo iz Indije, pokazalo svoje nesavršeno, obično znanje o yogi, prevarilo ljude sa svojom robom koja se sastoji od mantri i predstavilo se kao inkarnacije Boga. Toliko je mnogo takvih varalica došlo uvjeravajući svoje budalaste sljedbenike da ih prihvate kao Boga da su učeni ljudi upućeni u indijsku kulturu postali veoma zabrinuti i uznemireni. Zbog toga se veoma radujem izdanjima Šri A.C. 12

Bhaktivedante Swamija Prabhupade. Ona će pridonijeti okončanju užasnog varanja lažnih i neovlaštenih „gurua" i „yogija" i pružiti priliku svim ljudima da shvate pravo značenje orijentalne kulture." Dr. R. Kailash Vajpeye Rukovoditelj indijskih studija Center for Oriental Studies University of Mexico „Knjige A.C. Bhaktivedante Swamija Prabhupade su ne samo divne već i značajne za naše doba, u kojem kao nacija tragamo za novim kulturnim modelima za naš način života. " Dr. C.L. Spreadbury Profesor sociologije Stephen F. Austin State University „Velika mi je čast što sam imao zadovoljstvo da pregledam izdanja Bhaktivedanta Book Trust-a, koja smatram neobično vrijednim za obrazovne ustanove i knjižnice. Posebno preporučujem drevni klasik ŠrimadBhagavatam svim studentima i profesorima indijske filozofije i kulture. Učeni autor, Njegova Božanska Milost A.C. Bhaktivedanta Swami, čuven je u svijetu kao svetac i učenjak na polju vedske filozofije i njezine praktične primjene u suvremenom svijetu. Otvorio je širom svijeta preko stotinu ašrama za proučavanje i njegovanje vedskog znanja. U svom nastojanju da uspostavi vedski način života, sanatana-dharmu, u svim zemljama svijeta, nema premca. Osobno osjećam veliku zahvalnost što takva kvalificirana osoba kao što je Swami Bhaktivedanta širi poruku Bhagavate za dobrobit svijeta." Dr. R. Kalia Predsjednik Indijskog udruženja knjižnica

13

„Swami Bhaktivedanta je svojim engleskim prijevodima i komentarima ponudio štovateljima Boga neprocjenjiv dar. Univerzalna primjena ovih istina pokazala se obećanim blagoslovom u ovim vremenima izazova, u kojima svjetlo obasjava tamu. Ovo je istinski sveto, nadahnuto djelo za sve čežnjive duše koje tragaju za odgovorima na životna pitanja zašto, odakle i kamo." Dr. Judith M. Tyberg Osnivač i rukovoditelj East-Kažest Cultural Center, Los Angele, California

„... Kao predstavnik izravnog naslijeña Caitanye, autor je, prema indijskom običaju, dobio dostojanstvenu titulu Njegova Božanska Milost A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada. Swami Prabhupada u potpunosti vlada sanskrtom. Velika vrijednost njegovog prijevoda Bhagavadgite leži u ovlaštenim tumačenjima u skladu s načelima Caitanyine tradicije... Ova pohvala, koja potječe od kršćanskog filozofa i indologa, znak je iskrenog prijateljstva." Olivier Lacombe Počasni profesor Universite de Paris, Sorbonne bivši rukovoditelj Instituta za indijsku civilizaciju u Parizu „Knjige Šri Bhaktivedante Swamija pročitao sam s velikom pažnjom i dubokim zanimanjem i smatram da su od neprocjenjive vrijednosti za svakoga tko želi upoznati duhovno i kulturno naslijeñe Indije. Pisac ovih knjiga na svakoj stranici pokazuje zapanjujuće znanje o temama koje obrañuje, kao i razumijevanje i lakoću s kojom tumači teško razumljive misli. Oni predstavljaju veoma rijetke darove čovjeka strogo odgojenog u školi vaišnavske filozofije, toliko zaokupljenog njezinim učenjima da je dostigao najviši nivo 14

duhovne prosvijetljenosti koju dostiže samo mali broj blagoslovljenih duša." Dr H.B. Kulkarni Profesor engleskog jezika i filozofije Utah State University, Logan, Utah

„Djela Swamijija (Svamiñija) nedvojbeno predstavljaju veliki doprinos napaćenom ljudskom društvu današnjice." Dr. Sooda L. Bhatt Profesor indijskih jezika Boston University, Boston, Massachusetts „Pojava Šri Caitanya-caritamrte Krišnadase Kaviraje Gosvamija, u prijevodu A.C. Bhaktivedante Swamija Prabhupade, povod je za slavlje i meñu stručnjacima indologije i meñu običnim ljudima koji žele obogatiti svoje znanje o indijskoj duhovnosti." „....Onaj tko s pažnjom pročita komentare, osjetit će da je ovdje, kao i u svojim drugim djelima, Šri Bhaktivedanta razborito spojio gorljivu predanost s estetskom osjetljivošću bhakte i intelektualnom strogošću učenjaka." „... Ove izvanredno napisane knjige bit će dobrodošla nadopuna bibliotekama svih onih koji su se posvetili proučavanju indijske duhovnosti i religiozne književnosti, bilo da su učenjaci, bhakte ili obični čitatelji." Dr. J Bruce Long Odjel za azijske studije, Cornell University

I. Učenje nauka o jastvu Otkrivanje jastva 15

Tko ste vi?... Jeste li vaše tijelo? Ili vaš um? Ili ste nešto više? Znate li tko ste, ili samo mislite da znate? I je li to uopće važno? Naše materijalističko društvo, sa svojim neprosvijećenim voñama, pretvorilo je u tabu raspitivanje o našem pravom, višem jastvu. Umjesto toga, svoje dragocjeno vrijeme koristimo za održavanje, ukrašavanje i zadovoljavanje tijela, bez više svrhe. Da li postoji alternativa? Cilj je ovog veoma važnog pokreta svjesnosti Krišne spašavanje ljudskog društva od duhovne smrti. U današnje vrijeme ljudsko društvo zavode voñe koji su slijepi, jer nemaju znanje o cilju ljudskog života – samospoznaji i ponovnom uspostavljanju našeg izgubljenog odnosa sa Svevišnjom Božanskom Osobom. To znanje nedostaje. Pokret svjesnosti Krišne pokušava poučiti ljudsko društvo tom važnom znanju. Prema vedskoj civilizaciji, savršenstvo života leži u spoznaji našeg odnosa s Krišnom, Bogom. Iz Bhagavad-gite, koju svi autoriteti transcendentalne znanosti prihvaćaju kao temelj sveg vedskog znanja, saznajemo da su ne samo ljudska već i sva druga živa bića sastavni djelići Boga. Djelići su namijenjeni služenju cjeline, kao što su noge, ruke, prsti i uši namijenjeni služenju cijelog tijela. Naša je dužnost, kao sastavnih djelića Boga, da služimo Boga. Ustvari, mi uvijek nekoga služimo, svoju obitelj, zemlju ili društvo. Ako nemamo koga služiti, ponekad služimo mačku ili psa ljubimca. Sve to dokazuje da smo po prirodi stvoreni za služenje. A ipak, iako služimo najbolje što možemo, nismo zadovoljni, kao ni osoba koju služimo. Na materijalnom nivou, svatko je frustriran. Razlog je tomu nepravilno usmjereno služenje. Na primjer, ako želimo služiti stablo, moramo zalijevati korijen. Mala je korist od zalijevanja lišća, grana i grančica. Ako služimo Svevišnjeg Gospodina, svi Njegovi sastavni djelići bit će samim tim zadovoljni. Zato služenjem Svevišnje Božanske Osobe 16

vršimo sve dobrotvorne djelatnosti i služimo društvo, obitelj i narod. Svako ljudsko biće dužno je shvatiti svoj prirodni odnos s Bogom i djelovati u skladu s njim. Ako to učini, njegov život je uspješan. Meñutim, katkada izazovno tvrdimo da nema Boga, da smo mi Bog ili da nas nije briga za Boga. Meñutim, taj nas izazivački duh neće spasiti. Bog postoji i možemo Ga vidjeti u svakom trenutku. Ako odbijemo vidjeti Boga u svom životu, pojavit će se pred nama kao okrutna smrt. Ako ne poželimo vidjeti Boga u jednom obliku, vidjet ćemo Ga u drugom. Svevišnja Božanska Osoba posjeduje različite oblike, jer je izvorni korijen cijeloga kozmičkog očitovanja. U stanovitom smislu, ne možemo Ga izbjeći. Pokret svjesnosti Krišne nije slijepi religijski fanatizam, niti revolt nekog skorojevića. Naprotiv, to je vjerodostojan, znanstven pristup pitanju naše vječne potrebe za odnosom s Apsolutnom Božanskom Osobom, Vrhovnim Uživateljom. Predmet svjesnosti Krišne jest naš vječni odnos s Njim i proces izvršavanja naših dužnosti prema Njemu. Tako nam svjesnost Krišne omogućuje da dostignemo najviše savršenstvo života, dostižno u ljudskom obliku života. Moramo uvijek imati na umu da se ljudski oblik života dostiže nakon mnogo milijuna godina evolucije u krugu seljenja duhovne duše. U ovom obliku života, ekonomsko pitanje rješava se lakše nego u nižim, životinjskim oblicima. Ekonomske potrebe svinja, pasa, deva, magaraca i drugih životinja jednako su važne kao naše, ali one se zadovoljavaju u primitivnim uvjetima, dok su ljudskim bićima, po zakonima prirode, pružene sve pogodnosti za voñenje udobna života. Zašto su čovjeku pruženi bolji životni uvjeti nego svinji ili drugim životinjama? Zašto se visokom vladinom službeniku pružaju bolje pogodnosti za udoban život nego običnu činovniku? Odgovor je veoma jednostavan: ugledan službenik mora obavljati odgovornije dužnosti od činovnika. Slično tome, ljudsko biće mora obavljati dužnosti više od dužnosti životinja, uvijek zauzetih punjenjem gladnih trbuha. Po zakonima prirode, suvremeni životinjski standard 17

civilizacije samo je povećao probleme punjenja trbuha. Kad priñemo nekoj od ovih uglañenih životinja radi duhovnog života, kažu nam da jedino žele raditi za zadovoljstvo svojih trbuha i da nema potrebe za raspitivanjem o Bogu. A ipak, unatoč njihovoj težnji za teškim radom, uvijek postoji nezaposlenost i razne druge zapreke koje postavljaju zakoni prirode. Usprkos tomu, oni poriču potrebu za priznavanjem postojanja Boga. Ovaj ljudski oblik života nije nam dan samo za težak rad kao svinjama i psima, već za dostizanje najvišeg savršenstva života. Ne želimo li to savršenstvo, morat ćemo teško raditi, jer će nas na to prisiliti zakoni prirode. U posljednjim danima Kali-yuge (sadašnjeg doba) ljudi će morati teško raditi samo za koricu kruha. Taj je proces već počeo. Svake godine ljudi će trebati sve više raditi za sve manju plaću. Ljudska bića nisu stvorena za težak rad kao životinje i ako ne izvrše dužnosti ljudskog bića bit će prisiljena, po zakonima prirode, prijeći u niže vrste života. Bhagavad-gita slikovito opisuje kako se duhovna duša, po zakonima prirode, raña i dobiva odgovarajuće tijelo i čulne organe za uživanje u materiji u materijalnom svijetu. U Bhagavad-giti je takoñer rečeno da se osobama koje započnu, ali ne dovrše proces prilaženja Bogu – drugim riječima, osobama koje ne postignu potpuni uspjeh u svjesnosti Krišne – pruža prilika da se rode u obitelji duhovno naprednih ljudi ili u imućnim trgovačkim obiteljima. Ako se neuspješnim duhovnim kandidatima nudi takvo aristokratsko podrijetlo, što reći o onima koji su postigli traženi uspjeh? Stoga pokušaj povratka Bogu, čak i polovičan, osigurava dobro roñenje u sljedećem životu. I duhovno imućne obitelji pružaju pogodnosti za duhovni napredak, jer u njima osoba može steći priliku za daljnje napredovanje od točke na kojoj je stala u prošlom životu. U duhovnoj spoznaji, atmosfera koju stvara dobra obitelj povoljna je za njegovanje duhovnog znanja. Bhagavad-gita podsjeća takve sretnike dobra roda da je njihova sreća rezultat njihova predanog služenja u prošlosti. Nažalost, 18

djeca iz tih obitelji, obmanuta mayom, iluzijom, ne traže savjet Bhagavad-gite. Roñenje u imućnim obiteljima od samog početka rješava problem hrane, a kasnije omogućuje razmjerno lakši i udobniji život. U takvu položaju, osobi se pruža dobra prilika za napredovanje u duhovnoj spoznaji, ali nažalost, zbog utjecaja sadašnjeg željeznog doba (punog mehanike i mehaničkih ljudi), sinovi bogataša opčinjeni su osjetilnim uživanjem i zanemaruju dobru priliku za duhovno prosvjetljenje. Zbog toga priroda, po svojim zakonima, izaziva požare u njihovim zlatnim domovima. Pod vladavinom demona Ravane, zlatni grad Lanka je bio spaljen u pepeo. To je zakon prirode. Bhagavad-gita je uvodna studija transcendentalne znanosti o svjesnosti Krišne. Svi odgovorni voñe države dužni su uskladiti svoje ekonomske i druge programe s Bhagavadgitom Svrha našeg života nije rješavanje ekonomskih pitanja života održavanjem ravnoteže na nesigurnom temelju, već rješavanje osnovnih problema života koji se pojavljuju po zakonima prirode. Bez duhovnog pokreta, civilizacija je statična. Duša pokreće tijelo, a živo tijelo pokreće svijet. Mi vodimo brigu o tijelu, ali nemamo znanje o duhu koji pokreće tijelo. Bez duha, tijelo je nepokretno, ili mrtvo. Ljudsko je tijelo izvrsno vozilo kojim možemo dostići vječni život. Rijetka je i veoma važna laña za prelazak preko oceana neznanja materijalnog postojanja. Na toj lañi služi umješan lañar, duhovni učitelj. Božanskom milošću, laña plovi na povoljnom vjetru. Uz sve te povoljnosti, tko ne bi iskoristio priliku za prelazak preko oceana neznanja? Ako netko zanemari tu dobru priliku, trebamo znati da čini samoubojstvo. Vagoni prvog razreda su, bez sumnje, vrlo udobni, ali ako vlak ne vozi ka svom odredištu, koja je korist od vagona s klima-ureñajima? Suvremena je civilizacija previše zaokupljena pružanjem udobnosti materijalnom tijelu. Nitko nema znanje o pravom cilju života – povratku Bogu. Ne smijemo samo udobno sjediti. Trebamo vidjeti da li se naše 19

vozilo kreće ka pravom odredištu. Nema prave dobrobiti od pružanja udobnosti materijalnom tijelu po cijenu zaboravljanja osnovne potrebe života – ponovnog zadobivanja izgubljenog duhovnog identiteta. Laña ljudskog života tako je grañena da se mora kretati ka duhovnom odredištu. Nažalost, pet čvrstih lanaca vezuju tijelo za svjetovnu svjesnost: (1) vezanost za materijalno tijelo uzrokovana nepoznavanjem duhovne stvarnosti, (2) vezanost za roñake uzrokovana tjelesnim odnosima, (3) vezanost za rodnu zemlju i materijalna dobra, kao što su kuća, namještaj, imanje, nekretnine i poslovni papiri, (4) vezanost za materijalnu znanost, koja uvijek ostaje puna tajni zbog nedostatka duhovnog svjetla i (5) vezanost za religijske tradicije i svete obrede bez znanja o Svevišnjem Gospodinu ili Njegovim bhaktama, koji ih čine svetim. Te vezanosti, koje usidruju lañu ljudskog tijela, potanko su objašnjene u petnaestom poglavlju Bhagavad-gite. One se usporeñuju s duboko ukorijenjenim banjanom čije korijenje sve dublje prodire u zemlju. Veoma je teško iskorijeniti tako čvrsti banjan, ali Gospodin preporučuje sljedeći proces: „Pravi oblik ovog stabla ne može se opaziti u ovom svijetu. Nitko ne može shvatiti gdje mu je kraj, gdje početak, a gdje temelji. Osoba mora odlučno presjeći ovo drvo oružjem odvojenosti. Tada mora pronaći mjesto iz kojeg se nitko ne vraća. Tamo se mora predati Svevišnjoj Božanskoj Osobi od koje je sve poteklo i u kojoj sve počiva od pamtivijeka." (Bg. 15.3-4) Ni znanstvenici ni spekulativni filozofi nisu došli do konačnog zaključka o ureñenju svemira. Samo su postavili različite teorije o tome. Neki od njih smatraju materijalni svijet stvarnošću, neki snom, a neki izjavljuju da postoji vječno. Na taj način zastupaju različita stajališta, ali nijedan svjetovni znanstvenik ili spekulativni filozof nikada nije otkrio početak svemira ili njegove granice. Nitko ne može reći kad je svemir nastao i kako lebdi u prostoru. Teoretski predlažu neke zakone, poput zakona gravitacije, ali ih ne mogu praktično primijeniti. Zbog nedovoljna znanja o istini, svi žele iznijeti vlastitu teoriju kako bi stekli slavu, ali u 20

stvarnosti, ovaj je svijet pun bijeda i nitko ih ne može otkloniti samim iznošenjem teorija o njima. Božanska Osoba, koja je potpuno svjesna svega u Svojoj kreaciji, obavještava nas da je za nas najbolje željeti osloboñenje od ovog bijednog postojanja. Moramo odbaciti vezanost za sve materijalno. Da bismo izvukli najbolje iz loše sklopljena posla, naše materijalno postojanje mora biti potpuno produhovljeno. Željezo nije vatra, ali može se pretvoriti u vatru neprestanim dodirom s njom. Slično tome, odvojenost od materijalnih djelatnosti može se dostići duhovnim djelatnostima, a ne materijalnom pasivnošću. Materijalna je pasivnost negativna strana materijalnog djelovanja, ali duhovna djelatnost nije samo negacija materijalnog djelovanja već izraz buñenja našeg pravog života. Moramo žarko željeti pronaći vječni život, duhovno postojanje, u Brahmanu, Apsolutu. Vječno carstvo Brahmana opisano je u Bhagavad-giti kao vječna zemlja iz koje se nitko ne vraća. To je Božje carstvo. Nije moguće utvrditi početak našeg materijalnog života, niti je nužno saznati kako smo postali uvjetovani u materijalnom postojanju. Moramo se zadovoljiti razumijevanjem da na neki način odiskona vodimo ovaj materijalni život i da se sada trebamo predati Svevišnjem Gospodinu, prvobitnom uzroku svih uzroka. Preduvjet za povratak Bogu opisan je u Bhagavad-giti (15.5): „Osoba osloboñena iluzije, lažna ugleda i grešna druženja, koja je spoznala vječno postojanje odbacivši materijalnu požudu, koja je osloboñena dvostranosti sreće i nesreće, koja nije zbunjena i koja zna kako se treba predati Vrhovnoj Osobi, dostiže vječno carstvo." Osoba koja je uvjerena u svoju duhovnu osobnost, osloboñena materijalne koncepcije postojanja i iluzije, transcendentalna prema gunama materijalne prirode, neprestano obuzeta razumijevanjem duhovnog znanja, koja se potpuno odrekla osjetilnog uživanja, može se vratiti Bogu. Takva se osoba zove amudha, za razliku od mudhe, budalaste osobe u neznanju, jer je osloboñena dvostranosti sreće i nesreće. 21

Kakva je priroda Božjeg carstva? Ona je opisana u Bhagavad-giti (15.6): „Moje vrhovno prebivalište ne obasjavaju ni sunce, ni mjesec, ni elektricitet. Onaj tko ga dostigne, nikada se ne vraća u materijalni svijet." Iako se svako mjesto u kreaciji nalazi unutar Božjeg carstva, jer je Gospodin vrhovni vlasnik svih planeta, Gospodin posjeduje osobno prebivalište koje se u potpunosti razlikuje od svemira u kojem sada živimo. To se prebivalište naziva vrhovnim prebivalištem, paramam. Čak i na ovom planetu postoje zemlje s visokim i zemlje s niskim standardom života. Pored Zemlje, postoji bezbroj drugih planeta u svemiru. Neke se smatraju višim, a neke nižim planetima. U svakom slučaju, svim planetima pod kontrolom vanjske energije, materijalne prirode, potrebne su zrake sunca ili svjetlost vatre, jer je materijalni svemir taman. Meñutim, iznad ovog predjela postoji duhovno carstvo, koje se nalazi pod utjecajem Božje više prirode. To je carstvo opisano u Upanišadama: „U tom prebivalištu nema potrebe za suncem, mjesecom ili zvijezdama, niti ga obasjava elektricitet ili neki oblik vatre. Sve materijalne svemire osvjetljava odraz tog duhovnog svjetla. Ta viša priroda je uvijek samoobasjana i zato možemo opaziti tračak svjetla čak i u najgušćoj tami noći." U Hari-vamši duhovnu prirodu objašnjava sam Gospodin sljedećim riječima: „Blistavi sjaj neosobnog Brahmana (neosobnog Apsoluta) obasjava sve postojanje, i duhovno i materijalno. Ali moraš shvatiti da svjetlo Brahmana predstavlja sjaj Mog tijela, o Bharata." Taj je zaključak potvrñen u Brahma-samhiti. Ne bismo trebali misliti da Gospodinovo prebivalište možemo dostići materijalnim sredstvima kao što su svemirski brodovi. Trebamo znati da onaj tko dostigne Krišnino prebivalište neprekidno uživa u vječnom duhovnom blaženstvu. Kao nesavršena živa bića, prolazimo kroz dva stadija postojanja. Jedan se naziva materijalno postojanje, puno bijeda roñenja, smrti, starosti i bolesti, a drugi duhovno postojanje, puno vječnosti, blaženstva i znanja. U materijalnom postojanju postupamo pod utjecajem materijalnog shvaćanja tijela i uma, ali u 22

duhovnom postojanju uvijek možemo uživati u sretnom, transcendentalnom dodiru s Božanskom Osobom. U duhovnom postojanju, Gospodin nikada nije izgubljen za nas. Pokret svjesnosti Krišne pokušava dati to duhovno postojanje čitavom čovječanstvu. U našoj sadašnjoj materijalnoj svjesnosti, vezani smo za osjetilno materijalno shvaćanje života, ali to se shvaćanje može odmah otkloniti predanim služenjem Krišne, svjesnošću Krišne. Ako prihvatimo načela predanog služenja, možemo transcendirati materijalne koncepcije života i osloboditi se guna vrline, strasti i neznanja, čak i dok obavljamo razne materijalne djelatnosti. Svatko tko se bavi materijalnim poslovima može steći najveću dobrobit čitajući Back to Godhead i knjige ovog pokreta svjesnosti Krišne. Te knjige pomažu svim ljudima da sasijeku korijenje neumornog banjana materijalnog postojanja. One su ovlašteni spisi koji nas uče kako se možemo odreći svega što je povezano s materijalnim shvaćanjem života i kušati duhovni nektar u svakom predmetu. Taj se nivo može dostići samo predanim služenjem i ni na koji drugi način. Takvim služenjem, osoba može odmah dostići osloboñenje (mukti), čak i u ovom životu. U većini slučajeva, duhovna su nastojanja okaljana primjesama materijalizma, ali čisto predano služenje transcendentalno je prema svoj materijalnoj zagañenosti. Oni koji se žele vratiti Bogu trebaju jednostavno prihvatiti načela ovog pokreta svjesnosti Krišne i usmjeriti svjesnost na lotosolika stopala Svevišnjega Gospodina, Božanske Osobe, Krišne.

Što je svjesnost Krišne? Ovaj razgovor s neovisnom novinarkom Sandy Nixon voñen je u srpnju 1975. godine u prostorijama Šrila Prabhupade u Centru za svjesnost Krišne, Philadelphia. On predstavlja izvrstan uvod u svjesnost Krišne i obrañuje osnovne teme kao što su Hare Krišna mantra, odnos izmeñu duhovnog 23

učitelja i Boga, razlika izmeñu pravih i lažnih gurua, uloga žene u svjesnosti Krišne, indijski kastinski sustav i odnos izmeñu svjesnosti Krista i svjesnosti Krišne. Gospoñica Nixon: Prvo bih postavila osnovno pitanje. Što je svjesnost Krišne? Šrila Prabhupada: Krišna znači Bog. Svi smo mi blisko povezani s Njim, jer je On naš izvorni otac. Ali mi smo zaboravili taj odnos. Kad želimo saznati „Kakav je moj odnos s Bogom?", „Što je cilj života?", kaže se da smo svjesni Krišne. Gospoñica Nixon: Kako se svjesnost Krišne razvija u osobi koja slijedi ovaj proces? Šrila Prabhupada: Svjesnost Krišne već je prisutna u svačijem srcu, ali zbog našeg materijalno uvjetovanog života, mi smo je zaboravili. Proces pjevanja Hare Krišna maha-mantre - Hare Krišna, Hare Krišna, Krišna Krišna, Hare Hare/ Hare Rama, Hare Rama, Rama Rama, Hare Hare - oživljava svjesnost Krišne koja je već prisutna u nama. Na primjer, prije nekoliko mjeseci ovi američki i europski mladići i djevojke nisu znali za Krišnu, ali jučer smo vidjeli kako pjevaju Hare Krišna i plešu u zanosu tijekom cijele Ratha-yatra svečanosti [godišnjeg festivala koji pokret svjesnosti Krišne organizira u gradovima širom svijeta]. Smatrate li to neprirodnim? Ne, nitko ne može satima usiljeno pjevati i plesati. Oni su probudili svoju svjesnost Krišne slijeñenjem vjerodostojnog procesa. To je objašnjeno u Caitanya-caritamrti (Madhya 22.107): nitya-siddha krsna-prema 'sadhya' kabhu naya sravanadi-suddha-citte karaye udaya Svjesnost Krišne je uspavana u svačijem srcu i kada osoba doñe u dodir s bhaktama, ona se budi. Svjesnost Krišne nije neprirodna. Kao što se u društvu djevojke u mladiću budi prirodna privlačnost prema njoj, tako se, ako u društvu bhakta slušamo o Krišni, budi naša uspavana svjesnost Krišne. 24

Gospoñica Nixon: U čemu je razlika izmeñu svjesnosti Krišne i svjesnosti Krista? Šrila Prabhupada: Svjesnost Krista takoñer je svjesnost Krišne, ali ljudi danas ne slijede pravila i propise kršćanstva – zapovijedi Isusa Krista i zato ne razvijaju svjesnost Boga. Gospoñica Nixon: Što je jedinstveno u svjesnosti Krišne u odnosu na druge religije? Šrila Prabhupada: Kao prvo, religija znači poznavati Boga i voljeti Ga. To je religija. Danas, zbog nedostatka obučavanja, nitko ne posjeduje znanje o Bogu, a kamoli ljubav prema Njemu. Ljudi se zadovoljavaju odlaskom u crkvu i mole se: „O, Bože, daj nam kruh svagdanji." ŠrimadBhagavatam to naziva prijevarnom religijom, jer cilj nije upoznati i voljeti Boga, već steći osobnu dobit. Drugim riječima, tvrdim li da slijedim neku religiju, ali ne znam kako mogu upoznati i voljeti Boga, ispovijedam prijevarnu religiju. Što se tiče kršćanske religije, ona pruža veliku priliku za razumijevanje Boga, ali nitko je ne koristi. Na primjer, u Bibliji postoji zapovijed „Ne ubij", ali kršćani su sagradili najveće klaonice u svijetu. Kako mogu postati svjesni Boga ako ne izvršavaju zapovijedi Isusa Krista? To se ne dogaña samo u kršćanstvu, već i u svim drugim religijama. Naziv „hindus", „musliman" ili „kršćanin" samo je imenovanje. Nitko od njih ne zna tko je Bog i kako Ga možemo voljeti. Gospoñica Nixon: Kako možemo razlikovati vjerodostojna duhovnog učitelja od lažna? Šrila Prabhupada: Duhovni učitelj je onaj tko poučava druge kako mogu spoznati i voljeti Boga. Katkada lažni nitkovi zavode ljude tvrdeći „Ja sam Bog", a ljudi koji nemaju znanje o Bogu im vjeruju. Morate biti ozbiljan učenik da biste shvatili tko je Bog i kako možete razviti ljubav prema Njemu. Inače, samo ćete protratiti vrijeme. Za razliku od drugih, mi smo jedini pokret koji može poučiti osobu kako da spozna i voli Boga. Mi predstavljamo nauk o spoznavanju Kišne, Svevišnje Božanske Osobe, slijedeći učenja Bhagavad-gite i Šrimad-Bhagavatama. Oni nas uče da je naša jedina dužnost voljeti Boga. Naša dužnost nije tražiti od Boga životne potrepštine. Bog zadovoljava svačije 25

potrebe – čak i bića koja nemaju religije. Na primjer, mačke i psi nemaju religiju, a Krišna ih ipak opskrbljuje svime što im je potrebno za život. Zašto bismo onda uznemiravali Krišnu radi kruha svagdanjega? On nam ga već daje. Prava religija znači naučiti voljeti Boga. U Šrimad-Bhagavatamu (1.2.6) rečeno je: sa vai pumsam paro dharmo yato bhaktir adhoksaje ahaituky apratihata yayatma suprasidati Prvorazredna religija uči osobu kako da voli Boga bez ikakvih pobuda. Ako služimo Boga radi dobiti, to je trgovina, a ne ljubav. Prava ljubav prema Bogu je ahaituky apratihata, ne može je omesti nijedan materijalni uzrok. Ona je bezuvjetna. Ako doista želimo voljeti Boga, ne postoje prepreke. Možemo Ga voljeti bez obzira na to jesmo li siromašni ili bogati, mladi ili stari, crni ili bijeli. Gospoñica Nixon: Vode li svi putevi k istom cilju? Šrila Prabhupada: Ne. Postoje četiri vrste ljudi – karmiji, jnaniji (čitaj: gjani), yogiji i bhakte – i svaka od njih dostiže različit cilj. Karmiji rade da bi ostvarili materijalnu dobit. Na primjer, ljudi u gradu teško rade dan i noć kako bi stekli nešto novaca. Oni su, stoga, plodonosni radnici, karmiji. Jnani je osoba koja misli: „Zašto tako mukotrpno radim? Ptice, pčele, slonovi i druga stvorenja nemaju zanimanje, a ipak jedu. Zašto bih nepotrebno radio tako teško? Bolje bi bilo da riješim probleme života – roñenje, smrt, starost i bolest." Jnaniji pokušavaju postati besmrtni. Misle da će stapanjem s postojanjem Boga postati imuni na roñenje, smrt, starost i bolest. Yogiji pokušavaju steći neku mističnu moć kako bi mogli prikazivati čudesna djela. Na primjer, yogi može postati veoma mali. Ako ga stavite u zaključanu prostoriju, može izaći kroz bilo koji otvor. Pokazivanjem takve magije yogi odmah stječe ugled čudesna čovjeka. Naravno, suvremeni yogiji izvode samo gimnastičke vježbe – nemaju pravu moć. Ali pravi yogi ima neku moć, ne 26

duhovnu, već materijalnu. Tako yogi želi mističnu moć, jnani osloboñenje od životnih bijeda, a karmi materijalnu dobit. No bhakta ne želi ništa za sebe. Jednostavno želi služiti Boga iz ljubavi, kao što majka služi svoje dijete. U majčinskom služenju djeteta nema ni govora o dobiti. Majka se brine za njega iz čiste ljubavi i privrženosti. Kada dostignete tu razinu ljubavi prema Bogu, to je savršenstvo. Ni karmi, ni jnani, ni yogi ne može spoznati Boga - samo bhakta. Krišna kaže u Bhagavad-giti (18.55) – bhaktya mam abhijanati: „Osoba može spoznati Boga samo procesom bhakti." Krišna nikada ne kaže da Ga možemo spoznati drugim procesima. Ne. Samo kroz bhakti. Ako želite spoznati i voljeti Boga, morate prihvatiti proces predanog služenja. Nijedan drugi proces neće vam pomoći. Gospoñica Nixon: Kroz kakve promjene osoba prolazi na putu... Šrila Prabhupada: Nikakve – vaša izvorna svjesnost jest svjesnost Krišne. Sada je vaša svjesnost prekrivena prljavštinom. Morate je pročistiti i tada će se očitovati svjesnost Krišne. Naša je svjesnost kao voda. Voda je po prirodi čista i prozirna, ali se ponekad zamuti. Ali ako pročistite vodu od blata, ponovo će doći u svoje prvobitno čisto, prozirno stanje. Gospoñica Nixon: Može li osoba zahvaljujući razvijanju svjesnosti Krišne bolje djelovati u društvu? Šrila Prabhupada: Da, možete vidjeti da se moji učenici ne opijaju niti jedu meso. S fiziološke točke gledišta, veoma su čisti – nikada nisu ozbiljno bolesni. Ustvari, odricanje od mesa nije pitanje svjesnosti Krišne, već civiliziranog ljudskog života. Bog je dao ljudskom društvu tako puno namirnica – lijepo voće, povrće, žitarice i prvorazredno mlijeko. Od mlijeka se mogu napraviti stotine hranjivih jela, ali nitko ne zna tu umjetnost. Umjesto toga, ljudi održavaju velike klaonice i jedu meso. Nisu čak ni civilizirani. Kad je čovjek neciviliziran, ubija jadne životinje i jede ih. Civilizirani ljudi znaju umijeće pripremanja hranjivih jela od mlijeka. Na primjer, na našoj farmi New Vrindavana u Zapadnoj Virginiji pravimo stotine prvorazrednih jela od 27

mlijeka. Kad god doñu posjetitelji, čude se kako se od mlijeka može pripremiti tako divna hrana. Kravlja je krv veoma hranjiva, ali je civilizirani ljudi koriste u obliku mlijeka. Mlijeko nije ništa drugo do preobražena kravlja krv. Od mlijeka se može napraviti tako mnogo stvari – jogurt, skuta, maslo... Miješajući mliječne proizvode sa žitaricama, voćem i povrćem, možete napraviti stotine jela. To je civilizirani život, a ne ubiti životinju i pojesti njeno meso. Nedužna krava jednostavno jede travu koju joj je Bog dao i daje mlijeko od kojeg možete živjeti. Mislite li da je civilizirano prerezati kravi vrat i pojesti njezino meso? Gospoñica Nixon: Ne, potpuno se slažem s vama. Jako me zanima jedna stvar: mogu li se Vede shvatiti i simbolično ili samo doslovno? Šrila Prabhupada: Ne. Moraju se prihvatiti takve kakve jesu, ne simbolično. Zato predstavljamo Bhagavad-gitu kakva jest. Gospoñica Nixon: Pokušavate li na Zapadu oživjeti drevni indijski kastinski sustav? Gita spominje kastinski sustav... Šrila Prabhupada: Gdje se u Bhagavad-giti spominje kastinski sustav? Krišna kaže – catur-varnyam maya sristam guna-karma-vibhagasah: „Stvorio sam četiri staleža ljudi u skladu s njihovim odlikama i djelatnostima." (Bg. 4.13) Na primjer, u društvu postoje inženjeri i liječnici. Kažete li da pripadaju različitim kastama, jedni kasti inženjera, a drugi kasti liječnika? Ne. Ako se netko školovao na medicinskom fakultetu, prihvaćate ga kao liječnika, a ako ima diplomu inženjera, prihvaćate ga kao inženjera. Slično tome, Bhagavad-gita definira četiri staleža ljudi u društvu: stalež vrlo inteligentnih ljudi, stalež administratora, stalež proizvoñača i stalež običnih radnika. Ova je podjela prirodna. Na primjer, neki su ljudi vrlo inteligentni. Ali da bi stekli kvalifikacije prvorazrednih ljudi opisane u Bhagavadgiti, moraju se obrazovati, kao što se inteligentni mladić mora obrazovati na fakultetu da bi postao kvalificiran liječnik. U pokretu svjesnosti Krišne mi obučavamo inteligentne ljude kako mogu ovladati svojim umom i osjetilima, postati istinoljubivi, čisti iznutra i izvana, mudri, 28

kako mogu primijeniti svoje znanje u životu i postati svjesni Boga. Svi ovi mladići [pokazuje prema učenicima koji sjede] imaju prvorazrednu inteligenciju i sada ih učimo kako da je pravilno upotrijebe. Mi ne uvodimo kastinski sustav u kojem je bilo koji nitkov roñen u brahmanskoj obitelji samim tim brahmana. On može imati navike petorazredna čovjeka, ali se smatra prvorazrednom osobom zbog roñenja u brahmanskoj obitelji. Mi to ne prihvaćamo. Prvorazrednim smatramo onoga tko je obrazovan kao brahmana. Nije važno je li Indijac, Europljanin ili Amerikanac, niska ili visoka roda – nije važno. Svaki inteligentan čovjek može obučavanjem usvojiti prvorazredne navike. Želimo opovrgnuti tu besmislenu ideju da našim učenicima namećemo indijski kastinski sustav. Jednostavno uzimamo ljude prvorazredne inteligencije i obučavamo ih kako da postanu prvorazredni u svakom pogledu. Gospoñica Nixon: Što mislite o osloboñenju žena? Šrila Prabhupada: Takozvana jednaka prava za žene znače da muškarci varaju žene. Pretpostavimo da se muškarac i žena sretnu, postanu ljubavnici, imaju seks, žena zatrudni i muškarac ode. Žena mora preuzeti brigu o djetetu i tražiti novčanu pomoć od vlade ili ubiti dijete abortusom. To je neovisnost žena. U Indiji, čak i siromašna žena ostaje pod zaštitom muža i on preuzima odgovornost za nju. Kada zatrudni, ne mora ubiti dijete niti ga uzdržavati proseći. Stoga, što je prava neovisnost – ostati pod muževom zaštitom ili postati predmet uživanja za sve muškarce? Gospoñica Nixon: Što je s duhovnim životom – može li žena postići uspjeh u svjesnosti Krišne? Šrila Prabhupada: Mi ne pravimo razliku na temelju spola. Podjednako dajemo svjesnost Krišne i muškarcima i ženama. Rado primamo žene, muškarce, siromahe, bogataše, svakoga. Krišna kaže u Bhagavad-giti (5.18): vidya-vinaya-sampanne brahmane gavi hastini suni caiva svapake ca 29

panditah sama-darsinah „Ponizni mudraci, zahvaljujući pravom znanju, vide jednakim očima učena i plemenita brahmanu, kravu, slona, psa i čovjeka koji jede pse." Gospoñica Nixon: Možete li objasniti značenje Hare Krišna mantre? Šrila Prabhupada: To je veoma jednostavno. Hare znači „O, Gospodinova energijo" a Krišna znači „O, Gospodine Krišna". Kao što u materijalnom svijetu postoje muškarci i žene, Bog je izvorni muškarac (puruša), a Njegova energija (prakriti) izvorna je žena. Kad pjevamo Hare Krišna, govorimo: „O, Gospodine Krišna, o, Krišnina energijo, milostivo mi dopustite da Vas služim." Gospoñica Nixon: Možete li mi, molim vas, ispričati nešto o svom životu i o tome kako ste shvatili da ste duhovni učitelj pokreta svjesnosti Krišne? Šrila Prabhupada: Moj je život jednostavan. Živio sam s obitelji, sa ženom i djecom – sada imam unuke – kad mi je moj duhovni učitelj naredio da odem u zapadne zemlje i propovijedam kult svjesnosti Krišne. Tako sam ostavio sve po nalogu svog duhovnog učitelja i sada pokušavam izvršiti njegovu naredbu i Krišnine naredbe. Gospoñica Nixon: Koliko ste godina imali kad vam je rekao da odete na Zapad? Šrila Prabhupada: Prilikom našeg prvog susreta, naredio mi je da propovijedam svjesnost Krišne na Zapadu. Tad sam imao dvadeset pet godina, bio sam oženjen i imao dvoje djece. Pokušao sam izvršiti njegovu naredbu i 1944. godine pokrenuo sam časopis Back to Godhead dok sam živio s obitelji. Knjige sam počeo pisati 1959. godine, nakon što sam se povukao iz obiteljskog života, a 1965. godine došao sam u SAD. Gospoñica Nixon: Rekli ste da niste Bog, ali meni se, kao osobi sa strane, čini da se vaši učenici ophode prema vama kao prema Bogu. Šrila Prabhupada: Da, to je njihova dužnost. Duhovni učitelj izvršava naredbu Boga i zato mu treba ukazati 30

jednako poštovanje kao Bogu, kao što vladina službenika treba poštovati jednako kao samu vladu jer izvršava vladine naredbe. Čak i kada doñe običan policajac, morate mu ukazati poštovanje, jer je vladin čovjek, ali to ne znači da je on vlada. Saksad-dharitvena samasta-sastrair/ uktas tatha bhavyata eva sadbhih: „Učenik treba poštovati duhovnog učitelja kao Svevišnjega Gospodina, jer je najpovjerljiviji sluga Gospodinov. To potvrñuju svi razotkriveni sveti spisi i slijede svi autoriteti." Gospoñica Nixon: Takoñer me čude razne lijepe materijalne stvari koje vam učenici donose. Na primjer, napustili ste aerodrom u divnom, luksuznom autu. To me čudi jer... Šrila Prabhupada: Na taj se način učenici uče poštovati duhovnog učitelja kao Boga. Ako poštujete vladina predstavnika kao samu vladu, morate ga bogato ugostiti. Ako poštujete duhovnog učitelja kao samog Boga, morate mu ponuditi sve pogodnosti koje biste ponudili Bogu. Bog putuje u zlatnom autu. Kad bi učenici ponudili duhovnom učitelju običan auto, to ne bi bilo dovoljno, jer se prema duhovnom učitelju trebaju ophoditi kao prema Bogu. Ako Bog doñe u vaš dom, hoćete li Mu ponuditi običan auto ili zlatan? Gospoñica Nixon: Za nekoga sa strane, jedan od najtežih aspekta svjesnosti Krišne jest prihvaćanje Božanstva u hramu, kako ono predstavlja Krišnu. Možete li reći nešto više o tome? Šrila Prabhupada: Da. U sadašnjem trenutku, budući da niste naučeni vidjeti Krišnu, On se milostivo pojavljuje pred vama u obliku u kojem Ga možete vidjeti. Možete vidjeti drvo ili kamen, ali ne možete vidjeti duh. Pretpostavimo da vaš otac u bolnici umre. Plačete pokraj njegova kreveta „Moj je otac otišao!" No zašto kažete da je otišao? Što je to što je otišlo? Gospoñica Nixon: Njegov je duh otišao. Šrila Prabhupada: A jeste li vidjeli taj duh? Gospoñica Nixon: Ne. 31

Šrila Prabhupada: Dakle, ne možete vidjeti duh, a Bog je Vrhovni Duh. Ustvari, On je sve – duh i materija – ali Ga vi ne možete vidjeti u Njegovu duhovnom identitetu. Zato, da bi vam pokazao Svoju naklonost, On se iz Svoje neograničene milosti pojavljuje u obliku drvenog ili kamenog Božanstva tako da Ga možete vidjeti. Gospoñica Nixon: Puno vam hvala. Šrila Prabhupada: Hare Krišna!

Definicija Boga Suvremeni čovjek ima razne predodžbe o Bogu. Djeca Ga obično zamišljaju kao starca s bijelom bradom, dok veliki broj odraslih smatra da je Bog nevidljiva sila, umni pojam, čovječanstvo, svemir ili čak oni sami. U ovom predavanju, Šrila Prabhupada potanko opisuje koncept svjesnosti Krišne - iznenañujuće prisno viñenje Boga. Dame i gospodo, zahvaljujem vam na ljubaznom sudjelovanju u ovom pokretu svjesnosti Krišne. Kad sam 1966. godine u New Yorku registrirao ovo društvo, jedan mi je prijatelj predložio da ga nazovem Društvo za svjesnost Boga. Mislio je da je ime Krišna sektaško. U rječniku takoñer piše da je Krišna ime hinduskog boga. Ali ako se Bogu može pripisati i jedno ime, onda je to Krišna. Ustvari, Bog nema odreñeno ime. Kad kažemo da nema ime, mislimo da nitko ne zna koliko imena ima. Bog je neograničen i stoga Njegova imena takoñer moraju biti neograničena. Zato se ne možemo odlučiti za jedno ime. Na primjer, Krišna se ponekad naziva Yašoda-nandana, sin majke Yašode, Devaki-nandana, sin majke Devaki, Vasudeva-nandana, sin Vasudeve, Nanda-nandana, sin Nande. Katkada se naziva Partha-sarathi, što znači da je upravljao bojnim kolima Arjune, koji se ponekad naziva Partha, sin Prithe. Bog ima razne odnose sa Svojim bhaktama i po njima dobiva različita imena. Budući da ima bezbroj bhakta i 32

bezbroj odnosa s njima, ima i bezbroj imena. Ne možemo izdvojiti nijedno ime. Ali ime Krišna znači „sveprivlačan". Bog privlači svakoga. To je definicija Boga. Vidjeli smo mnogo slika na kojima Krišna privlači krave, telad, ptice, zvijeri, drveće, biljke, pa čak i vodu u Vrindavani. On privlači dječake pastire, gopije, Nandu Maharadžu, Pandave i čitavo ljudsko društvo. Zato, ako se Bogu može dati neko ime, onda je to Krišna. Parašara Muni, veliki mudrac i otac Vyasadeve, sastavljača svih vedskih spisa, daje sljedeću definiciju Boga: aisvaryasya samagrasya viryasya yasasah sriyah jnana-vairdgyayos caiva sannam bhaga itingana (Visnu Purana 6.5.47) Parašara Muni definira Bhagavana, Svevišnju Božansku Osobu, kao onoga tko u potpunosti posjeduje šest obilja – snagu, slavu, bogatstvo, znanje, ljepotu i odvojenost. Bhagavan, Svevišnja Božanska Osoba, vlasnik je sveg bogatstva. U svijetu postoji mnogo bogataša, ali nitko ne može tvrditi da posjeduje sve bogatstvo. Nitko ne može tvrditi da je najbogatiji. Meñutim, iz Šrimad Bhagavatama saznajemo da je Krišna za vrijeme Svog boravka na Zemlji imao 16.108 žena koje su živjele u mramornim palačama ukrašenim draguljima. Prostorije su bile ureñene namještajem od slonove kosti i zlata i svuda je vladalo veliko obilje. To je slikovito opisano u Šrimad-Bhagavatamu. U povijesti ljudskog društva nitko nije imao šesnaest tisuća žena i šesnaest tisuća palača. Krišna nije išao jedan dan jednoj ženi, a drugi dan drugoj. Ne, istovremeno je bio prisutan u svakoj palači. To znači da se ekspandirao u 16.108 oblika. To je nemoguće za obična čovjeka, ali ne za Boga. Ako je Bog neograničen, može se ekspandirati u bezbroj oblika. Inače riječ neograničen nema smisla. Bog je svemoguć. On bez poteškoća može uzdržavati ne samo 33

šesnaest tisuća, već i šesnaest milijuna žena. Inače riječ svemoguć nema smisla. Sve su to privlačne osobine. U materijalnom svijetu vidimo da su bogati ljudi privlačni. Na primjer, u Americi su Rockefeller i Ford veoma privlačni, zbog svog bogatstva. Privlačni su, iako ne posjeduju sve bogatstvo svijeta. Koliko li je onda privlačniji Bog, koji je vlasnik sveg bogatstva! Isto tako, Krišna posjeduje neograničenu snagu. Ona je prisutna od samog trenutka Njegova roñenja. Kada je imao samo tri mjeseca, vještica Putana pokušala Ga je ubiti, ali umjesto toga sama je umrla od Njegove ruke. To je Bog. Bog je Bog od početka. On ne postaje Bog meditacijom ili mističnom moći. Krišna nije ta vrsta Boga. Krišna je bio Bog od samog početka Svoje pojave. Krišna je beskrajno slavan. Naravno, mi smo Krišnini bhakte, znamo za Njega i slavimo Ga, ali osim nas, milijuni ljudi u svijetu svjesni su slave Bhagavad-gite. U svim zemljama širom svijeta Bhagavad-gitu čitaju filozofi, psiholozi i teolozi. Naša se Bhagavad-gita kakva jest prodaje veoma dobro, jer predstavlja čisto zlato. Postoji mnogo izdanja Bhagavad-gite, ali ona nisu čista. Naše se izdanje bolje prodaje, jer predstavljamo Bhagavadgatu kakva jest. Slava Bhagavad-gite Krišnina je slava. Krišna posjeduje ljepotu, još jedno obilje, u neograničenoj mjeri. Sam Krišna je prekrasan, kao i svi Njegovi pratioci. Osobe koje su bile pobožne u prošlom životu dobivaju u materijalnom svijetu priliku da se rode u dobrim obiteljima i narodima. Amerikanci su veoma bogati i lijepi i to je rezultat pobožnih djela. Amerikanci su privlačni ljudima širom svijeta, jer posjeduju napredno znanje, obilje, ljepotu itd. Ovaj je planet beznačajan u svemiru, a ipak, jedna zemlja na ovoj planeti, Amerika, ima tako puno privlačnih obilježja. Možemo samo zamisliti koliko privlačnih osobina mora posjedovati Bog, tvorac kozmičkog očitovanja. Koliko lijep mora biti On, tvorac sve ljepote! Osoba je privlačna ne samo zbog svoje ljepote, već i zbog znanja. Znanstvenik ili filozof može biti privlačan zbog svog znanja, ali koje je znanje uzvišenije od onog koje je Krišna 34

izložio u Bhagavad-giti? Ništa na svijetu ne može se usporediti s takvim znanjem. Istodobno, Krišna je potpuno odvojen (vairagya). U materijalnom svijetu, sve se odvija po Krišninoj naredbi, ali Krišna nije ovdje prisutan. Velika tvornica nastavlja s radom, čak i kada vlasnik nije prisutan. Slično tome, Krišnine moći djeluju pod upravom Njegovih pomoćnika, polubogova. Sam Krišna je odvojen od materijalnog svijeta. Sve je to opisano u razotkrivenim svetim spisima. Prema tome, Bog ima mnogo imena koja dobiva po Svojim djelima, ali pošto posjeduje sve vrste obilja i njima privlači svakoga, naziva se Krišna. Vedska književnost potvrñuje da Bog ima mnogo imena, ali Krišna je glavno ime. Cilj je pokreta svjesnosti Krišne širenje znanja o Božjem imenu, Božjim slavama, Božjim djelatnostima, Božjoj ljepoti i Božjoj ljubavi. U materijalnom svijetu postoji toliko mnogo stvari i sve one počivaju u Krišni. Najistaknutije obilježje materijalnog svijeta jest seks i on je takoñer prisutan u Krišni. Mi obožavamo Radhu i Krišnu i meñu Njima postoji privlačnost, ali materijalna i duhovna privlačnost se razlikuju. U Krišni, seks je stvaran, ali u materijalnom svijetu nije. Sve što ovdje doživljavamo postoji u duhovnom svijetu, ali ovdje nema stvarnu vrijednost. Samo je odraz. U izlozima možemo vidjeti mnogo lutaka, ali nitko za njih ne mari, jer svi znaju da su lažne. Lutka može biti veoma lijepa, ali svatko zna da je lažna. Meñutim, kad vide lijepu ženu, muškarci osjećaju privlačnost prema njoj, jer misle da je stvarna. Ustvari, takozvani živi takoñer su mrtvi, jer je tijelo samo hrpa materije. Čim duša napusti tijelo, nitko ne mari za takozvano lijepo tijelo žene. Pravi čimbenik, prava privlačna sila jest duhovna duša. U materijalnom svijetu, sve je načinjeno od mrtve materije; zato je samoimitacija. Stvarnost postoji u duhovnom svijetu. Onaj tko je pročitao Bhagavad-gitu može shvatiti prirodu duhovnog svijeta, koja je tamo opisana. paras tasmat tu bhavo 'nyo 'vyakto 'vyaktat sanatanah 35

yah sa sarvesu bhutesu nasyatsu na vinasyati „A ipak, postoji druga, neočitovana priroda, vječna i transcendentalna prema ovoj očitovanoj i neočitovanoj materiji. Ta vrhovna priroda nikada ne biva uništena. Kad sve na ovome svijetu bude uništeno, taj dio ostaje takav kakav jest." (Bhagavad-gita 8.20) Znanstvenici pokušavaju utvrditi dužinu i širinu materijalnog svijeta, ali ne mogu ni početi. Trebat će im tisuće godina samo za putovanje do najbliže zvijezde, a da ne govorimo o duhovnom svijetu. Budući da ne možemo upoznati ni materijalni svijet, kako možemo znati što je iznad njega? Stoga moramo primiti znanje iz vjerodostojnih izvora. Krišna je najautoritativniji izvor, jer je riznica sveg znanja. Nitko nije mudriji ni učeniji od Krišne. Krišna nas obavještava da iznad materijalnog svijeta postoji duhovno nebo s bezbroj planeta. To nebo je daleko, daleko veće od materijalnog prostora koji predstavlja jednu četvrtinu cjelokupne kreacije. Slično tome, živa bića u materijalnom svijetu predstavljaju samo sićušni dio živih bića u cjelokupnoj kreaciji. Materijalni svijet se usporeñuje s tamnicom. Kao što zatvorenici predstavljaju samo mali dio cjelokupnog stanovništva, živa bića u materijalnom svijetu predstavljaju samo sićušni dio svih živih bića. Oni koji su se pobunili protiv Boga su kriminalci i zato su stavljeni u materijalni svijet. Kriminalci katkada kažu da ih nije briga za vladu, ali unatoč tome bivaju uhićeni i kažnjeni. Slično tome, živa bića koja se suprotstavljaju Bogu bivaju stavljena u materijalni svijet. Izvorno, sva su živa bića sastavni djelići Boga i povezana su s Njim kao sinovi s ocem. Kršćani takoñer smatraju Boga vrhovnim ocem. Oni idu u crkve i mole se: „Oče naš koji jesi na nebesima." Shvaćanje o Bogu kao ocu prisutno je i u Bhagavad-giti (14.4): sarva-yonisu kaunteya 36

murtayah sambhavanti yah tasam brahma mahad yonir aham baja-pradah pita „O Kuntin sine, trebaš shvatiti da sve vrste života nastaju rañanjem u materijalnoj prirodi i da sam Ja otac koji daje sjeme." Postoji 8.400.000 vrsta života, kao što su vodene životinje, ptice, zvijeri, kukci i ljudska bića. Većina je ljudskih vrsta necivilizirana, a meñu nekolicinom civiliziranih ljudskih bića tek se mali broj posvećuje religioznom životu. Većina takozvanih teologa poistovjećuje se s imenovanjima izjavljujući „ja sam hindus", „ja sam musliman", „ja sam kršćanin" itd. Neki se bave dobrotvornim radom, neki daju milostinju siromasima, a neki otvaraju škole i bolnice. Taj altruistički proces naziva se karma-kanda. Mecñu milijunima karma-kandija, jedan može biti jnani („onaj tko posjeduje znanje"). Od milijuna jnanija, jedan može dostići osloboñenje, a od milijardi osloboñenih duša, jedna može spoznati Krišnu. To je položaj Krišne. Sam Krišna kaže u Bhagavad-giti (7.3): manusyanam sahasresu kascid yatati siddhaye yatatam api siddhanam kascin mam vetti tattvatah „Od mnogo tisuća ljudi tek se jedan može truditi da dostigne savršenstvo, a od onih koji su dostigli savršenstvo, jedva da Me itko uistinu poznaje." Stoga je vrlo teško spoznati Krišnu. Ali iako nije lako spoznati Boga, On objašnjava Sebe u Bhagavad-giti: „Ja sam takav i takav. Materijalna je priroda takva, a duhovna priroda takva. Živa su bića takva, a Vrhovna Duša takva." Tako je sve u potpunosti opisano u Bhagavad-giti. Iako je veoma teško shvatiti Boga, kad nam sam Bog da Svoje znanje, postaje lako. Zapravo, to je jedini proces kojim možemo shvatiti Boga. Boga ne možemo shvatiti vlastitom 37

spekulacijom, jer je neograničen, a mi smo ograničeni. Naše znanje i opažanje veoma su ograničeni. Kako onda možemo shvatiti neograničenoga? Ako jednostavno prihvatimo tumačenje neograničenoga, možemo Ga shvatiti. U tom razumijevanju leži naše savršenstvo. Spekulativno znanje o Bogu neće nas nigdje odvesti. Ako dječak želi saznati tko mu je otac, jednostavno treba upitati majku. Majka će onda reći: „To je tvoj otac." Tako se dolazi do savršenog znanja. Naravno, netko može spekulirati o svom ocu, pitajući se je li mu ovaj ili onaj čovjek otac. Može proći čitav grad, pitajući razne ljude: „Jeste li vi moj otac? Jeste li vi moj otac?" Meñutim, znanje stečeno takvim procesom uvijek će ostati nesavršeno. Osoba nikada neće naći oca na taj način. Jednostavnije je primiti znanje od autoriteta, u ovom slučaju, od majke. Ona može reći: „Moj dragi dječače, ovo je tvoj otac." Na taj način, naše je znanje savršeno. Slično je i s transcendentalnim znanjem. Maloprije sam govorio o duhovnom svijetu. Taj duhovni svijet nije predmet naše spekulacije. Bog kaže: „Postoji duhovni svijet i to je Moje prebivalište." Na taj način primamo znanje od Krišne, najboljeg autoriteta. Mi nismo savršeni, ali naše je znanje savršeno jer smo ga primili iz savršenog izvora. Cilj je pokreta svjesnosti Krišne dati ljudskom društvu savršeno znanje. Zahvaljujući takvom znanju možemo shvatiti tko smo mi, tko je Bog, što je materijalni svijet, zašto smo došli ovdje, zašto moramo podnositi toliko mnogo nevolja i patnji i zašto moramo umrijeti. Naravno, nitko ne želi umrijeti, ali smrt će doći. Nitko ne želi ostarjeti, ali starost dolazi. Nitko se ne želi razboljeti, ali bolest neumitno dolazi. To su stvarni problemi ljudskog života koje trebamo riješiti. Civilizacija nastoji poboljšati jedenje, spavanje, razmnožavanje i branjenje, ali to nisu stvarni problemi. Čovjek spava i pas spava. Čovjek nije napredniji samo zato što ima lijep stan. U oba slučaja, aktivnost je ista – spavanje. Čovjek je izumio atomsko oružje za obranu, a pas ima zube i kandže i može se obraniti. U oba slučaja, radi se o obrani. Čovjek ne može reći da može osvojiti cijeli svijet ili 38

svemir, jer ima atomsku bombu. To nije moguće. Čovjek može imati razrañen sistem obrane ili može jesti, spavati i razmnožavati se okružen svim obiljem, ali to ga ne čini naprednim. Taj napredak možemo nazvati uglañenim animalizmom, i to je sve. Pravi napredak civilizacije ogleda se u spoznavanju Boga. Ako nam nedostaje znanje o Bogu, nismo istinski napredni. Mnogi nitkovi poriču postojanje Boga, jer ako nema Boga, mogu nastaviti s grješnim djelatnostima. Mogu uživati u uvjerenju da nema Boga, ali Bog neće umrijeti samo zato što mi poričemo Njegovo postojanje. Bog postoji, kao i Njegova uprava. Po Njegovoj naredbi, sunce i mjesec izlaze, voda teče, a razina mora raste i opada. Sve se odvija po Njegovoj naredbi. Pošto se sve veoma lijepo odvija, kako netko može stvarno misliti da je Bog mrtav? Ako postoji kaos, možemo reći da nema vlade, ali ako se svime upravlja dobro, kako možemo reći da nema vlade? Samo zato što ne poznaju Boga, ljudi kažu da je Bog mrtav, da nema Boga ili da Bog nema oblik. Ali mi smo čvrsto uvjereni da Bog postoji i da je Krišna Bog. Zato Ga obožavamo. To je proces svjesnosti Krišne. Pokušajte ga shvatiti. Puno vam hvala.

Reinkarnacija U kolovozu 1976. godine, Šrila Prabhupada je proveo nekoliko tjedana u Bhaktivedanta Manoru, udaljenom dvadeset tri kilometra sjeverno od Londona. U to je vrijeme u svojim prostorijama razgovarao s Mikeom Robinsonom, iz London Broadcasting Company. U ovom razgovoru, koji je nedugo zatim bio emitiran na radiju, Šrila Prabhupada otkriva da svjesnost Krišne nije „obredna ceremonija tipa 'ja vjerujem, ti vjeruješ''', već duboki filozofski sustav u kojem je jasno i sažeto objašnjen nauk o reinkarnaciji. Mike Robinson: Možete li mi reći u što vjerujete – što je filozofija Hare Krišna pokreta? 39

Šrila Prabhupada: Da. Svjesnost Krišne nije stvar vjere; to je znanost. Prvo trebamo shvatiti razliku izmeñu živog i mrtvog tijela. Koja je razlika? Kad netko umre, duhovna duša, ili životna sila, napušta tijelo. U tome je razlika. Zato se tijelo naziva „mrtvim". Stoga postoje dvije stvari: jedna je ovo tijelo, a druga životna sila u tijelu. Mi govorimo o životnoj sili u tijelu. To je razlika izmeñu duhovne znanosti o svjesnosti Krišne i obične materijalne znanosti. Običnu je čovjeku u početku veoma teško cijeniti naš pokret. Prvo treba shvatiti da je duša i da se razlikuje od tijela. Mike Robinson: Kad ćemo to shvatiti? Šrila Prabhupada: Možete shvatiti u bilo kojem trenutku, ali potrebno je malo inteligencije. Na primjer, dijete s vremenom postaje dječak, dječak postaje mladić, mladić postaje zreo čovjek, a zreo čovjek starac. Cijelo to vrijeme, iako se tijelo mijenja od oblika djeteta do oblika starca, smatra sebe istom osobom, s istom osobnošću. Tijelo se mijenja, ali stanovnik tijela, duša, ostaje isti. Stoga trebamo logički zaključiti da ćemo, kad naše tijelo umre, dobiti drugo tijelo. To je proces seljenja duše. Mike Robinson: Znači li to da prilikom smrti umire samo fizičko tijelo? Šrila Prabhupada: To je veoma temeljito objašnjeno u Bhagavad-giti (2.20): na jayate mriyate va kadacin... na hanyate hanyamane sarire. Mike Robinson: Da li često citirate? Šrila Prabhupada: Da, citiramo brojne svete spise. Svjesnost Krišne ozbiljna je znanost, a ne obična religija. [obraća se bhakti] Nañi taj stih u Bhagavad-giti. Učenik:

na jayate mriyate va kadacin nayam bhutva bhavita va na bhuyah ajo nityah sasvato 'yam purano na hanyate hanyamane sarire

„Duša se nikada ne raña niti umire. Nije nastala, ne nastaje i neće nastati. Neroñena je, vječna, uvijek postojeća i prvobitna. Nije ubijena kada je tijelo ubijeno." 40

Mike Robinson: Hvala vam što ste to pročitali. Možete li mi objasniti još nešto? Ako duša ne umire, da li svačija duša odlazi Bogu nakon smrti? Šrila Prabhupada: Ne uvijek. Onaj tko u ovom životu razvije odlike potrebne za povratak kući, Bogu, može otići. Ako nije razvio te odlike, dobiva drugo materijalno tijelo. Postoji 8.400.000 različitih tjelesnih oblika. Ovisno o svojim željama i karmi, živo biće dobiva, po zakonima prirode, odgovarajuće tijelo. To je kao kad čovjek dobije neku bolest i zatim od nje oboli. Je li to teško shvatiti? Mike Robinson: Veoma je teško sve to shvatiti. Šrila Prabhupada: Pretpostavimo da netko dobije boginje. Nakon sedam dana, javljaju se simptomi. Kako se zove to razdoblje? Mike Robinson: Inkubacija? Šrila Prabhupada: Inkubacija. To ne možete izbjeći. Ako obolite od neke bolesti, ona će se razviti, po zakonu prirode. Slično tome, tijekom ovog života družite se s različitim gunama materijalne prirode i to će druženje odlučiti koju ćete vrstu tijela dobiti u sljedećem životu. To se odvija strogo po zakonima prirode. Svi se nalaze pod upravom zakona prirode. Iako potpuno ovisni, ljudi zbog neznanja misle da su slobodni. Nisu slobodni; zamišljaju da su slobodni, ali su potpuno pod kontrolom zakona prirode. Vaše djelatnosti – pobožne ili bezbožne – odreñuju kakav će biti vaš sljedeći život. Mike Robinson: Vaša milosti, možete li se na trenutak vratiti na to? Rekli ste da nitko nije slobodan. Želite li reći da, ako živimo dobrim životom, na neki način gradimo sebi dobru budućnost? Šrila Prabhupada: Da. Mike Robinson: Znači, možemo slobodno izabrati ono za što vjerujemo da je važno? Religija je važna, jer ako vjerujemo u Boga i vodimo dobar život ... Šrila Prabhupada: To nije stvar vjere. Ne miješajte vjeru u to. To je zakon. Na primjer, postoji vlada. Možete ili ne morate u nju vjerovati, ali ako prekršite zakon, vlada će vas kazniti. Slično tome, vjerovali ili ne, Bog postoji. Ako ne 41

vjerujete u Boga i neovisno radite sve što hoćete, bit ćete kažnjeni po zakonima prirode. Mike Robinson: Razumijem. Je li važno koju religiju ispovijedate? Je li važno da ste Krišnin bhakta? Šrila Prabhupada: To nije pitanje religije. To je pitanje znanosti. Vi ste duhovno biće, ali ste materijalno uvjetovani i zato ste pod kontrolom zakona materijalne prirode. Možete vjerovati u kršćansku religiju, a ja u hindusku, ali to ne znači da ćete vi ostarjeti, a ja neću. Mi govorimo o znanosti o starenju. To je prirodni zakon. Vi nećete ostarjeti zato što ste kršćanin, niti ću ja ostati mlad zato što sam hindus. Svatko stari. Slično tome, svi zakoni prirode vrijede za svakoga. Nije važno vjerujete li u ovu ili onu religiju. Mike Robinson: Vi tvrdite da postoji samo jedan Bog, koji upravlja svima nama? Šrila Prabhupada: Postoji jedan Bog i jedan prirodni poredak i svi smo podvrgnuti tom prirodnom poretku. Mi se nalazimo pod kontrolom Svevišnjega. Ako mislimo da smo slobodni ili da možemo činiti sve što poželimo, to je naša ludost. Mike Robinson: Shvaćam. Možete li mi objasniti u čemu je razlika ako je netko član Hare Krišna pokreta? Šrila Prabhupada: Pokret svjesnosti Krišne namijenjen je onima koji žele ozbiljno shvatiti ovu znanost. Mi nipošto nismo sektaška grupa. Ne. Svatko se može pridružiti. Studenti s fakulteta mogu biti primljeni. Možete biti kršćanin, hindus ili musliman, nije važno. Pokret svjesnosti Krišne prima svakoga tko želi shvatiti znanost o Bogu. Mike Robinson: Kad bi netko naučio da bude Hare Krišna osoba, što bi mu to donijelo? Šrila Prabhupada: Počelo bi njegovo pravo obrazovanje. Prvo trebate shvatiti da ste duhovna duša i da zato mijenjate tijelo. To je ABC duhovnog razumijevanja. Kad vaše tijelo umre, kad bude uništeno, vi ne umirete. Dobivate drugo tijelo, kao što mijenjate kaput i košulju. Ako me sutra posjetite u drugoj košulji i drugom kaputu, znači li to da ste druga osoba? Ne. Slično tome, prilikom svake smrti mijenjate svoje tijelo, ali vi, duhovna duša u tijelu, ostajete 42

isti. To trebate shvatiti; onda možete dalje napredovati u znanosti o svjesnosti Krišne. Mike Robinson: Počinjem shvaćati, ali teško mi je shvatiti kako se to može povezati s velikim brojem vaših ljudi koje vidamo u Oxford Streetu kako dijele Hare Krišna knjige. Šrila Prabhupada: Te su knjige napisane s namjerom da uvjere ljude u potrebu za duhovnim životom. Mike Robinson: I vas zaista nije briga hoće li se ljudi pridružiti Hare Krišna pokretu ili ne? Šrila Prabhupada: To nije važno. Naša je misija da ih obrazujemo. Ljudi nemaju znanje; žive u raju za budale, misleći da je sa smrću tijela sve svršeno. To je ludost. Mike Robinson: U biti, samo im želite reći da postoji duhovna dimenzija života? Šrila Prabhupada: Mi vam prvenstveno želimo reći da niste tijelo, da je tijelo vaš prekrivač (vaša košulja i kaput) i da živite u tijelu. Mike Robinson: Da, mislim da sam sada shvatio. Rekli ste da način na koji živimo utječe na naš život poslije smrti, da postoje zakoni prirode koji odreñuju naš idući život. Kako se odvija proces seljenja duše? Šrila Prabhupada: Proces je veoma suptilan. Duhovna je duša nevidljiva našim materijalnim očima. Atomske je veličine. Nakon uništenja grubog tijela, načinjena od osjetila, krvi, kostiju, masti itd., suptilno tijelo sačinjeno od uma, inteligencije i ega nastavlja djelovati. Tako u trenutku smrti suptilno tijelo prenosi malu duhovnu dušu u drugo grubo tijelo. Proces se može usporediti sa zrakom koji prenosi miris. Nitko ne može vidjeti odakle dolazi miris ruže, ali znamo da ga prenosi zrak. Ne možete vidjeti kako, ali se ipak zbiva. Slično tome, proces seljenja duše veoma je suptilan. U skladu sa stanjem uma u trenutku smrti, sićušna duhovna duša ulazi u maternicu majke sa sjemenom oca i potom razvija odreñenu vrstu tijela, koje daje majka. Može biti ljudsko biće, mačka, pas ili bilo što drugo. Mike Robinson: Tvrdite li da smo prije ovog života bili nešto drugo? Šrila Prabhupada: Da. 43

Mike Robinson: I sljedećeg se puta vraćamo kao nešto drugo? Šrila Prabhupada: Da, jer ste vječni. U skladu sa svojim djelovanjem, jednostavno mijenjate tijela. Zato trebate željeti saznati kako možete okončati taj proces i ostati u svom izvornom, duhovnom tijelu. To je svjesnost Krišne. Mike Robinson: Razumijem. Dakle, ako postanem svjestan Krišne, ne izlažem se opasnosti da se ponovo rodim kao pas? Šrila Prabhupada: Ne. [obraća se bhakti] Nañi stih janma karma ca me divyam... Učenik: janma karma ca me divyam evam yo vetti tattvatah tyaktva deham punar janma naiti mam eti so 'rjuna „Onaj tko poznaje transcendentalnu prirodu Moje pojave i djelatnosti po napuštanju tijela više se ne raña u materijalnom svijetu, već dostiže Moje vječno prebivalište, o Arjuna." (Bg. 4.9) Šrila Prabhupada: Bog kaže: „Onaj tko Me spozna oslobada se rañanja i umiranja." Ali Boga ne možemo spoznati materijalističkom spekulacijom. To nije moguće. Osoba se mora prvo uzdići na duhovni nivo. Tada dobiva inteligenciju potrebnu za razumijevanje Boga. Kad shvati Boga, više ne dobiva materijalno tijelo, već se vraća kući, Bogu. Živi vječno i ne mijenja tijelo. Mike Robinson: Razumijem. Sada ste dva puta naveli vaše spise. Odakle oni potječu? Možete li to ukratko objasniti? Šrila Prabhupada: Naši spisi pripadaju vedskoj literaturi, koja postoji od početka kreacije. Kad god se pojavi neki novi materijalni proizvod, kao na primjer ovaj mikrofon, pojavljuje se i literatura koja objašnjava kako njime treba rukovati. Zar nije tako? Mike Robinson: Da, tako je. Šrila Prabhupada: I ta literatura prati stvaranje mikrofona. Mike Robinson: Da. 44

Šrila Prabhupada: Slično tome, vedska literatura pojavljuje se sa stvaranjem svemira, da bi objasnila kako s njim trebamo postupati. Mike Robinson: Razumijem. Znači, ovi spisi postoje od početka kreacije. Sada bismo mogli prijeći na nešto što vjerujem da vas jako ogorčuje. U čemu je glavna razlika izmeñu svjesnosti Krišne i drugih istočnjačkih disciplina koje se naučavaju na Zapadu? Šrila Prabhupada: Mi slijedimo izvorne svete spise, a oni izmišljaju vlastite. U tome je razlika. Kad god postoji neko pitanje o duhovnim temama, morate potražiti odgovor u izvornim spisima, a ne u spisima varalica. Mike Robinson: Što je s pjevanjem Hare Krišna, Hare Krišna... Šrila Prabhupada: Pjevanje Hare Krišna najlakši je proces pročišćenja, osobito u ovom dobu, u kojem su ljudi tako tupi da ne mogu lako shvatiti duhovno znanje. Ako netko pjeva Hare Krišna, inteligencija mu se pročišćava i može shvatiti duhovne stvari. Mike Robinson: Možete li mi reći što vas vodi u vašem radu? Šrila Prabhupada: Vedski spisi. Mike Robinson: Spisi koje ste citirali? Šrila Prabhupada: Da, sve je u spisima. Objašnjavamo ih na engleskom ali ništa ne izmišljamo. Kad bismo izmislili znanje, sve bismo pokvarili. Vedska se literatura može usporediti s literaturom koja objašnjava kako trebamo postaviti ovaj mikrofon. Ona Kaže: „Postupi ovako, neki vijci trebaju biti na ovoj strani, oko metala." Ne možemo ništa mijenjati; inače bismo sve pokvarili. Budući da ništa ne izmišljamo, jednostavno trebate pročitati neku od naših knjiga i primiti pravo duhovno znanje. Mike Robinson: Kako filozofija svjesnosti Krišne može utjecati na način života ljudi? Šrila Prabhupada: Može ih osloboditi patnje. Ljudi pate, jer pogrešno smatraju sebe tijelom. Ako mislite da ste vaš kaput i košulja i brižljivo ih perete, ali zaboravite jesti, hoćete li biti sretni? 45

Mike Robinson: Ne, ne bih bio. Šrila Prabhupada: Slično tome, svatko jednostavno pere tjelesni „kaput i košulju", ali zaboravlja na dušu unutar tijela. Nitko ne zna što se nalazi unutar tjelesnog „kaputa i košulje". Pitajte bilo koga što je i on će vam reći: „ja sam Englez" ili „ja sam Indijac". Ali ako kažemo: „Vidim da imate englesko ili indijsko tijelo, ali što ste vi?" – to ne mogu reći. Mike Robinson: Razumijem. Šrila Prabhupada: Suvremena se civilizacija temelji na pogrešnom razumijevanju da je tijelo jastvo (dehatmabuddhi). To je mentalitet mačaka i pasa. Pretpostavimo da pokušavam ući u Englesku, a vi me zaustavite na granici i kažete: „Ja sam Englez, ali vi ste Indijac. Zašto ste došli ovdje?", a pas laje: „ Vau, vau, zašto dolaziš?", kakva je razlika u mentalitetu? Pas misli da je on pas, a ja stranac, a vi mislite da ste vi Englez, a ja Indijac. Nema razlike u mentalitetu. Ako držite ljude u tami psećeg mentaliteta i izjavljujete da civilizacija napreduje, potpuno ste obmanuti. Mike Robinson: Prijeñimo sada na drugu temu. Koliko mogu razabrati, Hare Krišna pokret se brine za dijelove svijeta u kojima ljudi pate. Šrila Prabhupada: Da, samo se mi brinemo. Drugi jednostavno izbjegavaju glavne probleme: roñenje, starost, bolest i smrt. Drugi nemaju rješenje za te probleme. Samo pričaju besmislice. Zavode ljude. Drže ih u tami. Počnimo im davati malo svjetla! Mike Robinson: Da, ali osim pružanja duhovnog prosvjetljenja, brinete li se i za fizičko blagostanje ljudi? Šrila Prabhupada: Duhovnu dobrobit automatski slijedi fizičko blagostanje. Mike Robinson: Kako to? Šrila Prabhupada: Pretpostavimo da imate auto. Prirodno vodite brigu o autu, kao o sebi, ali se ne poistovjećujete s autom. Ne kažete: „Ja sam auto." To je besmisleno. Ali ljudi to rade. Previše vode brigu o tjelesnom „autu", misleći da je auto jastvo. Zaboravljaju da se razlikuju od auta i da kao duhovna duša imaju drugačije dužnosti. Kao što nitko ne može piti benzin i biti zadovoljan, nitko ne može naći 46

zadovoljstvo u tjelesnim djelatnostima. Mora naći pravu hranu za dušu. Ako misli: „Ja sam auto i moram piti benzin", smatraju ga ludim. Slično tome, onaj tko misli da je tijelo i pokušava naći sreću u tjelesnim zadovoljstvima, takoñer je lud. Mike Robinson: Želio bih da mi objasnite jedan citat. Prije nego što sam došao, vaši su ljudi mi dali ovu knjigu u kojoj kažete da je „... religija bez racionalne osnove samo sentiment". Možete li to objasniti? Šrila Prabhupada: Većina religioznih ljudi kaže „vjerujemo...", ali kakva je vrijednost tog vjerovanja? Možete vjerovati u nešto što ustvari nije istina. Na primjer, neki kršćani kažu: „Vjerujemo da životinje nemaju dušu." To nije istina. Vjeruju da životinje nemaju dušu, jer žele jesti životinje, ali, ustvari, životinje imaju dušu. Mike Robinson: Kako znate da životinja ima dušu? Šrila Prabhupada: I vi možete znati. Mogu vam pružiti znanstveni dokaz: životinja jede i vi jedete; životinja spava i vi spavate; životinja se razmnožava i vi se razmnožavate; životinja se brani i vi se branite. U čemu je onda razlika izmeñu vas i životinje? Kako možete reći da vi imate dušu, a životinja ne? Mike Robinson: To u potpunosti uviñam, ali kršćanski spisi kažu... Šrila Prabhupada: Ne miješajte spise u to; to je pitanje zdravog razuma. Pokušajte shvatiti. životinja jede i vi jedete; životinja spava i vi spavate; životinja se brani i vi se branite; životinja se razmnožava i vi se razmnožavate; životinja ima djecu i vi imate djecu; životinja ima životni prostor i vi imate životni prostor. Ako porežete tijelo životinje, pojavljuje se krv. Ako porežete svoje tijelo, pojavljuje se krv. Sve te sličnosti postoje. Zašto onda poričete jednu jedinu sličnost, prisutnost duše? To nije logično. Proučavali ste logiku? U logici postoji nešto što se zove analogija. Analogija je proces izvoñenja zaključaka na temelju brojnih sličnosti. Ako izmeñu ljudskih bića i životinja postoji toliko mnogo sličnosti, zašto poricati jednu sličnost? To nije logično. To nije znanost. 47

Mike Robinson: Ali ako uzmete taj argument i upotrijebite ga na drugi način... Šrila Prabhupada: Nema drugog načina. Ako ne raspravljate na temelju logike, niste razboriti. Mike Robinson: U redu, ali poñimo od druge pretpostavke. Pretpostavimo da ljudsko biće nema dušu... Šrila Prabhupada: Onda morate objasniti razliku izmeñu živog i mrtvog tijela. To sam već na početku objasnio. Čim životna sila, duša, napusti tijelo, čak ni najljepše tijelo nema nikakvu vrijednost. Nitko ne mari za njega; bacaju ga. Ali ako vam sada dotaknem kosu, doći će do borbe. To je razlika izmeñu živog i mrtvog tijela. U živom tijelu postoji duša, u mrtvom ne. Čim duša napusti tijelo, tijelo nema vrijednosti. Beskorisno je. To nije teško shvatiti, ali čak su i najveći tobožnji znanstvenici i filozofi previše tupoglavi da bi to shvatili. Suvremeno je društvo u veoma jadnom stanju. Nema čovjeka s pravim mozgom. Mike Robinson: Mislite na znanstvenike koji ne shvaćaju duhovnu dimenziju života? Šrila Prabhupada: Da. Prava znanost obuhvaća potpuno znanje o svemu, materijalnom i duhovnom. Mike Robinson: Ali vi ste u svjetovnom životu bili kemičar, zar ne? Šrila Prabhupada: Da, bio sam kemičar u ranim danima. Ali za to nije potrebna velika inteligencija. Svaki čovjek zdravog razuma može postati kemičar. Mike Robinson: Ali pretpostavljam da smatrate i materijalnu znanost značajnom, iako su današnji znanstvenici tupoglavi? Šrila Prabhupada: Materijalna znanost samo je donekle značajna. Nema sveopći značaj. Mike Robinson: Razumijem. Mogu li se vratiti na prethodno pitanje? Kad smo se maloprije razišli u mišljenju, rekli ste: „Ne miješajte spise u to; samo upotrijebite zdrav razum." Ali kakvu ulogu imaju spisi u vašoj religiji? Koliko su važni? Šrila Prabhupada: Naša je religija znanost. Kad kažemo da dijete izrasta u dječaka, to je znanost. To nije religija. Svako dijete izrasta u dječaka. Gdje tu ima govora o religiji? Svaki 48

čovjek umire. Kad čovjek umre, tijelo postaje beskorisno. Gdje je tu religija? To je znanost. Možete biti kršćanin, hindus ili musliman, ali kad umrete, vaše tijelo postaje beskorisno. To je znanost. Kad vaš roñak umre, ne možete reći: „Mi smo kršćani; vjerujemo da nije umro." Ne, on je umro. Bez obzira jeste li kršćanin, hindus ili musliman, on je umro. Naše se tvrdnje temelje na razumijevanju da je tijelo važno samo dok se duša nalazi u njemu. Kada duša napusti tijelo, ono postaje beskorisno. Ova se znanost odnosi na svakoga , mi pokušavamo obrazovati ljude na toj osnovi. Mike Robinson: Ali ako sam vas ispravno shvatio, vi obrazujete ljude na čisto znanstvenom temelju. Gdje je tu uopće religija? Šrila Prabhupada: Religija je takoñer znanost. Ljudi pogrešno misle da je religija vjera – „ja vjerujem". [obraća se bhakti] Potraži u rječniku riječ religija. Učenik: Pod religija, rječnik kaže: „Priznavanje nadljudske kontrole ili moći, posebno osobnog Boga kome se treba pokoravati, praćeno pravilnim duševnim stavom." Šrila Prabhupada: Da. Religija nas uči kako se trebamo pokoravati vrhovnom upravitelju. Vi možete biti kršćanin, a ja hindus; to nije važno. Obojica moramo prihvatiti da postoji vrhovni upravitelj. Svatko to mora prihvatiti. To je prava religija. Ne – „vjerujemo da životinje nemaju dušu". To nije religija. To je potpuno neznanstveno. Religija je znanstveno razumijevanje vrhovnog upravitelja. Trebamo razumjeti vrhovnog upravitelja i pokoravati Mu se. To je sve. Dobar je grañanin onaj tko razumije vladu i pokorava se njezinim zakonima, a loš grañanin onaj tko ne mari za vladu. Ako postanete loš grañanin, zanemarujući Božje zakone, onda ste bezbožni. Ako ste dobar grañanin, onda ste religiozni. Mike Robinson: Razumijem. Možete li mi reći što je prema vašem vjerovanju smisao života? Zašto uopće postojimo? Šrila Prabhupada: Smisao je života uživanje. Ali sada živite na pogrešnom nivou života i zato umjesto uživanja doživljavate patnju. Svugdje možemo vidjeti borbu za opstanak. Svi se bore, ali kakvo je njihovo uživanje na 49

kraju? Jednostavno pate i umiru. Stoga, iako je život namijenjen uživanju, u sadašnjem trenutku vaš život nije pun uživanja. Ali ako se uzdignete na pravi, duhovni nivo života, onda ćete uživati. Mike Robinson: Možete li mi na kraju objasniti neke stadije kroz koje prolazite u duhovnom životu? Kroz koje stadije prolazi novi Krišnin bhakta? Šrila Prabhupada: U prvom ste stadiju radoznali. „Što je pokret svjesnosti Krišne? Želim ga upoznati." To se naziva šraddha, vjera. To je početak. Zatim se, ako ste ozbiljni, družite s onima koji njeguju to znanje. Nastojite shvatiti njihove misli. Potom pomišljate: „Zašto ne bih postao jedan od njih?" Kada to postanete, sve vaše sumnje ubrzo nestaju. Vaša vjera raste, a vi razvijate pravi ukus za svjesnost Krišne. Zašto ovi mladići ne idu u kino? Zašto ne jedu meso ili ne posjećuju noćne klubove? Zato što se njihov ukus promijenio. Sada mrze sve te stvari. Na taj način napredujete. Prvo vjera, zatim druženje s bhaktama, nestanak svih sumnji, čvrsta vjera, ukus, spoznaja Boga i na kraju ljubav prema Bogu, savršenstvo. To je prvorazredna religija. Ne neka obredna ceremonija tipa „ja vjerujem, ti vjeruješ". To nije religija. To je prijevara. Prava religija znači razviti ljubav prema Bogu. To je savršenstvo religije. Mike Robinson: Puno vam hvala na razgovoru. Bilo je zadovoljstvo razgovarati s vama. Šrila Prabhupada: Hare Krišna.

Istina i ljepota Šrila Prabhupada je prvi put objavio ovaj esej u Indiji 20. studenog 1958. godine u starom, sažetom izdanju svog dvotjednog časopisa Back to Godhead. On sadrži nezaboravnu priču o „tekućoj ljepoti" u kojoj Šrila Prabhupada na dramatičan način razotkriva temeljno načelo princip ljudske seksualnosti. Ovo prosvjetljujuće izlaganje o prirodi istine i ljepote bezvremeno je i začuñujući relevantno za osobe koje tragaju za „unutarnjim jastvom". 50

Ponekad se raspravlja o tome jesu li „istina" i „ljepota" spojivi izrazi. Rado bismo željeli izreći istinu, ali ona nije uvijek lijepa, često je potresna i neugodna. Kako možemo istovremeno izraziti i istinu i ljepotu? U odgovoru na to možemo reći da su „istina" i „ljepota" spojivi izrazi. Doista, možemo nedvojbeno ustvrditi da je prava istina, koja je apsolutna, uvijek lijepa. Istina je tako lijepa da privlači svakoga, čak i sebe samu. Tako je lijepa da su mnogi mudraci, sveci i bhakte napustili sve radi nje. Mahatma Gandhi, idol suvremenog svijeta, posvetio je život eksperimentiranju s istinom i sve njegove djelatnosti bile su usmjerene ka istini. Zašto samo Mahatma Gandhi? Svatko od nas ima težnju ka traganju za istinom, jer je istina ne samo lijepa već i svemoćna, sveznajuća i posjeduje sve bogatstvo, svu slavu i odvojenost. Nažalost, ljudi nemaju znanje o pravoj istini. U ime istine, 99,9% ljudi svih zvanja juri samo za neistinom. Nas, zapravo, privlači ljepota istine, ali smo od pamtivijeka navikli da volimo neistinu koja izgleda kao istina. Zato su svjetovnim osobama „istina" i „ljepota" nespojivi izrazi. Svjetovna istina i ljepota mogu se objasniti na sljedeći način. Jednom se jedan snažan, čvrsto grañen čovjek, sumnjivoga karaktera, zaljubio u lijepu djevojku. Djevojka nije bila samo lijepa, već i svetoga karaktera, i zato joj se nije svidjelo njegovo udvaranje. Meñutim, on je zbog svojih požudnih želja bio uporan. Zato ga je ona zamolila da pričeka samo sedam dana i odredila vrijeme kad će se nakon toga susresti. Čovjek se složio i s velikom nadom počeo čekati dogovoreno vrijeme. Meñutim, sveta je djevojka odlučila pokazati pravu ljepotu apsolutne istine na veoma poučan način. Uzela je veliku količinu sredstava za čišćenje i sedam dana bez prestanka obavljala veliku nuždu i povraćala sve što bi pojela. Uz to je sav proljev i bljuvotine stavljala u posude. Zbog sredstava za čišćenje, takozvana ljepotica postala je mršava i tanka 51

kao kostur. Koža joj je pocrnjela, a oči upale u duplje. Tako je, u dogovoreno vrijeme, nestrpljivo čekala požudnog čovjeka. On je došao lijepo odjeven i pristojno upitao ružnu djevojku koju je zatekao tamo gdje je lijepa djevojka s kojom se trebao sastati. Nije je mogao prepoznati. Iako je ona iznova i iznova potvrñivala svoj identitet, nije je mogao prepoznati zbog njezina jadnog stanja. Napokon je djevojka rekla snažnom čovjeku da je odvojila sastojke svoje ljepote i spremila ih u posude. Takoñer mu je rekla da može uživati u tim sokovima ljepote. Kad je svjetovni poeta zatražio da vidi te sokove ljepote, pokazala mu je skladište s proljevom i bljuvotinama, koji su širili nepodnošljiv smrad. Tako je saznao cijelu priču o tekućoj ljepoti. Na kraju je ovaj čovjek niskog karaktera milošću svete djevojke shvatio razliku izmeñu sjene i stvarnosti i postao razborit. Položaj ovog čovjeka nalikuje položaju svakoga od nas koga privlači lažna, materijalna ljepota. Spomenuta djevojka imala je lijepo grañeno tijelo u skladu sa željama svoga uma, ali je bila odvojena od tog privremenog materijalnog tijela i uma. Ustvari, bila je duhovna iskra, kao i muškarac kojega je privukla njezina lažna koža. Svjetovni intelektualci i esteti opčinjeni su vanjskom ljepotom i privlačnošću relativne istine i nisu svjesni duhovne iskre koja je istodobno i istina i ljepota. Duhovna je iskra tako lijepa da, kad napusti takozvano lijepo tijelo, koje je ustvari puno izmeta i bljuvotina, nitko ne želi dotaći to tijelo, čak ni ako je ukrašeno skupocjenom odjećom. Svi mi jurimo za lažnom, relativnom istinom, koja je nespojiva s pravom ljepotom. Meñutim, prava je istina uvijek lijepa i zadržava isti standard ljepote neograničeni broj godina. Ta je duhovna iskra neuništiva. Ljepota vanjske kože može se uništiti za nekoliko sati snažnim sredstvom za čišćenje, ali je ljepota istine neuništiva i uvijek ista. Nažalost, svjetovni umjetnici i intelektualci ne poznaju tu lijepu iskru duha. Ne poznaju ni cijelu vatru koja je izvor tih duhovnih iskri, kao ni odnos izmeñu iskri i vatre, koji poprima oblik transcendentalnih zabava. Kad Svemogući 52

Svojom milošću razotkrije te zabave ovdje, budalasti ljudi koji ne vide dalje od svojih osjetila, te zabave istine i ljepote poistovjećuju sa spomenutim manifestacijama proljeva i bljuvotina. Tako se u očaju pitaju kako istina i ljepota mogu istovremeno postojati. Svjetovne osobe ne znaju da je cjelokupno duhovno biće predivna osoba koja sve privlači. Nisu svjesni da je On prvobitna suština, izvor i podrijetlo svega što postoji. Beskrajno male duhovne iskre, kao sastavni djelići tog cjelokupnog duha, kvalitativno su iste po ljepoti i vječnosti, ali cjelina je vječno cjelina, a djelići su vječno djelići. To je jedina razlika. Meñutim, oboje su krajnja istina, krajnja ljepota, krajnje znanje, krajnja energija, krajnja odvojenost i krajnje obilje. Svaki spis koji ne opisuje krajnju istinu i ljepotu, čak i ako je djelo najvećeg svjetovnog pjesnika ili intelektualca, nije ništa drugo do riznica proljeva i bljuvotina relativne istine. Pravi su spisi oni koji opisuju krajnju istinu i ljepotu Apsoluta.

