Komunikacija U Malim Grupama

„Interpersonalna komunikacja na poslu – prednosti, teškoće, alternative“ Ukoliko postavimo interpersonalnu komunikaciju kao komunikaciju između dvije ili više osoba, onda možemo reći da je interpersonalna komunikacija na poslu suština

komunikativnih

procesa

grupe.

Najčešća

komunikacija

na

poslu

je

komunikacija unutar male grupe. Sam kvalitet procesa zavisi od niza faktora: broj članova grupe, međusobni odnos članova, uloge, priroda posla, organizacijska struktura i ponajviše – tipovi ličnosti pojedinih članova (orijentisanost ka timskom radu, snaga ličnosti, iskustvo..). Ako za primjer uzmem moju komunikacijsku grupu na poslu, onda govorim o grupi koja se sastoji od desetak članova. Svaki pojedinačno ima svoju poziciju – zvaničnu ulogu, ali neizbježno je da opet svaki član ima po nekoliko uloga u samom komunikacijskom procesu. Ponekad se čak te uloge mijenjaju u zavisnosti od posla kojem se pristupa, pa na primjer kolega koji radi na poziciji Projekt menadžera zauzima ulogu elaboratora, kritičara pa čak i dominatora, što se više podudara sa karakternim osobinama ličnosti nego što je zaista potrebno za obavljanje posla. Ovakva situacija bi se mogla podvesti pod jedan od nedostataka komunikacije male grupe jer u ovoj situaciji osoba koja po prirodi posla treba da bude inicijator, koordinator, orijenter pa čak i osoba koja ohrabruje ostale članove tima (menadžere pojedinih sektora) najčešće „guši“ ideje u nastanku jer svojim nastupom, načinom na koji prenosi poruku obeshrabruje ostale članove da daju svoj feedback ili čak sami nešto iniciraju. Oni su u startu zbunjeni jer nisu sigurni koju ulogu u ovoj situaciji njihov kolega ima. Ovakve situacije neminovno proizvode stagnaciju komunikacije, zaziranje, gomilanje nesigurnosti, dezinforisanje, pogrešno dekodiranje poruka što za posljedicu ima nesporazume, sukobe, pa čak i pucanje grupe.

Još jedan nedostatak interpersonalne komunikacije na poslu je da se članovi gurpe usljed nesigurnosti u vlastite stavove, pretjerane težnje za pripadnošću grupi,

ili čak straha od eksponiranja povode za vođom i ne

pružaju feedback kada je potrebno. Takođe male grupe se „zatvaraju“ za nove ideje ili stavove, naročito kada su pod pritiskom donošenja važne odluke. Oni postaju nekritični prema idejama članova unutar gupe, „žrtvuju“ kvalitetnu ideju zaradi

pripadnosti grupi, ne traže mišljenje eksperta, ....

Ovaj fenomen je nazvan „Groupthink“. Generalno, kao prednost interpersonalne komunikacije na poslu može se smatrati timski rad koji neizbježno zahtjeva kavlitetnu komunikaciju i osigurava pravilno dekodiranje poruke. Interpersonalna komunikacija podrazumijeva lično obraćanje aktera međusobno pa stoga ostaje malo prostora za greške ili krivo dekodiranje. Kao još jednu prednost ali i moguću teškoću, možemo navesti uloge u komunikacijskom procesu koje su orijentisane na zadatak. Ovdje se različiti članovi grupe prilagođavaju situaciji i zazimaju uloge koje zadaje trenutak. Sa druge strane, članovi grupe često „zaborave“ da uloge dodijeljene u određenom zadatku nisu stalne i da kao član kolektiva i tima on/ona ima svoje uloge koje su neizostavne i koje doprinose cjelokupnom procesu. Naravno, u svim ovim situacijama cilj je optimalno iskoristiti resurse kako bi se zadatak obavio efikasno i imao učinak. Trend modernog društva nosi i promjene, tako sve više i unutar malih grupa postaje praksa korištenje elektronske komunikacije umjesto verbalne, lične. Ovakav vid komuniciranja može poslužiti kao alternativa ili nužna opcija, ali nikako se ne

može uporediti ili čak podvesti pod interpersonalnu komunikaciju. Ovakav vid komunikacije ima svakako svoje prednosti i dobar je ukoliko je nužan, ali definitivno nije pravi način komuniciranja unutar malih grupa, odnosno u radnim kolektivima. Istina je da mi šaljući ili primajući email poruke postepeno ravijamo „čulo“ uz pomoć kojeg dekodiramo poruku i na taj način reagujemo, ali isto tako veliki je prostor i za pogrešno dekodiranje. Prostorna i vremenska barijera između učesnika u procesu najčešće ima negativan uticaj. Često se dešava da email odgovor na naš upit postane stara vijest jer u međuvremenu je komunikacija otišla u drugom pravcu ili prosto zadatak nije više aktuelan. Nov pristup idejama, brz tempo rješavanja i obavljanja zadataka zahtijeva konstantnu vezu među članovima – komunikatorima, i svako odlaganje uzrokuje da ta veza slabi ili zahjteva nove članove kao alternativu dislociranim. Još jedna alternativa interpersonalnoj komunikaciji je upotreba telefona u komunikaciji. Danas se telefon smatra osnovnim alatom komunikacije u većini poslovnih okruženja, što je naravno pogrešno. Premda upotreba telefona često predstavlja esencijalno sredstvo u komunikaciji on i dalje ostaje alternativa jer ukupan utisak i efekat komunikacije se jedino postiže lično. U modernom društvu telefonske ili video konferencije često zamjenjuju „stare“ modele komunikacije. Ovo kao i prethono navedene alternative, jesu samo alternative. Ukoliko ste bili u prilici pomatrati ili čak prisustvovati jednom ovakvom događaju, jasno vam je da od samog izlaganja pa do svakog elementa neverbalne komunikacije pojedninih učesnika ništa nije prirodno, učesnici u procesu (izuzevši moderatore ili iskusne učesnike) nastoje biti što koncizniji a u suštini poruka koju šalju vrlo često je nejasna i primalac/ili primaoci je neminovno pogrešno dekodiraju. Dakle, ovakve grupe i ovakav vid komunikacije ne postiže cilj i u suštini treba da ostane u okviru nužnog i striktno orijentisan na zadatak.

Navedeni moderni vidovi komunikacije zanemaruju ponekad presudne faktore komunikacije

kao što

su:

parajezik, vizuelna

komuniakcija,

jezik tijela i

onemogućuju nam da vidimo kako poruka utiče na primaoca i u kom pravcu će teći proces. Odlično ste definisali prednosti i nedostatke interpersonalne komunikacije na radnom mjestu i dobro ste uklopili svoju situaciju u taj konktekst.Takođe je vrlo zanimljiv Vaš pristup alternativama interpersonalnoj komunikaciji.