Hartije Od Vrijednosti- Seminarski

Fakultet za menadzment Herceg Novi

SEMINARSKI RAD

-HARTIJE OD VRIJEDNOSTI-

Kandidati: Kokotovic Jelena: 98/09 Rickova Miljana: 128/09

Herceg Novi 2009 Hartije od vrijednosti predstavljaju dokumente kojima se obecava isplata novca, zarade ili dividende. Hartije od vrijednosti u uzem smislu su investicioni instrumenti, odnosno one hartije od vrijednosti kod kojih postoji rizik ulaganja koji se kompenzuje potencialnom zaradom. U ovoj grupi hartija nalaze se akcije, obveznice, drugi derivati i td. Ove hartije su izraz ili vlasnickog (akcije) ili kreditnog (obveznice) aranzmana. One se prodaju ili kupuju na specijalizovanom finansijskom trzistu tj. trzistu kapitala i predstavljaju najznacajniju grupu finansijskih instrumenata kojima se trguje na finansijskim trzistima. U sirem smislu, hartijama od vrijednosti pripadaju i instrumenti kredita i palcanja ako sto su: cekovi, menice, skladisnice, konosmani i sl. Svaka hartija od vrijednosti mora da poseduje odredjena svojstva, odnosno mora da ispuni tri uslova: – da je u pisanoj formi – da je u toj ispravi sadrzano neko gradjansko (najcesce imovinsko) pravo – da je postojanje i ostvarenje imovinskog prava povezano sa postojanjem hartija od vrijednosti Hartije od vrijednosti u savremenom prometu mogu da igraju razne uloge, ali svaka hartija od vrijednosti mora da sadrzi najmanje 5 elemenata: – oznaka vrste hartije od vrijednosti – naziv i sjediste izdavaoca hartija od vrijednosti – tacno utvrdjenu obavezu izdavaca hartija od vrijednsoti – mijesto, datum i serijski broj hartija od vrijednosti – potpis izdavaoca hartije od vrijednsoti Po nacinu odredjivanja korisnika hartije od vrijednosti razlikuju se: 1. Hartijsko ime: je vrsta hartije od vrijednosti kod kojih je korisnik isprave izricito naveden po imenu, stim sto je iskljuceno prenosenje takve hartije putem indosamenta. 2. Hartije od vrijednosti po naredbi: je vrsta hartija od vrijed kod kojih se imalac prava pojavljuje neko lice izricito oznaceno u samoj ispravi, ali je tom licu istovremeno data mogucnost da svojom naredbom odredi neko trece lice kao korisnika

isprave. 3. Hartije od vrijednosti donosioca: je onaj tip hartije od vrijednosti kod kojih imalac prava tj. korisnik nije imenovan izricito, tako da se svaki imalac takve isprave smatra korisnikom hartije. Hartije na donosioca prenose se najlakse od svih hartija od vrednosti. Sta je hartija od vrijednosti? Hartije od vrijednosti su elektronski dokumenti koji garantuju neko pravo. To su prenosivi dokumenti izdavaoca koji glase na ime. Sa njima se posluje u skladu sa odredbama Zakon o trzistu hartija od vrijednosti i drugih finansijskih instrumenata. Sve ranije izdate materijalizovane hartije od vrijednosti u Srbiji dematerijalizuju se (pretvaraju u elektronski oblik), u skladu sa vazecim Zakonom.

Sta mozete uraditi sa vasim hartijama od vrijednsoti? Vas hartije od vrijednsoti mozete: 1. prodati posredstvom banke ako je hartija likvidna i ima kupca; zaloziti za dobijanje zajmova, kredita 2. kao instrument obezbjedjenja placanja 3. pokloniti i prenositi u skladu sa Zakonom (vanparnicno poravnanje, pravosnazne izvrsne isprave u postupku prinudnog izvrsenja, ugovor o cesiji...) i u skladu sa drugim pravnim osnovom Kao sto je vec receno hartije od vrijednosti mogu se javiti kao obveznice ili kao akcije. Obveznice kao hartije od vrijednosti nastale su zahvaljujuci, u prvom redu, nedostatak trajnih izvora sredstava kod privrednih subjekata i nemogucnosti da se isti pozajme od jednog izvora sredstava. U literatusi se cesto ne prave velike razlike izmedju obveznice i menice. Navodi se da je obveznica u osnovi menica jer ona predstavlja pisanu obavezu placanja odredjene sume novca, unaprijed utvrdjeni datum. Izmedju obveznice i akcije postoji razlika u cinjenici da se emisijom obveznica utvrdjuje vremenski rok dospijeca placanja. Takodje vlasnik obveznice ima prioritetno pravo da ucestvuje u poslovnom dobitku preduzeca i to u visini ugovorene kamate, kao i prioritetno pravo da ucestvuje u likvidacionoj masi preduzeca i to u visini svojih potrazivanja. Za vlasnike obveznica je karakteristicno da nemaju direktno pravo ucesca u odlucivanju u slucajevima kada su u pitanju temeljne odluke u vezi poslovanja preduzeca. U vremenskom roku trajanja kredita, drzalac obveznice ima pravo an uvecanu sumu kredita za iznos kamate koja najcesce predstavlja procenat od nominovane vrijednosti obveznica. Obveznice kao hartije od vrijednosti se mogu klasifikovati po visini osnova:

1. Prema osiguranju potrazivanja 2. Prema nacinu ucestvovanja u dobitku 3. Prema vremenu otkupa 4. Prema vremenu trajanja kreditnog odnosa Osigurane obveznice, garantuju svome vlasniku dace u slucaju stecaja obveznica, namiriti svoja potrazivanja i to pre nego sto ce to uraditi vlasnici neosiguranih obveznica. Isplata po obveznicama koje su osigurane vrsi se putem nepokretne i pokretne imovine. Slicnost izmedju akcije i obveznice jeste u cinjenici, da svaka njihova emisija mora biti autorizovana od vecine akcionara. S obzirom da je prisutna dispozicija drzaoca obveznice i nemogucnosti komunikacije sa njima, u tok emisije obveznica uvodi se i stvaralac obveznica i to najcesce u obliku velike komercijalne benke. Stvaralac obveznica je legalni predstavnik vlasnika obveznica i obavlja poslove kontrole izvrsenja obveznica preduzeca prema imaocu obveznica. U koliko stvaralac utvrdi da preduzece emitent obveznica ne izvrsava redovno svoje obaveze prema drzaocu obveznica, tada stvaralac preuzima zastitne mijere, tipa prodaja zalozene imovine. Obveznice sa garancijom, imaju sigurnost u garancijama banke, odnosno drugih finansijskih organizacija. Njihova primjena je prisutna u slucajevima kada preduzece vrsi finansijsku reorganizaciju izazvanu stecajnim postupkom. Emisijom ovakvih obveznica zadrzava se i dalje kontrola nad duznikom od strane povijerioca. Neosigurane obveznice, ne posjeduju niti materijalu niti licnu garanciju za isplatu potrazivanja. Stoga je za kupce takvih obveznica od izuzetnog znacaja finansijska stabilnost eminenata obveznica. U praksi privredno razvijenih zemalja, emisiju ovakvih obveznica vrse samo vece poznate firme. S obzirom da je ulaganje u takve obveznice rizicno, obicno se kupcima obveznica kao uslovna garancija nudi mogucnost da ce se u uslovima stecaja zabraniti emitovanje buducih obveznica sa osiguranjem. Na taj nacin ce se po tom osnovu smanjiti pritisak od emitovanja novih obveznica i stvoriti mogucnost brze naplate emitovanih neosiguranih obveznica. Karakteristike emitenata neosiguranih obveznica jesu: da ni jedan dio njihove imovine nije opterecen hipotekom. Po tom osnovu emitenti obveznica mogu u buducnosti daleko vise zadrzavati i mjenjati strukturu dugorocnih izvora finansiranja. Ukoloko privredni subjekt vrsi pribavljanje potrebnih sredstava pomocu vise emisija neosiguranih obveznica tada ih treba diferencirati prema redosledu prava da izvrse naplatu potrazivanja. U slucajevima kada su neke neosigurane obveznice mlade u odnosu na druge, one se nazivaju podredjene neosigurane obveznice te je njihovo pravo naplate potrazivanja u stvarnosti poredjano u odnosu na starije neosigurane obveznice. U dosadasnjoj privrednoj praksi razvijenih zemalja, susrecu se i specijalne obveznice koje mogu biti: osigurane ili neosigurane. U specijalne tipove obveznica spadaju: 1. dohodovanje obveznice