Umjetnost umiranja lako su u današnje vrijeme sredstva javnog informiranja opsjednuta nasiljem i smrću, naše je gledanje na smrt i umiranje površno. Šrila Prabhupada primjećuje: „Sve dok je u punoj snazi, čovjek zaboravlja golu istinu o smrti s kojom se mora suočiti." Kako se možemo djelotvorno suočiti s vlastitom smrću? U ovom eseju (koji je prvi put objavljen u starom Back to Godheadu 20. travnja 1960. godine) Šrila Prabhupada objašnjava kako drevna učenja ŠrimadBhagavatama daju praktičan odgovor. U šetnji s ocem, malo dijete neprekidno zapitkuje. Postavlja bezbroj neobičnih pitanja i otac ga mora zadovoljiti pravilnim odgovorima. Kad sam u obiteljskom životu bio mladi otac, moj drugi sin, koji mi je bio stalni pratilac, zasipao me stotinama pitanja. Jednog je dana pokraj našeg 53

tramvaja prolazila svadbena povorka. Četverogodišnjak je, kao i obično, upitao kakva je to povorka. Dobio je sve moguće odgovore na svoje tisuću i jedno pitanje o svadbi i na kraju je upitao je li njegov vlastiti otac oženjen! Sva se prisutna starija gospoda glasno nasmijala na to pitanje, iako se dječak zbunio, ne znajući zašto se smijemo. U svakom slučaju, dječaka je na neki način zadovoljio njegov oženjeni otac. Pouka koju možemo izvući iz ovog dogañaja je da je ljudsko biće, kao razumna životinja, roñeno da postavlja pitanja. Što vise pitanja postavlja, to više napreduje u svojim znanstvenim nastojanjima. Cijela materijalna civilizacija temelji se na tom izvorno velikom broju pitanja koje mladi postavljaju starijima. Kada starije osobe ispravno odgovaraju na pitanja mladih, civilizacija napreduje, korak po korak. Meñutim, najinteligentniji se čovjek raspituje što se dešava nakon smrti. Manje inteligentni postavljaju manje značajna pitanja, dok pitanja inteligentnih ljudi sežu sve dalje i dalje. Krugu najinteligentnijih ljudi pripadao je i Maharadža Parikšit, veliki kralj čitavog svijeta, kojega je brahmana neočekivano prokleo da za sedam dana umre od zmijskog ujeda. Brahmana koji ga je prokleo bio je samo dječak, ali je ipak bio veoma moćan. Nesvjestan značaja velikoga kralja, budalasto ga je prokleo da umre za sedam dana. Dječakov otac, kojega je kralj uvrijedio, kasnije je žalio zbog toga. Kad je kralj saznao za zlokobno prokletstvo, odmah je napustio svoju palaču i otišao na obalu Gange, koja je tekla u blizini njegove prijestolnice, kako bi se pripremio za predstojeću smrt. Budući da je bio veliki kralj, skoro svi veliki mudraci i učenjaci okupili su se na mjestu na kojem je kralj postio prije napuštanja svoga smrtnog tijela. Na kraju je stigao i Šukadeva Gosvami, najmlañi svetac u to doba, i bio jednoglasno izabran za predstojnika skupa, iako je njegov veliki otac takoñer bio prisutan. Kralj je s poštovanjem ponudio Šukadevi Gosvamiju najviše počasno mjesto i postavio mu pitanja o napuštanju ovoga smrtnog svijeta, koji je trebao napustiti za sedam dana. Veliki kralj, 54

kao dostojan potomak Pandava, velikih bhakta, postavio je velikome mudracu Šukadevi sljedeća važna pitanja: „Dragi moj gospodine, ti si najveći transcendentalist i zato te ponizno molim, dopusti mi da ti postavim pitanja o mojim dužnostima u ovom trenutku. Ja sam na pragu smrti. Što trebam učiniti u ovom presudnom času? Molim te, reci mi, gospodaru moj, što trebam slušati, što obožavati i koga se sada sjećati? Veliki mudrac kao što si ti ne boravi u domu obiteljskog čovjeka više nego što je potrebno. Stoga sam veoma sretan što si milostivo došao u vrijeme moje smrti. Molim te, uputi me u ovom presudnom trenutku." Na kraljevu usrdnu molbu, veliki je mudrac autoritativno odgovorio na njegova pitanja, jer je bio veliki transcendentalni učenjak obdaren svim dobrim odlikama, kao dostojan sin Badarayane, Vyasadeve, izvornog sastavljača vedske književnosti. Šukadeva Gosvami reče: „Dragi moj kralju, tvoja su pitanja veoma važna i blagotvorna za sve ljude svih vremena. Takva su najuzvišenija pitanja značajna, jer ih potvrñuju učenja vedanta-darsane, zaključka vedskog znanja. Ona su atmavit-sammatah, što znači da osloboñene duše, koje imaju potpuno znanje o svom duhovnom identitetu, postavljaju takva važna pitanja kako bi rasvijetlile znanje o Transcendenciji." Šrimad-Bhagavatam je prirodni komentar na veliku Vedanta (ili Šariraka) sutru, koju je sastavio Šrila Vyasadeva. Vedanta-sutra je najuzvišeniji vedski spis i sadrži suštinu osnovnih pitanja o transcendentalnom predmetu duhovnog znanja. Ali kada je Šrila Vyasadeva sastavio ovu veliku raspravu, njegov um nije bio zadovoljan. Tada je susreo Šri Naradu, svog duhovnog učitelja, koji mu je savjetovao da opiše Božansku Osobu. Primivši taj savjet, Vyasadeva je meditirao na počelo bhakti-yoge, koje mu je jasno pokazalo što je Apsolut, a što relativnost, maya. Spoznavši savršeno njihovu prirodu, sastavio je veliku pripovijest Šrimad-Bhagavatam, predivni Bhagavatam, koji počinje sa stvarnim povijesnim činjenicama iz života Maharadže Parikšita. 55

Vedanta-sutra počinje ključnim pitanjem o Transcendenciji. Athato brahma-jijnasa: „Sada se trebamo raspitivati o Brahmanu, ili Transcendenciji." Sve dok je u punoj životnoj snazi, čovjek zaboravlja golu istinu o smrti s kojom se mora suočiti. Budalast čovjek ne postavlja pitanja o pravim problemima života. Svatko misli da nikada neće umrijeti, iako svakog trena pred očima vidi svjedočanstva smrti. To je razlika izmeñu animalizma i humanizma. Životinja kao jarac ne osjeća predstojeću smrt. Premda mu kolju brata, on će, primamljen ponuñenom zelenom travom, mirno stajati čekajući da ga sljedećeg zakolju. S druge strane, ako ljudsko biće vidi da neprijatelj ubija njegove bližnje, borit će se da spasi brata ili će, ako je moguće, otići da spasi vlastiti život. To je razlika izmeñu čovjeka i jarca. Inteligentan čovjek zna da je smrt roñena s njegovim roñenjem. Zna da umire svakog trena i da će završni udarac biti zadan čim se njegov životni vijek okonča. Zato se priprema za sljedeći život ili osloboñenje od bolesti uzastopna rañanja i umiranja. Meñutim, budalast čovjek ne zna da se ljudski oblik života dostiže nakon niza prošlih roñenja i smrti koje nameću zakoni prirode. Ne zna da je živo biće vječno, da se ne raña i ne umire. Roñenje, smrt, starost i bolest izvana su nametnuti živom biću zato što je u dodiru s materijalnom prirodom i što je zaboravilo svoju vječnu, božansku prirodu i kvalitativno jedinstvo s Apsolutnom Cjelinom. Ljudski život pruža priliku za spoznaju te vječne činjenice, istine. Tako nam na samom početku Vedanta-sutra savjetuje da se sada, kada imamo ovaj dragocjeni oblik ljudskog života, raspitujemo o tome što je Brahman, Apsolutna Istina. Nedovoljno inteligentan čovjek ne raspituje se o transcendentalnom životu. Umjesto toga, raspituje se o raznim nevažnim stvarima koje se ne tiču njegova vječnog postojanja. Od samog početka svog života traži odgovore od majke, oca, učitelja, knjiga i raznih drugih izvora, ali ne dobiva prava obavještenja o svom stvarnom životu. 56

Kao što smo već spomenuli, Maharadža Parikšit bio je upozoren da će umrijeti za sedam dana i odmah je napustio svoju palaču kako bi se pripremio za sljedeći stadij. Kralj je imao za to na raspolaganju sedam dana, ali mi, iako znamo da ćemo sigurno umrijeti, ne znamo točno kad će nas smrt snaći. Ja ne znam hoću u sljedećem trenutku umrijeti. Čak ni tako veliki čovjek kao što je Mahatma Gandhi nije mogao predvidjeti da će u sljedećih pet minuta umrijeti, niti su njegovi veliki pratioci mogli naslutiti njegovu skoru smrt. A ipak, sva se takva gospoda predstavlja kao veliki voñe ljudi. Za razliku od čovjeka, životinja nema znanje o životu i smrti. Čovjek, u pravom smislu te riječi, raspituje se o sebi i o tome što je. Odakle je došao i gdje odlazi nakon smrti? Zašto je izložen trostrukim bijedama, iako ih ne želi? Čovjek se od djetinjstva raspituje o tako puno stvari, ali nikada se ne raspituje o pravoj suštini života. To je animalizam. Kad se radi o četiri načela životinjskog života, nema razlike izmeñu čovjeka i životinje, jer svako živo biće jede, spava, strahuje i razmnožava se. Ali samo je ljudski život namijenjen raspitivanju o vječnom životu i Transcendenciji. Ljudsko je biće stvoreno za istraživanje vječnog života i Vedanta-sutra mu savjetuje da to učini sad ili nikad. Ako to propusti, sigurno će se po zakonima prirode ponovo vratiti u životinjsko kraljevstvo. Zato se budalasti čovjek, iako naizgled čini napredak u materijalnoj znanosti – jedenju, spavanju, strahovanju i razmnožavanju – po zakonu prirode ne može osloboditi okrutnih ruku smrti. Zakon prirode djeluje pod kontrolom triju guna – vrline, strasti i neznanja. Oni koji žive u vrlini, uzdižu se na višu, duhovnu razinu života, oni koji žive u strasti zadržavaju svoj sadašnji položaj u materijalnom svijetu, a oni koji žive u neznanju sigurno se degradiraju u niže vrste života. Suvremeno ureñenje ljudske civilizacije opasno je, jer ne pruža obrazovanje o suštinskim načelima života. Poput životinja, ljudi ne znaju da će po zakonima prirode biti zaklani. Zadovoljni su busenom zelene trave, ili s takozvanim veselim životom, poput jarca koji čeka u klaonici. S obzirom na takvo stanje ljudskog života, mi 57

ponizno nastojimo spasiti ljudsko biće porukom Back to Godheada. Ova metoda nije izmišljena. Ako nam uopće predstoji doba stvarnosti, ova poruka Back to Godheada početak je tog doba. Prema Šri Šukadevi Gosvamiju, grihamedhi, osoba koja je poput jarca u klaonici vezana za obitelj, društvo, zajednicu, narod ili čovječanstvo u cjelini, u pogledu problema i potreba životinjskog života-jedenja, spavanja, strahovanja i razmnožavanja-i koja nema znanje o Transcendenciji, nije bolja od životinje. Može se raspitivati o fizičkim, političkim, gospodarskim, kulturnim ili obrazovnim pitanjima, privremenog, materijalnog značaja, ali ako se ne raspituje o počelima transcendentalnog života, treba se smatrati slijepcem koji je nošen neobuzdanim čulima i koji će uskoro pasti u jamu. To je opis grihamedhija. Suprotnost je grihamedhyu grihastha. Grihastha ašrama, ili okrilje duhovnog obiteljskog života, dobro je kao i život sannyasija, pripadnika odvojenog reda života. Bez obzira je li netko obiteljski čovjek ili sannyasi, treba postavljati značajna pitanja. Sannyasi je lažan ako se ne zanima za postavljanje suštinskih pitanja, a grihastha je vjerodostojan ako je sklon takvom raspitivanju. Meñutim, grihamedhija zanimaju samo životinjske potrebe života. Po zakonima prirode, život grihamedhaja pun je bijede, dok je život grihasthe pun sreće. Ali u suvremenoj ljudskoj civilizaciji, grihamedhiji se predstavljaju kao grihasthe. Zato trebamo znati tko je tko. Grihamedhijev je život pun poroka, jer ne zna kako treba voditi obiteljski život. Ne zna da je pod kontrolom moći koja upravlja i nadzire njegove djelatnosti i nema pojma o svom budućem životu. Grihamedhi je slijep za svoju budućnost i nije sklon postavljanju suštinskih pitanja. Sputan je okovima vezanosti za lažne stvari s kojima dolazi u dodir u svom privremenom postojanju i to je njegova jedina kvalifikacija. Noću, takvi grihamedhiji trate svoje dragocjeno vrijeme na spavanje ili zadovoljavanje svojih seksualnih nagona gledajući filmove ili posjećujući klubove i kockarnice u kojima se prepuštaju ženama i alkoholu. Tijekom dana, 58

uludo troše svoj dragocjeni život na zgrtanje novca ili, ako imaju dovoljno novaca, na pružanje udobnosti članovima svoje obitelji. Njihov životni standard i osobne potrebe povećavaju se s povećanjem osobnog dohotka. Nema kraja njihovim troškovima i nikada im nije dosta. Tako dolazi do neograničenog nadmetanja u gospodarskom razvoju, a mir iščezava iz ljudskog društva. Svatko se bavi istim problemima zarañivanja i trošenja, ali u suštini, mora ovisiti o milosti majke prirode. Kada doñe do opadanja uroda ili prirodnih nepogoda, jadni planski političar krivi za to okrutnu prirodu, ali ne istražuje tko i kako upravlja zakonima prirode. To pažljivo izbjegava. Meñutim, Bhagavad-gita objašnjava da zakonima prirode upravlja Apsolutna Božanska Osoba. Sam Bog upravlja prirodom i njezinim zakonima. Ambiciozni materijalisti katkada istražuju dio zakona prirode, ali nikada se ne pitaju tko je tvorac tih zakona. Većina njih ne vjeruje u postojanje apsolutne osobe, ili Boga koji upravlja zakonima prirode. Istražuju načela interakcija različitih elemenata, ali zanemaruju vrhovne smjernice koje omogućuju takve interakcije. O tome ne postavljaju pitanja niti imaju odgovore. Meñutim, druga izreka Vedanta-sutre daje odgovor na suštinsko pitanje o Brahmanu, tvrdeći da je Vrhovni Brahman, Vrhovna Transcendencija, Onaj iz kojega sve nastaje. Konačno, On je Vrhovna Osoba. Budalasti grihamedhi ne oskudijeva samo u znanju o prolaznoj prirodi odreñene vrste tijela koje je dobio, već je i slijep za pravu prirodu zbivanja u svakodnevnom životu. Može vidjeti da je njegov otac, majka, roñak ili susjed umro, a ipak se ne pita hoće li ostali članovi njegove obitelji umrijeti. Ponekad je svjestan da će svi članovi njegove obitelji umrijeti danas ili sutra, kao i on sam. Može znati da je cijela predstava obitelji, zajednice, društva, naroda itd. samo prolazan mjehurić u zraku, bez trajne vrijednosti. A ipak luduje za takvim privremenim stvarima i ne obraća pažnju na značajna životna pitanja. Nema znanje o odredištu nakon smrti. Naporno radi kako bi zadovoljio privremene potrebe svoje obitelji, društva ili naroda, ali nikada ne čini ništa za 59

svoju budućnost, niti za budućnost drugih koji će napustiti ovaj stadij života. U javnim vozilima, kao što su vlakovi, susrećemo nepoznate ljude, sjedimo s njima i nakratko postajemo članovi istog vozila, ali tijekom vremena razdvajamo se i nikad se više ne susretnemo. Slično tome, tijekom dugog prolaznog života, dobivamo privremeni smještaj u takozvanoj obitelji, zemlji ili društvu, ali kad vrijeme istekne, protiv svoje volje se razdvajamo jedni od drugih, i nikad se više ne susretnemo. Postoji toliko mnogo pitanja vezanih uz privremene životne situacije i naše prijatelje u njima, ali grihamedhi se nikada ne raspituje o stvarima trajne prirode. Svi smo zauzeti pravljenjem dugotrajnih planova na raznim vodećim položajima, nesvjesni trajne prirode stvari takve kakve jesu. Šripada Šankaracarya, koji je osobito nastojao raspršiti to neznanje u društvu i koji je zastupao kult duhovnog znanja o sveprožimajućem neosobnom Brahmanu, rekao je u očaju: „Djeca se igraju, mladići se zabavljaju s djevojkama, a starci ozbiljno razmišljaju kako da isprave promašeni život ispunjen borbom. Ali, nažalost, nitko nije spreman da se ozbiljno raspituje o znanosti o Brahmanu, Apsolutnoj Istini." Šri Šukadeva Gosvami, kojega je Maharadža Parikšit zamolio da ga pouči, odgovorio je na kraljeva pitanja savjetujući mu sljedeće: tasmd bharata sarvatma bhagavan isvaro harih srotavyah kirtitavyas ca smartavyas cecchatabhayam „O potomče Bharate, dužnost je smrtnog čovjeka da se raspituje o Svevišnjem, sluša o Svevišnjem, slavi Svevišnjeg i meditira na Svevišnjeg, koji privlači sve jer u potpunosti posjeduje sve obilje. On se zove Hari, jer samo On može osloboditi živo biće uvjetovanog postojanja. Ako se želimo osloboditi uvjetovanog postojanja, moramo se raspitivati o 60

Apsolutnoj Istini, tako da nam milostivo daruje život savršene slobode." (Šrimad-Bhagavatam 2.1.5) Šri Sukadeva Gosvami posebno je upotrijebio četiri riječi da bi ukazao na Apsolutnu Božansku Osobu. Te riječi razlučuju Apsolutnu Osobu, Parabrahman, od drugih osoba koje su iste prirode kao On. Apsolutna Božanska Osoba je oslovljena kao sarvatma, sveprožimajuća, jer nitko nije odvojen od Njega, iako nije svatko toga svjestan. Božanska Osoba u obliku Svoje potpune ekspanzije prebiva u srcu svih živih bića kao Paramatma, Nad-duša, zajedno s individualnom dušom. Zato svaka individualna duša ima prisan odnos s Njim. Zaboravivši taj vječno postojeći bliski odnos s Njim, od pradavnih vremena živi uvjetovanim životom. Ali Svevišnji, kao Bhagavan, vrhovna osoba, može odmah uzvratiti na poziv bhakte. On je savršena osoba i stoga su Njegova ljepota, obilje, slava, snaga, znanje i odvojenost neograničeni izvori transcendentalnog blaženstva za individualnu dušu. Individualnu dušu privlače sva ta obilja kad ih nesavršeno očituju druge uvjetovane duše, ali ne nalazi zadovoljstvo u takvim nesavršenim očitovanjima i zato neprekidno traga za savršenim. Ništa se ne može usporediti s ljepotom, znanjem i odvojenošću Božanske Osobe. Povrh svega, On je išvara, vrhovni upravitelj. Mi se sada nalazimo pod upravom policije velikoga kralja. Policijska uprava nametnuta nam je zbog našeg nepokoravanja zakonu. Ali Gospodin je Hari i stoga može uzrokovati nestanak našeg uvjetovanog života dajući nam punu slobodu u duhovnom postojanju. Zato je dužnost svakog čovjeka da postavlja pitanja o Njemu i tako se vrati Bogu.

Istraživanje duše Godine 1972., u Windsoru (Ontario), održana je rasprava o „problemima vezanim uz pokušaj utvrñivanja točnog trenutka smrti". U raspravi su sudjelovali čuveni kirurg za srčane bolesti dr. Wilfred G. Bigelow, sudac Vrhovnog suda 61

Ontaria Edson L. Haines i predsjednik Sveučilišta u Windsoru J. Francis Leddy. Dr. Bigelow je podržao mišljenje o postojanju duše i zauzeo se za sustavno istraživanje prirode duše i njezina podrijetla. Komentari dr. Bigelowa i drugih sudionika u raspravi kasnije su bili objavljeni u Montreal Gazette. Kada je Šrila Prabhupada pročitao taj članak, napisao je pismo dr. Bigelowu i ponudio mu osnovno vedsko znanje o duši, predloživši mu praktičnu metodu za znanstveno razumijevanje duše. Slijede članak iz Gazettea i odgovor Šrila Prabhupade. Naslov iz Gazettea: Kirurg za srčane bolesti želi saznati što je duša

WINDSOR – Čuveni kanadski kirurg za srčane bolesti izjavljuje kako vjeruje da u tijelu postoji duša, koja odlazi u trenutku smrti i smatra da bi teolozi trebali pokušati saznati nešto više o njoj. Dr. Wilfred G. Bigelow, nadstojnik kardiovaskularnoga kirurškog odjela u torontskoj bolnici rekao je da „kao osoba koja vjeruje u postojanje duše" misli kako je došlo vrijeme za „skidanje vela tajne i utvrñivanje što je duša". Bigelow je bio sudionik rasprave u Essex County MedicalLegal Society posvećene problemima vezanim uz pokušaje utvrñivanja točnog trenutka smrti. To je postalo pitanje od životne važnosti u doba presañivanja srca i drugih organa, u slučajevima kada darivatelji neizbježno umiru. Kanadsko medicinsko udruženje donijelo je diljem prihvaćenu definiciju smrti kao trenutak u kojem pacijent u komi ne odgovara ni na kakve podražaje, a slika moždanih valova na ekranu pokazuje ravnu crtu. Raspravi su prisustvovali i sudac Vrhovnog suda Ontaria, gospodin Edson L. Haines, i predsjednik Sveučilišta u Windsoru, J. Francis Leddy. Osvrćući se opširnije na pitanja koja je pokrenuo tijekom rasprave, Bigelow je u kasnijem razgovoru izjavio da ga je 62

njegovo tridesetdvogodišnje iskustvo kirurga nesumnjivo uvjerilo u postojanje duše. „Postoje slučajevi kad ste prisutni u trenutku kad ljudi prelaze iz stanja života u smrt i tada se zbivaju tajanstvene promjene." „Jedna od najprimjetljivijih je iznenadan nestanak života ili sjaja u očima. One postaju tupe i doslovno beživotne." „Teško je potkrijepiti svjedočanstvima ono što vidite. Ne mislim da se to može dobro dokumentirati." Bigelow, koji je u svijetu postao slavan po svom pionirskom radu na kirurškoj tehnici „dubokog zamrzavanja", poznatoj kao hipotermija, i po operacijama srčanih zalistaka, rekao je da „istraživanje duše" trebaju preuzeti teologija i srodne discipline na sveučilištu. Tijekom rasprave, Leddy je izjavio da „dušu, ako postoji, nećete vidjeti. Nećete je pronaći." „Ako postoji princip životnosti ili života, što je on? Problem leži u tome „što duša nije smještena na jednome mjestu, geografski. Ona je prisutna svugdje, a ipak nigdje u tijelu." Bilo bi „lijepo početi s pokusima, ali ne znam kako ćete prići bilo kojoj od tih stvari", rekao je Leddy i izjavio da ga rasprava podsjeća na sovjetskog kozmonauta koji je na povratku sa svemirskog putovanja rekao da nema Boga, jer Ga gore nije vidio. „Možda je tako", rekao je Bigelow „ali u suvremenoj medicini, kad god naiñemo na nešto što ne možemo objasniti, moto glasi – pronañi odgovor, odnesi to u laboratorij, odnesi negdje gdje možeš otkriti istinu." Prema Bigelowu, središnje pitanje glasi: „Gdje je duša i odakle dolazi?" Šrila Prabhupada predstavlja vedsko svjedočanstvo Dragi dr. Bigelow, Molim vas, primite moje pozdrave. Nedavno sam u Gazetteu pročitao članak Rae Corellija pod naslovom „Kirurg za srčane bolesti želi saznati što je duša", koji je bio veoma zanimljiv. 63

Vaši komentari odaju veliki uvid i tako sam pomislio da vam o tome pišem. Možda znate da sam ja osnivač-acarya Meñunarodnog društva za svjesnost Krišne. Imam nekoliko hramova u Kanadi – u Montrealu, Torontu, Vancouveru i Hamiltonu. Posebna svrha ovog pokreta svjesnosti Krišne jest poučavanje svake duše o njezinu izvornom, duhovnom položaju. Duša je nesumnjivo prisutna u srcu živog bića i izvor je svih energija koje održavaju tijelo. Energija duše širi se čitavim tijelom i poznata je kao svjesnost. Budući da svjesnost širi energiju duše po čitavom tijelu, možemo osjećati bolove ili zadovoljstvo u bilo kojem dijelu tijela. Duša je osobna i seli se iz jednog tijela u drugo, kao što osoba prelazi iz djetinjstva u dječaštvo, iz dječaštva u mladost, a iz mladosti u duboku starost. Zatim dolazi do promjene zvane smrt, kada prelazimo u novo tijelo, kao što oblačimo novu odjeću, ostavljajući staru. To se naziva seljenje duše. Kad želi uživati u materijalnom svijetu, zaboravivši svoj pravi dom u duhovnom svijetu, duša prihvaća život teške borbe za opstanak. Ovaj neprirodni život uzastopna rañanja, umiranja, obolijevanja i starenja može okončati kada poveže svoju svjesnost s vrhovnom svjesnošću Boga. To je osnovno načelo našeg pokreta svjesnosti Krišne. Što se tiče presañivanja srca, nema ni govora o uspjehu ako duša nije u srcu. Stoga moramo prihvatiti prisutnost duše. Ako u seksualnom odnosu nije prisutna duša, nema začeća, niti trudnoće. Kontracepcija uništava maternicu tako da više nije pogodno mjesto za dušu. To se protivi naredbi Boga. Po naredbi Boga, duša se šalje u odreñenu maternicu, ali zbog kontracepcijskih sredstava ta joj maternica biva uskraćena i ona mora biti smještena u drugu. To je izraz nepokoravanja Svevišnjem. Na primjer, ako čovjek koji bi trebao živjeti u odreñenom stanu ne može u njega ući zbog nereda koji je drugi uzrokovao, naći će se u velikoj neprilici. Takvo je upletanje nezakonito i kažnjivo. „Istraživanje duše" zacijelo bi obilježilo napredak znanosti, ali duša se ne može pronaći unaprjeñivanjem znanosti. 64

Prisutnost duše može se jednostavno prihvatiti po simptomima. U vedskim spisima postoji podatak da je duša deset tisuća puta manja od točke. Materijalistički znanstvenici ne mogu izmjeriti dužinu i širinu točke. Zato ne mogu uhvatiti dušu. Možete jednostavno prihvatiti izjave autoriteta da duša postoji. Ono što najveći znanstvenici otkrivaju, mi smo već davno objasnili. Čim netko shvati postojanje duše, može odmah shvatiti postojanje Boga. Živo je biće mala duša, a Bog velika, ali kvalitativno su istovjetni. Zato je Bog sveprožimajući, a živo biće ograničeno, ali po prirodi i odlikama se ne razlikuju. Vi ste rekli da je glavno pitanje „gdje je duša i odakle dolazi?" To nije teško shvatiti. Već smo rekli da duša prebiva u srcu živog bića i da nakon smrti uzima utočište drugog tijela. Duša izvorno potječe od Boga, kao što iskra potječe od vatre. Kao što se iskra koja vrcne iz vatre naizgled gasi, duhovna iskra izvorno dolazi iz duhovnog u materijalni svijet. U materijalnom svijetu zapada u tri različita stanja, koja se nazivaju gune prirode. Kad padne na suhu travu, iskra zadržava odliku vatre; kad padne na tlo, ne može očitovati svoju vatrenu prirodu ako tlo nije pogodno; a kad padne u vodu, gasi se. Tako postoje tri vrste životnih stanja. Jedno živo biće potpuno zaboravlja svoju duhovnu prirodu, drugo je gotovo u potpunosti zaboravlja, ali još uvijek ima nagon duhovne prirode, a treće se u potpunosti posvećuje traganju za duhovnim savršenstvom. Postoji vjerodostoajn proces kojim duhovna iskra može dostići duhovno savršenstvo i ako djeluje pod pravilnim vodstvom, može se veoma lako vratiti kući, u Božje carstvo, odakle je prvobitno pala. Kad bi se to vjerodostojno znanje vedskih spisa predstavilo suvremenom svijetu, na temelju suvremenog znanstvenog razumijevanja, to bi bio veliki doprinos ljudskom društvu. Stvarnost je već tu. Jednostavno se treba predstaviti na način shvatljiv suvremenom čovjeku. Sa štovanjem A.C. Bhaktivedanta Swami 65

II. Izbor duhovnog učitelja Što je guru? Na spomen riječi guru, obično zamišljamo karikirani lik starca bizarna izgleda s dugom, zamršenom bradom i lepršavom odjećom, koji meditira na daleke, ezoterične istine. Ili nam na um pada svjetski varalica koji iskorištava duhovnu lakovjernost mladih ljudi u potrazi za istinom. Ali što je uistinu guru? Što on to zna, a mi ne znamo? Kako nas on prosvjetljuje? U jednom govoru održanom u Engleskoj 1973. godine, Šrila Prabhupada daje neke odgovore koji to razjašnjavaju. om ajnana-timirandhasya jnananjana-salakaya caksur unmilitam yena tasmai-sri-gurave namah „Rodio sam se u najgušćoj tmini neznanja, a moj guru, moj duhovni učitelj, otvorio mi je oči bakljom znanja. Ponizno mu odajem poštovanje." Riječ ajnana znači „neznanje" ili „tama". Kad bi se sva svjetla u ovoj sobi odjednom ugasila, ne bismo mogli reći gdje sjedimo mi, a gdje drugi. Tako bi nastala zbrka. Slično tome, svi se mi nalazimo u tami materijalnog svijeta, koji je svijet tamasa. Tamas ili timira znači „tama". Ovaj je svijet taman i zato mu je potrebna svjetlost sunca ili mjeseca. Meñutim, iznad ove tame postoji drugi, duhovni svijet. Taj je svijet opisao Šri Krišna u Bhagavad-giti (15.6): na tad bhasayate suryo na sasanko na pavakah yad gatva na nivartante tad dhama paramam mama 66

„Moje vrhovno prebivalište ne osvjetljavaju sunce, mjesec, vatra ni elektricitet. Oni koji ga dostignu nikada se ne vraćju u materijalni svijet." Dužnost je gurua da svog učenika izvede iz tame na svjetlo. U današnje vrijeme svatko pati zbog neznanja, kao što obolijeva zbog neznanja. Ako netko ne zna pravila higijene, neće znati što ga može zaraziti. Tako zbog neznanja biva zaražen i pati od bolesti. Kriminalac može reći: „Nisam poznavao zakon", ali mu neće biti oprošteno ako počini zločin. Neznanje nije isprika. Dijete će dodirnuti vatru, ne znajući da će ga vatra opeći. Vatra ne misli: „Ovo je dijete i ne zna da ću ga opeći." Ne, ne postoji nikakva isprika. Kao što postoje državni zakoni, tako postoje strogi zakoni prirode. Ti će zakoni djelovati čak i ako ne znamo za njih. Ako iz neznanja pogriješimo, moramo patiti. To je zakon. Bez obzira radi li se o zakonu države ili zakonu prirode, ako ga prekršimo, izlažemo se opasnosti da patimo. Dužnost je gurua pobrinuti se da nijedno ljudsko biće ne pati u materijalnom svijetu. Nitko ne može tvrditi da ne pati. To nije moguće. U materijalnom svijetu postoje tri vrste patnje: adhyatmika, adhibhautika i adhidaivika. To su bijede koje potječu od materijalnog tijela i uma, od drugih živih bića i od prirodnih sila. Bol nam može zadavati um ili druga živa bića – mravi, komarci ili muhe – ili možemo patiti zbog djelovanja viših sila. Može vladati suša ili nastati poplava. Može biti previše vruće ili previše hladno. Tako priroda nameće razne vrste patnje. U materijalnom svijetu postoje tri vrste bijeda i svatko pati od jedne, dvije ili sve tri. Nitko ne može reći da je potpuno osloboñen patnje. Možemo se, stoga, zapitati zašto živo biće pati. Odgovor glasi: iz neznanja. Ono ne misli: „Pogrešno postupam i vodim grješan život; zbog toga patim." Zato je prva dužnost gurua izbaviti svog učenika iz ovog neznanja. Djecu šaljemo u školu kako bismo ih spasili od patnje. Ako ne dobiju naobrazbu, bojimo se da će u budućnosti patiti. Guru vidi da je patnja posljedica neznanja, koje se usporeñuje s tamom. Kako osoba u tami može biti spašena? Svjetlošću. Guru 67

uzima baklju znanja i iznosi je pred živo biće obavijeno tamom. To znanje oslobaña živo biće patnje koju uzrokuje tama neznanja. Netko se može zapitati je li guru apsolutno potreban. Vede nas obavještavaju da jest: tad-vijnanartham sa gurum evabhigacchet samit-panih srotriyam brahma-nistham (Mundaka Upanišada 1.2.12) Vede nam nalažu da potražimo gurua. Odreñenoga gurua, a ne bilo kojega gurua. Guru je jedan, jer pripada učeničkom naslijeñu. Učenje koje su Vyasadeva i Krišna naučavali prije pet tisuća godina još se i danas naučava. Nema razlike izmeñu ta dva učenja. Iako je mnogo tisuća acarya došlo i otišlo, poruka je jedna. Ne postoje dva prava gurua, jer pravi guru ne govori drugačije od svojih prethodnika. Neki duhovni učitelji kažu: „Po mome mišljenju trebaš tako postupiti", ali to nije guru. Takvi tobožnji gurui obični su nitkovi. Pravi guru ima samo jedno mišljenje-mišljenje koje su iznijeli Krišna, Vyasadeva, Narada, Arjuna, Šri Caitanya Mahaprabhu i Gosvamiji. Prije pet tisuća godina, Gospodin Šri Krišna izgovorio je Bhagavad-gitu, a Vyasadeva ju je zapisao. Šrila Vyasadeva nije rekao: ,To je moje mišljenje.'" Napisao je – sri bhagavan uvaca: „Svevišnja Božanska Osoba reče." Sve što je Vyasadeva napisao, prvobitno je izgovorila Svevišnja Božanska Osoba. Šrila Vyasadeva nije iznio svoje mišljenje. Stoga je Šrila Vyasadeva guru. On ne tumači pogrešno Krišnine riječi, već ih prenosi onako kako su izgovorene. Ako šaljemo brzojav, osoba koja isporučuje brzojav ne treba ga ispravljati ili mu nešto dodavati. Jednostavno ga predaje. To je dužnost gurua. Guru može biti ova ili ona osoba, ali poruka je ista. Zato se kaže da je guru jedan. U učeničkom naslijeñu ponavljaju se iste pouke. U Bhagavad-giti (9.34) Šri Krišna kaže: 68

man-mana bhava mad-bhakto mad-yaji mdm namaskuru mam evaisyasi yuktvaivam atmanam mat-parayanah

„Uvijek misli na Mene, postani Moj bhakta, odaji Mi poštovanje i obožavaj Me. Tako ćeš, potpuno svjestan Mene, sigurno doći k Meni. " Te iste upute su ponovili svi acarye, kao što su Ramanujacarya, Madhvacarya i Caitanya Mahaprabhu. Šestorica Gosvamija prenijeli su istu poruku, a mi jednostavno slijedimo njihove stope. Nema nikakve razlike. Mi ne tumačimo Krišnine riječi izjavljujući: „Po mome mišljenju, bojno polje Kuruksetra predstavlja ljudsko tijelo." Takva tumačenja izlažu nitkovi. U svijetu ima mnogo nitkovskih gurua koji iznose vlastita mišljenja, ali mi možemo izazvati bilo kojeg nitkova. Nitkovski guru može reći: „Ja sam Bog" ili „Svi smo mi Bog." To je u redu, ali trebamo saznati iz rječnika što znači riječ Bog. U većini rječnika naći ćemo da riječ Bog ukazuje na Vrhovno Biće. Stoga takva gurua možemo zapitati: „Jesi li ti Vrhovno Biće?" Ako to ne može shvatiti, trebamo potražiti značenje riječi vrhovno. Svaki će rječnik nas obavijestiti da vrhovno znači „najveći autoritet". Tada ga možemo upitati: „Jesi li ti najveći autoritet?" Takav nitkovski guru, iako se proglašava Bogom, ne može odgovoriti na takvo pitanje. Bog je Vrhovno Biće i najviši autoritet. Nitko Mu nije ravan, niti je itko od Njega veći. Pa ipak, ima mnogo guru-bogova, mnogo nitkova koji tvrde da su Svevišnji. Takvi nam nitkovi ne mogu pomoći da izañemo iz tmine materijalnog postojanja. Ne mogu osvijetliti našu tamu bakljom duhovnog znanja. Vjerodostojan će guru jednostavno predstaviti ono što vrhovni guru, Bog, kaže u vjerodostojnim spisima. Guru ne može mijenjati poruku učeničkog naslijeña. Moramo shvatiti da Apsolutnu Istinu ne možemo naći istraživanjem. Sam Caitanya Mahaprabhu rekao je: „Moj Guru Maharadža, moj duhovni učitelj, smatrao Me velikom 69

budalom." Onaj tko ostane velika budala pred svojim guruom i sam je guru. Ali ako tvrdi: „Ja sam tako napredan da mogu bolje govoriti od svoga gurua", onda je običan nitkov. Šri Krišna kaže u Bhagavad-giti (4.2): evam parampara-praptam imam rajarsayo viduh sa kaleneha mahata yogo nastah parantapa „Tko se ovaj nauzvišeniji nauk prenosio lancem učeničkog naslijeña i sveti su ga kraljevi shvatili na taj način. No s vremenom se učeničko naslijeñe prekinulo i zato se čini da je znanje u svom izvornom obliku izgubljeno." Prihvaćanje gurua nije stvar mode. Onome tko ozbiljno želi shvatiti duhovni život potreban je guru. Guru je prijeko potreban, jer osoba mora biti veoma ozbiljna da bi shvatila duhovni život, Boga, pravilno djelovanje i svoj odnos s Bogom. Kad ozbiljno želimo to shvatiti, potreban nam je guru. Ne bismo trebali prići guruu samo zato što je to trenutačno u modi. Mora biti prisutno predavanje, jer bez predavanja ne možemo ništa naučiti. Ako priñemo guruu samo da bismo ga izazvali, nećemo ništa naučiti. Moramo prihvatiti gurua na isti način na koji je Arjuna prihvatio svoga gurua, samog Šri Krišnu: karpanya-dosopahata-svabhavah prcchami tvam dharma-sammudha-cetah yac chreyah syan niscitam bruhi tan me sisyas te 'ham sadhi mam tvarh prapannam „Ne znam više što je moja dužnost. Zbog bijedne sam slabosti srca izgubio svu pribranost. U tom stanju, molim Te, kaži mi što je najbolje za mene. Sada sam Tvoj učenik i duša predana Tebi. Molim Te, pouči me." (Bhagavad-gita 2.7) To je proces prihvaćanja gurua. Guru je predstavnik Krišne i prethodnih acarya. Krišna Kaže da su svi acarye njegovi 70

predstavnici. Zato guruu trebamo ukazati jednako poštovanje kao Bogu. Višvanatha Cakravarti Thakura piše u svojoj molitvi upućenoj duhovnom učitelju - yasya prasadad bhagavat-prasadah: „Milošću duhovnog učitelja osoba prima Krišnin blagoslov." Predajući se vjerodostojnu guruu, predajemo se Bogu. Bog prihvaća naše predavanje guruu. U Bhagavad-giti (18.66) Krišna nalaže: sarva-dharman parityajya mam ekam saranam vraja aham tvam sarva-papebhyo moksayisyami ma sucah „Napusti sve vrste religija i samo se predaj Meni. Oslobodit ću te svih posljedica grijeha. Ne boj se." Netko može reći: „Gdje je Krišna? Predat ću se Njemu." Ali ne, prvo se trebamo predati Krišninu predstavniku; potom se predajemo Krišni. To je proces. Zato se kaže – saksad-dharitvena samasta-sastraih: guru je jednako dobar kao Bog. Kad odajemo poštovanje guruu, odajemo poštovanje Bogu. U nastojanju da postanemo svjesni Boga trebamo naučiti da odajemo poštovanje Bogu kroz Božjeg predstavnika. U svim je šastrama objašnjeno da je guru jednako dobar kao Bog, ali guru nikad ne kaže: „Ja sam Bog." Učenik je dužan odati poštovanje guruu, kao što odaje poštovanje Bogu, ali guru nikad ne misli: „Moji mi učenici ukazuju jednako poštovanje kao Bogu; zato sam postao Bog." Čim to pomisli, postaje pas, umjesto Bog. Višvanatha Cakravarti kaže: kintu prabhor yah priya eva tasya. Guruu se ukazuje jednako poštovanje kao Bogu, jer je najpovjerljiviji sluga Boga. Bog je uvijek Bog, a guru je uvijek guru. Po pravilima oslovljavanja, Bog je obožavani-Bog, a guru je Bogobožavatelj (sevaka-bhagavan). Zato se guru oslovljava kao prabhupada. Riječ prabhu znači „gospodin", a pada znači „položaj". Tako prabhupada znači „onaj tko je prihvatio položaj Gospodina". Smisao je isti kao u stihu saksaddharitvena samasta sastraih. 71

Guru nam je potreban samo ako ozbiljno želimo shvatiti znanost o Bogu. Ne bismo trebali imati gurua samo iz mode. Onaj tko je prihvatio gurua govori inteligentno. Nikad ne govori gluposti. To je znak prihvaćanja vjerodostojna gurua. Duhovnom učitelju trebamo odavati poštovanje, ali trebamo zapamtiti i kako trebamo izvršiti njegove naredbe. U Bhagavad-giti (4.34) Šri Krišna nas osobno poučava kako trebamo pronaći gurua i prići mu: tad viddhi pranipatena pariprasnena sevaya upadeksyanti te jnanam jnaninas tattva-darsinah „Pokušaj saznati istinu prilazeći duhovnom učitelju. Ponizno mu postavljaj pitanja i služi ga. Samospozanta ti duša može prenijeti znanje, jer je vidjela istinu." Prvi je proces predavanje. Trebamo pronaći uzvišenu osobu i predati joj se. Šastre nam nalažu da pažljivo proučimo gurua prije nego što ga prihvatimo. Ne bismo ga trebali prihvatiti naglo, iz fanatizma. To je veoma opasno. Guru takoñer treba proučiti osobu koja želi postati njegov učenik kako bi utvrdio je li spremna za to. Na taj se način uspostavlja odnos izmeñu gurua i učenika. Sve je tu, ali moramo ozbiljno prihvatiti proces. Onda se možemo podvrći obuci kako bi postali vjerodostojan učenik. Prvo moramo naći vjerodostojna gurua, uspostaviti odnos s njim i djelovati u skladu s tim. Onda ćemo postići uspjeh u životu, jer guru može prosvijetliti iskrena učenika koji je u tami. Svatko se raña kao nitkov i budala. Ako se rañamo učeni, zašto trebamo ići u školu? Kad ne bismo njegovali znanje, ne bismo bili bolji od životinja. Životinja može reći da knjige nisu potrebne i da je postala guru, ali kako netko može steći znanje bez proučavanja autoritativnih knjiga o znanosti i filozofiji? Nitkovski gurui pokušavaju to izbjeći. Moramo shvatiti da smo svi roñeni kao nitkovi i budale i da se moramo prosvijetliti. Moramo primiti znanje kako bismo usavršili svoj život. Ako ne usavršimo svoj život, bivamo 72

poraženi. Što je taj poraz? Borba za opstanak. Pokušavamo postići bolji standard života, viši položaj, i zbog toga se veoma teško borimo. Ali ne znamo što je zaista viši položaj. Koji god položaj imali u ovome materijalnom svijetu, moramo ga ostaviti. Možemo imati dobar ili loš položaj; u svakom slučaju, ovdje ne možemo ostati. Možemo zarañivati milijune dolara i misliti: „Sada se nalazim u dobrom položaju", ali mala gripa ili kolera promijenit će naš položaj. Ako banka propadne, gotovo je s našim položajem. U ovome materijalnom svijetu nema dobra položaja. On je samo farsa. Oni koji pokušavaju steći bolji položaj u materijalnom svijetu na kraju će biti poraženi, jer bolji položaj ne postoji. U Bhagavad-giti (14.26) opisan je bolji položaj: mam ca yo 'vyabhicarena bhakti-yogena sevate sa gunan samatityaitan brahma-bhuyaya kalpate „Onaj tko uvijek predano služi i ni u kakvim okolnostima ne pada odmah transcendira gune materijalne prirode i tako dostiže razinu Brahmana." Pruža li nam ijedna grana znanosti znanje o dostizanju besmrtnosti? Da, možemo postati besmrtni, ali ne u materijalnom smislu. To znanje ne možemo steći na takozvanim sveučilištima. Meñutim, vedski spisi sadrže znanje zahvaljujući kojem možemo postati besmrtni. Besmrtnost je naš bolji položaj. Nema više roñenja, smrti, starosti i bolesti. Tako guru preuzima veliku odgovornost. Mora voditi svog učenika i omogućiti mu da postane dostojan kandidat za savršen položaj – besmrtnost. Guru mora biti sposoban odvesti učenika kući, Bogu.

Sveci i varalice Svakog dana broj ljudi zainteresiranih za yogu i meditaciju povećava se na tisuće. Na žalost, osoba koja traži 73

odgovarajućeg učitelja najvjerojatnije će naići na zbunjujući niz mañioničara, pseudo-gurua i samozvanih bogova. U razgovoru za londonski Times, Šrila Prabhupada objašnjava kako iskren tragatelj može uočiti razliku izmeñu lažnog i pravog učitelja. Reporter: Vaša milosti, čini se da ljudi danas, više nego ikada, tragaju za nekom vrstom duhovnog života. Možete li mi reći što je razlog tome? Šrila Prabhupada: Želja za duhovnim životom posve je prirodna. Mi smo duhovne duše i zato ne možemo biti sretni u materijalnoj atmosferi. Ako je izvadite iz vode, ribu ne može biti sretna na kopnu. Slično tome, bez svijesti o duhovnome, ne možemo biti sretni. U današnje vrijeme, ljudi tragaju za znanstvenim napretkom i gospodarskim razvojem, ali nisu sretni jer to nisu pravi ciljevi života. Mnogi mladi ljudi to uviñaju i, odbacujući materijalistički način života, pokušavaju naći duhovni život. To je prava potraga. Svjesnost Krišne pravi je cilj života. Ako se ne posvetite svjesnosti Krišne, ne možete biti sretni. To je činjenica. Zato pozivamo svakoga da prouči i shvati ovaj veliki pokret. Reporter: Iskreno me brine što se nakon dolaska jednog indijskog yogija u Veliku Britaniju, koji je bio prvi „guru" za kojeg je većina ljudi ikad čula, iznenada, niotkud, pojavilo mnogo „gurua". Katkada mi se čini da nisu svi vjerodostojni kao što bi trebali biti. Možda bi trebalo upozoriti ljude koji se misle posvetiti duhovnom životu da ne prihvaćaju gurua dok se ne uvjere da je pravi? Šrila Prabhupada: Da. Naravno, lijepo je tražiti gurua, ali ako želite jeftina gurua ili želite biti prevareni, naći ćete mnogo prevarantskih gurua. Ali ako ste iskreni, naći ćete iskrena gurua. Ljudi žele sve dobiti jeftino, zato ih varaju. Mi od svojih učenika tražimo da se uzdržavaju od nedopuštena seksa, jedenja mesa, kockanja i uzimanja opojnih sredstava. Ljudi misle da je to veoma teško, muka i nevolja. Ali ako netko kaže: „Možeš činiti sve ludosti koje ti se sviñaju, samo uzmi moju mantru", ljudima će se svidjeti. Žele biti prevareni i zato dolaze prevaranti. Nitko se ne želi 74

podvrgnuti nikakvoj strogosti. Ljudski je život namijenjen vršenju strogosti, ali nitko nije spreman za to. Zato dolaze prevaranti i kažu: „Nema strogosti. Činite što želite. Samo mi platite. Ja ću vam dati mantru, a vi ćete postati Bog za šest mjeseci." Sve se to zbiva. Ako želite biti prevareni na taj način, prevaranti će doći. Reporter: Što je s osobom koja iskreno želi naći duhovni život, ali se namjeri na pogrešna gurua? Šrila Prabhupada: Ako želite steći uobičajenu naobrazbu, morate tome posvetiti puno vremena, rada i razumijevanja. Slično tome, ako se želite posvetiti duhovnom životu, morate postati ozbiljni. Kako netko može postati Bog za šest mjeseci, samo zahvaljujući čudesnim mantrama? Zašto ljudi žele tako nešto? To znači da žele biti prevareni. Reporter: Kako osoba može utvrditi da li ima pravoga gurua? Šrila Prabhupada: Može li netko od mojih učenika odgovoriti na ovo pitanje? Učenik: Sjećam se da te John Lennon jednom upitao: „Kako mogu znati tko je pravi guru? ", a ti si odgovorio: „Samo pronañi onoga tko je najviše odan Krišni. On je pravi." Šrila Prabhupada: Da, pravi je guru predstavnik Boga i govori samo o Bogu i ni o čemu drugom. Pravoga gurua ne zanima materijalistički život. Njega zanima Bog i samo Bog. To je jedna od odlika pravoga gurua: brahma-nistham. Zaokupljen je Apsolutnom Istinom.

U Mundaka Upanišadi je rečeno – srotriyam brahmanistham: „Pravi je guru dobro upućen u spise i vedsko znanje i potpuno ovisi o Brahmanu." On treba znati što je Brahman (duh) i kako se osoba može utemeljiti u Brahmanu. To je izloženo u vedskim spisima. Kao što sam već rekao, pravi je guru predstavnik Boga. On predstavlja Svevišnjega Gospodina, kao što potkralj predstavlja kralja. Pravi guru neće ništa izmisliti. Sve što govori u skladu je sa spisima i prethodnim acaryama. Neće vam dati mantru i reći 75

da ćete postati Bog za šest mjeseci. To nije posao gurua. Njegova je dužnost svakoga navesti da postane bhakta Boga. To je suština dužnosti pravoga gurua. Svakome koga vidi kaže: „Molim vas, postanite svjesni Boga." Ako na neki način propovijeda u ime Boga i pokušava potaknuti da postane bhakta Boga, pravi je guru. Reporter: Što je s kršćanskim svećenikom? Šrila Prabhupada: Kršćanski, muslimanski, hinduski – nije važno. Ako govori u ime Boga, guru je. Uzmimo, na primjer, Isusa Krista. On je pozivao ljude da pokušaju voljeti Boga. Guru može biti bilo tko – i hindus, i musliman, i kršćanin – ako navodi ljude da vole Boga. To je test. Guru nikad ne kaže: „Ja sam Bog ili poučit ću vas kako da postanete Bog." Pravi guru kaže: „Ja sam sluga Boga i poučit ću vas kako da postanete sluga Boga." Nije važno kako je guru odjeven. Šri Caitanya Mahaprabhu rekao je: „Svatko tko može pružiti znanje o Krišni duhovni je učitelj." Pravi duhovni učitelj jednostavno pokušava navesti ljude da postanu bhakte Krišne, Boga. On nema druge dužnosti. Reporter: Ali loši gurui... Šrila Prabhupada: Što je „loš" guru? Reporter: Loš guru želi samo novac ili slavu. Šrila Prabhupada: Ako je loš, kako može biti guru? [Smijeh.] Kako željezo može postati zlato? Ustvari, guru ne može biti loš, jer onaj tko je loš ne može biti guru. Ne možete reći „loš guru". To je proturječje. Morate pokušati shvatiti što je pravi guru. Pravi guru govori samo o Bogu – to je sve. To je definicija pravoga gurua. Ako govori o besmislicama, nije guru. Guru ne može biti loš. Nema ni govora o lošem guruu, kao što nema ni govora o crvenom ili bijelom guruu. Guru znači „pravi guru". Trebamo znati da pravi guru govori samo o Bogu i pokušava navesti ljude da postanu Gospodinovi bhakte. Ako to čini, onda je pravi. Reporter: Kad bih želio dobiti inicijaciju u vašem društvu, što bih trebao učiniti? Šrila Prabhupada: Prije svega, morali biste se odreći nedopuštena seksa. 76

Reporter: Podrazumijeva li to sav seksualni život? Što je nedopušten seks? Šrila Prabhupada: Nedopušten je seks onaj izvan braka. Životinje se upuštaju u seks bez ograničenja, ali u ljudskom društvu postoje ograničenja. U svakoj zemlji i svakoj religiji postoji sustav ograničenja seksualnog života. Uz to biste se morali odreći svih opojnih sredstava kao što je alkohol, cigarete, čaj, marihuana – sve što ima opojni učinak. Reporter: Čega još? Šrila Prabhupada: Morali biste se odreći mesa, jaja, ribe i kockanja. Ako se ne odreknete ove četiri grešne djelatnosti, ne možete biti inicirani. Reporter: Koliko sljedbenika imate u svijetu? Šrila Prabhupada: Kad je u pitanju nešto vrijedno, sljedbenici su vrlo rijetki. Kad se radi o bezvrijednim stvarima, sljedbenici su brojni. Ipak, imamo preko pet tisuća iniciranih učenika. Reporter: Da li pokret svjesnosti Krišne stalno raste? Šrila Prabhupada: Da, raste, ali polako, jer imamo tako puno ograničenja. Ljudi ne vole ograničenja. Reporter: Gdje imate najviše sljedbenika? Šrila Prabhupada: U Sjedinjenim Državama, Europi, Južnoj Americi i Australiji. Naravno, u Indiji milijuni ljudi njeguju svjesnost Krišne. Reporter: Možete li mi reći što je cilj vašeg pokreta? Šrila Prabhupada: Cilj je pokreta svjesnosti Krišne probuditi u čovjeku izvornu svjesnost. U sadašnjem trenutku naša je svjesnost puna imenovanja. Netko misli „ja sam Englez", a netko „ja sam Amerikanac". Ustvari, ne pripadamo nijednom od tih imenovanja. Svi smo mi sastavni djelići Boga. To je naš pravi identitet. Ako svatko postane svjestan toga, svi problemi svijeta bit će riješeni. Tada ćemo spoznati da smo svi istovjetni – duhovne duše iste prirode. Ista priroda duhovne duše prisutna je u svakome, iako se može činiti da ima različitu odjeću. To je objašnjeno u Bhagavad-giti. Svjesnost Krišne je proces pročišćenja (sarvopadhivinirmuktam), namijenjen oslobañanju ljudi od svih 77

imenovanja (tat-paratvena nirmalam). Kada se naša svjesnost pročisti od svih imenovanja, djelatnosti koje vršimo našim pročišćenim osjetilima čine nas savršenim. Na kraju dostižemo idealno savršenstvo ljudskog života. Svjesnost Krišne veoma je jednostavan proces. Ne trebamo postati veliki filozof, znanstvenik ili bilo što drugo. Trebamo jednostavno pjevati Gospodinovo sveto ime i spoznati da su Njegova osobnost, Njegovo ime i Njegove odlike apsolutni. Svjesnost Krišne velika je znanost. Na žalost, na sveučilištima ne postoje odsjeci za tu znanost. Zato pozivamo sve ozbiljne ljude zainteresirane za dobrobit ljudskog društva da shvate ovaj veliki pokret i, po mogućnosti, sudjeluju u njemu i surañuju s nama. Problemi svijeta bit će riješeni. To je mišljenje i Bhagavad-gite, najznačajnije i najautoritativnije knjige duhovnog znanja. Mnogi od vas čuli su za Bhagavad-gitu. Naš se pokret temelji na njoj. Naš pokret odobravaju svi veliki acarye u Indiji. Ramanujacarya, Madhvacarya, Gospodin Caitanya i mnogi drugi. Vi ste predstavnici novina i zato vas molim da pokušate shvatiti ovaj pokret što je moguće bolje za dobrobit čitavog ljudskog društva. Reporter: Da li mislite da je vas pokret jedini način na koji osoba može spoznati Boga? Šrila Prabhupada: Da. Reporter: Kako ste sigurni u to? Šrila Prabhupada: Na temelju izjava autoriteta i Boga, Krišne. Krišna kaže: sarva-dharman parityajya mam ekarh saranam vraja aham tvam sarva-papebhyo moksayisyami ma sucah „Napusti sve vrste religije i samo se predaj Meni. Oslobodit ću te svih posljedica grijeha. Ne boj se." (Bhagavad-gita 18.66) Reporter: Da li „predavanje" znači da bi osoba, trebala napustiti svoju obitelj? 78

Šrila Prabhupada: Ne. Reporter: Ali pretpostavimo da trebam biti iniciran. Zar ne bih trebao doći i živjeti u hramu? Šrila Prabhupada: Nije prijeko potrebno. Reporter: Mogu ostati kod kuće? Šrila Prabhupada: O, da. Reporter: A što je s poslom? Da li bih morao napustiti svoj posao? Šrila Prabhupada: Ne, morali biste se samo odreći svojih loših navika i pjevati Hare Krišna na brojanici – to je sve. Reporter: Da li bih morao davati novčanu potporu? Šrila Prabhupada: Ne, to je vaša dobrovoljna želja. Ako možete dati, to je u redu. Ako ne možete, nije važno. Mi ne ovisimo o bilo čijem novčanom prilogu. Ovisimo o Krišni. Reporter: Ne bih uopće morao davati novac? Šrila Prabhupada: Ne. Reporter: Je li to jedna od glavnih razlika izmeñu pravoga i lažnoga gurua? Šrila Prabhupada: Da, pravi guru nije trgovac. On je predstavnik Boga. Sve što Bog kaže, guru ponavlja. Ne govori drugačije. Reporter: Da li biste od pravoga gurua očekivali da putuje u Rolls Royce-u i odsjeda u apartmanu prvorazredna hotela? Šrila Prabhupada: Ponekad nam ljudi nude sobu u prvorazrednom hotelu, ali mi uglavnom boravimo u našim hramovima. Imamo oko stotinu hramova diljem svijeta i zato ne moramo boraviti u hotelima. Reporter: Nisam vas želio optužiti. Samo sam pokušao pokazati kako držim da je vaše upozorenje opravdano. Toliko mnogo ljudi želi naći duhovni život. Istodobno, ima tako mnogo onih koji žele zaraditi na „guru biznisu". Šrila Prabhupada: Imate li dojam da duhovni život podrazumijeva dobrovoljno prihvaćanje siromaštva? Reporter: Pa, ne znam. Šrila Prabhupada: Siromah može biti materijalist, a bogataš duhovno napredan. Duhovni život ne ovisi o siromaštvu ili bogatstvu. Duhovni je život transcendentalan. Uzmimo, na primjer, Arjunu. Arjuna je bio član kraljevske obitelji, ali je 79

ipak bio čisti bhakta Boga. U Bhagavad-giti (4.2) Šri Krišna kaže – evam parampara-praptam imam rajarsayo viduh: „Ovaj se najuzvišeniji nauk prenosio lancem učeničkog naslijeña i sveti su ga kraljevi shvatili na taj način." U prošlosti, svi su sveti kraljevi shvaćali duhovnu znanost. Stoga duhovni život ne ovisi o nečijem materijalnom stanju. Bez obzira na materijalno stanje u kojem se nalazi – bilo da je kralj bilo siromah – čovjek može shvatiti duhovni život. Ljudi obično ne znaju što je duhovni život i zato nas nepotrebno kritiziraju. Kad bih vas upitao što je duhovni život, što biste odgovorili? Reporter: Nisam siguran. Šrila Prabhupada: Iako ne znate što je duhovni život, reći ćete „to je ovo" ili „to je ono". Ali prvo trebate znati što je duhovni život. Duhovni život počinje sa saznanjem da niste tijelo. To je pravi početak duhovnog života. Uviñajući razliku izmeñu svoga jastva i svoga tijela, spoznajete da ste duhovna duša (aham brahmasmi). Reporter: Mislite li da to znanje treba biti dio svačije naobrazbe? Šrila Prabhupada: Da. Ljude prvo treba poučiti tko su. Jesu li tijelo ili nešto drugo? To je početak izobrazbe. Danas se svatko uči misliti da je tijelo. Ako netko slučajno dobije američko tijelo, misli „ja sam Amerikanac". To je kao da mislite „ja sam crvena košulja", samo zato što nosite crvenu košulju. Vi niste crvena košulja, vi ste ljudsko biće. Slično tome, tijelo je košulja ili kaput koji prekriva pravu osobu – duhovnu dušu. Ako prepoznajemo sebe samo po svojoj tjelesnoj „košulji" ili „kaputu", nismo naobraženi. Reporter: Mislite li da takvu naobrazbu treba uvesti u škole? Šrila Prabhupada: Da – u škole, na fakultete i sveučilišta. Postoji opsežna literatura o toj temi, vrlo veliki fond znanja. Ustvari, potrebno je samo da voñde društva izraze spremnost da shvate ovaj pokret. Reporter: Jesu li vam ikad prišli ljudi koji su ranije imali lažnoga gurua? Šrila Prabhupada: Da, mnogi. 80

Reporter: Jesu li lažni gurui na bilo koji način upropastili njihov duhovni život? Šrila Prabhupada: Ne, iskreno su tražili nešto duhovno i to je bila njihova kvalifikacija. Bog se nalazi u svačijem srcu i čim Ga netko iskreno traži, pomaže mu da nañe pravoga gurua. Reporter: Da li su ikada pravi gurui poput vas pokušali spriječiti lažne gurue – izložiti ih pritisku kako bi ih, tako reći, izbacili iz posla? Šrila Prabhupada: Ne, to nije moja namjera. Započeo sam svoj pokret jednostavno pjevajući Hare Krišna. U New Yorku sam pjevao na mjestu poznatom kao Tompkins Square Park i uskoro su mi ljudi počeli prilaziti. Na taj se način pokret svjesnosti Krišne postupno razvio. Mnogi su ga prihvatili, a mnogi nisu. Sretne su osobe ga prihvatile. Reporter: Zar vam se ne čini da su ljudi sumnjičavi zbog iskustava s lažnim guruima? Ako odete kod zubara koji je nadriliječnik i on vam slomi zub, možda ćete se kolebati da odete drugom zubaru. Šrila Prabhupada: Da. Prirodno, ako ste prevareni, postat ćete sumnjičavi. Ali ako ste jednom prevareni, to ne znači da ćete uvijek biti prevareni. Trebate pronaći iskrenu osobu. Ali da biste došli u svjesnost Krišne, morate imati veliku sreću ili biti upućeni u ovu znanost. Iz Bhagavad-gite saznajemo da su iskreni tragatelji vrlo rijetki: manusyanam sahasresu kascid yatati siddhaye. Od mnogo milijuna ljudi, samo jednoga može zanimati duhovni život. Ljude obično zanima hrana, spavanje, razmnožavanje i branjenje. Stoga, kako možemo očekivati mnogo sljedbenika? Nije teško primijetiti da su ljudi izgubili interes za duhovnost, a gotovo sve one koji imaju interes varaju tobožnji spiritualisti. Ne možete donijeti sud o pokretu samo po broju sljedbenika. Ako je osoba iskrena, pokret je uspješan. Nije u pitanju kvantiteta, već kvaliteta. Reporter: Što mislite, koliko su ljudi zaveli lažni gurui? Šrila Prabhupada: Gotovo svakoga. [Smijeh.] Nema smisla brojati. Svakoga. Reporter: To bi značilo na tisuće ljudi, zar ne? 81

Šrila Prabhupada: Milijune. Milijuni su prevareni, jer žele biti prevareni. Bog je sveznajući. Može shvatiti vaše želje. On je u vašem srcu i ako želite biti prevareni, Bog vam šalje prevaranta. Reporter: Može li svatko dostići savršenstvo o kojem ste ranije govorili? Šrila Prabhupada: U sekundi. Svatko može dostići savršenstvo u sekundi – pod uvjetom da Mi. Problem je u tome što nitko ne želi. U Bhagavad-giti (18.66) Krišna kaže – sarva-dharman pariryajya ekam ekam saranam vraja: „Samo se predaj Meni." Ali tko će se predati Bogu? Svatko kaže: „Zašto bih se predao Bogu? Bit ću neovisan." Ako se jednostavno predate, to je stvar trenutka. To je sve. No nitko to ne želi i to je problem. Reporter: Kad kažete da mnogi žele biti prevareni, mislite li da ljudi žele nastaviti sa svojim svjetovnim užicima i istodobno dostići duhovni život, pjevajući mantru ili držeći cvijet? Podrazumijevate li to pod željom da budu prevareni? Šrila Prabhupada: Da. To je kao kad bolesnik misli: „Zadržat ću svoje bolesne navike i istodobno ozdraviti." To je proturječje. Prvi je preduvjet da osoba bude obrazovana u duhovnom životu. Duhovni život nije nešto što se može shvatiti kroz razgovor od nekoliko minuta. Postoji mnogo filozofskih i teoloških knjiga, ali ljude to ne zanima. To je problem. Na primjer, Šrimad-Bhagavatam je veoma opsežno djelo i ako pokušate čitati tu knjigu, trebat će vam mnogo dana da biste shvatili samo jedan redak. Bhagavatam opisuje Boga, Apsolutnu Istinu, ali ljude to ne zanima. Ako netko slučajno ima mali interes za duhovni život, želi nešto trenutačno i jeftino. Zato biva prevaren. Ustvari, ljudski je život namijenjen vršenju strogosti i pokora. To je put vedske civilizacije. U vedsko vrijeme dječake su obučavali kao brahmacarije. Nikakav oblik seksualnog života nije bio dopušten do dvadeset pete godine starosti. Gdje je sada ta naobrazba? Brahmacari je učenik koji živi u potpunom celibatu i izvršava naredbe svoga gurua u gurukuli (školi duhovnog učitelja). Danas djeca od samog početka u osnovnim i srednjim školama uče o seksu. 82

Dvanaestogodišnji i trinaestogodišnji dječaci i djevojčice imaju seks. Kako mogu voditi duhovni život? Duhovni život podrazumijeva dobrovoljno prihvaćanje strogosti radi spoznaje Boga. Zbog toga od naših iniciranih učenika zahtijevamo da se odreknu nedopuštena seksa, mesa, kockanja i uzimanja opojnih sredstava. Bez ovih ograničenja, nijedna „yoga-meditacija" ili takozvana duhovna disciplina ne može biti autentična. To je jednostavno sklapanje poslova izmeñu prevaranata i prevarenih. Reporter: Puno vam hvala. Šrila Prabhupada: Hare Krišna.

Apsolutna potreba za duhovnim učiteljem U veljači 1936. godine, u Bombayu, lndija, članovi uglednog religioznog društva, Gaudiya Matha, bili su zapanjeni moćnim, rječitim govorom mladoga člana, koji je govorio u čast svoga duhovnog učitelja, Šrila Bhaktisiddhante Sarasvataja Gosvamija. Tri desetljeća kasnije, mladi će govornik postati diljem svijeta poznat kao osnivač i duhovni učitelj pokreta svjesnosti Krišne. Šrila Prabhupadin govor predstavlja znamenito izlaganje o značaju gurua u duhovnom životu. saksad-dharitvena samasta-sastraih uktas tatha bhavyata eva sadbhih kintu prabhor yah priya eva tasya vande guroh sri-carandravindam „U razotkrivenim svetim spisima rečeno je da duhovnog učitelja trebamo obožavati kao Svevišnju Božansku Osobu i tu naredbu izvršavaju Gospodinovi čisti bhakte. Duhovni je učitelj Gospodinov najpovjerljiviji sluga. Zato ponizno odajemo poštovanje lotosolikim stopalima našega duhovnog učitelja." 83

Gospodo, u ime članova bombajskog ogranka Gaudiya Matha, dopustite mi da vam svima poželim dobrodošlicu, jer ste nam se večeras ljubazno pridružili u skupnom odavanju poštovanja lotosolikim stopalima učitelja svijeta, Acaryadeve, osnivača ove Gaudiya misije i predsjedavajućeg acarye Šri Šri Višva-vaišnava Raja-sabhe – moga vječnog božanskog učitelja Paramahamse Parivrajakacarye Šri Šrimad Bhaktisiddhante Sarasvatija Gosvamija Maharadže. Prije šezdeset dvije godine, na ovaj povoljan dan, Acaryadeva se pojavio na poziv Thakure Bhaktivinode u Šriksetri Jagannatha-dhami u Puriju. Gospodo, odavanje poštovanja Acaryadevi, kao što je večerašnje, nije izraz sektaštva, jer kad govorimo o osnovnom načelu gurudeve, ili acaryadeve, govorimo o načelu od univerzalnog značaja. Nema ni govora o razlikovanju izmeñu moga gurua, vašega gurua ili gurua neke druge osobe. Postoji samo jedan guru, koji se pojavljuje u bezbroj oblika kako bi poučio vas, mene i sve ostale. Iz vjerodostojnih spisa saznajemo da guru, acaryadeva, prenosi poruku apsolutnog svijeta, transcendentalnog prebivališta Apsolutne Osobe, u kojem sve, bez razlike, služi Apsolutnu Istinu. Toliko smo puta čuli izreku mahajano yena gatah sa panthah („kroči putem kojim je prošao prethodni acarya"), ali gotovo nikada nismo pokušali shvatiti pravi smisao ove šloke. Ako pomno proučimo ovu izreku, shvatit ćemo da je mahajana jedan i da je kraljevski put u transcendentalni svijet jedan. U Mundaka Upanišadi je rečeno: tad-vijnanartham sa gurum evabhigacchet samit-panih srotriyam brahma-nistham „Da bi naučila transcendentalni nauk, osoba mora prići vjerodostojnu duhovnom učitelju u učeničkom naslijeñu, koji je utemeljen u Apsolutnoj Istini." Tako nam ovaj stih nalaže da priñemo guruu kako bismo primili transcendentalno znanje. Ako je Apsolutna Istina 84

jedna, u čemu se, po našem mišljenju, svi slažu, ne mogu postojati dva gurua. Acaryadeva zbog kojeg smo se večeras okupili, kako bismo mu ponizno ukazali počast, nije guru sektaške ustanove, niti jedan od brojnih izlagača istine koji zastupaju različita mišljenja. Naprotiv, on je Jagad-guru, guru svih nas. Jedina je razlika u tome što mu se jedni pokoravaju svim srcem, dok mu se drugi ne pokoravaju neposredno. U Šrimad-Bhagavatamu (11. 17.27) rečeno je: acaryam mam vijaniyan navamanyeta karhicit na martya-buddhyasuyeta sarva-devamayo guruh „Blaženi Gospodin reče: 'Osoba treba znati da je duhovni učitelj jednako dobar kao Ja. Nitko ne bi trebao zavidjeti duhovnom učitelju niti ga smatrati običnim čovjekom, jer je duhovni učitelj predstavnik svih polubogova."' To znači da se acarya ne razlikuje od samog Boga. On nema nikakve veze sa svjetovnim zbivanjima. Ne dolazi ovdje da bi se umiješao u aktivnosti zadovoljavanja privremenih potreba, već da bi izbavio pale, uvjetovane duše, duše ili bića koja su došla u materijalni svijet kako bi uživala u djelatnostima uma i pet organa osjetilnog opažanja. Pojavljuje se pred nama da bi nam razotkrio svjetlo Veda i blagoslovio nas potpunom slobodom, za kojom bismo trebali čeznuti na svakom koraku svoga životnog puta. Bog je na početku izložio transcendentalno znanje Veda Brahmi, stvoritelju ovog svemira. Brahma je prenio znanje Naradi, Narada Vyasadevi, a Vyasadeva Madhvi. Tako se u učeničkom naslijeñu transcendentalno znanje prenosilo ovim procesom s učitelja na učenika, sve dok nije stiglo do Gospodina Gaurange, Šri Krišne Caitanye, koji se predstavljao kao učenik i sljedbenik Šri lšvare Purija. Sadašnji je Acaryadeva predstavnik učeničkog naslijeña u desetom pokoljenju od Šri Rupe Gosvamija, izvornog predstavnika Gospodina Caitanye, koji je propovijedao ovu 85

transcendentalnu tradiciju u njezinoj punoći. Znanje koje primamo od našega Gurudeve ne razlikuje se od znanja koje su izložili sam Bog i niz acarya u Brahminom učeničkom naslijeñu. Slavimo ovaj povoljan dan kao Šri Vyasa-pujatithi, jer je Acarya živi predstavnik Vyasadeve, božanskog sastavljača Veda, Purana, Bhagavad-gite, Mahabharate i Šrimad-Bhagavatama. Osoba koja božanski zvuk, sabda-brahmu, tumači svojim nesavršenim osjetilnim opažanjem, ne može biti pravi duhovni učitelj, jer će bez pravilne disciplinske izobrazbe pod vodstvom vjerodostojna acarye sigurno odstupiti od Vyasadevinog mišljenja (kao što to čine mayavadiji). Šrila Vyasadeva je izvorni autoritet vedskoga razotkrivenog znanja i zato se takav beznačajan tumač ne može prihvatiti kao guru ili acdrya, bez obzira na svoje materijalno znanje. U Padma Purani rečeno je: sampradaya-vihina ye mantras te nisphala matah „Bez prihvaćanja inicijacije od vjerodostojna duhovnog učitelja u učeničkom naslijeñu, primljena mantra nema učinka." S druge strane, osoba koja je primila transcendentalno znanje slušajući vjerodostojna učitelja u učeničkom naslijeñu i koja iskreno poštuje pravog acaryu, mora se prosvijetliti razotkrivenim znanjem Veda. Meñutim, to znanje zauvijek ostaje nedostupno spoznajnom pristupu empiričara. U Svetasvatara Upanišadi (6.23) rečeno je: yasya deve para bhaktir yatha deve tatha gurau tasyaite kathita hy arthah prakasante mahatmanah „Samo velikim dušama koje imaju bezuvjetnu vjeru u Gospodina i duhovnog učitelja samim tim se razotkriva sav smisao vedskog znanja." Gospodo, naše je znanje tako 86

siromašno, naša osjetila tako nesavršena, a naši izvori tako ograničeni da ne možemo steći čak ni najmanje znanje o apsolutnom carstvu bez predavanja lotosolikim stopalima Šri Vyasadeve ili njegova vjerodostojnog predstavnika. Svakog nas trena obmanjuje znanje koje se temelji na našem izravnom opažanju. Sve je to tvorevina, izmišljotina uma, koji nas uvijek vara, mijenjajući se i trepereći. Našim krivim, ograničenim postupkom opažanja i eksperimentiranja ne možemo ništa saznati o transcendentalnom carstvu. Ali svi mi možemo željno slušati transcendentalni zvuk koji iz tog svijeta u ovaj prenosi neokaljani medij – Šri Gurudeva ili Šri Vyasadeva. Zato se, gospodo, danas trebamo predati stopalima predstavnika Šri Vyasadeve kako bismo riješili sve naše nesuglasice uzrokovane našim nepokornim stavom. U Šri Giti (4.34) rečeno je: tad viddhi pranipatena pariprasnena sevaya upadeksyanti te jnanam jnaninas tattva-darsinah „Pokušaj saznati istinu prilazeći duhovnom učitelju. Ponizno mu postavljaj pitanja i služi ga. Samospoznate ti duše mogu prenijeti znanje, jer su vidjele istinu." Da bismo primili transcendentalno znanje, moramo se potpuno predati pravom acaryi u duhu gorljiva raspitivanja i služenja. Samo služenjem Apsoluta pod vodstvom acarye možemo usvojiti transcendentalno znanje. Današnji susret na kojem nudimo naše skromne službe i izraze poštovanja stopalima Acaryadeve omogućit će nam da budemo blagoslovljeni sposobnošću usvajanja transcendentalnog znanja, koje on tako ljubazno prenosi svima bez razlike. Gospodo, svi smo mi, manje-više, ponosni na našu prošlu indijsku civilizaciju, ali ne znamo pravu prirodu te civilizacije. Ne možemo biti ponosni na našu prošlu materijalnu civilizaciju, koja je danas tisuću puta naprednija nego u ranijim dobima. Kaže se da prolazimo kroz doba tame, Kaliyugu, ali što je ta tama? Tama ne može biti uzrokovana 87

nazadnošću u materijalnom znanju, jer ga danas imamo više nego ranije. Ako ne mi sami, onda naši susjedi imaju ga u izobilju. Zato moramo zaključiti da tama sadašnjeg doba nije uzrokovana nedostatkom materijalnog napretka, već gubitkom ključa za naš duhovni napredak, koji je osnovna potreba ljudskog života i mjerilo ljudske civilizacije najviše vrste. Bacanje bombi iz aviona nije nikakav napredak civilizacije u odnosu na primitivni, neuljuñeni običaj bacanja velikoga kamenja s vrhova brda na glave neprijatelja. Usavršavanje umijeća ubijanja naših susjeda puškom i otrovnim plinovima zacijelo nije napredak u odnosu na primitivni barbarizam, koji se ponosio umijećem ubijanja lukovima i strijelama. Niti se razvitak osjećaja bolesne sebičnosti pokazuje boljim od intelektualnog animalizma. Prava ljudska civilizacija razlikuje se od svih tih stanja i zato u Katha Upanišadi (1.3.14) nalazimo nedvosmislen poziv: uttisthata jagrata prapya varan nibodhata ksurasya dhara nisita duratyaya durgam pathas tat kavayo vadanti „Molim vas, probudite se i pokušajte shvatiti blagodat koju sada imate u ljudskom obliku života. Put duhovne spoznaje veoma je težak; oštar je kao brid oštrice. To je mišljenje učenih transcendentalista." Tako su mudraci Indije, dok su se drugi još uvijek nalazili u maternici povijesnog zaborava, razvili drugačiju vrstu civilizacije, koja im je omogućila spoznaju vlastite osobnosti. Otkrili su da nismo materijalna bića, već duhovni, vječni, neuništivi sluge Apsoluta. Ali mi smo, protivno vlastitom uvjerenju, izabrali potpuno poistovjećivanje sa sadašnjim materijalnim postojanjem. Zato su se naše patnje umnožile u skladu s neumoljivim zakonom rañanja i umiranja i njegovim popratnim bolestima i tjeskobama. Te patnje ne može ublažiti nikakva materijalna sreća, jer su materija i duh potpuno različiti elementi. To je kao kad biste vodenu životinju izvukli iz vode i stavili je na kopno, pružajući joj 88

sve užitke moguće na zemlji. Ne biste mogli osloboditi životinju samrtnih patnji sve dok je ne biste izvadili iz njoj strane životne sredine. Duh i materija potpuno su oprečni. Svi smo mi duhovna bića. Upletanjem u svjetovna zbivanja ne možemo naći savršenu sreću, koja je naše uroñeno pravo. Savršenu sreću možemo naći samo kada se vratimo u svoje prirodno stanje duhovnog postojanja. To je jasna poruka naše drevne indijske civilizacije, to je poruka Gite, to je poruka Veda i Puradna i svih pravih acarya, uključujući našega sadašnjeg Acaryadevu, u naslijeñu Gospodina Caitanye. Gospodo, ako još nismo njegovom milošću blagoslovljeni savršenim razumijevanjem uzvišene poruke našeg Acaryadeve Om Visnupada Paramahamse Parivrajakacarye Šri Šrimad Bhaktisiddhante Sarasvatija Gosvamija Maharadže, moramo priznati da smo nedvojbeno spoznali da je božanska poruka s njegovih svetih usana upravo ono što je potrebno napaćenom čovječanstvu. Svi bismo ga trebali pažljivo saslušati. Ako budemo slušali transcendentalni zvuk bez nepotrebna protivljenja, sigurno će biti milostiv prema nama. Acaryina poruka namijenjena je tome da nas vrati našem izvornom domu, Bogu. Zato mi dopustite da ponovim da ga trebamo strpljivo slušati, slijediti ga po svom uvjerenju i odavati poštovanje njegovim lotosolikim stopalima, jer nas oslobaña naše bezuzročne bezvoljnosti da služimo Apsolut i sve duše. Iz Gite saznajemo da atma, duša, ne biva uništena, čak ni nakon uništenja tijela. Uvijek je ista, uvijek nova i svježa. Vatra je ne može spaliti, voda rastopiti, zrak isušiti, a mač ubiti. Uvijek je postojeća i vječna. To je potvreñeno u Šrimad-Bhagavatamu (10.84.13): yasyatma-buddhih kunape tri-dhatuke sva-dhih kalatradisu bhauma ijya-dhih yat-tirtha-buddhih salile na karhicij janesv abhijnesu sa eva go-kharah

89

„Onaj tko prihvaća ovu tjelesnu vreću načinjenu od tri elementa (žuči, sluzi i zraka) kao svoje jastvo, tko osjeća privlačnost prema bliskom odnosu sa ženom i djecom, tko svoju zemlju smatra vrijednom obožavanja, tko se kupa u vodama svetih mjesta hodočašća, ali nikada ne koristi priliku za druženje s osobama koje imaju pravo znanje, nije bolji od magarca ili krave." Nažalost, u današnje vrijeme svi smo postali budale zanemarivši svoju pravu udobnost i poistovjetivši se s materijalnim kavezom. Usredotočili smo svu svoju energiju na besmisleno održavanje materijalnog kaveza radi njega samoga, potpuno zanemarivši zarobljenu dušu u njemu. Kavez je namijenjen propasti ptice; ptica nije stvorena za dobro kaveza. Zato dobro razmislimo o tome. Sve naše djelatnosti sada su usmjerene ka održavanju kaveza. U najboljem slučaju, pokušavamo nahraniti um umjetnošću i književnošću, ali ne znamo da je i ovaj um materijalan, u suptilnom obliku. To je rečeno u Giti (7.4): bhumir apo 'nalo vayuh kham mano buddhir eva ca ahankara itiyam me bhinna prakrtir astadha „Zemlja, voda, vatra, zrak, eter, um, inteligencija i lažni ego Moje su odvojene materijalne energije." Nismo učinili gotovo nikakav napor da nahranimo dušu, koja se razlikuje od tijela i uma. Zato vršimo samoubojstvo u pravom smislu te riječi. Poruka Acaryadeve upozorava nas da prestanemo s takvim pogrešnim djelovanjem. Stoga odajmo poštovanje njegovim lotosolikim stopalima zbog neokaljane ljubaznosti i milosti koju nam je podario. Gospodo, nemojte ni na trenutak pomisliti da moj Gurudeva želi potpuno spriječiti razvoj suvremene civilizacije. To je nemoguće. Ali naučimo od njega umijeće izvlačenja najveće dobrobiti iz loše sklopljena posla i shvatimo važnost ovog ljudskog života, pogodnog za najviši razvoj istinske svjesnosti. Ne bismo smjeli propustiti da na 90

najbolji način iskoristimo ovaj rijetki ljudski život. U ŠrimadBhagavatamu (11.9.29) rečeno je: labdhva sudurlabham idam bahu-sambhavante manusyam arthadam anityam apiha dhirah turnam yateta na pated anu mrtyu yavan nihsreyasaya visayah khalu sarvatah syat „Ljudski se oblik života dostiže nakon mnogo, mnogo roñenja i može pružiti najvišu dobrobit, iako nije trajan. Zato razborit i inteligentan čovjek treba odmah pokušati ispuniti svoju misiju i steći najveću dobrobit u životu prije nego što doñe smrt. Treba izbjegavati udovoljavanje osjetilima, koje je dostupno u svim okolnostima." Nemojmo zloupotrijebiti ovaj ljudski život u uzaludnoj potrazi za materijalnim užicima, ili, drugim riječima, za jedenjem, spavanjem, strahovanjem i osjetilnim djelatnostima. Poruku Acaryadeve izražavaju riječi Šri Rupe Gosvamija (Bhakti-rasamrta-sindhu 1.2.255-256): anasaktasya visayan yatharham upayunjatah nirbandhah krsna-sambandhe yuktam vairagyam ucyate prapancikataya buddhya hari-sambandhi-vastunah mumuksubhih parityago vairagyam phalgu kathyate „Osoba je potpuno utemeljena u odvojenom redu života ako živi u skladu sa svjesnošću Krišne. Ne smije biti vezana za udovoljavanje osjetilima i treba prihvatiti samo ono što je prijeko potrebno za održavanje tijela. S druge strane, onaj tko se odriče stvari koje se mogu upotrijebiti za služenje Krišne, pod izgovorom da su takve stvari materijalne, nije potpuno odvojen." 91

Smisao ovih šloka možemo spoznati jedino potpunim razvijanjem razuma, a ne životinjskih nagona. Sjedeći do stopala Acaryadeve, pokušajmo shvatiti iz ovog transcendentalnog izvora znanja što smo mi, što je ovaj svemir, što je Bog i kakav odnos imamo s Njim. Poruka Gospodina Caitanye poruka je živog svijeta namijenjena živim bićima. Gospodin Caitanya nije se trudio unaprijediti ovaj smrtni svijet, koji se prikladno naziva Martyaloka, svijet u kojem je svima suñeno da umru. Pojavio se pred nama prije četiri stotine pedeset godina kako bi nam rekao nešto o transcendentalnom svemiru u kojem je sve vječno i namijenjeno služenju Apsoluta. Ali u posljednje vrijeme neke bezobzirne osobe pogrešno predstavljaju Gospodina Caitanyu i Gospodinovu najuzvišeniju filozofiju pogrešno tumače kao kult najnižih slojeva društva. Drago nam je što večeras možemo objaviti da nas je naš Acaryadeva svojom uobičajenom ljubaznošću spasio od ove užasne vrste degradacije. Zato sa svom poniznošću odajemo poštovanje njegovim lotosolikim stopalima. Gospodo, u današnje vrijeme manija je kulturnog (ili nekulturnog) društva da Svevišnjem Gospodinu pripisuje samo bezlična obilježja i obezvrjeñuje Ga tvrdeći da nema osjetila, oblik, djelatnosti, glavu, noge i užitke. To pričinja zadovoljstvo suvremenim učenjacima zbog potpunog nedostatka pravilna vodstva i istinskog uvida u duhovnu stvarnost. Svi ti empiričari misle slično: sve ono što pruža zadovoljstvo treba prisvojiti samo ljudsko društvo ili odreñeni sloj ljudi, a neosobni Bog treba samo ispunjavati njihove hirovite želje. Sretni smo da smo osloboñeni ove užasne bolesti milošću Njegove Božanske Milosti Paramahamse Parivrajakacarye Bhaktisiddhante Sarasvatija Gosvamija Maharadže. On nam je otvorio oči. On je naš vječni otac, naš vječni učitelj i naš vječni voña. Stoga odajmo poštovanje njegovim lotosolikim stopalima na ovaj povoljni dan. Gospodo, iako smo poput djece neupućeni u znanje o Transcendenciji, Njegova Božanska Milost, moj Gurudeva, zapalio je u nama malu vatru kako bi raspršio nepobjedivu 92

tamu empirijskog znanja. Sada smo tako sigurni da nas nikakvi filozofski argumenti empirijske škole ne mogu odvratiti od naše vječne ovisnosti o lotosolikim stopalima Njegove Božanske Milosti. Povrh toga, spremni smo izazvati najizobraženije učenjake mayavada škole i dokazati da samo Božanska Osoba i Njegove transcendentalne zabave u Goloki predstavljaju uzvišeni sadržaj Veda. Na to jasno ukazuje Chandogya Upanišada (8.13.1): syamac chavalam prapadye savalac chyamam prapadye „Da bih dobio milost Krišne, predajem se Njegovoj energiji (Radhi), a da bih dobio milost Njegove energije, predajem se Krišni." U Rig Vedi (1.22.20) takoñer je rečeno: tad visnoh paramam padam sada pasyanti surayah diviva caksur atatam visnor yat paramarli padam „Lotosolika stopala Gospodina Višnua vrhovni su cilj svih polubogova. Gospodinova su lotosolika stopala blistava kao sunce na nebu." Zornu istinu tako jasno objašnjenu u Giti, središnjem učenju Veda, ne razumiju, čak i ne naslućuju, najmoćniji filozofi empirijskih škola. U tome je tajna Šri Vyasa-puje. Kada meditiramo na transcendentalne zabave Apsolutnog Boga, ponosni smo što osjećamo da smo Njegovi vječni sluge i, preplavljeni radošću, od veselja plešemo. Sva slava mom božanskom učitelju, jer je neprekidnom bujicom svoje milosti potaknuo u nama takav tijek vječnog postojanja. Odajmo poštovanje njegovim lotosolikim stopalima. Gospodo, da se pred nama nije pojavio kako bi nas izbavio iz ropstva ove grube svjetovne iluzije, sigurno bismo tijekom mnogo života i stoljeća ostali u tami beznadnog zatočeništva. Da se nije pojavio pred nama, ne bismo mogli shvatiti vječnu istinu o uzvišenom učenju Gospodina 93

Caitanye. Da se nije pojavio pred nama, ne bismo mogli shvatiti značaj prve šloke Brahma-samhite: isvarah paramah krsnah sac-cid-ananda-vigrahah anadir adir govindah sarva-karana-karanam „Krišna, koji je poznat kao Govinda, Vrhovni je Bog. On posjeduje vječno, blaženo, duhovno tijelo. Podrijetlo je svega. Nema drugog izvora i prvobitni je uzrok svih uzroka." Osobno, nemam nade u bilo kakvu priliku za neposredno služenje u milijunima idućih života, ali sam uvjeren da ću jednog dana biti izbavljen iz mulja iluzije u koji sam sada tako duboko potonuo. Stoga mi dopustite da sa svom ozbiljnošću iznesem pred lotosolika stopala svog božanskog učitelja sljedeću molbu: neka ispaštam sudbinu koja mi je dodijeljena zbog mojih prošlih nedjela, ali neka budem obdaren sjećanjem da nisam ništa drugo do sićušni sluga Svemoćnog Apsolutnog Boga, što sam spoznao nepokolebljivom milošću svog božanskog učitelja. Zato mi dopustite da sa svom poniznošću odam poštovanje njegovim lotosolikim stopalima.