2. konvertibilne obveznice 3. obveznice s opozivom Dohodovane obveznice pruzaju mogucnost vlasniku obveznica da ucestvuje u raspodjeli finansijskog rezultata eminenata obveznica. Za ovu vrstu obveznica se cesto kaza da je hybrid izmedju akcije i obveznice, te su nesto blize obveznicama nego akcijama. Kamate po dohodovnim obveznicama su promjenjljive i zavise od kretanja finansijskog rezultata emitenata obveznica. Ako finansijski rezultat nije dovoljan za podmirenje interesa vlasnika obveznica, tada se kamate ne neplacuju vec se kumuliraju na teret narednog obracunskog perioda. Konvertibilne obveznice su dobile naziv po mogucnosti konvertovanja u obicne akcije ili neke druge hartije od vrijednosti i to u odredjenom vremenskom periodu, pod odredjenim uslovima i na zahtjev njihovog vlasnika. Obveznice s opozivom omogucavaju svom emitentu da izvrsi povlacenje obveznica prije isteka njihove potpune amortizacije. To povacenje obveznica vrsi se po fiksim cijenama. Obveznicu je moguce opozvati od stane emitenta, jer u uslovima emisije obveznice sadrzajna provizija koja se naziva cijenom opoziva. Za drzaoce obveznica je karakteristicno da nemaju direktno pravo glasa povodom: 1. izdavanja novih obveznicama 2. kupovine i prodaje odredjenih osnovnih i obrtnih sredstava 3. kreditnog zaduzenja i slicno. U cilju indirektnog ucestvovanja u vodjenju poslovne politike emitenata obveznice, drzaoci obveznica putem unosenja odredjenih restriktivnih odredbi u zajednicki ugovor sticu pravo posrednog uticaja na poslovnu politiku preduzeca. Interes drzaoca obveznica jeste, da posredno utice na poslovnu politiku preduzeca, odnosno da sprijece emitente obveznica da pogorsaju kvalitet svojih obveznica nakon njihovog izdavanja. U razvijenim zemljama trzisnog tipa privredjenja, javni sektor emituje sledecu vrstu obveznica: 1. drzavne obveznice 2. obveznice drzavnih preduzeca 3. obveznice lokalne uprave Obveznice privatnog sektora se razlikuju izmedju sebe po tome da li imaju garanciju i ko izdaje garanciju za emitovanje obveznice. Garant po emitovanim obveznicama je drzava, te zbog malog rizika doticne obveznice nose i nizu kamatu kupcima obveznica. Drzava emituje obveznice radi prikupljanja novcanih sredstava i smanjenje budzetskog deficita. Lokalana uprava se opredjeljuje za emisiju obveznica u uslovima kada ulazi u finansiranje lokalne infrastrukture. Garant za ove obveznice je lokalni budzet, tako da su i ove obveznice manje rizicne i nose manju prinosnu kamatu. Vlasnici dugorocnih obveznica korporativnih preduzeca imaju tretman povjerioca. Oni ne mogu vrsiti kontrolu nad korporativnim preduzecem, niti imaju pravo glasa u upravljanju sa korporativnim

preduzecem. Radi definisanja kvaliteta emitovanih obveznica neophodno je izvrsiti njihovo rangiranje. Najpoznatije agencije koje se bave rangiranjem obveznica su: 1. Moodus Investors Service 2. Standard and Poors Naime, emitent je duzan da sacini ugovor sa doticnom agencijom o rangiranju obveznica tokom cijelokupnog njihovog trajanja. Rangiranje obveznica se vrsi, tako da agencija daje svoje misljenje putem slovnih ocjena i iste se objavljuju u publikacijama. Rangiranje se vrsi prema vjerovatnoci da li ce emitet obveznica uredno vracati kamatu i izvrsiti povrat glavnice po isteku vremenskog perioda njihovog emitovanja. Najveci rejting imaju obveznice kod kojih je rizik oko placanja kamate i glavnice neznato prisutan i one se obiljezavaju sa rangom ``AAA``. Poslije ovog ranga slijede obveznice kod kojih je prisutan jednim djelom rizik i one se obiljezavaju sa ``AA``, zatim ``BA`` itd. Obveznice sa najvisim rizikom se obiljezavaju rangom ``C`` i rangom ``D``. Moguce je za svaki rang obveznica koristiti i blize oznake brojevima 1,2,3. Pocetkom `80-ih godina XX-tog vijeka razvilo se trziste obveznicama sa rangom ``BAA``. Sve obveznice sa tim rangom nazivaju se `junk` obveznice ili obveznice sa niskim rangom i sa visokim prinosom. Karakteristike ovih obveznica jeste da se koriste pri sticanju vlasnistva nad nekim drugim korporativnim preduzecem. Iskup obveznica moguce je izvrsiti na vise nacina: 1) ispalta obveznica u momentu njihovog dospjeca 2) konvertovanje obveznica u druge hartije od vrijednosti 3) opoziv obveznica 4) periodicno otplacivanje obveznica Iskup obveznica putem fonda za iskup moze se realizovati na 2 nacina: 1) preduzece vrsi prenos novcanih sredstava na povjerenika fonda, koji za uzvrat poziva na iskup imaoca obveznica po pozivnoj cijeni fonda za iskup 2) preduzece kupuje obveznice na otvorenom trzistu, a zatim placa povjerenika uz prenosenje kupljenih obveznica na njega, radi unosenja istih u fond za iskup obveznica. Kada je u pitanju pravi nacin iskupa obveznica tada se iste iskupljuju po pozivnoj cijeni fonda za iskup. Ta cijena je niza od obicne pozivne cijene, a u vecini obveznica, vrse se kupovine na otvorenom trzistu, sve do granice gdje je trzisna cijena niza od pozivne cijene fonda za iskup obveznica. U slucajevima kada ej trzisna cijena veca od pozivne cijene obveznica, korporativno preduzece vrsi naplatu novcanih sredstava povjereniku koji stupa u kontakt sa vlasnikom obveznica i otkupljuje iste