III. Otkrivanje korijena Besmrtni nektar Bhagavad-gite Stoljećima su najveći filozofi i spiritualisti Indije slavili Bhagavad-gitu kao samu bit vječne vedske mudrosti. U svojim Meditacijama na Bhagavad-gitu, ovdje objavljenim u obliku stihova, poznati filozof iz šestog stoljeće, Šankara, veliča Gitu i njezinog božanskog autora, Šri Krišnu. Iako je u cijelom svijetu poznat kao impersonalist, Šankara ovdje otkriva svoju predanost izvornom osobnom obliku Boga, Gospodinu Šri Krišni. Šrila Prabhupada objašnjava. 94

-1O, Bhagavad-gito, sa svojih osamnaest poglavlja obasipaš čovjeka besmrtnim nektarom mudrosti o Apsolutu. O, blagoslovljena Gito, tobom je sam Gospodin Krišna prosvijetlio Arjunu. Drevni mudrac Vyasa potom te uvrstio u Mahabharatu. O, majko puna ljubavi, uništavatelju čovjekova uzastopnog rañanja u tami ovog smrtnog svijeta, na Tebe meditiram. -2Slava tebi, o Vyasa. tvoj je razbor snažan, a tvoje oči velike poput latica rascvala lotosa. Ti si zapalio ovu svjetiljku mudrosti, napunivši je uljem Mahabharate. SMISAO S materijalističkog stajališta, Šripada Šankaracarya bio je impersonalist, ali nikada nije poricao duhovni oblik poznat kao sac-cid-ananda-vigraha, vječni sveblaženi oblik znanja koji je postojao prije stvaranja materijalnog svijeta. Govoreći o neosobnosti Vrhovnog Brahmana, ukazao je da Gospodinov sac-cid-ananda oblik ne smijemo izjednačavati s materijalnim shvaćanjem osobnosti. Na samom početku 95

svoga komentara na Gitu, tvrdi da je Narayana, Svevišnji Gospodin, transcendentalan prema materijalnoj kreaciji. Gospodin je postojao prije stvaranja kao transcendentalna osoba i nema nikakve veze s materijalnom osobnošću. Gospodin Krišna je ista Vrhovna Osoba i nema nikakve veze s materijalnim tijelom. Pojavljuje se u Svom vječnom duhovnom obliku, ali budalasti ljudi pogrešno misle da je Njegovo tijelo kao naše. Propovijedajući impersonalizam, Šankara je osobito želio poučiti budalaste osobe koje smatraju Krišnu običnim čovjekom stvorenim od materije. Da je Gitu izgovorila materijalna osoba, nitko je ne bi htio čitati, a Vyasadeva je sigurno ne bi uvrstio u povijest Mahabharate. Prema nave denim stihovima, Mahabharata je povijest starodrevnog svijeta, a Vyasadeva je pisac tog velikog epa. Bhagavad-gita je istovjetna s Krišnom. Krišna je Apsolutna Svevišnja Božanska Osoba i zato ne postoji razlika izmeñu Krišne i Njegovih riječi. Bhagavad-gita zavrjeñuje jednako obožavanje kao sam Gospodin Krišna, jer su oboje apsolutni. Osoba koja sluša Bhagavadgitu kakva jest, sluša riječi s lotosolikih usana Gospodina. Ali nesretne osobe tvrde da je Gita zastarjela za suvremena čovjeka, koji želi pronaći Boga spekulacijom ili meditacijom. -3Sva slava Tebi, o Krišna, Tebi koji si utočište Laksmi roñene iz oceana i svih koji uzimaju utočište Tvojih lotosolikih stopala. Ti si doista drvo želja za Svoga bhaktu. U jednoj ruci držiš štap za tjeranje krava, a druga Ti je podignuta – palac dodiruje vrh Tvoga kažiprsta ukazujući na božansko znanje. 96

Slava Tebi, o Svevišnji Gospodine, jer muzeš nektar Gite. SMISAO Šripada Šankaracarya jasno kaže: „Vi budale, samo obožavajte Govindu i Bhagavad-gitu, koju je izgovorio sam Narayana." Unatoč tome, budalasti ljudi vrše istraživanja kako bi pronašli Narayanu; zato su jadni i uzalud troše svoje vrijeme. Narayana nikada nije jadan niti daridra; obožavaju Ga božica sreće Laksmi i sva živa bića. Šankara naziva sebe „Brahmanom", ali priznaje da je Narayana, ili Krišna, Vrhovna Osoba transcendentalna prema materijalnoj kreaciji. Odaje poštovanje Krišni kao Vrhovnom Brahmanu, ili Parabrahmanu, jer Krišna zavrjeñuje da Ga svi obožavaju. Samo budale i Krišnini neprijatelji, koji ne mogu shvatiti što je Bhagavad-gita (iako je tumače), izjavljuju: „Ne moramo se potpuno predati osobnom Krišni, već neroñenom, nepočetnom Vječnom koji govori kroz Krišnu." Budale srljaju tamo gdje se anñeli ne usuñuju kročiti. Dok Šankara, najveći impersonalist, odaje dužno poštovanje Krišni i Njegovoj knjizi Bhagavad-giti, budale govore: „Ne trebamo se predati osobnom Krišni." Takvi neprosvijećeni ljudi ne znaju da je Krišna apsolutan i da ne postoji razlika izmeñu Njegove nutrine i vanjštine. Razlika izmeñu nutrine i vanjštine opaža se u dvostranom, materijalnom svijetu. U apsolutnom svijetu nema takve razlike, jer je u apsolutnom svijetu sve duhovno (sac-cid-ananda), a Narayana, ili Krišna, pripada apsolutnom svijetu. U apsolutnom svijetu postoji samo stvarna osobnost i nema razlike izmeñu tijela i duše. -4Upanišade su stado krava, koje muze Gospodin Krišna, sin pastira. 97

Arjuna je tele, a vrhunski nektar Gite mlijeko koje pije mudar čovjek pročišćene inteligencije. SMISAO Bez razumijevanja duhovne raznolikosti ne možemo shvatiti transcendentalne zabave Gospodina. U Brahmasamhiti je rečeno da su Krišnino ime, oblik, odlike, zabave, pratnja i parafernalija ananda-cinmaya-rasa. To znači da sve što je u transcendentalnom dodiru s Njim posjeduje istu prirodu duhovnog blaženstva, znanja i vječnosti. Za razliku od materijalnog svijeta, u kojem sve ima svoj kraj, Njegovom imenu, obliku i pratnji nema kraja. U Bhagavadgiti je rečeno da Ga samo budale ismijavaju; Šankara, najveći impersonalist, obožava Njega, Njegove krave i Njegove zabave koje je provodio kao sin Vasudeve i radost Devaki. -5O sine Vasudeve, ubojico demona Kamse i Canure, o vrhunsko blaženstvo majke Devaki, o guruu svemira, učitelju svjetova, o Krišna, Tebe slavim.

SMISAO Šankara opisuje Krišnu kao sina Vasudeve i Devaki. Želi li time reći da obožava običnog, materijalnog čovjeka? On obožava Krišnu, jer zna da su Krišnino roñenje i sve Njegove djelatnosti natprirodni. U Bhagavad-giti (4.9) rečeno je da su Krišnino roñenje i djelatnosti tajanstveni i 98

transcendentalni i zato ih samo Krišnini bhakte mogu savršeno shvatiti. Šankara nije bio takva budala da bi prihvatio Krišnu kao obična čovjeka i istodobno Mu s predanošću odao sve poštovanje, znajući Ga kao sina Devaki i Vasudeve. Prema Bhagavad-giti, samo poznavanjem Krišninog transcendentalnog roñenja i Njegovih djelatnosti osoba može dostići osloboñenje stjecanjem duhovnog oblika nalik Krišninom. Postoji pet različitih vrsta osloboñenja. Osoba koja se stapa s Krišninim duhovnim zrakama, poznatim kao neosobni sjaj Brahmana, ne razvija u potpunosti svoje duhovno tijelo. Ali onaj tko u potpunosti razvije svoje duhovno postojanje postaje pratilac Narayane, ili Krišne, u različitim duhovnim prebivalištima. Onaj tko dostigne Narayanino prebivalište razvija duhovni oblik nalik Narayaninom (četveroruki), a onaj tko dostigne Krišnino najviše duhovno prebivalište, poznato kao Goloka Vrndavana, razvija duhovni oblik s dvije ruke nalik Krišninom. Kao inkarnacija Šive, Šankara poznaje sve te nivoe duhovnog postojanja, ali ih nije razotkrio svojim sljedbenicima, u to vrijeme budističkim, jer je za njih bilo nemoguće upoznati duhovni svijet. Buddha je propovijedao da je krajnji cilj praznina. Kako su, onda, njegovi sljedbenici mogli shvatiti duhovnu raznolikost? Zato je Šankara rekao brahma satyam jagan mithya: materijalna je raznolikost nestvarna, a duhovna raznolikost stvarna. U Padma Purani Šiva priznaje da u Kali-yugi mora propovijedati filozofiju maye, iluzije, kao drugo izdanje Buddhine filozofije „ništavila". Morao je to učiniti po Gospodinovoj naredbi, zbog posebnih razloga. Meñutim, otkrio je svoje pravo mišljenje, preporučivši ljudima da obožavaju Krišnu, jer nitko ne može biti spašen samo igrom riječi i gramatičkim smicalicama. Šankara nadalje poučava: bhaja govindam bhaja govindam bhaja govindam mudha-mate samprapte sannihite kale na hi na hi raksati dukrn-karane 99

„O intelektualne budale, samo obožavajte Govindu, samo obožavajte Govindu, samo obožavajte Govindu. Vaše gramatičko znanje i igra riječima neće vas spasiti u trenutku smrti." -6Bitka na Kuruksetri je zastrašujuća rijeka koju su Pandave pobjednički prešli. Bhisma i Drona su bili njezine visoke obale, Jayadratha njezina voda, kralj Gandhara plavi vodeni ljiljan, Šalya morski pas, Krpa struja, Karna snažni valovi, Asvatthama i Vikarna strašni krokodili, a Duryodhana sam vir – ali Ti, o Krišna, bio si splavar! -7Neka besprijekorni lotos Mahabharate koji raste na vodama Vyasinih riječi i koji širi neodoljivo slatki miris Bhagavad-gite čije su rascvjetane latice, priče o junacima, potpuno otvorene govorom o Gospodinu Hariju, koji uništava grijehe Kali-yuge, na čijem dnevnom svjetlu duše željne nektara kao mnoštvo pčela radosno se roje – neka nam taj lotos Mahabharate daruje najveću dobrobit. -8100

Slava Gospodinu Krišni, utjelovljenju vrhunskog blaženstva, čijom milošću nijem postaje rječit a hrom prelazi planine – Njega slavim! SMISAO Budalasti sljedbenici budalastih spekulatora ne mogu shvatiti značaj slavljenja Gospodina Krišne, utjelovljenja blaženstva. Sam Šankara slavi Gospodina Krišnu kako bi neki od njegovih inteligentnih sljedbenika mogli shvatiti istinu na primjeru svog velikog učitelja, Šankare, inkarnacije Šive. Unatoč tome, brojni svojeglavi Šankarini sljedbenici odbijaju slaviti Gospodina Krišnu. Umjesto toga, zavode prostodušne osobe unoseći materijalizam u Bhagavad-gitu i zbunjuju nevine čitatelje svojim tumačenjima. Tako čitatelji nikada nemaju priliku biti blagoslovljeni slavljenjem Gospodina Krišne, uzroka svih uzroka. Onaj tko drži ljude u tami nepoznavanja nauka o Krišni, svjesnosti Krišne, iskrivljujući smisao Gite, čini najgoru uslugu čovječanstvu. -9Slava tom vrhovnom blistavom biću, koje stvoritelj Brahma, Varuna, Indra, Rudra, Marut i sva božanska bića slave himnama, čije slave opjevavaju stihovi Veda, o kome pjevaju recitatori Same i čije slave Upanišade pronose punim glasom, koje yogaji vide uma obuzetog savršenom meditacijom, i kome svi bogovi i demoni ne poznaju granica, 101

Njemu, Vrhovnom Bogu, Krišni, sva slava – Njega slavimo! Njega slavimo! Njega slavimo! SMISAO Recitiranjem devetog stiha svoje meditacije, navedenog iz Šrimad-Bhagavatama, Šankara ukazuje da Gospodina Krišnu trebaju obožavati sva živa bića, uključujući njega samoga. Materijalistima, impersonalistima, umnim spekulatorima, pobornicima filozofije „ništavila" i svim drugim kandidatima podložnim kažnjavanju materijalnim bijedama preporučuje da samo slave Gospodina Krišnu, kojega obožavaju Brahma, Šiva, Varuna, Indra i svi drugi polubogovi. Ne spominje Višnuovo ime, jer je Višnu istovjetan s Krišnom. Vede i Upanišade su namijenjene razumijevanju procesa kojim se osoba može predati Krišni. Yogiji pokušavaju vidjeti Krišnu u sebi meditacijom. Drugim riječima, Šankara poučava sve polubogove i demone koji ne znaju krajnji cilj, posebno demone i budale, da slijedeći njegove stope slave Krišnu i Njegove riječi, Bhagavad-gitu. Samo takvim djelima demoni mogu steći dobrobit, a ne zavoñenjem svojih prostodušnih sljedbenika takozvanim umnim spekulacijama i lažnim meditacijama. Šankara izravno slavi Krišnu, pokazujući tako budalama koje tragaju za svjetlom – „to je On – svjetlo, blistavo kao sunce". Ali pali demoni, nalik na sove, ne žele otvoriti oči iz straha od sunčeve svjetlosti. Te sove nikada neće otvoriti oči kako bi vidjele uzvišeno svjetlo Krišne i Njegovih riječi. Bhagavad-gite. Meñutim, tumačit će Gitu sklopljenim očima kako bi zaveli svoje nesretne čitatelje i sljedbenike. Šankara otkriva svjetlo svojim manje inteligentnim sljedbenicima i pokazuje da su Bhagavad-gita i Krišna jedini izvor svjetla. To čini kako bi poučio iskrene tragatelje za istinom da slave Gospodina Krišnu i predaju Mu se bez bojazni. To je najviše savršenstvo života i najuzvišenije učenje Šankare, velikog filozofa čija su učenja potisnula filozofiju ništavila iz Indije, zemlje znanja. Om tat sat. 102

Temelji svjesnosti Kišne Jedanaesti siječnja 1970. Los Angeles Times je u jednom članku objavio da su članovi nastavničkog zbora Kalifornijskog sveučilišta u Berkeleyu, meñu kojima je i dr. J:F: Staal, profesor filozofije i južnoazijskih jezika, odbili molbu za dodjelu kredita eksperimentalnom tečaju svjesnosti Kišne, koji je trebao voditi Hans Kary, predsjednik društva za svjesnost Kišne u Berkeleyu. Odbijajući predloženi tečaj, Saal je rekao da bhakte „provode previše vremena u pjevanju da bi razvili filozofiju“. Kad je Šrila Prabhupada, osnivač i duhovni učitelj Hare Krišna pokreta, zapazio članak, započeo je neobičnu razmjenu pisama s poznatim profesorom. Izvadak iz članka Los Angeles Timesa „Dr. J.F. Staal, profesor filozofije i južnoistočnih jezika na UC u Berkeleyu, vjeruje da je pokret svjesnosti Kišne autentična indijska religija, a njezini pristaše iskreni. Brzi porast članova društva pripisuje težnji današnje mlade generacije ka dobacivanju organiziranih odlazaka u crkvu i istodobnom traganju za ostvarivanjem vjere u misticizam. Meñutim, on ističe da su osobe koje napuštaju kršćanstvo, islam i judaizam obično izgubile vjeru u osobnoga boga tih religija i traže mističnu religiju bez apsoluta. ,Začudo, članovi društva za svjesnost Kišne prihvatili su hinduizam, iako je taj kult vrlo personalistički', rekao je Staal. ,Prihvaćaju osobnoga Boga, Krišnu, kao i kršćanstvo. Imam osjećaj da su prenijeli nešto od svog kršćanskog naslijeña u hindusku religiju.' Prema njegovome mišljenju, oni posvećuju previše vremena pjevanju da bi razvili filozofiju. Na temelju toga, on i drugi članovi nastavničkog zbora odbili su molbu za dodjelu kredita eksperimentalnom tečaju svjesnosti Krišne, koji bi 103

tijekom zimskog tromjesječja vodio Hans Kary, predsjednik društva za svjesnost Kišne u Berkelyu.“ Pismo Šrila Prabhupade Los Angeles Timesu 14. siječnja 1970. Uredništvu Los Angeles Timesa Dragi gospodine, Povodom članka objavljenog u Los Angeles Timesa u nedjelju, 11. siječnja 1970. godine, pod naslovom „Krišna mantra“, dopustite mi da objasnim da se hinduistička religija u potpunosti temelji na osobnom shvaćanju Boga, ili Višnua. Neosobno shvaćanje Boga predstavlja jedan od tri aspekta Boga i od sporednog je značaja. Apsolutna Istina izvorno je Svevišnja Gospodin, Božanska Osoba, Paramatma je lokalizirani aspekt Njegove veličine i vječnosti. Sva tri zajedno čine Potpunu Cjelinu. Izjava dr. J.F. Staala da kult Kišne predstavlja spoj kršćanstva i hinduizma, kao da je tvorevina uma, nije točna. Ako su kršćanstvo, islam i budizam personalne religije, to pozdravljamo, ali Krišnina je religija personalna od davnina, kad kršćanstvo, islam i budizam nisu ni postojali. Prema vedskom shvaćanju, religiju stvara Bog-Osoba, kao Svoje zakone. Religiju ne može stvoriti ni čovjek ni bilo tko drugi osim Boga, koji je viši od čovjeka. Religija predstavlja Božji zakon. Nažalost, svi svamiji koji su prije mene došli u ovu zemlju isticali su neosobni aspekt Boga, bez dovoljno znanja o osobnom aspektu Boga. U Bhagavad-giti je zato rečeno da samo manje inteligentne osobe smatraju da je Bog izvorno neosoban, iako poprima oblik kad se inkarnira. Meñutim, Istina je izvorno Svevišnja Božanska Osoba. Njegova potpuna ekspanzija prisutna je u svačijem srcu u Njegovom lokaliziranom aspektu, a sjaj neosobnog Brahmana transcendentalno je svjetlo i toplina koje se posvuda šire. 104

U Bhagavad-giti je jasno rečeno da je cilj vedskoga istraživanja Apsolutne Istine pronaći osobnoga Boga. Smatra se da osoba koja je zadovoljna drugim aspektima Apsolutne Istine, Paramatmom i Brahmanom, posjeduje siromašno znanje. Nedavno smo izdali našu Šri Išopanisadu, vedski spis, i u toj smo maloj knjizi podrobno razmotrili to pitanje. Što se tiče hinduističke religije, u Indiji postoje milijuni Krišninih hramova i nema ni jednog hindusa koji ne obožava Krišnu. Prema tome, ovaj pokret svjesnosti Krišne nije izmišljen. Pozivamo sve znanstvenike, filozofe, teologe i članove javnosti da shvate ovaj pokret kritičkim proučavanjem. Ako to ozbiljno učine, shvatit će uzvišeni položaj ovoga velikog pokreta. Proces pjevanja takoñer je autentičan. Gañenje koje u profesoru Staalu budi pjevanje Krišnina svetog imena jasno dokazuje da nema dovoljno znanja o ovom ovlaštenom pokretu svjesnosti Krišne. Umjesto odbijanja molbe za dodjeljivanje kredita Karyjevom tečaju, on i svi drugi učeni nastavnici s Kalifornijskog Sveučilišta u Berkeleyu trebaju strpljivo saslušati istinu o ovom vjerodostojnom pokretu, sada tako potrebnom bezbožnom društvu. (Kredit za tečaj kasnije je bio odobren.) Ovo je jedini pokret koji može spasiti zbunjenu mladu generaciju. Pozvat ću sve odgovorne voñe ove zemlje da shvate ovaj transcendentalni pokret i pruže nam sve poštene pogodnosti za širenje ovog pokreta za dobro svih članova društva. A. C. Bhaktivedanta Swami duhovni učitelj Hare Krišna pokreta

Razmjena pisama izmeñu Šnla Prabhupade i dr Staala 23. siječnja 1970. Swami A. C. Bhaktivedanta

105

Dragi Swamiji, Zahvaljujem vam na kopiji vašeg pisma Los Angeles Timesu, koje je sada objavljeno i u Daily Californianu. Mislim da ćete se složiti sa mnom da se, osim publiciteta, malo dobiva raspravljanjem o religioznim i filozofskim pitanjima kroz intervjue i pisma u novinama, ali dozvolite mi da iznesem dva kratka zapažanja. Prvo, znam da je predanost Krišni stara (iako nije stara kao Vede) i da nikada nije bila pod utjecajem kršćanstva, islama i judaizma (s tim u vezi, nikada nisam spomenuo budizam). Razlike izmeñu personalnog i impersonalnog shvaćanja relativno su nejasne, ali usvajajući ovu razliku radi jednostavnosti, izrazio sam svoje iznenañenje vidjevši da se ljudi koji su odrasli u zapadnoj kulturi s naglašenim personalnim shvaćanjem, posvećuju indijskom kultu koji čini isto. Manje me čudi kada se ljudi nezadovoljni zapadnim monoteizmom posvećuju indijskoj filozofiji koja ističe impersonalni apsolut. Drugo, nikada nisam izrazio niti osjetio gañenje prema pjevanju Krišninog imena. Ne samo da me ne iritira (kao neke ljude), već mi se i sviña. Ali nepobitna je činjenica da Bhagavad-gita (a da ne spominjemo Vede) ne zahtijeva takvo neprestano pjevanje. Gita sa bavi drugačijim temama, koje podrobno obrañujem u svojim tečajevima indijske filozofije. sa zahvalnošću, vaš, J.F. Staal, Profesor filozofije i južnoazijskih jezika *

*

*

30. siječnja 1970. J. F. Staal 106

Profesor filozofije i južnoazijskih jezika Kalifornijsko Sveučilište Berkeley, California Dragi profesore Staal, Zahvaljujem vam na ljubaznom pismu od 23. siječnja 1970. U posljednjem odlomku vašeg pisma spomenuli ste da vas ne iritira pjevanje Hare Krišna mantre (kao neke ljude), već vam se sviña. To me jako obradovalo i s pismom vam šaljem primjerak našeg časopisa Back to Godhead (broj 28) u kojem ćete naći članak o tome kako se studentima (na programu održanom na državnom sveučilištu Ohio) svidjelo pjevanje Hare Krišna mantre, iako su svi bili početnici u ovom kultu pjevanja. Ovo pjevanje pruža zadovoljstvo srcu i najbolji je način usañivanja duhovne svjesnosti, ili svjesnosti Krišne, u srca ljudi. To je najlakši proces duhovne spoznaje i preporučen je u Vedama. U Brhan-naradaya Purani jasno je rečeno da samo sveto ime Harija (Krišne) može spasiti ljude od problema materijalnog postojanja i da u ovom dobu Kali nema drugog načina, nema drugog načina, nema drugog načina. Zapadna je kultura monoteistička, ali zapadnjake zavodi impersonalna indijska spekulacija. Mladi su ljudi sa Zapada frustrirani, jer im nije pruženo dovoljno znanja o monoteizmu. Nisu zadovoljni tim procesom poučavanja i razumijevanja. Pokret svjesnosti Krišne za njih je blagodat, jer im omogućuje da shvate zapadni monoteizam pod vodstvom autoritativnog vedskog sustava. Mi ne raspravljamo samo teorijski, već učimo propisanim procesom vedskih pravila. Ali čudi me što u zadnjem odlomku svog pisma kažete: „Nepobitna je činjenica da Bhagavad-gita (a da ne spominjemo Vede) ne zahtijeva takvo neprestano pjevanje." Mislim da ste previdjeli sljedeći stih iz Bhagavad-gite, pored mnogo drugih sličnih stihova: satatam kirtayanto mam 107

yatantas ca drdha-vratah namasyantas ca mam bhaktya nitya-yukta upasate (Bhagavad-gita 9.14) Ovdje je opisano čime se bave velike duše, osloboñene iluzije, koje su savršeno spoznale Boga: satatam kartayanto mam - oni uvijek (satatam)pjevaju (kartayantah) Moje slave i – nitya-yukta upasate – uvijek obožavaju Mene (Krišnu). Tako ne znam kako možete reći „nepobitno". Ako želite navode iz Veda, mogu vam navesti mnogo. Omkara, glavna transcendentalna vibracija u Vedama, takoñer je Krišna. Pranava omkara je božanska suština Veda. Slijeñenje Veda podrazumijeva pjevanje vedskih mantri, a nijedna vedska mantra nije potpuna bez omkare. U Mandukya Upanišadi rečeno je da je omkara najpovoljnija zvučna reprezentacija Svevišnjega Gospodina. To je potvrñeno i u Atharva Vedi. Omkara je zvučna reprezentacija Svevišnjega Gospodina i zato je osnovna riječ u Vedama. U vezi s tim, Svevišnji Gospodin kaže pranavah sarva-vedesu: „Ja sam slog om u svim vedskim mantrama." (Bg. 7.8) U 15. stihu petnaestog poglavlja Bhagavad-gite Krišna kaže: „Nalazim se u svačijem srcu. Ja sam cilj proučavanja svih Veda. Sastavljač sam Vedante i poznavatelj Vede kakva jest." Svevišnji Gospodin, prisutan u svačijem srcu, opisan je i u Mundaka i Svetasvatara Upanišadi: dva suparna sayuja sakhaya... Svevišnji Gospodin i individualna duša sjede u tijelu kao dvije prijateljske ptice na drvetu. Jedna jede plodove drveta, posljedice materijalnih djelatnosti, a druga ptica, Nad-duša, promatra. Prema tome, cilj je proučavanja Vedante spoznaja Svevišnjeg Gospodina, Krišne. To je naglašeno u 13. stihu osmog poglavlja Bhagavad-gite, u kojem je rečeno da mističnim procesom yoge, vibrirajući sveti slog om, osoba na kraju dostiže Njegov vrhovni duhovni planet. U Vedantasutri, koju ste zacijelo pročitali, 22. sutra 4. adhikarane 108

četvrtog poglavlja jasno izjavljuje anavrttih sabdat: „Zvučnom se vibracijom dostiže osloboñenje." Predanim služenjem, pravilnim razumijevanjem Svevišnje Božanske Osobe, možemo otići u Njegovo prebivalište i nikada se više ne vratiti u ovo materijalno stanje. Kako je to moguće? Odgovor glasi – jednostavno neprestanim pjevanjem Njegovog imena. To je prihvatio uzorni učenik, Arjuna, koji je savršeno naučio zaključak duhovne nauke od yogešvare, gospodara mističnog znanja, Krišne. Prihvativši Krišnu kao Vrhovni Brahman, Arjuna Mu se obraća riječima sthane hrsikesa... „Slušajući Tvoje ime svijet postaje radostan i tako Ti svi postaju privrženi." (Bg. 11.36) Proces pjevanja je ovdje odobren kao izravan način uspostavljanja dodira s Vrhovnom Apsolutnom Istinom, Božanskom Osobom. Pjevanjem Krišnina svetog imena, duša razvija privlačnost prema Vrhovnoj Osobi, Krišni, i vraća se kući. Bogu. U Narada-pancaratri je rečeno da su svi vedski obredi, mantre i razumijevanje sažeti u osam riječi Hare Krišna, Hare Krišna, Krišna Krišna, Hare Hare. Slično tome, u Kalisantarana Upanišadi rečeno je da je ovih šesnaest riječi, Hare Krišna, Hare Krišna, Krišna Krišna, Hare Hare/ Hare Rama, Hare Rama, Rama, Rama, Hare Hare, posebno namijenjeno suzbijanju degradirajućeg i zagañujućeg utjecaja materijalističkog doba Kali. Sve je to podrobno objašnjeno u mojoj knjizi Učenja Cospodina Caitanye. Proces pjevanja, stoga, nije samo uzvišeni proces dostizanja savršenstva života, već i ovlašteni vedski princip koji je uveo najveći vedski učenjak i bhakta, Gospodin Caitanya (kojega smatramo inkarnacijom Krišne). Mi jednostavno slijedimo Njegove ovlaštene stope. Polje djelovanja pokreta svjesnosti Krišne je univerzalno. Proces ponovnog dostizanja izvornog duhovnog položaja vječnog života, punog blaženstva i znanja, ne predstavlja apstraktno, suhoparno teoretiziranje. Duhovni život nije opisan u Vedama kao teorijski, suhoparan ili impersonalan. Vede teže samo za razvijanjem čiste ljubavi prema Bogu i 109

taj se harmonični zaključak spoznaje svjesnošću Krišne ili pjevanjem Hare Krišna mantre. Budući da je cilj duhovne spoznaje jedan, ljubav prema Bogu, Vede predstavljaju jednu, sveobuhvatnu cjelinu u pogledu transcendentalnog razumijevanja. Samo nepotpuna gledišta različitih grupa, odvojenih od vjerodostojnih vedskih učeničkih naslijeña, čine Bhagavad-gitu odvojenom. Ono što miri i usklañuje sve prividno različite izjave Veda suština je Veda, ili svjesnost Krišne (ljubav prema Bogu). Još jednom vam zahvaljujem, Vaš A.C. Bhaktivedanta Swami *

*

*

8. veljače 1970. Swami A. C. Bhaktivedanta Dragi Swamiji, Zahvaljujem na vašem dugom i zanimljivom pismu od 30. siječnja, zajedno s posljednjim brojem Back to Godheada. Do sada sam vodio nekoliko razgovora s članovima vašeg društva, ali s moga stajališta oni nisu bili posve zadovoljavajući. Sada imam vaše mnogo autoritativnije pismo, te razgovor prelazi na višu razinu. Ipak, bojim se da me niste uvjerili kako svi spisi koje navodite propisuju samo pjevanje Krišninog imena. Dopustite mi da ukažem samo na najvažnije. U Bhagavad-giti (9.14) kirtayantah ne mora značiti pjevanje Krišninog imena, već može značiti i slavljenje, recitiranje i pričanje i odnosi se na pjesme, himne, opise ili razgovore. Komentatori tako shvaćaju tu riječ. Šankara u 110

svom komentaru ponavlja riječ, ali Anandagiri u svojoj vyakhyi ubraja kirtanu u vedanta-sravanam pranava-japas ca, „slušanje Vedante i tiho izgovaranje sloga om" (Krišna se poistovjećuje s vedskim slogom om u Bhagavad-giti, koja je smrti i u kojoj se Krišna poistovjećuje s mnogo drugih stvari, ali ne i u Vedama, koje su sruti). Drugi komentator, Hanuman, u svojoj Paisaca-bhasyi izjavljuje da kirtayantah znači bhasmanah „pričanje". Još je važnije od točnog značenja ove riječi da čitav stih ne zahtijeva da svatko vrši kirtanu, već samo kaže da neke velike duše to čine. To jasno pokazuje sljedeći stih, koji kaže anye „drugi" jnana-yajnena... yajanto mam, „obožavaju Me... znanjem". Bhagavad-gita je širokogrudna i trpeljiva prema različitim religijskim pristupima, iako ističe jedan aspekt iznad svih drugih (sarva-phala-tyaga).* Napokon, u posljednjoj sutri Vedanta-sutre, anavrttih sabdat... šabda se odnosi na spis ili na objavu Veda, što se jasno može zaključiti iz konteksta i iz komentara. Šankara navodi brojne stihove (koji se završavaju s ity adisahdebhyah, „u skladu s ovim sabdama") kako bi to podržao, odnosno kako bi podržao izjavu da „prema spisima nema povratka". On takoñer ukazuje na sabdu u ovoj sutri riječima mantrartha-vadadi..., „mantre, opisi". Vacaspati Misra u Bhamati to podržava i razjašnjava, dodajući da je oprečno gledište sruti-smrti-virodhah, „u sukobu sa smrti i sruti". Još jednom vam zahvaljujem na vašoj ljubaznoj pažnji. J. F. Staal vaš *sarva-phala-tyaga znači „odricanje od svih plodova rada *

*

*

15. veljače 1970. J. F. Staal Profesor filozofije 111

i južnoazijskih jezika

Dragi dr. Staal, Jako me obradovalo vaše pismo od nedjelje, 8. veljače 1970. godine, koje sam pročitao s velikim zadovoljstvom. Što se tiče mog pokušaja da vas uvjerim kako svi spisi propisuju pjevanje Krišninog imena, mogu jednostavno predstaviti autoritet Gospodina Caitanye. Gospodin Caitanya je preporučio kirtaniyah sada harih [„Harija, Krišnu, treba neprestano slaviti" (Šikšaštaka 3)]. Slično tome, Madhvacarya navodi vede ramayane caiva harih sarvatra giyate [„Sve Vede i Ramayana pjevaju o Hariju"]. U Bhagavad-giti (15.15) Gospodin kaže vedais ca sarvair aham eva vedyah [„Svrha je proučavanja svih Veda spoznati Mene"]. Na taj način možemo vidjeti da svi spisi ukazuju na Vrhovnu Osobu. U Rig Vedi (1.22.20) nalazimo mantru: om tad visnoh paramam padam sada pasyanti surayah [„Polubogovi uvijek upiru pogled u to Višnuovo vrhovno prebivalište "]. Prema tome, čitav je vedski proces namijenjen razumijevanju Gospodina Višnua. Svaki sveti spis, izravno ili neizravno, opjevava slave Svevišnjega Gospodina, Višnua. Što se tiče 14. stiha devetog poglavlja Bhagavad-gite, kirtayantah zacijelo znači slavljenje, pjevanje, recitiranje i pričanje, kao što ste rekli, ali slavljenje, pjevanje ili pričanje o kome? To je sigurno Krišna. Riječ upotrijebljena u vezi s tim je mam [„Meni"]. Mi se, stoga, ne protivimo kada osoba slavi Krišnu kao Šukadeva u Šrimad-Bhagavatamu. To je takoñer kirtana. Najuzvišeniji vedski spis pravo je mjesto za takvo slavljenje Svevišnjega Gospodina, Krišne. To trebamo pravilno shvatiti iz stiha: nigama-kalpataror galitam phalam suka-mukhad amrta-drava-samyutam 112

pibata bhagavatam rasam alayam muhur aho rasika bhuvi bhavukah „O, iskusni i misaoni ljudi, kušajte Šrimad-Bhagavatam, zreli plod drveta želja vedskih spisa, koji je potekao sa usana Šri Šukadeve Gosvamija. Tako je postao još ukusniji, iako su i ranije u njegovom nektarskom soku mogli uživati svi, uključujući osloboñene duše." (Šrimad-Bhagavatam 1.1.3) Kaže se da je Maharadža Parikšit dostigao osloboñenje jednostavno slušanjem, a Šukadeva Gosvaml kazivanjem. U našem predanom služenju postoji devet različitih procesa dostizanja istog cilja, ljubavi prema Bogu, a prvi je slušanje, zvano šruti. Sljedeći je proces pjevanje, koje se naziva smriti. Mi istovremeno prihvaćamo i šruti i smriti. Šruti smatramo majkom, a smriti sestrom, jer dijete sluša majku i ponovno uči iz sestrinih opisa. Šruti i smriti su dvije paralelne linije. Šrila Rupa Gosvami je zato rekao: sruti-smrti-puranadipancaratra-vidhim vina aikantiki harer bhaktir utpatayaiva kalpate (Bhakti-rasamrta-sindhu 1.2.101) Neokaljano predano služenje nikada se ne dostiže bez štovanja šrutija, smritija, Purana i Pancaratra. Zato onaj tko očituje zanos predanosti ne obazirući se na šastre (vedske spise) jednostavno stvara uznemirenje. S druge strane, ako slijedimo samo šruti, postajemo veda-vada-rate,* koji se ne cijene mnogo u Bhagavad-giti. Zato je Bhagavad-gita, premda smriti, bit svih vedskih spisa, sarvopanisado gavah.** Ona je kao krava koja daje mlijeko, ili suštinu svih Veda i Upanišada, i svi je acarye kao takvu prihvaćaju, uključujući Šankaracaryu. Stoga ne možete poricati autoritet Bhagavad-gite na temelju činjenice da je smriti. To je gledište sruti-smrti-virodhah, „u sukobu sa smriti i šruti", kao što ste ispravno rekli. 113

*(Bg. 2.42) „Oni koji samo navode riječi spisa, ali ih ne razumiju niti ih primjenjuju." **Vidi Šankaracaryinu četvrtu meditaciju Što se tiče Anandagirijeve tvrdnje da kirtana znači vedanta-sravanam pranava-japas ca [„slušanje Vedante i tiho izgovaranje sloga om"], Krišna je sastavljač i poznavatelj Vedante. On je veda-vit i vedanta-krit. Tko može pružiti bolju priliku za vedanta-sravanu od Krišne? Što se tiče sljedećeg stiha, u kojem je spomenuto jnanayajnena... yajanto mam, predmet obožavanja je Krišna, na što ukazuje riječ mam [„Mene"]. Proces je opisan u 11. mantri Išopanišade: vidyam cavidyam ca yas tad vedobhayam saha avidyaya mrtyum tirtva vidyayamrtam asnute „Samo osoba, koja istovremeno može shvatiti proces neznanja i proces transcendentalnog znanja, može transcendirati utjecaj uzastopna rañanja i umiranja i uživati u punim blagoslovima besmrtnosti." Njegovanje vidye, transcendentalnog znanja, prijeko je potrebno ljudskom biću, jer će ga, u protivnom, njegovanje avidye, neznanja, vezati za uvjetovano postojanje na materijalnom nivou. Materijalističko postojanje predstavlja potragu za udovoljavanjem osjetilima. Ta vrsta znanja o udovoljavanju osjetilima (avidya) predstavlja unaprjeñivanje uzastopnog rañanja i umiranja. Osobe zaokupljene takvim znanjem ne mogu ništa naučiti od zakona prirode i uvijek iznova postupaju na isti način, očarani ljepotom iluzornih stvari. S druge strane, onaj tko posjeduje vidyu, stvarno znanje, potpuno poznaje proces djelovanja u neznanju i istodobno njeguje transcendentalnu znanost, slijedeći tako, bez odstupanja, put osloboñenja. 114

Osloboñenje je uživanje u punim blagoslovima besmrtnosti. Ta se besmrtnost uživa u Božjem vječnom carstvu (sambhuty-amrtam asnute), prebivalištu Svevišnje Božanske Osobe, i dostiže se obožavanjem Svevišnjega Gospodina, uzroka svih uzroka, sambhavat. Stoga, pravo znanje, vidya, predstavlja obožavanje Svevišnje Božanske Osobe, Krišne; to je jnana-yajnena, obožavanje znanjem. Ta jnana-yajnena... yajanto mam predstavlja savršenstvo znanja, kao što je rečeno u Bhagavad-giti (7.19): bahunam janmanam ante jnanavan mam prapadyate vasudevah sarvam iti sa mahatma sudurlabhah „Nakon mnogo roñenja i smrti, onaj tko ima pravo znanje predaje se Meni [Krišni], znajući da sam uzrok svih uzroka i sve što postoji. Takva velika duša vrlo je rijetka." Ako netko još nije došao do ovog zaključka znanja i bavi se samo suhoparnom spekulacijom bez Krišne, njegov teški spekulativni rad može se usporediti s mlaćenjem prazne slame. Žito i slama izgledaju vrlo slično. Onaj tko zna kako se vadi zrno iz žita je mudar, ali onaj tko mlati praznu slamu, misleći da će dobiti neki rezultat, samo trati vrijeme. Slično tome, ako osoba, proučavajući Vede, ne pronañe cilj Veda, Krišnu, samo trati svoje dragocjeno vrijeme. Stoga, njegovanje znanja za obožavanje Krišne dostiže vrhunac nakon mnogo, mnogo roñenja i smrti, kad osoba postane istinski mudra. Tada se predaje Krišni, spoznajući naposljetku da je Krišna uzrok svih uzroka i sve što postoji. Takva je velika duša veoma rijetka. Oni koji su Krišni predali život i dušu rijetke su sudurlabha mahatme. Nisu obične mahatme. Milošću Gospodina Caitanye to najviše savršenstvo života besplatno se dijeli. Učinak je takoñer veoma ohrabrujući. Kako bi, inače, mladići i djevojke bez naslijeña vedske kulture mogli brzo dostići položaj rijetkih mahatmi jednostavno vibriranjem ovog transcendentalnog zvuka, 115

Hare Krišna? Zahvaljujući ovom pjevanju, većina njih (oni koji su veoma iskreni) postojano predano služi i ne pada na nivo četiri načela materijalnoga grešnog života - (1) jedenja mesa, (2) nedopuštena seksa, (3) uzimanja opojnih sredstava, uključujući kavu, čaj i duhan i (4) kockanja. Posljednja sutra Vedanta sutre glasi anavrttih sabdat [„Zvučnom vibracijom dostiže se osloboñenje"]. Moramo učiti na temelju rezultata (phalena pariciyate). Našim učenicima nalažemo da tako djeluju i oni ne padaju. Ostaju na nivou čistoga duhovnog života bez želje za njegovanjem spomenutih načela avidye, ili udovoljavanja osjetilima, i to dokazuje da su pravilno shvatili Vede. Ne vraćaju se materijalnom nivou, jer kušaju nektarski plod ljubavi prema Bogu. Sarva-phala-tyaga [„odricanje od svih plodova rada"] sam Gospodin objašnjava u Bhagavad-giti riječima sarvadharman parityajya mam ekam saranam vraja: „Ostavi sve i predaj se Meni (Krišni)." Hare Krišna mantra znači: „O, Krišnina Vrhovna Energijo, o, Gospodine Krišna, molim Vas, dopustite mi da Vas vječno služim." Mi smo ostavili sve i jednostavno služimo Gospodina. Činimo samo ono što nam Krišna naloži. Odrekli smo se svih rezultata karme, jnane i yoge i to je nivo čistoga predanog služenja, bhaktir uttama. vaš A.C Bhaktivedanta Swami *

*

*

25. veljače 1970. Swami A. C. Bhaktivedanta Osnivač-Acarya Meñunarodnog društva za svjesnost Kišne Dragi Swamiji, 116

Zahvaljujem na vašem veoma zanimljivom pismu s prilogom od 15. veljače 1970. Bojim se da na svaki vaš navod kojim želite pokazati da je potrebno samo pjevati Krišnino ime mogu navesti drugi stih koji zahtijeva nešto drugo, dodajući yadi sloko 'pi pramanam, ayam api slokah pramanam bhavitum arhati: „Ako su puki stihovi autoritativni, ovaj se stih takoñer treba smatrati autoritativnim." I to se može nastaviti bez kraja u doglednoj budućnosti, kao što Patanjali reče mahan hi sabdasya prayoga-visayah: „Golemi je prostor upotrebe riječi." vaš J. F. Staal *

*

*

3764 Watseka Avenue Los Angeles, California 90034 24. travnja 1970. Dragi dr Staal, Zahvaljujem vam na vašem ljubaznom pismu od 25. veljače 1970. Žao mi je što vam nisam mogao ranije odgovoriti, jer sam bio zauzet kupovinom novog crkvenog imanja na spomenutoj adresi. Osigurali smo veoma lijepo mjesto za hram, prostorije za predavanja, moje prostorije i prostorije za bhakte, sa svim suvremenim pogodnostima. Pozivam vas da posjetite ovo mjesto kad budete imali vremena i ako me ljubazno obavijestite dan ranije, moji će vas učenici s velikim zadovoljstvom dolično primiti. Što se tiče našeg dopisivanja, navoñenje različitih stihova neće riješiti problem. Na sudu oba učena odvjetnika navode zakonike, ali time ne rješavaju slučaj. Slučaj rješava presudom predsjedavajući sudac. Tako nas rasprava ne 117

može dovesti do zaključka. Navodi spisa ponekad su proturječni i svaki filozof ima različito mišljenje, jer bez postavljanja različitih postavki nitko ne može postati znamenit filozof. Zato je teško doći do pravoga zaključka. Kao što sam već spomenuo, do zaključka se dolazi prihvaćanjem suda autoriteta. Mi slijedimo autoritet Gospodina Caitanye Mahaprabhua, koji se ne razlikuje od Krišne. Po Njegovom mišljenju, u skladu s vedskim spisima, u ovom je dobu pjevanje Krišninog imena jedino rješenje za sve probleme života. To nam pokazuje i praktično iskustvo. Nedavno je na dan pojave Gospodina Caitanye kroz Berkeley prolazila velika povorka naših učenika i prolaznici su zamijetili sljedeće: „Ovi ljudi nisu poput drugih koji se okupljaju da bi razbijali prozore i stvarali kaos." To je potvrdila i policija: „Članovi pokreta svjesnosti Krišne u potpunosti su surañivali s policijom i njihovi napori za održavanjem reda i mira tijekom svečanosti bili su tako uspješni da je bilo potrebno samo minimalno upletanje policije." Slično tome, u Detroitu je održan veliki marš mira i naši su ljudi u mnoštvu bili ocijenjeni kao „anñeli". Stoga je ovaj pokret svjesnosti Krišne u sadašnjem trenutku potreban kao lijek za sve probleme u ljudskom društvu. Drugi navodi neće se toliko cijeniti. Ljekarna može biti puna lijekova i svi mogu biti dobri, ali iskusan liječnik mora propisati lijek za odreñenog bolesnika. U ovom slučaju, ne možemo reći „i ovo je lijek i ono je lijek". Ne. Pravi je lijek onaj koji ima učinak na odreñenu osobu – phalena paraciyate. vaš A.C. Bhaktivedanta Swami Zaključna opaska Šrila Prabhupade U sudu pravde, dva odvjetnika iznose svoje argumente na temelju važećih zakonika kako bi riješili slučaj, ali sudac 118

rješava slučaj u korist jedne stranke. Kad protivnički odvjetnici iznesu svoje argumente, i jedni i drugi su zakoniti i vjerodostojni, ali presuda odlučuje koji se može primijeniti u odreñenom slučaju. Gospodin Caitanya na temelju autoriteta šastra iznosi sud da je pjevanje Gospodinovih svetih imena jedini način na koji se osoba može uzdići na transcendentalni nivo i mi se možemo uvjeriti u njegovu djelotvornost. Svaki naš učenik koji je ozbiljno prihvatio ovaj proces može biti ispitan i nepristran će sudac lako utvrditi da je učenik napredovao u svojoj transcendentalnoj spoznaji više od bilo kojeg filozofa, teologa, yogija ili karmija. Moramo prihvatiti sve što je povoljno u odreñenim okolnostima. Odbacivanje drugih metoda u odreñenoj situaciji ne znači da one nisu vjerodostojne, ali uzevši u obzir doba, vrijeme i predmet, metode se katkada odbacuju čak i ako su vjerodostojne. Sve moramo ocijeniti po praktičnim rezultatima. Takvim ispitivanjem možemo utvrditi da se neprestano pjevanje Hare Krišna maha-mantre nedvojbeno pokazalo veoma djelotvornim u ovom dobu. A.C. Bhaktivedanta Swami Svjesnost Krišne: hinduski kult ili božanska kultura? Pokušavajući smjestiti pokret svjesnosti Krišne u odgovarajuće povijesnokulturne okvire, mnogi pokret poistovjećuju s hinduizmom. Meñutim, takvo je mišljenje pogrešno. Šrila Prabhupada poriče vezu s panteizmom, politeizmom i kastinskom svjesnošću koji prožimaju suvremeni hinduizam. Premda svjesnost Krišne i suvremeni hinduizam imaju zajednički povijesni korijen – drevnu indijsku vedsku kulturu – hinduizam je zajedno s drugim religijama postao sektaška ustanova, dok je svjesnost Krišne univerzalna i nadilazi relativna, sektaška imenovanja.

119

Meñu ljudima je uvriježeno pogrešno shvaćanje da pokret svjesnosti Krišne predstavlja hindusku religiju. Ustvari, svjesnost Krišne nipošto nije vjera ili religija koja nastoji opovrgnuti druge vjere ili religije. To je kulturni pokret od suštinske važnosti za čitavo ljudsko društvo i nije ograničen ni na jednu sektašku vjeru. Poseban cilj toga kulturnog pokreta jest poučavanje ljudi ljubavi prema Bogu. Katkada Indijci u Indiji i izvan Indije misle da propovijedamo hindusku religiju, ali, ustvari, mi to ne činimo. Riječ hindu nećemo naći u Bhagavad-giti. U čitavoj vedskoj književnosti ne postoji riječ hindu. Tu su riječ uveli muslimani iz pokrajina koje graniče s Indijom, kao što su Afganistan, Baluchistan i Iran. Rijeka Sindhu, koja omeñuje sjeverozapadne pokrajine Indije, predstavlja granicu i pošto tamošnji muslimani nisu mogli pravilno izgovoriti riječ Sindhu, nazvali su rijeku Hindu, a stanovnike te oblasti hindusima. U Indiji se, prema vedskoj terminologiji, Europljani nazivaju mlecchama ili yavanama. Slično tome, hindu je ime koje su dali muslimani. Prava kultura Indije opisana je u Bhagavad-giti, u kojoj je rečeno da prema različitim odlikama, gunama, prirode postoje različite vrste ljudi, koji se obično svrstavaju u četiri društvena staleža i četiri duhovna reda. Taj sustav društvene i duhovne podjele poznat je kao varnasramadharma. Četiri varne, društvena staleža, nazivaju se: brahmana, kšatriya, vaišya i šudra. Četiri ašrame, duhovna reda, nazivaju se: brahmacarya, grihastha, vanaprastha i sannyasa. Varnašrama sustav opisan je u vedskim spisima zvanim Purane. Cilj je ove institucije vedske kulture obrazovati sve ljude kako bi napredovali u znanju o Krišni, Bogu. To je cjelokupni vedski program. U razgovoru s velikim bhaktom Ramanandom Rayom, Gospodin Caitanya ga je upitao: „Što je osnovno načelo ljudskog života?" Ramananda Raya odgovorio je da ljudska civilizacija počinje s prihvaćanjem varnašrama-dharme. Prije nego što se dostigne standard varnašrama-dharme, nema ni govora o ljudskoj civilizaciji. Zato pokret svjesnosti Krišne pokušava uspostaviti ovaj pravi sustav ljudske civilizacije, 120

poznat kao svjesnost Krišne, ili daiva-varnnšrama, božanska kultura. U Indiji se danas varnašrama sustav shvaća na iskrivljen način i zato čovjek roñen u obitelji brahmane (najvišeg staleža) zahtijeva da ga drugi prihvaćaju kao brahmanu. Ali šastre (sveti spisi) ne odobravaju takav zahtjev. Nečiji predak može biti brahmana prema gotri, obiteljskom naslijeñu, ali prava se varnašrama-dharma temelji na stvarnim odlikama koje osoba posjeduje, bez obzira na roñenje ili naslijeñe. Zbog toga ne propovijedamo današnji sustav hindusa, osobito ne onih koji su pod utjecajem Šankaracarye, jer je on naučavao da je Apsolutna Istina bezlična i tako je posredno porekao postojanje Boga. Šankaracarya je imao posebnu misiju; pojavio se kako bi nakon utjecaja budizma ponovno uspostavio vedski utjecaj. Pod pokroviteljstvom cara Ašoke, budizam se prije dvije tisuće šesto godina raširio cijelom Indijom. Prema vedskim spisima, Buddha je bio Krišnina inkarnacija koja je imala posebnu moć i koja se pojavila s posebnim ciljem. Njegov sustav mišljenja, ili vjere, bio je prihvaćen diljem Indije, ali Buddha je odbacio autoritet Veda. Dok se budizam širio, vedska je kultura bila zaustavljena i u Indiji i na drugim mjestima. Kako je Šankaracaryin jedini cilj bio otjerati Buddhin sustav filozofije, uveo je sustav zvan Mayavada. Strogo govoreći, mayavada filozofija je ateizam, jer je to proces u kojem osoba zamišlja da Bog postoji. Ovaj filozofski sustav postoji od davnina. Današnji indijski sustav religije ili kulture temelji se na mayavada filozofiji Šankaracarye, koja predstavlja kompromis s budističkom filozofijom. Prema mayavada filozofiji, Bog ustvari ne postoji; ako postoji, onda je bezličan i sveprožimajući i zato se može zamisliti u bilo kojem obliku. Ovaj zaključak nije u skladu s vedskim spisima. Ti spisi imenuju brojne polubogove koji se obožavaju s različitim ciljevima, ali u svakom slučaju, Svevišnji Gospodin, Božanska Osoba, Višnu, prihvaća se kao vrhovni upravitelj. To je prava vedska kultura. 121

Filozofija svjesnosti Krišne ne poriče postojanje Boga i polubogova, ali mayavada filozofija poriče oboje. Ona tvrdi da ne postoje ni Bog ni polubogovi. Za mayavadije, sve je u biti ništavilo. Kažu da možemo zamisliti bilo koji autoritetVišnua, Durgu, Šivu ili boga Sunca – jer se ti polubogovi obično obožavaju u društvu, ali mayavada filozofija ne prihvaća njihovo postojanje. Budući da ne možemo usredotočiti um na bezlični Brahman, mayavadiji izjavljuju da možemo zamisliti bilo koji od ovih oblika. To je novi sustav, zvan pancopasana. Uveo ga je Šankaracarya, ali Bhagavad-gita ne naučava takva učenja, koja stoga nisu autoritativna. Bhagavad-gita prihvaća postojanje polubogova. Polubogovi su opisani u Vedama i nitko ne može poreći njihovo postojanje, ali ne bismo ih trebali shvatiti i obožavati na Šankaracaryin način. Obožavanje polubogova jasno se odbacuje u Bhagavad-giti (7.20): kamais tais tair hrta-jnanah prapadyante 'nya-devatah tam tam niyamam asthaya prakrtya niyatah svaya „Oni koji su zbog materijalnih želja izgubili razum predaju se polubogovima i u skladu sa svojom prirodom slijede odreñena pravila i propise obožavanja." Nadalje, u Bhagavad-giti (2.44) Gospodin Krišna kaže: bhogaiavarya-prasaktanam tayapahrta-cetasam vyavasayatmika buddhih samadhau na vidhiyate „U umovima onih koji su previše vezani za osjetilno uživanje i materijalno obilje i koji su zbunjeni takvim stvarima, ne raña se čvrsta odlučnost da predano služe Svevišnjega Gospodina." Sljedbenici raznih polubogova opisani su kao 122

hrta-jnanah, što znači „oni koji su izgubili razum". To je podrobnije objašnjeno u Bhagavad-giti (7.23): antavat tu phalam tesam tad bhavaty alpa-medhasam devan deva-yajo yanti mad-bhakta yanti mam api „Ljudi male inteligencije obožavaju polubogove a plodovi koje stječu ograničeni su i privremeni. Obožavatelji polubogova odlaze na planete polubogova, a Moji bhakte na kraju dostižu Moje vrhovno prebivalište." Nagrade koje daju polubogovi prolazne su, jer je svaka materijalna pogodnost povezana s prolaznim tijelom. Sve materijalne pogodnosti koje dobivamo, bilo suvremenim znanstvenim metodama bilo blagoslovima polubogova, bit će okončane s tijelom, ali duhovni napredak nikada neće biti okončan. Ljudi ne bi trebali misliti da propovijedamo sektašku religiju. Ne. Mi jednostavno propovijedamo kako voljeti Boga. Postoji mnogo teorija o postojanju Boga. Ateist, na primjer, nikada neće vjerovati u Boga. Ateisti kao profesor Jacques Monod, dobitnik Nobelove nagrade, izjavljuju kako je sve slučaj (teorija koju su već davno postavili ateistički filozofi lndije kao što je Carvaka). Druge filozofije, poput karma-mimamse, smatraju da osoba treba obavljati svoj posao lijepo i pošteno i rezultat će sam doći, bez potrebe za obraćanjem Bogu. Kao svjedočanstvo, pobornici takvih teorija navode primjer lijeka, koji liječi zaraznu bolest, ako ga bolesnik uzme. Meñutim, mi podsjećamo da i uz najbolji lijek ljudi ponekad umiru. Rezultati nisu uvijek predvidivi. Stoga postoji viši autoritet, daiva-netrena, vrhovni upravitelj. Kako, inače objasniti da sin bogatog, pobožnog čovjeka postaje hipi na ulici ili da čovjeku koji se teškim radom obogatio njegov liječnik kaže: „Od sada možeš jesti samo ječmenu sluz"? Prema teoriji karma-mimamse, zbivanja u svijetu odvijaju se bez vrhovnog nadzora Boga. Takve filozofije tvrde da se sve dogaña zbog požude (kama haitukam). Zbog požude, 123

muškarac osjeća privlačnost prema ženi i kad igrom slučaja ima s njom seksualni odnos, žena zatrudni. Iako nemaju namjeru začeti dijete, po prirodnom toku, kad se muškarac i žena sjedine, nastaje plod. Prema ateističkoj teoriji, koja je u šesnaestom poglavlju Bhagavad-gite opisana kao filozofija demona, ili asura, sve se odvija slučajno, kao posljedica prirodne privlačnosti. Ta demonska teorija podržava ideju da onaj tko želi izbjeći djecu može koristiti kontracepcijske metode. Meñutim, postoji veliki plan za sve – vedski plan. Vedski spisi propisuju kako se muškarac i žena trebaju sjediniti, kako trebaju začeti djecu i što je svrha seksualnog života. Krišna izjavljuje u Bhagavad-giti da je seks koji odobravaju vedski spisi, ili seks u skladu s vedskim pravilima i propisima, vjerodostojan i za Njega prihvatljiv. Ali slučajan seks nije prihvatljiv. Ako osoba slučajno osjeti seksualnu privlačnost i rode se djeca, ona se nazivaju varna-sankara, nepoželjno stanovništvo. Takvo ponašanje, prirodno za niže životinje, nije prihvatljivo za ljude. Za ljude postoji plan. Ne možemo prihvatiti teoriju da za ljudski život ne postoji plan ili da se sve dogaña slučajno, zbog materijalne potrebe. Šankaracaryina teorija da Bog ne postoji i da osoba može nastaviti sa svojim djelatnostima i zamišljati Boga u bilo kojem obliku kako bi održala mir i red u društvu takoñer se manje-više temelji na ovoj ideji slučaja i potrebe. Meñutim, naš je put potpuno drugačiji i temelji se na autoritetu. Krišna preporučuje božansku varnašrama-dharmu, a ne kastinski sustav kakav danas postoji. Suvremeni kastinski sustav se danas osuñuje i u Indiji, i treba biti osuñen, jer podjela ljudi prema roñenju ne predstavlja vedski ili božanski kastinski sustav. Postoji mnogo vrsta ljudi u društvu – neki su inženjeri, neki liječnici, neki kemičari, neki trgovci itd. Meñutim, pripadnost odreñenom staležu ne treba se odreñivati po roñenju, već po odlikama. Vedski spisi ne odobravaju kastinski sustav po roñenju, niti ga mi prihvaćamo. Nemamo nikakve veze s kastinskim sustavom, kojeg danas odbacuje i javnost u 124

Indiji. Naprotiv, svakome pružamo priliku da postane brahmana i tako dostigne najviši životni položaj. U današnje vrijeme nema dovoljno brahmana, duhovnih voña, i kšatriya, ljudi s vladarskim sposobnostima, a čitavim svijetom vladaju šudre, radnici. Zato u društvu vlada nesklad. Da bismo ublažili taj nesklad, posvetili smo se ovom pokretu svjesnosti Krišne. Ako ponovno uspostavimo stalež brahmana, drugi staleži društvenog blagostanja sami će slijediti, kao što, kad mozak savršeno djeluje, drugi dijelovi tijela, kao što su ruke, trbuh i noge, pravilno funkcioniraju. Krajnji je cilj ovog pokreta obrazovati ljude kako da vole Boga. Caitanya Mahaprabhu potvrñuje zaključak da je najviše savršenstvo ljudskog života naučiti voljeti Boga. Pokret svjesnosti Krišne nema nikakve veze s hinduizmom ili bilo kojim sustavom religije. Nijedan kulturni kršćanin neće se htjeti obratiti u hindusa. Slično tome, nijedan kulturni hindus neće biti spreman prihvatiti kršćansku vjeru. Takva je promjena za ljude bez odreñenog društvenog položaja. Ali svatko će htjeti shvatiti filozofiju i znanost o Bogu i ozbiljno je prihvatiti. Trebamo jasno shvatiti da pokret svjesnosti Krišne ne propovijeda takozvani hinduizam. Mi dajemo duhovnu kulturu koja može riješiti sve probleme života i zato se prihvaća diljem svijeta. IV. Razumijevanje Krišne i Krista Krišna, Kristos, Krist Godine 1974., u blizini ISKCON-ovog centra u Frankfurtu na Maini, u Njemačkoj, Šrila Prabhupdda je u pratnji nekolicine svojih učenika pošao u jutarnju šetnju s ocem Emmanuelom Jungclaussenom, benediktinskim svećenikom iz samostana Niederalteich. Primjetivši da Šrila Prabherpada nosi brojanicu za meditaciju, sličnu krunici, otac Emmanuel objasnio je da stalno izgovara molitvu: „Gospodine Isuse Kriste, budi milostiv prema nama." Ovdje je opisan njihov razgovor. 125

Šrila Prabhupada: Što znači riječ Krist? Otac Emmanuel: Krist dolazi od grčke riječi Christos, što znači „pomazani". Šrila Prabhupada: Kristos je grčka verzija riječi Krišna. Otac Emmanuel: To je veoma zanimljivo. Šrila Prabhupada: Kad se Indijci obraćaju Krišni, često kažu „Krišta". Krišta je sanskrtska riječ koja znači „privlačnost". Stoga, obraćajući se Bogu riječju „Krist", „Krišta" ili „Krišna", ukazujemo na istu, sveprivlačnu Svevišnju Božansku Osobu. Kad je Isus rekao: „Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime Tvoje", to Božje je ime bilo „Krišta" ili „Krišna". Slažete li se? Otac Emmanuel: Mislim da nam je Isus, kao Božji sin, otkrio pravo ime Boga: Krist. Boga možemo nazivati „Ocem", ali ako Ga želimo osloviti Njegovim pravim imenom, moramo reći „Krist". Šrila Prabhupada: Da. „Krist" je jedan oblik izgovaranja riječi Krišta, a „Krišta" je jedan oblik izgovaranja Božjeg imena Krišna. Isus je rekao da trebamo slaviti Božje ime, ali jučer je jedan teolog rekao da Bog nema imena – možemo Ga nazivati samo „Ocem". Sin može zvati oca „oče", ali otac ima i odreñeno ime. „Bog" je neodreñeno ime Svevišnje Božanske Osobe, čije je odreñeno ime Krišna. Možete zvati Boga „Krist", „Krišta" ili „Krišna", u suštini se obraćate istoj Svevišnjoj Božanskoj Osobi. Otac Emmanuel: Da, ako govorimo o pravom imenu Boga, onda moramo reći „Kristos". U našoj religiji, imamo trojstvo: Otac, Sin i Duh Sveti. Vjerujemo da Božje ime možemo saznati samo kad nam Ga otkrije Sin Božji. Isus Krist otkrio je ime oca i zato prihvaćamo ime Krist kao razotkriveno ime Boga. Šrila Prabhupada: Ustvari, nije važno – Krišna ili Krist – ime je isto. Važno je slijediti naredbe vedskih spisa, koji za ovo doba preporučuju pjevanje Božjeg imena. Najlakše je pjevati maha-mantru: Hare Krišna, Hare Krišna, Krišna Krišna, Hare Hare/ Hare Rama, Hare Rama, Rama Rama, Hare Hare. Rama i Krišna su Božja imena, a Hare je Božja 126

energija. Pjevajući maha-mantru, obraćamo se Bogu i Njegovoj energiji. Postoje dvije vrste energije, duhovna i materijalna. Sada se nalazimo u okovima materijalne energije. Zato se molimo Krišni da nas milostivo izbavi iz položaja služenja materijalne energije i dopusti nam da služimo duhovnu energiju. To je cijela naša filozofija. Hare Krišna znači, „O, Božja energijo, O Bože, (Krišna), molim Vas, dopustite mi da Vas služim." Mi smo po prirodi sluge. Na neki smo način počeli služiti materijalne stvari, ali kad se to služenje preobrazi u služenje duhovne energije, dostižemo savršenstvo života. Primjenjivati bhakti-yogu (služiti Boga s ljubavlju) znači osloboditi se imenovanja kao što su „hindus", „musliman", „kršćanin", ovo ili ono, i jednostavno služiti Boga. Stvorili smo kršćansku, hindusku i muslimansku religiju, ali kada doñemo do religije bez imenovanja, u kojoj ne mislimo da smo hindusi, kršćani ili muslimani, tada možemo govoriti o čistoj religiji, ili bhakti. Otac Emmanuel: Mukti? Šrila Prabhupada: Ne, bhakti. Kada govorimo o bhakti, mukti (osloboñenje od materijalnih bijeda) se podrazumijeva. Bez bhakti nema mukti, ali ako djelujemo na nivou bhakti, mukti se podrazumijeva. To saznajemo iz Bhagavad-gite (14.26): mam ca yo 'vyabhicarena bhakti-yogena sevate sa gunan samatityaitan brahma-bhuyaya kalpate „Onaj tko uvijek predano služi i ni u kakvim okolnostima ne pada odmah tanscendira gune materijalne prirode i tako dostiže razinu Brahmana." Otac Emmanuel: Je li Brahman Krišna? Šrila Prabhupada: Krišna je Parabrahman. Brahman se spoznaje u tri aspekta: kao impersonalni Brahman, kao lokalizirana Paramatma i kao personalni Brahman. Krišna je osobni, Vrhovni Brahman, jer je Bog izvorno osoba. To je potvreñeno u Šrimad-Bhagavatamu (1.2.11): 127

vadanti tat tattva-vidas tattvam yaj-jnanam advayam brahmeti paramatmeti bhagavan iti sabdyate „Učeni transcendentalisti koji su spoznali Apsolutnu Istinu nazivaju ovu nepodvojenu stvarnost Brahmanom, Paramatmom ili Bhagavanom." Aspekt Vrhovne Osobe je krajnja spoznaja Boga. On u potpunosti posjeduje šest obilja: najveću snagu, najveće bogatstvo, najveću ljepotu, najveću slavu, najveću mudrost i najveću odvojenost. Otac Emmanuel: Da, slažem se. Šrila Prabhupada: Bog je apsolutan i stoga su Njegovo ime, oblik i odlike takoñer apsolutni; ne razlikuju se od Njega. Pjevajući sveto ime Boga osoba se izravno druži s Njim. Družeći se s Bogom, stječe božanske odlike i kada se potpuno pročisti, postaje pratilac Svevišnjega Gospodina. Otac Emmanuel: Ali naše je razumijevanje Božjeg imena ograničeno. Šrila Prabhupada: Da, mi smo ograničeni, ali Bog je neograničen. Budući da je neograničen, ili apsolutan, ima bezbroj imena i svako je od njih Bog. Njegova imena možemo shvatiti razmjerno našem duhovnom razumijevanju. Otac Emmanuel: Mogu li postaviti jedno pitanje? Mi kršćani takoñer propovijedamo ljubav prema Bogu i pokušavamo spoznati ljubav prema Bogu i služiti Ga svim srcem i dušom. Kakva je razlika izmeñu vašeg i našeg pokreta? Zašto šaljete svoje učenike na Zapad da propovijedaju ljubav prema Bogu kad evanñelje Isusa Krista prenosi istu poruku? Šrila Prabhupada: Problem je u tome što kršćani ne slijede zapovijedi Boga. Slažete li se? Otac Emmanuel: Da, u velikoj mjeri ste u pravu. Šrila Prabhupada: Kakvo je, onda značenje kršćanske ljubavi prema Bogu? Ako ne slijedite Božje naredbe, gdje je onda vaša ljubav? Zato smo došli poučiti što znači voljeti Boga. Ako Ga volite, ne možete kršiti Njegove naredbe. Ako ste nepokorni, vaša ljubav nije iskrena. 128

Širom svijeta, ljudi ne vole Boga, već svoje pse. Zato je pokret svjesnosti Krišne potreban da bi poučio ljude kako mogu oživjeti svoju zaboravljenu ljubav prema Bogu. Nisu krivi samo kršćani, već i hindusi, muslimani i svi drugi. Proglašavaju se „kršćanima", „hindusima" ili „muslimanima", ali se ne pokoravaju Bogu. To je problem. Posjetitelj: Možete li reći na koji su način kršćani nepokorni? Šrila Prabhupada: Da. Kao prvo, krše zapovijed „Ne ubij" održavajući klaonice. Slažete li se da se ova zapovijed krši? Otac Emmanuel: Ja se osobno slažem. Šrila Prabhupada: Dobro. Dakle, ako kršćani žele voljeti Boga, moraju prestati ubijati životinje. Otac Emmanuel: Ali zar nije najvažnije... Šrila Prabhupada: Ako propustite nešto, činite grešku u proračunu. Bez obzira na naknadno dodavanje ili oduzimanje, greška je već u proračunu i zato će sve što slijedi takoñer biti pogrešno. Ne možemo prihvatiti samo dio spisa koji nam se sviña, odbacivši dio koji nam se ne sviña, i očekivati isti rezultat. Na primjer, kokoš nese jaja stražnjim dijelom i jede kljunom. Poljoprivrednik može misliti: „Prednji dio kokoši veoma je skup, jer ga moram hraniti. Bolje bi bilo da ga odsiječem." Ali ako glava nedostaje, neće više biti jaja, jer je tijelo mrtvo. Slično tome, ako odbacimo težak dio spisa i pokoravamo se dijelu koji nam se sviña, takvo tumačenje nam neće pomoći. Moramo prihvatiti sve naredbe spisa onakve kakve su dane, ne samo one koje nam odgovaraju. Ako ne slijedite prvu naredbu „Ne ubij", gdje je onda ljubav prema Bogu? Posjetitelj: Kršćani smatraju da se ta zapovijed odnosi na ljudska bića, a ne na životinje. Šrila Prabhupada: To bi značilo da Krist nije imao dovoljno inteligencije da upotrijebi pravu riječ: umorstvo. Ubijanje i umorstvo su dvije stvari. Umorstvo se odnosi na ljudska bića. Mislite li da Isus nije imao dovoljno inteligencije da upotrijebi pravu riječ – umorstvo – umjesto ubijanje? Ubijanje ukazuje na bilo koju vrstu ubijanja, osobito na 129

ubijanje životinja. Da je Isus mislio samo na ubijanje ljudi, upotrijebio bi riječ umorstvo. Otac Emmanuel: Ali u Starom zavjetu, zapovijed „Ne ubij" doista se odnosi na umorstvo. Kad je Isus rekao „Ne ubij", proširio je značenje ove zapovijedi objasnivši kako ljudsko biće ne samo da ne smije ubijati druga ljudska bića, već se treba ophoditi prema njima s ljubavlju. Nikad nije govorio o odnosu čovjeka s drugim živim bićima, već samo o odnosu s drugim ljudskim bićima. Kad je rekao „Ne ubij", takoñer je mislio u mentalnom i emotivnom smislu – da ne trebate uvrijediti ili povrijediti nekoga, loše se ophoditi prema njemu itd. Šrila Prabhupada: Nas se ne tiče ovaj ili onaj zavjet, već samo riječi upotrijebljene u zapovijedima. Ako želite tumačiti te riječi, to je nešto drugo. Mi prihvaćamo izravno značenje. „Ne ubij" znači da „kršćani ne smiju ubijati". Možete iznositi tumačenja kako biste nastavili sa sadašnjim načinom djelovanja, ali mi jasno shvaćamo da nema potrebe za tumačenjem. Tumačenje je potrebno kad stvari nisu jasne, ali ovdje je značenje jasno. „Ne ubij" je jasna uputa. Zašto bismo je tumačili? Otac Emmanuel: Zar jedenje biljaka takoñer nije ubijanje? Šrila Prabhupada: Prema vaišnavskoj filozofiji, čovjek ne bi trebao nepotrebno ubijati čak ni biljke. U Bhagavad-giti (9.26) Krišna kaže: patram puspam phalam toyam yo me bhaktya prayacchati tad aham bhakty-upahrtam asnami prayatatmanah „Ako Mi netko s ljubavlju i predanošću ponudi list, cvijet, plod ili vodu, prihvatit ću njegovu ponudu." Mi nudimo Krišni samo onu vrstu hrane koju On traži i potom jedemo ostatke. Kad bi nuñenje vegetarijanske hrane Krišni bilo grešno, to bi bio Krišnin grijeh, a ne naš. Ali Bog je apapaviddha, grešne posljedice ne utječu na Njega. On je kao sunce, koje je tako moćno da može pročistiti čak i urin – što je za nas 130

nemoguće. Krišna je kao kralj koji može narediti da ubojica bude obješen, ali sam ne podliježe zakonima jer je veoma moćan. Položaj onoga tko jede hranu koja je prvo ponuñena Gospodinu može se usporediti s položajem vojnika koji za vrijeme rata ubija. Kad u ratu zapovjednik izda naredbu za napad, poslušan vojnik koji ubije neprijatelja dobit će odličje, ali ako isti vojnik ubije nekoga na svoju ruku, bit će kažnjen. Slično tome, jedući prasadu (ostatke hrane ponuñene Krišni) ne činimo grijeh. To je potvrñeno u Bhagavad-giti (3.13): yajna-sistasinah santo mucyante sarva-kilbisaih bhunjate te tv agham papa ye pacanty atma-karanat „Gospodinovi su bhakte osloboñeni svih vrsta grijeha, jer jedu hranu koja je najprije ponuñena u žrtvovanju. Ostali, koji pripremaju hranu za svoje osjetilno uživanje, jedu samo grijeh." Otac Emmanuel: Krišna ne može dopustiti jedenje životinja? Šrila Prabhupada: Da. U životinjskom carstvu. Ali civilizirano ljudsko biće, religiozno ljudsko biće, nije stvoreno za ubijanje i jedenje životinja. Ako prestanete ubijati životinje i počnete pjevati sveto ime Krista, sve će biti savršeno. Nisam vas došao učiti, već zamoliti da pjevate Božje ime. Biblija to zahtijeva od vas. Zašto ne bismo surañivali i pjevali i ako imate nešto protiv pjevanja imena Krišna, pjevajte „Kristos" ili „Krišta" – nema nikakve razlike. Šri Caitanya Mahaprabhu je rekao: namnam akari bahudha nija-sarva-saktih. „Bog ima milijune imena i svako od njih posjeduje istu moć kao Bog, jer nema nikakve razlike izmeñu Boga i Njegova imena." Čak i ako prihvaćate imenovanja kao što su „hindus", „kršćanin" ili „musliman", pjevajte Božje ime iz vlastitih svetih spisa i dostići ćete duhovni nivo. Ljudski je život 131

namijenjen samospoznaji – učenju kako voljeti Boga. To je prava ljepota čovjeka. Nije važno da li smo je obavljajte! Otac Emmanuel: Slažem se. Šrila Prabhupada: [pokazujući na brojanicu za meditaciju, sastavljenu od 108 zrnaca]: Mi uvijek nosimo ovu brojanicu, kao što vi nosite krunicu. Vi pjevate, ali zašto drugi kršćani ne pjevaju? Zašto bi kao ljudska bića propustili ovu priliku? Psi i mačke ne mogu pjevati, ali mi možemo, jer imamo ljudski jezik. Pjevajući sveta imena Boga, ne možemo ništa izgubiti; naprotiv, puno dobivamo. Moji učenici neprestano pjevaju Hare Krišna. I oni bi mogli ići u kino ili se baviti raznim stvarima, ali su se odrekli svega. Ne jedu ribu, meso, ni jaja, ne uzimaju opojna sredstva, ne piju, ne puše, ne kockaju se, ne spekuliraju i ne održavaju nedopušte seksualne odnose, ali pjevaju sveto ime Boga. Ako želite surañivati s nama, otiñite u crkve i pjevajte „Krist", „Krišta" ili „Krišna". Što se tome može prigovoriti? Otac Emmanuel: Ništa. Što se mene tiče, rado bih vam se pridružio. Šrila Prabhupada: Ne, razgovaramo s vama kao s predstavnikom kršćanske crkve. Umjesto što držite crkve zatvorene, zašto ih ne date nama? Mi bismo tamo pjevali sveto ime Boga dvadeset četiri sata na dan. Na mnogo mjesta kupili smo crkve koje su bile zatvorene, jer ih nitko nije posjećivao. U Londonu sam vidio stotine crkava koje su bile zatvorene ili korištene u svjetovne svrhe. Kupili smo jednu takvu crkvu u Los Angelesu. Prodali su je, jer je nitko nije posjećivao, ali ako danas posjetite tuu crkvu, vidjet ćete tisuće ljudi. Svaka inteligentna osoba može shvatiti što je Bog za pet minuta, za to nije potrebno pet sati. Otac Emmanuel: Razumijem. Šrila Prabhupada: Ali ljudi ne razumiju. Ne žele razumjeti i to je njihova bolest. Posjetitelj: Mislim da razumijevanje Boga nije pitanje inteligencije, već poniznosti. Šrila Prabhupada: Poniznost je inteligencija. Ponizni i krotki posjeduju carstvo Božje. To je rečeno u Bibliji, zar ne? Ali prema filozofiji nitkova, svatko je Bog i danas je ta ideja 132

postala popularna. I zato, nitko nije ponizan ni krotak. Ako svatko misli da je Bog, zašto bi bio ponizan i krotak? Zato učim svoje učenike da postanu ponizni i krotki. Oni uvijek ponizno odaju poštovanje u hramu i duhovnom učitelju i na taj način napreduju. Odlike poniznosti i krotkosti brzo vode do duhovne spoznaje. U vedskim je spisima rečeno: „Onima koji imaju čvrstu vjeru u Boga i duhovnog učitelja, Božjeg predstavnika, otkriva se značenje vedskih spisa." Otac Emmanuel: Zar se to poštovanje ne treba iskazati i svima drugima? Šrila Prabhupada: Da, ali postoje dvije vrste poštovanja, posebno i obično. Šri Krišna Caitanya nas poučava da ne očekujemo od drugih počasti, već uvijek iskazujemo drugima poštovanje, čak i ako su neuljudni prema nama. Ali Bogu i Njegovim čistim bhaktama trebamo odati posebno poštovanje. Otac Emmanuel: Da, slažem se. Šrila Prabhupada: Mislim da bi kršćanski svećenici trebali surañivati s pokretom svjesnosti Krišne. Trebaju pjevati ime Krist ili Kristos i prestati opraštati klanje životinja. Taj program slijedi učenja Biblije; to nije moja filozofija. Molim vas, djelujte u skladu s tim i vidjet ćete kako će se svjetska situacija promijeniti. Otac Emmanuel: Puno vam hvala. Šrila Prabhupada: Hare Krišna.

Isus Krist je bio guru Duhovni voña Hare Krišna Krista kao „sina Božjega, gurua... našega duhovnog oštrih riječi za one koji sljedbenici...

pokreta ovdje priznaje Isusa predstavnika Boga... našega učitelja", a ipak ima nekoliko danas tvrde da su Kristovi

Šrimad-Bhagavatam izjavljuje da svaki vjerodostojan propovjednik svjesnosti Boga mora posjedovati titikšu (trpeljivost) i karunu (samilost). U karakteru Isusa Krista 133

nalazimo obje odlike. Bio je tako trpeljiv da čak ni na križu nikoga nije osuñivao. Iz samilosti se molio Bogu da oprosti onima koji su ga pokušali ubiti. (Naravno, nisu ga mogli stvarno ubiti, ali su mislili da može biti ubijen i tako su počinili veliku uvredu.) Dok su ga razapinjali, Krist se molio: „Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine." Propovjednik svjesnosti Boga prijatelj je svim živim bićima. Isus Krist je to pokazao primjerom, naučavajući „Ne ubij". Ali kršćani vole pogrešno tumačiti tu zapovijed. Smatraju da životinje nemaju dušu i zato misle da mogu slobodno ubijati milijarde nevinih životinja u klaonicama. Bilo bi veoma teško pronaći kršćanina koji strogo slijedi upute Isusa Krista, iako mnogi smatraju sebe kršćanima. Vaišnava je nesretan kad vidi patnje drugih. Zato je lsus Krist pristao da bude razapet – kako bi oslobodio druge patnje. Ali njegovi su sljedbenici tako nevjerni da su zaključili: „Neka Krist pati za nas, a mi ćemo nastaviti s grijesima." Toliko vole Krista da misle: „Dragi moj Kriste, mi smo veoma slabi. Ne možemo ostaviti svoje grešne djelatnosti. Molim te, pati za nas." Isus Krist je poučavao „Ne ubij", ali njegovi su sljedbenici sada odlučili „ipak ćemo ubijati" i otvaraju velike, suvremene, znanstvene klaonice. „Ako postoji neki grijeh, Krist će patiti za nas." To je najodvratniji zaključak. Krist može preuzeti patnje za bivše grijehe svojih poklonika, ali oni moraju, kao prvo, biti razboriti: „Zašto bih dopustio da Isus Krist pati zbog mojih grijeha? Prestat ću činiti grešna djela." Pretpostavimo da čovjek – omiljeni sin svoga oca – počini umorstvo, misleći: „Ako me snañe kazna, moj je otac može ispaštati umjesto mene." Hoće li zakon to dopustiti? Kad ubojicu uhite, a on im kaže: „Ne. Možete me osloboditi i uhititi mog oca; ja sam njegov miljenik", hoće li policijski službenici udovoljiti zahtjevu te budale? On je počinio umorstvo, ali misli da njegov otac treba ispaštati kaznu. Je li to razuman prijedlog? „Ne. Ti si počinio umorstvo; ti moraš biti obješen." Slično tome, kad počiniš grijeh, ti moraš patiti – ne Isus Krist. To je Božji zakon. 134

Isus Krist bio je velika osoba – Božji sin, predstavnik Boga. Bio je bezgrešan. Unatoč tome, bio je razapet. Želio je dati svjesnost Boga, ali su ga za uzvrat razapeli – tako su bili nezahvalni. Nisu mogli cijeniti njegovo propovijedanje, ali mi ga cijenimo i odajemo mu sve poštovanje kao predstavniku Boga. Naravno, poruka koju je Isus Krist propovijedao odgovarala je tom vremenu, mjestu i ljudima kojima se obraćao, ali on je nedvojbeno predstavnik Boga. Zato obožavamo Isusa Krista i odajemo mu poštovanje. Jednom me je u Melbourneu posjetila grupa kršćanskih svećenika. Pitali su me: „Što vi mislite o Isusu Kristu?" Rekao sam im: „On je naš guru. Propovijeda svjesnost Boga i zato je naš duhovni učitelj." Svećenici su to jako cijenili. Ustvari, svakoga tko propovijeda slave Boga moramo prihvatiti kao gurua. Isus Krist je jedna takva velika osoba. Ne bismo trebali misliti o njemu kao o običnom ljudskom biću. Spisi kažu da svatko tko smatra duhovnog učitelja običnim čovjekom ima pakleni mentalitet. Da je Isus Krist bio obični čovjek, ne bi mogao dati svjesnost Boga.

„Ne ubij" ili „ne umori" U jednom samostanu nedaleko od Pariza, u srpnju 1973. godine, Šrila Prabhupada je razgovarao s kardinalom Jeanom Danielouom: „... Biblija ne kaže samo 'ne ubijaj ljudska bića'. Ona otvoreno kaže 'ne ubijaj'... zašto onda tumačite ovu naredbu po svojoj volji?" Šrila Prabhupada: Isus Krist je rekao „ne ubijaj". Zašto onda kršćani ubijaju životinje? Kardinal Danielou: U kršćanstvu je zabranjeno ubijati, ali mi vjerujemo da postoji razlika izmeñu života ljudskog bića i života zvijeri. Život ljudskog bića je svet, jer je čovjek stvoren na Božju sliku i priliku. Zato je zabranjeno ubijati ljudska bića. 135

Šrila Prabhupada: Ali Biblija ne kaže samo „ne ubijaj ljudska bića". Ona otvoreno kaže „ne ubijaj". Kardinal Danielou: Mi vjerujemo da je samo ljudski život svet. Šrila Prabhupada: To je vaše tumačenje. Zapovijed glasi „ne ubijaj". Kardinal Danielou: Čovjek mora ubijati životinje kako bi se prehranio. Šrila Prabhupada: Ne. Čovjek može jesti žitarice, povrće, voće i mlijeko. Kardinal Danielou: Meso ne? Šrila Prabhupada: Ne. Ljudsko biće je stvoreno za vegetarijansku hranu. Tigar ne jede vaše voće. Njegova je propisana hrana životinjsko meso. Ali čovjekova je hrana povrće, voće, žitarice i mliječni proizvodi. Kako, onda, možete reći da ubijanje životinja nije grijeh? Kardinal Danielou: Mi vjerujemo da je to stvar pobude. Ako se životinja ubija kako bi se nahranili gladni, to je opravdano. Šrila Prabhupada: Ali uzmite kravu: mi pijemo njezino mlijeko. Prema tome, ona je naša majka. Slažete se? Kardinal Danielou: Da, svakako. Šrila Prabhupada: Ako je krava vaša majka, kako možete podržavati njezino ubijanje? Uzimate mlijeko od nje, a kad ostari i ne može više davati mlijeko, režete joj grlo. Je li to veoma human prijedlog? U Indiji se ljudima koji jedu meso savjetuje da ubijaju neke niže životinje, kao što su koze, svinje ili bizoni. Ali ubijanje krava najveći je grijeh. Kad propovijedamo svjesnost Krišne, molimo ljude da ne jedu nikakvo meso i moji učenici strogo slijede to načelo. Ali ako su drugi u odreñenim okolnostima prisiljeni jesti meso, onda trebaju jesti meso neke niže životinje. Nemojte ubijati krave. To je najveći grijeh. Sve dok je čovjek grešan, ne može shvatiti Boga. Glavna je dužnost ljudskog bića shvatiti i voljeti Boga, ali ako ostanete grešni, nikada nećete moći shvatiti Boga – a kamoli voljeti Ga.