po pozivnoj cijeni fonda za iskup obveznica. U razvijenim zemljama prisutne su i obveznice koje se fluktuirajucom kamatnom stopom. To su najcesce obveznice kratkorocnog karaktera, gdje se promjenom kamatnih stopa umanjuje potencijalni rizik pri kupovini obveznica. U SAD-e je prisutna trgovina sa ovakvim obveznicama, ciji je rok izdavanja na 5 godina uz tromjesecnu promjenu kamatne stope na obveznice. Naime, ministarstvo finasija SAD-e odredjuje pocetnu kamatnu stopu za tri mjeseca, da bi se za svaki naredni mjesec kamatna stopa povecala za 0.5% iznad kamatne stope za tromjesecne obveznice. Na ovaj nacin su kratkorocne obveznice konkurentne kratkorocnim bankarskim kreditima. U praksi razvijenih zemalja prisutne su i obveznice koje se temelje na prihodima korporativnih preduzeca. Naime, korporativnim preduzecima se daje mogucnost da plate kamate na obveznice tek kad ostvare dobit. Ima i slucajeva gdje se neplacene kamate po obveznicama kumuliraju u odredjenoj godini i pripisuju ukupnom iznosu kamata koje trebaju da plate. Ovakav kumulativni nacin placanja ogranicen je na vremenski period od tri godine. Ukoliko je prisutan kumulativni nacin placanja kamate, to je prvi znak vlasniku obveznica, da ce nastati problemi od strane emitenata kod povrara glavnice novcanih sredstava. U praksi razvijenih zemalja prisutne su i hipotekarne obveznice. Naime, emitet obveznica je u obavezi da pri emitovanju obveznica polozi hipoteku na nepokretnu stvar, i to stavi na raspolaganje kupcu obveznica kao garanciju da ce uredno izmirivati dospijele obaveze po obveznicama. Emisija obaveznica Emisija obaveznica vrsi se direktnim ili indirektnim putem. Emisija obaveznica se moze samo izuzetno vrsiti interno i to prilikom preuzimanja preduzeca, kada isto ide u stecaj. U takvim slucajevima se vlasnicima akcija zamjenjuju akcije za dohodovane obaveznice. Povjerenici pri emitovanju obaveznica su najcesce poslovne banke. Zadatak povjerenika jeste da se brine o realizaciji i intresima vlasnika obaveznica. Prije svake emisije obaveznica, obaveza je emitenta da pribavi dozvolu za njigovo izdavanje, te da javno reklamira prodaju obaveznica. Pri javnom oglasavanju neophodno je definisati: normalnu vrijednost obaveznica i kamatnu stopu. Rizici po emitovanim obaveznicama zavise od: 1.vremena amortizacije obaveznicama 2.sistema amortizacije obaveznicama 3.nacina obezbjedjenja interesa vlasnika obaveznicama 4.formiranje fonda za amortizaciju obaveznica

5.mogucnost konverzije obaveznice u druge hartije od vrijednosti 6.mogucnosti revalorizacije obaveznice u inflatornim uslovima i sl. Za emisiju obaveznica je karakteristicno da se duzim rokom emisije obaveznica povecava i rizik ulagaca u vezi vracanja ulozenih sredstava u cjelini i po planiranoj dinamici. Takodje, sto je duze vrijeme amortizacije obaveznice, povecava se rizik promjene njihove trzisne vrijednosti. Sto se tice nacina amortizacije obaveznica treba istaci da postoji jednokratni i serijski nacin amortizacije obaveznica. Za jednokratan nacin je karakteristicno da se isplata glavnice duga po obaveznici vrsi odjednom i to na kraju perioda na koji obaveznice glase. Sto se tice kamata za obaveznice sa jednokratnim dospecem, karakteristicno je da se one isplacuju godisnje ili polugodisnje po jednakim kamatnim stopama na cjeli iznos duga. Za serijski nacin amortizacije obaveznica je karakteristicno da se dospece isplate duga i glavnice vrsi u polugodisnjim ili godisnjim anuitetima. Uporedjujuci navedene nacine amortizacije obaveznica moze se konstatovati da je kod jednokratnog nacina amortizacije rizik povratka ulozenih sredstava daleko veci. Povecanjem stepena osiguranja obaveznica smanjuje se rizik ulaganja u iste. Hipotekarne obaveznice su te koje nose najmanji stepen rizika pri ulaganju sredstava u ove hartije od vrijednosti. Prakticni primjeri ukazuju da su prisutni i posebni fondovi za amortizaciju obaveznica putem kojih emitent smanjuje teret duga kamate, posebno kada je u pitanju jednokratni nacin amortizacije obaveznica da iste konvertuje u druge hartije od vrijednosti. Kamatne stope po obaveznicama zavisi od kamatnih stopa koje placaju poslovne banke na stedne uloge stanovnistvu. Ako su kamate koje nudi poslovna banka na stednju iste kao kamate po emitovanim obaveznicama, tada ne postoji realnamotivacija od strane kupaca za kupovinu obaveznica. Stoga je teznja emitenta obaveznica da njihove kamatne stope budu nesto stimulativnije u odnosu na bankarske kamatne stope na stedne uloge. Stoga se u praksi od strane emitenata obaveznica pribjegava njigova prodaja uz diskont po emisionoj cijeni nizoj od nominalne cijene. Ako je veca nominalna kamatna stopa tada i emisiona vrijednost obaveznice prevazilazi nominalnu vrijednost iste i utice na njenu prodaju uz premiju. Za trzisnu vrijednost obaveznice je karakteristicno da se odredjuje drugacije od trziste vrijednosti akcije. Razlika se pojavljuje zbog jakog uticaja na trzistu vrijednosti obaveznica, kamatnih stopa koje poslovne banke placaju na stedne uloge. Ako su kamate koje poslovne banke placaju na stedne uloge vece od kamata koje donose obaveznice, tada ce trzisna vrijednost tih obaveznica biti ispod njihove nominalne vrijednosti, cijene.

Izmirenje duga po obaveznicama nastaje kada se u cjelosti isplati glavnica i pripadajuca kamata vlasniku obaveznica. Dug po obaveznicama moze se izmiriti i prije njegovog konacnog dospeca, pod uslovom da emitent raspolaze sa viskom kapitala u odnosu na likvidne potrebe. Prerano izmirivanje duga po izdatim obaveznicama moze se izvrsiti opozivom obaveznica ili otkupom obaveznica na trzistu kapitala.

Opoziv obaveznica Mogucnost opoziva obaveznica stvara uslove korporativnom preduzecu da izvrsi otkup obaveznica po odredjenoj cijeni. Postoje dvije vrste opoziva obaveznica – neodgodiv opoziv i odgodiv opoziv obaveznica. Ako je u pitanju neodgodiv opoziv obaveznica znaci da emitent moze da obaveznicu otkupi po pozitivnoj cijeni i moze biti odmah novcano izmiren. Ako je poziv odgodiv, tada emitent moze otkupiti obaveznicu za odredjeni vremenski period. Najcesce primjenljiv period odgodivog opoziva je pet godina za javna preduzeca i deset za industrijska preduzeca. Za vrijeme dok traje utvrdjeni odgodiv period, kupac obaveznica je zasticen od bilo kakvog poziva emitenata obaveznica vezano za njen iskup. Svaka mogucnost opoziva obaveznice stvara prostor emitentu da povuce postojecu obaveznicu i refinansira emisiju obaveznice po nizim cijenama nego sto je trenutna visina kamatne stope. Mogucnost opoziva obaveznice predstavlja korist za emitenta obaveznice i stetu za investitora obaveznice. Opoziv obaveznice ima svoju cijenu. Ukoliko su kamatne stope na emitovane obaveznice visoke i ocekuje se njihov pad u buducnosti tada ce i privilegija opoziva imati svoju vrijednost. Za emitenta obaveznice je karakteristicno da je u takvom slucaju spreman da plati premiju u obliku prinosa, zato sto koristi privilegiju opoziva obaveznice. On to cini iz razloga sto racuna da ce po ranije emitovanoj obaveznici placati veliku kamatu, nego sto bi to bilo kada bi opozvao tu obaveznicu, platio premiju opoziva i emitovao nove obaveznice sa nizim kamatnim stopama. Emitent je subjekat koji placa cijenu opoziva koja je za iznos premije visa od nominalne vrijednosti obaveznica. Stoga se premija opoziva jedino moze platiti ukoliko je prisutan pad kamatnih stopa kod emitovanih obaveznica. Procjenom da ce opasti kamatne stope u buducem vremenu, investitor ce se suzdrzavati u vezi ulaganja u obaveznice koje imaju privilegiju opoziva. Investitor obaveznice ce