136

Kardinal Danielou: Mislim da to možda nije najbitnije. Važno je voljeti Boga. Praktične zapovijedi mogu se razlikovati u različitim religijama. Šrila Prabhupada: U Bibliji Bog praktično zapovijeda da ne možete ubijati. Zato je ubijanje krava za vas grijeh. Kardinal Danielou: Bog kaže Indijcima da ubijanje nije dobro, a Židovima kaže da... Šrila Prabhupada: Ne, ne. Isus Krist je poučavao „ne ubijaj". Zašto to tumačite po svojoj volji? Kardinal Danielou: Ali Isus je dozvolio žrtvovanje Uskršnjeg janjeta. Šrila Prabhupada: Ali nikada nije održavao klaonicu. Kardinal Danielou: [Smije se.] Ne, ali je jeo meso. Šrila Prabhupada: Kad nema druge hrane, osoba može jesti meso kako ne bi umrla od gladi. To je nešto drugo. Ali najgrešnije je redovito održavati klaonice samo radi zadovoljavanja jezika. Nećete imati čak ni ljudsko društvo ako ne prekinete s tim okrutnim običajem održavanja klaonica. Premda je ponekad potrebno ubijati životinje radi preživljavanja, barem majku životinja, kravu, nikada ne bi trebalo ubiti. To je jednostavno stvar ljudske pristojnosti. U pokretu svjesnosti Krišne ne dopuštamo ubijanje bilo kakvih životinja. Krišna kaže patram puspam phalam toyam yo me bhaktya prayacchati: „Povrće, voće, mlijeko i žitarice trebate Mi ponuditi s predanošću." (Bhagavad-gita 9.26) Mi uzimamo samo ostatke Krišnine hrane (prasadam). Drveće nam nudi razno voće, ali drveće ne ubijate. Naravno, jedno je živo biće hrana za drugo živo biće, ali to ne znači da možete ubiti majku zbog hrane. Krave su nevine; daju nam mlijeko. Uzimate njihovo mlijeko, a onda ih ubijate u klaonicama. To je grešno. Učenik: Šrila Prabhupada, u kršćanstvu je dopušteno jesti meso, jer se smatra da niže vrste nemaju dušu kao ljudska bića. Šrila Prabhupada: To je ludost. Prije svega, moramo razmotriti svjedočanstva o postojanju duše u tijelu. Tada možemo vidjeti da li ljudsko biće ima dušu, a krava ne. Po kojim se odlikama krava i čovjek razlikuju? Ako utvrdimo da 137

posjeduju različite osobine, možemo reći da životinja nema dušu, ali ako vidimo da životinja i ljudsko biće posjeduju iste osobine, kako onda možete reći da životinja nema dušu? Životinja jede i vi jedete; životinja spava i vi spavate; životinja se razmnožava i vi se razmnožavate; životinja se brani i vi se branite. To su opći simptomi. U čemu je razlika? Kardinal Danielou: Mi priznajemo da životinja može predstavljati istu vrstu biološkog postojanja kao čovjek, ali nema duše. Mi vjerujemo da je duša, ljudska duša. Šrila Prabhupada: Naša Bhagavad-gita kaže sarva-yonisu: „U svim vrstama života postoji duša." Tijelo je kao odijelo. Vi nosite crnu odjeću; ja sam odjeven u narančastu. Ali ispod odjeće, vi ste ljudsko biće i ja sam ljudsko biće. Slično tome, tijela različitih vrsta života su kao različite vrste odjeće. Postoji 8.400.000 vrsta života, ili vrsta odjeće, ali u svakoj je prisutna duhovna duša, sastavni djelić Boga. Pretpostavimo da čovjek ima dva sina, koji nisu jednako vrijedni. Jedan može biti sudac Vrhovnog suda, a drugi običan radnik, ali otac tvrdi da su obojica njegovi sinovi. Ne pravi meñu njima razliku, misleći da je sin koji je sudac veoma važan, a sin koji je radnik nije. Ako sin koji je sudac kaže: „Dragi moj oče, tvoj je drugi sin beskoristan; dopusti mi da ga ubijem i pojedem", hoće li otac to dopustiti? Kardinal Danielou: Sigurno neće, ali nama je teško prihvatiti ideju da je sav život dio Božjeg života. Postoji velika razlika izmeñu ljudskog i životinjskog života. Šrila Prabhupada: To je posljedica razvoja svijesti. U ljudskom je tijelu prisutna razvijena svijest. Čak i drvo ima dušu, ali svijest drveta nije vrlo razvijena. Kad siječete drvo, ono se ne opire. Ustvari, opire se, ali vrlo malo. Znanstvenik po imenu Jagadish Chandra Bose napravio je stroj koji pokazuje da drveće i biljke mogu osjećati bol kad ih sijeku. Možemo i sami vidjeti, kad netko ubija životinju, ona pruža otpor, vrišti i proizvodi užasne zvukove. To je stvar razvoja svijesti. Ali duša postoji u svim živim bićima. Kardinal Danielou: Ali metafizički gledano, čovjekov je život svet. Ljudska bića razmišljaju na višem nivou nego životinje. 138

Šrila Prabhupada: U čemu se ogleda taj viši nivo? Životinja jede kako bi održala tijelo i vi jedete kako biste održali tijelo. Krava jede travu na polju, a ljudsko biće jede meso iz velike klaonice pune suvremenih strojeva. Ali to što imate velike strojeve i sablasne prizore, dok životinja jednostavno jede travu, ne znači da ste tako napredni da samo u vašem tijelu postoji duša, a u životinjskom ne. To je nelogično. Možemo vidjeti da su osnovne osobine iste i kod životinja i kod ljudskog bića. Kardinal Danielou: Ali samo kod ljudskih bića nalazimo metafizičku potragu za smislom života. Šrila Prabhupada: Da. Zato metafizički istražite zašto vjerujete da životinja nema duše – to je metafizika. Ako razmišljate metafizički, to je u redu, ali ako razmišljate kao životinja, kakva je korist od vašeg metafizičkog proučavanja? Metafizički znači „iznad fizičkog" ili, drugim riječima, „duhovno". U Bhagavad-giti Krišna kaže sarvayonisu kaunteya: „U svakom živom biću postoji duhovna duša." To je metafizičko razumijevanje. Sada imate izbor. Ili ćete prihvatiti Krišnina učenja kao metafizička, ili ćete prihvatiti mišljenje trećerazredne budale kao metafizičko. Što ćete prihvatiti? Kardinal Danielou: Ali zašto Bog stvara neke životinje koje jedu druge životinje? Izgleda da postoji greška u kreaciji. Šrila Prabhupada: To nije greška. Bog je veoma ljubazan. Ako želite jesti životinje, On će vam pružiti sve pogodnosti. Bog će vam dati tijelo tigra u sljedećem životu, tako da možete slobodno jesti meso. „Zašto bi održavali klaonice? Dat ću vam očnjake i kandže. Sada jedite." Takva kazna očekuje ljude koji jedu meso. Oni koji jedu životinje u sljedećem životu postaju tigrovi, vukovi, mačke i psi – da bi imali bolje pogodnosti. V. Primjena yoge u suvremenom dobu Nadsvijest 139

Ciljevi suvremenih zapadnih zanesenjaka yogom zasjenjeni su dostignućima yogija starodrevne Indije, koji su, prema povijesnim iskazima, mogli postati manji od atoma i lakši od zraka, i koji su mogli sami putovati cijelim svemirom. Šrila Prabhupada kaže da su čak i ta izvanredna dostignuća „samo korak naprijed". Kako možemo dostići istinski vrhunac ljudske svijesti – nadsvijest – ovdje i sada, otkriva Šrila Prabhupada u ovom govoru održanom 1967. godine. Svjesnost Krišne je najviši oblik yoge, koji primjenjuju izobraženi bhakti-yogiji. Sustav yoge koji je u Bhagavad-giti izložio Gospodin Krišna u formuli standardne primjene yoge i koji se preporučuje u Patanjalijevom sustavu yoge, razlikuje se od današnje hatha-yoge kako je shvaćaju u zapadnim zemljama. Prava primjena yoge podrazumijeva vladanje osjetilima. Nakon uspostavljanja takve ovladanosti, osoba mora usredotočiti um na Narayanu, oblik Svevišnje Božanske Osobe, Šri Krišne. Gospodin Krišna je izvorna Apsolutna Osoba, Bog. Svi drugi Višnuovi oblici, s četiri ruke, ukrašeni školjkom, lotosom, topuzom i diskom, Krišnine su potpune ekspanzije. U Bhagavad-giti se preporučuje meditacija na Gospodinov oblik. Da bi smirio um, yogi mora sjediti na usamljenu mjestu posvećenom svetim ozračjem i slijediti pravila i propise brahmacarye, strogog samoobuzdavanja i celibata. Nitko ne može primjenjivati yogu u prenapučenom gradu, vodeći razuzdan život ispunjen neograničenim seksualnim odnosima i udovoljavajući neobuzdanom jeziku. Već smo rekli da yoga podrazumijeva vladanje osjetilima, a obuzdavanje osjetila počinje obuzdavanjem jezika. Ne možete dopuštati jeziku da kuša sve vrste zabranjene hrane i pića i istodobno napredovati u yogi. Veoma je žalosno da brojni zavedeni, neovlašteni pseudoyogiji danas dolaze na Zapad i iskorištavaju sklonost ljudi ka yogi. Takvi se neovlašteni yogiji čak usuñuju javno izjavljivati da se osoba može opijati i istodobno meditirati. 140

Prije pet tisuća godina, u razgovoru opisanom u Bhagavadgiti, Gospodin Krišna je savjetovao Svom učeniku Arñuni da slijedi proces yoge, ali Arñuna je otvoreno priznao da nije sposoban slijediti stroga pravila yoge. Trebamo biti praktični na svakom polju djelatnosti. Ne trebamo gubiti svoje dragocjeno vrijeme na vježbanje gimnastičkih vježbi u ime yoge. Prava yoga predstavlja potragu za četverorukom Naddušom u srcu i neprestano promatranje Nad-duše u meditaciji. Takva neprestana meditacija naziva se samadhi. Meñutim, ako netko želi meditirati na nešto prazno ili bezlično, trebat će mu dugo vremena da bilo što postigne primjenom yoge. Ne možemo usredotočiti um na nešto prazno ili bezlično. Prava je yoga proces usredotočivanja uma na osobni oblik četverorukog Narayane, koji prebiva u svačijem srcu. Ponekad se kaže da ćemo meditacijom shvatiti kako je Bog uvijek prisutan u našem srcu, čak i kad to ne znamo. Bog se nalazi u svačijem srcu. Ne samo u srcu ljudskog bića, već i u srcima mačaka i pasa. To je potvrñeno u Bhagavad-giti, koja izjavljuje da se vrhovni upravitelj svijeta, išvara, nalazi u svačijem srcu. Prisutan je ne samo u svačijem srcu već i u atomima. Nijedno mjesto nije prazno; svuda je prisutan Gospodin. Oblik u kojem je Gospodin prisutan svuda naziva se Paramatma. Atma znači individualna duša, a Paramatma znači individualna Nad-duša. I atma i Paramatma su individualne osobe. Meñutim, za razliku od atme, duše, koja je prisutna samo na jednome, odreñenome mjestu, Paramatma je prisutna svuda. U vezi s tim, možemo navesti primjer sunca. lndividualna se osoba može nalaziti samo na jednome mjestu, ali sunce, iako je posebno individualno biće, nalazi se iznad glava svih osoba. To je veoma lijepo objašnjeno u Bhagavad-giti. Iako sva živa bića, kao i Gospodin, posjeduju iste odlike, Nadduša se razlikuje od individualne duše po kvantiteti ekspanzije. Gospodin, ili Nad-duša, može se ekspandirati u milijune različitih oblika, dok individualna duša to ne može. 141

Budući da se nalazi u svačijem srcu, Nad-duša je svjedok prošlih, sadašnjih i budućih djelatnosti svih živih bića. U Upanišadama je rečeno da Nad-duša prebiva s individualnom dušom kao prijatelj i svjedok. Kao prijatelj uvijek želi odvesti individualnu dušu kući, Bogu, a kao svjedok, daje joj sve blagoslove koje je zaslužila svojim djelatnostima. Nad-duša pruža individualnoj duši sve pogodnosti za dostizanje svega što poželi, ali poučava Svog prijatelja kako bi na kraju mogao ostaviti sve druge djelatnosti i jednostavno se predati Bogu da bi dostigao vječni život pun znanja i beskrajnog blaženstva. To je posljednja pouka Bhagavad-gite, najovlaštenije i najčitanije knjige o svim oblicima yoge. Kao što smo već rekli, posljednja riječ Bhagavad-gite je posljednja riječ u usavršavanju sustava yoge. U Bhagavadgiti je nadalje rečeno da je osoba koja je uvijek zaokupljena svjesnošću Krišne najviši yogi, ali što je svjesnost Krišne? Kao što je individualna duša svojom sviješću prisutna u cijelom tijelu, tako je Nad-duša, Paramatma, Svojom nadsviješću prisutna u cijeloj kreaciji. Individualna duša, koja ima ograničenu svijest, ne može oponašati ovu nadsvijest. Ja mogu shvatiti što se zbiva u mom ograničenom tijelu, ali ne mogu osjetiti što se zbiva u drugom tijelu. Svojom sviješću prisutan sam u svome tijelu, ali nisam prisutan u tuñem tijelu. Meñutim, Nad-duša, Paramatma, prisutna je u svemu i stoga je svjesna sveg postojanja. Teorija da su duša i Nad-duša istovjetne nije prihvatljiva, jer svijest individualne duše ne može djelovati u nadsvijesti. Nadsvijest se može dostići samo povezivanjem individualne svijesti s nadsviješću. Taj proces povezivanja naziva se predavanje, ili svjesnost Krišne. Iz učenja Bhagavad-gite saznajemo da se Arñuna u početku nije htio boriti sa svojim roñacima, ali kad je shvatio Bhagavad-gitu, kad je povezao svoju svijest s Krišninom nadsviješću, njegova se svjesnost preobrazila u svjesnost Krišne. Osoba u punoj svjesnosti Krišne djeluje po Krišninoj naredbi i zato je Arñuna pristao da se bori u bici na Kurukšetri. 142

U početnom stadiju njegovanja svjesnosti Krišne, Gospodinova se naredba prima preko prozirnog medija, duhovnog učitelja. Kad se osoba u dovoljnoj mjeri izuči i djeluje s poniznom vjerom i ljubavlju prema Krišni, pod vodstvom vjerodostojna duhovnog učitelja, proces povezivanja postaje snažniji i pomniji. U tom stadiju, Krišna poučava bhaktu u srcu. Izvana, bhakti pomaže duhovni učitelj, vjerodostojni predstavnik Krišne, a iznutra bhakti pomaže Gospodin kao caitya-guru, koji se nalazi u svačijem srcu. Savršenstvo se ne ogleda u samom razumijevanju da se Bog nalazi u svačijem srcu. Boga moramo upoznati iznutra i izvana i tako djelovati u svjesnosti Krišne. To je najviši stadij savršenstva ljudskog oblika života i najviši stadij u svim sustavima yoge. Savršeni yogi stječe osam vrsta moći: 1. može postati manji od atoma 2. može postati veći od planine 3. može postati lakši od zraka 4. može postati teži od bilo kojeg metala 5. može po svojoj volji izazvati bilo koji materijalni učinak (na primjer, može stvoriti planetu) 6. može upravljati drugima poput Gospodina 7. može slobodno putovati svuda, unutar (ili izvan) svemira 8. može izabrati vrijeme i mjesto svoje smrti i ponovno se roditi gdje god poželi. Ali kad se uzdigne na savršeni nivo primanja uputa od Gospodina, osoba nadilazi nivo spomenutih materijalnih dostignuća. Vježbe disanja koje se u sustavu yoge obično primjenjuju, predstavljaju samo početak. Meditacija na Nad-dušu samo je korak naprijed. Postizanje čudesnog materijalnog uspjeha takoñer je samo korak naprijed, ali dostizanje izravnog dodira s Nad-dušom i primanje uputa od Gospodina predstavlja najviši nivo savršenstva. Meditacija i vježbe disanja u sustavu yoge veoma su teški za ovo doba. Bili su teški i prije pet tisuća godina, inače Arñuna ne bi odbacio Krišnin prijedlog. Ovo se doba Kali 143

naziva palim. Danas ljudi žive veoma kratko i veoma sporo dostižu samospoznaju, ili duhovni život. Uglavnom su nesretni i ako nekoga malo zanima samospoznaja, zavode ga brojni prevaranti. Jedini pravi proces dostizanja savršenog nivoa yoge jest slijeñenje principa Bhagavad-gite, kao što ih je slijedio Gospodin Caitanya Mahaprabhu. To je najjednostavniji proces i najviše savršenstvo yoge. Gospodin Caitanya je praktično pokazao yogu svjesnosti Krišne jednostavno pjevajući Krišnina sveta imena, koja su spomenuta u Vedanti, Šrimad-Bhagavatamu i brojnim važnim Puranama. Najveći broj Indijaca slijedi ovaj proces yoge, a u gradovima Sjedinjenih Država i drugih zemalja takoñer se postupno povećava broj sljedbenika ovog procesa. On je veoma lak i praktičan za ovo doba, osobito za one koji ozbiljno žele postići uspjeh u yogi. Nijedan drugi proces ne može biti uspješan u ovom dobu. Meditativni proces je u svoj ozbiljnosti bio moguć u Zlatnom dobu, Satya-yugi, jer su u to vrijeme ljudi prosječno živjeli sto tisuća godina. Meñutim, ako u današnje doba želite postići uspjeh u praktičnoj yogi, pjevajte Hare Krišna, Hare Krišna, Krišna Krišna, Hare Hare/ Hare Rama, Hare Rama, Rama Rama, Hare Hare i sami ćete osjetiti kako napredujete. Svatko treba sam osjetiti koliko napreduje u yogi. Ovaj proces svjesnosti Krišne u Bhagavad-giti je opisan kao raja-vidya (kralj sveg znanja), raja-guhyam (najpovjerljiviji proces duhovne spoznaje), pavitram (čistiji od svega što je čisto), susukham (radostan) i avyayam (neiscrpan). Oni koji su se posvetili ovom najuzvišenijem procesu bhaktiyoge, predanom služenju s transcendentalnom ljubavlju prema Krišni, mogu posvjedočiti kako uživaju u njegovom radosnom i lakom slijeñenju. Yoga je proces vladanja osjetilima, a bhakti-yoga je proces pročišćavanja osjetila. Kad su osjetila pročišćena, samim tim postaju ovladana. Ne možete na umjetan način spriječiti djelatnosti osjetila, ali ako ih pročistite, ona se neće samo uzdržavati od prljavih 144

djelatnosti, već će biti i pozitivno zaokupljena transcendentalnim služenjem Gospodina. Svjesnost Krišne nije tvorevina našega uma. Ona je propisana u Bhagavad-giti, u kojoj je rečeno da se, misleći u Krišni, pjevajući u Krišni, živeći u Krišni, jedući u Krišni, govoreći u Krišni, nadajući se u Krišni i održavajući život u Krišni, bez ikakve sumnje vraćamo Krišni. To je bit svjesnosti Krišne.

Pojava Gospodina Caitanye Prije pet stotina godina, Gospodin Caitanya Mahaprabhu, veliki svetac i mistik, prorekao je da će Hare Krišna mantra odjekivati svakim gradom i selom u svijetu. U vrijeme kad je čovjek sa Zapada usmjeravao svoj istraživački duh na proučavanje fizičkog svemira i oplovljivanje kugle zemaljske, u Indiji je Šri Caitanya započeo i vodio revoluciju usmjerenu ka unutra. Njegov se pokret raširio potkontinentom, stekao milijune sljedbenika i duboko utjecao na budućnost religioznog i filozofskog mišljenja, kako u Indiji tako i na Zapadu. U ovom govoru, održanom u studenom 1969. godine u londonskom Conway Hallu, Šrila Prabhupada opisuje božansku pojavu Šri Caitanye. Šri Caitanya Mahaprabhu, zlatni avatara, pojavio se u Indiji prije otprilike pet stotina godina. Prema običaju koji vlada u Indiji, po roñenju djeteta zove se astrolog. Kad se Gospodin Krišna, Svevišnja Božanska Osoba, pojavio prije pet tisuća godina, Njegov je otac pozvao Gargamunija, koji je rekao: „U prijašnjim inkarnacijama, ovo je dijete imalo tri različite boje puti, bijelu, crvenu i zlatnu, a sada se pojavilo tamne puti." U spisima je opisano da Krišna ima tamnu put, nalik boji oblaka. Rečeno je da je Gospodin Caitanya Krišna koji se pojavio sa zlatnom puti. U vedskim spisima nalazimo brojna svjedočanstva koja pokazuju da je Caitanya Mahaprabhu inkarnacija Krišne. To potvrñuju učenjaci i bhakte. U Šrimad-Bhagavatamu je 145

potvrñeno da će inkarnacija Krišne, ili Boga, u ovom dobu, Kali-yugi, uvijek opisivati Krišnu. On je Krišna, ali kao Krišnin bhakta opisuje Sebe. U ovom dobu Njegova put neće biti tamna. To znači da može biti bijela, crvena ili žuta, jer ove četiri boje – bijelu, crvenu, žutu i crnu – poprimaju inkarnacije za različita doba. Budući da su crvenu, bijelu i crnu put imale prijašnje inkarnacije, preostalu zlatnu put poprimio je Caitanya Mahaprabhu. On nema tamnu put, ali je Krišna. Drugo obilježje ovog avatare jest da je uvijek okružen Svojim pratiocima. Na slici ćemo vidjeti da Caitanyu Mahaprabhua uvijek prate brojni bhakte koji pjevaju. Kad god se inkarnira, Bog ima dvije misije. To je objašnjeno u Bhagavad-giti, u kojoj Krišna kaže: „Kad god se pojavim, Moja je misija izbavljanje pobožnih bhakta i uništavanje demona." Kad se Krišna pojavio, morao je ubiti mnogo demona. Ako pogledamo sliku Višnua, zapazit ćemo da drži školjku, lotos, topuz i disk. Topuz i disk namijenjeni su ubijanju demona. U ovom svijetu postoje dvije vrste ljudi – demoni i bhakte. Bhakte se nazivaju polubogovima. Gotovo u potpunosti nalikuju Bogu, jer posjeduju božanske odlike. Bhakte se nazivaju pobožnim osobama, a abhakte, ateisti, demonima. Krišna, ili Bog, dolazi s dvije misije: da zaštiti bhakte i uništi demone. U ovom dobu, Caitanya Mahaprabhu ima istu misiju – izbavljanje bhakta i uništavanje abhakta, demona – ali ima drugačije oružje. Ono nije ni topuz, ni disk, ni smrtonosno oružje, već sankirtana pokret. Gospodin Caitanya ubio je demonski mentalitet ljudi uvodeći sankirtana pokret. To je poseban značaj Gospodina Caitanye. U ovom dobu ljudi se već meñusobno ubijaju. Otkrili su atomsko oružje kojim se mogu ubijati i stoga nema potrebe da ih Bog ubije. Ali On se pojavio kako bi ubio njihov demonski mentalitet. To je moguće ostvariti ovim pokretom svjesnosti Krišne. Zato je u Šrimad-Bhagavatamu rečeno da je Caitanya Mahaprabhu inkarnacija Boga u ovom dobu. Tko Ga obožava? Proces je veoma jednostavan. Trebate samo imati sliku Gospodina Caitanye s Njegovim pratiocima. Gospodin 146

Caitanya stoji u sredini sa Svojim glavnim pratiocima Nityanandom, Advaitom, Gadadharom i Šrivasom. Jednostavno trebate imati takvu sliku. Možete je svuda nositi. Ne morate doći kod nas da biste je vidjeli. Svatko je može imati kod kuće, pjevati Hare Krišna mantru i tako obožavati Gospodina Caitanyu. To je jednostavna metoda, ali tko će je prihvatiti? Oni koji imaju dobar mozak. Ako osoba kod kuće ima sliku Šri Caitanye Mahaprabhua i pjeva Hare Krišna, spoznat će Boga bez puno muke. Svatko može prihvatiti ovu jednostavnu metodu. Nema izdataka, nema poreza, niti potrebe za gradnjom velike crkve ili hrama. Svatko može sjesti bilo gdje, na put ili ispod drveta, i pjevajući Hare Krišna mantru obožavati Boga. To je, stoga, velika prilika. Na primjer, u poslovnom ili političkom životu ponekad se ukaže dobra prilika. Inteligentan je političar koristi i, čim mu se ukaže, postiže uspjeh. Slično tome, inteligentne se osobe u ovom dobu posvećuju sankirtana pokretu i veoma brzo napreduju. Gospodin Caitanya se naziva „zlatni avatara". Avatara znači „onaj tko se spušta, silazi". Kao što netko može sići s petog ili stotog kata zgrade, avatara silazi s duhovnih planeta na duhovnom nebu. Nebo koje vidimo golim okom ili teleskopom materijalno je, ali iznad njega postoji drugo nebo, koje ne možemo vidjeti očima ili instrumentima. Taj podatak postoji u Bhagavad-giti; nije izmišljen. Krišna kaže da iznad Krišnine riječi moramo prihvatiti takve kakve jesu. Na primjer, malu djecu učimo da osim Engleske postoje druga mjesta, koja se zovu Njemačka, Indija itd., i dijete mora učiti o njima od učitelja, jer su izvan njegova vidokruga. Slično tome, iznad ovog materijalnog neba, postoji drugo nebo. Ne možemo ga pronaći eksperimentalnim putem, kao što ni malo dijete ne može eksperimentalnim putem pronaći Njemačku ili Indiju. To nije moguće. Ako želimo steći znanje, moramo prihvatiti autoritet. Slično tome, ako želimo saznati što je iznad materijalnog svijeta, moramo prihvatiti vedski autoritet. Inače, ne možemo steći znanje o tome. To je iznad materijalnog znanja. Nitko ne može otići na udaljene planete u ovom svemiru, a da ne govorimo o odlasku izvan 147

ovog svemira. Procijenjeno je da bi do najvišeg planeta ovog svemira suvremenim svemirskim brodovima trebalo putovati četrdeset tisuća svjetlosnih godina. Dakle, ne možemo putovati čak ni ovim materijalnim nebom. Naš život i sredstva tako su ograničeni da ne možemo steći pravo znanje čak ni o ovom materijalnom svijetu. Kad je u Bhagavad-giti Arñuna zamolio Krišnu da mu objasni doseg djelovanja Njegovih energija, Svevišnji Gospodin naveo mu je tako mnogo primjera i na kraju je rekao: „Dragi Moj Arñuna, kako ti mogu objasniti Svoje energije? Ne možeš ih shvatiti, ali možeš samo zamisliti opseg Mojih energija: ovaj materijalni svijet, koji se sastoji od milijuna svemira, samo je četvrtina Moje kreacije." Mi ne možemo procijeniti položaj čak niti jednog svemira, a postoje milijuni svemira. Iznad njih je duhovno nebo s milijunima duhovnih planeta. Svi su ovi podaci dostupni u vedskim spisima. Ako prihvatimo vedske spise, možemo steći to znanje. Ako ne prihvatimo, nema drugog načina. To je naš izbor. Zato, prema vedskoj civilizaciji, kad acarya govori, navodi vedske spise. Drugi to onda prihvaćaju: „Da, to je ispravno." Odvjetnik se na sudu poziva na prijašnje presude suda i, ako je slučaj sličan, sudac prihvaća njegov zahtjev. Slično tome, ako osoba može navesti svjedočanstva Veda, možemo shvatiti da je njezin položaj stvaran. Gospodin Caitanya, avatara za ovo doba, opisan je u vedskim spisima. Nikoga ne možemo prihvatiti kao avataru ako ne očituje simptome opisane u svetim spisima. Mi ne prihvaćamo Gospodina Caitanyu kao avataru hirovito, samo na temelju glasovanja. Danas je postalo moderno da bilo tko može doći i reći da je Bog ili inkarnacija Boga i neke budale i nitkovi će to prihvatiti: „Da, on je Bog." Mi ne prihvaćamo na taj način avataru, već se pozivamo na svjedočanstva Veda. Avatara mora odgovarati opisima iz Veda. Onda ga prihvaćamo, inače ne. U Vedama je opisan svaki avatara: pojavit će se na tome i tome mjestu, u takvom i takvom obliku i djelovat će tako i tako. To je priroda vedskog svjedočanstva. 148

U Šrimad-Bhagavatamu su navedena imena avatara i meñu njima je spomenuto ime Buddhe. Šrimad-Bhagavatam je napisan prije pet tisuća godina i spominje različita imena koja će se pojaviti u budućnosti. U njemu je rečeno da će se u budućnosti Gospodin pojaviti u Gayi kao Buddha, a ime njegove majke bit će Anjana. Buddha se pojavio prije 2.600 godina, a Šrimad-Bhagavatam, koji je napisan prije 5.000 godina, spominje da će se pojaviti u budućnosti. Slično tome, u Bhagavatamu je opisan Gospodin Caitanya, kao i posljednji avatara u ovoj Kali-yugi. Rečeno je da je posljednja inkarnacija u ovom dobu Kalki. On će se pojaviti kao sin brahmane po imenu Višnu-yaša u mjestu zvanom Šambhala. U Indiji postoji mjesto tog imena i Gospodin će se možda tamo pojaviti. Avatara mora odgovarati opisima Upanišada, ŠrimadBhagavatama, Mahabharate i drugih vedskih spisa. Na temelju autoriteta vedskih spisa i komentara velikih, nepokolebljivih Gosvamija, poput Jive Gosvamija koji je bio najveći učenjak i filozof u svijetu, možemo prihvatiti Gospodina Caitanyu kao inkarnaciju Krišne. Zašto se pojavio Gospodin Caitanya? U Bhagavad-giti Gospodin Krišna kaže: „Ostavi sve druge aktivnosti i jednostavno Me služi. Zaštitit ću te od svih posljedica grešnih djela." U ovome materijalnom svijetu, u uvjetovanom životu, jednostavno navlačimo na se posljedice grijeha. To je sve. Zbog posljedica grijeha dobili smo ovo tijelo. Kad bi n posljedice grijeha bile okončane, ne bismo morali prihvatiti materijalno tijelo; dobili bismo duhovno. Što je duhovno tijelo? Duhovno je tijelo osloboñeno smrti, roñenja, bolesti i starosti. Vječno je, puno znanja i blaženstva. Različite želje stvaraju različita tijela. Sve dok želimo razne vrste užitaka, moramo prihvaćati razne vrste materijalnih tijela. Krišna, Bog, toliko je ljubazan da nam daje ono što želimo. Ako želimo tijelo tigra, s tigrovskom snagom i zubima kojima možemo hvatati životinje i sisati svježu krv, Krišna će nam pružiti priliku, ali ako želimo tijelo svete osobe, bhakte koji samo služi Gospodina, dat će nam takvo tijelo. To je rečeno u Bhagavad-giti. 149

Ako osoba koja se bavi yogom, procesom samospoznaje, iz nekog razloga ne uspije dovršiti proces, pruža joj se još jedna prilika. Tako se raña u obitelji brahmane čista srca ili u obitelji bogataša. Ako se srećom rodi u takvoj obitelji, dobiva sve pogodnosti za razumijevanje važnosti samospoznaje. Od samog početka života, naša djeca svjesna Krišne imaju priliku naučiti pjevati Božja imena i plesati. Tako se, kad odrastu, neće promijeniti, već će nastaviti napredovati. Ona su veoma sretna. Bez obzira je li je roñeno u Americi ili Europi, dijete će napredovati ako su mu otac i majka bhakte. Dobiva tu priliku. Ako se dijete rodi u obitelji bhakta, to znači da se u prošlom životu već bavilo procesom yoge, ali ga iz nekog razloga nije uspjelo dovršiti. Zato se djetetu pruža još jedna prilika za napredovanje pod zaštitom oca i majke. Na taj način, čim osoba u potpunosti postane svjesna Boga, više se ne mora roditi u materijalnom svijetu, već se vraća u duhovni svijet. Krišna kaže u Bhagavad-giti: „Dragi Moj Arñuna, ako netko shvati Moju pojavu, nestanak i djelatnosti, samo zbog tog razumijevanja pruža mu se prilika da se po napuštanju ovog tijela rodi u duhovnom svijetu." Svatko mora napustiti ovo tijelo, danas, sutra ili preksutra. Svatko mora, ali osoba koja je shvatila Krišnu neće biti prisiljena prihvatiti još jedno materijalno tijelo. Ona odlazi izravno u duhovni svijet i raña se na jednoj od duhovnih planeta. Zato Krišna kaže da osoba, čim dobije ovo tijelo – nije važno je li iz Indije, s Mjeseca, Sunca, Brahmaloke ili nekog drugog mjesta u ovome materijalnom svijetu – treba znati da ga je dobila zbog svojih grešnih djelatnosti. Postoje razni stupnjevi grešnih djelatnosti i prema stupnju grešnosti živo biće dobiva materijalno tijelo. Zato naš pravi problem ne leži u tome kako jesti, spavati, razmnožavati se i braniti, već kako dobiti nematerijalno, duhovno tijelo. To je konačno rješenje svih problema. Krišna nam jamči da će nas, ako se predamo, ako postanemo potpuno svjesni Njega, zaštititi od svih posljedica grešnog života. To je obećanje Krišna dao u Bhagavad-giti, ali mnogo budala nije moglo shvatiti Krišnu. Oni su opisani u 150

Bhagavad-giti kao mudhe. Mudha znači „nitkov". Krišna kaže u Bhagavad-giti da mudhe ne znaju tko je On. Tako je mnogo ljudi pogrešno shvatilo Krišnu. Premda nam je Krišna dao Bhagavad-gitu kako bismo Ga razumjeli, mnogi su propustili priliku. Zato je Krišna iz samilosti ponovno došao kao bhakta i pokazao nam kako se trebamo predati Krišni. Sam Krišna došao nas je poučiti kako se trebamo predati. Na kraju Bhagavad-gite Krišna nas poučava da se predamo, ali ljudi – mudhe, nitkovi – kažu: „Zašto bih se predao?" Zato, iako je Caitanya Mahaprabhu sam Krišna, ovog nas puta praktično poučava kako trebamo ostvariti misiju Bhagavad-gite. To je sve. Caitanya Mahaprabhu ne poučava ništa neobično, ništa izvan procesa predavanja Svevišnjoj Božanskoj Osobi, koji je već opisan u Bhagavad-giti. Nema drugog učenja; isto učenje predstavljeno je na različite načine kako bi ga razne vrste ljudi mogle prihvatiti i iskoristiti priliku da priñu Bogu. Caitanya Mahaprabhu nam pruža priliku da izravno priñemo Bogu. Kad je Rupa Gosvami, glavni učenik Gospodina Caitanye, prvi put vidio Caitanyu Mahaprabhua, bio je ministar u vladi Bengala, ali se želio pridružiti pokretu Caitanye Mahaprabhua. Zato je napustio položaj ministra i nakon što se pridružio pokretu i predao, uputio je lijepu molitvu Gospodinu Caitanyi. Ta molitva glasi: namo maha-vadanyaya krsna-prema-pradaya te krsnaya krsna-caitanyananamne gaura-tvise namah „Dragi moj Gospodine, Ti si najvelikodušnija inkarnacija." Zašto? Krsna-prema-pradaya te: „Ti izravno daješ ljubav prema Bogu. Nemaš druge namjere. Tvoj je proces tako lijep da osoba može odmah naučiti voljeti Boga. Zato si najvelikodušnija inkarnacija. Nitko osim samoga Krišne ne može dati taj blagoslov; zato izjavljujem da si Krišna." Krsnaya krsna-caitanya-namne: „Ti si Krišna, ali si prihvatio ime Krišne Caitanye. Predajem se Tebi." 151

To je proces. Caitanya Mahaprabhu je sam Krišna i poučava nas kako možemo razviti ljubav prema Bogu veoma jednostavnim procesom. Savjetuje nam da jednostavno pjevamo Hare Krišna. harer harer kalau nasty

nama harer nama namaiva kevalam nasty eva nasty eva eva gatir anyatha

„U ovom dobu, samo pjevajte Hare Krišna mantru. Nema drugog načina." Ljudi su zbunjeni brojnim procesima samospoznaje. Ne mogu se baviti pravim obrednim procesima meditacije ili yoge; to nije moguće. Zato Gospodin Caitanya kaže da će onaj tko prihvati ovaj proces pjevanja odmah dostići nivo spoznaje. Proces pjevanja koji je Gospodin Caitanya ponudio za dostizanje ljubavi prema Bogu, naziva se sankirtana. Sankirtana je sanskrtska riječ. Sam znači samyak, „potpuno", a kirtana „slavljenje" ili „opisivanje". Potpuno opisivanje znači potpuno slavljenje Svevišnjega ili Vrhovne Potpune Cjeline. Ne možemo opisivati i slaviti bilo što i misliti da je to kirtana. S gramatičkog stajališta, može biti, ali prema vedskom sustavu, kirtana znači opisivanje vrhovnog autoriteta, Apsolutne Istine, Svevišnje Božanske Osobe. To se naziva kirtana. Predano služenje počinje procesom šravana. Šravana znači „slušanje", a kirtana „opisivanje". Jedna osoba treba opisivati, a druga slušati ili ista osoba može sama opisivati i slušati. Nije joj potrebna ničija pomoć. Kad pjevamo Hare Krišna, pjevamo i slušamo. To je potpuno. To je potpuni proces; ali o kome pjevamo i slušamo? Moramo pjevati i slušati o Višnuu, Krišni. Ne o bilo čemu drugom. Sravanam kirtanam visnoh: Višnua, sveprožimajuću Apsolutnu Istinu, Svevišnju Božansku Osobu, možemo shvatiti procesom slušanja. Moramo slušati; ako jednostavno slušamo, to je početak. Nije nam potrebna nikakva naobrazba ili materijalno znanje. 152

Kao dijete; čim čuje, odmah uzvraća i pleše. Bog nam je po prirodi dao ove lijepe instrumente – uši – tako da možemo slušati, ali moramo slušati iz pravog izvora. To je rečeno u Šrimad-Bhagavatamu. Moramo slušati osobe koje su predane Svevišnjoj Božanskoj Osobi. One se nazivaju satam. Ako slušamo riječi iz pravog izvora, od spoznate duše, one će djelovati. Riječi Boga, Krišne, veoma su privlačne. Onaj tko ima dovoljno inteligencije slušat će riječi samospoznate duše. Tako će ubrzo biti osloboñen materijalne zapletenosti. Ljudski je život namijenjen napredovanju na putu osloboñenja. To se naziva apavarga, osloboñenje od zapletenosti. Svi smo mi zapleteni. Prihvatili smo materijalno tijelo i to znači da smo već zapleteni, ali ne bismo trebali nastaviti proces zapletanja. Taj se proces naziva karma. Sve dok je um zaokupljen karmom, morat ćemo prihvaćati materijalno tijelo. U trenutku smrti, naš um može misliti: „O, nisam mogao dovršiti ovaj posao. O, umirem! Moram još ovo učiniti." To znači da će nam Krišna pružiti priliku da to učinimo i zato ćemo morati prihvatiti još jedno tijelo. Dat će nam priliku: „U redu. To nisi mogao učiniti. Učini sada. Prihvati ovo tijelo." Zato Šrimad-Bhagavatam izjavljuje: „Ovi su se nitkovi u ludosti opili; zbog opijenosti čine ono što ne bi trebali." Što čine? Maharadža Dhritaraštra je veoma dobar primjer. Lukavo je smišljao ubojstvo Pandava kako bi pogodovao vlastitim sinovima. Zato je Krišna poslao svog ujaka Akruru kako bi mu savjetovao da to ne čini. Dhritaraštra je shvatio Akrurine upute, ali je ipak rekao: „Dragi moj Akrura, tvoje su riječi ispravne, ali ne gode mom srcu i zato ne mogu promijeniti svoju politiku. Moram slijediti tu politiku i dopustiti da se dogodi sve što se treba dogoditi." Kad ljudi žele udovoljavati svojim osjetilima, obuzima ih ludilo i u tom ludilu čine sve i sva. U materijalnom životu ima mnogo primjera osoba koje su poludjele za nečim i učinile krivično djelo poput ubojstva. Nisu se mogle obuzdati. Slično tome, mi smo se navikli na udovoljavanje osjetilima. Ludi smo i zato su naši umovi potpuno zaokupljeni karmom. To je veoma žalosno, jer je ovo tijelo, 153

premda privremeno, riznica svih nesreća i bijeda; uvijek nam zadaje nevolje. To trebamo razmotriti. Ne bismo trebali biti ludi. Ljudski život nije namijenjen tome. Nedostatak je današnje civilizacije u tome što su ljudi ludi za udovoljavanjem osjetilima. To je sve. Ne znaju pravu vrijednost života i zato zanemaruju najdragocjeniji oblik života, ljudski oblik. Kad ovo tijelo umre, nije nam zajamčeno koju ćemo vrstu tijela dobiti u sljedećem životu. Pretpostavimo da u sljedećem životu slučajno dobijem tijelo drveta. Morat ću stajati tisuće godina, ali ljudi nisu veoma ozbiljni. Čak kažu: „Pa što? Čak i ako moram stajati, zaboravit ću." Niže su vrste života zaboravne. Da drvo nije zaboravno, ne bi moglo živjeti. Pretpostavimo da nam netko kaže: „Stoj tu tri dana!" Budući da nismo zaboravni, poludjeli bismo. Zato su, po zakonu prirode, sve niže vrste života zaboravne. Njihova svijest nije razvijena. Drvo ima život, ali se, ako ga netko posiječe, ne opire jer nema razvijenu svijest. Zato trebamo pažljivo iskoristiti ljudski oblik života na pravilan način. Pokret svjesnosti Krišne namijenjen je dostizanju savršenstva u životu. Nije namijenjen varanju ili iskorištavanju, ali nažalost, ljudi su navikli da budu prevareni. Jedan je indijski pjesnik ispjevao stih: „Ako netko govori lijepe stvari, ljudi će se s njim svañati: 'Kakve gluposti govoriš', ali ako ih obmanjuje i vara, bit će im veoma drago." Zato, ako prevarant kaže: „Učini ovo, daj mi honorar i za šest ćeš mjeseci postati Bog", ljudi će se složiti: „Da, uzmi honorar, a ja ću postati Bog za šest mjeseci." Ne. Takvi prevarantski procesi neće riješiti naš problem. Ako doista želimo riješiti probleme života u ovom dobu, moramo prihvatiti proces kirtane. To je preporučeni proces. harer harer kalau nasty

nama harer nama namaiva kevalam nasty eva nasty eva eva gatir anyatha

154

U ovom dobu, Kali-yugi, nitko ne može slijediti nijedan drugi proces samospoznaje ili dostizanja savršenstva života osim kirtane. Kirtana je u ovom dobu prijeko potrebna. U svim je vedskim spisima potvrñeno da moramo meditirati na Vrhovnu Apsolutnu Istinu, Višnua, i ni na što drugo. Ali postoje različiti procesi meditacije preporučeni za različita doba. Proces mistične meditacije u sustavu yoge bio je moguć u Satya-yugi, kad su ljudi živjeli mnogo tisuća godina. Ljudi to danas neće vjerovati, ali u prošlosti je bilo ljudi koji su živjeli stotinu tisuća godina. To doba se zvalo Satya-yuga i meditacija prema sustavu mistične yoge bila je moguća u to vrijeme. U tom dobu, veliki yogi Valmiki Muni meditirao je šezdeset tisuća godina. To je dugotrajan proces, koji nije moguće slijediti u ovom dobu. Ako netko želi praviti predstavu, to je nešto drugo, ali ako doista želi tako meditirati, za dostizanje savršenstva potrebno je veoma dugo vremena. U sljedećem dobu, Treta-yugi, spoznaja se dostizala procesom vršenja različitih obrednih žrtvovanja preporučenih u Vedama. U sljedećem dobu, Dvapara-yugi, proces je bio hramsko obožavanje. U današnjem dobu, isti rezultat može se postići procesom harikirtane, slavljenjem Harija, Krišne, Svevišnje Božanske Osobe. Nijedna druga kirtana nije preporučena. Hari-kirtanu je započeo Gospodin Caitanya prije pet stotina godina u Bengalu. U Bengalu postoji nadmetanje izmeñu vaišnava i šakta. Šakte su uveli jednu vrstu kirtane, koja se zove kalakirtana, ali vedski spisi ne preporučuju kali-kirtanu. Kirtana znači hari-kirtana. Nitko ne može reći: „Ti si vaišnava. Možeš voditi hari-kirtanu. Ja ću voditi šiva-kirtanu, devi-kirtanu ili ganeša-kirtanu." Ne. Vedski spisi ne odobravaju nijednu drugu kirtanu osim hari-kirtane. Kirtana znači hari-kirtana, slavljenje Krišne. Proces hari-kirtane je vrlo jednostavan: Hare Krišna, Hare Krišna, Krišna Krišna, Hare Hare/ Hare Rama, Hare Rama, Rama Rama, Hare Hare. Ova se mantra sastoji od samo tri riječi - Hare, Krišna i Rama - ali one su tako lijepo složene da svatko može naučiti mantru i pjevati Hare Krišna, Hare 155

Krišna, Krišna Krišna, Hare Hare. Otkad smo započeli ovaj pokret u zapadnim zemljama, Europljani, Amerikanci, Afrikanci, Egipćani i Japanci, svi pjevaju, bez poteškoća. Pjevaju vrlo rado i dobivaju rezultate. U čemu je problem? Mi ovu mantru dijelimo besplatno i proces je vrlo jednostavan. Samim pjevanjem možemo dostići samospoznaju, spoznaju Boga, a spoznaja Boga obuhvaća i spoznaju prirode. Na primjer, ako netko nauči brojati od jedan do deset, proučio je cijelu matematiku, jer je matematika jednostavno znanost o mijenjanju mjesta ovih deset brojeva. To je sve. Slično tome, ako netko jednostavno prouči Krišnu, njegovo je sve znanje savršeno. Krišnu možemo lako shvatiti pjevanjem ove mantre, Hare Krišna. Zašto ne bismo iskoristili tu priliku? Iskoristite ovu priliku koja se nudi ljudskom društvu. Ona je drevna i znanstvena. Nije umna tvorevina koja će trajati samo tri, četiri godine. Ne. U Bhagavad-giti sam Krišna kaže: „Ova je filozofija neiscrpna i neuništiva. Nikada se ne gubi niti uništava." Može biti prekrivena neko vrijeme, ali se nikada ne uništava. Zato se naziva avyayam. Vyaya znači „iscrpljenost". Na primjer, netko može imati stotine dolara i ako ih troši jednog za drugim, idućeg dana neće imati ništa. To je vyaya, iscrpivo, ali svjesnost Krišne nije takva. Ako njegujete znanje o svjesnosti Krišne, ono će se povećavati. To je potvrdio Gospodin Caitanya Mahaprabhu. Anandambudhi-vardhanam. Ananda znači „zadovoljstvo", „transcendentalno blaženstvo", a ambudhi znači „ocean". U materijalnom svijetu vidimo da se ocean ne povećava, ali ako njegujemo svjesnost Krišne, naše će se transcendentalno blaženstvo povećavati. Anandambudhivardhanam. Uvijek svakoga podsjećam da je proces vrlo jednostavan. Svatko može pjevati, bilo gdje, bez poreza ili gubitka, ali dobit je veoma velika. Šri Caitanya Mahaprabhu je objasnio kirtana pokret u Svojoj Šikšaštaki. Šikša znači „uputa", a aštaka znači „osam". Dao nam je osam stihova kako bi nam pomogao shvatiti ovaj pokret svjesnosti Krišne i ja ću objasniti prvu uputu. Gospodin kaže ceto-darpana-marjanam: trebamo 156

pročistiti svoje srce. To sam objasnio nekoliko puta, ali ne postaje dosadno, kao što pjevanje Hare Krišna ne postaje zamorno. Naši učenici mogu pjevati Hare Krišna mantra dvadeset četiri sata na dan i nikad se neće umoriti. Nastavit će plesati i pjevati. Svatko može pokušati; pjevanje Hare Krišna nije materijalno i zato nas nikada neće izmoriti. U materijalnom svijetu, ako pjevamo neko omiljeno ime tri, četiri ili deset puta, dodijat će nam. To je činjenica, ali Hare Krišna mantra nije materijalna i zato se nikada nećemo umoriti pjevajući je. Što je više pjevamo, to ćemo više pročistiti srce od materijalne prljavštine i naši problemi u materijalnom svijetu bit će riješeni. Što je problem našeg života? To ne znamo. Suvremena naobrazba nikada ne prosvjetljuje ljude o pravom problemu života. Bhagavad-gita na to ukazuje. Školovane osobe koje napreduju u znanju trebaju znati što je problem života. On je objašnjen u Bhagavad-giti: trebamo uvijek biti svjesni bijeda koje donose roñenje, smrt, starost i bolest. Nažalost, nitko ne obraća pažnju na ove probleme. Kad je bolestan, čovjek misli: „U redu. Idem liječniku. Dat će mi neki lijek i ja ću ozdraviti", ali ne shvaća problem veoma ozbiljno. „Nisam želio tu bolest. Zašto se pojavila? Zar se ne mogu osloboditi bolesti?" Nikad ne razmišlja na taj način, jer ima malo inteligencije, kao životinja. Životinja pati, ali nema razum. Ako životinja u klaonici vidi da kolju životinju ispred nje, stajat će i zadovoljno jesti travu. To je životinjski život. Ne zna da je sljedeća na redu i da će biti zaklana. Vidio sam to. U hramu božice Kali vidio sam jarca kako stoji spreman za žrtvovanje, a drugi jarac veoma sretno jede travu. Yamaraja je upitao Maharadžu Yudhišthiru: „Što je najčudnija stvar na svijetu? Možeš li mi to objasniti?" Maharadža Yudhišthira je odgovorio: „Da. Najčudnije je da živo biće može svakog trena vidjeti kako umiru njegovi prijatelji, očevi i roñaci, a ipak misli 'Živjet ću vječno.' Nikad ne misli da će umrijeti, kao što životinja nikada ne misli da u sljedećem trenutku može biti zaklana. Zadovoljna je s travom. To je sve. Zadovoljna je udovoljavanjem osjetilima. Ne zna da će takoñer umrijeti. 157

Otac mi je umro, majka mi je umrla, on je umro, ona je umrla. I ja ću morati umrijeti. Ali što se zbiva nakon smrti? Ne znam. To je problem. Ljudi ne shvaćaju ozbiljno ovaj problem, ali Bhagavad-gita pokazuje da je to prava naobrazba. Pravo znanje daje odgovor na pitanje zašto, iako ne želimo umrijeti, smrt dolazi. To je pravo pitanje. Ne želimo ostarjeti. Zašto starost dolazi? Imamo mnogo problema, ali ovo je bit. Da bi riješio ovaj problem, Gospodin Caitanya Mahaprabhu propisuje pjevanje Hare Krišna mantre. Čim se naše srce pročisti pjevanjem Hare Krišna mantre, plamteća vatra našeg problematičnog materijalnog postojanja gasi se. Kako se gasi? Kad pročistimo srce, spoznat ćemo da ne pripadamo materijalnom svijetu. Ljudi se poistovjećuju s materijalnim svijetom i tako misle „ja sam Indijac", „ja sam Englez", „ja sam ovo", „ja sam ono". Ali pjevanjem Hare Krišna mantre, spoznat ćemo da nismo materijalno tijelo. „Ne pripadam ovome materijalnom tijelu ili ovome materijalnom svijetu. Ja sam duhovna duša, sastavni djelić Svevišnjega. Vječno sam povezan s Njim i nemam nikakve veze s materijalnim svijetom." To se zove osloboñenje, znanje. Ako nemam nikakve veze s materijalnim svijetom, onda sam osloboñen. To znanje se naziva brahma-bhuta. Osoba koja je to spoznala nema dužnosti. Sada poistovjećujemo svoje postojanje s materijalnim svijetom i zato imamo toliko mnogo dužnosti. Prema riječima ŠrimadBhagavatama, sve dok ne dostignemo samospoznaju, imamo mnogo dužnosti i obaveza. Dužni smo polubogovima. Polubogovi nisu izmišljeni likovi. Oni su stvarni. Polubogovi upravljaju Suncem, Mjesecom i zrakom. Kao što vladinim odjelima upravljaju razni ministri, odjelom za toplinu upravlja bog Sunca, odjelom za zrak Varuna, a ostalim odjelima drugi polubogovi. Oni su opisani u Vedama kao upravna božanstva i zato ih ne možemo zanemariti. Veliki mudraci i filozofi daju nam znanje i zato imamo obaveze prema njima. Tako, čim se rodimo, imamo obaveze prema raznim živim bićima i ne možemo im se svima odužiti. Zato nam vedski spisi preporučuju da uzmemo utočište Krišninih 158

lotosolikih stopala. Krišna kaže: „Ako netko uzme Moje utočište, ne mora ni u kome drugom uzeti utočište." Bhakte svjesni Krišne uzimaju Krišnino utočište, a početak je slušanje i pjevanje. Sravanam kirtanam visnoh. Zato usrdno, ponizno molimo svakoga da prihvati ovo pjevanje. Ovaj pokret svjesnosti Krišne uveo je Gospodin Caitanya prije pet stotina godina u Bengalu i danas diljem Indije, a posebno u Bengalu, postoje milijuni Njegovih sljedbenika. Sada je započeo u zapadnim zemljama i zato ga shvatite vrlo ozbiljno. Mi ne kritiziramo nijednu drugu religiju. Nemojte to tako shvatiti. Naš posao nije kritiziranje ni jednog drugog procesa religije. Svjesnost Krišne daje ljudima najuzvišeniju religiju – ljubav prema Bogu. To je sve. Mi poučavamo ljubav prema Bogu. Svatko već voli, ali ta je ljubav pogrešno usmjerena. Volimo ovog mladića ili ovu djevojku, ili ovu državu ili ovo društvo, ili čak i mačke i pse, ali nismo zadovoljni. Zato moramo svoju ljubav posvetiti Bogu. Ako svoju ljubav posvetimo Bogu, bit ćemo sretni. Nemojte misliti da je pokret svjesnosti Krišne nova religija. Koja religija ne priznaje Boga? Boga možemo zvati „Allah" ili „Krišna" ili nekim drugim imenom, ali koja religija ne priznaje Boga? Mi poučavamo ljude da jednostavno pokušaju voljeti Boga. Privlače nas razne stvari, ali ako svoju ljubav posvetimo Bogu, bit ćemo sretni. Ne moramo naučiti voljeti bilo što drugo; sve drugo će samim tim biti obuhvaćeno. Samo pokušajte voljeti Boga. Nemojte voljeti samo drveće, biljke ili kukce. To vas nikada neće zadovoljiti. Naučite voljeti Boga. To je misija Caitanye Mahaprabhua; to je naša misija.

Pjevanje Hare Krišna mantre Premda su riječi „Hare Krišna" ušle u svakidašnji govor, gotovo nitko ne zna što one znače. Predstavljaju li samo dosadnu mantru namijenjenu hipnotiziranju osoba koje je pjevaju? Jesu li oblik bježanja od stvarnosti ili autentična 159

meditacija koja doista može prizvati višu svjesnost? U ovom kratkom eseju, snimljenom 1966. na njegovom prvom LPiju, Šrila Prabhupada rasvjetljava dublje značenje Hare Krišna mantre. Transcendentalna vibracija stvorena pjevanjem Hare Krišna, Hare Krišna, Krišna Krišna, Hare Hare/ Hare Rama, Hare Rama, Rama Rama, Hare Hare predstavlja uzvišeni proces oživljavanja naše transcendentalne svjesnosti. Kao žive duhovne duše, svi smo mi bića izvorno svjesna Krišne, ali budući da se od pamtivijeka nalazimo u dodiru s materijom, naša je svjesnost sada onečišćena materijalnom atmosferom. Materijalna atmosfera u kojoj sada živimo naziva se maya, iluzija. Maya znači „ono što nije". Što je iluzija? Iluzija je pokušaj da budemo gospodari materijalne prirode, iako se nalazimo u čvrstim okovima njezinih strogih zakona. Kada sluga umjetno pokušava oponašati svemoćnoga gospodara, to se naziva iluzijom. Mi nastojimo iskorištavati bogatstva materijalne prirode, ali se, ustvari, sve više zaplećemo u njezine složene zakone. Stoga, iako ulažemo veliki trud u pokušaj nadvladavanja prirode, sve više postajemo ovisni o njoj. Ta iluzorna borba protiv materijalne prirode može odmah biti okončana oživljavanjem naše vječne svjesnosti Krišne. Hare Krišna, Hare Krišna, Krišna Krišna, Hare Hare je transcendentalni proces oživljavanja te izvorne, čiste svjesnosti. Pjevanjem ove transcendentalne vibracije, možemo pročistiti svoje srce od svih pogrešnih koncepcija. Osnovno načelo tih pogrešnih koncepcija jest lažna svjesnost da smo gospodari svega što nas okružuje. Svjesnost Krišne nije neprirodna svjesnost nametnuta umu. Ona je izvorna, prirodna energija živog bića. Ta se svjesnost budi kada slušamo transcendentalnu vibraciju. Ovaj najjednostavniji proces meditacije preporučen je za ovo doba. Iz osobnog iskustva možemo opaziti da, pjevajući maha-mantru, veliku pjesmu za dostizanje osloboñenja, odmah možemo osjetiti transcendentalni zanos koji potječe s duhovnog nivoa. Pod utjecajem materijalne koncepcije 160

života, obuzeti smo udovoljavanjem osjetilima, kao da se nalazimo na nižem nivou životinjskog postojanja. Onaj tko se malo uzdigne iznad nivoa udovoljavanja osjetilima, zaokuplja se umnom spekulacijom kako bi se oslobodio okova materijalnog postojanja. Iznad nivoa spekulacije, kad osoba posjeduje dovoljno inteligencije, pokušava pronaći vrhovni uzrok svih uzroka – u sebi i izvan sebe. Kad se uzdigne na razinu duhovnog razumijevanja, nadišavši nivoe osjetila, uma i inteligencije, utemeljuje se na transcendentalnom nivou. Pjevanje Hare Krišna mantre odvija se na duhovnom razini i zato ova zvučna vibracija nadilazi sve niže nivoe svijesti – osjetilni, umni i intelektualni. Stoga nema potrebe za umnom spekulacijom ili intelektualnim naporima. Da bismo pjevali maha-mantru ne trebamo shvatiti jezik mantre. Ona djeluje automatski, s duhovnog nivoa, i stoga svatko može sudjelovati u vibriranju ovog transcendentalnog zvuka, bez ikakve prethodne kvalifikacije. Naravno, u naprednom stadiju od osobe se očekuje da, zahvaljujući svom duhovnom razumijevanju, ne čini uvrede. U početku možda neće biti prisutno svih osam vrsta transcendentalnog zanosa: (1) ošamućenost, (2) znojenje, (3) ježenje kože, (4) zapinjanje u govoru, (5) drhtanje tijela, (6) bljedilo, (7) plakanje u zanosu i (8) trans. Meñutim, zahvaljujući pjevanju, osoba bez sumnje ubrzo biva uzdignuta na duhovni nivo i očituje prvi simptom duhovne spoznaje kroz plesanje uz pjevanje mantre. To smo osobno vidjeli. Čak i dijete može sudjelovati u pjevanju i plesanju. Naravno, onome tko je previše zapleten u materijalni život potrebno je malo više vremena, ali čak se i takav materijalno zapleten čovjek može vrlo brzo uzdići na duhovni nivo. Kad mantru s ljubavlju pjeva Gospodinov čisti bhakta, ona ima najveći učinak na slušatelje. Zbog toga mantru trebamo slušati s usana Gospodinova čistog bhakte, tako da odmah možemo steći dobrobit. Koliko god je to moguće, trebamo izbjegavati slušanje mantre s usana onoga tko nije bhakta. Mlijeko koje je usnama dodirnula zmija ima otrovan učinak. 161

Riječju Hara oslovljava se Gospodinova energija, a riječima Krišna i Rama sam Gospodin. I Krišna i Rama znače najviše zadovoljstvo, a Hara je Gospodinova vrhovna energija zadovoljstva, u vokativu promijenjena u Hare. Gospodinova vrhovna energija zadovoljstva pomaže nam da priñemo Gospodinu. Materijalna energija, zvana maya, takoñer je jedna od Gospodinovih brojnih energija. Mi, živa bića, predstavljamo Gospodinovu graničnu energiju. Rečeno je da su živa bića viša od materijalne energije. Kada se viša energija nalazi u dodiru s nižom energijom, nastaje nesnošljiva situacija, ali kada se granična energija nalazi u dodiru s višom energijom, zvanom Hara, utemeljena je u svom sretnom, normalnom položaju. Ove tri riječi, Hare, Krišna i Rama, predstavljaju transcendentalno sjeme maha-mantre. Pjevanjem mantre uvjetovana duša moli Gospodina i Njegovu energiju da je zaštite. Ovo pjevanje nalikuje istinskom plaču djeteta za majkom. Majka Hara pomaže bhakti da dobije milost Gospodina Oca, a Gospodin se razotkriva bhakti koji iskreno pjeva ovu mantru. U ovom dobu svañe i licemjerja, nijedan drugi proces duhovne spoznaje nije tako djelotvoran kao pjevanje mahamantre: Hare Krišna, Hare Krišna, Krišna Krišna, Hare Hare/ Hare Rama, Hare Rama, Rama Rama, Hare Hare.

Svjesnost Krišne – yoga za suvremeno doba U današnje vrijeme, yoga se poučava na brojnim tečajevima i predstavlja u popularnim izdanjima kao sredstvo za očuvanje zdravlja, gubljenje težine, stjecanje moći nad drugima, postizanje uspjeha u novčanim poslovima ili za povećavanje seksualne potencije. Ali, prava je yoga nešto posve različito. Ovdje nas Šrila Prabhupada upoznaje s davnašnjim tajnama prave yoge. ceto-darpana-marjanam bhava-mahadavagni-nirvapanam sreyah-kairava-candrika-vitaranam vidya-vadhu-jivanam 162

anandambudhi-vardhanam pratipadam purnamrtasvadanam sarvatma-snapanam param vijayate sri-krsna-sankirtanam Sva slava sankirtana pokretu! Param vijayate sri-krsnasankirtanam! Prije pet stotina godina, kad je bio šesnaestogodišnji mladić, Gospodin Caitanya Mahaprabhu započeo je ovaj sankirtana pokret u Navadvipi, Indiji. Nije izmislio neki sustav religije, kao što se to danas čini. Zapravo, religija se ne može izmisliti. Dharmam tu saksad bhagavat-pranitam. Religija predstavlja zakone Boga, to je sve. Kao što se u životu moramo pokoravati zakonima države, tako se moramo pokoravati Božjim zakonima. U Bhagavad-giti (4.7) Krišna kaže da kad god doñe do zanemarivanja pobožnih djelatnosti (yada yada hi dharmasya glanir bhavati bharata) i porasta bezbožnih djelatnosti (abhyutthanam adharmasya), On se pojavljuje (tadatmanam srjamy aham). U materijalnom svijetu vlada isto načelo, jer kad god se krše državni zakoni, pojavljuje se neki državni službenik ili policajac kako bi „sredio stvar". Gospodina Caitanyu Mahaprabhua obožavali su Gosvamiji. Bilo ih je šest: Rupa Gosvami, Sanatana Gosvami, Raghunatha Bhatta Gosvami, Jiva Gosvami, Gopala Bhatta Gosvami i Šri Raghunatha dasa Gosvami. Riječ go ima tri značenja. Go znači „zemlja", „krava" i „osjetila", a svami znači „gospodar". Tako riječ gosvami znači da su bili gospodari osjetila. Kad postane gospodar osjetila, i gosvami, osoba može napredovati u duhovnom životu. To je pravo značenje riječi gosvami. Svami znači da osoba nije sluga osjetila, već njihov gospodar. Voña šestorice Gosvamija, Rupa Gosvami, sastavio je lijepi stih u čast Gospodina Citanye: anarpita-carim cirat karunayavatirnah kalau samarpayitum unnatojjvala-rasam sva-bhakti-sšriyam harih purata-sundara-dyuti-kadamba-sandapitah sada hrdaya-kandare sphuratu vah saca-nandanah (Caitanya-caritamrta, Adi 1.4) 163

Kalau se odnosi na ovo doba, zvano Kali, željezno doba, koje je veoma zagañeno, doba svañe i neslaganja. Rupa Gosvami kaže da u ovom dobu Kali, punom neslaganja i svaña: „Ti si došao kako bi ponudio najvišu ljubav prema Bogu." Samarpayitum unnatojjvala-rasam: ne samo najvišu, već i veoma blistavu rasu, ili transcendentalnu draž. Puratasundara-dyuti: Tvoja je put kao zlato, kao sjaj zlata. „Tako si ljubazan da svakoga blagoslivljam (Gosvamiji mogu blagoslivljati, jer su gospodari osjetila) da ovaj Gospodinov oblik, Gospodin Caitanya Mahaprabhu, uvijek pleše u njihovom srcu." Kad je Rupa Gosvami prvi put susreo Gospodina Caitanyu Mahaprabhua u Prayagi, Gospodin Caitanya je plesao na ulici i pjevao „Hare Krišna, Hare Krišna". Tada Mu je Rupa Gosvami uputio jednu molitvu. Namo mahavaddnyaya krsna-prema-pradaya te: „Ti si najvelikodušnija inkarnacija, jer dijeliš ljubav prema Bogu." Krsna-prema-pradaya te/ krsnaya krsna-caitanya-namne gaura-tvise namah: „Ti si sam Krišna. Da nisi Krišna, ne bi mogao dijeliti Krišnapremu, ljubav prema Bogu, jer se ljubav prema Bogu ne stječe tako lako, ali Ti je svima besplatno daješ." Na taj je način Caitanya Mahaprabhu započeo sankirtana pokret u Bengalu, u Navadvipi, u Indiji. Bengalci su veoma sretni što je ovaj pokret u njihovoj zemlji započeo Gospodin Caitanya, koji je pretkazao: prthivite ache yata nagaradi grama sarvatra pracara haibe mora nama „U svim selima i gradovima širom svijeta, propovijedat će se ovaj sankirtana pokret." To je Njegovo proročanstvo. Milošću Gospodina Caitanye, taj je pokret već predstavljen u zapadnim zemljama, počevši s New Yorkom. Naš sankirtana pokret prvi je put bio predstavljen u New Yorku 1966. godine. Tada sam došao i počeo pjevati Hare Krišna mantru na Tompkins Squareu. Pjevao sam tri sata uz malu mridangu (bubanj) i ovi su se američki mladići okupili i postupno pridružili. Tako se broj sljedbenika povećao. Sve je 164

počelo u New Yorku, u jednoj prodavaonici u Drugoj aveniji broj 26, a onda smo osnovali ogranke u San Franciscu, Montrealu, Bostonu, Los Angelesu, Buffalou i Columbusu. Danas (1970) imamo dvadeset četiri ogranka, uključujući jedan u Londonu i jedan u Hamburgu. U Londonu propovijedaju američki mladići i djevojke. Nisu ni sannyasiji, ni vedantisti, ni hindusi, ni Indijci, ali su veoma ozbiljno shvatili ovaj pokret. Čak je i londonski Times objavio članak pod naslovom „Krišnina pjesma zadivljuje London". Sada u pokretu imamo mnogo ljudi. Svi su moji učenici Amerikanci i Europljani, barem u ovoj zemlji. Pjevaju, plešu i dijele časopis Back to Godhead. Izdali smo mnogo knjiga – Šrimad-Bhagavatam, Bhagavad-gitu kakva jest, Učenja Gospodina Caitanye i Išopanišad. Ovaj pokret nije sentimentalan pokret. Nemojte misliti da ovi mladići plešu iz religioznog sentimentalizma ili fanatizma. Ne. Mi imamo najuzvišeniju filozofsku i teološku pozadinu. To slikovito pokazuje primjer Caitanye Mahaprabhua. Tijekom propovijedanja, posjetio je Benares, sjedište mayavadi sannyasija. Šankaracaryini sljedbenici većinom žive u Benaresu. Za vrijeme Svog boravka tamo, Caitanya Mahaprabhu je pjevao i plesao. Neki su ljudi to jako cijenili i tako je ubrzo postao poznat. Jedan istaknuti sannyasi, Prakašananda Sarasvati, voña mnogo tisuća mayavadi sannyasaja, bio je obaviješten: „Iz Bengala je došao jedan mladi sannyasi, koji veoma lijepo pjeva i pleše." Prakašananda Sarasvati bio je veliki vedantist i to mu se nije svidjelo. Zbog toga je rekao: ,On je lažni sannyasi. Pjeva i pleše, ali to nije dužnost sannyasya. Sannyasiji uvijek trebaju proučavati filozofiju i Vedantu." Jedan bhakta, kome se nisu svidjele primjedbe Prakašanande Sarasvatija, vratio se i obavijestio Gospodina Caitanyu da Ga kritiziraju. Bhakta je upriličio sastanak svih sannyasija na kojem se povela filozofska rasprava o Vedanti izmeñu Prakašanande Sarasvanja i Gospodina Caitanye Mahaprabhua. Te pripovijesti i filozofske rasprave opisane su u našoj knjizi Učenja Gospodina Caitanye. Vrijedno je 165

spomenuti da je Prakašananda sa svim svojim učenicima postao vaišnava. Caitanya Mahaprabhu vodio je veliku raspravu i sa Sarvabhaumom Bhattacaryom, najvećim logičarom tog vremena, koji je takoñer bio mayavadi, impersonalist. I on se preobratio. Stoga pokret Caitanye Mahaprabhua nije puki sentimentalizam. On ima veoma bogatu pozadinu, ako netko želi shvatiti sankirtana pokret kroz filozofiju i logiku. Postoji obilje materijala, jer se ovaj pokret temelji na znanosti i autoritetu Veda, ali sve je pojednostavljeno. To je ljepota ovog pokreta. I veliki učenjak ili filozof i dijete mogu sudjelovati bez poteškoće. Drugi procesi samospoznaje, proces jnane ili proces yoge, takoñer su priznati, ali ih nije moguće slijediti u ovom dobu. To je mišljenje Veda. krte yad dhyayato visnum tretayarm yajato makhaih dvapare paricaryayam kalau tad dhari-kirtanat (Šrimad-Bhagavatam 12.3.52) U Satya-yugi, Zlatnom dobu, bilo je moguće slijediti proces meditacije. Na primjer, Valmiki Muni meditirao je šezdeset tisuća godina kako bi dostigao savršenstvo, ali s koliko godina mi starimo? Uz to, za proces meditacije, kakav je opisan u Bhagavad-giti, osoba mora izabrati osamljeno mjesto, mora meditirati sama, mora sjediti nepomično, mora živjeti u potpunom celibatu itd. Postoji mnogo pravila i propisa. Stoga takva meditacija nije moguća. Ako je netko zadovoljan s oponašanjem, to je drugo, ali ako želi dostići savršenstvo, mora proći kroz svih osam stadija astangayoge. Ako to ne može, samo gubi vrijeme. Što je krajnji cilj procesa yoge ili meditacije? Dodir sa Svevišnjim, Nad-dušom, Svevišnjim Gospodinom, cilj je i predmet svih procesa yoge. Slično tome, cilj filozofskog istraživanja, procesa jnane, takoñer je razumijevanje Vrhovnog Brahmana. To su nedvojbeno priznati procesi, ali prema ovlaštenim spisima, nisu praktični u ovom Željeznom 166

dobu Kali. Zato moramo prihvatiti proces hari-kirtane. Svatko ga može slijediti bez prethodne kvalifikacije. Ne mora proučavati filozofiju Vedante. To je bila svrha susreta Gospodina Caitanye s Prakašanandom Sarasvatijem. Za vrijeme opsežne rasprave s Gospodinom Caitanyom o filozofiji Vedante, Prakašananda je prvo upitao Caitanyu Mahrprabhua: „Znam da si u ranoj mladosti bio vrlo dobar učenjak. [Ustvari, Gospodin Caitanya bio je vrlo veliki učenjak. Zvao se Nimai Pandita i u šesnaestoj je godini porazio velikog učenjaka iz Kašmira, Kešavu Kašmirija] Veliki si poznavatelj sanskrta i posebno upućen u znanost o logici. Rodio si se u obitelji brahmana, a sada si sannyasi. Zašto ne čitaš Vedantu, već plešeš i pjevaš?" To je bilo prvo pitanje koje je Prakašananda Sarasvati postavio, a Gospodin Caitanya je odgovorio: „To činim, jer Mi je Moj duhovni učitelj na inicijaciji rekao da sam prvorazredna budala. 'Ne raspravljaj o Vedanti', rekao Mi je. 'Samo ćeš protratiti vrijeme. Posveti se pjevanju Hare Krišna i bit ćeš uspješan.' To je bio njegov odgovor." Naravno, Caitanya Mahaprabhu nije bio budala. Vedanta, zacijelo, nije za budale. Osoba mora imati veliku naobrazbu i dostići odreñeni nivo da bi mogla shvatiti Vedantu. Svaka pojedina riječ ima mnoštvo značenja i postoji mnoštvo komentara Šankaracarye i Ramanujacarye, velike knjige na sanskrtu. Kako možemo shvatiti Vedantu? To nije moguće. Možda je jedna ili dvije osobe mogu shvatiti, ali većina ljudi ne može, kao što ne može ni primjenjivati yogu. Stoga, ako netko prihvati proces Caitanye Mahaprabhua, pjevanje Hare Krišna, prva dobrobit biti će ceto-darpana-marjanam: srce će se pročistiti od sve prljavštine samim pjevanjem. Pjevajte. Nema izdataka ni gubitaka. Ako budete pjevali tjedan dana, vidjet ćete koliko ćete napredovati u duhovnom znanju. Mi privlačimo veliki broj učenika jednostavno pjevanjem i oni shvaćaju cjelokupnu filozofiju i postaju pročišćeni. Ovaj je pokret započet prije samo četiri godine, 1966. godine, i već imamo mnogo ogranaka. Američki ga mladići i djevojke prihvaćaju veoma ozbiljno i sretni su. Pitajte bilo koga od njih. Ceto-darpana-marjanam. Oni čiste srce od prljavštine 167

jednostavno pjevajući Hare Krišna, Hare Krišna, Krišna Krišna, Hare Hare/ Hare Rama, Hare Rama, Rama Rama, Hare Hare. Sljedeći je stadij bhava-mahadavagni-nirvapanam: čim se srce pročisti od sve prljavštine, svi se problemi materijalnog postojanja odmah rješavaju. Ovaj se svijet usporeñuje s davagni, razbuktalim šumskim požarom. U materijalnom postojanju, nitko ne želi nesreću, ali ona dolazi silom. To je zakon materijalne prirode. Nitko ne želi vatru, ali možemo vidjeti da su vatrogasne brigade u gradovima uvijek aktivne. Uvijek je negdje požar. Postoji mnogo drugih stvari koje nitko ne želi. Nitko ne želi smrt, ali smrt postoji. Nitko ne želi bolest, ali bolest postoji. Nitko ne želi starost, ali starost postoji. Tu su, protiv naše volje, protiv naše želje. Stoga trebamo razmisliti o stanju materijalnog postojanja. Ljudski je oblik života namijenjen spoznavanju, a ne traćenju dragocjenog vremena na jedenje, spavanje, razmnožavanje i branjenje poput životinja. To nije napredak civilizacije. Bhagavatam izjavljuje da ovo tijelo nije stvoreno za težak rad samo radi udovoljavanja osjetilima. nayam deho deha-bhajam nr-loke kastan kaman arhate vid-bhujam ye (Bhag. 5.5.1) Težak rad i udovoljavanje osjetilima posao su svinja, a ne ljudskih bića. Ljudska bića trebaju naučiti tapasyu. U Indiji ima toliko mnogo velikih mudraca, velikih kraljeva, brahmacarya i sannyasija, koji su proveli život u velikoj tapasyi kako ne bi nastavili spavati. Buddha je bio princ koji je napustio sve i posvetio se tapasyi. To je život. U dvadeset četvrtoj godini, kralj Bharata, po kojem se Indija naziva Bharata-varša, napustio je svoje kraljevstvo, svoju mladu ženu i djecu i otišao kako bi se posvetio tapasyi. Gospodin Caitanya takoñer je imao samo dvadeset četiri godine kad je napustio Svoju mladu ženu i majku, sve. Ima mnogo primjera. Indija je zemlja tapasye, ali mi to zaboravljamo. Sada je pretvaramo u zemlju tehnologije. Čudno je da Indija 168

danas više ne propagira tapasyu, jer je Indija zemlja dharme: dharma-ksetre kuru-ksetre. Ali nije tako samo u Indiji. U ovom Željeznom dobu svugdje je sve degradirano, degradirano u smislu prayenalpayusah sabhya kalav asmin yugc janah (Bhag. 1.1.10). U dobu Kali, trajanje života smanjuje se i ljude ne zanima samospoznaja, a ako ih zanima, uvijek ih zavode brojni prevarantski vode. Doba je veoma degradirano. Zato je pjevanje Hare Krišna mantre, koje je preporučio Caitanya Mahaprabhu, najbolji i najjednostavniji proces. harer harer kalau nasty

nama harer nama namaiva kevalam nasty eva nasty eva eva gatir anyatha

„U ovom dobu Kali nema druge religije osim slavljenja Gospodina pjevanjem Njegova svetog imena. To nalažu svi razotkriveni sveti spisi. Nema drugog načina, nema drugog načina, nema drugog načina." Ovo je stih iz Brhan-naradiya Purane. Harer nama harer nama harer namaiva kevalam. Jednostavno pjevajte Hare Krišna. Nema drugog izbora. Kalau nasty eva nasty eva nasty eva gatir anyatha. U dobu Kali, nema drugog načina za dostizanje samospoznaje. Zato ga moramo prihvatiti. Sličan se stih nalazi u Šrimad-Bhagavatamu. U trećem poglavlju dvanaestog pjevanja Šukadeva Gosvami opisao je Maharadži Parikšitu nedostatke ovog doba i danas možemo opaziti sve simptome doba Kali. Meñutim, Šukadeva Gosvami je na kraju rekao kaler dosa-nidhe rajann asti hy eko mahan gunah: „Dragi moj kralju, doba Kali je puno nedostataka, ali pruža jednu dobru priliku." Koju? Kirtanad eva krsnasya mukta-sangah param vrajet: „Jednostavno zahvaljujući pjevanju Hare Krišna mantre, osoba se može osloboditi i vratiti Bogu." Ovaj je proces praktičan i ovlašten. Osoba može provjeriti koliko je napredovala jednostavno zahvaljujući pjevanju. Pokret svjesnosti Krišne nije mladi pokret, koji je tek 169

započet ili izmišljen. Temelji se na vedskim načelima i acarye poput Caitanye Mahaprabhua ga odobravaju. Proces je veoma jednostavan; ništa ne možete izgubiti. Mi ne tražimo novac od ljudi, ne zahtijevamo honorare i ne dajemo ljudima tajnu mantru uz obećanje da će za šest mjeseci postati Bog. Ne. Svatko može pristupiti – djeca, žene, djevojke, mladići i starci – svatko može pjevati i vidjeti rezultate. Da bismo to omogućili, gradimo ne samo Novu Vrindavanu, našu farmu u Zapadnoj Virginiji, već i druge duhovne zajednice kao što su Nova Navadvipa i Novi Jagannatha Puri. Već smo otvorili Novi Jagannatha Puri u San Franciscu, u kojem se održava i Ratha-yatra festival. Ove ćemo godine i u Londonu održati veliku svečanost Ratha-yatre. Vući ćemo Jagannathu, Subhadru i Balaramu do rijeke Themse, svakoga na posebnim kolima. Amerika je osnovala Novu Englesku i Novi York, zašto ne bi i Novu Vrindavanu? Poseban trud trebamo uložiti u osnivanje Nove Vrindavane, jer je Gospodin Caitanya preporučio aradhyo bhagavan vrajesa-tanayas tad-dhama vrndavanam: „Krišna, sin Nande Maharadže, vrhovno je obožavano Božanstvo u Vrndavanadhami, Vrajabhumiju, a Njegovo mjesto Vrindavana isto je tako vrijedno obožavanja." Mladići i djevojke sa Zapada prihvaćaju svjesnost Krišne i trebaju imati mjesto poput Vrindavane. Swami Kirtanananda, koji je prije dvije godine otišao sa mnom u Vrindavanu, zna kako Vrindavana izgleda i zato sam mu naložio da izgradi najmanje sedam hramova. U Vrindavani postoji pet tisuća hramova Radha-Krišne, ali sedam hramova koje su izgradili Gosvamiji su najvažniji. Naš je program život u Novoj Vrindavani, ekonomska ovisnost o poljoprivredi i kravama, mirno njegovanje svjesnosti Krišne i pjevanje Hare Krišna – to je plan Vrindavane. Yuktahara-viharasya... yogo bhavati duhkha-ha (Bhagavad-gita 6.17). Cilj ljudskog oblika života nije povećavanje umjetnih potreba. Trebamo biti zadovoljni održavanjem tijela i duše zajedno, a preostalo vrijeme trebamo iskoristiti za njegovanje svjesnosti Krišne tako da po napuštanju tijela ne moramo prihvatiti druga materijalno 170

tijelo, već se možemo vratiti kući, Bogu. To treba biti moto ljudskog života. Materijalni se život sastoji od jedenja, spavanja, razmnožavanja i branjena, a duhovni život predstavlja nešto više od toga. To je razlika izmeñu životinjskog i ljudskog života. Životinjskim je vrstama zajedničko jedenje, spavanje, razmnožavanje i branjenje. Pas jede i čovjek jede. Čovjek spava i pas spava. Čovjek ima seks i pas ima seks. Pas se brani na svoj način i čovjek se brani na svoj način možda atomskom bombom. Ova četiri principa zajednička su ljudskim bićima i životinjama, a njihovo unaprjeñivanje nije znak ljudske, već životinjske civilizacije. Ljudska civilizacija znači athato brahma-jijnasa. U Vedanta-sutri prvi aforizam je athato brahma-jijnasa: „Sada je vrijeme za raspitivanje o Brahmanu." To je ljudski život. Onaj tko nije duhovno radoznao, jijnasuh sreya uttamam, nije čovjek, već životinja, jer živi u skladu s ova četiri principa, to je sve. Mora željeti saznati tko je i zašto je izložen bijedama roñenja, smrti, starosti i bolesti. Postoji li tome lijek? O tome se treba raspitivati. To je ljudski život; to je duhovni život. Duhovni je život ljudski život, a materijalni je život životinjski život. To je sve. Moramo urediti svoj život prema načelima preporučenim u Bhagavad-giti. Yuktaharaviharasya. Na primjer, ako se posvetim duhovnom životu, to ne znači da ću se odreći hrane, ali ću prilagoditi svoju prehranu duhovnom životu. Bhagavad-gita opisuje koja je hrana prvorazredna (u vrlini), drugorazredna (u strasti) i trećerazredna (u neznanju). Moramo se uzdići na nivo sattve (vrline), svojstvene ljudskoj civilizaciji, i potom oživjeti svoju transcendentalnu svjesnost, svjesnost Krišne. Sve je objašnjeno u šastrama. Nažalost, mi ne tražimo savjet u njima. evam prasanna-manaso bhagavad-bhakti-yogatah bhagavat-tattva-vijnanam mukta-sangasya jayate (Bhag. 1.2.20) 171

Ako nismo osloboñeni utjecaja triju guna materijalne prirode, ne možemo shvatiti Boga. Prasanna-manasah. Moramo spoznati Brahman. Brahmabhutah prasannatma na socati na kanksati (Bg. 18.54). Te su upute tu. Stoga trebamo iskoristiti ove šastre i propovijedati. To je odgovornost inteligentnih ljudi. Većina ljudi zna da je Bog velik, ali ne zna koliko je velik. Vedski spisi o tome govore. To je naša dužnost u ovom željeznom dobu. To je harikirtana, param vijayate sri-krsna-sankirtanam: slavljenje Svevišnjega. Meditacija i unutarnje jastvo Može li meditacija riješiti naše svakodnevne probleme? Postoji li život poslije smrti? Mogu li nam droge pomoći da dostignemo samospoznaju? Tijekom posjeta Južnoj Africi 1976. godine, Šrila Prabhupada je odgovorio na ova i druga pitanja Billu Faillu, novinaru iz durbanskog Natal Mercuryja. Šrila Prabhupada: Krišna je ime Boga i znači „sveprivlačan". Ako osoba nije sveprivlačna, ne može biti Bog. Stoga je svjesnost Krišne svjesnost Boga. Svi smo mi sićušni djelići Boga, iste prirode kao On. Naš položaj, kao živih bića, nalik je položaju malih čestica zlata u odnosu na veliku količinu zlata. Gospodin Faill: Da li smo mi nešto poput iskre u vatri? Šrila Prabhupada: Da. I vatra i iskra su vatra, ali jedna je velika, a druga veoma mala. Meñutim, za razliku od odnosa izmeñu iskre i vatre, naš je odnos s Bogom vječan, iako smo sada zaboravili taj odnos zbog dodira s materijalnom energijom. Suočavamo se s toliko mnogo problema samo zbog te zaboravnosti. Kad bismo oživjeli svoju izvornu svjesnost Boga, postali bismo sretni. To je bit svjesnosti Krišne. To je najbolji proces za oživljavanje naše izvorne svjesnosti Boga. Postoje različiti procesi samospoznaje, ali u sadašnjem dobu Kali ljudi su veoma pali i potreban im je jednostavan proces svjesnosti Krišne. Sada misle da je 172

takozvani materijalni napredak rješenje za njihove probleme, ali to nije točno. Trebamo se potpuno osloboditi materijalnog stanja razvijanjem svjesnosti Krišne. To je pravo rješenje. Budući da je Bog vječan, mi smo takoñer vječni, ali u materijalnom stanju mislimo „ja sam ovo tijelo" i zato moramo opetovano mijenjati tijela. To je posljedica neznanja. Ustvari, mi nismo tijela, već duhovne iskre, sastavni djelići Boga. Gospodin Faill: Znači li to da je tijelo vozilo za dušu? Šrila Prabhupada: Da. Baš kao automobil. Kao što autom idete od jednog mjesta do drugog, tako zbog umnih spekulacija u materijalnom stanju života mijenjamo položaje u potrazi za srećom, ali ništa nas neće usrećiti ako ne dostignemo naš pravi položaj sastavnih djelića Boga, čija je jedina dužnost družiti se s Bogom i pomoći svim živim bićima surañujući s Njim. Civilizirani ljudski život se dostiže tek nakon duge evolucije kroz 8.400.000 vrsta života. Ako ne iskoristimo ovaj civilizirani ljudski život za razumijevanje Božjeg položaja, našeg položaja i našeg odnosa s Njim, već umjesto toga protratimo život kao mačke i psi, tragajući unaokolo za osjetilnim užicima, propustit ćemo veliku priliku. Svrha je pokreta svjesnosti Krišne poučiti ljude kako mogu u potpunosti iskoristiti ljudski oblik života pokušavajući da shvate Boga i svoj odnos s Njim. Gospodin Faill: Ako ne iskoristimo najbolje ovaj život, dobivamo li drugu priliku, u idućem životu? Šrila Prabhupada: Da. U skladu s vašim željama u trenutku smrti, dobit ćete drugo tijelo. Meñutim, nije zajamčeno da će to biti ljudsko tijelo. Kao što sam već objasnio, postoji 8.400.000 različitih oblika života. Možete ući u bilo koji od njih, ovisno o stanju vašeg uma u trenutku smrti. Naše misli u trenutku smrti ovise o našim aktivnostima tijekom života. Sve dok je naša svjesnost materijalna, naše se aktivnosti odvijaju pod kontrolom materijalne prirode, koja djeluje na tri načina: kao vrlina, strast i neznanje. Te su tri odlike kao tri osnovne boje – žuta, crvena i plava. Kao što miješanjem crvene, žute i plave boje nastaju milijuni boja, miješanjem ovih odlika 173

prirode nastaju različite vrste života. Da bismo okončali uzastopno rañanje i umiranje u različitim vrstama života, moramo transcendirati prekrivač materijalne prirode i uzdići se na nivo čiste svjesnosti, ali ako ne naučimo transcendentalnu znanost o svjesnosti Krišne, u trenutku smrti morat ćemo prijeći u drugo tijelo, koje može biti bolje ili gore od sadašnjeg. Ako njegujemo gunu vrline, bit ćemo uzdignuti u viši planetarni sistem, u kojem je standard života bolji. Ako njegujemo gunu strasti, ostat ćemo na sadašnjem položaju, ali ako iz neznanja vršimo grešne djelatnosti i kršimo zakone prirode, degradirat ćemo se na nivo životinjskog ili biljnog života. Potom ćemo ponovno morati evolutivnim putem doći do ljudskog oblika života, što može potrajati milijune godina. Zato ljudsko biće mora biti odgovorno. Mora iskoristiti rijetku priliku koju mu pruža ljudski oblik života za razumijevanje svog odnosa s Bogom i djelovanje u skladu s njim. Tada može okončati krug rañanja i umiranja u različitim oblicima života i vratiti se kući, Bogu. Gospodin Faill: Mislite li da transcendentalna meditacija pomaže ljudima? Šrila Prabhupada: Oni ne znaju što je prava meditacija. Njihova je meditacija obična lakrdija – još jedna prijevara tobožnjih svamija i yogija. Pitate me da li meditacija pomaže ljudima, ali znate li što je meditacija? Gospodin Faill: Smirivanje uma – koncentracija na središte. Šrila Prabhupada: Ali što je središte? Gospodin Faill: Ne znam. Šrila Prabhupada: Svi tako puno govore o meditaciji, ali nitko ne zna što je zapravo meditacija. Ti prevaranti koriste riječ „meditacija", ali ne znaju pravi predmet meditacije. Jednostavno šire lažnu propagandu. Gospodin Faill: Zar vrijednost meditacije ne leži u poticanju ljudi na pravilno mišljenje? Šrila Prabhupada: Ne. Prava je meditacija namijenjena dostizanju stanja u kojem je um prožet svjesnošću Boga, ali ako ne znate što je Bog, kako možete meditirati? Osim toga, 174

u ovom su dobu ljudi tako uznemireni da ne mogu smiriti um. Vidio sam tu takozvanu meditaciju; jednostavno spavaju i hrču. Nažalost, u ime svjesnosti Boga ili samospoznaje, brojni prevaranti predstavljaju nestandardne metode meditacije koje se ne temelje na ovlaštenim knjigama vedskog znanja. To je samo još jedan oblik iskorištavanja. Gospodin Faill: Što je s drugim učiteljima, kao što je Ouspensky i Gurdjieff? U prošlosti su donijeli na Zapad poruku sličnu vašoj. Šrila Prabhupada: Morali bismo proučiti njihova učenja kako bismo utvrdili da li zadovoljavaju vedski standard. Svjesnost Boga je znanost, kao medicinska znanost ili bilo koja druga znanost. Ne može se razlikovati samo zato što su je izgovorili različiti ljudi. Dva i dva su svuda četiri, nikada pet ili tri. To je znanost. Gospodin Faill: Mislite li da su drugi možda naučavali vjerodostojan proces svjesnosti Boga? Šrila Prabhupada: Veoma je teško reći, bez proučavanja njihovih učenja. Ima tako mnogo prevaranata. Gospodin Faill: To čine samo zbog novca. Šrila Prabhupada: To je sve. Nemaju standardni proces. Zato mi predstavljamo Bhagavad-gitu kakva jest, bez osobnog tumačenja. To je standard. Gospodin Faill: Da, ako stvari počnete dotjerivati, neizbježno ih mijenjate. Šrila Prabhupada: Svjesnost Krišne nije nov proces. Veoma je star – i standardan. Ne može se mijenjati. Čim ga pokušate mijenjati, gubi moć. Ta je moć kao elektricitet. Ako želite proizvesti struju, morate slijediti standardna pravila, pravilno postaviti sve negativne i pozitivne polove. Ne možete hirovito napraviti generator i unatoč tome proizvesti struju. Slično tome, postoji standardni proces za razumijevanje filozofije svjesnosti Krišne od pravih autoriteta. Ako slijedimo njihove upute, proces će djelovati. Nažalost, jedna od opasnih bolesti suvremenog čovjeka jest ta da svatko želi raditi po vlastitoj volji. Nitko ne želi slijediti 175

standardni način. Zato svi trpe neuspjehe, i duhovno i materijalno. Gospodin Faill: Da li se pokret svjesnosti Krišne povećava? Šrila Prabhupada: O, da, veoma. Možda će vas iznenaditi da prodajemo desetke tisuća knjiga. Imamo oko pedeset knjiga i mnogi knjižničari i sveučilišni profesori jako ih cijene, jer prije njihovog izdavanja nije postojala takva literatura. To je novi doprinos svijetu. Gospodin Faill: Čini se da svjesnost Krišne podrazumijava brijanje glave i nošenje odjeće boje šafrana. Kako se običan čovjek, zapleten u obiteljski život, može baviti svjesnošću Krišne? Šrila Prabhupada: Odjeća boje šafrana i obrijana glava nisu od suštinske važnosti, iako stvaraju dobro stanje uma, kao što vojnik, kada je propisno obučen, dobiva energiju – osjeća se kao vojnik. Znači li to da se ne može boriti ako nije u uniformi? Ne. Isto tako, svjesnost Boga ne može se omesti – može se oživjeti u bilo kojim okolnostima – ali odreñeni su uvjeti povoljni. Zato propisujemo da živite na odreñen način, odijevate se na odreñen način, jedete na odreñen način itd. Te su stvari korisne za njegovanje svjesnosti Krišne, ali nisu od suštinske važnosti. Gospodin Faill: Osoba može biti student svjesnosti Krišne i istodobno nastaviti normalan svakodnevni život? Šrila Prabhupada: Da. Gospodin Faill: Što je s drogama? Mogu li pomoći u procesu spoznaje Boga? Šrila Prabhupada: Kad bi droge mogle pomoći u spoznaji Boga, bile bi moćnije od Boga. Kako to možemo prihvatiti? Droge su kemijski sastojci, koji su materijalni. Kako nam nešto materijalno može pomoći da spoznamo Boga, koji je sveduhovan? To je nemoguće. Uzimanjem droga osoba doživljava samo neku vrstu opijenosti ili halucinacije; to nije spoznaja Boga. Gospodin Faill: Mislite li da su veliki mistici iz prošlih stoljeća vidjeli duhovnu iskru koju ste ranije spomenuli? Šrila Prabhupada: Što podrazumijevate pod „mistik"? 176

Gospodin Faill: To je samo ime za ljude koji su doživjeli drugi nivo stvarnosti. Šrila Prabhupada: Mi ne koristimo riječ mistik. Naša je stvarnost spoznaja Boga, do koje dolazimo kad se uzdignemo na duhovni nivo. Sve dok se nalazimo pod utjecajem tjelesnog shvaćanja života, naše se razumijevanje temelji na udovoljavanju osjetilima, jer je tijelo načinjeno od osjetila. Kad se uzdignemo iznad tjelesnog nivoa i vidimo um kao središte osjetilnih djelatnosti, prihvaćamo um kao krajnji nivo spoznaje. To je umni nivo. S umnog nivoa možemo se uzdići na intelektualni nivo, a s intelektualnog nivoa na transcendentalni nivo. Na kraju možemo nadići čak i transcendentalni nivo i doći do zrelog, duhovnog nivoa. To su stupnjevi spoznaje Boga. Meñutim, u ovom dobu ljudi su vrlo pali i zato im šastre (sveti spisi) preporučuju da se izravno uzdignu na duhovni nivo pjevanjem svetih imena Boga: Hare Krišna, Hare Krišna, Krišna Krišna, Hare Hare/ Hare Rama, Hare Rama, Rama Rama, Hare Hare. Ako njegujemo ovu aktivnost na duhovnom nivou, možemo odmah spoznati naš duhovni identitet. Tada proces spoznaje Boga vrlo brzo postaje uspješan. Gospodin Faill: Danas mnogo ljudi kaže da istinu moramo tražiti u sebi, a ne izvana, u svijetu osjetila. Šrila Prabhupada: Biti introspektivan znači spoznati da ste duhovna duša. Ako ne shvaćate da niste tijelo, već duša, nema govora o introspekciji. Prvo moramo razmotriti „jesam li tijelo ili nešto unutar tijela?" Nažalost, taj se predmet ne predaje ni u jednoj školi, gimnaziji ili fakultetu. Svatko misli „ja sam ovo tijelo". Na primjer, u ovoj zemlji svi ljudi misle „ja sam Južnoafrikanac, ovo su Indijci, ono su Grci" itd. Ustvari, svi se stanovnici svijeta nalaze pod utjecajem tjelesnog shvaćanja života. Svjesnost Krišne počinje s uzdizanjem iznad tjelesnog shvaćanja. Gospodin Faill: Znači, prvo se spoznaje duhovna iskra? Šrila Prabhupada: Da. Spoznaja postojanja duhovne duše unutar tijela prvi je korak. Ako ne shvaćamo ovu jednostavnu činjenicu, nema govora o duhovnom napretku. 177

Gospodin Faill: Je li u pitanju samo intelektualno razumijevanje? Šrila Prabhupada: U početku, da. Postoje dvije vrste znanja: teorijsko i praktično. Prvo moramo teorijski proučiti duhovnu znanost. Potom, djelujući na duhovnom nivou, dolazimo do praktične spoznaje. Nažalost, danas se gotovo svi nalaze u tami tjelesnog shvaćanja života. Zato je ovaj pokret veoma važan, jer može uzdići civilizirane ljude iz te tame. Sve dok se nalaze pod utjecajem tjelesnog shvaćanja života, nisu bolji od životinja. „Ja sam pas", „ja sam mačka", „ja sam krava." Životinje misle tako. Čim netko proñe, pas će zalajati, misleći: „Ja sam pas. Postavili su me ovdje za psa čuvara." Slično tome, ako usvojim pseći mentalitet i izazivam strance: „Zašto ste došli u ovu zemlju? Zašto ste došli pod moju vlast?" kakva je razlika izmeñu psa i mene? Gospodin Faill: Nikakva. Da malo promijenimo temu. Je li za duhovan život prijeko potrebno slijediti odreñene navike jedenja? Šrila Prabhupada: Da, čitav je proces namijenjen pročišćavanju, a jedenje je dio tog pročišćavanja. Mislim da imate izreku „Ono si što jedeš" i to je činjenica. Naša tjelesna graña i stanje uma ovise o tome što jedemo i kako jedemo. Zato, da bismo postali svjesni Krišne, šastre nam preporučuju da jedemo ostatke hrane koju je kušao Krišna. Ako bolesnik koji pati od sušice pojede nešto i vi pojedete ostatke njegove hrane, zarazit ćete se. Slično tome, ako jedete Krišna-prasadam, zarazit ćete se svjesnošću Krišne. Mi ništa ne jedemo odmah. Prvo nudimo hranu Krišni i zatim je jedemo. To nam pomaže da napredujemo u svjesnosti Krišne. Gospodin Faill: Jeste li svi vegetarijanci? Šrila Prabhupada: Da, zato što je Krišna vegetarijanac. Krišna može jesti bilo što jer je Bog, ali u Bhagavad-giti (9.26) kaže: „Ako mi netko s ljubavlju i predanošću ponudi list, cvijet, plod ili vodu, prihvatit ću njegovu ponudu." Nikada ne kaže: „Dajte mi mesa i vina." Gospodin Faill: Što je s duhanom? 178

Šrila Prabhupada: Duhan je takoñer opojno sredstvo. Mi smo već opijeni tjelesnim shvaćanjem života i ako povećamo opijenost, onda smo izgubljeni. Gospodin Faill: Mislite da meso, alkohol i duhan pojačavaju tjelesnu svjesnost? Šrila Prabhupada: Da. Pretpostavimo da ste bolesni i da se želite izliječiti. Morate slijediti upute liječnika. Ako vam kaže: „Nemojte jesti ovo; jedite samo ovo", morate slijediti njegov recept. Slično tome, mi imamo recept za liječenje od tjelesnog shvaćanja života: pjevanje Hare Krišna, slušanje o Krišninim djelatnostima i jedenje Krišna-prasadama. To je liječenje proces svjesnosti Krišne.