prihvatiti ovakvo ponasanje ukoliko obaveznice sa privilegijom opoziva ne donose veci prinos od obaveznica bez privilegije opoziva. Dakle, cijenu obaveznice nece odredjivati vrijednost obicnih akcija, nego ocekivani kretanje buducih kamatnih stopa. S obzirom da opoziv obaveznica predstavlja stetu za investitora, on se cesto opredjeljuje za podesavanje duge i kratke pozicije obaveznica koje ce donjeti njemu korist. Karakteristicno je za cijenu opoziva da na njenu visinu uticu nominalna vrijednost obaveznice i povecanje ili smanjenje opcije opoziva. Pri buducoj procjeni kretanja kamata, svako njihovo smanjenje imace za posljedicu povecanje opcije opoziva i obrnuto. Nakon sto se definise cijena opoziva, ona postaje limitirani iznos do koga se isplati opozvati emitovane obaveznice. Ne treba izgubiti iz vida cinjenicu da prodaju, odn. kupovinu obaveznica ugovaraju emitenti i kupci i da pri tom ugovorno definisu: da li je u pitanju obaveznica sa ili bez opcije opoziva. Od njihove procjene buduceg kretanja kamata zavisice vrijednost opcije opoziva i visine cijene opoziva obaveznice. U praksi je prisutno i nadoknadjivanje emisije obaveznica od strane preduzeca emitenata i to prije vremena dospeca doticne emisije obaveznica. Nadoknadjivnje emisije obaveznica predstavlja opoziv postojece emisije obaveznica i zamjenu doticne emisije sa novom emisijom obaveznica. Preduzece eminent ce se odluciti na ovakav korak u slucajevima kada se kamatna stopa naglo smanji u odnosu na dan izdavanja obaveznica. Menadzment emitenata obaveznica je u obavezi da izvede kalkulaciju troskova opoziva obaveznica i troskova izdavanja novih obaveznica. U koliko je kalkulacija pozitivna, emitent obaveznica ce se opredjeliti za aktivnost emisije obaveznica. Period poklapanja obaveznica predstvalja vrijeme prodaje novih obaveznica i vrijeme povlacenja starih obaveznica.

Podesavanje pozicije obaveznica Korporativno preduzece podesava poziciju na finansijskom trzistu kako bi smanjilo izlozenost svojih obaveznica riziku koji je izvan nepredvidjenim promjenama cijena. Podesavanje pozicije na trzistu moze biti dugacko ili kratko. Karakteristicno je da isti subjekat vrsi podesavanje i duge (kupovne) i kratke (prodajne) pozicije. Korporativno preduzece sklapa terminski ugovor prije nego sto izvrsi stvarnu kupovinu obaveznica, jer procjenjuje da je postignuta najvaca kamata koja se moze dobiti pri kupovini obaveznica. Dugacka pozicija ce kupcu donjeti znacajan prihod po osnovu visoke kamate. Kratko podesavanje pozicije na trzistu predstavlja suprotnu transakciju od dugakog podesavanja pozicije, jer je u pitanju prodaja futures ugovora. Sadasnje nize kamatne stope manje ce finansijski opteretiti prodavca nego sto bi bilo njegovo

opterecenje od visih kamatnih stopa. Investitor kao kupac kod dugacke pozicije tezi da kupi obaveznicu sa visokom kamatom, a istovrmeno trazi da kao prodavac kod kratke pozicije izvrsi njenu prodaju po nizoj kamati.

Akcije Akcija predstavlja pismenu ispravu o vlasnistvu , nad sredstvima ulozenim u preduzece, banku, drugu finansijsku organizaciju, odranizaciju za osiguranje i drugo pravno lice koje moze sticati dobit. U zavisnosti od vrsta akcija, iste mogu glasiti na domace i strane valute. Akcije se uplacuju u novcu, a mogu i u stvarima i pravima koja se iskazuju u novcanom iznosu. Sam akt kupovine akcija moze se izvrsiti uplatom odjednom ili u ratama. U koliko je uplata u ratama, tada kupac dobija privremenu akciju, s tim sto se svaka napredna uplata upisuje i potvrdjuje na privremenoj akciji. Kada imalac privremene akcije uplati ukupan iznos svog udjela, tada se privremena povlaci i zamjenjuje stalnom akcijom. Ukoliko nije postignut ukupan iznos sredstava na kojoj se izdaju akcije, tada izdavalac akcije moze odustati od njihovog izdavanja, pri cemu je duzan da uplatiocima vrati uplacena novcana sredstva uvecana za kamatu, koja se racuna od dana uplate do dana povratka sredstava. Imalac akcije stice pravo na dio ostvarene dobiti. Ukoliko se sprodovi specijalni postupak stecaj nad izdavaocem akcija, tada upravljanja u preduzecu emitenata akcije utvrdjuju visinu dobiti i nacin njene isplate. Akcija se sastoji iz dva dijela. Na prvom dijelu oznaceni su svi njeni osnovni elementi, a na drugom sadrzani su kuponi za naplatu dobiti. Odlike o izdavanju akcija donosi odgovarajuci organ upravljanja izdavaoca – osnivaca akcionarskog drustva. Clan 62. 1.prodaju hartija od vrijednosti na primarnom trzistu emitent moze objaviti neposredno ili preko berzanskih posrednika. 2.Strana pravna lica mogu kupovati i prodavati hartije od vrijednosti koje glase na stranu valutu samo preko berzanskih posrednika. Clan 63. Hartijama od vrijednosti moze se trgovati pod sljedecim uslovima: 1.da su emitovane u skladu sa ovim zakonom 2.da emitent ima pozitivno misljenje ovlascenog revizora o njegovom poslovanju 3.da protiv emitenata nije pokrenut postupak sanacije, stecaja ili likvidacije.

Clan 64. Trgovina hartija od vrijednosti moze biti : 1.gotovinska – prenos hartija od vrijednosti sa prodavca na kupca 2.polugotovinska – deponovanje hartija od vrijednosti na depo-racun i obrnuto 3.bezgotovinska- prenosenje hartija od vrijednosti s prodavca na kupca, zaduzivanjem njihovih depo-racuna, odn. prenosenje sa depo-racuna davaoca zaloge na depo-racun primaoca zaloge godisnjeg obracuna Prema redoslijedu izdavanja akcije se dijele na: 1.osnivacke 2.akcije iducig emisija Kuponi za naplatu dobiti sadrze sljedece osnovne elemente: 1.redni broj kupona 2.broj akcije po kojoj se dobit isplacuje 3.naziv izdavaoca akcije 4.godina u kojoj se dobit isplacuje 5.potpis ovlascenih lica – izdavaoca akcije

Cijena obicnih akcija Cijena akcijskog kapitala u korporativnom preduzecu predstavlja stopu dobiti koja se ocekuje od strane finansiranog projekta iz akcijskog kapitala. Za cijenu akcijskog kapitala je karakteristicno da izjednacava sadasnju vrijednost iscekivane dobiti sa kapitalnom dobiti koja se pojavljuje sa povecanjem trzisne cijene akcije. Isto tako cijena akcijskog kapitala izjednacava ocekivanu dobit sa kapitalnim gubitkom, koji nastaje smanjenjem trzisne cijene akcije. Vlasnik akcija moze ostvariti dobitak ili gubitak u kapitalu naremenskom periodu posjedovanja akcija. Za razliku od obaveznica i preferencijalnih akcija, daleko je teze utvrditi trzisnu vrijednost obicnih akcija. Obaveznice i preferencijalne akcije imaju fiksne prihode, dok obicne akcije zavise od rasta neto dobitka i dobiti u korporativnom preduzecu. Dosadasnja prakticna iskustva ukazuju da dobit moze imati iz godine u godinu razlicit tok kretanja. Dobit moze da raste po razlicitim stopama, moze da se smanjuje i da ijma nulti rast. Polazeci od mogucnosti tokova kretanja dobiti, najvise se pri utvrdjivanju trzisne vrijednosti obicnih akcija primjenjuje: 1.model normalnog rasta dobiti 2.model nadprosjecnog rasta dobiti 3.model nultog rasta dobiti

Nulti rast dobiti je prisutan kod korporativnih preduzeca koja imaju veca investiciona ulaganja. Normalan rast dobiti do 5 % prisutan je u vecini korporativnih preduzeca koja ostvaruju profit. Nadprosjecan rast dobiti prisutan je kod korporaticnih preduzeca koja ostvaruju izuzetno visok profit. Doticna preduzeca cesto kombinuju model nadprosjecnog i prosjecnog rasta. Smanjena dobit do 5 % karakteristicna je za korporativna preduzeca koja se nalaze u poziciji finansijske konsolidacije. Prijedlog moguceg rasta dobiti potice od menadzmenta preduzeca, a odluku o projektovanju visini dobiti za narednu poslovnu godinu donosi skupstina akcionara doticnog korporaticnog preduzeca.