VI. Pronalaženje duhovnih rješenja za materijalne probleme Kriminal: zašto i što učiniti? Svake godine svijet troši sve više novca na sprječavanje i suzbijanje kriminala, ali usprkos tim naporima, stopa kriminala raste. U američkim javnim školama, kriminal je dosegao neograničene razmjere. U ovom razgovoru, koji je u srpnju 1975. godine vodio s poručnikom Davidom Mozeeom, policijskim službenikom za odnose s javnošću u Chicagu, Šrilala Prabhupada je predložio začuñujući jednostavno, a ipak praktično rješenje za naizgled nesavladiv problem kriminala. Poručnik Mozee: Mislim da imate neke ideje koje bi nam mogle pomoći u sprječavanju kriminala. Volio bih ih čuti. Šrila Prabhupada: Za razliku od pobožna čovjeka, koji ima čisto srce, kriminalac ima nečisto srce. Ta je prljavština kao bolest prisutna u srcu kriminalca u obliku neobuzdane požude i pohlepe. Danas velik broj ljudi boluje od te bolesti i zato je kriminal veoma raširen. Kad ljudi pročiste srce od te prljavštine, kriminal će nestati. Najjednostavniji proces 179

pročišćenja jest skupno pjevanje Božjih svetih imena. Ono se zove sankirtana i predstavlja osnovu našeg pokreta svjesnosti Krišne. Prema tome, ako želite spriječiti kriminal, morate okupiti što više ljudi za masovnu sankirtanu. Skupno pjevanje Božjeg svetog imena pročistit će srca ljudi od sve prljavštine. Onda više neće biti kriminala. Poručnik Mozee: Smatrate li da postoji razlika izmeñu kriminala u Sjedinjenim Državama i u vašoj zemlji, Indiji? Šrila Prabhupada: Što je vaša definicija kriminala? Poručnik Mozee: Svako ugrožavanje prava jedne osobe od strane druge osobe. Šrila Prabhupada: Da. Naša je definicija ista. U Upanišadama je rečeno, isavasyam idam sarvam: „Sve pripada Bogu." Svatko ima pravo koristiti ono što mu je Bog dodijelio, ali ne može prisvajati tuñu imovinu. Ako to učini, postaje kriminalac. Vi Amerikanci mislite da je Amerika vaša zemlja i to je prvi oblik kriminala. Iako prije dvije stotine godina nije bila vaša, došli ste iz drugih dijelova svijeta i proglasili je svojom zemljom. Ustvari, to je Božja zemlja i zato pripada svima, jer su svi Božja djeca, ali većina ljudi nema predodžbu o Bogu. Gotovo svi su bezbožni. Zato ih trebamo poučiti da vole Boga. U Americi, vaša vlada ima izreku „u Boga vjerujemo". Je li to istina? Poručnik Mozee: Da. Šrila Prabhupada: Ali gdje je naobrazba o Bogu? Dobro je vjerovati, ali sama vjera neće potrajati ako se ne temelji na znanstvenom znanju o Bogu. Možemo znati da imamo oca, ali ako ne znamo tko nam je otac, nemamo savršeno znanje. To naučavanje znanosti o Bogu nedostaje. Poručnik Mozee: Mislite li da nedostaje samo ovdje, u Sjedinjenim Državama? Šrila Prabhupada: Ne. Posvuda. Doba u kojem živimo naziva se Kali-yuga, doba zaboravljanja Boga. To je doba nerazumijevanja i svañe, a srca ljudi puna su prljavštine. Ali Bog je tako moćan da se pjevanjem Njegovog svetog imena pročišćavamo, kao što su se moji učenici pročistili od loših navika. Naš se pokret temelji na principu pjevanja Božjeg svetog imena. Svakome, bez razlike, pružamo priliku. Može 180

doći u naš hram, pjevati Hare Krišna mantru, pojesti malo prasadama* radi osvježenja i postupno se pročistiti. Ako nam vladini autoriteti pruže pogodnosti, možemo održavati masovne sankirtane. Onda će se cijelo društvo, bez sumnje, promijeniti. *Hrana koja je prvo ponuñena Svevišnjcm Gospodinu. Poručnik Mozee: Ako vas pravilno razumijem, gospodine, kažete da trebamo isticati povratak religijskim principima. Šrila Prabhupada: Svakako. U čemu je razlika izmeñu psa i čovjeka bez religijskih načela? Čovjek može shvatiti religiju, ali pas ne može. To je razlika. Ako ljudsko društvo ostane na nivou mačaka i pasa, kako možete očekivati mirno društvo? Ako dovedemo desetak pasa i stavimo ih u sobu, hoćete li moći održati mir u sobi? Slično tome, ako je ljudsko društvo puno ljudi s mentalitetom na nivou pasa, kako možete očekivati mir? Poručnik Mozee: Ako neka od mojih pitanja zvuče neuljudno, to je samo zato što ne razumijem u potpunosti vaša religiozna vjerovanja. Ne želim biti neuljudan. Šrila Prabhupada: Ne, to nije pitanje mojih religioznih vjerovanja. Ja jednostavno ukazujem na razliku izmeñu ljudskog i životinjskog postojanja. Životinje ne mogu steći nikakvo znanje o Bogu, ali ljudska bića mogu. Meñutim, ako se ljudskim bićima ne pruži prilika za stjecanje znanja o Bogu, ostat će na nivou mačaka i pasa. U društvu mačaka i pasa ne može vladati mir. Zato je vlada dužna pobrinuti se da ljudi nauče kako mogu postati svjesni Boga. Inače, bit će zlo, jer bez svjesnosti Boga nema razlike izmeñu psa i čovjeka; pas jede i mi jedemo; pas spava i mi spavamo; pas se razmnožava i mi se razmnožavamo; pas se brani i mi se branimo. Te su aktivnosti zajedničke. Jedina je razlika što psa ne možemo poučiti o njegovom odnosu s Bogom, ali čovjeka možemo. Poručnik Mozee: Ne bi li mir trebao biti preteča povratka religiji? Zar ne moramo prvo imati mir? 181

Šrila Prabhupada: Ne, ne, u tome je problem. U današnje vrijeme nitko ne zna značenje religije. Religija znači štovati zakone Boga, kao što dobar grañanin štuje zakone vlade. Budući da nitko nema nikakvo znanje o Bogu, nitko ne poznaje Božje zakone ili značenje religije. To je stanje ljudi u današnjem društvu. Zaboravljaju religiju, smatrajući je vrstom vjere. Vjera može biti slijepa. Vjera nije pravi opis religije. Religija su zakoni koje je dao Bog i svatko tko slijedi te zakone je religiozan, bez obzira je li kršćanin, hindus ili musliman. Poručnik Mozee: Uza sve dužno poštovanje, zar nije istina da u Indiji, gdje se religiozni običaji stoljećima slijede, vidimo ne povratak duhovnom životu, već udaljavanje od njega? Šrila Prabhupada: Da, ali to je posljedica lošeg vodstva. Velika većina Indijaca potpuno je svjesna Boga i nastoji slijediti Božje zakone. Ovdje, na Zapadu, čak ni veliki sveučilišni profesori ne vjeruju u Boga ili život poslije smrti, ali u Indiji čak i najsiromašniji čovjek vjeruje u Boga i sljedeći život. Zna da će, ako čini grešna djela, patiti, a ako djeluje pobožno, uživati. Sve do današnjeg dana, ako izmeñu dva seljana izbije spor, odlaze u hram kako bi ga riješili, jer svatko zna da će protivnička strana oklijevati da govori laži pred Božanstvima. Stoga je Indija još uvijek 80% religiozna. To je posebna povlastica roñenja u Indiji, ali i posebna odgovornost. Šri Caitanya Mahaprabhu je rekao: bharata-bhumite haila manusya-janma yara janma sarthaka kari' kara para-upakara (Caitanya-caritamrta, Adi 9.41) Onaj tko se rodio u Indiji treba postati svjestan Krišne i tako dostići savršenstvo života. Onda treba širiti svjesnost Krišne po cijelom svijetu. Poručnik Mozee: Gospodine, u kršćanstvu postoji moralna pouka prema kojoj je lakše devi proći kroz iglene uši, nego bogatašu ući u Božje carstvo. Mislite li da bogatstvo 182

Sjedinjenih Država i drugih zapadnih zemalja predstavlja zapreku duhovnoj vjeri? Šrila Prabhupada: Da. Preveliko je bogatstvo zapreka. Krišna kaže u Bhagnaad-giti (2.44): bhogaisvarya-prasaktanam tayapahrta-cetasam vyavasayatmika buddhih samadhau na vidhayate Ako osoba posjeduje veliko materijalno bogatstvo, zaboravlja Boga. Zato je preveliko materijalno bogatstvo diskvalifikacija za razumijevanje Boga. Premda ne postoji apsolutan zakon prema kojem samo siromah može spoznati Boga, obično, vrlo bogat čovjek jedino želi zgrtati novac i teško mu je shvatiti duhovna učenja. Poručnik Mozee: U Americi pripadnici kršćanske vjere takoñer vjeruju u to. Ne vidim veliku razliku izmeñu duhovnih vjerovanja raznih religioznih grupa. Šrila Prabhupada: Da, bit je svih religija ista. Mi predlažemo da pokušate shvatiti i voljeti Boga, bez obzira na to koji sustav religije slijedite. Ako ste kršćanin, mi ne kažemo: „To nije dobro, morate postati kao mi." Mi predlažemo da jednostavno pokušate shvatiti i voljeti Boga, bez obzira jeste li kršćanin, musliman ili hindus. Poručnik Mozee: Ako se mogu vratiti na prvobitnu namjeru svog dolaska, mogu li vas upitati za savjet koji bi nam pomogao u suzbijanju kriminala? Priznajem da bi prvi i najbolji način bio povratak Bogu, kao što kažete, u to nema sumnje, no ima li nešto što bismo mogli odmah učiniti kako bismo smanjili širenje mentaliteta kriminalca? Šrila Prabhupada: Da. Kao što sam već rekao na početku našeg razgovora, trebate nam omogućiti da pjevamo sveto ime Boga i dijelimo prasadam. Onda će doći do velikih promjena kod ljudi. Došao sam iz Indije sam, a sada imam mnogo sljedbenika. Što sam učinio? Zamolio sam ih da sjednu i pjevaju Hare Krišna mantru i poslije sam razdijelio 183

malo prasadama. Kad bi se to masovno činilo, cijelo bi društvo postalo veoma ugodno. To je činjenica. Poručnik Mozee: Biste li željeli započeti program u bogatom ili siromašnom kraju? Šrila Prabhupada: Mi ne pravimo takve razlike. Svako mjesto lako dostupno svim vrstama ljudi podesno je za sankirtanu. Ne postoji ograničenje da je samo siromasima potrebna dobrobit, a bogatašima nije. Svatko se treba pročistiti. Mislite li da kriminal postoji samo u siromašnijim slojevima društva? Poručnik Mozee: Ne, ali sam htio upitati bi li učinak bio bolji, bi li se društvo više osnažilo, kad bi se program održavao u siromašnom kraju, a ne u bogatom. Šrila Prabhupada: Naše je liječenje namijenjeno duhovno bolesnim osobama. Kad netko oboli, nema razlike izmeñu siromaha i bogataša. Obojica se primaju u istu bolnicu. Kao što bolnica treba biti na mjestu kojem mogu lako prići i siromasi i bogataši, tako i mjesto održavanja sankirtane treba biti svima lako dostupno. Svatko je zaražen i stoga svakome treba omogućiti da iskoristi priliku. Teškoća je u tome što bogat čovjek misli da je savršeno zdrav, iako je najbolesniji od svih. Ali kao policajac, vi dobro znate da je kriminal podjednako prisutan i meñu siromasima i meñu bogatašima. Zbog toga je naš proces pjevanja namijenjen svakome, jer pročišćava srce, bez obzira na bogatstvo ili siromaštvo. Sklonost kriminalu može se trajno promijeniti samo mijenjanjem srca kriminalca. Kao što vam je poznato, brojni su lopovi mnogo puta uhićeni i stavljeni u zatvor. Iako znaju da će otići u zatvor ako počine krañu, prisiljeni su krasti zbog svog nečistog srca. Prema tome, ako ne pročistite srce kriminalca, ne možete spriječiti kriminal jednostavno strožim zakonskim mjerama. Kradljivac i ubojica već znaju zakon, ali ipak čine nasilna krivična djela zbog svog nečistog srca. Naš je proces namijenjen pročišćavanju srca. Onda će sve nevolje ovog materijalnog svijeta biti riješene. Poručnik Mozee: To je veoma težak zadatak, gospodine. 184

Šrila Prabhupada: Nije težak. Trebate jednostavno pozvati svakoga: „Doñite, pjevajte Hare Krišna mantru, plešite i obilno častite prasadam." U čemu je problem? Mi to činimo u našim centrima i ljudi dolaze, ali pošto imamo veoma malo novaca, održavamo sankirtanu samo meñu užim krugom ljudi. Pozivamo svakoga i ljudi postupno dolaze u naše centre i postaju bhakte. Meñutim, kad bi nam vlada pružila veće pogodnosti, mogli bismo se neograničeno širiti. Problem je veliki; zašto se, inače, u novinskim člancima postavlja pitanje što treba činiti? Nijedna država ne želi kriminal. To je činjenica, ali voñe ne znaju kako ga mogu spriječiti. Meñutim, kad bi nas saslušali, mogli bismo im dati odgovor. Zašto postoji kriminal? Jer su ljudi bezbožni. Što se može učiniti? Pjevajte Hare Krišna i častite prasadam. Ako želite, možete prihvatiti ovaj proces sankirtane. Inače, mi ćemo ga nastaviti u užem krugu ljudi. Mi smo kao siromašni liječnik s malom privatnom ordinacijom, koji bi mogao otvoriti veliku bolnicu kad bi mu se pružila povoljna prilika. Vlada je izvršitelj. Kad bi prihvatila naš savjet i usvojila proces sankirtane, problem kriminala bio bi riješen. Poručnik Mozee: U Sjedinjenim Državama postoji mnogo kršćanskih organizacija koje daju svetu pričest. Zašto to ne djeluje? Zašto to ne pročišćava srce? Šrila Prabhupada: Iskreno govoreći, smatram da je teško naći čak i jednog pravog kršćanina. Takozvani kršćani ne štuju naredbe Biblije. Jedna od deset zapovijedi u Bibliji glasi „ne ubijaj", ali koji kršćanin ne ubija, jedući kravlje meso? Proces pjevanja Gospodinovog svetog imena i dijeljenja prasadama bit će djelotvoran ako ga slijede osobe koje vode religiozan život. Moje učenike poučavam da strogo slijede religijske principe i zato se njihovo pjevanje Božjeg svetog imena razlikuje od pjevanja drugih. Ono nije rutinsko. Oni su spoznali pročišćavajuću moć svetog imena kroz iskustvo. Poručnik Mozee: Gospodine, zar teškoća ne leži u tome što samo mali krug svećenika i bhakta slijedi religijske principe, dok osobe na rubu pokreta zastranjuju i uzrokuju nevolje? Na primjer, pretpostavimo da Hare Krišna pokret poprimi gigantske razmjere, kao kršćanstvo. Zar ne biste imali 185

problema s ljudima na rubu pokreta koji bi tvrdili da su sljedbenici, ali ustvari nisu? Šrila Prabhupada: Ta mogućnost uvijek postoji, ali ja samo tvrdim da ako niste pravi kršćanin, vaše propovijedanje neće biti djelotvorno. Budući da mi strogo slijedimo religijska načela, naše će propovijedanje biti djelotvorno u širenju svjesnosti Boga i ublažavanju problema kriminala. Poručnik Mozee: Gospodine, dopustite mi da vam se zahvalim na vremenu koje ste mi posvetili. Predat ću snimak ovog razgovora svojim pretpostavljenima. Nadam se da će biti jednako djelotvoran kao vi. Šrila Prabhupada: Puno vam hvala.

Ljudsko ili životinjsko društvo? U jednom razgovoru za indijski Bhavan's Journal, u kolovozu 1976. godine, Šrila Prabhupdda je upitao: „Kako u životinjskom društvu može vladati mir ili sreća? Žele držati ljude kao životinje, a osnivaju Ujedinjene narode... jednostavno pseća rasa. Pas trči na četiri noge, a vi na četiri kotača – to je sve. A ipak mislite da je to napredak civilizacije!" Novinar: Prvo bih vas upitao da li opada utjecaj religije? Ako je tako, objašnjava li to porast korupcije i opći gubitak moralnih vrijednosti? Šrila Prabhupada: Da, religija nestaje. To je pretkazano u Šrimad-Bhagavatamu (12.2.1): tatas canudinam dharmah satyam saucam ksama daya kalena balina rajan nanksyaty ayur balam smrtih „U Kali-yugi [sadašnjem dobu svañe i licemjerja] smanjit će se religija, istinoljubivost, čistoća, milostivost, životni vijek, tjelesna snaga i pamćenje." Ljudsko se biće razlikuje od 186

životinje po ovim odlikama, ali one će nestati. Neće biti milostivosti i istinoljubivosti, pamćenje će biti slabo, životni vijek će se smanjiti, a religija nestati. To znači da ćemo se postupno degradirati do nivoa životinja. Novinar: Religija će nestati? Postat ćemo životinje? Šrila Prabhupada: Gdje nema religije, to je jednostavno životinjski život. Svaki običan čovjek uviña da pas ne shvaća što je religija. Pas je takoñer živo biće, ali ne želi shvatiti Bhagavad-gitu ili Šrimad-Bhagavatam. Ne zanima ga. To je razlika izmeñu čovjeka i psa: životinja nije zainteresirana. Kad ljudska bića izgube interes za religiju, postaju životinje. Kako u životinjskom društvu može vladati mir i sreća? Žele držati ljude kao životinje, a osnivaju Ujedinjene narode. Kako je to moguće? Ujedinjene životinje, društvo ujedinjenih životinja? To se zbiva. Novinar: Vidite li neke znakove koji pružaju nadu? Šrila Prabhupada: Otkrili su barem da religija nestaje. To je dobro. „Nestaje" znači da će postati životinje. U logici se kaže da je čovjek razumna životinja. Kad nema razuma, onda je obična životinja, a ne ljudsko biće. U ljudskom društvu nije važno jeste li kršćanin, musliman, hindus ili budist. Mora postojati neki sustav religije. Ljudsko društvo bez religije životinjsko je društvo. To je činjenica. Zašto su danas ljudi tako nesretni? Jer nema religije. Zanemaruju religiju. Jedan mi je gospodin pisao da je Tolstoj jednom rekao: „Sve dok ne stave dinamit ispod crkve, neće biti mira." Čak se i danas ruska vlada oštro protivi svjesnosti Boga, jer misle da će religija pokvariti cijelu atmosferu u društvu. Novinar: Čini se da ima neke istine u tome. Šrila Prabhupada: Religija može biti zloupotrebljena, ali to ne znači da je treba izbjegavati. Trebamo prihvatiti pravu religiju. Ako takozvani svećenici nisu pravilno slijedili sustav religije, to ne znači da religiju trebamo odbaciti. Ako mi oko zadaje nevolje zbog mrene, to ne znači da trebam iskopati oko. Trebam ukloniti mrenu. To je svjesnost Krišne. Novinar: Povijest nam pokazuje da su brojni ljudi zloupotrebljavali religiju. Zar to nije istina? 187

Šrila Prabhupada: Ti ljudi nemaju predodžbu o Bogu, a propovijedaju religiju. Što je religija? Dharmam tu saksad bhagavat-pranitam: „Put religije pokazuje sam Svevišnji Gospodin." Nemaju pojma o Bogu, ne znaju što je Bog, ali ispovijedaju neku religiju. Koliko se dugo može umjetno održati? Propast će. Takvo je sadašnje stanje. Nemaju pojma o Bogu; kako onda mogu znati ,,to Bog nareñuje"? Religija predstavlja Božju naredbu. Na primjer, zakon predstavlja naredbu države. Ako nema države, gdje je naredba? Mi imamo jasnu predodžbu o Bogu-Krišni. On izdaje naredbu, a mi je prihvaćamo. To je jasna religija. Ako nema Boga, nema predodžbe o Bogu, nema naredbe Božje, gdje je onda religija? Ako nema vlade, gdje je onda zakon? Novinar: Ne bi bilo nikakvog zakona. To bi bilo društvo odmetnika. Šrila Prabhupada: Svi su odmetnici, izmišljaju vlastite sustave religije. To se zbiva. Samo zapitajte, u bilo kojem sustavu religije, kako zamišljaju Boga? Može li itko jasno reći? Nitko ne može, ali mi ćemo odmah reći: venum kvanantam aravinda-dalayataksam barhavatamsam asitambuda-sundarangam kandarpa-koti-kamaniya-visesa-sobham govindam adi-purusam tam aham bhajami „Obožavam Govindu, prvobitnoga Gospodina, koji umješno svira Svoju flautu, čije oči nalikuju laticama rascvjetala lotosa, čiju glavu krasi paunovo pero, čiji predivni lik ima boju plava oblaka i čija jedinstvena ljepota očarava milijune Kupida." (Brahma-samhita 5.30) Odmah možemo opisati Boga. Ako ne postoji predodžba o Bogu, kakva je onda to religija? Novinar: Ne znam. Šrila Prabhupada: To je lažna religija. Ljudi nemaju pojma o Bogu i zato ne shvaćaju religiju. To je nestajanje i pošto 188

religija nestaje, ljudska bića postaju sve više nalik životinjama. „Životinja" znači da osoba nema pamćenje. Pas dolazi kad vidi hranu; ja mu kažem „kuš" i on odlazi, ali ponovno dolazi – nema pamćenje. Što se manje sjećamo Boga, to više gubimo ljudske odlike. U Kali-yugi će se smanjiti ljudske odlike. To znači da ljudi postaju nalik mačkama i psima. Novinar: Drugo pitanje glasi: „Vedsku kulturu obično optužuju da je fatalistička, da pretvara ljude u robove vjere u predodreñenost i da zbog toga sprječava napredak. Koliko je ta optužba istinita?" Šrila Prabhupada: Što je napredak? Je li pseće skakanje napredak? Je li to napredak? Pas trči unaokolo na četiri noge, a vi jurite na četiri kotača. Je li to napredak? To nije vedski sustav. Prema vedskom sustavu, ljudsko biće posjeduje odreñenu količinu energije. Njegova je svijest razvijenija i zato je energija ljudskih bića dragocjenija od energije životinja. Novinar: Nitko, vjerojatno, ne bi osporio da ljudsko biće ima više slobode ili, pretpostavljam, veću odgovornost od životinja. Šrila Prabhupada: Ljudsku energiju trebamo iskoristiti za duhovni napredak, a ne za nadmetanje s psima. Sveta osoba ne troši svoju energiju poput pasa. Ljudi danas misle da je pseći život pravi, ali pravi je život duhovni napredak. Zato vedski spisi izjavljuju: tasyaiva hetoh prayateta kovido na labhyate yad bhramatam upary adhah tal labhyate duhkhavad anyatah sukham kalena sarvatra gabhira-ramhasa „Osobe koje posjeduju pravu inteligenciju i filozofske sklonosti trebaju težiti samo tim smislenom cilju koji se ne može dostići čak ni obilaženjem svih planeta, od najvišeg (Brahmaloke) do najnižeg (Patale). Što se tiče sreće koja potječe od osjetilnog uživanja, možemo je automatski steći 189

tijekom vremena, kao što tijekom vremena bivamo izloženi bijedama, iako ih ne želimo.“ (Šrimad-Bhagavatam 1.5.18) Novinar: Možete li to još malo objasniti? Šrila Prabhupada: Ljudsko biće treba iskoristiti svoju energiju za stjecanje onoga što nije steklo u bezbroj prošlih života. U brojnim životima duša je prebivala u oblicima pasa, polubogova, mačaka, ptica, zvijeri i raznim drugim oblicima. Postoji 8.400.000 različitih vrsta tijela. Tako se duša seli. U svakom slučaju, zaokupljena je udovoljavanjem osjetilima. Novinar: Što to znači? Šrila Prabhupada: Na primjer, pas je zaokupljen udovoljavanjem osjetilima: gdje je hrana, gdje je sklonište, gdje je ženka, gdje je zaštita? Čovjek isto tako postupa, ali na drugačiji način. To se odvija, život za životom. Čak i mali kukac teži za istim. Ptice, zvijeri, ribe – posvuda se odvija ista borba. Gdje je hrana, gdje je seks, gdje je sklonište, kako se mogu obraniti? Vedski spisi izjavljuju da smo tijekom mnogo života bili time zaokupljeni i ako se ne izbavimo iz kruga borbe za opstanak, ponovno ćemo tijekom niza života morati biti time zaokupljeni. Novinar: Počinjem shvaćati. Šrila Prabhupada: Da, to trebamo okončati. Zato Prahlada Maharadža izjavljuje: sukham aindriyakam daitya deha-yogena dehinam sarvatra labhyate daivad yatha duhkham ayatnatah „Dragi moji prijatelji roñeni u demonskim obiteljima, osjećaj sreće koji nastaje pri dodiru tijela s predmetima osjetila može se steći u bilo kojem obliku života, ovisno o plodonosnim djelatnostima koje je osoba u prošlosti vršila. Takva sreća, kao i nesreća, dolaze same." (Bhag. 7.6.3) Pas ima tijelo i ja imam tijelo. Stoga nema razlike izmeñu mog i njegovog seksualnog zadovoljstva. Zadovoljstvo koje potječe od seksa isto je. Pas se ne boji uživati u seksu na ulici pred svima, a mi to skrivamo. To je sve. Ljudi misle da 190

je seksualno uživanje u lijepom stanu znak napretka. Meñutim, to nije napredak. Zbog tog takozvanog napretka, stvaraju pseću rasu. Ljudi ne znaju da je zadovoljstvo već predodreñeno, ovisno o vrsti tijela koje dobijemo. Novinar: Kako to mislite, „zadovoljstvo je predodreñeno"? Šrila Prabhupada: To se naziva sudbina. Svinja je dobila odreñenu vrstu tijela i hrana joj je izmet. To ne možete promijeniti. Svinja ne voli jesti halavu (slatkiš od griza pržena na maslacu). To nije moguće. Budući da ima odreñenu vrstu tijela, mora to jesti. Može li bilo koji znanstvenik poboljšati životni standard svinje? Novinar: Sumnjam. Šrila Prabhupada: Zato je Prahlada Maharadža rekao da je zadovoljstvo predodreñeno. U suštini je isto, ali postoje male razlike, ovisno o tijelu. Neciviliziran čovjek u prašumi uživa u istom. Ljudi danas misle da se stupanj civilizacije ogleda u izgradnji nebodera, ali prema vedskoj civilizaciji to nije napredak. Pravi napredak ljudskog života leži u samospoznaji, koliko ste spoznali svoje jastvo, ne u izgradnji nebodera. Novinar: Zar ovo što govorite nije razumljivo za većinu ljudi? Šrila Prabhupada: Ljudi katkada pogrešno razumiju. U vrhovnom sudu, sudac mirno sjedi, naizgled ne radi ništa i prima veliku plaću. Netko drugi može misliti: „Tako naporno radim u istom sudu, udaram žigove, a ne dobivam ni desetinu sučeve plaće." Misli: „Tako sam zaposlen, tako teško radim, a ne dobivam istu plaću kao čovjek koji samo sjedi." Situacija je sljedeća: vedska je civilizacija namijenjena dostizanju samospoznaje, a ne stvaranju pseće rase. Novinar: Ipak, zar se obično ne smatra časnim naporno raditi, boriti se i na kraju „uspjeti" u životu? Šrila Prabhupada: Karmiji, plodonosni radnici, opisani su u Bhagavad-giti kao mudhe, magarci. Zašto se usporeñuju s magarcima? Jer magarac veoma teško radi s tovarom na leñima, a gospodar mu za uzvrat daje malo trave. Stoji pred 191

vratima perača i jede travu dok ga perač ponovno tovari. Nema razuma da pomisli: „Ako napustim peračevu kolibu, mogu naći travu bilo gdje. Zašto bih nosio takav tovar?" Novinar: To me podsjeća na neke ljude koje poznajem. Šrila Prabhupada: Plodonosni je radnik takav. U uredu je veoma zaposlen i ako ga želite vidjeti, reći će: „Jako sam zaposlen." Ali što je rezultat takve zaposlenosti? Jede dvije kriške prepečena kruha i šalicu čaja. I zbog toga je tako zaposlen? Ne zna zašto je zaposlen. Iz bankovnih izvoda vidi da na tekućem računu sada ima dva milijuna dolara, umjesto jednog, i zadovoljan je time, ali jest će samo dvije kriške prepečena kruha i šalicu čaja i dalje će teško raditi. To je značenje riječi karma. Magarci – rade poput magaraca, bez ikakva cilja u životu. Ali vedska je civilizacija drugačija. Optužba nije točna – u vedskoj civilizaciji ljudi nisu nimalo lijeni. Svoju energiju troše za više ciljeve. Prahlada Maharadža ističe da je ta aktivnost toliko važna da osoba treba početi od samog djetinjstva. Kaumara acaret prajnah: ne smijemo gubiti ni sekundu. To je vedska civilizacija. Magarci vide: „Ovi ljudi ne rade kao mi" – kao psi i magarci – i smatraju da bježimo. Da, izbjegavamo beskoristan napor. Vedska je civilizacija namijenjena dostizanju samospoznaje. Novinar: Možete li nam nešto više reći o vedskoj civilizaciji? Šrila Prabhupada: Vedska civilizacija počinje sustavom varnašrame. U varnašrama sustavu postoji podjela na brahmane (intelektualci, savjetnici), kšatriye (upravitelji), vaišye (trgovci, zemljoradnici), šudre (radnici), brahmacarije (učenici u celibatu), grihasthe (obiteljski ljudi), vanaprasthe (ljudi kuji su se povukli iz obiteljskog života) i sannyasije (odvojene pustinjake). Krajnji je cilj obožavanje Krišne, Svevišnjega Gospodina. Ako obožavate Krišnu, ispunjavate sve svoje propisane dužnosti, kao brahmana, kšatriya, vaišya, šudra, brahmacari ili bilo tko drugi. Odmah se posvetite svjesnosti Krišne. To je tako važno.

192

Novinar: Kad bi ljudi znali za način života koji je prirodniji, ispunjeniji, u čemu bi bio problem? Oni bi ga, kao što kažete, prihvatili. Šrila Prabhupada: Ali ne znaju i zato nema religije, samo pseća rasa. Pas trči na četiri noge, a vi jurite na četiri kotača – to je sve. I mislite da je to napredak civilizacije. Zato se za suvremenu civilizaciju kaže da praktično ne čini ništa. Gdje god se nalazili, dobit ćete sve što vam je suñeno. Radije prihvatite svjesnost Krišne, Prahlada Maharadža navodi primjer da bivamo izloženi neugodnostima, iako ih ne želimo. Slično tome, čak i kad ne bismo željeli sreću koja nam je suñena, ona bi nas snašla. Ne bismo trebali trošiti energiju na materijalnu sreću. Ne možete steći više materijalne sreće nego što vam je suñeno. Novinar: Kako možete biti sigurni u to? Šrila Prabhupada: Zašto vjerujem u to? Jer nas snalaze nevolje, iako ih ne želimo. Predsjednik Kennedy poginuo je od ruke vlastitog zemljaka. Tko je to želio i zašto je došlo do toga? Bio je velik čovjek, toliko mnogo ljudi ga je štitilo, a ipak mu je bilo suñeno da bude ubijen. Tko vas može zaštititi? Ako po sudbini zapadam u nevolje, doći će i suprotno stanje – sreća. Zašto bismo trošili vrijeme na ispravljanje toga? Iskoristimo svoju energiju za svjesnost Krišne. To je inteligentno. Ne možemo spriječiti sudbinu. Svatko će doživjeti odreñenu količinu sreće i odreñenu količinu nesreće. Nitko ne uživa u neprekidnoj sreći. Kao što ne možete spriječiti nesreću, ne možete spriječiti ni sreću. Doći će sama. Zato nemojte trošiti vrijeme na te stvari. Iskoristite vrijeme za napredovanje u svjesnosti Krišne. Novinar: Zar osoba svjesna Krišne ne bi pokušala ostvariti napredak? Šrila Prabhupada: Ako uzaludno nastojite ostvariti napredak, koja je korist od toga? Ako ne možete promijeniti svoju sudbinu, koja je korist od nastojanja? Bit ćemo zadovoljni srećom i nesrećom koje su nam suñene. 193

Vedska je civilizacija namijenjena spoznavanju Boga. To je bitno. U Indiji ćete još uvijek za vrijeme značajnih festivala vidjeti milijune ljudi kako se kupaju u Gangi, jer žele osloboñenje. Nisu lijeni. Prelaze tisuće kilometara kako bi se okupali u Gangi. Nisu lijeni, ali nisu zauzeti aktivnostima pseće rase. Od samog djetinjstva pokušavaju postati samospoznati. Kaumara acaret prajno dharman bhagavatan iha. Toliko su aktivni da žele početi od samog djetinjstva. Stoga je pogrešno misliti da su lijeni. Novinar: Ako se sudbina ne može spriječiti, zašto ne bismo novoroñenu djecu pustili da trče unaokolo poput životinja? Što im je suñeno, to će se desiti. Šrila Prabhupada: Ne, prednost je u tome što ih možete duhovno odgojiti. Zato je rečeno tasyaiva hetoh prayateta kovidah: svoju energiju trebate upotrijebiti za samospoznaju. Ahaituky apratihata: predano služenje, svjesnost Krišne ne može se omesti. Kao što ne možete spriječiti materijalnu sudbinu, ništa ne može spriječiti vaš napredak u duhovnom životu, ako za njim težite. Ustvari, Krišna će promijeniti sudbinu, ali samo za Svog bhaktu. On kaže aham tvam sarva-papebhyo moksayisyami: „Zaštitit ću te od svih posljedica grijeha." (Bhagavad-gita 18.66) Na primjer, ako sud nekoga osudi na vješanje, nitko to ne može spriječiti, čak ni sudac koji je donio presudu. Ali ako se optuženik za milost obrati kralju, koji je iznad svih zakona, kralj može spriječiti vješanje. Zato se trebamo predati Krišni. Ako na umjetan način želimo steći veću sreću ekonomskim napretkom, to nije moguće. Toliko mnogo ljudi radi naporno, ali znači li to da će svatko postati Henry Ford ili Rockefeller? Svatko čini sve što može. Gospodinu Fordu bilo suñeno je da postane bogat, ali to ne znači da će svaki čovjek koji naporno radi kao Ford postati bogat kao on. Ne. To je praktično. Ne možete promijeniti sudbinu jednostavno radeći teško poput magarca ili psa, ali možete iskoristiti tu energiju za razvijanje svjesnosti Krišne. 194

Novinar: Što je zapravo svjesnost Krišne? Možete li nam nešto više reći? Šrila Prabhupada: Ljubav prema Bogu – to je svjesnost Krišne. Ako niste naučili voljeti Boga, što je smisao vaše religije? Na nivou ljubavi prema Bogu shvaćate svoj odnos s Bogom – „ja sam sastavni djelić Boga". Onda širite svoju ljubav i na životinje. Ako doista volite Boga, osjećate ljubav i prema kukcima. Razumijete: „Ovaj kukac ima drugačije tijelo, ali je takoñer sastavni djelić moga oca; zato je moj brat." Onda ne možete održavati klaonice. Ako održavate klaonice i kršite Kristovu naredbu „ne ubijaj", a proglašavate sebe kršćaninom ili hindusom, to nije religija. To je samo gubitak vremena – jer ne razumijete Boga; nemate ljubav prema Bogu. Proglašavate sebe pripadnikom neke sekte, ali to nije religija. To se dogaña u cijelom svijetu. Novinar: Kako možemo popraviti situaciju? Šrila Prabhupada: Krišna je Svevišnja Božanska Osoba. Ako ne prihvaćate da je Krišna vrhovno biće, pokušajte shvatiti. To je naobrazba: postoji vrhovna osoba. Krišna nije Indijac; On je Bog. Sunce prvo izlazi u lndiji, ali to ne znači da je sunce indijsko; slično tome, iako se Krišna pojavio u Indiji, sada je došao na Zapad, kroz ovaj pokret svjesnosti Krišne.

Altruizam – privremen i vječan Godine 1972., u južnoindijskoj državi Andhra Pradesh vladala je velika suša koja je pogodila milijune ljudi. Nadajući se pomoći Meñunarodnog društva za svjesnost Krišne, TL. Katidia, tajnik Komiteta za pomoć Andhra Pradeshu, napisao je pismo Šrila Prabhupadi. Šrila Prabhupada je odgovorio ovim iznenañujućim i poučnim pismom. Poštovani Swamiji,

195

Stanovnici dva pobratimljena grada sretni su što imaju priliku upoznati vas i vaše cijenjene učenike. Možda vam je poznato da je zbog nedovoljno padavina tijekom posljednje dvije godine i potpune suše u ovoj godini više od pola naše države [južnoindijska država Andhra Pradesh] pogoñeno sušom. Sa željom da pomogne vladi u otklanjanju ovog zla, osnovana je Središnja dobrovoljna organizacija grañana različitih svjetonazora. Članovi ove organizacije obišli su područja pogoñena sušom. Stanje je jadno. U nekim selima do pitke vode pješači se kilometrima. Zbog nestašice stočne hrane, stoka se prodaje u bescjenje. Mnoštvo zalutale stoke umire zbog nedostatka hrane i vode. Problem hrane takoñer je veoma ozbiljan. Previsoka tržišna cijena žitarica nadilazi kupovnu moć siromašnih seljaka, što za posljedicu ima da pet do šest milijuna ljudi ima jedva jedan obrok dnevno. Mnogi su na rubu gladi. Čitava je situacija dirljiva i bolna. Zato vas s poštovanjem molimo da razmislite kako bi vaše društvo moglo najbolje pomoći milijunima ovih duša koje nezamislivo pate. Komitet bi želio predložiti da članovi vašeg društva zamole bhakte koji dolaze na vaša predavanja da daju doprinos Fondu za pomoć Andhra Pradeshu. Komitet je spreman poslati svoje predstavnike s članovima vašeg društva gdje god želite dijeliti prasadu milijunima gladnih u državi. Budući da je manava-seva madhava-seva [„Služba za čovjeka služba je za Boga"], Komitet je uvjeren da će čak i mali napor vašeg milostivog društva uvelike ublažiti patnje stotine tisuća ljudi. Uvijek vas u službi Gospodina, TL. Katidia, tajnik Komitet za pomoć Andhra Pradeshu Hyderabad, Indija Dragi gospodine Katidia, Molim vas, primite moje pozdrave. U svezi vašeg pisma i razgovora, dopustite mi da vas obavijestim da nitko ne 196

može postati sretan ako ne zadovolji Svevišnju Božansku Osobu. Nažalost, ljudi ne znaju tko je Bog i kako Ga mogu usrećiti. Zato naš pokret svjesnosti Krišne izravno predstavlja ljudima Svevišnju Božansku Osobu. U šestom poglavlju sedmog pjevanja Šrima-Bhagavatama rečeno je: tuste ca tatra kim alabhyam ananta adye/ kim tair gunavyatikarad iha ye sva-siddhah. U ovom je stihu izražena misao da zadovoljavanjem Svevišnje Božanske Osobe zadovoljavamo svakoga i nema govora o nestašici. Ljudi ne znaju uva tajnu uspjeha i zato prave vlastite neovisne planove za sreću. Meñutim, na taj način nije moguće naći sreću. Iz zaglavlja vašeg pisma vidio sam da brojne ugledne osobe ove zemlje žele pomoći ljudima koji pate, ali trebaju znati da će svi njihovi pokušaji biti uzaludni ako ne zadovolje Svevišnju Božansku Osobu. Bolestan čovjek ne može živjeti samo od pomoći stručnog liječnika i lijekova. Kad bi bilo tako, nijedan bogataš ne bi nikada umro. Moramo osvojiti naklonost Krišne, Svevišnje Božanske Osobe. Stoga, ako želite pružiti pomoć samo prikupljanjem fondova, mislim da nećete biti uspješni. Morate zadovoljiti vrhovni autoritet i to je put ka uspjehu. Na primjer, zbog vršenja sankirtane, kiša je ovdje počela padati nakon dvogodišnje suše. Kad smo posljednji put održali Hare Krišna festival u Delhiju, prijetila je opasnost da Pakistan objavi rat i kada mi se jedan novinar obratio za mišljenje, rekao sam mu da mora doći do borbe jer je druga strana agresivna. Meñutim, zbog našeg sankirtana pokreta, Indija je odnijela pobjedu. Slično tome, kad smo održali festival u Calcutti, komunistički pokret [Naxalite] bio je zaustavljen. To su činjenice. Zahvaljujući sankirtana pokretu možemo dobiti ne samo sve pogodnosti za život, već se na kraju možemo vratiti kući, Bogu. Osobe demonske prirode ne mogu to shvatiti, ali to je činjenica. Zato vas molim da se, kao vodeći članovi društva, pridružite ovom pokretu. Pjevanjem Hare Krišna mantre ništa ne možete izgubiti, ali dobrobit je velika. Prema Bhagavad-giti (3.21), sve što voñe prihvate, obični ljudi slijede: 197

yad yad acarati sresthas tat tad evetaro janah sa yat pramanam kurute lokas tad anuvartate „Sve što velik čovjek čini, obični ljudi slijede. Kakav god primjer postavi svojim uzoritim djelovanjem, čitav ga svijet slijedi." Sankirtana pokret svjesnosti Krišne veoma je važan. Zato želim preko vas zamoliti sve vodeće ljude Indije da vrlo ozbiljno prihvate ovaj pokret i pruže nam sve pogodnosti za širenje ovog pokreta u cijelom svijetu. Tada će zavladati sreća, ne samo u Indiji, već i u čitavom svijetu. U nadi da vas je ovo pismo zateklo u dobrom zdravlju, vaš vječni dobronamjernik, A. C. Bhaktivedanta Swami

Proglašavanje naše ovisnosti o Bogu Za mnoge je dvjestota obljetnica osnutka Amerike bila povod za veliko slavlje. U ožujku 1976. godine u Mayapuru u Indiji, urednici Back to Godhead-a razgovarali su sa Šrila Prabhupadom, koji se oštro osvrnuo na američke parole „Svi su ljudi stvoreni jednaki", „ U Boga vjerujemo" i „Jedan narod pod Božjirn vodstvom". Back to Godhead: Thomas Jefferson je osnovnu filozofiju američke revolucije unio u Deklaraciju neovisnosti. Važni ljudi tog vremena koji su potpisali taj dokument složili su se da postoje odreñene, veoma jasne ili očigledne, istine od kojih je prva da su svi ljudi stvoreni jednaki. Time se mislilo da su svi ljudi jednaki pred zakonom i imaju jednako pravo na zakonsku zaštitu. Šrila Prabhupada: Da, u tom smislu, kao što kažete, ljudi su stvoreni jednaki. 198

BTG: U Deklaraciji neovisnosti takoñer je rečeno da je Bog svim ljudima dao odreñena prirodna prava koja im se ne mogu oduzeti. To su prava na život, slobodu... Šrila Prabhupada: Ali životinje takoñer imaju pravo na život. Zašto životinje takoñer ne bi imale pravo na život? Zečevi, na primjer, žive u šumi. Zašto vlada dozvoljava lovcima da pucaju na njih? BTG: Oni su govorili samo o ljudskim bićima. Šrila Prabhupada: Onda nemaju pravu filozofiju. Uskogrudno shvaćanje da su moja obitelj ili brat dobri i da svakog drugog mogu ubiti je zločinačko. Pretpostavimo da zbog moje obitelji ubijem vašeg oca. Je li to filozofija? Prava je filozofija suhrdam sarva-bhutanam, prijateljstvo prema svim živim bićima. To se zacijelo odnosi na ljudska bića, ali ako nepotrebno ubijete čak i jednu životinju, odmah ću se usprotiviti: „Kakve to gluposti radiš?" BTG: Osnivači Amerike rekli su da je drugo prirodno pravo, pravo na slobodu – to znači da vam vlada nema pravo reći koju vrstu posla morate raditi. Šrila Prabhupada: Ako vlada nije savršena, ne bi joj se smjelo dopustiti da govori ljudima što moraju raditi, ali ako je savršena, onda može. BTG: Treće spomenuto prirodno pravo jest da svako ljudsko biće ima pravo tragati za srećom. Šrila Prabhupada: Da, ali vaš standard sreće može se razlikovati od mog. Vi možda volite jesti meso; ja ga mrzim. Kako vaš standard sreće može biti jednak mome? BTG: Treba li svatko imati pravo da pokuša dostići standard sreće koji želi? Šrila Prabhupada: Ne, standard sreće treba biti propisan u skladu s odlikama pojedine osobe. Čitavo društvo morate podijeliti na četiri grupe: ljude s odlikama brahmane, ljude s odlikama kšatriye, ljude s odlikama vaišye i ljude s odlikama šudre.* Svakome treba omogućiti da djeluje u skladu sa svojim prirodnim odlikama. Bik ne može obavljati posao konja, niti konj može obavljati posao bika. Danas gotovo svatko ima fakultetsku naobrazbu, ali što se uči na fakultetima? Uglavnom tehničko znanje, 199

namijenjeno šudrama. Prava, viša naobrazba jest proučavanje vedske mudrosti. Ona je namijenjena brahmanama. Isključiva naobrazba za šudre vodi ka kaotičnom stanju. Svakoga se treba ispitati i utvrditi kakva mu izobrazba odgovara. Nekim se šudrama treba pružiti tehnička izobrazba, ali većina šudra treba raditi na poljoprivrednim dobrima. Svi dolaze u grad na školovanje, misleći: „Tako možemo dobiti više novaca" i zato se poljoprivreda zanemaruje. Danas vlada nestašica, jer nitko ne proizvodi dobru hranu. Sve ove anomalije uzrokuje loša vlada. Vlada je dužna pobrinuti se da svi rade u skladu sa svojim prirodnim odlikama. Onda će ljudi biti sretni. *Brahmane su učeni, pobožni učitelji i duhovni voñe društva, kšatriye su vojnici i rukovoditelji, vaišye su poljoprivrednici i trgovci, a šudre su radnici. BTG: Ako vlada umjetno svrstava sve ljude u jedan stalež, onda ne može biti sreće. Šrila Prabhupada: Ne, to je neprirodno i uzrokovat će kaos. BTG: Osnivači Amerike nisu voljeli staleže, jer su imali tako loše iskustvo s njima. Prije revolucije Amerikom su vladali kraljevi, ali bi uvijek postali okrutni i nepravedni. Šrila Prabhupada: Jer ih nisu obrazovali kao svete kraljeve. U vedskoj civilizaciji, dječaci su od samog početka života bili obrazovani kao prvorazredni brahmacariji (učenici u celibatu). Išli su u gurukulu, školu duhovnog učitelja i učili vladati sobom, biti čisti i istinoljubivi, njegujući brojne druge svete odlike. Najbolji od njih kasnije su bili sposobni vladati zemljom. Američka revolucija nema poseban značaj. Ljudi se pobune kad postanu nesretni. To se dogodilo u Americi, Francuskoj i u Rusiji. BTG: Američki revolucionari rekli su da narod ima pravo raspustiti vladu ako ne upravlja pravilno narodom. Šrila Prabhupada: Da, kao u slučaju Nixona; svrgnuli su ga. Ali ako zamijene jednog Nixona drugim, kakva je korist 200

od toga? Moraju znati zamijeniti Nixona svetim voñom. Budući da nemaju tu naobrazbu i kulturu, nastavit će birati jednog Nixona za drugim i nikad neće postati sretni. Mogu biti sretni. Formula za sreću nalazi se u Bhagavad-giti. Kao prvo, moraju znati da zemlja pripada Bogu. Zašto Amerikanci tvrde da zemlja pripada njima? Kad su prvi doseljenici došli u Ameriku, rekli su: „Ova zemlja pripada Bogu; zato imamo pravo ovdje živjeti." Zašto sada ne dopuštaju drugima da nasele zemlju? Što je njihova filozofija? Ima toliko mnogo prenapučenih zemalja. Američka vlada treba dopustiti tim ljudima da doñu u Ameriku i omogućiti im da obrañuju zemlju i uzgajaju žitarice. Zašto to ne čine? Silom su uzeli tuñe posjede i silom sprječavaju dolazak drugih. Koja filozofija stoji iza toga? BTG: Nikakva filozofija. Šrila Prabhupada: Nitkovluk je njihova filozofija. Silom oduzimaju posjed, a potom donose zakon po kojem nitko ne može silom oduzeti tuñi posjed. Stoga su lopovi. Ne mogu sprječavati sinove Božje da naseljavaju Božje posjede. Amerika i druge države u Ujedinjenim narodima trebaju se dogovoriti da ljudsko društvo može koristiti svako slobodno zemljište za proizvodnju hrane. Vlada treba reći: „U redu, imate previše stanovnika. Vaši ljudi mogu doći ovdje. Dat ćemo im zemlju, na kojoj mogu proizvoditi hranu." Rezultat bi bio čudesan, ali hoće li oni to učiniti? Ne. Onda, što je njihova filozofija? Nitkovluk. „Silom ću uzeti zemlju, a onda ću zabraniti drugima da doñu." BTG: Američki moto glasi „jedan narod pod Božjim vodstvom". Šrila Prabhupada: Da, to je svjesnost Krišne. Treba biti jedan narod i jedna svjetska vlada pod Božjim vodstvom. Sve pripada Bogu i svi smo mi Njegovi sinovi. To je poželjna filozofija. BTG: Ali u Americi se ljudi boje središnje vlasti, jer misle da jaka vlada uvijek sa sobom donosi tiranstvo. Šrila Prabhupada: Ako su voñe pravilno izobraženi, ne može biti tiranstva. 201

BTG: Ali jedna od postavki američkog sustava vlasti jest da voña, ako ima previše vlasti, neizbježno postaje podmitljiv. Šrila Prabhupada: Morate ga obrazovati na takav način da ne može postati podmitljiv! BTG: Kakva je naobrazba potrebna? Šrila Prabhupada: To je varnašrama-dharma.* Podijelite društvo prema osobinama pojedinaca i obrazujte ljude po načelu da sve pripada Bogu i da se sve treba iskoristiti za služenje Boga. Tada će „jedan narod pod Božjim vodstvom" postati stvarnost. * Sustav podjele društva na četiri društvena staleža i četiri duhovna reda, prema prirodnim odlikama ljudi. BTG: Ali kad bismo društvo podijelili na različite grupe, zar ne bi bilo zavisti? Šrila Prabhupada: Ne, ne. Kao što se moje tijelo sastoji od različitih dijelova koji zajedno surañuju, tako se društvo može sastojati od različitih dijelova koji rade na ostvarenju istog cilja. Moja se ruka razlikuje od moje noge, ali kada kažem ruci: „Donesi čašu vode", noga će pomoći. I noga i ruka su potrebne. BTG: Ali u zapadnom svijetu imamo radnike i kapitaliste i oni se uvijek meñusobno bore. Šrila Prabhupada: Da. Potreban je i stalež kapitalista i stalež radnika. BTG: Ali oni se bore. Šrila Prabhupada: Jer nisu obrazovani; nemaju zajednički cilj. Ruka i noga obavljaju različite funkcije, ali zajednički je cilj održavanje tijela. Ako za kapitaliste i radnike pronañete zajednički cilj, neće biti borbe, ali ako ne znate što je zajednički cilj, uvijek će biti borbe. BTG: Revolucije? Šrila Prabhupada: Da. BTG: Znači li to da je najvažnije pronaći zajednički cilj koji može ujediniti ljude? Šrila Prabhupada: Da, kao što me u našem društvu za svjesnost Krišne pitate za savjet u vezi svake aktivnosti, jer 202

vam mogu dati zajednički cilj. Inače, bilo bi borbe. Vlada treba dobro poznavati cilj života – zajednički cilj – i obrazovati ljude da rade za zajednički cilj. Onda će biti sretni i smireni, ali ako biraju nitkove poput Nixona, nikada neće naći zajednički cilj. Svaki nitkov može si na neki način osigurati glasove i postati predsjednik vlade. Kandidati podmićuju, varaju i propagiraju kako bi dobili glasove. Na ovaj ili onaj način, osvajaju glasove i dobivaju položaj. Taj je sustav loš. BTG: Ako se voñe ne izabiru narodnim glasanjem, kako će biti moguće vladati društvom? Šrila Prabhupada: Potrebni su vam brahmane, kšatriye, vaišye i šudre. Kao kad želite sagraditi zgradu, potrebni su vam inženjeri, a ne čistačice. Zar nije tako? Što čistačica može učiniti? Ne, mora biti inženjer. Stoga, ako prihvatite podjelu na varne i ašrame, samo je kšatriyama dopušteno vladati, a senatori u zakonodavnom tijelu mogu biti samo kvalificirani brahmane. Danas u zakonodavnim tijelima sjede mesari. Što oni znaju o donošenju zakona? Mesari su, ali osvajanjem glasova postaju senatori. U današnje vrijeme, po principu vox populi, mesar se bira u zakonodavno tijelo. Tako sve ovisi o naobrazbi. U našem društvu za svjesnost Krišne mi postupamo tako, ali kad je politika u pitanju, na to se zaboravlja. Ne može postojati samo jedan stalež. To je ludost, jer različite staleže ljudi moramo zadužiti za različite djelatnosti. Ako ne znamo kako to učiniti, nećemo uspjeti, jer će bez podjele rada u društvu vladati kaos. U ŠrimadBhagavatamu smo objasnili sve odgovornosti kralja. Različiti staleži u društvu trebaju surañivati na isti način kao različiti dijelovi tijela. Iako svaki dio obavlja različitu funkciju, svi imaju jedan cilj: pravilno održavanje tijela. BTG: Što je prava dužnost vlade? Šrila Prabhupada: Shvatiti što Bog želi i pobrinuti se da društvo napreduje ka tom cilju. Ljudi će biti sretni, ali ako pogrešno usmjeravaju svoja nastojanja, kako mogu biti sretni? Vlada je dužna pobrinuti se da svi napreduju ka pravom cilju. Pravi je cilj spoznaja Boga i djelovanje u skladu s Njegovim uputama, ali ako sami voñe ne vjeruju u 203

vrhovnu vlast Boga i ne znaju što Bog želi učiniti ili što želi da mi učinimo, kako onda mogu imati dobru vladu? Voñe su zavedeni i zavode druge. To je kaotično stanje u današnjem svijetu. BTC: U Sjedinjenim Državama crkva i država su tradicionalno odvojeni. Šrila Prabhupada: Ne govorim o crkvi. S crkvom ili bez crkve, to nije bitno. Glavno je da voñe moraju prihvatiti postojanje vrhovnog upravitelja. Kako to mogu poreći? Sve se u prirodi odvija pod kontrolom Svevišnjega Gospodina. Voñe ne mogu upravljati prirodom; zašto onda ne prihvate vrhovnog upravitelja? To je nedostatak u društvu. U svakom pogledu, voñe su svjesni da mora postojati vrhovni upravitelj, ali Ga ipak poriču. BTG: Ali pretpostavimo da je vlada ateistička... Šrila Prabhupada: Onda ne može biti dobra. Amerikanci kažu da vjeruju u Boga, ali bez znanosti o Bogu, njihova je vjera izmišljena. Prvo ozbiljno proučite znanost o Bogu, onda vjerujte u Njega. Ne znaju što je Bog, ali mi znamo. Mi istinski vjerujemo u Boga. Izmišljaju vlastiti način vladanja i to je njihova greška. Nikada neće uspjeti. Nesavršeni su i ako nastave izmišljati vlastite načine i sredstva, ostat će nesavršeni. Uvijek će biti revolucija, jedna za drugom. Neće biti mira. BTG: Tko odreñuje načela religije koje ljudi trebaju slijediti? Šrila Prabhupada: Bog. Bog je savršen. On odreñuje. Prema vedskom shvaćanju, Bog je voña svih živih bića (nityo nityanam cetanas cetananam). Mi se razlikujemo od Njega, jer je On svesavršen, a mi nismo. Veoma smo mali. Posjedujemo odlike Boga, ali u veoma maloj mjeri. Zato imamo samo malo znanja – to je sve. S malo znanja možete stvoriti avion Boing 747, ali ne možete stvoriti komarca. Bog je stvorio tijelo komarca, koje je takoñer „avion". To je razlika izmeñu Boga i nas; mi imamo znanje, ali nije jednako savršeno kao Božje. Zato voñe vlade trebaju prihvatiti savjete Boga; onda će vladati savršeno. BTG: Je li Bog stvorio sustav najsavršenije vlade? 204

Šrila Prabhupada: O, da. U vedsko vrijeme kšatriye su upravljali vladom. Kad bi došlo do rata, kralj se prvi borio. Kao vaš George Washington; on se borio u ratu. Ali kakva vrsta predsjednika vlada danas? Kad izbije rat, sjedi na sigurnome i telefonom izdaje naredbe. Takva osoba nije dostojna položaja predsjednika. U ratu, predsjednik treba prvi istupiti i voditi bitku. BTG: Ali ako je čovjek mal i nesavršen, kako može izvršavati Božje savršene naredbe za savršenu vladu? Šrila Prabhupada: Premda možete biti nesavršeni, izvršavajući moju naredbu postajete savršeni. Prihvatili ste me kao svog voñu i ja prihvaćam Boga kao svog voñu. Na taj se način može savršeno vladati društvom. BTG: Znači li to da dobra vlada prije svega treba prihvatiti Vrhovno Biće kao pravog upravitelja vlade? Šrila Prabhupada: Ne možete neposredno prihvatiti Vrhovno Biće. Morate prihvatiti sluge Vrhovnog Bića brahmane ili vaišnave (Gospodinove bhakte) - kao svoje voñe. Članovi su vlade kšatriye - drugi stalež. Kšatriye trebaju prihvaćati savjete brahmana i vaišnava i u skladu s njima donositi zakone. Vaišye trebaju izvršavati naredbe kšatriya, a šudre trebaju raditi pod vodstvom ova tri staleža. Onda će društvo biti savršeno.

Formula za mir Usred antiratnih protesta krajem 1966. godine, Šrila Prabhupada je izdao šapirografirani letak (jedno od njegovih prvih izdanja u Americi) iz svog malog hrama na Drugoj aveniji u New Yorku. Šrila Prabhupddini sljedbenici i simpatizeri razdijelili su tisuće ovih letaka na ulicama New Yorka, a kasnije i u San Franciscu, Montrealu i drugim gradovima. Njegova „Formula za mir" predstavljala je potpuno novi pristup antiratnom pitanju i za tisuće Amerikanaca, davala je savršeno rješenje.

205

Velika je pogreška suvremene civilizacije što poseže za tuñom imovinom kao da joj je vlastita, nepotrebno time remeteći zakone prirode. Ti su zakoni veoma čvrsti. Nijedno živo biće ne može ih kršiti. Samo osoba svjesna Krišne može lako nadići stroge zakone prirode i tako postati sretna i smirena u svijetu. Kao što državu štiti ministarstvo reda i zakona, državu svemira, čiji je Zemlja beznačajni dio, štite zakoni prirode. Materijalna je priroda jedna od različitih energija Boga, koji je prvobitni vlasnik svega što postoji. Ova je Zemlja vlasništvo Boga, ali mi, živa bića, osobito takozvana civilizirana ljudska bića, pod utjecajem individualnog i kolektivnog lažnog shvaćanja, prisvajamo Božje vlasništvo kao da je naše. Ako želite mir, morate iz svog uma i svijeta odstraniti to lažno shvaćanje. To lažno svojatanje prava vlasništva od strane ljudske rase na Zemlji djelomično je, ili u cijelosti, uzrok narušavanja mira na Zemlji. Budalasti, navodno civilizirani ljudi svojataju pravo vlasništva nad Božjom imovinom, jer su postali bezbožni. Ne možete biti sretni i spokojni u bezbožnu društvu. U Bhagavad-giti Gospodin Krišna izjavljuje da je On pravi uživatelj svih aktivnosti živih bića, vrhovni gospodar svih svemira i dobronamjerni prijatelj svih živih bića. Kad ljudi u svijetu spoznaju da je to formula za mir, mir će zavladati. Zato, ako želite mir, morat ćete preobraziti svoju svjesnost u svjesnost Krišne, i individualno i kolektivno, jednostavnim procesom pjevanja Božjeg svetog imena. To je standardni, priznati proces za ostvarivanje mira u svijetu. Stoga svakome preporučujemo da postane svjestan Krišne pjevajući Hare Krišna, Hare Krišna, Krišna Krišna, Hare Hare/ Hare Rama, Hare Rama, Rama Rama, Hare Hare. To je praktično, jednostavno i uzvišeno. Prije 480 godina, u Indiji je ovaj proces uveo Gospodin Šri Caitanya i sada je dostupan u vašoj zemlji. Prihvatite ovaj jednostavni proces pjevanja, spoznajte svoj pravi položaj čitajući Bhagavad-gitu kakva jest i ponovno uspostavite svoj izgubljeni odnos s Krišnom, Bogom. Mir i blagostanje bit će trenutačan rezultat u čitavom svijetu. 206

Duhovni komunizam Godine 1971., tijekom svoje povijesne posjete Sovjetskom Savezu, Šrila Prabhupada se upoznao s profesorom Grigorijem Kotovskim, nadstojnikom odjela za indologiju Sovjetske akademije znanosti i predsjednikom odjela za indologiju na sveučilištu u Moskvi. Za vrijeme neslužbenog razgovora u uredu dr. Kotovskog, duhovni voña i komunistički učenjak živo su raspravljali o temama od zajedničkog interesa, a Šrila Prabhupada je predložio korjenitu reformu suvremenog komunizma. Šrila Prabhupada: Nekidan sam čitao Moscow News. Na kongresu komunista, predsjednik je izjavio: „Spremni smo prihvatiti iskustva drugih kako bismo poboljšali stanje." Mislim da će vedsko shvaćanje socijalizma ili komunizma uvelike poboljšati komunističku ideju. Na primjer, u socijalističkoj državi nitko ne bi trebao gladovati; svi moraju imati dovoljno hrane. Slično tome, prema vedskom shvaćanju obiteljskog (grihastha) života, obiteljski se čovjek treba pobrinuti da čak ni gušter ili zmija koji žive u njegovoj kući ne gladuju. Čak i tim nižim stvorenjima treba dati hranu, a da ne govorimo o ljudskim bićima. Grihasthi se preporučuje da prije ručka izañe na ulicu i vikne: „Ako je netko gladan, neka doñe! Hrana je gotova!" Ako se nitko ne odazove, može sam ručati. U suvremenom društvu narod se smatra vlasnikom države, ali prema vedskom shvaćanju, isavasyam idam sarvam, vlasnik je svega vrhovni upravitelj, isa. Tena tyaktena bhunjithah – možeš uživati u onome što ti je On dodijelio. Ma grdhah kasya svid dhanam: ali ne prisvajaj tuñu imovinu. To je Išopanišada – Veda. Ista je ideja objašnjena u raznim Puranama. Vedska književnost sadrži mnogo dobrih ideja o komunizmu. Mislio sam da bi ih trebalo izložiti vašim najmisaonijim ljudima. Zbog toga sam želio govoriti. 207

Prof. Kotovsky: Zanimljivo je da u našoj zemlji sada vlada veliko zanimanje za povijest stare misli. Naš je Institut preveo na ruski i objavio brojna značajna književna djela velike indijske kulture. Sigurno će vas zanimati da smo objavili neke Purane i dijelove Ramayane. Na ruskom je objavljeno više svezaka Mahabharate i drugo cjelokupno izdanje Mahabharate. Takoñer smo izdali cjelovit prijevod Manu-smrtija sa sanskrtskim komentarima. Ta su izdanja pobudila takvo zanimanje da su se rasprodala za tjedan dana. Sada su potpuno rasprodana. Nakon mjesec dana, bilo ih je nemoguće dobiti na tržištu. U Moskvi i Sovjetskom Savezu meñu čitateljima vlada veliko zanimanje za drevnu vedsku kulturu i zbog toga smo objavili mnogo takvih izdanja. Šrila Prabhupada: Meñu Puranama, Šrimad-Bhagavatam se naziva Maha-Purana. Prof. Kotovsky: Maha-Purana. Šrila Prabhupada: Da. Preveli smo cijeli tekst – prvo predstavljamo izvorni stih na sanskrtu, potom transliteraciju, engleske sinonime, prijevod i na kraju komentar ili objašnjenje stiha. Šrimad-Bhagavatam ima osamnaest tisuća stihova. Prevodimo sve od riječi do riječi. Možete vidjeti. Svaki stih Bhagavata Purane tako je preveden. Prema mišljenju acarya, velikih svetih mudraca koji propovijedaju filozofiju Bhagavate, Šrimad-Bhagavatam je nigama-kalpataror galitam phalam, zreli plod vedskog drveta želja (Šrimad-Bhagavatam 1.1.3). Prihvaćaju ga svi indijski učenjaci, a Gospodin Caitanya je posebno propovijedao Bhagavatam. Mi imamo cjelokupni Bhagavatam u engleskom prijevodu. Ako ga želite vidjeti, mogu vam ga pokazati. Prof. Kotovsky: Čini mi se da u moskovskim i lenjingradskim knjižnicama imamo gotovo sve važnije tekstove drevne indijske kulture, počevši od Veda, izvornih tekstova na sanskrtu. Na primjer, u lenjingradskom ogranku našeg Instituta postoji šest ili osam izdanja Manu-smritija. Taj je institut osnovan u carskoj Rusiji u Lenjingradu i zato se danas ogranak našeg instituta u Lenjingradu uglavnom 208

bavi poviješću azijske kulture. Tamo ćete naći popis svih prijevoda i studija o povijesti indijske religije i o stanju indijske religije, hinduizma, u današnjoj hinduskoj Indiji. Šrila Prabhupada: Hinduizam je veoma složena tema. Prof. Kotovsky: O, da. [Smiju se.] Po mom shvaćanju, to nije religija s europskog stajališta; to je način života – religija, filozofija, način života, što god želite. Šrila Prabhupada: Riječ hindu nije sanskrtska. Dali su je muslimani. Kao što znate, rijeka Indus se na sanskrtu naziva Sindhu. Muslimani izgovaraju s kao h i tako su Sindhu pretvorili u Hindu. lzraz hindu se ne može naći u sanskrtskom rječniku, ali je ušao u uporabu. Prava kulturna institucija naziva se varnašrama. Postoje četiri varne (društvena staleža) – brahmane, kšatriye, vaišye i šudre – i četiri ašrame (duhovna reda) – brahmacarya, grihastha, vanaprastha i sannyasa. Prema vedskom shvaćanju života, ljudi koji ne prihvaćaju ovaj sustav četiriju varna i četiriju ašrama nisu civilizirana ljudska bića. Moramo prihvatiti ovu podjelu društva na četiri staleža i četiri duhovna reda; to se naziva varnašrama. Indijska se kultura temelji na ovom starodrevnom vedskom sustavu. Prof. Kotovsky: Varnašrami. Šrila Prabhupada: Varnašrami. I u Bhagavad-giti... Jeste li pročitali Bhagavad-gitu? Prof. Kotovsky: Da. Šrila Prabhupada: U Bhagavad-giti (4.13) je rečeno caturvarnyam maya srstam: ovaj je sustav stvorio Višnu (Bog). Budući da je tvorevina Svevišnjega, varnašrama se ne može promijeniti. Svuda je prisutna. Poput sunca. Sunce je tvorevina Svevišnjega. Obasjava svojom svjetlošću Ameriku, Rusiju, Indiju, sve. Slično tome, varnašrama sustav svuda je prisutan, u ovom ili onom obliku. Uzmimo, na primjer, brahmane, stalež najinteligentnijih ljudi. Oni su glava društva. Kšatriye su administrativni stalež, vaišye proizvodni stalež, a šudre radnički stalež. Ta četiri staleža ljudi svuda su prisutna pod različitim imenima. Varnašrama-dharmu je stvorio prvobitni stvoritelj i zato je prisutna svuda. 209

Prof. Kotovsky: Zanimljivo je da je prema mišljenju nekih europskih i starih ruskih učenjaka varnašrama sustav kasnija tvorevina. Kad biste čitali stare tekstove vedske književnosti, naišli biste na opise mnogo jednostavnijeg zemljoradničkog društva. Ti učenjaci smatraju da je varnašrama sustav uveden u indijsko društvo u kasnom razdoblju vedske ere, a ne od početka. Kad biste analizirali stare tekstove, otkrili biste da nije bio prisutan u staroj klasičnoj lndiji. Šrila Prabhupada: Što se nas tiče, on je spomenut u Bhagavad-giti. Catur-varnyam maya srstam. Bhagavad-gita je izgovorena prije pet tisuća godina, a u njoj je rečeno: „Ja sam izložio Bhagavad-gitu bogu Sunca." Prema gruboj procjeni, to razdoblje obuhvaća četrdeset milijuna godina. Mogu li europski učenjaci utvrditi povijesne dogañaje koji su se zbili prije pet tisuća godina? Mogu li utvrditi što se zbilo prije četrdeset milijuna godina? Imamo svjedočanstva o postojanju varnašrama sustava u posljednjih pet tisuća godina. On se spominje i u Višnu-Purani (3.8.9). Varnasramacaravata purusena parah puman. To je rečeno u Višnu-Purani. Varnašrama-dharma nije pojava povijesnog razdoblja utvrñenog u suvremenom dobu. Ona je prirodna. U Šrimad-Bhagavatamu se podjela društva na četiri staleža usporeñuje s podjelom tijela na mozak, ruke, trbuh i noge. U društvu postoji stalež ljudi koji se smatraju mozgom, stalež onih koji se smatraju rukama države, stalež ljudi koji se smatraju proizvodnim staležom i tako dalje. Nema potrebe za utvrñivanjem povijesnih korijena; ona prirodno postoji od početka kreacije. Prof. Kotovsky: Rekli ste da u svakom društvu postoje četiri staleža, ali nije ih tako lako razlikovati. Na primjer, različiti društveni slojevi i profesionalne grupe mogu se svrstati u četiri staleža u bilo kojem društvu; nema zapreke. Jedini problem vidim, na primjer, u socijalističkom društvu – u našoj zemlji i drugim socijalističkim društvima – kako razlikovati proizvodnu grupu od radnika. Šrila Prabhupada: Na primjer, mi pripadamo intelektualnom staležu ljudi. To je jedan stalež. 210

Prof. Kotovsky: Intelektualni stalež, brahmane. U njega možete svrstati svu inteligenciju. Šrila Prabhupada: Da. Prof. Kotovsky: Zatim slijedi administrativni stalež. Šrila Prabhupada: Da. Prof. Kotovsky: Ali tko su vaišye i šudre? To je problem. Svi su drugi radnici – radnici u tvornici, radnici na poljoprivrednim dobrima itd. U tom pogledu postoji velika razlika izmeñu socijalističkog društva i svih društvenih sustava koji su prethodili socijalizmu, jer u suvremenom zapadnom društvu sve društvene i stručne grupe možete svrstati u odreñene staleže – brahmane, kšatriye, vaišye i šudre: intelektualci, proizvodni stalež, vlasnici proizvodnog sustava (na primjer, vlasnici tvornica) i radnici koji služe. Ali ovdje nemate vaišye, jer u tvornicama radi administrativno osoblje, koje možete nazvati kšatriyama, i šudre, sami radnici, ali nema staleža izmeñu njih. Šrila Prabhupada: Rečeno je kalau sudra-sambhavah. U ovom dobu gotovo svi su šudre. Ako postoje samo šudre, društveni će poredak biti poremećen. Usprkos vašoj državi šudra, postoje brahmane i to je prijeko potrebno. Ako ne podijelite društvo na takav način, nastat će kaos. To je znanstveno mišljenje Veda. Vi možete pripadati staležu šudra, ali da biste održali društveni poredak, morate obrazovati neke šudre kao brahmane. Društvo ne može ovisiti o šudrama, niti o brahmanama. Tjelesne se potrebe mogu zadovoljiti samo ako su prisutni i mozak i ruke i trbuh i noge. Za ostvarenje misije cijelog tijela, potrebna je suradnja svih udova i organa, nogu, mozga, trbuha i ruku. Tako u bilo kojem društvu možete vidjeti da bez ove podjele na četiri staleža u društvu vlada kaos. Društvo ne može pravilno djelovati. Vladat će maya i bit će nemira. Mozak mora postojati, ali u današnje vrijeme vlada nestašica mozgova. Ne govorim o vašoj ili o mojoj državi; govorim o svijetu kao cjelini. Nekad je indijska vlada bila monarhija. Na primjer, Maharadža Parikšit je bio kralj kšatriya. Pred samu smrt, odrekao se svoga kraljevskog položaja. Otišao je u šumu kako bi slušao o samospoznaji. Ako želite održati mir 211

u čitavom svijetu, morate stvoriti stalež veoma inteligentnih ljudi, stalež stručnih upravitelja, stalež stručnih proizvoñača i radnički stalež. To je potrebno; ne možete to izbjeći. To je vedsko shvaćanje, mukha-bahuru-pada-jah (ŠrimadBhagavatam 11.17.13). Mukha znači „lice", bahu „ruke", uru „struk", a pada „noge". Bez obzira o kojoj je državi riječ, bez sustavne podjele društva na ova četiri staleža, država ili društvo neće nesmetano funkcionirati. Prof. Kotovsky: Čini mi se da je varnašrama sustav u stanovitoj mjeri uzrokovao prirodnu podjelu rada u starom društvu, ali sadašnja podjela rada u bilo kojem društvu mnogo je složenija. Zato je veoma teško svrstati sve ljude u četiri staleža. Šrila Prabhupada: Do pomutnje je došlo jer je u Indiji brahmanin sin bez brahmanskih kvalifikacija tvrdio da je brahmana, a drugi su ga zbog praznovjerja ili tradicije prihvatili kao brahmanu. Zbog toga je došlo do razdora u indijskom društvenom poretku. Ali u našem pokretu svjesnosti Krišne mi svuda obrazujemo brahmane, jer je svijetu potrebna inteligencija brahmana. Iako je Maharadža Parikšit bio kralj, imao je savjetodavno tijelo sastavljeno od brahmana i učenih mudraca. Kraljevi nisu bili neovisni. Iz povijesti možemo vidjeti da bi kraljeve koji nisu bili kvalificirani brahmansko savjetodavno vijeće svrgnulo s prijestolja. Premda brahmane nisu sudjelovali u političkim zbivanjima, poučavali bi kralja kako treba izvršavati svoju kraljevsku dužnost. To nije bilo tako davno u prošlosti. Kada je vladao Ašoka? Prof. Kotovsky: Prema našoj terminologiji, to bi odgovaralo razdoblju drevne i srednjevjekovne Indije. Šrila Prabhupada: Da. Prof. Kotovsky: U pravu ste, u staroj, feudalnoj Indiji to je bilo uobičajeno i veći dio visokog administrativnog osoblja u zakonodavstvu bili su brahmane. Čak i u mogulskoj eri, brahmane su savjetovali muslimanske careve i upravitelje. Šrila Prabhupada: To je činjenica – brahmane su bili prihvaćeni. Obrazovali su kraljevsko savjetodavno vijeće. Na primjer, hinduski kralj Candragupta živio je u doba 212

Aleksandra Velikog. Prije njegovog ustoličenja, Aleksandar Veliki otišao je iz Grčke u Indiju i osvojio jedan dio. Kad je Candragupta postao car, njegov glavni ministar bio je Canakya. Možda ste čuli za ime Canakya? Prof. Kotovsky: Da. Šrila Prabhupada: On je bio veliki brahmana, političar, i po njemu se četvrt New Delhija u kojoj se nalaze sva strana veleposlanstva zove Canakya Puri. Canakya Pandita bio je veliki političar i brahmana. Bio je vrlo učen. Njegove moralne upute još su uvijek dragocjene. U Indiji djeca u školama uče upute Canakye Pandite. Iako je bio glavni ministar, zadržao je brahmanski duh; nije prihvaćao nikakvu plaću. Ako brahmana prihvati plaću, smatra se da je postao pas. To je rečeno u Šrimad-Bhagavatamu. Može savjetovati, ali ne može prihvatiti zaposlenje. Canakya Pandita živio je u kolibi, ali je bio glavni ministar. Ta brahmanska kultura i brahmanska inteligencija standard su vedske civilizacije. Manu-smriti je primjer standarda brahmanske kulture. Ne može se povijesno utvrditi kad je Manu-smriti napisan, ali smatra se tako savršenim da predstavlja hinduski zakon. Zakonodavno tijelo ne mora svakodnevno donositi nove zakone kako bi uskladilo društveni poredak. Zakon koji je dao Manu tako je savršen da vrijedi za sva vremena. Na sanskrtu se smatra tri-kaladau, što znači da „vrijedi za prošlost, sadašnjost i budućnost". Prof. Kotovsky: Oprostite što vas prekidam, ali koliko ja znam, u indijskom se društvu u drugoj polovici osamnaestog stoljeća, po naredbi britanske uprave, primjenjivao zakon koji se razlikovao od hinduskog zakona. Dosta toga je bilo promijenjeno. Pravi hinduski zakon koji su koristili hindusi prilično se razlikovao od izvornog Manu-smritija. Šrila Prabhupada: Sada su ga izmijenili. Čak je i naš pokojni Pandit Jawaharlal Nehru uveo vlastiti hinduski zakonik. Uveo je pravo na rastavu braka, iako ono ne postoji u Manu-samhiti. Toliko toga su promijenili, ali prije suvremenog razdoblja ljudsko je društvo slijedilo Manusmriti. Strogo govoreći, suvremeni hindusi ne slijede strogo hinduske spise. 213

Ali mi ne pokušavamo ponovno uspostaviti stari tip hinduskog društva. To je nemoguće. Mi želimo prihvatiti ono što je najbolje u izvornoj ideji. Na primjer, u ŠrimadBhagavatamu je Maharadži Yudhišthiri objašnjena komunistička ideja. Ako postoji nešto dobro, dobro iskustvo, zašto ga ne bismo usvojili? To je naše gledište. Osim toga, suvremenoj civilizaciji nedostaje najvažnija stvar – cilj ljudskog života. Znanstveno gledano, cilj je ljudskog života samospoznaja, atma-tattva. Rečeno je da će članovi ljudskog društva, ako se ne uzdignu na nivo samospoznaje, biti neuspješni u svemu što čine. Ustvari, to se zbiva u suvremenom društvu, unatoč gospodarskom i drugom napretku. Umjesto da održavaju red i mir, oni se bore – individualno, društveno, politički i nacionalno. Ako staloženo razmislimo o tome, uvidjet ćemo da smo unatoč napretku u raznim granama znanja zadržavali isti mentalitet koji vlada u nižem, životinjskom društvu. Stoga, u skladu sa ŠrimadBhagavatamom, zaključujemo da ljudsko tijelo nije stvoreno za težak rad namijenjen udovoljavanju osjetilima. Ali ljudi ne znaju ništa više od toga. Ne znaju za sljedeći život. Ne postoji znanstvena grana koja bi proučavala što se dogaña nakon smrti tijela. To je velika grana znanja. U Bhagavadgiti (2.13) je rečeno dehino 'smin yatha dehe. Deha znači „ovo tijelo''. Dehinah znači „onaj tko posjeduje ovo tijelo". Dehino 'smin yatha dehe kaumaram yauvanam jara. Dehi, vlasnik tijela, nalazi se u tijelu, koje mijenja svoj oblik. Dijete ima odreñenu vrstu tijela koje se s godinama mijenja, ali vlasnik tijela postoji cijelo vrijeme. Slično tome, kad se ovo tijelo potpuno izmijeni, prihvaćamo drugo tijelo. Ljudi to ne shvaćaju. Prihvaćamo različita tijela, čak i ovom životu, od djetinjstva do mladosti. To je činjenica. Svatko to zna. Bio sam dijete, ali više nemam dječje tijelo. Sada imam drugačije tijelo. Zašto je teško shvatiti da ću, kad ovo tijelo umre, morati prihvatiti drugo tijelo? To je velika znanost. Prof. Kotovsky: Kao što znate, postoje dva potpuno oprečna pristupa tom problemu. U različitim religijama pristupi se neznatno razlikuju, ali istodobno svaka religija 214

priznaje i istražuje iskustva promjene tijela ili seljenja duše. U kršćanskoj religiji, u židovskoj religiji, u... Šrila Prabhupada: Ne razgovaram s vama o religijama. Govorim o znanosti i filozofiji. Jedna religija može prihvatiti jedan put; to se nas ne tiče. Nas zanima sljedeće: ako je vlasnik tijela unatoč različitim promjenama tijela stalan, ne bi trebalo biti teško shvatiti da će vlasnik tijela, kad se ovo tijelo potpuno promijeni, dobiti drugo tijelo. Prof. Kotovsky: Prema drugom pristupu, nema razdvajanja. Ne postoje dvije pojave – tijelo i vlasnik tijela su isti. Šrila Prabhupada [odlučno]: Ne. Prof. Kotovsky: Kada tijelo umre, vlasnik takoñer umire. Šrila Prabhupada: Ne, ne. Zašto na sveučilištima ne postoji odjel koji bi znanstveno proučavao ovu činjenicu? To je moj prijedlog – to nedostaje. Može biti kako vi kažete ili kako ja kažem, ali mora postojati odjel koji bi to proučavao. Nedavno je jedan liječnik, kardiolog u Torontu, priznao da duša postoji. Razmijenio sam s njim nekoliko pisama i on čvrsto vjeruje u postojanje duše. Postoji i drugo gledište, ali mi prihvaćamo znanje od autoriteta. Imamo Krišninu izjavu o tome, a On je autoritet. Svi acarye Ga prihvaćaju kao autoritet. Bhagavad-gitu prihvaćaju učenjaci i filozofi diljem svijeta. Krišna kaže: dehino 'smin yatha dehe kaumaram yauvanam jara tatha dehantara-praptir dhiras tatra na muhyati „Kao što duša prelazi iz tijela djeteta u tijelo dječaka i potom u tijelo mladića, tako napušta ovo tijelo i prihvaća drugo." (Bg. 2.13) To je izjavio Krišna, najveći autoritet prema našoj tradiciji znanja. Mi prihvaćamo takvu izjavu bez raspravljanja. To je proces vedskog razumijevanja. Prof. Kotovsky: Problem leži u tome što mi ništa ne prihvaćamo bez raspravljanja. Možemo vjerovati samo u stvari koje se temelje na raspravljanju. 215

Šrila Prabhupada: Da, to je dopušteno. U Bhagavad-giti (4.34) je rečeno: tad viddhi pranipatena pariprasnena sevaya. Pariprasna, rasprava, dopuštena je, ali ne u duhu izazivanja, već u duhu razumijevanja. Rasprava se ne osporava, ali što se tiče vedskih izjava, one su nepogrešive i poznavatelji Veda ih kao takve prihvaćaju. Na primjer, kravlja je balega životinjski izmet. Prema vedskim spisima, čim dodirnete izmet bilo koje životinje ili čak i vlastiti, postajete nečisti i morate se pročistiti kupanjem. Prema hinduskom običaju, nakon velike nužde morate se okupati. Prof. Kotovsky: To je sasvim razumljivo pravilo higijene. Šrila Prabhupada: Da. Prof. Kotovsky: Da, to je ispravno. Šrila Prabhupada: Ali na drugome je mjestu rečeno da je kravlja balega čista, premda je životinjski izmet. Ako njome premažete nečisto mjesto, ono će se pročistiti. To je naizgled proturječno. Na jednom se mjestu kaže da je životinjski izmet nečist i čim ga dodirnete morate se pročistiti, a na drugome se kaže da je kravlja balega čista. Prema našem znanju, to je proturječno, ali sljedbenici Veda to prihvaćaju. Činjenica je da ćete, ako analizirate kravlju balegu, utvrditi da sadrži sva antiseptična svojstva. Prof. Kotovsky: To nisam znao. Šrila Prabhupada: Da, jedan je profesor na medicinskom fakultetu izvršio analizu i otkrio da je puna antiseptičnih svojstava. Tako se vedske izjave, čak i ako se smatraju proturječnim, nakon pomne analize pokazuju ispravnim. Može postojati izuzetak, ali on se prihvaća i kada se znanstveno analizira i ispita, pokazuje se ispravnim. Prof. Kotovsky: Da, ako analizirate sa znanstvenog stajališta, to je u redu. Šrila Prabhupada: Postoje i drugi primjeri – na primjer, školjka. Školjka je kost životinje. Prema vedskim spisima, ako dotaknete kost životinje, postajete nečisti i morate se okupati, ali školjka se drži u sobi za Božanstva, jer se na temelju izjava Veda smatra čistom. Mi prihvaćamo vedske zakone bez raspravljanja. Učenjaci slijede taj princip. Ako možete potkrijepiti svoje izjave navodima Veda, one se 216

prihvaćaju. Od vas se ne traži da ih potkrijepite na drugi način. Postoje različite vrste pramana, svjedočanstava. Dokaz koji se temelji na izjavama vedskih spisa naziva se šruti-pramana. Ako na sudu svoje izjave možete potkrijepiti navodima zakonika, one se prihvaćaju. Isto tako, učeni ljudi prihvaćaju sve izjave koje su potkrijepljene šruti-pramanom. Mislim da znate da su Vede poznate kao šruti. Prof. Kotovsky: Da. Šrila Prabhupada: sruti-smrti-puranadipancaratra-vidhim vina aikantiki harer bhaktir utpatayaiva kalpate (Brahma-yamala) Svaki sustav koji prihvaćamo mora biti potkrijepljen svjedočanstvima šrutija, smrtija, Purana i Pancaratre. Ono što nije potkrijepljeno tim pramanama predstavlja smetnju. Prof. Kotovsky: Mogu li samo nešto reći? Izjave Veda mogle bi se dokazati i znanstvenim putem. Danas postoje znanstveni laboratoriji. Njihove su tvrdnje istinite. Vi ih smatrate istinitim, ne sumnjajući u njihovu ispravnost. Pretpostavimo da imate znanstvenu radionicu ili ustanovu; ako ta radionica ili znanstvena ustanova kaže: „To nije dobro", javnost će to prihvatiti kao gotovu činjenicu: „Da. Znanstveno tijelo je tako reklo i stoga je jasno." Šrila Prabhupada: Slično tome, acarye (veliki učitelji) prihvaćaju vedske autoritativne izjave. Indijom vladaju acarye – Ramanujacarya, Madhvacarya, Šankaracarya. Oni prihvaćaju Vede i njihovi sljedbenici ih prihvaćaju. Prednost je u tome da ne moramo trošiti svoje vrijeme na ispitivanje kravlje balege, već prihvaćamo da je čista jer je tako rečeno u Vedama. Prihvaćajući šruti-pramanu štedimo svoje vrijeme. Vede obrañuju razne teme poput sociologije ili politike, jer veda znači „znanje". sarvasya caham hrdi sannivisto mattah smrtir jnanam apohanam ca vedais ca sarvair aham eva vedyo vedanta-krd veda-vid eva caham 217

(Bhagavad-gita 15.15) Prof. Kotovsky: Mogu li vam postaviti jedno pitanje? Ima li vaše društvo mnogo ogranaka u svijetu? Šrila Prabhupada: Da. Prof. Kotovsky: Gdje vam je sjedište i gdje se nalaze ogranci društva za svjesnost Krišne? Šrila Prabhupada: Naravno, imam preko šezdeset pet ogranaka. Prof. Kotovsky: Šezdeset pet ogranaka. Šrila Prabhupada: Da, glavno mi je sjedište u Los Angelesu. Sada osnivamo važan centar u Mayapuru, rodnom mjestu Gospodina Caitanye. Jeste li bili u Indiji? Prof. Kotovsky: Šest ili sedam puta. U Calcutti je sada stanje vrlo teško zbog priliva izbjeglica iz Bangladeša. Šrila Prabhupada: Da, ali mi smo tamo deset dana održavali našu sankirtanu i bilo je veoma lijepo. Svakodnevno se okupljalo najmanje trideset tisuća ljudi. Bili su vrlo zainteresirani za naša predavanja, jer govorimo o Šrimad-Bhagavatamu i Bhagavad-giti. U svim dijelovima svijeta nailazimo na odaziv, osobito kod američkih mladića i djevojaka. Oni su posebno zainteresirani, kao i u Engleskoj, Njemačkoj i Francuskoj. Nakon Moskve planiram otići u Pariz. Kako se zove ono mjesto? Učenik: U Parizu? Fontenay-aux-Roses? Šrila Prabhupada: Da, unajmili su cijelu kuću, lijepu kuću. Naš je proces veoma jednostavan. Molimo naše učenike da slijede četiri principa: ne smiju održavati nedopuštene seksualne odnose, jesti meso, ribu i jaja, kockati se i uzimati opojna sredstva, uključujući cigarete, čaj i kavu. Moraju slijediti ova četiri načela i pjevati Hare Krišna maha-mantru. Vidjet ćete kako zahvaljujući ovom procesu ti mladići i djevojke brzo napreduju. Proces je veoma jednostavan. Uz to, imamo knjige – mnogo knjiga – Šrimad-Bhagavatam, Bhagavad-gitu. Tijekom svih ovih godina napisao sam oko dvanaest knjiga po četiri stotine strana – Krišna, izvor sveg zadovoljstva u dva sveska, Šrimad-Bhagavatam u šest svezaka, Učenja Gospodina Caitanye, Nektar predanosti. 218

Tako nastojimo raširiti svjesnost Krišne. Krišna je povijesna osoba, kao što je to Lenjin. Kao što vi pokušavate shvatiti njegovu filozofiju, mi pokušavamo shvatiti Krišninu filozofiju. Prof. Kotovsky: Imate li mnogo sljedbenika u vaših šezdeset pet ogranaka? Šrila Prabhupada: O, da, više od tisuću iniciranih učenika i brojne simpatizere. Tisuću njih slijedi principe. Baš kao ovi mladići. [Šrila Prabhupada pokazuje na dvojicu svojih tajnika.] Prof. Kotovsky: Znači li to da ti studenti ne studiraju jedan od redovitih zapadnih, europskih fakulteta? Na primjer, može li obični student s jednog fakulteta koji pohaña predavanja na uobičajeni način takoñer biti iniciran i primljen u vašu zajednicu? Šrila Prabhupada: Ako želite živjeti u našoj zajednici i biti inicirani, bit će nam drago. Ako ne želite, pokušajte shvatiti našu filozofiju, čitati naše knjige – ima toliko mnogo knjiga, časopisa, pitanja i odgovora. Pokušajte shvatiti filozofiju. Studenti ne dolaze iznenada i postaju naši učenici. Prvo nas posjećuju, druže se s nama i pokušavaju shvatiti. Mi ih ne prisiljavamo. Oni dobrovoljno izjavljuju da žele postati učenici. Prof. Kotovsky: Što se dogaña ako osoba nije student, već, na primjer, mladi radnik ili sin zemljoradnika? Da li se odriče čitavog svog života i pridružuje vašoj zajednici u odreñenom centru? Kako se može izdržavati u svakodnevnom, materijalnom životu? Šrila Prabhupada: Kao što sam već rekao, cilj ove propagande je stvaranje brahmana diljem svijeta, jer brahmane nedostaju. Osoba koja doñe k nama s ozbiljnim namjerama mora postati brahmana i zato treba usvojiti zanimanje brahmane i napustiti zanimanje kšatriye i šudre. Ali ako netko želi zadržati svoje zanimanje i istodobno shvatiti naš pokret, to je dopušteno. Medu profesorima ima mnogo sljedbenika našeg pokreta. Tu je Howard Wheeler, profesor na sveučilištu države Ohio. On je moj učenik. Zadržao je položaj profesora, ali gotovo sav novac koji dobiva troši na svjesnost Krišne. Od grihastha, obiteljskih 219

ljudi koji žive vani, očekuje se da daju pedeset posto svojih prihoda našem društvu, dvadeset pet posto zadrže za obitelj, a dvadeset pet posto za osobne potrebe u slučaju nužde. Ali Gospodin Caitanya Mahaprabhu poučava da nije važno je li netko grihastha (obiteljski čovjek), sannyasi, brahmana ili šudra. Gospodin Caitanya kaže: „Svatko tko razumije nauk o Krišni postaje Moj duhovni učitelj." Na bengaliju, Njegove riječi glase: kiba vipra, kiba nyasi, sudra kene naya. Kazumijete li malo bengali? Prof. Kotovsky: Malo. Šrila Prabhupada: Da, kao vibraciju. Yei krsna-tattvavetta, sei 'guru' haya. „Svatko tko razumije nauk o Krišni može postati duhovni učitelj." (Caitanya-caritamrta, Madhya 8.128) Prof. Kotovsky: Ali stvaranjem brahmana iz različitih staleža društva vi kršite stari propis hinduskih spisa. Šrila Prabhupada: Ne, ja ga ponovno uvodim. Prof. Kotovsky: Prema svim spisima – Puranama. itd. – svaki pripadnik jedne od četiri varne mora biti roñen u njoj. Šrila Prabhupada: Ne, ne, ne, ne. Prof. Kotovsky: To je temelj svih varni... . Šrila Prabhupada: Ne, ne. Žao mi je. Prof. Kotovsky: Temelj svih varni... Šrila Prabhupada: To nije točno. Uza sve poštovanje, dopustite mi da kažem da ne govorite ispravno. U Bhagavad-giti (4.13) je rečeno catur-varnyam maya srstam guna-karma-vibhagasah. „Stvorio sam četiri staleža – brahmane, kšatriye, vaišye i šudre – prema odlikama i djelovanju." Roñenje se ne spominje. Prof. Kotovsky: Slažem se s vama da su to kasnije dodali brahmane koji su pokušali ovjekovječiti te odlike. Šrila Prabhupada: To je ubilo indijsku kulturu. Inače ne bi bilo potrebno odijeliti Pakistan od Indije. Osim toga, s povijesne točke gledišta, čitav ovaj planet bio je Bharatavarša, ujedinjena pod jednom zastavom, sve do doba Maharadže Parikšita. Odonda se postupno dijelila. Nedavno se odvojio Pakistan. Tako je Bharata-varša danas mali komad zemlje. To je povijest. Inače, prema vedskim 220

spisima, cijeli se planet naziva Bharata-varša. Nekada se zvala Ilavrita-varša, ali otkako je kralj Bharata vladao ovim planetom, naziva se Bharata-varša. Stoga je ova kultura, svjesnost Krišne, oduvijek postojala. Uzmite bilo koju religiju, kršćansku, muslimansku, židovsku. Stare su najviše dvije ili tri tisuće godina. Ali ne možete utvrditi početak vedskih spisa. Zato se nazivaju sanatana, vječni. Ova je kultura namijenjena čitavom ljudskom društvu. Ona nije religiozna vjera. Vjeru možete mijenjati, ali pravu dharmu ne možete promijeniti. Pokušajte shvatiti Krišnu. U Bhagavad-giti (18.66) Krišna kaže sarva-dharman parityajya mam ekam saranarim vraja: „Napusti sve vrste religije i predaj se Meni." To je pravo znanje – predati se Svevišnjem. Svatko, i vi, i ja, predan je nekome. To je činjenica. Naš se život temelji na predavanju, zar ne? Slažete li se s ovim mišljenjem? Prof. Kotovsky: U izvjesnoj se mjeri predajemo. Šrila Prabhupada: Da, u potpunosti. Prof. Kotovsky: Morate se, na primjer, predati društvu. Čitavom narodu. Šrila Prabhupada: Da, čitavom narodu, ili državi, ili kralju, ili vladi, ili bilo čemu drugome. To predavanje mora biti prisutno. Prof. Kotovsky: Jedini je problem što se ne možemo napola predati vladi ili kralju. Postoji načelna razlika izmeñu predavanja kralju, odnosno osobi, i predavanja društvu. Šrila Prabhupada: Ne, to je samo promjena boje, ali načelo predavanja je prisutno. Bilo da se predajete monarhiji, demokraciji, aristokraciji ili diktaturi, morate se predati; to je činjenica. Bez predavanja nema života. To nije moguće. Zato obrazujemo ljude da se predaju Svevišnjem, koji nam pruža svu zaštitu, kao što Krišna kaže (sarvadharman parityajya mam ekam saranam vraja). Nitko ne može reći: „Ne predajem se nikome." Nijedna osoba. Razlika je samo u tome čemu se predaje. Krajnji je cilj predavanja Krišna. Zato u Bhagavad-giti (7.19) Krišna kaže bahunam janmanam ante jnanavan mam prapadyate: „Nakon što se život za životom predavala raznim stvarima, osoba koja je 221

istinski mudra predaje se Meni." Vasudevah sarvam iti sa mahatma sudurlabhah: „Takav je mahatma veoma rijedak." Prof. Kotovsky: Ali u isto vrijeme, čini mi se da je predavanje praćeno pobunom. Povijest čovječanstva dokazala je da se čovječanstvo razvijalo samo kroz pobune protiv odreñene vrste predavanja. Francuska se revolucija zbila u srednjem vijeku. Ona je bila pobuna protiv predavanja, ali sama je revolucija bila predavanje narodu. Slažete li se? Šrila Prabhupada: Da. Prof. Kotovsky: Zato potpuno okončanje predavanja nije dovoljno. Predavanje treba biti praćeno pobunom protiv nekih i predavanjem drugim ljudima. Šrila Prabhupada: Ali predavanje će biti potpuno okončano kada se predamo Krišni. Prof. Kotovsky: Aha. Šrila Prabhupada: To je potpuno okončanje – nema više predavanja. Svako drugo predavanje morate promijeniti revolucijom, ali kada doñete Krišni, to je dovoljno. Zadovoljni ste. Navest ću jedan primjer: dijete plače i ljudi ga stavljaju iz jednog krila u drugo, ali ono ne prestaje. Tek kada doñe u krilo svoje majke... Prof. Kotovsky: Prestaje. Šrila Prabhupada: Da, osjeća potpuno zadovoljstvo. Tako će se predavanje, to mijenjanje, nastaviti u različitim kategorijama, ali suština sveg tog predavanja jest predavanje mayi. Zato je u Bhagavad-giti rečeno da je sve to predavanje, zanemarivanje Krišne, maya. Možete se predati ovome ili onome, ali konačno predavanje jest predavanje Krišni; onda ćete biti sretni. Proces predavanja je prisutan, ali predavanje Krišni pruža osobi veliko transcendentalno zadovoljstvo. Prof. Kotovsky: Jeste li naišli na protivljenje vašim učenjima od strane ortodoksnih hindusa ili brahmana u Indiji? Šrila Prabhupada: Mi smo ih porazili. Prof. Kotovsky: Aha. 222

Šrila Prabhupada: Svaki ortodoksni hindus može doći i izazvati nas, ali mi imamo naše oružje – vedske spise. Zato nitko ne dolazi. Čak me i kršćanski svećenici u Americi vole. Kažu: „Ovi su mladići Amerikanci, kršćani i židovi, i sada tragaju za Bogom, ali mi ih nismo mogli izbaviti." Priznaju to. Dolaze mi njihovi očevi i roditelji, odaju poštovanje i kažu: „Svamiji, veoma smo sretni što ste došli ovdje da poučavate svjesnost Boga." Tako sam dobro primljen. I u Indiji, budući da pitate za Indiju, sve druge sekte priznaju da su prije mene razni svamiji otišli na Zapad, ali nisu uspjeli obratiti nijednu jedinu osobu na svjesnost Krišne. Priznaju to. Što se mene tiče, ja ne pripisujem sebi nikakve zasluge, ali sam uvjeren da je vedsko znanje djelotvorno jer ga predstavljam takvo kakvo jest, bez mijenjanja. To je moje uvjerenje. Ako imate pravi lijek i date ga bolesniku, morate biti sigurni da će ozdraviti. Prof. Kotovsky: Koliko učenika imate u samoj Indiji? Koliko zajednica imate u Indiji? Šrila Prabhupada: U Indiji? Prof. Kotovsky: Da. Šrila Prabhupada: U Indiji su mnogi svjesni Kišne – stotine, tisuće, milijuni. O Indiji nema govora. Nema ni jednog hindusa koji nije svjestan Krišne. Prof. Kotovsky: Da, razumijem. Šrila Prabhupada: Vaišnave. To je vaišnavski kult. Bili ste u Indiji. Kao što je poznato, tamo ima mnogo milijuna vaišnava. Na primjer, ovaj gospodin [pokazuje na nazočnog Indijca] zapovjednik je zrakoplovne kompanije Air India. Nije moj učenik, ali je vaišnava, svjestan Krišne. Slično tome, u Indiji su milijuni svjesni Krišne. Čak su i neki muslimani svjesni Krišne. Na sveučilištu u Gorakhpuru predaje muslimanski profesor koji je veliki bhakta Gospodina Krišne. To je prirodno. U Caitanya-caritamrti rečeno je da je svjesnost Krišne prisutna svuda, u svačijem srcu. Trebamo je samo probuditi ovim procesom. To je sve. Prisutna je i u vašem srcu. Nije vam strana. Svjesnost Krišne prisutna je u svačijem srcu. Ovim je procesom moramo probuditi. To nalikuje izlasku sunca. Ono se ne pojavljuje iznenada, 223

niotkuda. Tu je, ali ujutro izlazi. Slično tome, svjesnost Krišne prisutna je svuda, ali je sada na neki način prekrivena. Ovim se procesom ponovno budi. Prof. Kotovsky: Jučer ste došli u Moskvu. Jeste li vidjeli malo grad? Šrila Prabhupada: Ne, ne zanima me previše razgledanje. Prof. Kotovsky: U svakom slučaju, nije zanimljivo odsjesti u starom hotelu – ne vidi se puno ljudi. Odlazite li prekosutra? Šrila Prabhupada: To mi je plan. Prof. Kotovsky: Odlazite u Sjedinjene Države ili u Europu? Šrila Prabhupada: Da, u Europu, Pariz. Održavamo dvije velike svečanosti u Londonu i u San Franciscu. Pripremamo Ratha-yatra festival kočija. Taj se festival slavi u Jagannatha Puriju. Jeste li bili u Jagannatha Purlju? Prof. Kotovsky: Da, festival kočija održava se od pradavnih vremena. Veoma stara tradicija. Ogromne kočije. Šrila Prabhupada: Da, sada ga održavamo u zapadnim zemljama, u Londonu i San Franciscu; možda ćemo ga postupno uvesti i u druge zemlje. Prof. Kotovsky: U Londonu postoji velika indijska zajednica. Šrila Prabhupada: Ne, ne. To su organizirali Englezi i Amerikanci. Indijske zajednice u Londonu i San Franciscu pokušavaju... znate riječ? Sahib? Prof. Kotovsky: [Smije se.] Uvesti zapadnjačke nazore. [Obojica se smiju.] Jedan veliki društveni antropolog na sveučilištu napisao je nešto vrlo zanimljivo. On kaže da postoje dva procesa – proces uvoñenja zapadnjačkih običaja meñu brahmane, uglavnom više slojeve, i proces zvan sanskrtizacija, proces usvajanja brahmanskih obreda, od strane takozvanih nižih staleža, čak i nedodirljivih. To je veoma zanimljiv proces koji se sada odvija u Indiji, ali položaj je Indije, nažalost, problematičan. Šrila Prabhupada: Problem je što je Indija „ni na nebu ni na zemlji". Pokušavaju oponašati zapadnjački život, ali s materijalističke ili tehničke točke gledišta, zaostaju stotinu godina. 224

Prof. Kotovsky: Da, u pravu ste, ali što se može učiniti za Indiju? Šrila Prabhupada: Iz mog iskustva mogu reći da će širenje duhovnog blaga Indije povećati njezinu slavu. Gdje god idem, ljudi se još uvijek dive indijskoj kulturi. Ako se ova riznica duhovnog znanja Indije bude pravilno dijelila, barem će ljudi izvan Indije shvatiti da dobivaju nešto od Indije. Prof. Kotovsky: Naravno, u pravu ste. Indijsko kulturno naslijeñe treba svugdje predstaviti, ali na koji bi to način koristilo samom indijskom narodu? On živi u Indiji i nema što dobiti od širenja indijskog kulturnog naslijeña u svijetu. Indijska sela moraju imati gnojiva, traktore itd. Šrila Prabhupada: Da, mi se ne protivimo tome. Prof. Kotovsky: Da. Ne mislim da se možete protiviti, ali istodobno, nešto se mora učiniti u Indiji. Netko to može nazvati uvoñenjem zapadnjačkih običaja, ali to uvoñenje u industrijsko-tehnološku revoluciju potrebno je na svim poljima indijskog života – poljoprivredi, industriji itd. Šrila Prabhupada: Prije nego što je shvatio Bhagavad-gitu, Arñuna je bio ratnik i nakon što je shvatio Bhagavad-gitu ostao je ratnik. Mi, stoga, ne želimo mijenjati položaj. Na primjer, vi ste ugledni profesor. Mi ne kažemo da morate promijeniti svoj položaj. Došli smo vas uvjeriti u našu filozofiju. To je sve. Arñuna je odbio da se bori. „Krišna, ne želim ubijati svoje roñake. Ne želim ovo kraljevstvo." Ali Krišna mu je izložio Bhagavad-gitu i na kraju, kad ga je upitao: „Što si sada odlučio?", Arñuna je rekao karisye vacanam tava – „Da, postupit ću po Tvojim riječima." (Bg. 18.72) To znači da se njegova svjesnost promijenila. Bio je ratnik i ostao je ratnik, ali je promijenio svoju svjesnost. Mi želimo to. Ne želimo uznemiriti sadašnje stanje društva. Nismo protiv tehnologije. Ne, ali pokušavamo pomoći ljudima da shvate svjesnost Krišne. To je naš plan. Prof. Kotovsky: Naravno, krajnji cilj bilo koje svjesnosti jest promijeniti društvo - učiniti ga boljim. Šrila Prabhupada: To se zbiva automatski.

225

Prof. Kotovsky: Nisam sretan što je krajnji cilj neuznemiravanje društva, jer u suvremenom društvu ima mnogo stvari koje bi trebalo promijeniti svjesnošću. Šrila Prabhupada: Ta pripremna promjena može se ostvariti slijeñenjem pravila strogosti. Na primjer, nemojte uzimati opojna sredstva. Prof. Kotovsky: Uzdržavanje od uzimanja opojnih sredstava, jednostavnost itd. Šrila Prabhupada: Ako netko prihvati ovaj proces... Prof. Kotovsky: Drugi će sami slijediti. Šrila Prabhupada: Čitav će se život promijeniti, jer ove četiri aktivnosti – nedopušten seks, uzimanje opojnih sredstava, jedenje mesa i kockanje – predstavljaju velike zapreke za društveni napredak. Prof. Kotovsky: To će automatski pojednostaviti život, jer osoba koja ne održava nedopuštene seksualne odnose i ne uzima opojna sredstva mora voditi jednostavan život. Šrila Prabhupada: Nekidan sam u Bombayu razgovarao s jednim uglednim gospodinom. Rekao sam mu da je Krišna rekao: mam hi partha vyapasritya ye 'pi syuh papa-yonayah striyo vaisyas tatha sudras te 'pi yanti param gatim „Oni koji uzmu Moje utočište, čak i ako su niska roda – žene, vaišye i šudre – mogu dostići vrhovno odredište." (Bg. 9.32) Zašto danas viši staleži hinduskog društva zanemaruju ovu pouku Bhagavad-gite? Recimo da je netko papa-yonayah, niska roda, Krišna Kaže da može „dostići vrhovno odredište ako uzme Moje utočište". Zašto viši staleži nisu širili ovu poruku kako bi takozvani ljudi niska roda mogli biti uzdignuti? Zašto su ih odbacili? Umjesto da prihvate muslimane, Indijci su ih odbacili i sada su se muslimani odvojili. Postali su vječni neprijatelji Indije. Tako po prvi put pokušavamo uzdignuti ljude na viši položaj svjesnosti Krišne, čak i ako su niska roda. Jer duša je čista. U Vedama 226

je rečeno da je duša nedirnuta materijalnom zagañenošću; samo je privremeno prekrivena. Taj prekrivač trebamo ukloniti. Onda postajemo čisti. To je misija ljudskog života – ukloniti prekrivač materijalne okoline, doći do duhovnog razumijevanja i predati se Krišni. Onda je život savršen.

Maleni svijet suvremene znanosti U travnju 1973. godine, za vrijeme duge jutarnje šetnje Venecijanskom obalom u blizini Los Angelesa, Šrila Prabhupada se osvrnuo na suvremenu znanost i znanstvenike. S filozofskom oštrinom, dubokom razboritošću i razoružavajućom otvorenošću, razotkriva ograničenost i nelogičnost opće prihvaćenih znanstvenih teorija o podrijetlu života. Meñu nazočnim učenicima bio je Thoudam Singh, organski kemičar, koji je snimio razgovor. Šrila Prabhupada: Čitav svijet znanosti i tehnologije temelji se na pogrešnoj ideji da život nastaje iz materije. Ne možemo dopustiti da ova besmislena teorija proñe bez izazova. Život ne nastaje iz materije. Materija nastaje iz života. To nije teorija, već činjenica. Znanost se temelji na neispravnoj teoriji; stoga su svi njezini proračuni i zaključci pogrešni i ljudi zbog toga pate. Kad se te pogrešne teorije suvremene znanosti isprave, ljudi će postati sretni. Zato znanstvenike moramo izazvati i poraziti; inače će zavesti cijelo društvo. Materija prolazi kroz šest stadija promjene: raña se, raste, održava, stvara popratne proizvode, slabi i umire. Ali život unutar materije, duhovna duša, vječan je i ne podliježe takvim promjenama. Život se naizgled razvija i nestaje, ali, ustvari, samo prolazi kroz ovih šest stadija, sve dok ne postane nemoguće održavati materijalno tijelo. Tada staro tijelo umire i duša ulazi u novo tijelo. Kad odjeća postane stara i iznošena, mijenjamo je. Slično tome, kada jednog dana naše tijelo postane staro i beskorisno, prijeći ćemo u novo tijelo. 227

Krišna izjavljuje u Bhagavad-giti (2.13) – dehino 'smin yatha dehe kaumaram yauvanam jara/tatha dehantarapraptih: „Kao što utjelovljena duša u ovom tijelu neprestano prolazi kroz dječaštvo, mladost i starost, tako u trenutku smrti duša prelazi u drugo tijelo." Na drugome mjestu kaže (2.18): antavanta ime deha nityasyoktah saririnah. To znači da je samo materijalno tijelo neuništivog i vječnog bića podložno uništenju. Materijalno je tijelo prolazno, ali život je unutar tijela nitya, vječan. Prema Vedama, duša u tijelu je deset tisuća puta manja od vrha vlasi kose. To znači da je veoma mala, poput atoma. Ali moje tijelo funkcionira zahvaljujući toj atomski sitnoj duhovnoj energiji. Je li to tako teško shvatiti? Pretpostavimo da čovjek smatra sebe veoma snažnim. Zašto je snažan? Samo zato što se u njemu nalazi duhovna iskra. Čim duhovna iskra ode. njegovo tijelo umire, a njegova snaga i vitalnost nestaju. Ako znanstvenici tvrde da je materija uzrok i izvor života, neka vrate samo jednog mrtvog čovjeka u život, ubrizgavajući mu kemikalije. Ali ne mogu to učiniti. Dr. Singh: Znanstvenici ne mogu vidjeti duhovnu dušu i stoga sumnjaju u njezino postojanje. Šrila Prabhupada: Kako je mogu vidjeti? Previše je mala da bi se mogla vidjeti. Tko posjeduje takvu moć opažanja? Dr. Singh: Ipak, Me je opaziti na neki način. Šrila Prabhupada: Ako nekome daš zrnce smrtonosnog otrova, odmah će umrijeti. Nitko ne može vidjeti otrov, niti opaziti kako djeluje, ali otrov ipak djeluje. Isto tako, Vede kažu da cijelo tijelo funkcionira zato što se u njemu nalazi sićušna čestica zvana duša. Ako se uštipnem, odmah ću to osjetiti, jer se moja svjesnost širi po čitavoj koži, ali čim duša izañe iz tijela, kad moje tijelo umre, možeš uzeti tu istu kožu i rezati je i sjeckati i nitko neće protestirati. Zašto je tako teško shvatiti ovu jednostavnu činjenicu? Zar to nije otkrivanje duha? Dr. Singh: To je duša, ali što je s Bogom? Šrila Prabhupada: Prije svega, shvatimo dušu. Duša je uzorak Boga. Ako shvaćaš uzorak, možeš shvatiti cjelinu. 228

Ovdje je materija [Šrila Prabhupada svojim štapom pokazuje na mrtvo drvo]. Nekad su iz ovog stabla rasli listovi i grančice. Zašto sada ne rastu? Mogu li znanstvenici odgovoriti na to pitanje? Karandhara dasa: Rekli bi da se promijenio kemijski sastav stabla. Šrila Prabhupada: U redu, ako posjeduju tako napredno znanje o kemiji, moraju pribaviti odgovarajuće kemikalije kako bi izazvali ponovni rast grana i listova. Brahmananda Swami: Osoba koja posjeduje znanje mora biti sposobna dokazati svoju teoriju. Trebaju biti sposobni pokazati u svojim laboratorijima da život nastaje iz spoja kemikalija. Šrila Prabhupada: Da, znanstvena se metoda sastoji od promatranja, iznošenja pretpostavki i dokazivanja, ali ovi znanstvenici ne mogu dokazati svoje pretpostavke. Jednostavno promatraju i govore besmislice. Znanstvenici kažu da su kemikalije uzrok života, ali sve kemikalije koje su bile prisutne kad je drvo bilo živo još uvijek su prisutne. I životna je energija prisutna. Postoje tisuće mikroba u drvetu i svi su oni živa bića. Nitko ne može tvrditi da u tijelu drveta nije prisutna životna energija. Dr. Singh: Ali što je s životnom energijom samog drveta? Šrila Prabhupada: Da, to je razlika. Životna je sila individualna; individualno živo je biće, koje je bilo drvo, otišlo. Mora biti tako, jer su sve kemikalije potrebne za održavanje života još uvijek prisutne, a drvo je ipak mrtvo. Možemo navesti još jedan primjer. Pretpostavimo da živim u stanu i zatim ga napustim. Otišao sam, ali tamo su ostala brojna druga živa bića – mravi, pauci itd. Ako odem iz stana, to ne znači da u njemu nitko više ne može živjeti. Druga živa bića i dalje žive tamo. Samo sam ja, individualno živo biće, otišao. Kemikalije u drvetu nalikuju stanu; samo su sredina u kojoj djeluje individualna sila – duša. Zato znanstvenici nikada neće moći proizvesti život u kemijskom laboratoriju. Znanstvenici kažu da život nastaje iz kemikalija, ali pravo pitanje glasi: „Iz čega su nastale kemikalije?" Kemikalije 229

nastaju iz života, a to znači da život posjeduje mistične moći. Na primjer, drvo naranče ima mnogo plodova i svaki od njih sadrži kemikalije – limunsku kiselinu i druge kemikalije. Iz čega su nastale te kemikalije? Očito su nastale iz života unutar stabla. Znanstvenicima nije poznato podrijetlo kemikalija. Svoje su istraživanje započeli proučavajući kemikalije, ali ne mogu utvrditi njihovo podrijetlo. Kemikalije nastaju iz vrhovnog života – Boga. Kao što tijelo živog čovjeka stvara razne kemikalije, vrhovni život (Svevišnji Gospodin) stvara sve kemikalije koje nalazimo u atmosferi, vodi, ljudima, životinjama i zemlji. To je mistična moć. Ako ne prihvatimo postojanje Gospodinove mistične moći, ne možemo riješiti problem podrijetla života. Dr. Singh: Znanstvenici će odgovoriti da ne mogu vjerovati u mističnu moć. Šrila Prabhupada: Ali moraju objasniti podrijetlo kemikalija. Svatko može vidjeti da obično drvo stvara mnogo kemikalija; ne mogu to poreći. Ali kako ih stvara? Pošto znanstvenici ne mogu na to odgovoriti, moraju prihvatiti da životna sila posjeduje mističnu moć. Ne mogu objasniti čak ni kako iz mog prsta raste nokat; to je iznad dosega mog uma. Drugim riječima, moj nokat raste zahvaljujući nepojmljivoj moći, acintya-šakti. Ako obično ljudsko biće posjeduje acintya-šakti, možemo samo zamisliti kakvu acintya-šakti posjeduje Bog. Iako posjedujem iste moći kao Bog, ja mogu stvoriti samo malu količinu kemikalija, dok On može stvoriti ogromnu količinu. To je razlika izmeñu Boga i mene. Ja mogu stvoriti malo vode u obliku znoja, ali Bog može stvoriti mora. Analizirajući jednu kapljicu morske vode možemo steći znanje o kvalitativnoj prirodi mora. Živo je biće sastavni djelić Boga i zato analizirajući živa bića možemo početi shvaćati Boga. Bog posjeduje veliku mističnu moć. Njegova mistična moć djeluje brzo poput električnog stroja. Neki električni strojevi tako su dobro napravljeni da sav posao obavljaju jednostavno pritiskom na dugme. Slično tome, Bog je rekao: „Neka nastane materijalni svijet" i materijalni je svijet bio stvoren. S tog aspekta, prirodne procese nije teško 230

shvatiti. Bog posjeduje tako čudesne moći da samom Svojom naredbom može odmah stvoriti materijalni svijet. Brahmananda Swami: Znanstvenici ne prihvaćaju Boga ili acintya-šakti. Šrila Frabhupada: To je njihov nitkovluk. Bog postoji, kao i Njegova acintya-šakti. Karandhara dasa: Znanstvenici kažu da je život stvoren biokemijskim putem. Šrila Prabhupada: A ja im odgovaram: „Zašto vi ne stvorite život? Ako su vaša biologija i kemija tako napredne, zašto onda ne stvorite život?" Karandhara dasa: Kažu da će u budućnosti stvoriti život. Šrila Prabhupada: Kad u budućnosti? Ako znanstvenici znaju proces stvaranja, zašto sada ne mogu stvoriti život? Ako je život biokemijskog podrijetla i ako su biolozi i kemičari tako napredni, zašto ne mogu stvoriti život u svojim laboratorijima? Čim se postavi ovo presudno pitanje, oni odgovaraju: „Učinit ćemo to u budućnosti." Zašto u budućnosti? To je besmislica. Ne uzdaj se u budućnost, bez obzira koliko lijepo izgledala. Što je smisao njihovog napretka? Govore besmislice. Karandhara dasa: Oni tvrde da su pred samim stvaranjem života. Šrila Prabhupada: Time samo na drukčiji način kažu istu stvar, u budućnosti. Moraju priznati da im još uvijek nije poznato podrijetlo života. Budući da očekuju da će u budućnosti moći stvoriti život, njihovo sadašnje znanje mora biti nesavršeno. Njihova tvrdnja nalikuje plaćanju postdatiranim čekom. Pretpostavimo da ti dugujem deset tisuća dolara i kažem: „Da, platit ću ti cijeli iznos postdatiranim čekom. Je li to u redu?" Ako si inteligentan, odgovorit ćeš mi: „Daj mi sada barem pet dolara u gotovini tako da mogu vidjeti nešto opipljivo." Slično tome, znanstvenici ne mogu biokemijskim putem proizvesti čak ni vlat trave, a ipak tvrde da je život nastao iz materije. Kakva besmislica! Zar nitko u to ne sumnja? Mi možemo dokazati da život nastaje iz života. Na primjer, otac začne dijete. Otac je živ i dijete je živo. Ali gdje je njihov dokaz da život 231

nastaje iz materije? Mi možemo dokazati da život nastaje iz života i da je izvorni život Krišna. Ali kakav dokaz postoji da mrtav kamen raña dijete? Znanstvenici ne mogu dokazati da život nastaje iz materije. To ostavljaju po strani, za budućnost. Karandhara dasa: Njihov znanstveni integritet temelji se na onome što mogu iskusiti vlastitim osjetilima. Šrila Prabhupada: Onda pate od onoga što mi nazivamo „filozofija doktora žapca". Bio jednom jedan žabac, koji je sav svoj život proveo u bunaru. Jednoga dana posjetio ga je prijatelj i obavijestio o postojanju Atlantskog oceana. „Što je Atlantski ocean?", upitao je žabac iz bunara. „Velika vodena površina", odgovorio je njegov prijatelj. „Koliko velika? Dvaput veća od mog bunara?" „Oh, ne, mnogo, mnogo veća", odgovorio je njegov prijatelj. „Koliko veća? Deset puta?" Tako je žabac nastavio računati. Ali kako je mogao na taj način shvatiti veličinu ogromnog oceana? Naše sposobnosti, iskustvo i moć spekulacije uvijek su ograničeni. Žabac je uvijek razmišljao u okvirima svog bunara. Nije mogao drugačije misliti. Slično tome, znanstvenici procjenjuju Apsolutnu Istinu, uzrok svih uzroka, svojim nesavršenim osjetilima i umovima i zbog toga moraju biti zbunjeni. Znanstvenici su počinili najveću grešku izabravši induktivni proces kako bi došli do zaključka. Na primjer, ako znanstvenik želi induktivnim procesom utvrditi je li čovjek smrtan ili ne, mora proučiti svakog čovjeka kako bi otkrio je li jedan možda besmrtan. Znanstvenik kaže: „Ne mogu prihvatiti pretpostavku da su svi ljudi smrtni. Možda su neki besmrtni. Još nisam vidio sve ljude. Kako onda mogu zaključiti da je čovjek smrtan?" To je induktivni proces. U deduktivnom procesu, vaš otac, učitelj ili guru kažu vam da je čovjek smrtan i vi to prihvaćate. Dr. Singh: Znači, postoji uzlazni i silazni proces stjecanja znanja? Šrila Prabhupada: Da. Uzlazni proces neće nikada biti uspješan, jer se temelji na podacima prikupljenim osjetilima, a osjetila su nesavršena. Zato prihvaćamo silazni proces. 232

Boga ne možemo spoznati induktivnim procesom. Zato se naziva adhokšaja, što znači „onaj tko se ne može spoznati izravnim opažanjem". Znanstvenici kažu da nema Boga, jer Ga pokušavaju shvatiti neposrednim opažanjem, ali On je adhokšaja. Ne mogu Ga spoznati, jer im nedostaje prava metoda kojom Ga mogu spoznati. Da bi shvatila transcendentalnu znanost, osoba mora prići vjerodostojnu duhovnom učitelju, ponizno ga slušati i služiti. Gospodin Krišna to objašnjava u Bhagavad-giti (4.34): tad viddhi pranipatena pariprasnena sevaya. Dr. Singh: Znanstveni časopis po imenu Priroda objavljuje članke o prirodnim proizvodima poput bilja, cvjetova i minerala, ali u njima se ne spominje Bog, samo priroda. Šrila Prabhupada: Možemo pravilno primijetiti da priroda stvara biljke, ali moramo se upitati: „Tko je stvorio prirodu?" To je prava inteligencija. Dr. Singh: Znanstvenici ne razmišljaju o tome. Šrila Prabhupada: Onda su budalasti. Čim govorimo o prirodi, trebamo se pitati: „Čija priroda?" Na primjer, ja govorim o mojoj prirodi, a vi o svojoj. Stoga, čim se spomene priroda, trebamo se upitati: „Čija priroda?" Priroda znači energija. Čim govorimo o energiji, moramo prihvatiti postojanje izvora energije. Na primjer, izvor je električne energije električna centrala. Struja ne nastaje automatski. Moramo izgraditi centralu i generator. Slično tome, u Vedama je rečeno da materijalna priroda djeluje pod Krišninom kontrolom. Dr. Singh: Znači li to da je znanost počela svoje istraživanje od sredine, a ne od početka? Šrila Prabhupada: Da, upravo to. Nije im poznat početak. Znanstvenici započinju svoje istraživanje od jedne točke, ali odakle potječe ta točka? To ne znaju, unatoč velikom istraživanju. Moramo prihvatiti da je prvobitni izvor Bog, koji u potpunosti posjeduje sve mistične moći i iz koga sve proizlazi. On izjavljuje u Bhagavad-giti (10.8) – aham sarvasya prahhavo mattah sarvam pravartate: „Ja sam izvor svih duhovnih i materijalnih svjetova. Sve emanira iz Mene." Naši se zaključci ne zasnivaju na slijepom vjerovanju; oni su 233

potpuno znanstveni. Materija nastaje iz života. U životu – u izvoru – postoje neograničena materijalna bogatstva; to je velika tajna kreacije. Suvremeno znanstveno istraživanje nalikuje sankhya filozofiji, koja analizira materijalne elemente. Sankhya znači „brojati". Mi smo u izvjesnoj mjeri takoñer sankhya filozofi, jer brojimo i analiziramo materijalne elemente: ovo je zemlja, ovo je voda, ovo je zrak, ovo je sunce, ovo je vatra. Tome mogu pribrojiti svoj um, inteligenciju i ego. Meñutim, nakon ega ne mogu nastaviti nabrajanje. Ali Krišna kaže da iznad ega postoji životna sila – duhovna duša. To je ono što znanstvenici ne znaju. Misle da je život samo spoj materijalnih elemenata, ali Krišna to poriče u Bhagavad-giti (7.5). Apareyam itas tv anyam prakrtim viddhi me param: „Osim ove niže energije, postoji Moja viša energija." U nižu energiju spadaju materijalni elementi, a u višu energija živo biće. bhumir apo 'nalo vayuh kham mano buddhir eva ca ahankara itiyam me bhinna prakrtir astadha „Zemlja, voda, vatra, zrak, eter, um, inteligencija i lažni ego Moje su odvojene materijalne energije." (Bg. 7.4) Krišna u ovom stihu objašnjava da vayu (zrak) nastaje iz Njega. Kham (eter) je suptilniji od vayua, um je suptilniji od etera, inteligencija je suptilnija od uma, a duša je suptilnija od inteligencije. Ali znanstvenici to ne znaju. Mogu opaziti samo grubu materiju. Spominju vayu, ali iz čega on nastaje? Iz čega nastaje zrak? Dr. Singh: Ne mogu na to odgovoriti. Šrila Prabhupada: Ali mi možemo odgovoriti. Mi znamo da zrak nastaje iz khama (etera), eter iz uma, um iz inteligencije, a inteligencija iz Krišnine više energije, duhovne duše. Dr. Singh: Da li suvremena sankhya filozofija proučava i nižu i višu energiju? 234

Šrila Prabhupada: Ne. Suvremeni sankhya filozofi ne proučavaju višu energiju. Samo analiziraju materijalne elemente, isto kao znanstvenici. Ni znanstvenici ni sankhya filozofi ne znaju za postojanje duhovne duše. Samo analiziraju Krišninu materijalnu energiju. Dr. Singh: Analiziraju kreativne materijalne elemente? Šrila Prabhupada: Materijalni elementi nisu kreativni! Samo je duša kreativna. Život ne može biti stvoren iz materije, niti materija može stvoriti samu sebe. Ti, živo biće, možeš pomiješati vodik i kisik kako bi stvorio vodu, ali sama materija nema stvaralačku moć. Ako bocu vodika staviš pored boce kisika, hoće li se automatski pomiješati, bez tvoje pomoći? Dr. Singh: Neće. Moraju biti pomiješani. Šrila Prabhupada: Da, potrebna je viša energija – živo biće. Kisik i vodik su niža energija, ali kad ih pomiješa viša energija, postaju voda. Niža energija ne posjeduje moć, ako nije prisutna viša energija. Ovo je more [pokazaje na Tihi ocean] mirno i tiho. Ali kada ga viša sila – zrak – uzburka, pojave se veliki valovi. More se ne može uzburkati bez više sile. Slično tome, postoji druga sila koja je viša od zraka i treća, četvrta, sve dok na kraju ne doñemo do Krišne, najviše sile. To je pravo istraživanje. Pretpostavimo da vlak upravo kreće. Lokomotiva vuče za sobom jedan vagon, koji vuče drugi vagon, i tako dalje, sve dok čitav vlak ne krene, ali lokomotivu je prvobitno pokrenuo strojovoña, živo biće. Slično tome, Krišna prilikom stvaranja daje prvi poticaj. Potom, kroz niz uzastopnih poticaja, nastaje i biva održavana cjelokupna kozmička manifestacija. To je objašnjeno u Bhagavad-giti (9.10). Mayadhyaksena prakrtih suyate sa-caracaram: „O, Kuntin sine, materijalna priroda djeluje po Mojoj naredbi i stvara sva pokretna i nepokretna bića." U četrnaestom poglavlju (14.4) Krišna Kaže: sarva-yonisu kaunteya murtayah sambhavanti yah tasam brahma mahad yonir 235

aham bija-pradah pita „Sve vrste života nastaju rañanjem u materijalnoj prirodi, a Ja sam otac koji daje sjeme." Na primjer, ako posijemo sjeme banjana, na kraju će izrasti ogromno drvo i zajedno s njim mnoštvo novog sjemenja. Iz svakog sjemena može izrasti drugo drvo s mnoštvom novog sjemenja itd. Tako je Krišna prvobitni otac koji daje sjeme. Nažalost, znanstvenici opažaju samo izravni uzrok; ne mogu opaziti udaljeni uzrok. Postoje dvije vrste uzroka – izravni i neizravni. Krišna je opisan u Vedama kao sarvakarana-karanam, uzrok svih uzroka. Onaj tko shvaća uzrok svih uzroka, shvaća sve. Yasmin vijnate sarvam evam vijnatam bhavati: „Onaj tko zna prvobitni uzrok samim tim zna kasnije, podreñene uzroke." lako znanstvenici tragaju za prvobitnim uzrokom, kada Vede, koje sadrže savršeno znanje, otkriju izvorni uzrok, ne žele ga prihvatiti. Pridržavaju se svog nepotpunog, nesavršenog znanja. Dr. Singh: Znanstvenici su zabrinuti za izvore energije i sada nastoje iskoristiti sunčevu energiju za kuhanje, rasvjetu i razne druge svrhe. Nadaju se da će, kada iscrpe sve druge izvore energije, moći koristiti sunčevu energiju. Šrila Prabhupada: To nije nova teorija. Svatko zna da se iz drveća može dobiti vatra, jer drveće apsorbira sunčevu energiju. Ti su znanstvenici sićušna stvorenja, ali su veoma ponosni. Ne vjerujemo im, jer govore ono što svi znaju. iz drveta ne možete dobiti vatru čim ga posiječete. Mora se osušiti na suncu. Kad apsorbira sunčevu energiju, drvo se može upotrijebiti za vatru. Ustvari, sunčeva energija sve održava, ali znanstvenici ne znaju odakle potječe sunčeva energija. U Bhagavad-giti (15.12) Krišna kaže: yad aditya-gatam tejo jagad bhasayate 'khilam yac candramasi yac cagnau tat tejo viddhi mdmakam

236

„Svjetlost Sunca, koja raspršuje tamu cijeloga svijeta, potječe od Mene. Svjetlost Mjeseca i vatre takoñer potječu od Mene." Nadalje, Krišna kaže – jyotisam ravir amsuman: „Meñu svjetlećim nebeskim tijelima Ja sam blistavo sunce." (Bg. 10.21) U jedanaestom poglavlju Bhagavad-gite Arñuna kaže Krišni – sasi-surya-netram: „Sunce i Mjesec Tvoje su velike, neograničene oči." To je znanje sadržano u Bhagavad-giti, ali znanstvenici ga ne mogu steći svojom spekulacijom. Mogu li? Dr. Singh: To nije moguće. Šrila Prabhupada: Kakvo je njihovo znanje? Spisi kažu da ne biste mogli shvatiti Boga čak ni kad biste izbrojili sva zrnca pijeska na Zemlji. Sve to materijalno brojanje ne znači da imate sposobnost shvatiti neograničeno. Ali oni ne mogu u potpunosti izbrojiti čak ni materijalne stvari. Zašto su znanstvenici tako ponosni na svoju energiju i sposobnosti? Nemaju znanje čak ni o materijalnim stvarima, a da ne govorimo o duhovnim. Što se tiče znanstvenika i drugih živih bića, njihovo je znanje ograničeno, ali Krišnino znanje nije. Ako primimo znanje od Krišne, to je znanje savršeno. Iz spisa saznajemo da u oceanu postoji 900.000 vrsta života. Podaci iz spisa su točni, jer potječu od Krišne. Krišna kaže: „Kao Svevišnja Božanska Osoba, Ja znam sve što se dogodilo u prošlosti, sve što se dogaña u sadašnjosti i sve što će se dogoditi u budućnosti." (Bg. 7.26) Dr. Singh: Znanje moramo primiti od vrhovnog poznavatelja. Šrila Prabhupada: Da bismo stekli savršeno znanje, moramo prići nadreñenoj osobi, guruu. Možemo pokušati steći znanje o nekom predmetu čitajući knjige kod kuće, ali ako odemo na fakultet i priñemo profesoru, možemo bolje naučiti taj predmet. Na sličan način moramo prići guruu. Naravno, ako naiñemo na lažnoga gurua, naše će znanje biti lažno, ali ako je naš guru savršen, naše je znanje savršeno. Mi prihvaćamo Krišnu kao svoga gurua. Ako je Njegovo znanje savršeno, naše je znanje takoñer savršeno. Što se nas tiče, mi ne moramo biti savršeni, ali ako primimo znanje 237

od savršenog bića, naše je znanje savršeno. Ne možemo reći da smo na temelju proučavanja cijelog oceana došli do zaključka da u njemu živi 900.000 vrsta života. Ne, mi izjavljujemo da smo prihvatili taj podatak iz spisa i zato je savršen. To je vedski proces. Znanstvenik može vršiti opsežna istraživanja, ali bez obzira na njegovu veličinu, njegova su osjetila nesavršena. Zato ne može posjedovati savršeno znanje. Kakva je vrijednost naših očiju? Ne možemo vidjeti bez sunčeva svjetla, niti možemo vidjeti male stvari bez mikroskopa. Naše su oči nesavršene i instrumenti koje su naše oči izumile takoñer su nesavršeni. Kako onda možemo steći savršeno znanje? Budući da je živo biće ograničeno, njegovo je znanje ograničeno. Dijete može znati da su dva i dva četiri, ali kad govori o višoj matematici, ne shvaćamo ga ozbiljno. Osjetila kojima znanstvenici stječu znanje su ograničena i nesavršena i zato je njihovo znanje ograničeno i nesavršeno. U svom neznanju mogu tvrditi da znaju sve, ali to je besmislica. Slijepac može voditi drugog slijepca, ali što im to vrijedi kad obojica padaju u jarak? Zakoni prirode vezuju nam ruke i noge, ali unatoč tome mislimo da možemo slobodno spekulirati. To je iluzija. Premda su uvjetovani brojnim zakonima prirode, nitkovi misle da su slobodni, ali ako se pojavi oblak, ne mogu vidjeti sunce. Kakvu moć gledanja posjedujemo? Samo kad nam zakoni prirode to omoguće, možemo vidjeti. Pokuse možemo vršiti samo u odreñenim uvjetima, a ako oni nisu povoljni, naši eksperimenti ne uspijevaju. Zašto smo, onda, tako ponosni na eksperimentalno znanje? Zašto eksperimentirati? Sve je već tu. Sunčeva energija koju nam je Bog dao je tu. Što još trebamo znati? Toliko mnogo jabuka pada sa stabla. Čemu dalje objašnjavati zakon gravitacije? Ustvari, znanstvenicima nedostaje zdrav razum. Zanimaju ih samo „znanstvena" objašnjenja. Tvrde da zakon gravitacije djeluje samo pod odreñenim uvjetima, ali tko je stvorio te uvjete? Kad se Krišna pojavio kao Gospodin Ramaćandra, bacio je kamenje u vodu i ono je 238

plutalo. Zakon gravitacije nije djelovao u tom slučaju. Prema tome, zakon gravitacije djeluje samo po naredbi Svevišnjega Gospodina. Sam po sebi nije konačan. Kralj može donijeti zakon, ali ga odmah može i promijeniti. Konačni zakonodavac je Krišna i zakon će djelovati samo po Njegovoj volji. Znanstvenici pokušavaju objasniti Božju volju na toliko mnogo načina, ali pošto su uvjetovani mayom, iluzijom, mogu samo govoriti kao osoba koju progone duhovi. Recite mi kako znanstvenici objašnjavaju raznolikost drveća? Karandhara dasa: Kažu da priroda mutira i stvara te raznolikosti. Šrila Prabhupada: To onda mora biti volja prirode Ali kava je to volja? Ima li zemlja ikakvu volju? Karandhara dasa: Veoma su neodreñeni kad je to u pitanju. Šrila Prabhupada: To znači da nemaju savršeno znanje. Ne znaju da iza prirode stoji Krišnina volja. Dr. Singh: Oni objašnjavaju da je kemijski sastav različitih biljaka različit. Šrila Prabhupada: To je u redu, ali tko je stvorio sve te kemijske sastave? Čim kažete „kemijski sastav", potreban vam je Bog. Karandhara dasa: Oni kažu da nema potrebe za Bogom, jer ako pomiješate dvije kemikalije... Šrila Prabhupada: Bog ili ne, mora postojati neka volja. Mora postojati neka svjesnost. Dvije se kemikalije spoje i stvore to i to. Tko ih je pomiješao? Svjesnost je prisutna. Ta je svjesnost Krišna. Svjesnost je prisutna svuda i čim je prihvatite, morate prihvatiti svjesnost kao osobu. Zato govorimo o svjesnosti Krišne. Bhagavad-gita izjavljuje da je svjesnost sveprožimajuća. Vi možete imati svjesnost i ja je mogu imati, ali postoji druga, sveprožimajuća svjesnost. Moja je svjesnost ograničena na moje tijelo, a vaša na vaše tijelo, ali postoji druga svjesnost, koja je u vama, u meni, u svima. To je svjesnost Krišne. Ustvari, sve je u svijetu relativno. To je znanstvena činjenica. Naše tijelo, život, inteligencija i sve drugo je relativno. Nama se može činiti da život mrava traje vrlo 239

kratko, ali za mrava on traje oko stotinu godina. Tih je stotinu godina relativno u odnosu na tijelo. Slično tome, Brahma, koji s našeg stajališta živi neobično dugo, živi samo stotinu godina s njegovoga gledišta. To je relativnost. Karandhara dasa: To znači da se relativnost temelji na našem osobnom stanju. Šrila Prabhupada: Da. Zato se kaže da je hrana za jednoga otrov za drugoga. Ljudi ne mogu živjeti na Mjesecu i zato misle da nijedno drugo živo biće ne može živjeti na Mjesecu. Svatko razmišlja na relativan način, u svojim okvirima. To je smisao „žablje filozofije". Žabac uvijek misli o svemu u odnosu na svoj bunar. Ne može zamisliti Atlantski ocean, jer je iskusio jedino svoj bunar. Bog je velik, ali mi razmišljamo o Njegovoj veličini u svojim okvirima, u okvirima relativne veličine. Neki se kukci rañaju noću, rastu noću, rañaju djecu noću i umiru noću. Nikad ne vide sunce. Zato zaključuju da dan ne postoji. Kad biste kukca zapitali postoji li jutro, on bi rekao: „Jutro ne može postojati." Slično tome, kad ljudi pročitaju u spisima podatak o Brahminom dugom životnom vijeku, ne vjeruju. Kažu: „Kako itko može živjeti tako dugo?" U Bhagavad-giti (8.17) Krišna kaže: sahasra-yuga-paryantam ahar yad brahmano viduh ratrim yuga-sahasrantam te 'ho-ratra-vido janah „Po ljudskom proračunu, Brahmin dan traje tisuću milenija, a toliko traje i njegova noć.“ Po ovim proračunima, Brahma živi mnogo trilijuna godina. Ne možemo u to vjerovati, iako spisi pružaju svjedočanstva. Drugim riječima, zaključujemo da su Krišnine tvrdnje besmislene, a naše autoritativne. Čak i veliki učenjaci izjavljuju da su sve izjave spisa umne spekulacije. Iako nisu ništa drugo do nitkovi, predstavljaju se kao veliki učenjaci. Pokušavaju opovrgnuti ili poreći Božje izjave u razotkrivenim svetim spisima, pretpostavljajući tako svoj položaj Božjem 240

položaju. Na taj način mnoštvo budala u liku učenjaka, znanstvenika i filozofa zavode čitav svijet. Dr. Singh: Naravno, toliko se piše o Darwinovoj teoriji. U svakoj knjižnici postoje stotine knjiga o njegovim teorijama. Šrila Prabhupada: Da li ih prihvaćaju ili odbacuju? Dr. Singh: Uglavnom ih prihvaćaju, ali neki ih jako kritiziraju. Šrila Prabhupada: Darwin govori o evoluciji životnih vrsta, ali nema pravo znanje o duhovnoj evoluciji. Ne zna ništa o napredovanju duhovne duše od nižih do viših oblika života. Tvrdi da je čovjek nastao od majmuna, ali možemo vidjeti da majmuni nisu izumrli. Ako je majmun čovjekov neposredni predak, zašto majmuni još uvijek postoje? Dr. Singh: Darwin kaže da vrste nisu stvorene neovisno, već potječu jedna od druge. Šrila Prabhupada: Ako nema govora o neovisnosti, kako može nesuvislo početi s odreñenom vrstom? Mora objasniti kako su nastale prvobitne vrste. Karandhara dasa: Znanstvenici tvrde da je Zemlja stvorena biološko-kemijskim procesom. Ne žele poučavati da je Bog stvorio Zemlju, jer misle da će ih svi smatrati budalama. Šrila Prabhupada: Ako su njihova biologija i kemija tako napredne, zašto ne stvore nešto? Tvrde da će možda stvoriti život u budućnosti, ali zašto u budućnosti? Život je već stvoren. Da li se znanost temelji na budućnosti? Ne smijemo vjerovati budućnosti, koliko god lijepo izgledala. Svatko misli da će budućnost biti veoma lijepa, ali tko nam to jamči? Moraju priznati da ne znaju što je istina. Svojim biološkim ili kemijskim eksperimentima ne mogu proizvesti čak ni vlat trave, a ipak tvrde da je svijet stvoren kemijskim ili biološkim putem. Zašto nitko ne dovodi u pitanje sve te besmislice? Dr. Singh: Analizirajući podrijetlo života, zaključuju da je sve nastalo iz materije. Drugim riječima, živa materija nastaje iz nežive materije. Šrila Prabhupada: Iz čega sada nastaje živa materija? Je li u prošlosti nastala iz nežive materije, a danas ne nastaje? Iz 241

čega nastaje mrav? Da li se materijalizira iz zemlje? Čak ni mrav ne nastaje iz nepokretne materije. Kakav dokaz imaju za takvu teoriju? Darwin tvrdi da u dalekoj prošlosti nije postojao nijedan inteligentan čovjek i da je čovjek jednostavno nastao od majmuna. Ako u prošlosti nije postojao nijedan inteligentan mozak, kako su napisani vedski spisi prije mnogo tisuća godina? Kako objašnjavaju postojanje mudraca poput Vyasadeve? Dr. Singh: Nemaju nikakvo objašnjenje. Jednostavno kažu da su to nepoznati šumski mudraci. Šrila Prabhupada: Vyasadeva im je možda nepoznat, ali je ipak postojao. Odakle mu takva inteligencija? Možda je vama ili meni nepoznat, ali njegovo je djelo tu, njegova je filozofija tu, njegov jezik, pjesništvo i izražajna snaga su tu. Ne morate poznavati osobu, ali možete shvatiti njezinu inteligenciju. Dr. Singh: Zar sve različite vrste životinja ne postoje od početka? Šrila Prabhupada: Da. Bhagavad-gita potvrñuje istodobno stvaranje. Sve različite vrste životinja, ljudi i polubogova postoje od početka. Živo biće želi odreñenu vrstu tijela i Krišna mu ga daje. Ima odreñenu vrstu želja i zato dolazi u dodir s odreñenim odlikama materijalne prirode. U skladu s tim, dobiva odreñenu vrstu tijela. Psihološke funkcije uma, mišljenje, osjećanje i htijenje, odreñuju vrstu tijela i stanje u koje živo biće biva stavljeno. Proces evolucije postoji, ali to nije evolucija životnih vrsta. Jedna vrsta života ne razvija se iz druge, jer Krišna kaže: avyaktad vyaktayah sarvah prabhavanty ahar-agame ratry-agame praliyante tatraivavyakta-samjnake „Na početku Brahmina dana sva se živa bića očituju iz neočitovanog stanja i, kada padne noć, ponovno se stapaju s neočitovanim." (Bg. 8.18) 242

Evolucija je duhovna evolucija individualnog živog bića kroz različite vrste života. Ako uñe u tijelo ribe, mora se podvrći procesu evolucije korak po korak. Ako netko padne s vrha stuba, mora se ponovno popeti evolucijskim stubama korak po korak. Naravno, znanstvenici su toliko zauzeti svojim istraživanjima da to ne mogu shvatiti. Kad im kažete da će u sljedećem životu postati drvo, misle da govorite gluposti. Uostalom, što se može saznati istraživanjem? Kad je poznat uzrok svih uzroka, sve postaje poznato i ništa ne ostaje nepoznato. U Vedama je rečeno: yasmin vijnate sarvam evam vijnatam bhavati. Onaj tko je spoznao Apsolutnu Istinu spoznaje sve druge istine, ali ako nije spoznao Apsolutnu Istinu, nema znanje. Osoba ne mora biti znanstvenik ili filozof, ali može izazvati svakoga i otvoreno govoriti ako zna samo jedno – Krišnu. Suvremena je civilizacija tako ponosna na svoju neovisnost, ali zapravo toliko ovisi o nafti. Kad iscrpe izvore nafte, što će onda učiniti ti lupeški znanstvenici? Ne mogu ništa učiniti. Neka pokušaju stvoriti naftu u svojim epruvetama, dovoljno nafte za održavanje svoje civilizacije. Danas u Indiji vlada nestašica vode. Što znanstvenici mogu poduzeti? Mogu znati kemijski sastav vode, ali je ne mogu proizvesti za vrijeme velike suše. Potrebna im je pomoć oblaka, kojima upravlja Bog. Ustvari, ne mogu učiniti ništa. Otišli su na Mjesec, ali uza sav svoj napor donijeli su malo prašine i kamenja. Nitkovska vlada nameće poreze i nepotrebno troši novac. To je njihova inteligencija. Država magaraca, to je sve. Političari nemaju suosjećanja ili samilosti. Ne razmišljaju da teško zarañeni novac dolazi od ljudi i troše ga šaljući velike rakete na druge planete. Samo obećavaju da će donijeti još više prašine. Prvo donesu šaku prašine i potom obećavaju da će donijeti tone prašine. Što je smisao svega toga? Karandhara dasa: Vjeruju da na Marsu ima života. Šrila Prabhupada: Vjerovali ili ne, kakva je korist od toga? Ono što znamo jest da ovdje ima života. Znaju to, ali ipak ratuju i ubijaju život. Ovdje je život. Ovdje je ljudsko biće. Život je nedvojbeno ovdje, ali oni su zauzeti pokušajima 243

uništavanja života svojim velikim bombama. To je njihov znanstveni napredak. Dr. Singh: Iz radoznalosti žele saznati što se dogaña na drugim planetima. Šrila Prabhupada: To znači da zbog svoje djetinjaste radoznalosti troše toliko mnogo novaca. Mogu trošiti toliko novaca kako bi zadovoljili svoju radoznalost, ali kad ih siromašne zemlje zamole za pomoć, kažu da nemaju novaca. Ponose se svojim odlaskom na Mjesec, ali zašto ne žele saznati kako mogu otići na Krišnin planet, Goloka Vrndavanu? Kad bi otišli tamo, sva bi njihova radoznalost bila zadovoljena. Saznali bi da iznad ove niže energije postoji viša, duhovna energija. Materijalna energija ne može djelovati neovisno. Mora joj se pridružiti duhovna energija. Materijalni elementi ne nastaju sami. Duša je ta koja stvara. Možemo pokušati napraviti nešto od materije, ali materija ne stvara sama sebe. Vodik i kisik doći će u dodir samo kad ih pokrene viša energija. Samo budale mogu očekivati da cijela kozmička manifestacija, koja nije ništa drugo do materija, sama nastane. Možemo imati lijep auto, ali bez vozača, kakva je korist od njega? Stroj neće raditi sve dok ga čovjek koji zna na njemu raditi ne pokrene, sve dok ne pritisne gumb. Slično tome, bez više energije, materijalna energija ne može djelovati. Ovom čudesnim kozmičkim očitovanjem upravlja viša energija. To je znanje izloženo u spisima, ali ljudi u njega ne vjeruju. Sve je vlasništvo Boga, ali ljudi tvrde da pripada njima ili njihovoj zemlji. Sada govore o problemu prenapučenosti, ali činjenica je da nas Bog opskrbljuje u dovoljnoj mjeri. Ima dovoljno zemlje i dovoljno hrane, kad bi se pravilno iskoristile. Ljudi umjetno stvaraju probleme, a znanstvenici im pomažu, dajući im brojna sredstva za uništavanje. Jednostavno ohrabruju nitkove i lupeže koji pokušavaju iskoristiti Božju imovinu. Ako pomognete ubojici ili lopovu, i sami postajete kriminalac. Zar nije tako? U svijetu ima toliko mnogo problema, jer znanstvenici pomažu lopovima i nitkovima. Zato su svi oni kriminalci. Stena eva sah. Onaj tko ne priznaje Gospodinovo pravo vlasništva je lopov. 244

Mi pokušavamo urazumiti sve te nitkove. To je naša misija. Sada moramo pronaći pravi način. Nitkovi pate, ali kao Božji sinovi ne bi trebali patiti. Ne znaju za postojanje Boga ili sreće. Ne znaju ništa o blaženstvu i vječnom životu. Vrše brojna istraživanja i žive pedeset, šezdeset ili sedamdeset godina. Ne znaju što će se nakon toga dogoditi. Ne znaju da je život vječan. Ustvari, njihov položaj nalikuje položaju životinje. Životinja ne zna što se dogaña nakon smrti, niti razmišlja o smrti. Ne zna zašto je ovdje, niti zna vrijednost života. Pod utjecajem maye, jednostavno jede, spava, brani se, razmnožava i umire. To je sve. Ljudi tako naporno rade, ali radi čega? Kažu da se teško bore kako bi opskrbili sljedeću generaciju, ali opskrbili za što? Na to ne mogu odgovoriti. Ovaj pokret svjesnosti Krišne namijenjen je pružanju pravog smisla života stavljajući Krišnu, Boga, u središte svega. Zato bi znanstvenici za vlastito dobro trebali shvatiti ovaj važni pokret.

VII: Istraživanje duhovnih granica Šrila Prabhupada stiže u Ameriku Nekoliko godina nakon Šrila Prabhupadinog dolaska u Ameriku, jedan je učenik otkrio dnevnik koji je Šrila Prabhupdda vodio tijekom putovanja u Ameriku na parobrodu Jaladuta. U njemu se nalazila pjesma na bengaliju, pisana rukom, koju je Šrila Prabhupada napisao na palubi broda prilikom pristajanja u bostonsku luku. Pjesma predivno izražava Šrila Prabhupadine prve dojmove o zapadnoj civilizaciji i otkriva njegovu iskrenu odlučnost da promijeni svijest Amerike. 1

245

Dragi moj Gospodine Krišna, tako si ljubazan prema ovoj beskorisnoj duši, ali ne znam zašto si me doveo ovdje. Sada možeš učiniti sa mnom što god želiš. 2 Pretpostavljam da ovdje imaš neki zadatak za mene. Zašto bi me, inače, doveo na ovo užasno mjesto? 3 Većina ovdašnjeg stanovništva prekrivena je materijalnim gunama neznanja i strasti. Zaokupljeni materijalnim životom, misle da su vrlo sretni i zadovoljni i zato nemaju ukus za transcendentalnu poruku Vasudeve. Ne znam kako će je moći shvatiti. 4 Ali znam da Tvoja bezuzročna milost sve može učiniti mogućim, jer si Ti najveći mistik. 5 Kako će shvatiti draži predanog služenja? O, Gospodine, jednostavno se molim za Tvoju milost kako bih ih mogao uvjeriti u Tvoju poruku. 6 Sva se živa bića po Tvojoj volji nalaze pod kontrolom iluzorne energije i zato, ako želiš, po Tvojoj volji mogu biti osloboñena okova iluzije. 7 Želio bih da ih izbaviš. Samo ako Ti želiš da budu izbavljena, moći će shvatiti Tvoju poruku. 246

8 Riječi Šrimad-Bhagavatama Tvoja su inkarnacija. Ako ih razborita osoba ponizno sluša bez prestanka, moći će shvatiti Tvoju poruku. 9 U Šrimad-Bhagavatamu (1.2.17-21) je rečeno: „Šri Krišna, Božanska Osoba, Paramatma (Nad-duša) u srcu svih živih bića i dobročinitelj iskrenog bhakte, pročišćava od želje za materijalnim uživanjem srce bhakte koji uživa u Tvojim porukama, besprijekornim kad se pravilno slušaju i pjevaju. Zahvaljujući redovitom slušanju Bhagavatama i služenju čistog bhakte sve što uznemiruje srce bit će gotovo u potpunosti uništeno, a predano služenje slavnoga Gospodina, koji se veliča transcendentalnim pjesmama, bit će utemeljeno kao neopoziva činjenica. Kad se služenje s ljubavlju ukorijeni u srcu, iz srca će nestati gune strasti i neznanja (rajas i tamas), požuda i želja (kama). Tada bhakta, utemeljen u vrlini, postaje sretan. Utemeljen u guni vrline i pomlañen služenjem Gospodina s ljubavlju, dostiže osloboñenje od dodira s materijom (mukti) i stječe naučno znanje o Božanskoj Osobi. Tako čvorovi u srcu i sve bojazni bivaju sasječeni. Lanac plodonosnih djelatnosti (karma) biva prekinut kad vidi jastvo kao gospodara.“ 10 Oslobodit će se utjecaja guna strasti i neznanja i tako će iz srca nestati sve što je nepovoljno. 11 Kako im mogu objasniti ovu poruku svjesnosti Krišne? Veoma sam nesretan, nesposoban i pao. Zato mi, molim Te, 247

podari blagoslov da ih mogu uvjeriti, jer sam nemam moć da to učinim. 12 O, Gospodine, na neki si me način doveo ovdje da govorim o Tebi. Sada je na Tebi, Gospodine moj, da mi podariš uspjeh ili neuspjeh, kako želiš. 13 O, duhovni učitelju svih svjetova! Ja mogu samo ponavljati Tvoju poruku. Stoga, ako želiš, možeš moju moć govora učiniti razumljivom za njih. 14 Samo zahvaljujući Tvojoj bezuzročnoj milosti moje će riječi postati čiste. Kada ova transcendentalna poruka prodre u njihova srca, siguran sam da će osjetiti radost i tako se osloboditi sve nesreće u životu. 15 O, Gospodine, ja sam lutka u Tvojim rukama. Zato, ako si me doveo ovdje da plešem, neka plešem, neka plešem, o Gospodine, neka plešem po Tvojoj želji. 16 Nemam ni predanosti, ni znanja, ali imam čvrstu vjeru u Krišnino sveto ime. Nazvali su me Bhaktivedanta i sada, ako želiš, možeš ostvariti pravu svrhu Bhaktivedante. najnesretniji, beznačajni prosjak A.C. Bhaktivedanta Swami, na palubi broda Jaladuta, Commonwealth Pier, Boston, Massachusetts, SAD 248

18. rujna 1965.

Izgradite svoj narod na duhovnom temelju Zamoljen da govori na sveučilištu u Nairobiju u rujnu 1972. godine, Šrila Prabhupnda se obratio velikom skupu studenata i vladinih službenika u studentskoj dvorani Taifla. U svom predavanju, savjetovao je grañanima kenijske države u razvoju: „... Molim vas, razvijajte se duhovno, jer je duhovni razvoj pravi razvoj. Nemojte oponašati Amerikance i Europljane, koji žive poput mačaka i pasa. Atomska je bomba već tamo i čim izbije sljedeći rat, svi njihovi neboderi i sve drugo bit će uništeno..." Dame i gospodo, zahvaljujem vam što ste se ljubazno odazvali pozivu da prisustvujete ovom skupu namijenjenom širenju svjesnosti Krišne. Pokret svjesnosti Krišne pokušava dovesti ljudsko društvo do točke na kojoj svačiji život može postati uspješan. Tema o kojoj ćemo danas govoriti je pravi smisao ljudskog života. Mi nastojimo poučiti čitav svijet o smislu ljudskog života. Ljudski oblik života dobiva se nakon mnogo milijuna godina evolucije. Trebamo imati na umu da prema Padma Purani postoji 8.400.000 vrsta života. Život počinje s vodenim životinjama, jer iz vedske književnosti saznajemo da je na početku stvaranja cijeli planet bila uronjen u vodu. Ovaj materijalni svijet sastoji se od pet grubih elemenata – zemlje, vode, vatre, zraka i etera. Osim njih, postoje tri suptilna elementa – um, inteligencija i ego. Iza tih zavjesa, nalazi se duhovna duša, koju prekriva tih osam elemenata. Taj podatak nalazimo u Bhagavad-giti. Ljudska bića nisu jedina živa bića koja imaju duhovnu dušu. Svi smo mi duhovne duše – zvijeri, ptice, gmizavci, kukci, drveće, biljke, vodene životinje itd. Duhovna je duša prekrivena različitom odjećom, kao što neki od vas nose bijelu odjeću, neki zelenu, a neki crvenu. Ali nas ne zanima 249

odjeća; nas zanimate vi kao duhovne duše. U Bhagavad-giti (5.18) je rečeno: vidya-vinaya-sampanne brahmane gavi hastini suni caiva svapdke ca panditah sama-darsinah „Ponizni mudraci, zahvaljujući istinskom znanju, vide jednakim očima učena i plemenita brahmanu, kravu, slona, psa i čovjeka koji jede pse." Mudrac ne pravi nikakvu razliku na temelju boje, inteligencije ili vrste. Svako živo biće vidi kao malu česticu duhovne duše. Rečeno je: kesagra-sata-bhagasya satamsah sadrsatmakah jivah suksma-svarupo 'yam sankhyatito hi cit-kanah „Postoji bezbroj čestica duhovnih atoma koji su deset tisuća puta manji od vrha vlasi kose." Budući da nemamo instrument kojim bismo mogli izmjeriti veličinu duhovne duše, ona se mjeri na ovaj način. Drugim riječima, duša je toliko mala da je manja od atoma. Ta je sićušna čestica u vama, u meni, u slonu, u ogromnim životinjama, u ljudima, u mravu, u drvetu, svuda. Meñutim, znanost ne može procijeniti veličinu duše, kao što liječnici ne mogu pronaći dušu u tijelu. Zbog toga materijalistički znanstvenici zaključuju da duša ne postoji, ali to nije točno. Duša postoji. Živo se tijelo razlikuje od mrtvoga po prisutnosti duše. Čim duša napusti tijelo, tijelo umire. Nema nikakvu vrijednost. Svaki znanstvenik i filozof, bez obzira na svoju veličinu, mora priznati da tijelo umire čim duša napusti tijelo. Postaje bezvrijedno i mora se baciti. Trebamo pokušati to shvatiti; duša je dragocjena, ne tijelo. Seljenje duše objašnjeno je u Bhagavad-giti (2.22): 250

vasamsi jirnani yatha vihaya navani grhnati naro 'parani tatha sarirani vihaya jirnany anyani samyati navani dehi „Kao što osoba oblači novu odjeću, ostavljajući staru, duša prihvaća nova materijalna tijela, napuštajući stara i beskorisna." Kad odijelo postane staro, odbacujemo ga i uzimamo drugo. Slično tome, duša mijenja odjeću po svojoj želji. Kao sastavni djelić Boga, duša posjeduje božanske odlike. Bog je vrhovna volja, vrhovna moć i vrhovno neovisno biće, a mi, kao Njegovi sastavni djelići, posjedujemo sve te odlike u sićušnoj mjeri. Imamo volju, misli, osjećaje i želje. U Vedama je rečeno da je Bog vrhovna životna sila (cetanas cetananam). On opskrbljuje sva živa bića svime što im je potrebno. Postoji bezbroj živih bića; nema kraja njihovom broju. Meñutim, Bog je jedan. On je živ, kao i mi, ali mi smo sićušni djelići te životne sile. Na primjer, čestica zlata iste je prirode kao rudnik zlata. Ako kemijski analiziramo kapljicu vode, u njoj ćemo naći sve sastojke koji se mogu naći u ogromnom oceanu. Isto tako, mi se, kao sastavni djelići Boga, ne razlikujemo od Njega. Ta božanska čestica, duša ili životna sila, seli se iz tijela vodenih životinja u tijela drveća i biljaka, zatim u tijela kukaca i gmizavaca i potom u tijela ptica i zvijeri. Darwinova teorija o evoluciji samo djelomično objašnjava seljenje duše. Darwin je jednostavno uzeo podatke iz vedskih spisa, ali nije imao predodžbu o duši. Za razliku od Darwinove teorije, vedski spisi objašnjavaju da se duša seli iz tijela vodenih životinja u tijela biljaka i drveća, zatim u tijela kukaca, ptica, životinja i ljudi, a unutar ljudskog života napreduje od neciviliziranog do civiliziranog života. Civilizirani život ljudskog bića predstavlja vrhunac evolucije. Tu je raskrižje: s te točke možemo ponovno skliznuti u kružni proces evolucije ili se možemo uzdignuti na nivo pobožna života. Izbor je na nama. Na to ukazuje Bhagavad-gita. 251

U ljudskom obliku života svijest je razvijena; zato ne bismo trebali protratiti svoj život poput mačaka, pasa i svinja. To je uputa. Premda je ovo tijelo uništivo, kao i tijelo psa ili mačke, u njemu možemo dostići najviše savršenstvo. U tome je razlika. Mi smo sastavni djelići Boga, ali na neki smo način pali u ovo materijalno stanje života. Sada moramo evoluirati na takav način da se možemo vratiti kući, Bogu. To je najviše savršenstvo. Osim ovog svijeta, postoji drugi, duhovni svijet. U Bhagavad-giti (8.20) je rečeno: paras tasmat tu bhavo 'nyo 'vyakto 'vyaktat sanatanah yah sa sarvesu bhutesu nasyatsu na vinasyati „A ipak, postoji druga, neočitovana priroda, vječna i transcendentalna prema ovoj očitovanoj i neočitovanoj materiji. Ta vrhovna priroda nikada ne biva uništena. Kada sve u ovom svijetu bude uništeno, taj dio ostaje takav kakav jest." U materijalnoj prirodi, sve se stvara, ostaje neko vrijeme, proizvodi popratne proizvode, slabi i na kraju nestaje. Naša su tijela stvorena u odreñenom trenutku spolnim odnosom. Sjeme oca emulgira i poprima oblik zrna graška, a živo biće ili duša uzima utočište u tom obliku. Uzevši tako utočište, razvija ruke, noge, oči itd. Taj se razvoj dovršava u sedmome mjesecu, a u devetome ljudsko biće izlazi iz maternice. Dijete se razvija zbog prisutnosti duše. Ako duša nije prisutna, nema razvoja i dijete se raña mrtvo. Možemo uzeti mrtvo tijelo i sačuvati ga u kemikalijama, ali ono se neće razviti. Razvoj predstavlja promjenu tijela. Svi smo imali tijela beba, ali ta tijela više ne postoje. Tijelo bebe razvija se u tijelo djeteta, tijelo djeteta u tijelo dječaka, tijelo dječaka u tijelo mladića, a tijelo mladića u tijelo starca. Na kraju, tijelo potpuno nestaje. Cjela kozmička manifestacija, ogromni oblik ovog materijalnog svijeta, takoñer podliježe tom procesu. Stvara se u odreñenom 252

trenutku, razvija, održava i u odreñenom trenutku uništava. To je priroda materijalnog svijeta. Očituje se u odreñeno vrijeme i ponovno iščezava (bhutva bhutva pralayate). Riječ bhava znači „priroda". Osim ove, postoji druga, vječna priroda, koja nikad ne biva uništena. Kao jive, duhovne duše, mi smo takoñer vječni. To je potvrñeno u Bhagavad-giti (2.20): na jayate mriyate va kadacin nayam bhutva bhavita va na bhuyah ajo nityah sasvato 'yam purano na hanyate hanyamane sarire „Duša se nikada ne raña niti umire. Nije nastala, ne nataje i neće nastati. Neroñena je, vječna, uvijek postojeća, i prvobitna. Nije ubijena kada je tijelo ubijeno." Kao što se Bog ne raña niti umire, mi, duhovne duše, ne rañamo se niti umiremo, ali kako mislimo „ja sam ovo tijelo", smatramo da se rañamo i umiremo. Takvo se razmišljanje naziva maya, iluzija. Čim se oslobodimo tog iluzornog poistovjećivanja duše s tijelom, dostižemo nivo zvan brahma-bhuta. Kad osoba spozna aham brahmasmi, „ja nisam ovo tijelo, ja sam duhovna duša, sastavni djelić Vrhovnog Brahmana", dostiže spoznaju Brahmana. Čim spozna Brahman, postaje sretna. Zar nije tako? Ako jasno shvatite da se ne rañate i ne umirete, da ste vječni, zar nećete biti sretni? Da, nedvojbeno. Onaj tko je spoznao Brahman, tko je spoznao duhovno, više ne žudi niti jadikuje. Čitav svijet samo žudi i jadikuje. Vi Afrikanci sada žudite da budete kao Europljani i Amerikanci, ali Europljani su izgubili svoju imperiju i sada jadikuju. Tako jedna strana žudi, a druga jadikuje. Slično tome, materijalni život nije ništa drugo do spoj žudnje i jadikovanja. Žudimo za onim što nemamo i jadikujemo za onim što smo izgubili. To je naš materijalni život. Meñutim, kad spoznamo da smo Brahman i sastavni djelić Svevišnje Božanske Osobe (Parabrahmana), nadići ćemo tu žudnju i jadikovanje. 253

Takozvano sveopće bratstvo i jedinstvo koje Ujedinjeni narodi nastoje ostvariti moguće je jedino na duhovnom nivou spoznaje Brahmana. Spoznaja Brahmana cilj je ljudskog života. Ne trebamo raditi kao mačke, psi i svinje. Svinja uvijek, dan i noć, pokušava pronaći izmet i kad ga pronañe i pojede, postaje seksualno uznemirena i ima seks, ne praveći pri tom nikakve razlike. Svinja će imati seksualni odnos sa svojom majkom, sestrom ili s bilo kim drugim i to je svinjski život. Meñutim, spisi ukazuju da svrha ljudskog života nije težak rad namijenjen udovoljavanju osjetilima poput mačaka, pasa i svinja. Svrha mu je dostizanje spoznaje „ja ne pripadam ovome materijalnom svijetu, ja sam duhovna duša i vječan sam, ali sam na neki način pao u ovo uvjetovano stanje roñenja, starosti, bolesti i smrti." Ljudski oblik života namijenjen je pronalaženju rješenja za četiri materijalne bijede – rañanje, starenje, obolijevanje i umiranje. To je cilj ljudskog života. Samo pokušajte shvatiti da svrha ljudskog života nije veoma teško raditi poput svinja, udovoljiti osjetilima i iznenada umrijeti. Ljudi koji ne vjeruju u dušu nalaze se u najnesretnijem stanju. Ne znaju odakle su došli, niti kamo idu. Znanje o duši najvažnije je znanje, ali o njemu se ne raspravlja ni na jednom sveučilištu. Ali kako je grañeno ovo tijelo? Po čemu se mrtvo tijelo razlikuje od živoga? Zašto je tijelo živo? U kojem se stanju nalazi tijelo i koja je njegova vrijednost? Danas nitko ne proučava ova pitanja, ali pokret svjesnosti Krišne pokušava obrazovati ljude tako da mogu shvatiti da nisu tijelo, već duhovne duše. Dužnost ljudskog bića razlikuje se od dužnosti mačaka i pasa. To je naša poruka. Što se tiče duše, proces evolucije nastavlja se i mi se borimo za opstanak, za dostizanje vječnog života. Taj je vječni život moguć. Ako pokušate dati sve od sebe u ovom ljudskom obliku života, u sljedećem životu možete dobiti duhovno tijelo. Vaše duhovno tijelo već je u vama i razvit će se čim se oslobodite zagañenosti materijalnog postojanja. To je cilj ljudskog života. Ljudi ne znaju što je pravi samointeres; ne znaju da on leži u spoznaji „ja sam sastavni djelić Boga i moram se vratiti Bogu u Božje carstvo". 254

Kao što mi ovdje imamo društveni život, Bog ima društveni život u duhovnom carstvu. Možete Mu se tamo pridružiti. Kad ovo tijelo umre, nećete postati praznina. Ne. To je pogrešno shvaćanje. U Bhagavad-giti (2.12) Krišna je rekao Arñuni na bojnom polju Kurukšetri: na tv evaham jatu nasam na tvam neme janadhipah na caiva na bhavisyamah sarve vayam atah param „Nikada nije bilo vremena da Ja nisam postojao, ni ti, ni svi ovi kraljevi, niti će u budućnosti itko od nas prestati postojati." Proces dostizanja vječnog života je lak, ali istovremeno i veoma težak. Težak je, jer ljudi u početku ne vjeruju u seljenje duše. Meñutim, ako jednostavno prihvatimo znanje od autoriteta, proces postaje veoma jednostavan. Mi prihvaćamo znanje od Krišne, najsavršenijeg bića, a ne od običnog bića uvjetovanog zakonima materijalne prirode. To je proces svjesnosti Krišne. Znanje primljeno od uvjetovanog bića sigurno je nepotpuno. Što su nedostaci uvjetovane duše? Sigurno čini greške, sigurno podliježe iluziji, sigurno vara druge i sigurno ima nesavršena osjetila. Ne možemo steći savršeno znanje, jer želimo varati druge i jer imamo nesavršena osjetila. Premda su naša osjetila nesavršena, veoma smo ponosni na svoje oči i želimo sve vidjeti. Zato pitamo: „Možete li mi pokazati Boga?" Ustvari, odgovor je da. Zašto ne možete vidjeti Boga u svakom trenutku? Krišna Kaže, raso 'ham apsu kaunteya: „Ja sam okus vode." Svatko pije vodu i ona ima okus. Misleći o tom okusu kao o Bogu, započinjemo proces spoznaje Boga. Krišna takoñer kaže prabhasmi sasi-suryayoh: „Ja sam svjetlo Sunca i Mjeseca." Svaki dan vidimo sunčevu svjetlost i mjesečinu. Ako razmišljamo o tome kako Sunce i Mjesec šire svoju svjetlost, na kraju ćemo dostići Boga. Ima mnogo sličnih primjera. Ako želite biti svjesni Boga i spoznati Boga, to nije teško. Jednostavno trebate slijediti 255

propisane procese. U Bhagavad-giti (15.55) rečeno je tato mam tattvato jnatva. Moramo pokušati istinski shvatiti Boga. Njegovu pojavu, nestanak i djelatnosti. Kad shvatimo istinu o Njemu, odmah ulazimo u Božje carstvo. Onaj tko je spoznao Boga, Krišnu, po napuštanju tijela ne vraća se ponovno u ovaj svijet da bi prihvatio još jedno materijalno tijelo. Krišna kaže mam eti: „On dolazi k Meni." To je naš cilj. Zato ne bismo trebali tratiti svoje vrijeme živeći kao mačke i psi. Trebamo živjeti udobno, ali istodobno biti svjesni Kišne, Boga. To će nam pomoći da postanemo sretni. Ako ne spoznamo Boga i ne postanemo svjesni Boga, nećemo steći mir i sreću. Put dostizanja mira i sreće opisan je u Bhagavad-giti. Ako zaista želite shvatiti Boga, to je veoma lako. Bog je vlasnik svega. Isavasyam idam sarvam. Nažalost, mi mislimo „ja sam vlasnik". U vašoj zemlji, na primjer, Britanci su nekad tvrdili da su vlasnici, a sada vi to tvrdite – tko zna što će se dogoditi u budućnosti? Ustvari, nitko ne zna tko je pravi vlasnik. Zemlja je tu i ona pripada Bogu, ali mi mislimo: „Ja sam vlasnik. Ovo je moj posjed." Amerika je postojala prije dolaska Europljana, ali sada Amerikanci misle: „Mi smo vlasnici". Slično tome, prije njih, Indijanci su mislili: „Mi smo vlasnici". Činjenica je da nijedan čovjek nije pravi vlasnik; vlasnik je Bog. isavasyam idam sarvam yat kirh ca jagatyam jagat tena tyaktena bhunjitha ma grdhah kasya svid dhanam „Sve živo i neživo u svemiru pripada Gospodinu i nalazi se pod Njegovom upravom. Zato trebamo prihvatiti samo ono što nam je nužno potrebno, što je odvojeno kao naš dio. Ne bismo trebali prihvatiti ništa drugo, znajući dobro kome ono pripada." (Išopanišada 1) Ta spoznaja nedostaje. Krišna izjavljuje da je vlasnik svih oblika života – američkih, afričkih, mačaka, pasa, drveća itd. 256

– jer je pravi vlasnik i vrhovni otac. Ako jednostavno to spoznamo, spoznat ćemo Boga. Zapravo, ako spoznamo Boga kao što je propisano u ovlaštenim knjigama i vedskim spisima, vidjet ćemo da više neće biti svaña izmeñu ove i one strane. Sve će biti mirno. Svatko ima pravo koristiti Božju imovinu, kao što sin ima pravo živjeti na račun svoga oca. U spisima je rečeno da se čak i maloj životinji u kući mora dati hrane. To je duhovni komunizam. Nitko ne treba ostati gladan, čak ni zmija. Uvijek se bojimo zmija, ali ako zmija živi u našoj kući, dužni smo pobrinuti se da i ona ima hrane. To je koncepcija svjesnosti Boga, svjesnosti Krišne, samah sarvesu bhutesu. Osoba utemeljena na transcendentalnom nivou jednako se ophodi prema svim živim bićima. Bhagavad-gita naglašava da osoba koja svako živo biće vidi jednakim očima, kao sastavni djelić Svevišnjega Gospodina, započinje život predanosti. Ovaj pokret svjesnosti Krišne pokušava na autoritativan način objasniti svakome tko je i što je cilj života. Taj proces pročišćavanja srca veoma je lak. Trebamo jednostavno pjevati maha-mantru – Hare Krišna, Hare Krišna, Krišna Krišna, Hare Hare/ Hare Rama, Hare Rama, Rama Rama, Hare Hare. Možemo vidjeti da se ovom pokretu pridružuju mladići i djevojke iz raznih zemalja, različitih vjeroispovijesti, ali nikoga ne zanima odreñena kasta, zemlja ili religija. Mi jednostavno želimo spoznati sebe i svoj odnos s Bogom. Bog je vrhovni vlasnik, a mi smo svi Njegovi sinovi ili sluge. Zato se trebamo posvetiti služenju Gospodina, kao što je preporučeno u Bhagavad-giti. Čim shvatimo da je Bog vlasnik svega, svi svjetski problem odmah će biti riješeni. Za to je potrebno neko vrijeme. Ne očekuje se da će svi shvatiti ovu uzvišenu filozofiju, ali ako je inteligentni ljudi u svakoj zemlji pokušaju shvatiti, to će biti dovoljno. U Bhagavad-giti (3.21) rečeno je: yad yad acarati sresthas tat tad evetaro janah sa yat pramanam kurute 257

lokas tad anuvartate „Sve što velik čovjek čini, obični ljudi slijede. Kakav god da primjer postavi svojim uzoritim djelovanjem, čitav ga svijet slijedi." Zato molimo najinteligentnije ljude u svijetu da shvate filozofiju svjesnosti Krišne i pokušaju je rasprostraniti po čitavom svijetu. Sada smo došli u afričke zemlje i pozivamo sve inteligentne Afrikance da doñu, shvate ovu filozofiju i šire je. Vi se pokušavate razviti. Zato vas molimo, razvijajte se duhovno, jer je duhovni razvoj pravi razvoj. Nemojte oponašati Amerikance i Europljane, koji žive poput mačaka i pasa. Takva civilizacija zasnovana na svjesnosti udovoljavanja osjetilima ne može opstati. Atomska je bomba već tamo i čim izbije sljedeći rat, svi njihovi neboderi i sve drugo bit će uništeno. Pokušajte to shvatiti s pravilnog gledišta ljudskog života, s duhovnog gledišta. To je svrha ovog pokreta svjesnosti Krišne. Stoga vas molimo, pokušajte shvatiti ovu filozofiju. Puno vam hvala.

Svetačka samilost Svaka religija ima svoje svece, ali svi sveci posjeduju jednu transcendentalnu, duhovnu odliku: samilost. Šrila Prabhupada objašnjava... Danas ću govoriti o slavljenju Božjeg svetog imena. O tome su raspravljali Maharadža Parikšit i Šukadeva Gosvami povodom priče o brahmani koji je bio veoma pao i odan svim vrstama grešnih djelatnosti, ali je zahvaljujući pjevanju svetog imena bio spašen. To je opisano u šestom pjevanju Šrimad-Bhagavatama. Planetarni sustavi u svemiru lijepo su objašnjeni u petom pjevanju Šrimad-Bhagavatama. Neki su planeti u svemiru pakleni. Svi religijski spisi, ne samo Bhagavatam, sadrže opise pakla i raja. Iz Šrimad-Bhagavatama možete saznati gdje se nalaze pakleni planeti i koliko su udaljeni od Zemlje, 258

kao što možete dobiti podatke iz suvremene astronomije. Astronomi su izračunali udaljenost Zemlje od Mjeseca i Sunca. Slično tome, Bhagavatam sadrži opise paklenih planeta. Čak i na ovom planetu možemo iskusiti različite klimatske uvjete. Klima u zapadnim zemljama blizu sjevernog pola razlikuje se od klime u Indiji, koja se nalazi u blizini ekvatora. Kao što na ovom planetu postoje razlike u atmosferi i uvjetima života, različiti planeti imaju različite atmosfere i uvjete života. Kad mu je Šukadeva Gosvami opisao paklene planete, Parikšit Maharadža rekao je: adhuneha maha-bhaga yathaiva narakan narah nanogra-yatanan neyat tan me vyakhyatum arhasi „Gospodine, čuo sam od tebe o paklenim planetima. Na te se planete šalju veoma grešni ljudi." (Šrimad-Bhagavatam 6.1.6) Parikšit Maharadža je vaišnava (bhakta), a vaišnava uvijek osjeća samilost prema onima koji pate. Osjeća veliku bol kad vidi njihove bijede. Na primjer, kad se lsus Krist pojavio. rastužilo ga je bijedno stanje ljudi. Bez obzira kojoj zemlji ili sekti pripadaju, svi vaišnave ili bhakte – svi ljudi svjesni Boga, ili svjesni Kišne – osjećaju takvu samilost. Zato vrijeñanje vaišnave, koji propovijeda Božje slave, predstavlja veliku uvredu. Krišna, Bog, nikada ne podnosi uvrede nanesene lotosolikim stopalima vaišnave. Krpambhudhi: vaišnava je ocean milosti. Vancha-kalpa-taru: svatko ima želje, ali vaišnava može ispuniti sve želje. Kalpa-taru znači „drvo želja". U duhovnom svijetu postoji drvo koje se naziva drvo želja. U materijalnom svijetu, odreñena vrsta drveća daje odreñene plodove, ali na Krišnaloki i svim planetima Vaikunthe sve je drveće duhovno i ispunjava sve vaše želje. To je opisano u Brahma-samhiti: cintamani-prakarasadmasu kalpa-vrksa. 259

Vaišnava se oslovljava kao maha-bhaga, što znači „sretan". Smatra se da je onaj tko je postao vaišnava, svjestan Boga, veoma sretan. Caitanya Mahaprabhu je objasnio da živa bića kruže raznim vrstama života, raznim planetarnim sistemima u cijelom svemiru. Živo biće može otići bilo gdje – u pakao ili raj – ovisno o tome što želi i kako se pripremilo. Postoji mnogo rajskih planeta, mnogo paklenih planeta i mnogo vrsta života. Postoji 8.400.000 vrsta života. Živo biće kruži, prolazeći kroz razne vrste života i stvarajući tijela prema svom mentalitetu u sadašnjem životu. Kako siješ, tako ćeš požnjeti. Caitanva Mahaprabhu izjavljuje da meñu svim tim bezbrojnim živim bićima koja lutaju materijalnim svijetom, jedno je sretno, ne svako. Kad bi sva živa bića bila sretna, posvetila bi se svjesnosti Krišne. Svjesnost Krišne se svuda besplatno dijeli, ali zašto je ljudi ne prihvaćaju? Zato što su nesretni. Caitanya Mahaprabhu zato kaže da se samo sretnici posvećuju svjesnosti Krišne i zadovoljno žive puni nade, blaženstva i znanja. Vaišnava treba ići od vrata do vrata i nesretne ljude preobraziti u sretnike. To je njegova dužnost. Vaišnava misli: „Kako ovi ljudi mogu biti spašeni od paklenog života?" Maharadža Parikšit je upitao: „Gospodine, rekao si da se zbog svojih grešnih djela živa bića stavljaju u pakleno stanje života ili pakleni planetarni sustav. Na koji način takve osobe mogu biti spašene?" To je pitanje. Kad vaišnava doñe, kada doñe sam Bog ili Božji sin ili Njegov vrlo povjerljivi bhakta, njihova je jedina misija spašavanje grešnih ljudi koji pate. Oni znaju kako ih mogu spasiti. Kad je Prahlada Maharadža susreo Nrisimhadevu, rekao je: naivodvije para duratyaya vaitaranyas tvad-virya-gayana-mahamrta-magna-cittah soce tato vimukha-cetasa indriyarthamaya-sukhaya bharam udvahato vimudhan

260

„Dragi moj Gospodine, ne brinem se previše za vlastito osloboñenje." (Bhag. 7.9.43) Mayavadi filozofi jako paze da ne ometu vlastito osloboñenje. Misle: „Budem li propovijedao, mogu pasti zbog druženja s drugima i moja će spoznaja biti izgubljena." Zato ne dolaze. Samo vaišnave dolaze, izlažući se opasnosti da padnu – ali ne padaju. Mogu otići čak i u pakao kako bi izbavili uvjetovane duše. To je misija Prahlade Maharadže. On kaže naivodvije: „Nisam veoma zabrinut zbog života u materijalnom svijetu." Prahlada Maharadža potom kaže: „Ne brinem se za sebe, jer sam na neki način naučio da uvijek budem svjestan Krišne." Budući da je svjestan Krišne, uvjeren je da će u sljedećem životu otići Krišni. U Bhagavad-giti je rečeno da će onaj tko se pažljivo pridržava propisanih načela svjesnosti Krišne sigurno dostići vrhovno odredište u sljedećem životu. Prahlada Maharadža nastavlja: „Za mene postoji samo jedan izvor briga." Pogledajte samo – iako se nije brinuo za sebe, ipak je imao briga. On kaže: soce tato vimukhacetasah: „Brinem se za one koji nisu svjesni Krišne. To je moja briga. Za sebe se ne brinem, ali mislim na one koji nisu svjesni Krišne." Zašto nisu svjesni Krišne? Mayasukhaya bharam udvahato vimudhan. Ti su nitkovi stvorili prevarantsku civilizaciju radi privremene sreće. Maya-sukhaya. To je činjenica. Imamo prevarantsku civilizaciju. Svake se godine proizvodi toliko mnogo automobila i zbog toga se mora iskopati i izgraditi toliko mnogo cesta. To stvara problem za problemom. Zato je takva sreća maya-sukhaya, iluzorna, ali mi ipak na ovaj način nastojimo naći sreću. Pokušavamo izmisliti način za stjecanje sreće, ali to samo stvara druge probleme. U vašoj zemlji imate najveći broj automobila, ali to nije riješilo nijedan problem. Napravili ste automobile kako biste pridonijeli rješavanju problema života, ali ja sam iskusio da je to stvorilo još više problema. Kad me moj učenik Dayananda želio odvesti liječniku u Los Angeles, morao sam putovati automobilom četrdeset pet kilometara prije nego što sam mogao pitati liječnika za savjet. Kad jednom napravite automobile, morate putovati pedeset, šezdeset 261

kilometara da biste sreli svoje prijatelje. Avionom možete iz New Yorka doći u Boston za jedan sat, ali potrebno vam je još viñe vremena da doñete do aerodroma. Ta situacija se naziva maya-sukhaya. Maya znači „lažna", „iluzorna". Pokušavamo stvoriti veoma udobnu situaciju, ali stvorili smo još jednu neudobnu situaciju. To je priroda materijalnog svijeta; ako nismo zadovoljni prirodnim udobnostima koje su nam dali Bog i priroda i želimo stvoriti umjetne udobnosti, moramo stvoriti i neke neudobnosti. Većina ljudi to ne zna. Misle da stvaraju veoma udobnu situaciju, ali zapravo putuju sedamdeset kilometara da bi došli do ureda i zaradili za život i sedamdeset kilometara da bi se vratili kući. Zbog takvog stanja, Prahlada Maharadža kaže da su ti vimudhani, ti materijalisti, ti nitkovi, stvorili nepotreban teret samo radi privremene sreće. Vimudhan, maya-sukhaya bharam udvahato. Stoga se u vedskoj civilizaciji osobi preporučuje da se oslobodi materijalnog života, prihvati sannyasu (udvojeni red života) i nastavi duhovni život bez tjeskobe. Ako netko može njegovati svjesnost Krišne u obiteljskom životu, to je veoma dobro. Bhaktivinoda Thakura bio je obiteljski čovjek, sudac, ali je ipak tako lijepo predano služio. Dhruva Maharadža i Prahlada Maharadža bili su grihasthe, obiteljski ljudi, ali su bili tako obrazovani da se čak ni u obiteljskom životu nisu suočili sa zaprekama u svom služenju. Zato Prahlada Maharadža kaže: „Naučio sam umjetnost neprekidnog zaokupljanja svjesnošću Krišne." Kakva je to umjetnost? Tvad-virya-gayana-mahamrtamagna-cittah. Slavljenje pobjedonosnih djelatnosti i zabava Gospodina. Virya znači „junački". Krišnine su djelatnosti junačke. O njima možete čitati u knjizi Krišna, izvor sveg zadovoljstva. Krišnino ime, Njegove slave, djelatnosti, pratioci i sve što je povezano s Njim junačko je. U vezi s tim, Prahlada Maharadža kaže: „Siguran sam da, gdje god da odem, mogu slaviti Tvoje junačke djelatnosti i biti siguran. Nema govora o mom padu, ali brinem se za one koji su stvorili civilizaciju u kojoj su uvijek zauzeti teškim radom. Mislim na njih." 262

Prahlada zatim kaže: prayena deva munayah sva-vimukti-kama maunam caranti vijane na parartha-nisthah naitan vihaya krpanan vimumuksa eko nanyam tvad asya saranam bhramato 'nupasye „Dragi moj Gospodine, ima mnogo svetih osoba i mudraca koji se jako brinu za vlastito osloboñenje." (Bhag. 7.9.44) Munayah zriači „svete osobe" ili „filozofi". Prayena deva munayah sva-vimukti-kamah: jako se brinu za vlastito osloboñenje. Pokušavaju živjeti na osamljenim mjestima kao što su Himalaje. Ne razgovaraju ni sa kim i uvijek se boje druženja s običnim ljudima u gradu i uznemirenja ili čak i pada. Oni misle: „Bolje da spasim samog sebe." Prahlada Maharadža žali što te velike svete osobe ne odlaze u gradove, u kojima su ljudi stvorili civilizaciju teškog danonoćnog rada. Takvi sveci nisu veoma samilosni. On kaže: „Brinem se za pale ljude koji nepotrebno teško rade samo radi zadovoljavanja osjetila." Čak i kad bi bilo nekog smisla u tako teškom radu, takvi ljudi ga ne znaju. Sve što znaju jest seks. Odlaze u noćne klubove ili slična mjesta puna golišavih ljudi. Prahlada Maharadža kaže naitan vihaya krpanan vimumuksa ekah: „Moj Gospodine, ne želim dostići osloboñenje sam. Ako ne mogu povesti sve ove budale sa sobom, neću otići." Odbija otići u Božje carstvo, ako ne može povesti sve te pale duše sa sobom. To je vaišnava. Nanyam tvad asya saranam bhramato 'nupasye: „Jednostavno ih želim poučiti kako Ti se trebaju predati. To je sve. To je moj cilj." Vaišnava zna da se pred onim tko se predao Krišni odmah otvara put. Naivodvije para duratyaya-vaitaranyas tvadvirya-gayana-mahamrta-magna-cittah: „Neka odaju poštovanje Krišni na neki način." To je jednostavna metoda. Jednostavno se trebate s vjerom pokloniti pred Krišnom i reći: „Moj Gospodine Krišna, toliko je dugo vremena, toliko mnogo života prošlo otkako sam Te zaboravio. Sada sam došao k svijesti. Molim Te, prihvati me." To je sve. Ako 263

osoba nauči ovu tehniku i iskreno se preda Gospodinu, pred njom se odmah otvara put. To su filozofske misli vaišnave. Vaišnava uvijek misli kako se pale uvjetovane duše mogu izbaviti. Uvijek je zaokupljen pravljenjem takvih planova, kao Gosvamiji. Što su radila šestorica Gosvamija iz Vrindavane, neposredni učenici Gospodina Caitanye? To objašnjava Šrinivasa Acarya: nana-sastra-vicaranaika-nipunau sad-dharma-samsthapakau lokanam hita-karinau tribhuvane manyau saranyakarau radha-krsna-padaravinda-bhajananandena mattalikau vande rupa-sanatanau raghu-yugau sri-jiva-gopalakau „Šestorica Gosvamija – Šri Sanatana Gosvami, Šri Rupa Gosvami, Šri Raghunatha Bhatta Gosvami, Šri Raghunatha dasa Gosvami, Šri Jiva Gosvami i Šri Gopala Bhatta Gosvami – stručnjaci su za pomno proučavanje razotkrivenih svetih spisa s ciljem uspostavljanja vječnih religijskih načela za dobrobit svih ljudskih bića. Uvijek su obuzeti raspoloženjem gopija i transcendentalnim služenjem Radhe i Krišne s ljubavlju." (Sad-gosvamyastaka 2) Sa sličnom vaišnavskom samilošću, Parikšit Maharadža rekao je Šukadevi Gosvamiju: „Opisao si različite vrste paklenih stanja života. Sada mi reci kako se oni koji pate mogu izbaviti. Molim te, objasni mi to." adhuneha maha-bhaga yathaiva narakan narah nanogra-yatanan neyat tan me vyakhyatum arhasi Nara znači pala ljudska bića. Narakan narah/ nanograyatanan neyat tan me: „Kako se mogu spasiti od strašnih bijeda i užasnih patnji?" To je srce vaišnave. Maharadža Parikšit kaže: „Na neki su način pali u pakleni život, ali to ne znači da trebaju ostati u tom stanju. Mora postojati neki način na koji se mogu 264

izbaviti. Stoga mi, molim te, to objasni." Šukadeva Gosvami je odgovorio: na ced ihaivapacitim yathamhasah krtasya kuryan mana-ukta-panibhih dhruvam sa vai pretya narakan upaiti ye kirtita me bhavatas tigma-yatanah „Da, već sam opisao različite vrste paklenih stanja i život pun patnji, ali osoba ih mora poništiti." (Bhag. 6.1.7) Kako to može učiniti? Grešne djelatnosti vrše se na razne načine. Možemo počiniti grešno djelo ili ga planirati, misleći: „Ubit ću tog čovjeka." Grešno je i jedno i drugo. Kad um razmišlja, osjeća ili želi, dolazi do djelovanja. Nekidan sam čitao u jednoj knjizi da se, ako nečiji pas laje na vas dok prolazite putem, po zakonu smatra da je vlasnik psa počinio uvredu. Psi ne bi trebali nikoga plašiti lajanjem i zato njihov vlasnik treba paziti na svog psa. To sam pročitao. To je zakon u vašoj zemlji. Pas samo laje, ali to je grešno. Pas nije odgovoran jer je životinja, ali je vlasnik životinje po zakonu odgovoran jer je prihvatio psa kao svog najboljeg prijatelja. Ako tuñi pas uñe u vašu kuću, ne smijete ga ubiti, ali možete tužiti njegovog vlasnika. Kao što je pseće lajanje nezakonito, kad se uvredljivo ophodite prema drugima, to je takoñer grešno. Baš kao lajanje. Stoga se grešna djela čine na razne načine. Bez obzira da li mislimo na grešna djela ili govorimo grešno ili činimo grešno djelo, sve se smatra grešnim djelatnostima. Dhruvam sa vai pretya narakan upaiti. Za takva grešna djela moramo biti kažnjeni. Ljudi ne vjeruju u sljedeći život jer žele izbjeći takva uznemirenja, ali to nije moguće. Moramo postupati po zakonu ili ćemo biti kažnjeni. Ne možemo izbjeći Božji zakon. To nije moguće. Mogu varati druge, krasti i skrivati se i tako izbjeći kazni državnog zakona, ali se ne mogu spasiti od višeg zakona, zakona prirode. To je veoma teško. Ima toliko mnogo svjedoka. Sunčeva svjetlost je svjedok, mjesečina je svjedok i Krišna je najviši svjedok. 265

Ne možete reći: „Činim ovaj grijeh, ali me nitko ne može vidjeti." Krišna je vrhovni svjedok koji prebiva u vašem srcu. On bilježi vaše misli i vaša djela. On vam pruža i pogodnosti. Ako želite na odreñen način zadovoljiti svoja osjetila, Krišna vam pruža priliku za to. To je rečeno u Bhagavad-giti. Sarvasya caham hrdi sannivistah: „Nalazim se u svačijem srcu." Mattah smrtir jnanam apohanam ca: „Ja dajem sjećanje, znanje i zaborav." Tako nam Krišna pruža priliku. Ako želite Krišnu, pružit će vam priliku da dostignete Njegovo društvo, a ako ne želite Krišnu, pružit će vam priliku da Ga zaboravite. Ako želite uživati u životu zaboravivši Krišnu, zaboravivši Boga, Krišna će vam pružiti sve pogodnosti da Ga zaboravite, a ako želite uživati u životu svjesni Krišne, Krišna će vam pružiti priliku da napredujete u svjesnosti Krišne. To ovisi o vama. Ako mislite da možete biti sretni bez svjesnosti Krišne, Krišna se tome ne protivi. Yathecchasi tatha kuru. Nakon što je dao Arñuni savjet, jednostavno je rekao: „Sada sam ti sve objasnio. Postupi po svojoj želji." Arñuna je odmah odgovorio karisye vacanam tava: „Sada ću izvršiti Tvoju naredbu." To je svjesnost Krišne. Bog se ne miješa u vašu malu neovisnost. Ako želite djelovati u skladu s naredbom Boga, Bog će vam pomoći. Čak i ako katkada padnete, ako postanete iskreni – „Od sada ću ostati svjestan Krišne i izvršavati Njegove naredbe" – Krišna će vam pomoći. U svakom pogledu, čak i ako padnete, oprostit će vam i dati veću inteligenciju. Ta će inteligencija reći: „Ne čini to. Samo nastavi vršiti svoju dužnost." Ali ako želite zaboraviti Krišnu, ako želite postati sretni bez Krišne, Krišna će vam na razne načine pružiti priliku da Ga zaboravite život za životom. Parikšit Maharadža ovdje kaže: „Ako kažem da nema Boga, to ne znači da Bog ne postoji ili da nisam odgovoran za svoja djela." To je ateistička teorija. Ateisti ne žele Boga, jer su uvijek grešni. Kad bi mislili da Bog postoji, bili bi prisiljeni drhtati pri pomisli na kaznu. Zato poriču postojanje Boga. To 266

je njihov proces. Misle: „Ako ne prihvatim Boga, nema kazne i mogu raditi sve što želim." Kad zečeve napadnu veće životinje, oni zatvore oči i misle: „Neće me ubiti.“ A ipak, bivaju ubijeni. Slično tome, možemo poricati Božje postojanje i Božje zakone, ali Bog i Njegov zakon ipak postoje. U vrhovnom sudu možete reći: „Baš me briga za vladin zakon", ali bit ćete prisiljeni da ga prihvatite. Ako poričete državni zakon, bit ćete stavljeni u zatvor i prisiljeni da patite. Slično tome, možete budalasto poricati postojanje Boga – „nema Boga" ili „ja sam Bog" – ali unatoč tome, odgovorni ste za sva svoja djela, i dobra i loša. Postoje dvije vrste djelatnosti – dobre i loše. Ako dobro djelujete i vršite pobožne djelatnosti, steći ćete sreću, a ako djelujete grešno, morat ćete patiti. Zato Šukadeva Gosvami kaže: tasmat puraivasv iha papa-niskrtau yateta mrtyor avipadyatatmana dosasya drstva guru-laghavam yatha bhisak cikitseta rujam nidana-vit (Bhag. 6.1.8) Postoje različite vrste iskupljenja. Ako počinite neki grijeh i poništite ga nekom aktivnošću, to se naziva iskupljenje. U kršćanskoj Bibliji postoje primjeri toga. Šukadeva Gosvami kaže: „Trebate znati da ste odgovorni i, prema težini grešnog života, trebate prihvatiti neku vrstu iskupljenja opisanu u šastrama, svetim spisima." Kao što bolestan čovjek mora otići liječniku i dati mu novac kao oblik iskupljenja, u vedskom društvu postoji stalež brahmana kojima se osoba treba obratiti za propisno iskupljenje u skladu s počinjenim grijesima. Šukadeva Gosvami kaže da moramo izvršiti propisano iskupljenje u skladu s težinom grijeha. On navodi primjer: dosasya drstva guru-laghavam yatha bhisak cikitseta rujam nidana-vit. Ako se obratite liječniku, on će vam propisati jeftin ili skup lijek, ovisno o težini bolesti. U slučaju glavobolje, može vam propisati aspirin, ali ako ste teško 267

bolesni, odmah će vam propisati kiruršku operaciju koja košta tisuću dolara. Slično tome, grešan je život bolesno stanje i da bismo ozdravili, moramo slijediti propisano liječenje. Uzastopno rañanje i umiranje bolesno je stanje duše. Duša se ne raña, ne umire i ne obolijeva, jer je duhovna. Krišna kaže u Bhagavad-giti (2.20): na jayate mriyate, duša se ne raña i ne umire. Nityah sasvato 'yam purano/ na hanyate hanyamane sarire. Duša je vječna i neprolazna. Ne iščezava sa smrću tijela. Na hanyate hanyamane sarire. Na hanyate znači da ne biva ubijena ili uništena čak ni nakon uništenja ovog tijela. Nedostatak je suvremene civilizacije što nema obrazovni sustav u kojem bi ljudi mogli naučiti što se dogaña nakon smrti. Tako imamo nepotpun obrazovni sustav, jer bez znanja o tome što se dogaña nakon smrti čovjek umire kao životinja. Životinja ne zna da će dobiti novo tijelo; nema takvo znanje. Svrha ljudskog života nije postati životinja. Ne bi nas trebala zanimati samo hrana, spavanje, seks i obrana. Možete jesti u velikom obilju ili spavati u lijepim zgradama, imati seks u lijepo ureñenim prostorijama ili imati dobre obrambene snage kako biste se zaštitili, ali to ne znači da ste ljudsko biće. Takva civilizacija predstavlja životinjski život. Životinje takoñer zanima hrana, spavanje i seks i na svoj se način brane. Ako ljudsko biće slijedi samo ova četiri načela tjelesne prirode, po čemu se razlikuje od životinja? Razlika se opaža kad ljudsko biće postavlja pitanja: „Zašto sam stavljen u ovo bijedno stanje? Mogu li se na ikakav način spasiti od tih patnji? Postoji li trajni, vječni život? Ne želim umrijeti. Želim živjeti u sreći i miru. Je li to moguće? Na koji način? Koja znanost govori o tome?" Kad postavlja takva pitanja i traži odgovore na njih, to je ljudska civilizacija; inače je pseća, životinjska civilizacija. Životinje su zadovoljne ako mogu jesti, spavati, imati seks i braniti se. Ustvari, obrana nije moguća, jer se nitko ne može zaštititi od ruku okrutne smrti. Na primjer, Hiranyakašipu je želio živjeti vječno i zato se podvrgao 268

oštrim strogostima. Takozvani znanstvenici danas kažu da ćemo spriječiti smrt znanstvenim metodama. To je još jedna luda izjava. To nije moguće. Možete postići velik napredak u znanosti, ali ne postoji znanstveno rješenje za ova četiri problema – roñenje, smrt, starost i bolest. Inteligentna osoba želi riješiti ova četiri glavna problema. Nitko ne želi umrijeti, ali tome nema lijeka. Moram umrijeti. Svi žarko žele obuzdati porast stanovništva koristeći razne kontraceptivne metode, ali djeca se još uvijek rañaju. Rañanje se ne može spriječiti. Svojim znanstvenim metodama možete izumiti suvremene lijekove, ali ne možete spriječiti bolest. Ne možete se izliječiti samo uzimanjem tableta. U Bhagavad-giti je rečeno janma-mrtyu-jara-vyadhiduhkha-dosanudarsanam: netko može misliti da je riješio sve probleme u životu, ali gdje je rješenje za ova četiri problema – rañanje, umiranje, starost i bolest? To je rješenje svjesnost Krišne. Krišna kaže u istoj knjizi: . janma karma ca me divyam evam yo vetti tattvatah tyaktva deham punar janma naiti mam eti so 'rjuna (Bg. 4.9) Svatko od nas napušta tijelo u svakom trenutku. Posljednja faza napuštanja tijela naziva se smrt, ali Krišna kaže: „Ako netko shvati Moju pojavu i nestanak i Moje djelatnosti – ne površno, već istinski – po napuštanju tijela nikada više neće prihvatiti materijalno tijelo." Što se zbiva s takvom osobom? Mam eti – vraća se Krišni. Ako želite otići Krišni, morate pripremiti svoje duhovno tijelo. To je svjesnost Krišne. Ako ste uvijek zaokupljeni svjesnošću Krišne, postupno pripremate svoje sljedeće, duhovno tijelo, koje će vas odmah prenijeti na Krišnaloku, Krišnino prebivalište. Tako ćete postati sretni. Tamo ćete živjeti vječno i blaženo. 269

Zaštita od iluzije Godine 1973., Šrila Prabhupada je primio neobično pismo od jedne žene iz Californije koja je susrela dvojicu njegovih mladih učenika. Ona se žalila da imaju „veoma negativan stav prema ljudima koje susreću". Dirnut njezinom iskrenom brigom, Šrila Prabhupada je odvojio malo vremena od svog napornog dnevnog rasporeda kako bi joj napisao ovo ozbiljno pismo. Vaša milosti, Molim vas prihvatite ovo pismo s ljubavlju... K-Mart, San Fernando. Razgovarali smo s vaša dva mladića u različito vrijeme. Obojica su imali vrlo negativan stav prema ljudima koje susreću. Ne vjerujem da tako treba biti. Ti mladići predstavljaju Boga. To dolazi iznutra. Njihov stav mora biti milostiv. Mi to shvaćamo; zato pažljivo birajte te male uzorke raja kad ih šaljete meñu ljude. Inače će osujetiti vašu namjeru. Ljubav postoji. Neka bude kakva jest; s ljubavlju ili nikako. Moje vas molitve prate... i molim se da vaše prate mene. Vaša u Bogu, budite blagoslovljeni Lynne Ludwig Draga moja Lynne Ludwig, Molim vas, primite moje blagoslove. Primio sam vaše pismo iz Californije i pažljivo ga pročitao, iako zbog dugog putovanja i propovijedanja po Indiji do sada nisam imao priliku da vam opširno odgovorim. Vi se žalite da ste susreli dvojicu mojih učenika koji su po vašem mišljenju imali „veoma negativan stav prema ljudima koje susreću". Naravno, ja ne znam točno slučaj i okolnosti, ali molim vas, 270

oprostite mojim voljenim učenicima za bilo kakvu neljubaznost ili nepromišljenost. Naposljetku, nije lako potpuno predati svoj život služenju Gospodina. Maya, iluzorna materijalna energija, osobito snažno pokušava zarobiti one koji su je prestali služiti kako bi postali bhakte. Zato, da bi se oduprli napadu maye i ostali nepokolebljivi u svim iskušenjima, mladi ili neiskusni bhakte u početnom stadiju predanog služenja ponekad zauzimaju negativan stav prema stvarima ili osobama koje mogu povrijediti ili ugroziti njihovu nježnu puzavicu predanosti. Mogu čak i pretjerati u takvim osjećajima samo da bi se zaštitili. Tako nekim abhaktama, koji su možda i sami još uvijek očarani materijalnom energijom maye, mogu izgledati negativistički ili pesimistični. Ali ovaj je materijalni svijet doista bijedno, negativno mjesto, puno opasnosti na svakom koraku; on je duhkhalayam asasvatam, privremeno prebivalište smrti, roñenja, bolesti i starosti, dom patnje i boli. Dostići nivo razumijevanja tih stvari takve kakve jesu nije obična stvar i zato su osobe koje su ga dostigle opisane kao „velike duše". mam upetya punar janma duhkhalayam asasvatam napnuvanti mahatmanah samsiddhim paramam gatah To znači da se oni koji su shvatili da su materijalni svjetovi mjesta bijede i prolaznosti (duhkhalayam asasvatam) nikada više ne vraćaju. Budući da su mahatmanah, velike duše, Krišna ih vodi sa Sobom, jer su postali dostojni napustiti ovo prljavo mjesto postavši Njegovi čisti bhakte. Ovaj je stih izgovorio Krišna, sam Bog, u Bhagavad-giti (8.15). Tko može biti veći autoritet? Da bi napredovala u duhovnom životu, osoba mora pesimističnim očima gledati na sve materijalno ukoliko se ne koristi za služenje i zadovoljavanje Krišne. Mi se ne nadamo bilo kakvom trajnom uživanju ili zadovoljavanju naših najdubljih čežnji u ovom carstvu grube materije. 271

U svom pismu nekoliko puta spominjete riječ „ljubav", ali činjenica je da u ovome materijalnom svijetu nema ljubavi. To je lažna propaganda. Ono što se ovdje naziva ljubav, samo je požuda ili želja za osobnim zadovoljavanjem osjetila: kama esa krodha esa rajo-guna-samudbhavah mahasano maha-papma viddhy enam iha vairinam Krišna kaže Arñuni, Svom učeniku: „To je samo požuda... koja je sveproždirući, grešni neprijatelj ovog svijeta." (Bg. 3.37) U vedskim spisima ne postoji riječ za materijalističku „ljubav", kako je mi danas nazivamo. Riječ kama odnosi se na požudu ili materijalnu želju, ne na ljubav. Riječ koju Vede koriste za pravu ljubav je prema, koja označava jedino ljubav prema Bogu. Ako ne posjedujemo ljubav prema Bogu, ne možemo voljeti. Možemo osjećati samo požudnu želju. U materijalnoj atmosferi, sve ljudske djelatnosti – i ne samo djelatnosti ljudskih bića, već i svih ostalih živih bića – temelje se na privlačnosti izmeñu muškarca i žene, potaknute i zagañene seksualnom željom. Zbog seksualnog života, čitav svemir se okreće – i pati! To je gruba istina. Takozvana ljubav ovdje znači „ti zadovoljavaš moja osjetila, ja zadovoljavam tvoja" i čim to zadovoljavanje prestane, odmah dolazi do razdvajanja, rastave, svañe i mržnje. Toliko se toga zbiva pod utjecajem tog lažnog shvaćanja ljubavi. Prava ljubav znači ljubav prema Bogu, Krišni. Svatko želi usmjeriti svoju ljubavnu sklonost na neki predmet koji je po njegovom mišljenju vrijedan ljubavi, ali u pitanju je samo neznanje, jer ljudima nedostaje znanje o tome gdje mogu naći najviši predmet ljubavi, koji je doista vrijedan njihove ljubavi, koji je može savršeno prihvatiti i uzvratiti. Ljudi jednostavno ne znaju. Nisu pravilno obaviješteni. Čim se vežete za nešto materijalno, udarit će vam šamar, upropastiti i razočarati vas. Neminovno će vam donijeti nezadovoljstvo i frustraciju. To je činjenica. Ali ovi 272

mladići u vašoj zemlji i širom svijeta prihvaćaju: „Da, to je činjenica" i dobivaju pravo znanje od Krišne: bahunam janmanam ante jnanavan mam prapadyate vasudevah sarvam iti sa mahatma sudurlabhah „Nakon mnogo roñenja i smrti, onaj tko ima pravo znanje predaje se Meni, znajući da sam uzrok svih uzroka i sve što postoji. Takva velika duša verlo je rijetka." (Bg. 7.19) Krišna ponovno koristi riječ mahatma, velika duša. Zato naši bhakte koje ste susreli nisu obični mladići i djevojke. Ne. Trebaju se smatrati istinski mudrim, velikim dušama, jer su u brojnim životima iskusili bijednu bolest materijalnog života i postali zgañeni. Zato tragaju za višim znanjem, za nečim boljim, i kad nañu Krišnu i predaju Mu se, postaju mahatme, utemeljeni u znanju. Ovaj je materijalni svijet kao zatvor; u njemu bivamo podvrgnuti kažnjavanju kako bismo došli do stanja zgañenosti i na kraju se predali Krišni, vrativši se našoj izvornoj prirodi vječnog života punog blaženstva i znanja. Zato ovim bhaktama služi na čast što su učinili sudurlabhah, ono što je veoma rijetko u ljudskom društvu. Predajući se Krišni, naći ćemo krajnji predmet kojem možemo posvetiti svoju ljubav: Boga. Ljubav prema Bogu prisutna je u svakome, kao vatra u nezapaljenoj šibici, ali je prekrivena. Ako na neki način razvijemo svoju uspavanu ljubav prema Bogu i prihvatimo Krišnu kao vrhovni predmet obožavanja, vrhovnog prijatelja, vrhovnoga gospodara ili vrhovnog ljubavnika, nikada više nećemo biti razočarani ili nesretni. Naša ljubavna sklonost tada će biti pravilno usmjerena: mac-citta mad-gata-prana bodhayantah parasparam kathayantas ca mam nityam tusyanti ca ramanti ca (Bg. 10.9) 273

Bhakta koji je posvetio život Krišni uvijek uživa u „velikom zadovoljstvu i blaženstvu". Uvijek je prosvijetljen, uvijek pozitivan, a ne negativan, kao što vi kažete. Napredni bhakta svačiji je prijatelj. Yoga-yukto visuddhatma, pročišćena duša koja s ljubavlju predano služi Krišnu, sarvabhutatma-bhutatma, draga je svakome i svatko je njoj drag. Na drugom mjestu Krišna tvrdi da Njegov bhakta koji Mu je veoma drag, yo mad-bhaktah sa me priyah, nije zavidan, već je dobronamjerni prijatelj svih živih bića, advesta sarvabhutanam maitrah karuna eva ca. Osim toga, bhakta treba biti jednak prema svakome (panditah sama-darsinah). Nikada ne pravi razliku, govoreći: „Ovaj je dobar, ovaj je loš." Ne. Ovo su opisi naprednijih stadija svjesnosti Krišne koje bhakte dostižu razvijanjem zrelog znanja. Većina naših učenika sada su mladići. Postupno se uče, ali proces je tako djelotvoran, pouzdan i ovlašten da će, ako ga budu slijedili, doći, kao što vi kažete, do prave točke, ljubavi. Ali ta ljubav nije materijalna i zato o njoj ne bismo trebali suditi s lažnog, sentimentalnog stajališta svjetovnih odnosa. To je naše mišljenje. Stoga, s gledišta materijalista, može se činiti da nemaju ljubavi. Odrekli su se vezanosti za obitelj, prijatelje, ženu, zemlju i rasu, koje se temelje na tjelesnom shvaćanju života ili treperavom zadovoljavanju osjetila. Malo su se odvojili od mayine ljubavi, ili požude, i žele Krišninu ljubav, i beskrajnu, na vredniju ljubav, ali još nisu došli do tog nivoa, to je sve. Ne može se očekivati da će vaši zemljaci, odani brojnim lošim navikama, iznenada prestati jesti meso, odreći se opojnih sredstava, nedopuštena seksa i raznih drugih ružnih navika i preko noći postati velike samospoznate duše. To nije moguće. To je utopija. Ali sama činjenica da je netko iniciran kao Krišnin bhakta svrstava ga u najvišu kategoriju ljudskog društva. Sa buddhiman manusyesu sa yuktah krtsna-karma-krt: „On je inteligentno ljudsko biće. Utemeljen je na transcendentalnom nivou, iako se bavi svim vrstama djelatnosti." Čak i ako takav bhakta nije dostigao 274

najviši nivo duhovnog razumijevanja, trebamo ga smatrati najuzvišenijom osobom, bez obzira na privremene slabosti. api cet suduracaro bhajate mam ananya-bhak sadhur eva sa mantavyah samyag vyavasito hi sah „Onog tko predano služi, čak i ako počini najodvratnija djela, treba smatrati svetim, jer je pravilno utemeljen u svojoj odlučnosti." (Bg. 9.30) Kao što biste vi rekli, „griješiti je ljudski". Zato u početnom stadiju možemo uvijek očekivati neke propuste. Molim vas, shvatite taj slučaj u tom svjetlu i oprostite im njihove male greške. Velika je stvar da su sve, čak i svoje živote, posvetili Krišni – a to nikada nije greška. Vaš vječni dobronamjernik A.C. Bhaktivedanta Swami

Svijest o najboljem i najljepšem U svibnju 1974. godine, poznati irski pjesnik Desmond James Bernard O'Gradv posjetio je Srila Prabhupadu u Rimu i vodio s njim dug i zanimljiv razgovor. Izmeñu ostalog, duhovni voña i pjesnik razgovarali su o osobnom identitetu i dužnosti pojedinca, okončanju rata, suvremenom obrazovanju i njegovim problemima, životu izvan vremena i suštinskoj prirodi ljuhavi. Gospodin O'Grady: Vaše izdanje Bhagavad-gite veoma je lijepo. Šrila Prabhupada: To je peto izdanje u dvije godine. Gospodin O'Grady: U kojoj je zemlji Hare Krišna pokret najuspješniji? Šrila Prabhupada: Posvuda. U Africi, Americi, Kanadi, Japanu, Kini, ali najuspješniji je u Americi. Mnogo se Amerikanaca posvetilo svjesnosti Krišne. 275

Gospodin O'Grady: Kako je u Rimu? Jeste li imali problema s policijom? Šrila Prabhupada: Svuda imamo problema. Policija nas ponekad uznemirava, ali obično se zamore i na kraju ne učine ništa. [Smijeh.] Gospodin O'Grady: Sistem odustaje? To je divno. Osobno sam veoma umoran od sistema. Nešto nije u redu sa sadašnjim stanjem stvari. Možda mi možete savjetovati kako mogu potući sistem. Šrila Prabhupada: Vi Irci! Nikad vam nije dosta borbe. Gospodin O'Grady: Ne. [Smijeh.] To je u nama. Šrila Prabhupada: Ustvari, borba neprestano traje. Gospodin O'Grady: Što bismo, po vašem mišljenju, trebali učiniti? Hoću reći, je li moralno ispravno što sjedim ovdje... Šrila Prabhupada: Sve dok smo obmanuti tjelesnim shvaćanjem života, misleći da smo ovo tijelo – netko misli „ja sam Irac“, netko misli „ja sam Talijan" ili „Amerikanac", „Indijac" ili nešto drugo – sve dok tako mislimo, borba će se nastaviti. Ne možete spriječiti borbu izmeñu pasa i mačaka. Zašto se bore? Pas misli „ja sam veliki pas", a mačka misli „ja sam velika mačka". Isto tako, ako mislimo „ja sam Irac" ili „ja sam Englez", nismo bolji od mačaka i pasa. Sve dok se ljudi nalaze pod utjecajem tjelesnog shvaćanja života, bit će borbe. Gospodin O'Grady: Za što se borio Mahatma Gandhi u Donjem domu? Šrila Prabhupada: To je bio još jedan „pasizam". Nema razlike. Pas misli „ja sam pas", jer ima tijelo psa. Ako mislim da sam Indijac zato što se ovo tijelo rodilo na tlu Indije, po čemu se razlikujem od psa? Tjelesno shvaćanje života običan je animalizam. Kad shvatimo da nismo ovo tijelo, već duhovna duša, zavladat će mir. U protivnom, ne može biti mira. Sa eva go-karah. Vedski spisi izjavljuju da je čovjek s tjelesnim shvaćanjem života kao krava ili magarac. Ljudi moraju transcendirati to niže shvaćanje jastva. Kako to mogu učiniti? math ca yo 'vyabhicarena 276

bhakti-yogena sevate sa gunan samatityaitan brahma-bhuyaya kalpate „Osoba koja je zaokupljena duhovnim aktivnostima čistog predanog služenja odmah nadilazi gune materijalne prirode i uzdiže se na duhovni nivo." (Bg. 14.25) U našem društvu ima mnogo Meksikanaca, Kanañana, Indijaca, židova i muslimana, ali oni ne smatraju sebe muslimanima, kršćanima ili židovima. Svi su oni Krišnini sluge. To je spoznaja Brahmana. Gospodin O'Grady: To je takoñer imenovanje. Šrila Prabhupada: Da, ime mora postojati, ali, na primjer, iako se vaše ime razlikuje od imena drugog Irca, ipak se obojica osjećate Ircima. Ime se može razlikovati, ali to nije važno. Priroda treba biti ista. To je neophodno. Kad steknemo Krišninu prirodu, onda će, unatoč različitim imenima, zavladati mir. To se naziva so 'ham. Pripadnici jednog naroda mogu imati različita imena, ali svi osjećaju pripadnost istom narodu. Raznolikosti mogu postojati, ali ako je priroda ista, to je jedinstvo, brahma-bhuta. brahma-bhutah prasannatma na socati na kanksati samah sarvesu bhutesu mad-bhaktim labhate param „Onaj tko je utemeljen na transcendentalnom nivou odmah spoznaje Vrhovni Brahman. Nikada ne jadikuje, niti i za čim žudi. Jednako se ophodi prema svim živim bićima. U tom stanju dostiže čisto predano služenje Gospodina." (Bg. 18.54) Za materijalno zaraženu osobu, ovaj je svijet pun bijeda, ali za bhaktu čitav je svijet dobar kao Vaikuntha. Za impersonaliste, najveće je dostignuće uzdizanje na nivo Brahmana, stapanje s Apsolutom. Gospodin O'Grady: Je li Apsolut vanjski ili unutarnji? 277

Šrila Prabhupada: Ni vanjski ni unutarnji. Apsolut nije dvostran. Gospodin O'Grady: OK, ali na nivou pojedinca... Šrila Prabhupada: Mi nismo apsolutni. Kad smo utemeljeni na apsolutnom nivou, onda smo apsolutni. Meñutim, sada se nalazimo u relativnom svijetu. Apsolutna Istina je i ovdje prisutna, ali naša osjetila nisu dovoljno pročišćena da bismo je shvatili. Sve dok se nalazimo pod kontrolom vremena, nema govora o dostizanju apsolutnog položaja. Gospodin O'Grady: Znači li to da je „apsolut" život izvan vremena? Šrila Prabhupada: To je rečeno u Bhagavad-giti (4.9): janma karma ca me divyam evam yo vetti tattvatah tyaktva deham punar janma naiti mam eti so 'rjuna „Onaj tko poznaje transcendentalnu prirodu Moje pojave i djelatnosti, po napuštanju tijela ne raña se više u ovome materijalnom svijetu, već dostiže Moje vječno prebivalište, o Arñuna." To je apsolutno – povratak kući, Bogu. Sve dok se nalazimo u materijalnom svijetu i poistovjećujemo s ovim tijelom, selimo se iz jednog tijela u drugo. To nije apsolutno. To je ovdje jasno rečeno. Kad se netko vrati u duhovni svijet, dostiže apsolutni položaj. Gospodin O'Grady: U redu, ali moje pitanje glasi: je li dovoljno da vi i ja sjedimo ovdje kao prijatelji, zaokupljeni plemenitom vještinom razgovora, dok s druge strane oceana... Šrila Prabhupada: Ono što je promaklo vašoj pažnji jest da, iako vi sjedite na jednome mjestu, a ja na drugome, ova razlika ne utječe na naše stvarno postojanje. Obojica smo ljudska bića. Shvaćanje da je netko „Irac", „Englez", „protestant" ili „katolik", predstavlja samo različitu vrstu odjeće. Moramo se osloboditi tih imenovanja. Kad ih se oslobodimo, postajemo pročišćeni. 278

sarvopadhi-vinirmuktam tat-paratvena nirmalam hrsikena hrsikesasevanam bhaktir ucyate (Bhakti-rasamrta-sindhu 1.1.12) Kad pročistite svoja osjetila i pročišćenim osjetilima služite gospodara osjetila, Krišnu, vaš život postaje savršen. To je nedvostranost, to je apsolut. Gospodin O'Grady: Ali sistem od vas zahtijeva da mislite o sebi kao o Amerikancu, Indijcu, Afrikancu ili nekom drugom. Šrila Prabhupada: Da. Materijalističko društvo znači dvostranost. Gospodin O'Grady: Ali to je neizbježno. Kako možete izbjeći materijalno postojanje? Šrila Prabhupada: To je moguće u svjesnosti Krišne. Lotos živi u vodi, ali je nikada ne dodiruje. Gospodin O'Grady: Mislim da ne možete objasniti situaciju s jednog područja metaforama s drugog. Kako možete raspravljati o političkim problemima koristeći pri tome neodreñene duhovne pojmove. Njihova je priroda potpuno različita. Šrila Prabhupada: Katkada nam raznolikost primjera pomaže da bolje shvatimo problem. U ovoj se vazi nalazi razno cvijeće i ta nam raznolikost pomaže da bolje shvatimo pojam cvijeća. S bilo koje točke gledišta, Krišna može riješiti sve probleme. Zašto samo probleme lraca i Engleza? Sve probleme. To je jedinstvo u različitosti. Naši studenti potječu iz različitih sredina, ali su zahvaljujući svojoj svjesnosti Krišne svi ujedinjeni. Gospodin O'Grady: Vrlo dobro. Da, to prihvaćam. Ipak bih želio znati, kad kažete „svjesnost Krišne", postoji li razlika izmeñu te svjesnosti i svjesnosti Krista? Šrila Prabhupada: Ne, nema razlike. Krist je došao propovijedati poruku Boga. Ako postanete svjesni Krista, postajete svjesni Krišne. 279

Gospodin O'Grady: Da li postati svjestan Krišne, ili svjestan Boga, znači postati svjestan svog jastva, svjestan tko smo ustvari? Šrila Prabhupada: Da, svjesnost Krišne obuhvaća svijest o jastvu, ali svijest o jastvu ne obuhvaća nužno svijest o Bogu. Gospodin O'Grady: Ali može? Šrila Prabhupada: Ne. Gospodin O'Grady: Netko može postati svjestan Boga u srcu. Šrila Prabhupada: To znači da je svjestan Boga. Vi ste sada na suncu, a svijest o suncu obuhvaća vašu sposobnost da vidite sebe. U mraku ne možete vidjeti sebe. Noću ne možete vidjeti čak ni vlastite ruke ili noge, ali ako izañete na sunce, vidjet ćete i sunce i sebe. Bez sunčeve svjetlosti, bez svijesti o Bogu, svijest o jastvu je nepotpuna. Meñutim, kad je prisutna svijest o Bogu, svijest o jastvu postaje veoma jasna. Gospodin O'Grady: U našem nastavničkom pozivu srećemo mnogo mladih ljudi i ne nastojimo ih poučiti bilo kakvom didaktičkom spasenju. Pokušavamo ih usmjeriti ka svijesti o tome što je najbolje, najljepše i duhovno najhranjivije u svijetu oko njih, koliko nam to sistem dopušta. Studenti često nisu dovoljno neutralni da bi bili u duhovnom stanju; više su u emocionalnom stanju. Često se suočavamo s osnovnim pitanjem: „Tko sam ja“ ili „Koji je smisao svega?" Šrila Prabhupada: Da. Gospodin O'Grady: Ili pitaju: „Zašto sam ovdje?" Šrila Prabhupada: Da, vrlo dobro. Gospodin O'Grady: Pitaju nas: „Zašto trebamo biti ovdje? Tko ste vi, učitelju, i što vam daje pravo da nam kažete što trebamo misliti ili kakvi trebamo biti a kakvi ne? Zašto bih čitao Shakespeara? Zašto bih slušao Mozarta? Više volim Boba Dylana." Čini mi se da ova pitanja izviru iz razočaranog stanja uma, nesigurnosti, neizvjesnosti i nedostatka vjere u cjelokupnu strukturu stvari kakve jesu. Često moramo odgovoriti na ova pitanja na destruktivan način. Umjesto davanja neposrednih odgovora, moramo odgovarati 280

posredno, uzimajući u obzir okolnosti koje učenike navode da postave takva pitanja. Mislite li da bismo trebali dati neposrednije odgovore? Šrila Prabhupada: Govorite o problemu... Gospodin O'Grady:...suvremenog obrazovanja. Šrila Prabhupada: Da. Ima toliko mnogo pitanja, ali suvremena znanost ne daje odgovore. „Zašto sam došao ovdje? Što je svrha?" Na ta pitanja treba dati savršene odgovore. Zato Vede nalažu tad-vijnanartham sa gurum evabhigacchet. Da bismo našli odgovore na sva ta pitanja, moramo prići vjerodostojnom duhovnom učitelju. Gospodin O'Grady: Što ako nemate nijednog? Što ako vam kažu da je gospodin Nixon vjerodostojan duhovni učitelj? Što tada? Šrila Prabhupada: Ne, ne. [Smijeh.] Postoji standard za vjerodostojna duhovnog učitelja. Čuli ste samo jedan redak stiha. Tko je duhovni učitelj? To objašnjava sljedeći redak: srotriyam brahma-nistham. Riječ srotriyam udnosi se na osobu koja je slušanjem primila znanje od drugog vjerodostojnog izvora. Duhovni je učitelj osoba koja je primila poruku od drugog kvalificiranog duhovnog učitelja. Kao što liječnik prima znanje o medicinskoj znanosti od drugog liječnika. Vjerodostojan duhovni učitelj mora pripadati neprekinutom nizu duhovnih učitelja. Izvorni je duhovni učitelj Bog. Gospodin O'Grady: Da, svakako. Šrila Prabhupada: Onaj tko je čuo istinu od Boga, objašnjava istu poruku svojim učenicima. Ako učenik ne promijeni poruku, onda je vjerodostojan duhovni učitelj. To je naš proces. Slušanjem učimo od Krišne, Boga, i od Njega saznajemo tko je savršen. Ili slušamo Njegova predstavnika koji ne proturječi Krišni i koji je spoznao Njegovu poruku. Mi ne govorimo jedno, a činimo sve vrste gluposti. Osoba koja tako djeluje nije duhovni učitelj. Gospodin O'Grady: Imam starog oca koji živi u zapadnoj Irskoj. Jednostavan starac, sada mu je sedamdeset osam godina, vaša generacija. Došao je do točke u životu kada kaže: „Svećenici mi kažu da je Bog taj koji zna, ali ja želim 281

znati tko je rekao Bogu." Onda dolazi k meni i kaže: „Išao si u školu i čitao knjige. Reci mi, tko je rekao Bogu?" Ali ja nemam odgovor. To je razlika izmeñu sedamdeset osam i trideset devet godina. Šrila Prabhupada: Ne, to nije razlika u godinama. Razlika je u znanju. U Brahma-sutri se postavlja pitanje: Tko je Bog? Prije svega se postavlja to pitanje. Gospodin O'Grady: Tko je poučio Boga? Šrila Prabhupada: Ne. Prije svega, trebamo se zapitati tko je Bog. Onda možemo pitati tko je poučio Boga. Vedantasutra kaže athato brahma-jijnasa: sada se trebamo raspitati tko je Bog. Sve dok ne znate tko je Bog, kako možete postaviti pitanje tko je poučio Boga? Ako ne znate Boga, ne pitate se tko Ga je poučio? Zar nije tako? Gospodin O'Grady: Da. Šrila Prabhupada: U Brahma-sutri je objašnjeno tko je Bog. Jamnady asya yatah: Bog je onaj iz kojega sve emanira. To je Bog – Vrhovno Biće iz kojega sve emanira. Kakve je prirode to Vrhovno Biće? Je li mrtav kamen ili živo biće? To je takoñer objašnjeno. Janmady asya yato 'nvayad itaratas carthesv abhijnah svarat (Šrimad-Bhagavatam 1.1.1). Vrhovno Biće je potpuno svjesno svega, izravno i neizravno. Ako nije svjesno svega, ne može biti Bog. Onda se postavlja pitanje koje ste vi postavili: „Tko je poučio Boga?" Na to je takoñer odgovoreno. Svarat: On je potpuno neovisan. Ne treba učiti ni od koga. To je Bog. Ako su nekome potrebne tuñe pouke, nije Bog. Krišna je izgovorio Bhagavad-gitu i nije je morao učiti ni od koga. Ja sam je morao učiti od svog duhovnog učitelja, ali Krišna je nije morao učiti ni od koga. Bog je osoba koja ne mora učiti od drugih. Gospodin O'Grady: Sto je s ludskom ljubavlju? Šrila Prabhupada: Sve potječe od Boga. Kao sastavni djelići Boga, očitujemo djelomičnu ljubav, jer je izvorna ljubav u Njemu. Ništa ne može postojati ako nije prisutno u Bogu; stoga je ljubav u Bogu. 282

Gospadin O'Grady: A manifestacije ljubavi su manifestacije Boga? Šrila Prabhupada: Kad Bog ne bi imao ljubavne sklonosti, kako bismo ih mi mogli očitovaiti? Sin posjeduje osobine oca. Budući da je sklonost ka ljubavi prisutna u Bogu, imamo istu sklonost. Gospodin O'Grady: Možda ljubav u nama nastaje iz potrebe? Šrila Prabhupada: Ne, nije u pitanju „možda". Mi definiramo Boga apsolutnim pojmovima. Janmady asya yatah: Bog je osoba iz koje sve emanira. Bog posjeduje sklonost ka borbi, ali Njegova su borba i Njegova ljubav apsolutni. U materijalnom svijetu, iskustvo nam pokazuje da je borba suprotnost ljubavi, ali u Bogu se sklonost ka borbi i ljubavi ne razlikuju. To je smisao riječi „apsolutno". Iz vedskih spisa saznajemo da takozvani neprijatelji Boga, kad ih On ubije, dostižu osloboñenje. Gospodin O'Grady: Možemo li sami doći do tog razumijevanja Boga? Šrila Prabhupada: Ne. Zato smo naveli ovaj stih: tadvijnanarthan sa gurum evabhigacchet. Riječ abhigacchet znači „morati". Sami ne možemo. U sanskrtskoj gramatici taj oblik se glagola naziva vidhilin i koristi se kad nema izbora. Riječ abhigacchet znači da moramo prići guruu. To je vedska tvrdnja. U Bhagavad-giti možete vidjeti da je Arñuna razgovarao s Krišnom, ali kad je vidio da se stvari ne rješavaju, predao se Krišni i prihvatio Ga kao svog gurua. karpanya-dosopahata-svabhavah prcchami tvam dharma-sammudha-cetah yac chreyah syan niscitam bruhi tan me sisyas te 'ham sadhi mam tvam prapannam „Ne znam više što mi je dužnost. Zbog bijedne sam slabosti srca izgubio svu pribranost. U tom stanju molim Te da mi kažeš što je najbolje za mene. Sada sam Tvoj učenik i i duša predana Tebi. Molim Te, pouči me." (Bg. 2.7) Iz ovog stiha 283

možemo vidjeti da je Arñuna zbunjen u pogledu svoje dužnosti. Gospodin O'Grady: Je li riječ o dužnosti prema sebi, drugima ili državi? Šrila Prabhupada: Vojnik je dužan boriti se s neprijateljem. Arñuna je bio vojnik i Krišna mu je savjetovao: „Protivnička je strana tvoj neprijatelj, a ti si vojnik. Zašto pokušavaš biti nenasilan? To nije dobro." Arñuna je na to rekao: „Ustvari, ja sam zbunjen. U takvom stanju ne mogu donijeti pravu odluku. Zato Te prihvaćam kao svog duhovnog učitelja. Molim Te, pouči me." U kaotičnom, zbunjenom stanju trebamo prići osobi koja posjeduje potpuno znanje o tom problemu. Odvjetniku se obraćate kako biste riješili zakonske probleme, a liječniku kako biste riješili medicinske probleme. U materijalnom svijetu, svatko je zbunjen u pogledu svog duhovnog identiteta. Zato je naša dužnost da priñemo vjerodostojnu duhovnom učitelju, koji nam može dati pravo znanje. Gospodin O'Grady: Ja sam veoma zbunjen. Šrila Prabhupada: Zato morate prići duhovnom učitelju. Gospodin O'Grady: I on odlučuje kako će mi pomoći da se oslobodim te zbunjenosti? Šrila Prabhupada: Da, duhovni je učitelj onaj tko oslobaña druge sve zbunjenosti. Ako duhovni učitelj ne može spasiti svog učenika od zbunjenosti, nije duhovni učitelj. To je test. samsara-davanala-lildha-lokatranaya karunya-ghanaghanatvam praptasya kalyana-gunarnavasya vande guroh sri-cararcaravindam Cijeli ovaj zbunjeni svijet nalikuje plamtećem šumskom požaru. U šumskom požaru sve su životinje zbunjene. Ne znaju kamo da idu kako bi spasile život. U rasplamsalom požaru materijalnog svijeta svi su zbunjeni. Kako se taj šumski požar može ugasiti? Ni vatrogasne brigade koje je stvorio čovjek, ni kante vode tu ne mogu pomoći. Rješenje dolazi s oblakom koji izlijeva kišu na šumski požar. Samo se 284

tada požar može ugasiti. Ta sposobnost nije u vašim rukama, već u Božjoj milosti. Ljudsko se društvo nalazi u zbunjenom stanju i ne može naći rješenje. Duhovni je učitelj osoba koja je primila milost od Boga i koja može dati rješenje zbunjenu čovjeku. Onaj tko je primio milost od Boga može postati duhovni učitelj i tu milost dati drugima. Gospodin O'Grady: Problem je pronaći takva duhovnog učitelja. Šrila Prabhupada: To nije problem. Problem leži u vašoj iskrenosti. Imate problema, ali Bog je u vašem srcu. lsvarah sarva-bhutanam. Bog nije daleko. Ako ste iskreni, Bog vam šalje duhovnog učitelja. Zato se naziva caitya-guru, duhovni učitelj u srcu. Bog pomaže iznutra i izvana. Sve je to opisano u Bhagavad-giti. Ovo je materijalno tijelo stroj, ali u srcu se nalazi duša. S njom je Nad-duša, Krišna, koji daje upute. Gospodin Kaže: „Želio si to učiniti, sada imaš priliku. Idi i to učini." Ako ste iskreni, kažete: „Sada, Bože, želim Tebe." Onda će vas Bog poučiti. „Da, sada Me možeš na ovaj način dostići." To je Njegova ljubaznost. Meñutim, ako želimo nešto drugo, to je u redu. Možemo to dobiti. Bog je veoma ljubazan. Kada nešto želim, On me u srcu upućuje kako to mogu dobiti. Zašto me onda ne bi uputio kako mogu sresti duhovnog učitelja? Prije svega, moramo žarko željeti da oživimo svoju svjesnost Boga. Onda će nam Bog dati duhovnog učitelja. Gospodin O'Grady: Puno vam hvala. Šrila Prabhupdda: Hvala vama. Imam jednu molbu. Vi ste pjesnik. Samo pišite o Bogu. Znate lijepo opisivati i zato vas molim da opišete Boga. Onda će vaš život biti uspješan. Ako vas netko čuje, i njegov će život hiti uspješan. To je uputa: idam hi pumsas tapasah srutasya va svistasya suktasya ca buddhi-dattayoh avicyuto 'rthah kavibhir nirupito yad uttamasloka-gunanuvarnanam (Šrimad-Bhagavatam 1.5.22)

285

Ima mnogo voña u društvu koji su pjesnici, znanstvenici, teolozi, filozofi, političari itd. Onima koji su stručnjaci u tome nalaže se: vaša je dužnost usavršiti svoje zanimanje opisujući slave Vrhovnog Bića. Gospodin O'Grady: Moje mi iskustvo pokazuje da je svatko, iz nekog posebnog razloga, izabran za odreñeno zanimanje. Šrila Prabhupada: Taj je razlog naveden ovdje. Avicyutah. Nepogrešiv izbor glasi: „Opisujte slave Gospodina." Gospodin O'Grady: Ali rekli ste da je duhovni učitelj izabran. Bog bira duhovnog učitelja, pjesnika, svećenika. Netko je izabran za pjesnika, slikara ili glazbenika. Šrila Prabhupada: Zato kad skladate glazbu, skladajte glazbu o Bogu. To jc vaše savršenstvo. Gospodin O'Grady: Kad netko obavlja svoje zanimanje za Boga, onda to zanimanje postaje njegovo savršenstvo? Šrila Prabhupada: Da. Gospodin O'Grady: Puno vam hvala.

VIII. Dostizanje savršenstva Spoznavanje smisla života Svako misaono ljudsko biće postavlja osnovno pitanje: „Što je smisao života?" Na žalost, našu potragu za krajnjim smislom otežava nadmetanje mnogobrojnih proturječnih filozofija, religija, ideologija i njihovih pobornika, koji pokušavaju pridobiti našu lojalnost. Šrila Prabhupada nam u ovom predavanju pruža jednostavan i prosvjećujući savjet. Današnja je tema naš odnos s Bogom. To je samospoznaja. Sankirtana pokret najlakši je proces dostizanja samospoznaje, jer pročišćava srce. Zbog prašine koja prekriva ogledalo uma, pogrešno shvaćamo svoj identitet. U ogledalu prekrivenom prašinom ne možemo vidjeti sebe, ali u čistom ogledalu možemo. Meditacija je 286

proces pročišćavanja srca. To je pokušaj razumijevanja svog odnosa sa Svevišnjim. Sa svime s čime dolazimo u dodir imamo odnos. Dok sjedim na ovom jastuku imam s njim odnos jer sjedim na njemu, a on me drži. Vi imate odnose. Vi ste Englezi ili Indijci i imate odnose s vašim društvom, obiteljima i prijateljima. Kakav je naš odnos s Bogom? Pitate li ljude, malo tko će moći objasniti svoj odnos s Bogom. Kažu: „Tko je Bog? Bog je mrtav. Ne vjerujem u Boga, a pogotovo ne u odnos s Njim." Te prljavštine prekrivaju njihova srca i zato ne mogu vidjeti. Mi imamo odnos sa svime – zašto ne pokušavamo shvatiti svoj odnos s Bogom? Je li to vrlo inteligentno? Ne. To je neznanje. U materijalnom svijetu sva stvorenja prekrivaju tri gune materijalne prirode. Zato ne mogu vidjeti Boga. Ne mogu shvatiti Boga, niti to pokušavaju, ali Bog postoji. U Engleskoj je jutro maglovito i sunce se zbog magle ne vidi, ali znači li to da sunce ne postoji? Ne možete ga vidjeti, jer su vam oči prekrivene, ali ako pošaljete nekom telegram u drugi kraj svijeta, reći će: „Da, sunce je ovdje. Možemo ga vidjeti. Blistavo je i puno svjetlosti." Kad poričete postojanje Boga ili ne možete shvatiti svoj odnos s Njim, to znači da vam nedostaje znanje. Bog postoji, ali nam nedostaje znanje. Sunce nije prekriveno. Sunce ne može biti prekriveno. Magla, oblak ili sumaglica ne mogu prekriti sunce. Kako je veliko sunce! Mnogo puta veće od Zemlje. Oblaci mogu prekriti najviše dvadeset, četrdeset ili sto kilometara. Kako onda mogu prekriti sunce? Ne. Oblaci ne mogu prekriti sunce. Oni prekrivaju vaše oči. Kad se ne može zaštititi od neprijatelja, zec zatvara oči, misleći: „Moj je neprijatelj sad otišao." Slično tome, prekriveni vanjskom energijom Boga, mi mislimo: „Bog je mrtav." Gospodin posjeduje tri vrste energija. U Višnu Purani je opisana energija Svevišnjega Gospodina. U Vedama i Upanišadama takoñer postoje takvi opisi. Parasya saktir vividhaiva sruyate. (Švetašvatara Upanišad 6.8) Sakti znači „energija". Gospodin posjeduje brojne energije. Vede izjavljuju „Bog ne mora ništa raditi." Mi moramo, jer jedino 287

tako možemo opstati – moramo jesti, želimo uživati u ovom ili onom – ali zašto bi Bog radio? Bog ne mora raditi. Kako onda možemo reći da je Bog stvorio ovaj svemir? Zar to nije rad? Ne. Kako je onda nastao? Božje raznovrsne energije toliko su snažne i pune znanja da djeluju prirodno. Možemo vidjeti kako cvijet cvjeta, raste i očituje razne boje: točkica na jednoj strani, točkica na drugoj strani, bijelo na jednoj strani, više bijelog na drugoj. Leptir takoñer pokazuje takvu umjetničku simetriju. Sve je to naslikano, ali tako savršeno i hitro da ne možemo vidjeti kako. Ne možemo shvatiti kako se to zbiva, ali to je djelo Gospodinove energije. Zbog nedostatka znanja ljudi kažu da je Bog mrtav, da ne postoji i da nemamo odnos s Njim. Takve se misli usporeñuju s mislima čovjeka kojega progoni duh. Kao što opsjednut čovjek govori besmislice, mi, prekriveni Božjom iluzornom energijom tvrdimo da je Bog mrtav. Ali to nije istina. Zato nam je potreban ovaj proces pjevanja kako bismo pročistili srce. Prihvatite ovaj jednostavni proces pjevanja Hare Krišna mantre. Pjevajte Hare Krišna u svojoj obitelji, klubu, domu, na putu – svuda – i tama koja vam prekriva srce, vaš pravi položaj, bit će raspršena. Tada ćete shvatiti svoj pravi prirodni položaj. Gospodin Caitanya Mahaprabhu preporučio je: cetodarpana-marjanam. Marjanam znači „očistiti", a darpanam znači „ogledalo". Srce je ogledalo. Ono je kao kamera. Kao što kamera danju i noću snima različite situacije, naše srce snima naš život i čuva slike u podsvijesti. Psiholozi to znaju. Srce snima toliko mnogo slika i stoga biva prekriveno. Ne znamo kad je to počelo, ali činjenica je da je naš pravi identitet prekriven zbog dodira s materijom. Zato moramo pročistiti svoje srce, ceto-darpana-marjanam. Postoje različiti procesi pročišćavanja srca – proces jnane, proces yoge, proces meditacije, pobožne djelatnosti. Karma takoñer pročišćava srce. Ako netko djeluje vrlo pobožno, njegovo će se srce postupno pročistiti. Premda su ovi procesi preporučeni za pročišćavanje srca, u ovom su dobu teški. Da bismo slijedili put filozofskog znanja, moramo postati veoma učeni, čitati mnogo knjiga, posjećivati učene profesore i 288

učenjake i spekulirati. Moramo pronaći osobu koja je vidjela svjetlo. Sve su to filozofski procesi. Meditacija je isto preporučeni proces. Trebamo se pitati: „Tko sam ja?" Razmislite samo: Jesam li ovo tijelo? Ne. Jesam li ovaj prst? Ne, to je moj prst. Razmišljajući o svojoj nozi, zaključit ćete: „To je moja noga." Na taj ćete način shvatiti da je i sve ostalo „moje". Ali gdje je taj „ja"? Sve je moje, ali gdje sam „ja"? Meditacija je traganje za jastvom. Prava meditacija predstavlja usredotočenost svih osjetila na jastvo. No taj je proces veoma težak. Moramo vladati osjetilima. Ona nas odvlače u vanjski svijet, a mi ih moramo usmjeriti ka unutarnjem svijetu introspekcije. Zato u sustavu yoge postoji osam procesa. Prvi je proces obuzdavanja osjetila slijeñenjem propisanih načela. Zatim slijede vježbe sjedenja, koje nam pomažu da usredotočimo um. Ako netko pognuto sjedi, to mu neće pomoći; treba sjediti uspravno. Tu su i vježbe disanja, meditacija i samadhi. Ali u današnje vrijeme to su vrlo teški procesi. Nitko ih ne može odmah slijediti. Takozvani procesi yoge su nepotpuni. Sastoje se samo od položaja sjedenja i nekoliko vježbi disanja, ali to nas ne može dovesti do nivoa savršenstva. Pravi je proces yoge veoma težak u ovom dobu, premda ga vedski spisi preporučuju. Slično tome, netko može pokušati steći znanje procesom filozofske spekulacije: „Ovo je Brahman, ono nije Brahman. Što je Brahman? Što je duhovna duša?" Takva empirijska filozofska rasprava takoñer je preporučena, ali je u ovom dobu beskorisna. Zato Caitanya Mahaprabhu i vedski spisi izjavljuju: harer harer kalau nasty

nama harer nama namaiva kevalam nasty eva nasty eva eva gatir anyatha

Kalau znači „u ovom dobu". Nasty eva, nasty eva, nasty eva – tri puta nasty eva. Eva znači „sigurno", a nasti „ne". „Sigurno ne, sigurno ne, sigurni ne." Na što se odnosi to „sigurno ne"? Ne možemo spoznati sebe karmom. To je prvo 289

„sigurno ne". Ne možemo spoznati sebe jnanom. To je drugo „sigurno ne". Ne možemo spoznati sebe yogom. Sigurno ne. Kalau. Kalau znači „u ovom dobu". Kalau nasty eve nasty eva nasty eva gatir anyatha. U ovom dobu ne možemo postići uspjeh ovim procesima. Koji je onda proces preporučen? Harer nama harer nama harer namaiva kevalam. Jednostavno pjevajte Hare Krišna mantru. Kevalam znači „samo". Samo pjevajte Hare Krišna. To je najlakši i najuzvišeniji proces. Preporučen je, praktičan i ovlašten. Zato ga prihvatite u bilo kojem stanju života. Pjevajte. Nema izdataka, nema gubitaka. Mi ne pjevamo tajnu mantru. Ne. Ona je dostupna svakome. Pjevanjem ćete pročistiti svoje srce. U materijalnom svijetu nitko ne želi bijedu, ali ona dolazi neočekivano, poput šumskog požara koji izbija iako nitko nije upalio šibicu. Nitko ne želi rat, ali ratovi se vode. Nitko ne želi glad, ali glad dolazi. Nitko ne želi epidemiju, ali ona dolazi. Nitko ne želi borbe, ali one se vode. Nitko ne želi nesporazume, ali oni su tu. Zašto? To je kao razbuktali šumski požar koji vatrogasci ne mogu ugasiti. Razbuktalu vatru problema ne može ugasiti takozvani napredak u znanju. Ne. To nije moguće. Kao što se šumski požar ne može ugasiti naporima vatrogasaca ili izlijevanjem vode, životni se problemi ne mogu riješiti materijalnim procesima. Ima mnogo primjera. Prahlada Maharadža rekao je: „Dragi moj Gospodine, otac i majka nisu pravi zaštitnici djece." Oni brinu o svojoj djeci; to im je dužnost, ali nisu krajnji zaštitnici. Kad prirodni zakoni pozovu dijete, otac i majka ga ne mogu zaštititi. Iako se obično smatra da su otac i majka zaštitnici djeteta, ustvari nije tako. Ako netko plovi oceanom i misli da ima dobro utočište, hoće li ga to zaštititi? Ne. Unatoč tome, može se utopiti. Lijep avion leti nebom, svi se osjećaju sigurnim, ali iznenada se sruši. Ništa materijalno ne može nas zaštititi. Pretpostavimo da je netko bolestan. Može otići dobrom liječniku koji će mu dati dobar lijek, ali to mu ne jamči da će preživjeti. Što je onda krajnje jamstvo? Prahlada Maharadža kaže: „Moj dragi Gospodine, ako nekog zanemariš, ništa ga ne može zaštititi. 290

To je naše praktično iskustvo. Možemo izmisliti toliko mnogo načina rješavanja problema, koje postavljaju zakoni materijalne prirode, ali oni nisu dovoljni. Nikada neće riješiti sve probleme, niti će nam pružiti pravo olakšanje. To je činjenica. Zato Krišna Kaže u Bhagavad-giti: „Maya, vanjska energija, vrlo je snažna. Nitko je ne može nadići. To je gotovo nemoguće." Kako se možemo osloboditi materijalne prirode? Krišna kaže: „Predajući se Meni, osoba se može osloboditi okova materijalne prirode." To je istina. Moramo pročistiti srce kako bismo spoznali naš odnos s Bogom. Katha Upanišada izjavljuje nityo nityanam cetanas cetananam. Svevišnja Apsolutna Božanska Osoba ili Alosolutna Istina je vječna. Bog je vječan i mi smo vječni, ali Vede izjavljuju da je On vrhovnm živo biće. Nije mrtav. Kad On ne bi bio živ, kako bi ovaj svijet mogao postojati ? Krišna kaže u Bhagavad-giti: „Sve se odvija pod Mojim nadzorom." I u Bibliji je rečeno: „Bog stvori." To je istina. Nije jednom postojala masa materije i onda se zbilo ovo i ono. Ne. Vede nam govore stvarne činjenice, ali mi moramo otvoriti oči da bismo vidjeli. Ceto-darpana-marjanam. To je proces pročišćavanja srca. Kad pročistimo srce, moći ćemo shvatiti što Krišna i Vede kažu. Trebamo se pročistiti. Ako čovjeku koji boluje od žutice date malo kandis šećera, reći će da je veoma gorak, no je li uistinu gorak? Ne, vrlo je sladak i lijek je za žuticu. To propisuje i suvremena znanost i vedski spisi. Ako uzme veliku količinu kandis šećera, ozdravit će od žutice. Osoba koja je ozdravila kaže: „Ovo je veoma slatko." Slično tome, suvremena žutica bezbožne civilizacije može se izliječiti pjevanjem Hare Krišna mantre. U početku može izgledati gorko, ali s napretkom, vidjet ćemo kako je ugodno. Čim shvatimo svoj identitet, svoj odnos s Bogom, postat ćemo sretni. Toliko patimo, jer smo se poistovjetili s materijalnim svijetom. Zato smo nesretni. Tjeskoba i strah nastaju zbog poistovjećivanja s materijalnim svijetom. Nekidan sam objasnio da se čovjek koji se poistovjećuje s vrećom kostiju i kože ne razlikuje od životinje. Pjevanjem Hare Krišna mantre ta će zabluda biti otklonjena. Onaj tko je 291

pročistio svoje srce shvatit će da ne pripada materijalnom svijetu. Aham brahmasmi: ja sam duhovna duša. Sve dok se poistovjećujemo s Engleskom, Indijom ili Amerikom, to je neznanje. Danas ste Englez jer ste se rodili u Engleskoj, ali u sljedećem životu možda se nećete roditi u Engleskoj, već u Kini, Rusiji ili nekoj drugoj zemlji. Možda nećete dobiti ljudski oblik života. Danas ste velik rodoljub, velik ljubitelj svoje zemlje, ali ako ostanete u svojoj zemlji, u sljedećem životu možete postati krava koju će odvesti u klaonicu. Zato moramo u potpunosti shvatiti svoj identitet. Caitanya Mahaprabhu kaže da su sva živa bića vječni sluge Boga. To je njihov pravi identitet. Ako netko tako misli: „Ja nisam ničiji sluga; dužnost mi je služiti Boga", onda je osloboñen. Njegovo srce odmah biva pročišćeno, a on biva osloboñen. Tada sve njegove brige i tjeskobe u ovom svijetu nestaju, jer zna: „Ja sam sluga Boga. Bog će me zaštititi. Zašto bih zbog bilo čega brinuo?" Kao dijete koje zna da se majka i otac brinu o njemu. Ono je slobodno. Ako priñe vatri da bi je dodirnulo, majka će se pobrinuti za njega: „Drago moje dijete, ne diraj to." Ona uvijek pazi na njega. Zašto ne biste položili vjeru u Boga? Ustvari, vi ste pod zaštitom Boga. Ljudi idu u crkvu i kažu: „Bože, daj nam kruh svagdanji." Ustvari, kad nam ga ne bi dao, ne bismo mogli živjeti. To je činjenica. Vede kažu da jedna Vrhovna Osoba opskrbljuje sva živa bića svime što im je potrebno. Bog svakome daje hranu. Mi ljudska bića imamo ekonomski problem, ali kakvi ekonomski problemi postoje u drugim društvima? Nema ih u društvu ptica niti u društvu zvijeri. Postoji 8.400.000 vrsta života. Meñu njima, ljudsko je društvo vrlo malo. Ljudi su stvorili probleme – što jesti, gdje spavati, kako se razmnožavati i kako se braniti. Za nas su to problemi, ali većina stvorenja – vodene životinje, ribe, biljke, kukci, ptice, zvijeri i milijuni drugih živih bića – nemaju takav problem. I oni su živa bića. Nemojte misliti da se razlikuju od nas. Nije istina da smo mi, ljudska bića, jedina živa stvorenja, a da su svi drugi mrtvi. Ne. Tko im osigurava hranu i sklonište? Bog. Biljke i životinje ne idu u ured. Ne idu na sveučilište kako bi stekli tehnološku naobrazbu i tako zaradili novac. Kako, 292

onda, jedu? Bog im daje hranu. Slon jede stotine kilograma hrane. Tko mu daje hranu? Da li se vi brinete za slona? Postoje milijuni slonova. Tko ih opskrbljuje? Bolje je priznavati da Bog opskrbljuje živa bića, nego misliti: „Bog je mrtav. Zašto bismo išli u crkvu i molili Boga za kruh?" U Bhagavad-giti je rečeno: „Četiri vrste ljudi prilaze Krišni: nesretni, oni kojima je potreban novac, mudri i radoznali." Onaj tko je mudar, onaj tko je radoznao, onaj kome je potreban novac i onaj tko je nesretan – te četiri vrste ljudi prilaze Bogu. „Dragi moj Bože, veoma sam gladan. Daj mi kruh svagdanji." To je lijepo. Osobe koje na taj način prilaze Bogu nazivaju se sukrtinah. Sukrti znači „pobožan". Takvi su ljudi pobožni. Premda mole za novac i hranu, smatraju se pobožnim jer prilaze Bogu. Potpuna suprotnost njima su duskrtinah, bezbožni. Krti znači „veoma zaslužan", ali riječ duskrti ukazuje da svoju energiju zloupotrebljavaju za stvaranje kaosa. Poput čovjeka koji je izumio atomsko oružje. Ima mozak, ali ga je zloupotrijebio. Stvorio je nešto zastrašujuće. Stvorite nešto što će omogućiti čovjeku da vječno živi. Kakva je korist od stvaranja nečeg što će uzrokovati trenutnu smrt milijuna ljudi. Umrijet će danas, sutra ili za sto godina. Što su, onda, znanstvenici učinili? Stvorite nešto da čovjek ne mora odmah umrijeti, da nema više bolesti i starosti. Onda ćete nešto učiniti, ali duskrtine nikad ne prilaze Bogu. Nikad ne pokušavaju shvatiti Boga. Stoga je njihova energija pogrešno usmjerena. Grubi materijalisti, koji zanemaruju svoj odnos s Bogom, opisani su u Bhagavad-giti kao mudhe. Mudha znači „magarac". Osobe koje teško rade kako bi zaradile novac usporeñuju se s magarcem. Svakog dana jedu četiri ćapatija (pogačice od neprosijana brašna), ali nepotrebno rade kako bi zaradili tisuće dolara. Drugi su opisani kao naradhame. Naradhama znači „najniži od ljudi". Ljudski je oblik života namijenjen spoznaji Boga. Težnja za spoznajom Boga čovjekovo je pravo. Samo osoba koja shvaća Brahman ili Boga je brahmana. To je dužnost ljudskog bića. U svakom ljudskom društvu postoji neki sustav zvan „religija", kojim 293

čovjek može pokušati shvatiti Boga. Nije važno radi li se o kršćanskoj, muslimanskoj ili hinduskoj religiji. To nije važno. Važno je shvatiti Boga i naš odnos s Njim. To je sve. To je dužnost ljudskih bića i ako je ljudsko društvo zanemaruje, onda nije bolje od životinjskog društva. Životinje ne mogu shvatiti Boga i svoj odnos s Njim. Zanima ih samo jedenje, spavanje, razmnožavanje i branjenje. Ako se brinemo samo za te stvari, što smo onda? Životinje. Stoga Bhagavad-gita izjavljuje da su oni koji zanemaruju ovu priliku „najniži od ljudi". Dobili su ljudski oblik života nakon evolucije kroz 8.400.000 oblika života, ali ga nisu iskoristili za spoznaju Boga, već za životinjske sklonosti. Zato su naradhame, najniži od ljudi. Neki su ljudi veoma ponosni na svoje znanje, ali kakvo je to znanje? „Bog ne postoji. Ja sam Bog." Njihovo pravo znanje odnijela je maya. Ako su Bog, kako su onda postali pas? Postoji toliko mnogo argumenata koji govore protiv njih, ali oni prkose Bogu. Ateizam. Lišeni su pravog znanja, jer su prihvatili ateizam. Pravo znanje jest znanje o Bogu i našem odnosu s Njim. Ako to ne znamo, smatra se da je naše znanje odnijela maya. Tako, ako pokušamo shvatiti naš odnos s Bogom, postoje razni načini. Postoje knjige i znanje. Zašto ih ne bismo iskoristili? Svatko bi trebao iskoristiti to znanje. Pokušajte shvatiti da je u Bhagavad-giti i drugim vedskim spisima, svuda, rečeno da je Bog velik, a mi mali, iako smo iste prirode kao Bog. Ocean i kapljica vode iste su prirode, ali se količina soli u kapljici vode i u oceanu razlikuju. Kvalitativno su jednaki, ali kvantitativno su različiti. Slično tome, Bog je svemoćan, a mi posjedujemo odreñenu moć. Bog stvara sve, a mi možemo stvoriti mali avion, nalik malim avionima s kojima se djeca igraju. Ali Bog može stvoriti milijune planeta koje lebde u zraku. To je odlika Boga. Vi ne možete stvoriti planet. Čak i da možete, kakva je korist od toga? Postoje milijuni planeta koje je stvorio Bog. Ali vi imate stvaralačku moć. Bog ima moć i vi je imate, ali Njegova je moć tako velika da se vaša moć ne može s njom usporediti. Ako kažete: „Ja sam Bog", to je ludost. Možete tvrditi da ste Bog, ali kakva ste neobična djela učinili da možete to tvrditi? 294

To je neznanje. Znanje osobe koja misli da je Bog odnijela je maya. Bog je veliki, a mi mali. To je naš odnos s Njim. U Bhagavad-giti Krišna jasno kaže: „Sva su živa bića Moji sastavni djelići. Kvalitativno su istovjetni sa Mnom, ali kvantitativno se razlikuju od Mene." Istodobno, mi smo istovjetni s Bogom i različiti od Njega. To je naš odnos. Istovjetni smo, jer posjedujemo iste odlike kao Bog, ali ako pomno analiziramo sebe, vidjet ćemo da, iako imamo neke dobre odlike, Bog ih sve posjeduje u većoj mjeri. Ne možemo posjedovati ništa što ne postoji u Bogu. To nije moguće. Zato je u Vedanta-sutri rečeno da sve što imamo postoji u Bogu. Emanira iz Boga. Budući da smo sićušni, vječni smo sluge Boga. To je naš odnos. I u materijalnom svijetu, u svakodnevnom životu, vidimo da jedan čovjek služi drugog, jer je drugi nadmoćniji i može mu dati dobru plaću. Stoga prirodno možemo zaključiti: ako smo mali, naša je dužnost da služimo Boga. Nemamo druge dužnosti. Svi smo mi različiti djelići izvornog bića. Vijak u stroju je vrijedan, jer je povezan s cijelim strojem. Ako se izvadi iz stroja ili ako je neispravan, nema vrijednost. Moj prst vrijedi milijune dolara sve dok je povezan s tijelom i služi ga. Kad bi se odsjekao od tijela, što bi vrijedio? Ništa. Slično tome, mi smo vrlo male čestice Boga. Stoga smo dužni povezati svoje energije s Njim i surañivati s Njim. To je naš odnos. Inače smo bezvrijedni, odsječeni. Kad prst postane bezvrijedan, liječnik kaže: .Amputirajte ovaj prst. Inače, tijelo će se zatrovati." Slično tome, kad postanemo bezbožni, bivamo odsječeni od našeg odnosa s Bogom i patimo u materijalnom svijetu. Ako se pokušamo ponovno povezati sa Svevišnjim Gospodinom, oživjet ćemo naš odnos s Njim.

Najviša ljubav Ljubav... Pjevači o njoj pjevaju, pjesnici joj kliču, pisci o njoj priče ispredaju. Film i televizija prožeti su njome, ali je li ona stvarna? U ovom lucidnom eseju, Šrila Prabhupada pokazuje 295

da se ljubav koju doživljavamo u materijalnom svijetu temelji na iluziji i da je, kao i sve drugo, prolazna: A ipak, postoji „viša ljubav" – koju nikada ne zamišljaju svjetovni romantičari. Ako se nježna puzavica predanog služenja pažljivo štiti, postupno će roditi plod čiste ljubavi prema Bogu. Čista je ljubav prema Bogu ljubav bez primjesa želje za materijalnim dobrobitima, pukim filozofskim razumijevanjem ili plodonosnim rezultatima. Ona se temelji na saznanju: „Bog je velik, a ja sam Njegov sastavni djelić. Zato je Bog najviši predmet moje ljubavi." Ta je svjesnost najviše savršenstvo života i krajnji cilj svih procesa samospoznaje. Kada doñemo do te točke spoznavši da je Bog naše jedino voljeno biće, da je Krišna jedini predmet naše ljubavi, naš je život savršen. Kušajući taj transcendentalni odnos s Krišnom, osjećamo pravu sreću. Puzavica predanosti tada će biti tako dobro zaštićena da ćemo, hvatajući se za nju, moći dostići vrhovno odredište. Ako se netko uporno penje na drvo, na kraju će doći do samog vrha. Slično tome, ako dostignemo ljubav prema Bogu hvatajući se za puzavicu predanosti, bez sumnje ćemo dostići Krišnino transcendentalno prebivalište i osobno se družiti s Njim, kao što se ovdje družimo, licem u lice. Bog nije plod mašte ili nestvaran lik. Stvaran je kao i mi. (Ustvari, mi se nalazimo pod utjecajem iluzije. Živimo kao da je tijelo naše pravo jastvo, iako tijelo nije stvarnost, već samo privremeno očitovanje). Usuñujemo se misliti da Bog ne postoji ili da nema oblik. Ta umna spekulacija posljedica je siromašnog znanja. Gospodin Krišna i Njegovo prebivalište postoje i mi možemo tamo otići, prići Mu i družiti se s Njim. To je činjenica. Duhovni je život vječno postojanje, puno znanja i blaženstva u društvu Svevišnjega Gospodina. Takvo vječno druženje znači igrati se s Krišnom, plesati s Krišnom i voljeti Ga. Ili Krišna može postati vaše dijete – što god želite. Postoji pet glavnih odnosa s Krišnom. Možete se ophoditi prema Krišni kao pasivan bhakta, kao sluga, kao prijatelj, 296

kao roditelj i kao ljubavnik. U Krišninom prebivalištu, i krave su osloboñene duše. Nazivaju se surabhi krave. Ima mnogo poznatih slika koje nam pokazuju kako Krišna voli krave, kako ih grli i ljubi. Taj pasivni odnos s Krišnom naziva se šanta. Takvi bhakte osjećaju savršenu sreću kad Krišna doñe i jednostavno ih dodirne. Drugi su bhakte skloni služenju. Oni misle: „Krišna želi sjesti. Priredit ću mjesto za Njega. Krišna želi jesti. Donijet ću Mu ukusnu hranu." Oni se brinu za to. Neki se bhakte igraju s Krišnom kao prijatelji na istom nivou. Ne znaju da je Krišna Bog. Krišna je za njih voljeni prijatelj i ne mogu Ga zaboraviti ni na trenutak. Čitav dan i noć misle na Krišnu. Noću, dok spavaju, misle: „Ujutro ću se igrati s Krišnom." Ujutro odlaze Krišni i čekaju da Ga majka ukrasi prije nego što se ode igrati s prijateljima na pašnjak. Na Krišnaloki (Krišninom prebivalištu) ne postoje druge aktivnosti. Nema industrije, jurnjave u ured ili drugih sličnih ludosti. Ima dovoljno mlijeka i maslaca i svi obilno jedu. Krišna jako voli Svoje prijatelje i katkada uživa krasti maslac za njih. Možemo tako živjeti i to je savršenstvo postojanja. Trebamo žudjeti za tim savršenstvom života. Svjesnost Krišne je proces kojim se ono može dostići. No sve dok posjedujemo i najmanju vezanost za materijalni svijet, moramo ostati u njemu. Krišna je veoma strog. Nikome ne dopušta da uñe u Njegovo društvo ako ima i najmanju primjesu materijalnog shvaćanja života. Bhakti mora biti osloboñena materijalne zagañenosti. Nemojte misliti: „Ja sam veoma učen. Umnom spekulacijom spoznat ću Apsolutnu lstinu." To je besmislica; možete nastaviti spekulirati, ali nikada nećete pronaći izvor svih izvora. U Brahma-samhiti je rečeno: „Osoba može spekulirati o Apsolutnoj Istini milijunima godina, ali je ipak neće otkriti." Možemo nastaviti trunuti u materijalnom svijetu i spekulirati, ali to nije pravi proces. Pravi je proces bhakti-yoga. Gospodin Caitanya kaže da je predano služenje Krišne najviši, savršeni nivo života. U usporedbi s njim, druge stvari za kojima ljudi žude u materijalnom svijetu mjehurići su pjene u oceanu. Ljudi obično žele nagrade i zato postaju 297

religiozni. Kažu „ja sam hindus", „ja sam kršćanin", „ja sam židov", „ja sam musliman", „ja sam ovo, ja sam ono i zato ne mogu promijeniti svoju religiju. Ne mogu prihvatiti Krišnu." To se naziva religioznost, dharma. S takvim materijalističkim, sektaškim shvaćanjem religije trunut će u materijalnom svijetu držeći se obreda i vjere. Misle da će slijeñenjem svojih religioznih načela steći materijalno blagostanje. Naravno, ako slijede bilo koju religiju, steći će pogodnosti za materijalni život. Zašto ljudi žele materijalno blagostanje? Da bi udovoljavali osjetilima. Misle: „Imat ću lijepu ženu. Imat ću dobru djecu. Imat ću visoki položaj. Postat ću predsjednik. Postat ću predsjednik vlade." To je osjetilno uživanje. Kad netko razočaran shvati da ga bogatstvo i predsjednički položaj ne mogu usrećiti, kad iscijedi sav užitak iz seksa i postane potpuno frustriran, možda će uzeti LSD i pokušati se stopiti s prazninom. Ali ta ludost ne može donijeti sreću. Mora prići Krišni; to je sreća. Inače, završit će u košmaru LSD-ja, tumarajući predjelima neosobnog shvaćanja praznine. Ljudi su frustrirani. Bez pravog duhovnog života moraju biti frustrirani, jer je čovjek po prirodi duhovan. Kako itko može biti sretan bez Krišne? Pretpostavimo da nas bace u ocean. Kako tamo možemo biti sretni? To nije za nas. Možemo biti dobar plivač, ali koliko dugo možemo plivati? Na kraju ćemo se umoriti i utopiti. Slično tome, mi smo po prirodi duhovni. Kako možemo biti sretni u materijalnom svijetu? To nije moguće, ali ljudi pokušavaju ostati ovdje prilagoñavajući se na razne načine kako bi preživjeli. To prilagoñavanje nije sreća. Ako netko doista želi sreću, mora razviti ljubav prema Bogu. To je proces. Ako ne može voljeti Krišnu, ako ne može prestati voljeti pse, mačke, zemlju, narod i društvo i umjesto toga pokloniti svoju ljubav Krišni, nema govora o sreći. S tim u vezi, Rupa Gosvami naveo je lijepi primjer: ima mnogo droga koje ispunjavaju čovjeka raznim halucinacijama i idejama, ali sve dok ne okusi najvišu drogu ljubavi prema Bogu, Krišnapremu, bit će opčinjen meditacijom, neosobnim monizmom i raznim drugim ludorijama. 298

Prema riječima Caitanye Mahaprabhua, da bismo dostigli čistu ljubav prema Krišni, moramo predano služiti i njegovati svjesnost Krišne. Moramo se posvetiti isključivo služenju Krišne. Najviši stadij savršenstva čiste predanosti jest osloboñenje od svih materijalnih želja, umne spekulacije i plodonosnih djelatnosti. Osnovno je načelo čiste predanosti odbacivanje svih želja osim želje za dostizanjem potpune svjesnosti Krišne. Ne možemo zadržati nijednu drugu želju. Čak i ako znamo da su svi drugi oblici Boga takoñer Krišna, ne trebamo obožavati nijedan drugi oblik, već trebamo usredotočiti pažnju na Krišnin oblik. Krišna ima mnogo oblika, ali moramo obožavati Krišnu u Njegovom obliku s flautom, kao Božanstvo Radha-Krišna. Trebamo jednostavno usredotočiti pažnju na taj oblik i sve će umne spekulacije i plodonosne djelatnosti nestati. Svjesnost Krišne moramo njegovati s povoljnim stavom, a to znači da trebamo obavljati službu koja pruža Krišni zadovoljstvo. Svjesnost Krišne ne dostiže se izmišljanjem vlastitog načina. Mogu misliti da postupam svjesno Krišne, ali tko je odobrio moje postupke? Na primjer, u Bhagavad-giti, Arjuna je oklijevao da se bori zbog odreñenih moralnih razloga, ali on je promatrao situaciju s nivoa plodonosnih aktivnosti na kojem osoba mora uživati ili ispaštati posljedice. Mislio je da će, ako ubije članove svoje obitelji, ispaštati velike posljedice. Meñutim, Krišna nije odobrio taj zaključak. Zakon akcije i reakcije u materijalnom svijetu naziva se karma, ali predano služenje nadilazi nivo karme. Čista ljubav mora biti osloboñena svih primjesa plodonosnih aktivnosti umne spekulacije i materijalnih želja. Čisto predano služenje trebamo s naklonošću posvetiti Krišni. „S naklonošću" znači u skladu s Njegovim željama. Krišna je želio bitku na Kurukšetri; sve je On uredio. Arñuni je rekao: „Razmišljaš na vlastiti način, ali čak i ako se ne budeš borio, budi siguran da se nijedan od ovih vojnika neće vratiti kući, jer sam Ja tako uredio. Svi će ovdje poginuti. To je već ureñeno." Nitko ne može promijeniti Božju želju. Krišna posjeduje dvije odlike: može zaštititi i može ubiti. Ako želi nekoga ubiti, nema te sile na svijetu koja ga može 299

zaštititi, a ako želi zaštititi, nema te sile na svijetu koja ga može ubiti. Krišnina je želja vrhovna. Zato moramo svoje želje uskladiti s Krišninim. Nitko ne može zanemariti Krišnine želje, jer je On Svevišnji Gospodin. Zato je naša dužnost da uskladimo svoje postupke s Krišninom željom. Ne bismo trebali djelovati na vlastitu ruku i zatim izjaviti: „To činim u svjesnosti Krišne." Moramo pažljivo utvrditi da li to Krišna želi. Takvo ovlašteno znanje prenosi Krišnin predstavnik. U našim molitvama kojima slavimo duhovnog učitelja svaki dan pjevamo: „Ako je duhovni učitelj zadovoljan, i Bog će biti zadovoljan. Onaj tko nije zadovoljio duhovnog učitelja ne može zadovoljiti Boga. Stoga naredbu duhovnog učitelja trebamo što bolje izvršiti. To će nam omogućiti da napredujemo. To je suština povoljnog njegovanja svjesnosti Kišne. U Ameriku sam došao u starosti i pokušavam poučavati svjesnost Kišne jer mi je to naredio moj duhovni učitelj. To je moja dužnost. Ne znam hoću li biti uspješan ili ne. Nije važno; moja je dužnost izvršena ako vam mogu prenijeti sve što sam čuo od svog duhovnog učitelja. To se naziva povoljnim djelovanjem u svjesnosti Krišne. Oni koji su ozbiljni trebaju od Krišninog predstavnika prihvatiti Krišninu naredbu kao svoj život i dušu. Osoba koja slijedi taj princip sigurno će napredovati. Caitanya Mahaprabhu govorio je na taj način, a moj je duhovni učitelj običavao reći: „Duhovni je učitelj prozirni medij." Na primjer, kroz ove prozirne naočale mogu veoma lijepo vidjeti slova ove knjige. Bez njih ne mogu vidjeti, jer su moje oči nesavršene. Slično tome, sva su naša osjetila nesavršena. Ne možemo vidjeti Boga ovim očima niti čuti Hare Krišna mantru ovim ušima. Ništa ne možemo učiniti bez prozirnog medija, duhovnog učitelja. Kao što bolesno oko ne može vidjeti bez prozirnog medija, naočala, mi ne možemo prići Svevišnjem Gospodinu bez prozirnog medija, duhovnog učitelja. „Proziran" znači da medij mora biti osloboñen zagañenosti. Ako je proziran, možemo vidjeti kroz njega. U čistoj ljubavi prema Bogu moramo zaokupiti sva svoja osjetila – sarvendriya. To znači da i seks trebamo povezati 300

sa svjesnošću Krišne. Predodžba o Bogu kao ocu ili majci ne dopušta korištenje seksa za služenje Gospodina, jer ne postoji seksualni odnos izmeñu djeteta i oca ili majke. Ali predodžba o Bogu kao ljubavniku obuhvaća i seks. Caitanya Mahaprabhu dao je najsavršenije znanje o našem odnosu sa Svevišnjim Gospodinom. U drugim religioznim shvaćanjima, Bog se obično smatra ocem ili majkom. Mnogi obožavatelji u Indiji smatraju božicu Kali reprezentacijom Boga. Naravno, to se ne odobrava, ali vjerovanje postoji, kao što se u kršćanskoj religiji Bog smatra ocem. Ali Caitanya Mahaprabhu nas obavještava da možemo imati čak i seksualni odnos s Gospodinom. To je jedinstveni doprinos Caitanye Mahaprabhua. U materijalnom svijetu seks se smatra najvišom aktivnošću, najvećim zadovoljstvom, iako postoji samo u iskrivljenom obliku. Meñutim, nitko nije pomislio da u duhovnom svijetu može postojati seksualni odnos. Nigdje u svijetu ne postoji primjer takve teologije. Caitanya Mahaprabhu je po prvi put iznio podatak da Svevišnju Božansku Osobu možemo prihvatiti kao muža ili ljubavnika. To je moguće u obožavanju Radhe i Krišne, ali nitko, pogotovo ne impersonalisti, ne može shvatiti RadhaKrišnu. Impersonalisti nemaju pojma; ne mogu čak ni zamisliti da Bog ima oblik. Ali Caitanya Mahaprabhu kaže da Bog ima ne samo oblik, već i seksualni život. To je najviši doprinos Caitanye Mahaprabhua. Svevišnjega Gospodina možemo služiti u različitim odnosima, ali u materijalnom svijetu ti su odnosi prisutni samo kao iskrivljeni odrazi. Kako postupamo u materijalnom svijetu? Kakve su naše predodžbe o društvu, prijateljstvu i ljubavi? Sve se temelje na materijalnom shvaćanju života. U našem društvu, netko je otac ili majka, muž ili žena, ljubavnik ili ljubavnica. Tu su i druge rase (odnosi), kao što je neprijateljstvo. Postoji dvanaest različitih odnosa, od kojih su pet glavni. Ostalih su sedam posredni odnosi, kao što je, na primjer, neprijateljski odnos. Obično izmeñu neprijatelja postoji odnos, čak i izmeñu ubojice i žrtve. Što se tiče našeg odnosa s Krišnom, čak i ako netko uspostavi neprijateljski odnos s Njim, postiže uspjeh u životu. Kad zaokupimo svoja 301

osjetila Krišnom, možemo uspostaviti jedan od dvanaest različitih odnosa, od kojih su pet neposredni, a sedam posredni. Kad se Krišna pojavio u Kamsinoj areni, u njoj se nalazilo mnogo velikih hrvača spremnih da Ga ubiju. Ustvari, pozvali su Ga tamo kako bi Ga ubili. Kamsa je mislio: „Dječaci će uskoro doći. Šesnaest ih godina pokušavam ubiti, ali tog dječaka Krišnu nismo mogli ubiti. Sad sam Ga pozvao u goste i kada doñe, borit će se s hrvačima koji će Ga ubiti." Demoni i ateisti uvijek smišljaju kako da ubiju Krišnu, ili Boga. Zato iznose teoriju da je Bog mrtav. Misle da mogu, ako je Bog mrtav, raditi sve što žele. Ali što se tiče njihovih aktivnosti, Bog može biti mrtav ili živ, ali Božji posrednik, materijalna energija, tako je snažna da nitko ne može slobodno činiti grešna djela. Čim pogriješi, biva kažnjen. Za to nije potrebna Božja prisutnost. Bog može biti mrtav ili živ, ali materijalna je energija dovoljno snažna da može kazniti svakoga tko krši materijalne zakone, čak i u najmanjoj mjeri. Bog je postavio te zakone, ali budalasti ljudi to ne shvaćaju. Meñutim, Gospodin Caitanya govori o povoljnom korištenju svih osjetila za služenje Krišne s čistom predanošću. Trebamo zaokupiti svoja osjetila povoljnim djelatnostima i učiniti sve što Krišna želi. Čak i ako netko zaokuplja svoja osjetla aktivnostima protivnim Krišninoj volji, ali pri tom misli na Krišnu, stječe dobrobit. Na primjer, vještica Putana željela je ubiti Krišnu. Kao što pobožne osobe služe Boga, demoni i ateisti uvijek su spremni ubiti Boga. Putana je mislila: „Ubit ću Krišnu. On je samo dijete." To je još jedna greška demona. Smatraju Krišnu, ili Boga, običnim djetetom ili čovjekom. Putana je mislila: „Premazat ću grudi otrovom i kada dijete počne sisati mlijeko, umrijet će." Na temelju toga možemo vidjeti da je prišla Krišni kao njegov neprijatelj, ali On ju je prihvatio kao prijatelja jer je tako milostiv. Nije prihvatio demonsku stranu njezinog mentaliteta, već nju samu. Svako je živo biće uvjetovano, ali Krišna nije. Liječnik ili psihijatar liječi luñake. ali sam ne postaje lud. Ponekad se bolesnik ljuti na njega ili ga naziva 302

pogrdnim imenima, ali liječnik je razborit i nastavlja ga liječiti. Slično tome, ako netko smatra Krišnu svojim neprijateljem, Krišna ne postaje njegov neprijatelj. Putana je došla otrovati Krišnu, ali On je to prihvatio na drugačiji način. Mislio je: „Sisao sam njezino mlijeko. Zato je postala Moja majka." Krišna se ophodio prema njoj kao prema majci i zbog toga je bila osloboñena dostigavši isti položaj kao Krišnina prava majka, Yašoda. Možemo zaključiti da je uspostavljanje povoljnog odnosa s Krišnom najviše savršenstvo, ali čak i ako se netko neprijateljski ophodi prema Njemu, Krišna je tako milostiv da mu daje osloboñenje. Svi neprijatelji koje je Krišna ubio odmah su bili osloboñeni. Dvije vrste ljudi mogu se stopiti s bezličnim brahmajyotijem: oni koji namjerno teže tome i Krišnini neprijatelji koje Krišna ubije. Bhakta stoga zaključuje: „Zašto bih prihvatio stanje koje se nudi čak i Božjim neprijateljima?" Caitanya Mahaprabhu preporučuje čisto predano služenje. Ne bismo trebali željeti ispuniti vlastite materijalne želje, niti pokušati shvatiti Krišnu eksperimentalnom filozofijom ili vršiti plodonosne aktivnosti kako bismo dobili materijalne dobrobiti od Krišne. Trebamo željeti jedino da Ga služimo, u skladu s Njegovim željama. Ako Krišna nešto želi, trebamo to učiniti. Pretpostavimo da zamolim svog učenika: „Dragi moj učeniče, molim te, daj mi čašu vode.“ Njegova je dužnost da mi dade čašu vode. Ako misli: „Prabhupada želi čašu vode, ali zašto mu ne bih dao nešto bolje? Zašto ne čašu vrućeg mlijeka?", to nije služenje. Po njegovom mišljenju, vruće je mlijeko vrlo ukusno i bolje od vode, ali ja sam tražio vodu i zato mi treba dati vodu, a ne mlijeko. To je povoljno služenje. Moramo shvatiti što Krišna želi. Kad postoji takav prisan odnos, možemo povoljno služiti Krišnu. Sve dok takav odnos nije uspostavljen, moramo saznati od prozirnog medija, duhovnog učitelja, što Krišna želi. Vaišnava nikada ne misli da ima izravan odnos s Krišnom. Gospodin Caitanya kaže: „Ja sam sluga sluge sluginog sluge, i tako stotinu puta, koji je Krišnin sluga." Moramo pristati da 303

postanemo slugin sluga. To je proces učeničkog naslijeña i ako netko želi pravu, transcendentalnu ljubav prema Bogu, mora prihvatiti taj proces. Ljudi ga ne prihvaćaju i zato ne razvijaju pravu ljubav prema Bogu. Govore o Bogu, ali zapravo ne vole Boga. Ne njeguju čisto predano služenje i zato vole pse. Možemo reći „ljubav prema Bogu", ali ako ne usvojimo to načelo, morat ćemo voljeti psa, ne Boga. To je pogreška. Caitanya Mahaprabhu kaže da onaj tko doista želi ljubav prema Bogu mora slijediti proces čistog predanog služenja. Caitanya Mahaprabhu ne govori vlastite umne spekulacije. Njegove izjave potvrñuju vedski spisi kao što su Naradapancaratra i Šrimad-Bhagavatam. Te dvije knjige i Bhagavad-gita autentični su spisi namijenjeni bhaktama. Caitanya Mahaprabhu navodi stih iz Narada-pancaratre: hrsikena hrsikesa-sevanam bhaktir ucyate. To je definicija čistog predanog služenja. Hrsikena hrsikesa-sevanam. Hrsikena znači „svojim osjetilima". Moramo zaokupiti svoja osjetila, ne samo um. Ako netko kaže: „Uvijek mislim na Krišnu", to nije čisto predano služenje. Meditacija je razmišljanje, ali nitko ne misli na Krišnu; misle na prazninu ili nešto neosobno. Ako misle na Krišnu, Narayanu ili Višnua, kao što propisuju vedski spisi, to je prava yoga. Yoga meditacija znači usredotočiti um na Nad-dušu. Nad-duša je reprezentacija Krišne u obliku četverorukog Narayane. Čak i Patanjali, autoritet za yogu, propisuje meditaciju na Višnua. Ali kao što ljudi izmišljaju lažne religijske procese, današnji takozvani yogiji izmišljaju vlastiti način razmišljanja o praznini. Ali Narada-pancaratra izjavljuje hrsikena hrsikesasevanam: moramo zaokupiti ne samo um već i osjetila. Zaokupiti osjetila služenjem gospodara osjetila. Ove tri sanskrtske riječi veoma su značajne. Hrsikesa znači „gospodar osjetila“. Bhakti-yoga znači osjetilima služiti gospodara osjetila. Gospodar osjetila je Krišna. Trebamo uvijek imati na umu da smo osjetila dobili jer smo željeli uživati u materijalnom svijetu. Gospodin nam je dao odreñena osjetila za uživanje. Svinja ima odreñenu vrstu 304

tijela i osjetila, jer je željela uživati u izmetu. Slično tome, čovjek ima odreñenu vrstu tijela i osjetila, jer je želio uživati u nečemu drugom. Mi imamo uvjetovana osjetila s kojima uživamo u materijalnom svijetu i njih moramo pročistiti. Naša su osjetila izvorna, ali sada su prekrivena materijalnim željama. Moramo se izliječiti i osloboditi takvih želja. Kad naša osjetila nisu više sklona materijalnom uživanju, to se stanje naziva čista predanost. Iz ovog stiha Narada-pancaratre možemo shvatiti da duhovna duša ima izvorna osjetila. Bez obzira na veličinu tijela u koje je ušla, duhovna duša nije bezlična; ima osjestila. Katkada možemo na knjizi vidjeti bubu. Tako je mala, manja od vrška pribadače, a ipak se kreće; ima svoja osjetila. Mala se bakterija takoñer kreće i ima osjetila. Sva živa bića izvorno imaju osjetila. Ona se nisu razvila pod odreñenim materijalnim uvjetima. Prema ateističkoj teoriji, osjetila smo razvili u odreñenim materijalnim uvjetima; u duhovnom stanju, nemamo ni osjetila ni oblik. Meñutim, sudeći po logici i razumu, to ne može biti istina. Sićušna čestica duhovne sile, čak i ako je manja od atoma, ima osjetila. Ta se osjetila očituju na iskrivljeni način, jer su prekrivena materijalnim elementima. Moramo pročistiti osjetila i tada ih možemo upotrijebiti za zadovoljavanje gospodara osjetila. Krišna je gospodar i vlasnik osjetila. Mi smo Njegovi sastavni djelići i stoga su naša osjetila posuñena od Njega; ona su iznajmljena. Najbolje je upotrijebiti svoja osjetila za Njegovo osjetilno zadovoljstvo, ne za naše. To je proces čiste svjesnosti Krišne. Pozivajući se na Šrimad-Bhagavatam, Gospodin Caitanya navodi primjer čiste predanosti. U Bhagavatamu je rečeno da se Krišna nalazi u srcu svih živih bića. Kao što rijeke prirodno teku prema moru, čim netko čuje Gospodinove slave, njegova duša prirodno osjeća privlačnost prema Svevišnjem Gospodinu. To je početak čistog predanog služenja. Čim je prisutna zvučna vibracija Hare Krišna mantre, manifestiraju se Krišnino ime, Krišnine slave, Krišnino prebivalište, Krišnini pratioci, Krišnina parafernalija – sve – jer je On prisutan. To je početak svjesnosti Krišne. 305

Sjetiti se iz konteksta znači sjetiti se svih podataka pri spomenu ključne riječi. Slično tome, kad naš um, slušajući slavljenje Krišninih odlika, osjeti privlačnost prema Krišni i svemu što Ga okružuje, to je početak čiste svjesnosti Krišne. Nema više gatija, lutanja uma. Tako je bilo s gopijama. Čim su čule zvuk Krišnine flaute, napustile su sve. Neke su ležale, neke obavljale kućanske poslove, neke brinule o djeci, ali čim su začule Krišninu flautu, sve su zaboravile i potrčale prema Njemu. Njihovi su muževi i očevi rekli: „Zašto idete i ostavljate svoju dužnost?" Ali one nisu marile – jednostavno su otišle. Ne postoji zapreka ili kamen spoticanja za takvo stapanje uma s Krišnom. To je početak čiste predanosti. Purušottama znači Krišna. Riječ puruša znači „uživatelj". Uvjetovana su živa bića lažni uživatelji, imitatori. U materijalnom svijetu sva živa bića djeluju kao puruše. Točnije je značenje riječi puruša „muškarac". Muškarac se smatra uživateljom, a žena uživanom. U materijalnom svijetu, bilo u muškom bilo u ženskom tijelu, svatko je sklon uživanju i zato se svatko naziva puruša. Ali, ustvari, jedini je puruša Svevišnji Gospodin. Mi smo Njegova energija, a On je vrhovni uživatelj. Mi nismo puruša. Energije se koriste za uživanje, a mi smo energije, oruñe Vrhovne Osobe. Purušottama je vrhovna transcendentalna osoba, Krišna. Simptom čiste svjesnosti Krišne jest služenje Svevišnje Božanske Osobe s predanošću bez zapreka ili kamenja spoticanja. U čistoj svjesnosti Krišne nema težnji ili motiva. Svaka druga transcendentalna djelatnost ili oblik obožavanja temelji se na nekom motivu: netko želi spasenje, netko materijalno blagostanje, netko želi otići na više planete, a netko na Krišnaloku. Ne bismo trebali imati takve težnje. Čisti bhakta ne teži za tim. Ne želi otići čak ni u Krišnino vrhovno prebivalište. Naravno, odlazi tamo, ali nema želju. Jednostavno se želi potpuno posvetiti služenju Krišne. Postoje različite vrste spasenja. Onaj tko dostigne osloboñenje zvano salokya živi na istom planetu kao Svevišnji Gospodin. Stanovnici planeta Vaikunthe žive na 306

istoj planeti kao Svevišnja Božanska Osoba. Zahvaljujući osloboñenju zvanom saršti osoba stječe gotovo isto obilje kao Narayana. Osloboñena duša može izgledati poput Narayane, s četiri ruke, s četiri simbola, s gotovo istim tjelesnim crtama, istim obiljem, istim nakitom, sa svime ostalim. Sarupya znači imati isti oblik ili tjelesne crte. Samipya znači biti uvijek u društvu Svevišnjega Gospodina, nikada daleko. Na primjer, kao što mi sjedimo zajedno, možemo se družiti sa Svevišnjim Gospodinom. Takvo se osloboñenje naziva samipya-mukti i predstavlja blisko druženje. Meñutim, čisti bhakte ne prihvaćaju te oblike osloboñenja. Samo žele služiti Krišnu. Ne zanima ih nijedna vrsta osloboñenja. Osobe svjesne Krišne dostižu društvo Svevišnjega Gospodina, ali ga ne žele; jedino žele transcendentalno služiti Gospodina s ljubavlju. Bhakta očituje najviše savršenstvo predanog služenja ili svjesnosti Krišne kad odbija prihvatiti bilo kakav blagoslov ili dobrobit od Svevišnjega Gospodina. Prahladi Maharadži bilo je ponuñeno sve što je želio. Trebao je samo zatražiti, ali on je rekao: „Gospodine moj, Tvoj sam vječni sluga. Moja je dužnost da Te služim. Kako mogu prihvatiti bilo kakvu dobrobit od toga? Onda ne bih bio Tvoj sluga, već trgovac." Odgovorio je na taj način i to je znak osobe čista srca. Krišna je tako ljubazan da ispunjava sve želje bhakte, čak i ako želi materijalne blagoslove. Ako bhakta u dnu srca ima neku želju, Gospodin je ispunjava. Tako je ljubazan, ali čisti bhakta odbija prihvatiti razne vrste osloboñenja, čak i ako ih ponudi Svevišnji Gospodin. To je uzvišena priroda bhaktiyoge. Ako u srcu imamo materijalne želje ili pobude i predano služimo kako bismo ispunili takve želje, nikada nećemo dobiti čistu ljubav prema Bogu. Ako mislimo: „Bavim se svjesnošću Krišne, predanim služenjem Krišne, jer želim takvo i takvo obilje", ta se želja može ispuniti, ali nikada nećemo osjetiti neokaljanu ljubav prema Krišni kakvu su gopije osjećale. Onaj tko ima motiv neće dostići stadij čiste ljubavi prema Bogu, iako izvršava svoje dužnosti u 307

predanom služenju. U stihu iz Bhakti-rasamrta-sindhua, Rupa Gosvami kaže: „Sve dok netko želi materijalnu dobrobit (bhukti) ili osloboñenje (mukti), mora prihvaćati te sablasne oblike." Sve dok je maya prisutna u srcu, kako možemo uživati u duhovnom blaženstvu čiste ljubavi prema Bogu? Drugim riječima, ako imamo materijalne želje ili čak i želju za osloboñenjem, ne možemo dostići čistu ljubav prema Bogu. Čista je predanost osloboñena svih želja – ona je služenje s ljubavlju radi samog služenja. Postoji lijep primjer u životu Rupe Gosvamija. Rupa Gosvami i njegov brat Sanatana Gosvami živjeli su odvojeno u Vrindavani, zaokupljeni bhajanom, predanim služenjem. Rupa je živio u šumi gdje nije mogao kuhati ukusna jela ili prositi ćapatije u selu. On je bio mlañi brat i mislio je: „Kad bih mogao nabaviti hranu, pripremio bih ukusna jela, ponudio ih Krišni i pozvao starijeg brata." Imao je tu želju. Sljedećeg trena, došla je lijepa dvanaestogodišnja djevojčica i dala mu obilje hrane – mlijeko, brašno, maslo itd. To je vedski običaj. Obiteljski ljudi ponekad poklanjaju hranu prosjacima i mudracima u odvojenom redu života. Rupa Gosvami bio je sretan što je Krišna poslao toliko mnogo namirnica s kojima je mogao pripremiti gozbu. To je i učinio i potom je pozvao svog starijeg brata. Kad je Sanatana Gosvami došao, bio je zapanjen: „Kako si ovo pribavio? Pripremio si tako lijepu gozbu u šumi. Kako je to moguće?" Rupa Gosvami objasnio je: „Jutros sam to poželio i Krišna mi je slučajno sve poslao. Došla je lijepa djevojka i to mi ponudila." Opisao je djevojku: „Vrlo lijepa djevojka." Sanatana je onda rekao: „Ta je lijepa djevojka Radharani. Prihvatio si službu od Radharani, Gospodinove vječne pratilje. To je velika greška." To je njihova filozofija. Nisu htjeli prihvatiti službu od Gospodina. Jednostavno su željeli služiti. Ali Krišna je tako mudar da i On želi služiti Svog bhaktu i traži priliku za to. To je duhovno nadmetanje. Čisti bhakta ne želi ništa od Krišne; samo Ga želi služiti. Krišna takoñer traži priliku da služi Svog bhaktu. Krišna uvijek želi 308

zadovoljiti Svog bhaktu, kao što bhakta želi zadovoljiti Njega. To je transcendentalni svijet. Na apsolutnom nivou, nema iskorištavanja. Svatko želi služiti, nitko ne želi biti služen. U transcendentalnom svijetu svi žele služiti. Vi želite služiti mene, ja želim služiti vas. To je tako divan stav. U materijalnom svijetu ja želim opljačkati vas i vi želite opljačkati mene. To je sve. Takav je materijalni svijet. Trebamo pokušati to shvatiti. U materijalnom svijetu, svi žele iskoristiti svog prijatelja, oca, majku, svakog, ali u transcendentalnom svijetu, svi žele služiti. Krišna je središte svačijeg služenja i svi Ga bhakte žele služiti, kao prijatelji, sluge, roditelji ili ljubavnice. Istovremeno, Krišna želi služiti njih. To je transcendentalan odnos; glavna je aktivnost služenje, premda nema potrebe za tim jer je svatko potpun. Nema gladi, nema potrebe za hranom, ali ipak svatko nudi ukusna jela. To je transcendentalni svijet. Ako ne dostignemo stadij služenja Krišne ili Njegovog bhakte, ne možemo uživati u transcendentalnom zadovoljstvu služenja. Ako imamo neki motiv, taj se osjećaj nikada neće probuditi. Trebamo služiti Svevišnjega Gospodina i Njegove bhakte bez motiva i želje za udovoljavanjem svojim osjetilima.

Savršenstvo samospoznaje U ovom zaključnom poglavlju, Šrila Prabhupada raspravlja o krajnjem cilju nauka o samospoznaji – potpunoj spoznaji Vrhovnog Bića, Krišne. Proces samospoznaje počinje razumijevanjem da jastvo nije materijalno – nije fizičko tijelo – već čista duhovna energija. Osoba potom spoznaje da je čisto, duhovno jastvo vječno dio Vrhovnog Jastva, Krišne. Na kraju uči kako da svoj život potpuno posveti tom vječnom, blaženom, transcendentalnom odnosu. Tko dostigne to stanje, dostiže vrhovno savršenstvo života. Kad je Krišna boravio na Zemlji, voljeli su Ga svi stanovnici Vrindavane. Doista, nisu znali ni za što drugo osim za 309

Krišnu. Nisu znali je li Krišna Bog ili ne, niti su mislili: „Voljet ću Krišnu ako je Bog." Nisu ih uznemiravale takve misli. Njihov je stav bio stav čiste ljubavi. Mislili su: „Krišna može ili ne mora biti Bog, nije važno. Volimo Krišnu, to je sve." To je nivo prave, neokaljane ljubavi. Kad netko misli: „Voljet ću Krišnu, ako je Bog", to nije nivo čiste, već uvjetovane ljubavi. Dok je bio na Zemlji, Krišna je očitovao čudesne moći, a vraja-vasiji, stanovnici Vrindavane, često su mislili: „Krišna je tako divno dijete. Možda je neki polubog." Tako su mislili, jer ljudi obično imaju dojam da su polubogovi svemoćni. U materijalnom svijetu, polubogovi su moćni, ali ljudi nisu svjesni da je Krišna viši od svih njih. Najviši polubog, Brahma, iznio je svoje mišljenje o tome u stihu isvarah paramah krsnah sac-cid-ananda-vigrahah: „Krišna ie vrhovni upravitelj, a tijelo Mu je puno znanja, blaženstva i vječnosti." Stanovnici Vrindavane nisu puno znali o moći koju Krišna posjeduje kao vrhovni upravitelj i gospodar svih polubogova. Valja istaći da njihova ljubav prema Njemu nije ovisila o takvim mislima. Kao što su stanovnici Vrindavane bezuvjetno voljeli Krišnu, Krišna je bezuvjetno volio njih. Vraja-jana-vallabha, girivara-dari. Kad su stanovnici Vrindavane prestali vršiti žrtvovanja za Indru, vodećeg poluboga raja, našli su se u vrlo opasnom položaju. lndra se razbjesnio i poslao silne oblake koji su sedam dana neprestano lili kišu na Vrindavanu. Čitav je kraj bio poplavljen a stanovnici su bili veoma uznemireni. lako je Krišna tada imao samo sedam godina, spasio je stanovnike Vrindavane podigavši brdo Govardhanu, držeći ga kao kišobran kako bi zaštitio selo. Krišna je tako poučio poluboga Indru da može spriječiti njegova uznemirenja samim pokretom Svog malog prsta. Vidjevši to, Indra je odao poštovanje Krišni. Tako je Krišna postao poznat kao Gopijana-vallabha, što znači da je Njegov jedini posao zaštita gopi-jana. Ovaj pokret svjesnosti Krišne želi poučiti ljude kako mogu postati gopi-jane, Krišnini čisti ljubavnici. Kada dostignemo taj stav čiste ljubavi prema Bogu, Gospodin će nas spasiti od svake opasnosti, čak i ako mora podići brdo ili planinu. Krišna nije morao vježbati neki 310

sustav yoge da bi podigao brdo Govardhanu. Kao Bog, On je svemoćan, čak i kao dijete. Igrao se kao dijete i ophodio se prema drugima kao dijete, ali kad je bilo potrebno, manifestirao se kao Svemogući Bog. To je priroda Krišne ili Boga: ne mora meditirati ili slijediti neki sustav yoge da bi postao Bog. On nije stvoreni Bog, već je Bog vječno. Premda je Bog, uživa u ljubavnim odnosima sa Svojim bhaktama i da bi zadovoljio Svoje bhakte, često prihvaća podreñene uloge. Krišna voli biti dijete bhakte i tako je postao voljeno dijete Yašode, Yašoda-nandana. Budući da je Bog i svatko Ga obožava, nitko Ga ne grdi. Meñutim, Krišna uživa u grdnji Svojih bhakta, oca i majke, i zato bhakte prihvaćaju takvu ulogu govoreći: „U redu, postat ću Tvoj otac i grdit ću Te." Slično tome, kad se Krišna želi boriti, jedan od Njegovih bhakta postaje demon Hiranyakašipu i bori se s Njim. Na taj način, sve su Krišnine aktivnosti povezane s Njegovim bhaktama. Ako želimo postati takvi Krišnini pratioci, moramo razviti svjesnost Krišne, svijest o Krišni. Yasoda-nandana vraja-jana-ranjana. Krišna jedino želi zadovoljiti vrajajane, a oni jedino Me zadovoljiti Krišnu. To je razmjena ljubavi. Yamuna-tira-vana-cari: Krišna, Svevišnja Božanska Osoba, luta obalama Yamune kako bi zadovoljio gopije, dječake pastire, ptice, pčele, krave i telad. To nisu obične ptice, pčele, krave, telad ili ljudi. Svi su došli do vrhunca samospoznaje i tako su nakon mnogo života dostigli položaj na kojem se mogu igrati s Krišnom. Ovaj pokret svjesnosti Krišne može svakome omogućiti da ode na Krišnaloku i postane Krišnin pratilac kao prijatelj, sluga, otac ili majka. Krišna pristaje prihvatiti bilo koji od ovih položaja u odnosu sa Svojim bhaktom. Kako to čini, opisano je u našoj knjizi Učenja Gospodina Caitanye. Da bismo spoznali svoj odnos s Krišnom, trebamo slijediti stope Gospodina Caitanye i Njegovih glavnih pratilaca, šestorice Gosvamija – Šri Rupe, Sanatane, Šri Jive, Gopale, Raghunathe dase i Raghunathe Bhatte. Oni su uvijek pjevali Hare Krišna mantru i plesali u zanosu. Naučavali su da osoba obuzeta Krišna-kirtanom, pjevanjem Krišninih svetih imena, uranja u 311

ocean ljubavi prema Krišni. Čim začuje zvuk Krišninog imena, uranja u ocean ljubavi. To je znak čiste predanosti. Tako bi za vrijeme kirtane šestorica Gosvamija odmah uronili u ocean ljubavi prema Bugu. Šestorica Gosvamija bili su dragi ne samo drugim bhaktama Gospodina Caitanye Mahaprabhua, već i abhaktama. Čisti bhakta nema neprijatelja, jer nije zavidan. Uvijek je otvoren prema svima i svakome, bez razlike, dopušta da pjeva Hare Krišna. Na materijalnom nivou, nivou dvostranosti, postoji razlika izmeñu visokog i niskog, muškarca i žene, ovog ili onog, ali na duhovnom nivou nema takvih razlika. Gledajući sve jednakim očima, čisti bhakta nikome ne zavidi. Zato zavrjeñuje obožavanje. Može se reći da je osoba vrijedna obožavanja ako nikome ne zavidi, jer je samo na duhovnom nivou moguće biti nezavidan. To je potvrñeno u Bhagavad-giti (5.18-19): vidya-vinaya-sampanne brahmane gavi hastini suni caiva svapake ca panditah sama-darsinah ihaiva tair jitah sargo yesam samye sthitam manah nirdosam hi samam brahma tasmad brahmani te sthitah „Ponizni mudraci, zahvaljujući pravom znanju, vide jednakim očima učena i plemenita brahmanu, kravu, slona, psa i čovjeka koji jede pse. Oni čiji su umovi utemeljeni u viziji jednakosti, već su nadvladali roñenje i smrt. Besprijekorni su kao Brahman i tako su već utemeljeni u Brahmanu." Takav položaj može dostići osoba koja je stekla milost Gospodina Caitanye. Stekavši Njegovu milost, može izbaviti čovječanstvo koje pati zbog materijalne zagañenosti. Takvi su bhakte bili šestorica Gosvamija i zato im ponizno odajemo poštovanje mantrom: vande rupa-sanatanau raghu-yugau sri jiva-gopalakau. Šestorica Gosvamija bili su 312

stručnjaci u pomnom proučavanju svih spisa s ciljem uspostavljanja prave religije u svijetu. Da bi nas poučili, ostavili su mnogo knjiga. Najpoznatija je meñu njima Bhakti-rasamrta-sindhu (Nektar predanosti) Šri Rupe Gosvamija, koja bhakti početniku daje početne upute. Gosvamiji su uvijek naporno radili, danju i noću, a njihov je posao bio pisanje knjiga, pjevanje i plesanje. Bili su gotovo u potpunosti osloboñeni tjelesnih potreba za hranom, snom, razmnožavanjem i branjenjem iz straha. Nije bilo govora o razmnožavanju ili strahovanju i branjenju, jer su bili potpuno obuzeti mislima o Krišni. Obično bi spavali sat i pol dnevno i ne bi gotovo ništa jeli. Kad bi osjetili glad, posjetili bi dom nekog obiteljskog čovjeka i zamolili ga da im dade komad kruha. Takve svete osobe žele usrećiti čovječanstvo koje pati, uzdižući svakoga na nivo duhovne svjesnosti. To je njihova misija. U materijalnom svijetu, svi pokušavaju iskoristiti jedni druge – jedan narod pokušava iskoristiti drugi narod, jedno društvo drugo društvo, jedan trgovac drugog trgovca itd. To se zove borba za opstanak, u kojoj su ljudi koji se bore izmislili zakon „moć je pravda", ali možemo vidjeti da se i najmoćniji moraju boriti, kao u sadašnjoj svjetskoj situaciji. Izmeñu Rusije, Amerike i Kine vodi se velika borba i svi zbog toga pate. Sama borba za opstanak predstavlja patnju. Meñutim, Krišnini čisti bhakte ne žele iskorištavati druge, već pomoći ljudima da postanu sretni. Zato ih obožavaju stanovnici svih planeta. Canakya Pandita rekao je da se bogataš i učen čovjek ne mogu usporediti, jer bogataš može biti slavan u svojoj zemlji ili na svojm planetu, ali učen čovjek, bhakta Boga, slavi se gdje god da ode. Za bhaktu ne postoji razlika izmeñu raja i pakla, jer je Krišna s njim na oba mjesta. Tamo gdje je prisutan Krišna, nema ni govora o paklu; svako mjesto je Vaikuntha. Na primjer, Haridasa Thakura nije ulazio u hram Jagannathe u Puriju jer se rodio u muslimanskoj obitelji, a hindusi nisu dopuštali muslimanima da uñu u hram. Meñutim, Haridasa Thakura nije se zbog toga uznemiravao. Mislio je: „Zašto bih ih uznemiravao? Mantrat ću ovdje." Zato je Gospodin 313

Caitanya, koji je sam Gospodin Jagannatha, svakog dana posjećivao Haridasu. To je moć čistog bhakte. Ne mora ići Jagannathi; Jagannatha dolazi k njemu. Svakog dana, kad bi se išao okupati u moru, Gospodin Caitanya Mahaprabhu posjetio bi Haridasu Thakuru. Gospodin bi ušao u njegovu kolibu i upitao: „Haridasa, što radiš?", a Haridasa bi odgovorio: „Molim Te, uñi, moj Gospodine." To je pravi položaj bhakte. Zato Krišna kaže da je obožavanje Njegovog bhakte vrednije i od obožavanja Njega samoga. Bhakta može dati drugima Krišnu, jer zna nauk o svjesnosti Krišne, o slušanju Krišninih riječi, jedenju Krišna-prasadama i uživanju u Krišni. Impersonalisti i voidisti mogu voditi suhoparne filozofske rasprave na temu aham brahmasmi – „Ja sam duh" – ali koga će time privući? Kakva je razlika izmeñu onog tko misli „ja sam kamen" i onog tko misli „ja sam praznina"? Zašto bismo postali kamen, drvo ili praznina? Naš bi pravi položaj trebao biti razmjena ljubavi s Krišnom. Iskru ljubavi prema Krišni pali duhovni učitelj, čisti bhakta. Što se mene tiče, moj duhovni učitelj, Njegova Božanska Milost Om Višnupada Bhaktisiddhanta Sarasvati Gosvami Prabhupada, naredio mi je da preuzmem odgovornost za širenje svjesnosti Krišne u zapadnom svijetu. Njegova Božanska Milost žarko je želio propovijedati poruku Gospodina Caitanye na Zapadu, a moj je uspjeh i njegova milost i njegovo zadovoljstvo. Kad sam prvi put sreo svog duhovnog učitelja u Indiji, bio sam vrlo mlad nacionalist i imao sam veoma odgovornu službu. Tada me jedan moj prijatelj, koji još uvijek živi u Calcutti, na silu odveo Njegovoj Božanskoj Milosti, iako nisam htio ići. Nisam ga htio posjetiti, jer je moj otac često u našem domu primao sannyasije i ja nisam bio zadovoljan njihovim ponašanjem. Mislio sam da bi Bhaktisiddhanta Sarasvati Gosvami Maharadža mogao biti sličan čovjek. Ako jest, zašto bih ga posjetio? Ali moj me prijatelj na silu odveo. „Zašto ga ne bi vidio?" upitao me. Na kraju sam popustio, otišao s njim i stekao dobrobit. 314

Prilikom mog prvog posjeta, Njegova Božanska Milost rekao je da obrazovani mladići poput mene trebaju otići u strane zemlje i propovijedati evanñelje Caitanye Mahaprabhua. Odgovorio sam da je Indija pod stranom vlašću i da nitko neće saslušati naše poruke. U to vrijeme, stranci su smatrali Indijce beznačajnim, jer je u očima mnogih neovisnih nacija Indija bila ovisna zemlja, pod vlašću Britanije. Jedan je bengalski pjesnik tada jadikovao da su čak i necivilizirani narodi neovisni, dok Indija ovisi o Britancima. Njegova Božanska Milost uvjerio me da su ovisnost i neovisnost samo privremeno stanje, naglasivši da u interesu vječne dobrobiti čovječanstva trebamo prihvatiti ovaj izazov Caitanye Mahaprabhua. Taj susret s Njegovom Božanskom Milošću, mojim Guru Maharadžom, zbio se 1922. godine, prije pola stoljeća. Godine 1933. bio sam službeno iniciran, tri godine prije nego što je Guru Maharadža napustio ovaj smrtni svijet. U posljednjim trenucima, četrnaest dana prije svog odlaska, napisao mi je pismo ponavljajući svoje upute. Posebno je rekao da trebam pokušati propovijedati ovo evanñelje ljudima koji govore engleski. Nakon što sam primio ovo pismo, ponekad bih sanjao da me Guru Maharadža zove i da napuštam dom i slijedim ga. Tako sam sanjao i mislio: „Moram napustiti dom. Moj Guru Maharadža želi da napustim dom i prihvatim sannyasu." Istovremeno sam mislio: „To je užasno. Kako mogu napustiti dom, ženu i djecu?" To se zove maya. Ustvari, nisam želio napustiti obiteljski život, ali me Guru Maharadža natjerao. Slijedeći njegove naredbe, napustio sam dom i djecu, ali sada mi je Guru Maharadža dao mnogo divne djece širom svijeta. Tako, služeći Krišnu, nitko ne gubi i to je primjer iz mog osobnog iskustva. Kad sam napustio Indiju 1965. godine, bojao sam se da ću imati mnogo problema. Indijska vlada mi nije dopustila da iznesem novac iz zemlje i tako sam sa sobom ponio samo nekoliko knjiga i četrdeset rupija. U takvom sam stanju stigao u New York, ali sve se to zbilo milošću Guru Maharadže i Krišne. Sve se zbiva zahvaljujući zajedničkoj 315

milosti Krišne i duhovnog učitelja. U Caitanya-caritamrti rečeno je da Krišna i guru zajedno podaruju milost. To je tajna uspjeha ovog pokreta svjesnosti Krišne. Krišna je uvijek s nama. Stoga zna sve o našim namjerama i pruža nam priliku da ostvarimo svoje odluke. Ako odlučimo uživati u materijalnom svijetu, Krišna nam daje inteligenciju potrebnu za stjecanje položaja snalažljiva trgovca, ili poznata političara, ili sposobna čovjeka, tako da možemo zaraditi novac i uživati. Prema mjeriliima materijalnog života, mnogi ljudi postaju veliki. Počinju kao siromasi i zahvaljujući sreći postaju milijunaši. Meñutim, ne bismo trebali misliti da takav uspjeh postižu vlastitim slabašnim naporima. Nitko ne može poboljšati svoj položaj bez inteligencije, a nju daje Krišna. U Bhagavad-giti Krišna kaže da prebiva u svačijem srcu kao Nad-duša i daje sjećanje i zaborav. Krišna daje sjećanje i zaborav u skladu sa željom živog bića. Ako želimo zaboraviti Krišnu i uživati u materijalnom svijetu, dat će nam potrebnu inteligenciju tako da Ga možemo zauvijek zaboraviti. Mnogi ljudi misle: „Mogu lijepo uživati u materijalnom svijetu. Svi se tako lijepo provode. Nema razloga da ne uživam kao i oni." Ta je ideja iluzija, jer u materijalnom svijetu nema pravog uživanja. Možemo steći vrlo visok položaj kao predsjednik Kennedy, možemo dobro izgledati, biti veoma poznati, inteligentni, obrazovani, bogati i moćni, možemo imati lijepu ženu i djecu i najviši položaj u zemlji, ali u svakom trenutku možemo biti ubijeni. To je priroda materijalnog svijeta. Moramo se suočavati s opasnošću na svakom koraku. Nema govora o nesmetanom zadovoljstvu. Čak i kad steknemo zadovoljstvo, stekli smo ga nakon velike borbe i žrtvovanja. Svako je zadovoljstvo privremeno, jer u materijalnom svijetu nema zadovoljstva koje može pružiti trajno, beskrajno uživanje. Samo nam Krišna može to pružiti. Zato Krišna naučava u Bhagavad-giti da svako živo biće za svoje dobro treba ostaviti besmislene materijalne aktivnosti i predati se Njemu. Nažalost, u ovom dobu ljude jako privlači sjaj materijalne prirode, iluzije, ili maye, i zato ih ne zanima 316

Krišna. Krišna izjavljuje čak i da će onoga tko Mu se predao zaštititi od svih posljedica grijeha, ali ljudi su tako vezani da to ne mogu učiniti. Uvijek se boje da će, predajući se Krišni, nešto izgubiti, kao što sam se ja bojao da ću izgubiti obitelj ako odem na Zapad i propovijedam. Ali Krišna je tako ljubazan da će, ako uzme nešto, uzvratiti tisuću puta više. Duhovni je učitelj takoñer ljubazan, jer ide od vrata do vrata, od zemlje do zemlje, od grada do grada, i moli: „Drage moje dame i gospodo, dragi moji mladići i djevojke, molim vas, prihvatite svjesnost Krišne." Na taj način, veoma povjerljivo služi Krišnu. Krišna je Svevišnji Gospodin koji daje naredbe, a duhovni učitelj izvršava Njegove naredbe; zato je veoma drag Krišni. Njemu nije važno šalje li ga Krišna u raj ili pakao. Duhovni učitelj, čisti bhakta, ne pravi razliku izmeñu raja i pakla ako nema svjesnosti Krišne. U paklu ljudi pate na razne načine, a u raju uživaju svojim osjetilima na razne načine, ali Gospodinov bhakta može živjeti bilo gdje ako je prisutna svjesnost Krišne. Budući da tu svjesnost nosi sa sobom, uvijek nalazi zadovoljstvo u sebi. Ako je poslan u pakao, zadovoljan je pjevanjem Hare Krišna mantre. Ustvari, on ne vjeruje u pakao, već u Krišnu. Slično tome, ako je stavljen u raj, u kojem ima toliko mnogo pogodnosti za udovoljavanje osjetilima, ostaje odvojen, jer njegova osjetila zadovoljava sam Krišna. Da bi služio Gospodina, bhakta je spreman otići bilo gdje i zato je veoma drag Krišni. Impersonalistički filozofi koji su se odrekli svega kažu da je ovaj svijet nestvaran i da je neosobni Brahman stvarnost. Ali ako ih zamole da odu u društvo puno osjetilnih užitaka, odbit će iz straha da ne padnu pod utjecaj tih okolnosti. Meñutim, za osobu svjesnu Krišne ne postoji takav problem. Ne boji se otići bilo gdje, jer je uzela utočište Krišne. Stoga, kad se bhakte okupe na mjestu na kojem nema svjesnosti Krišne, nema zla u tome, jer koriste priliku za pjevanje Hare Krišna mantre i ispunjavaju mjesto svjesnošću Krišne. Takvu priliku trebamo uvijek iskoristiti. Ne bismo se trebali zatvoriti u sobu i sami pjevati. Veliki je mudrac Narada svemirski putnik koji putuje po čitavom 317

svemiru. Premda može boraviti na najuzvišenijim planetima, ponekad odlazi u pakao i tamo propovijeda. To je ljepota Božjeg sluge – uvijek djeluje iz ljubavi prema Krišni i Njegovim sastavnim djelićima. Temeljno je načelo predanog služenja čista ljubav prema Krišni. Bez obzira na položaj koji bhakta ima – kao Krišnin prijatelj, sluga, roditelj ili ljubavnica – njegovo je služenje bezuvjetno, jer svjesnost Krišne ne ovisi o materijalnim uvjetima. Transcendentalna je i nema nikakve veze s gunama materijalne prirode. Bhakta se ne boji otići bilo gdje i zato sva materijalna stanja vidi jednakim očima. U svijetu možemo reći da je ovo mjesto dobro, a ono loše, ali kao što smo već istakli, bhakta nije podložan takvim umnim spekulacijama. Za njega je temeljni princip materijalnog postojanja loš, jer materijalno postojanje podrazumijeva zaboravljanje Krišne. Na neutralnom stadiju predanosti, osoba može pridavati veću važnost neosobnom sjaju Gospodina i Nad-duši u srcu, ali svjesnost Krišne se istinski razvija kad netko misli: „Krišna je moj prisni gospodar prisnih odnosa." Naravno, u početku su bezlična spoznaja i spoznaja Nad-duše dio svjesnosti Krišne. Djelomična spoznaja Boga u Njegovom neosobnom aspektu ili u obliku Nad-duše omogućuje nam da steknemo poštovanje prema Njemu, ali kad uspostavimo prisan odnos s Krišnom kao prijatelj, gospodar, sin ili ljubavnica, poštovanje nestaje. Taj nivo osobnog odnosa zacijelo je viši od bezličnog nivoa ili nivoa spoznaje Nad-duše, Paramatme. Na stadiju neutralnog shvaćanja, osoba jednostavna spoznaje da je iste prirode kao Apsolutna Istina ili da je sastavni djelić Svevišnjega. To je sigurno znanje, jer kad razvijemo osobni odnos s Krišnom kao sluga, počinjemo cijeniti potpuno obilje Svevišnjega Gospodina. Osoba koja je spoznala da Bog u potpunosti posjeduje šest obilja počinje služiti. Čim postane svjesna Krišnine veličine i shvati Krišninu nadmoć, počinje služiti. Svijest o veličini Boga povećava se s transcendentalnim služenjem. Osoba koja služi Gospodina da bi zadovoljila Njegova osjetila postaje zadovoljna, jer je 318

Krišna Nad-duša, a individualno biće Njegov sastavni djelić. Ako je On zadovoljan, živo je biće zadovoljno. Ako je trbuh zadovoljan, svi su dijelovi tijela zadovoljni, jer dobivaju hranu od trbuha. Kad je jednog toplog dana moj brat po Bogu počeo hladiti mog Guru Maharadžu, on je upitao: „Zašto si me iznenada počeo hladiti?" Mladić je odgovorio: „Zato što smo svi mi zadovoljni kad si ti zadovoljan." To je formula – ne bismo trebali odvojeno pokušavati da zadovoljimo osjetila, već trebamo pokušati zadovoljiti Krišnina osjetila. Tada ćemo prirodno osjetiti zadovoljstvo. Osoba svjesna Krišne uvijek pokušava pružiti zadovoljstvo Krišni i to je početak svjesnosti Krišne. Prema impersonalističkom shvaćanju, Bog nema oblik i zato ne postoji prilika za zadovoljavanje Njegovih osjetila. Ali osoba koja vidi Krišnu kao gospodara, može Ga služiti. Krišna se u Bhagavad-giti naziva Hrišikeša, gospodar osjetila. Kad shvatimo da je Apsolutna Istina gospodar osjetila, da su naša osjetila tvorevine Njegovih osjetila i da ih trebamo iskoristiti za zadovoljavanje Njegovih osjetila, svjesnost Krišne, uspavana u svakome, počinje se buditi. Jednom je Caitanya Mahaprabhu upitao: „Po čemu se neutralan položaj u odnosu s Krišnom razlikuje od odnosa gospodara i sluge?" U oba slučaja možemo shvatiti da je Krišna velik, ali u neutralnom položaju nije prisutna sklonost ka služenju. Zato je odnos u kojem se živo biće ophodi prema Krišni kao sluga prema gospodaru uzvišeniji. Kad razvije prijateljski odnos s Krišnom, pojavljuje se još jedna transcendentalna odlika. Prisutno je shvaćanje da Bog velik i da Ga moramo služiti, ali je prisutan i osjećaj: „Krišna je moj prijatelj. Zato se moram tako ophoditi prema Njemu da bude sretan." U prijateljskom odnosu nismo zadovoljni samo služenjem prijatelja, već ga želimo i usrećiti i zadovoljiti. U takvom je odnosu prisutna i jednakost, jer se Krišna i bkakte ophode na istom nivou. Zato bhakte u tom položaju zaboravljaju Krišninn nadmoć. Kad bi Krišnini prijatelji jahali na Krišninim ramenima, igrajući se, nisu mislili da su veći od Njega. Nije u pitanju udovoljavanje osjetilima i slavljenje samog sebe, jer se odnos temelji na čistoj ljubavi. Bhakta jedino želi 319

pružiti zadovoljstvo Krišni, a Krišna uzima Svoje prijatelje na ramena kako bi uživao. Ponekad osoba prihvaća činjenicu da će je prijatelj ošamariti, ali u takvom postupku nema govora o inferiornosti. Kad su prijateljstvo i uzajamno zadovoljstvo temelj odnosa, nema govora o uvredi ili inferiornosti. Čitav temelj svjesnosti Krišne i odnosa s Krišnom moć je zadovoljstva samoga Krišne. Šrimati Radharani, djevojke iz Vraje i Krišnini prijatelji pastiri ekspanzije su Krišnine moći zadovoljstva. Svi mi težimo zadovoljstvu, jer je izvor iz kojeg potječemo pun zadovoljstva. Impersonalisti ne mogu razmišljati na taj način, jer poriču moć zadovoljstva. Zato je impersonalistička filozofija nepotpuna i inferiorna. Osobe svjesne Krišne prepoznaju moć zadovoljstva u Krišni i svemu što Ga okružuje – Njegovim prijateljima, slugama, ocu, majci i pratilji. Svi odnosi s Krišnom koji teže udovoljavanju Krišninim osjetilima očitovanja su Krišnine moći zadovoljstva. Što se tiče individualne duše, ona je izvorno sastavni djelić te moći zadovoljstva, riznice samog zadovoljstva. Meñutim, zbog dodira s materijalnom prirodom, duša je zaboravila svoj pravi položaj i zaplela se u evolutivni proces seljenja iz jednog tijela u drugo. Tako se teško bori za opstanak. Sada se moramo osloboditi te borbe pune patnje, bezbrojnih seljenja koja nas prisiljavaju da podnosimo bijede roñenja, starosti, bolesti i smrti. Moramo dostići naš vječni život u svjesnosti Krišne. Taj je vječni život moguć. Ako damo sve od sebe u ovom ljudskom obliku života, u sljedećem životu dobit ćemo duhovno tijelo. Duhovno se tijelo nalazi unutar grubog materijalnog tijela, ali će se razviti tek kad se oslobodimo zagañenosti materijalnog postojanja. To je cilj ljudskog života i pravi samointeres svih ljudi. Samointeres je istinska samospoznaja: „Ja sam sastavni djelić Boga. Moram se vratiti u Božje carstvo i pridružiti se Bogu." Kao što mi ovdje imamo društveni život, i Bog ima društveni život u duhovnom carstvu i mi Mu se možemo tamo pridružiti. Kad tijelo umre, ne postajemo praznina. U Bhagavad-giti (2.12) krišna Kaže Arñuni: „Nikad nije bilo vremena da Ja nisam postojao, ni ti, ni svi ovi kraljevi, niti će u budućnosti itko od 320

nas prestati postojati." Zato je naše postojanje vječno, a s roñenjem i smrću mijenjaju se samo privremena materijalna tijela. Pravi proces za dostizanje vječnog života nije nimalo težak. Ovaj proces svjesnosti Krišne temelji se na znanju primljenom od Krišne, najsavršenijeg bića. Znanje primljeno od drugih nepotpuno je, jer uvjetovana duša nužno čini greške, podložna je iluziji, vara i ima nesavršena osjetila. Meñutim, znanje primljeno od Krišne omogućuje nam da vidimo Krišnu. Netko nas može izazvati: „Možete li mi pokazati Boga?" Naš odgovor glasi: „Da. Možete vidjeti Boga u svakom trenutku." Krišna kaže raso 'ham apsu kaunteya: „Ja sam okus vode." Svaki dan pijemo vodu i ona ima okus. Smatrajući taj okus Krišnom, počet ćemo spoznavati Boga svaki dan. U Bhagavad-giti Krišna nadalje Kaže prabhasmi sasi-suryayoh: „Ja sam svjetlost sunca i mjeseca." Svakog nas dana obasjava sunčeva svjetlost, a noću mjesečina. Misleći na izvor te svjetlosti, na kraju ćemo postati svjesni Boga. Ima toliko mnogo sličnih primjera u Bhagavad-giti, jer Krišna je početak, sredina i kraj svih očitovanja. Ako želimo postati svjesni Boga i spoznati vlastitu suštinu, to nije teško. Samo trebamo istinski shvatiti Boga – kako se pojavljuje, kako nestaje i koje aktivnosti vrši. Onda možemo postati dostojni ulaska u Božje carstvo. Po napuštanju ovog materijalnog tijela osoba koja shvaća Boga, Krišnu, više se ne vraća na Zemlju da bi prihvatila drugo materijalno tijelo. Gdje odlazi? Krišna kaže mam eti: „Dolazi k Meni." To treba biti cilj svakog inteligentnog ljudskog bića.

Bilješka o piscu Šri Šrimad A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada pojavio se u ovom svijetu 1896. godine u Calcutti, Indija. Prvi je put susreo svoga duhovnog učitclja Šrila Bhaktisiddhantu Sarasvatija Gosvamija u Calcutti 1922. godine. Bhaktisiddhanta Sarasvati, istaknuti religiozni učenjak i osnivač šezdeset četiri Gaudiya Matha (vedska instituta), 321

zavolio je ovog obrazovanog mladića i naveo ga da posveti svoj život širenju vedskog znanja. Šrila Prabhupada je postao njegov učenik, a jedanaest godina kasnije (1933) u Allahabadu i njegov službeno inicirani učenik. Prilikom njihovog susreta, 1922. godine, Šrila Bhaktisiddhanta Sarasvati Thakura zamolio je Šrila Prabhupadu da na engleskom jeziku raširi vedsko znanje. U godinama koje su uslijedile, Šrila Prabhupada je napisao komentar na Bhagavad-gitu, pomagao u radu Gaudiya Matha i 1944. godine, bez ičije pomoći, pokrenuo dvotjedni časopis na engleskom jeziku. Ureñivao ga je, tipkao rukopise, vršio korekture, te čak i dijelio pojedinačne primjerke, boreći se da časopis redovito izlazi. Jednom pokrenut, časopis nikad nije prestao izlaziti; danas ga izdaju njegovi učenici na Zapadu na preko dvadeset jezika. Visoko cijeneći Šrila Prabhupadinu filozofsku učenost i predanost, Gaudiya Vaisnava Society mu je 1947. godine dodijelilo počasnu titulu „Bhaktivedanta“. Šrila Prabhupada se 1950. godine, u svojoj 54. godini, povukao iz bračnog života prihvativši vanaprasthu (povučeni red života) s namjerom da posveti više vremena proučavanju i pisanju. Otputovao je u sveto mjesto Vrindavanu, gdje je živio veoma skromno u povijesnom srednjovjekovnom hramu Radha-Damodara. Tamo je proveo nekoliko godina u intenzivnom proučavanju i pisanju. Godine 1959. prihvatio je sannyasu (odvojeni red života). U hramu RadhaDamodara Šrila Prabhupada je otpočeo rad na svom životnom djelu: prijevodu i tumačenju osamnaest tisuća stihova Šrimad-Bhagavatama (Bhagavata Purane). Tu je napisao i Lako putovanje na druge planete. Nakon izdavanja prva tri sveska Bhagavatama, Šrila Prabhupada je 1965. godine otišao u SAD kako bi ispunio misiju svog duhovnog učitelja. Poslije toga je napisao preko šezdeset ovlaštenih prijevoda, komentara i sažetih studija indijskih filozofskih i religijskih djela. Vrlo cijenjene u akademskim krugovima zbog svoje stručnosti, dubine i jasnoće, njegove se knjige koriste kao udžbenici na brojnim visokoškolskim ustanovama. 322

Za samo dvanaest godina, unatoč svojoj poodmakloj dobi, Šrila Prabhupada je obišao zemaljsku kuglu četrnaest puta, održavajući predavanja na svih šest kontinenata. Unatoč tako intenzivnom programu, Šrila Prabhupada je nastavio sa plodonosnim spisateljskim radom. Njegova djela predstavljaju pravu biblioteku vedske filozofije, religije, književnosti i kulture.

Rječnik A Acarya: duhovni učitelj koji poučava primjerom. Adhibhautika: bijede koje uzrokuju druga živa bića. Adhidaivika: bijede koje uzrokuju prirodne sile. Adhyatmika: bijede koje uzrokuju um i tijelo. Advaita Acarya: Gospodinova inkarnacija, koja se pojavila kao glavni pratilac druge inkarnacije, Gospodina Caitanye Mahaprabhua. Akrura: stric Gospodina Krišne. Anandagiri: istaknuti sljedbenik Šankaracarye. Apavarga: vidi pod mukti. Arñuna: jedan od petorice Pandava; za vrijeme bitke na Kurukšetri Gospodin Krišna je postao vozač njegovih bojnih kola i izložio mu Bhagavad-giti. Ašrame: u vedskom društvu, četiri razvojna stadija ljudskog života, namijenjena uzdizanju do duhovnog savršenstva; počinju brahmacaryom (celibatom i učenjem), nastavljaju se grihasthom (bračnim životom) i vernapraasthom (povlačenjem iz obiteljskog života) i dostižu vrhunac u sannyasi (potpunom odricanju od obiteljskog života i obaveza); vidi takoñer pod varnašrama-dharma. Astanga-yoga: osmerostruki proces meditacije; počinje položajima sjedenja i kontrolom disanja, a vrhunac dostiže u spoznaji Gospodinovog oblika koji prebiva u srcu. Atma: vidi pod jiva. 323

Avatara: doslovno „silazak"; pojava Svevišnjega Gospodina ili Njegova predstavnika na Zemlji. B Badarayana: vidi pod Vyusadeva. Baladeva: vidi pod Jagannatha, Baladeva i Subhadra. Bhagavad-gita: glavni spis vedske tradicije; izlaže učenja koja je Gospodin Krišna prenio Svom bhakti Arñuni. Objaš java predanost Svevišnjem Gospodinu kao krajnji cilj i glavni način dostizanja duhovnog savršenstva. Bhagavan: Svevišnji Gospodin, koji je prvobitni vlasnik svih vrsta obilja. Bhagavatam, Bhagavata Purana: vidi pod ŠrimadBhagavatam. Bhakta: štovatelj Svevišnjega Gospodina. Bhakti (bhakti-yoga): predano služenje Svevišnjega Gospodina. Bhakti-rasamrta-sindhu: zaključni spis Rupe Gosvamija u kojem objašnjava predano služenje Gospodina, od najosnovnijih postupaka do krajnjeg savršenstva osobnog odnosa s Gospodinom. Bhaktisiddhanta Sarasvati: (1874-1936) duhovni učitelj Njegove Božanske Milosti A.C. Bhaktivedante Swamija Prabhupade. Bhaktivedanta: titula koja znači „onaj tko je spoznao da je predano služenje Svevišnjega Gospodina cilj sveg znanja". Bhaktivinoda Thakura: (1838-1915) vaišnavski duhovni učitelj, otac Bhaktisiddhante Sarasvatija. Započeo je pokret širenja svjesnosti Krišne na Zapadu. Bharata: Arñunino ime koje znači „Bharatin potomak". Bharata Maharadža: veliki vaišnavski kralj pod čijom je vladavinom Indija nazvana Bharata-varša. Bharata-varša: tradicionalno, književno ime za Indiju. Bhišma: najveći ratnik u bici na Kurukšetri; poznat je kao jedan od glavnih autoriteta za predano služenje Gospodina. Brahma: prvo stvoreno živo biće u svemiru; pod nadzorom 324

Svevišnjega Gospodina stvara mnoštvo životnih oblika, planeta i životnih uvjeta. Brahmacari, brahmacarya: vidi pod ašrame. Brahmajyoti: tjelesni sjaj Svevišnjega Gospodina. Brahman: bezlični, sveprožimajući aspekt Svevišnjega Gospodina. Brahmana: vidi pod varne. Brahma-samhita: Brahmine molitve upućene Gospodinu u kojima opisuje Gospodinove slave. Brhan-naradiya Purana: vidi pod Purane. Buddha: prikrivena inkarnacija Svevišnjega Gospodina koja je propovijedala ateizam kako bi ljude tog doba odvratila od zloupotrebljavanja vedskih obrednih žrtvovanja za ubijanje životinja. C Caitanya-caritamrta: djelo Krišnadase Kaviraje Gosvamija o životu i filozofiji Gospodina Caitanye Mahaprabhua. Caitanya Mahaprabhu: inkarnacija Svevišnjega Gospodina prerušena u bhaktu, koja se pojavila da bi naučavala ljubav prema Bogu kroz proces skupnog pjevanja Gospodinovih svetih imena. Caitya-guru: Svevišnji Gospodin koji u srcu daje savjete naprednom bhakti. Canara: snažni hrvač i sluga demonskoga Kamse; Gospodin Krišna ga je ubio u Svom djetinjstvu. Carvaka: ateistički filozof čiji je moto glasio „prosi, posudi ili ukradi, ali na neki način uživaj u materijalnom životu". Chandogya Upanišada: vidi pod Upanišade. D Daridra-narayana: pogrešno shvaćanje da je obožavanje siromaha ravno obožavanju Gospodina i da svakog čovjeka možemo prihvatiti kao Boga, jer se Svevišnji Gospodin nalazi u svačijem srcu. Devaki: Vasudevina žena i majka Gospodina Krišne. 325

Devi: vidi pod Durga. Dharma: vječna dužnost živog bića. Dhritaraštra: otac koji je sa svojim sinovima želio prijevarom oduzeti kraljevstvo Pandavama, boreći se protiv njih u bici na Kurukšetri. Doba Kali: vidi pod Kali-yuga. Drona: duhovni učitelj Pandava, koji je bio prisiljen boriti se protiv njih u bici na Karukšetri. Durga: otjelovljenje Gospodinove materijalne energije i žena poluboga Šive. Duryodhana: Dhritaraštrin sin koji se borio protiv Pandava u bici na Kurukšetri. G Gadadhara Pandita: glavni pratilac Caitanye Mahaprabhua. Ganeša: polubog zadužen za materijalno bogatstvo. Ganga: najsvetija indijska rijeka. Gargamuni: obiteljski svećenik Yaduove dinastije u kojoj se Gospodin Krišna inkarnirao. Gaudiya Matha (Gaudiya Misija): udruženje hramova i centara za propovijedanje svjesnosti Krišne u Indiji, koje je osnovao Šrila Bhaktisiddhanta Sarasvati početkom dvadesetog stoljeća. Gauranga: Caitanya Mahaprabhu. Goloka: najviši planet u duhovnom svijetu, Vaikuntha. Gopala Bhatta Gosvami: jedan od šestorice vaišnavskih duhovnih učitelja koji su neposredno slijedili Gospodina Caitanyu Mahaprabhua i sustavno predstavljali Njegova učenja. Gopije: pastirice, prijateljice Gospodina Krišne u Vrndavani, Njegovi najpredaniji i najpovjerljiviji bhakte. Gosvami: vidi pod svami. Govinda: ime Svevišnje Božanske Osobe, koje znači „onaj tko pruža zadovoljstvo zemlji, kravama i osjetilima". Grihastha: vidi pod ašrame. Gune: tri odlike materijalnog svijeta: vrlina, strast i neznanje. 326

Guru: duhovni učitelj, ili acarya, koji govori i djeluje u skladu sa svetim spisima. Guru-kula: škola za vedsku naobrazbu; djeca postaju učenici s pet godina i žive u celibatu pod vodstvom duhovnog učitelja. H Hare (Hara): vidi pod Radha. Hari: ime Svevišnje Božanske Osobe, koje znači „onaj tko otklanja sve zapreke duhovnom napretku". Haridasa Thakura: veliki bhakta Gospodina Caitanye Mahaprabhua, koji bi svakog dana izgovorio tri stotine tisuća Božjih imena. Hari-kirtana: vidi pod kirtana. Hari-vamša: dodatak Mahabharate. Indra: kralj rajskih planeta i voña upravnih polubogova. Išopanišada: vidi pod Upanišade. J Jagad-guru: „duhovni učitelj svemira". Jagannatha, Baladeva i Subhadra: Božanstvo Gospodina Krišne u obliku Jagannathe („gospodara svemira"), koje prate Njegov brat Baladeva i sestra Subhadra. Jagannatha Puri (Jagannatha-dhama): grad na obali Orisse, pokrajine u istočnoj Indiji; sveti grad u kojem se nalazi hram i Božanstvo Gospodina Jagannathe. Jayadratha: neprijatelj Pandava u bici na Kurukšetri. Jiva: individualno živo biće, koje je vječni djelić Svevišnjega Gospodina. Jiva Gosvami: jedan od šestorice vaišnavskih duhovnih učitelja koji su neposredno slijedili Gospodina Caitanyu Mahaprabhua i sustavno predstavljali Njegova učenja. Jnani: onaj tko pokušava dostići Vrhovni Apsolut njegovanjem empirijskog, spekulativnog znanja. K 327

Kali: vidi pod Durga. Kali-yuga: prema vedskim spisima, sadašnje doba (četvrto i posljednje razdoblje u ciklusu od četiri razdoblja postupne degradacije); obilježava ga postupno nestajanje duhovnog znanja i degeneracija ljudske civilizacije. Kalpa-taru: „drvo želja" koje raste u duhovnom svijetu i može odmah dati bilo kakav željeni plod. Kama: materijalna želja; požuda. Kamsa: demonski kralj koji je nakon mnogo uzaludnih pokušaja ubijanja Krišne na kraju umro od Krišnine ruke. Karma: materijalna aktivnost koja uvijek zapliće osobu u neku vrstu posljedice, bilo dobru, bilo lošu. Karma-kanda: obredi preporučeni u Vedama za one koji žele steći materijalne dobrobiti. Karmi: osoba koja pokušava uživati u rezultatima svojih materijalnih aktivnosti. Karna: najstariji brat Pandava, koji se borio protiv njih u bici na Kurukšetri. Katha Upanišada: vidi pod Upanišade. Kešava Kašmiri: poznati učenjak kojega je Gospodin Caitanya Mahaprabhu porazio u pjesničkom nadmetanju. Kirtana: pjevanje ili recitiranje o slavama Svevišnjega Gospodina; vidi pod sankirtana. Kripa: veliki ratnik koji se borio protiv Pandava u bici na Kurukšetri. Krišna: Svevišnja Božanska Osoba u Svom izvornom dvorukom obliku, koji je podrijetlo svih ostalih Gospodinovih oblika i inkarnacija. Krišnaloka: vidi pod Goloka. Krišna-prasadam: vidi pod prasadam. Krišna-prema: vidi pod prema. Kšatriya: vidi pod varne. Kunti: majka Pandava i tetka Gospodina Krišne. Kurukšetra: drevno mjesto hodočašća u blizini New Delhija na kojem se vodila bitka i na kojem je izgovorena Bhagavad-gita; vidi pod Dhritaraštra i Pandave. 328

L Laksmi: božica sreće i vječna supruga Svevišnje Božanske Osobe, Narayane. M Madhvacarya: vaišnavski duhovni učitelj iz trinaestog stoljeća koji je propovijedao teističku filozofiju „čistog dualizma", prema kojoj se Gospodin i živa bića uvijek razlikuju. Mahabharata: Vyasadevin povijesni ep o starodrevnoj Indiji, koji obuhvaća Bhagavad-gitu. Mahajane: glavni autoriteti za proces predanog služenja Gospodina. Maha-mantra: velika mantra koja sadrži suštinu svih drugih mantri i koja znači: „O, Gospodine, o, Gospodinova energijo, molim Vas, dopustite mi da Vas služim" - Hare Krišna, Hare Krišna, Krišna Krišna, Hare Hare/ Hare Rama, Hare Rama, Rama Rama, Hare Hare. Maharadža: titula. Mahatma: „velika duša", bhakta Boga. Mandukya Upanišada: vidi pod Upanišade. Mantra: slog, riječ ili stih s posebnom duhovnom moći koji se pjeva, ili na koji se meditira kako bi se prizvalo duhovno razumijevanje ili spoznaja. Manu-samhita: drevni vedski zakonik za ljudsko društvo. Martya-loka: „svijet smrti"; planet Zemlja. Marut (Vayu) : polubog zadužen za vjetar. Maya: materijalna energija; Gospodinova iluzorna energija pod čijim utjecajem živo biće zaboravlja svoju pravu duhovnu prirodu. Mayavada: monistička filozofija prema kojoj se Bog i živa bića ne razlikuju; vidi pod Šankaracarya. Mleccha: onaj tko ne slijedi vedsku kulturu. Mridanga: glineni bubanj koji se koristi pri glazbenom slavljenju Gospodina. 329

Mukti: osloboñenje od kruga uzastopna rañanja i umiranja. Mundaka Upanišada: vidi pod Upanišade. N Nanda Maharadža: kralj Vraje i poočim Gospodina Krišne. Narada-pancaratra: knjiga Narade Munija koja sadrži upute za predano služenje Gospodina. Narayana: ime Svevišnje Božanske Osobe, koje znači „onaj tko je izvor i cilj svih živih bića". Navadvipa: grad u pokrajini Nadia u zapadnom Bengalu, rodno mjesto Gospodina Caitanye Mahaprabhua. Nimai Pandita: ime Gospodina Caitanye Mahaprabhua za vrijeme Njegovih zabava koje je provodio kao mladi učenjak. Nityananda Prabhu: Gospodinova inkarnacija koja se pojavila kao glavni pratilac druge inkarnacije, Gospodina Caitanye Mahaprabhua. O Omkara: sveti zvuk om, početak brojnih vedskih mantri, predstavlja Svevišnjega Gospodina. P Padma Purana: vidi pod Purane. Pandave: Yudhišthira, Bhima, Arñuna, Nakula i Sahadeva; petorica braće koji su bili ratnici i bliski prijatelji Gospodina Krišne; u bici na Kurukšetri borili su se protiv Dhritaraštrinih sinova kako bi povratili svoje kraljevstvo. Para-brahman: Svevišnja Božanska Osoba, koja je viša od Svog neosobnog aspekta, Brahmana. Paramatma: oblik Svevišnjega Gospodina koji prebiva u srcu i prati svako živo biće prilikom seljenja iz jednog tijela u drugo u materijalnom svijetu. Parašara Muni: Vyasadevin otac i izvorni govornik Višnu Purane. 330

Parikšit Maharadža: veliki vedski kralj i Gospodinov bhakta koji je čuo Šrimad-Bhagavatam od Šukadeve Gosvamija i tako dostigao savršenstvo. Patanjali: tvorac izvornog sustava yoge. Prahlada Maharadža: Gospodinov bhakta, kojega je progonio njegov demonski otac, ali Gospodin ga je zaštitio i spasio. Prakašananda Sarasvati: impersonalistički sannyasi koji je s četrdeset tisuća svojih sljedbenika postao učenik Gospodina Caitanye Mahaprabhua nakon što ga je Gospodin Caitanya porazio u raspravi o spisima. Prakriti: energije pod kontrolom Svevišnjega Gospodina; postoje dvije vrste energije: živa bića i materijalna priroda ili mrtva materija; vidi pod puruša. Pranava: vidi pod omkara. Prasadam: posvećena hrana koja je prvo ponuñena Gospodinu. Prayaga: mjesto hodočašća nedaleko od Allahabada, na kojem dvije svete rijeke, Ganga i Yamuna, teku zajedno. Prema: ljubav prema Bogu osloboñena sebičnih pobuda. Purane: osamnaest tekstova koji objašnjavaju učenja Veda kroz povijesne i alegorijske priče. Puri: vidi pod Jagannatha Puri. Puruša: Svevišnji Gospodin kao vrhovni upravitelj prakriti. Putana: demonska vještica koja je htjela ubiti Gospodina Krišnu za vrijeme Njegovih zabava u djetinjstvu, ali je umrla od Gospodinove ruke. R Radha (Radharani): najbliskija vječna pratilja Gospodina Krišne, utjelovljenje Njegove duhovne moći zadovoljstva. Raghunatha Batta Gosvami i Raghunatha dasa Gosvami: dvojica od šestorice vaišnavskih duhovnih učitelja koji su neposredno slijedili Šri Caitanyu Mahaprabhua i sustavno predstavljali Njegova učenja.

331

Rañas: materijalna guna strasti; odlikuje se materijalističkim naporima i željom za udovoljavanjem osjetilima. Rama: ime Svevišnje Božanske Osobe, koje znači „izvor sveg zadovoljstva". Ramaćandra: Gospodinova inkarnacija koja se ponašala kao savršen kralj. Ramananda Raya: povjerljivi pratilac Gospodina Caitanye Mahaprabhua. Ramanujacarya: vaišnavski duhovni učitelj iz jedanaestog stoljeća, koji je pobio Šankaracaryinu filozofiju monizma.I Rasa: posebna draž osobnog odnosa sa Svevišnjim Gospodinom. Ratha-yatra: godišnji festival Gospodina Jagannathe, na kojem se Božanstvo u velikim kolima vozi u svečanoj povorci. Rig Veda: jedna od četiri izvorne Vede, sadrži himne upućene različitim polubogovima. Rudra: vidi pod Šiva. Rupa Gosvami: voña šestorice vaišnavskih duhovnih učitelja koji su neposredno slijedili Gospodina Caitanyu Mahaprabhua i sustavno predstavljali Njegova učenja. S Šabda-brahma: Vede, koje se smatraju čisto duhovnom zvučnom vibracijom. Sac-cid-ananda: savršeno duhovno postojanje, koje je vječno (sat), puno znanja (cit) i puno blaženstva (ananda). Šalya: ujak Pandava, koji se borio protiv njih u bici na Kurukšetri. Samadhi: meditacija usmjerena na Gospodinov osobni oblik. Sama Veda: jedna od četiri izvorne Vede, sadrži žrtvene molitve i njihova melodijska i metrička obilježja. Sanatana Gosvami: jedan od šestorice vaišnavskih duhovnih učitelja koji su neposredno slijedili Šri Caitanyu Mahaprabhua i sustavno predstavljali Njegova učenja. 332

Šankaracarya: poznati i utjecajni učitelj filozofije monizma iz devetog stoljeća, prema kojoj nema razlike izmeñu Boga i živog bića. Sankhya: grana filozofije koja se bavi analizom elemenata materijalnog svijeta. Sankirtana: skupno pjevanje Božjih svetih imena. Sannyasa: vidi pod ašrame. Šariraka-bhasya: poznati Šankaracaryin komentar na Vedanta-sutru, u kojem izlaže svoju filozofiju monizma. Sarvabhauma Bhattacarya: veliki učenjak kojega je Gospodin Caitanya Mahaprabhu filozofski porazio i koji se onda predao Gospodinu te postao Njegov učenik. Šastre : autoritativni spisi; vidi pod vedski spisi. Satya-yuga: prema vedskim spisima, prvo i najbolje razdoblje u ciklusu od četiri razdoblja postupne degradacije; obilježava ga visoki stupanj duhovnog napretka ljudske civilizacije; vidi pod Kali-yuga. Šikšaštaka: osam poučnih molitvi koje je napisao Gospodin Caitanya Mahaprabhu. Sindhu: rijeka koja na zapadu omeñuje Indiju. Šiva: polubog koji upravlja materijalnom odlikom neznanja i konačnim uništenjem materijalnog svemira. Šloka: sanskrtski stih. Smriti: dopune Veda; spisi kao što su Purane, Bhagavadgad i Mahabharata. Šraddha: vjera neophodna za ponizno slušanje pravog autoriteta. Šri, Šrila, Šrimati, Šripada: titule. Šri-kšetra: vidi pod Jagannatha Puri. Šrimad-Bhagavatam (Bhagavata Purana): Vyasadevina „neokaljana Purana", koja isključivo obrañuje predano služenje Svevišnjega Gospodina. Šrinivasa Acarya: veliki vaišnavski učitelj i neposredni sljedbenik Rupe, Sanatane i Jive Gosvamija. Šrivasa Thakura: glavni pratilac Gospodina Caitanye Mahaprabhua. Šruti: četiri izvorne Vede, Upanišade i Vedanta-sutra. Subhadra: vidi pod Jagannatha, Baladeva i Subhadra. 333

Šudra: vidi pod varne. Šukadeva Gosvami: mudrac koji je ispripovjedio ŠrimadBhagavatam kralju Parikšitu pred kraljevu smrt. Svami: onaj tko je duhovnom snagom postao gospodar svojih osjetila. Švetašvatara Upanišada: vidi pod Upanišade. T Tamas: materijalna guna neznanja; odlikuje se neznanjem, bezvoljnošću i ludilom. Tapasya: strogost; materijalna neudobnost koja se prihvaća radi duhovne spoznaje. U Učenja Gospodina Caitanye: Šrila Prabhupadina sažeta studija Caitanya-caritamrte. Upanišade: filozofski dio Veda, koji vodi učenika do razumijevanja osobne prirode Apsolutne Istine. V Vaikuntha: vječni, duhovni svijet iznad materijalnog svemira. Vaišnava: bhakta Krišne ili nekog drugog oblika Svevišnje Božanske Osobe. Vaišya: vidi pod varne. Valmiki Muni: autor izvorne Ramayane, epa o zabavama Gospodina Ramaćandre. Vanaprastha: vidi pod ašrame. Varne: četiri staleža vedskog društva: brahmane (svećenici, učitelji i intelektualci), kšatriye (vojska i državni službenici), vaišye (zemljoradnici i trgovci) i šudre (radnici i obrtnici); vidi pod varnašrama-dharma. Varna-sankara: djeca začeta u seksualnim odnosima koji nisu u skladu s vedskim religijskim načelima. 334

Varnašrama-dharma: vedski sustav podjele društva na četiri staleža (varne) i četiri duhovna reda (ašrame) namijenjen unaprjeñivanju društvenog, ekonomskog i političkog blagostanja i duhovnog napretka svih članova društva. Varuna: polubog zadužen za vodu. Vasudeva: otac Gospodina Krišne. Vasudeva: ime Svevišnje Božanske Osobe kao vrhovnoga gospodara svih duhovnih i materijalnih svjetova. Vedanta-sutra (Vedanta): Vyasadevin pregled teističke filozofije vedskih spisa, napisan u obliku sažetih izreka. Vede: Rig, Yajur, Sama i Atharva Veda, a u širem smislu i Upanišade i Vedanta-sutra. Vedski: koji se odnosi na kulturu u kojoj su svi vidovi ljudskog života regulirani uputama Veda. Vedski spisi: četiri Vede, Upanišade, Vedanta-sutra, Purane, Mahabharata, ostala povijesna djela i dopune, kao i novija djela napisana u skladu s vedskim zaključkom. Vikarna: ratnik koji se borio protiv Pandava u bici na Kurukšetri. Višnu: ime Svevišnje Božanske Osobe kao stvoritelja i održavatelja materijalnih svemira. Višnu Purana: vidi pod Purane. Višvanatha Cakravarti Thakura: vaišnavski duhovni učitelj u učeničkom naslijeñu Gospodina Caitanye Mahaprabhua i komentator Šrimad-Bhagavatama. Viveka-cudamani: Šankaracaryino najpoznatije djelo, u kojem izlaže svoju filozofiju monizma. Vraja (Vrajabhumi) : vidi pod Vrindavana. Vrindavana: najintimnije osobno prebivalište Gospodina Krišne u kojem provodi ljubavne zabave sa Svojim bhaktama. Vyasadeva: izvorni sastavljač Veda i Purana te autor Vedanta-sutre i Mahabharate. Vyasa-puja: dan pojave duhovnog učitelja, koji se slavi kao predstavnik Vyasadeve i izravni predstavnik Svevišnjega Gospodina. 335

Yamaraja: polubog zadužen za kažnjavanje grešnih; poznat kao jedan od glavnih autoriteta za predano služenje Gospodina Krišne. Yašoda: pomajka Gospodina Krišne i žena Nande Maharadže. Yavana: barbar. Yoga: različiti procesi duhovne spoznaje, kojima je cilj dostizanje Svevišnjega. Yogi: onaj tko slijedi jedan od procesa yoge. Yudhišthira: najstariji Pandava; nakon bitke na Kurukšetri, Gospodin Krišna ga je ustoličio na kraljevsko prijestolje. Zainteresirani čitatelji mogu se obratiti na adresu: CENTAR ZA VEDSKE STUDIJE, II Bizek 36, 10090 Zagreb (www.cvs-zagreb.org)

336