Usitnjavanje i iskup obicnih akcija Usitnjavanje akcija predstavlja povecanje broja akcija uz proporcionalno smanjenje nominalne vrijednosti akcija. Postupak usitnjavanja akcija se koristi u slucajevima kada korporativno preduzece ima namjeru umanjiti trzisnu vrijednost akcija. Nakon usitnjavanja akcija, korporativno preduzece samo u izuzetnim slucajevima izrazava istu novcanu dobit po akciji. Ona bi trebalo da je niza u odnosu na predhodni iznos dobiti, jer se procesom usitnjavanja akcija povecava broj akcija. Medjutim, u strateskoj politici korporativnog preduzeca obicno se dobit ne mijenja u istom odnosu kao sto je to usitnjeni broj akcija. Da bi akcionari prihvatili nove usitnjene akcije, oni traze nesto vecu dobit nego sto je to odnos kod usitnjavanja akcija. Dobit je moguce povecati jer ce se usitnjavanjem otvoriti mogucnost veceg trgovanja sa akcijama. Usitnjavanjem obicnih akcija nominalna vrijednost akcije se smanjuje. Akcijski kapital ostaje nepromijenjen u svom ukupnom iznosu. Dakle, promjene nastaju samo kod broja akcija i pojedinacne vrijednosti uz zadrzanu ukupnu vrijednost obicnih akcija. Efekat usitnjavanja akcija je promjenljiv i on se pozitivno iskazuje u povecanoj novcanoj dobiti po akciji. Njihovo vlasnistvo nad korporativnim preduzecem ostaje nepromijenjeno, samo se mijenja vrijednost i broj akcija. Prakticna iskustva pokazuju da su prisutni i slucajevi isplate dobiti u akcijama, sto u stvari predstvalja isplatu akcionarima dodatnih akcija. Na ovaj nacin se vrsi ponovna kapitalizacija preduzeca, uz nepromijenjeno vlasnistvo akcionara korporativnog preduzeca. Pored usitnjavanja akcija moguce je i ukrupniti akcije. To se desava u slucajevima kada je podcijenjena vrijednost akcija i kada je nuzno povecati njihovu trzisnu vrijednost. Ukrupnjavanje akcija moze uslijediti u slucajevima kada korporativno preduzece zeli premjestiti akciju u vise podrucje trgovanja. U takvim slucajevima troskovi usluga i trgovanja sa akcijama su nizi.

Iskup akcija posebno jeizrazajan u posljednje vrijeme tako da on cini polovinu novcane dobiti. U praksi korporativnih preduzeca najvise se koriste dva nacina iskupa akcija: 1.tender ponuda za iskup akcija 2.kupovina akcija na otvorenom trzistu Kao tender ponude korporativno preduzece upucuje sluzbenu ponudu akcionarima, sa naznakom kupovine odredjenog broja akcija po odredjenoj cijeni. Na akcionarima je da se opredjele da li ce prihvatiti prodaju svojim akcija po doticnoj cijeni ili ce i dalje ostati vlasnici sopstvenih akcija. Vremenski period u kome se sprodovi tender ponuda je 2 – 3 nedjelje. Akcionari se mogu opredijeliti da stave na raspolaganje veci broj akcija nego sto je broj akcija u ponudi korporativnog preduzeca. U takvim slucajevima korporativno preduzece se opredijeljuje da li ce prihvatiti kupovinu sire ponude akcija ili samo dijela viska ponude akcija. Ovaj nacin iskupa akcija je daleko skuplji jer nosi vise troskova nego sto je to slucaj kod iskupa akcija na otvorenom trzistu. Kod iskupa akcija na otvorenom trzistu, korporativno preduzece kupuje svoje akcije kao sto cini bilo koji drugi investitor uz posredstvo brokerske kuce. Posrednicka kuca za svoje usluge naplacuje brokersku proviziju metodom direktnog dogovaranja. Ako se vrsi postupno iskupljivanje akcija, tada se povecava cijena akcija. Jedno od ogranicenja je da je korporativno preduzece u obavezi da iskupi veci paket akcija za trgovinu, sto vremenski usporava sam cin trgovine sa sopstvenim akcijama. Prije sprovodjenja akta iskupa akcija, obaveza je korporativnog preduzeca da iznese realne informacije o namjerama iskupa akcija. Tek po dobijanju potpunih informacija od korporativnog preduzeca, akcionari imaju pravo pristupiti prodaji svih akcija. Korporativno preduzece se najcesce opredjeljuje za iskup akcija u uslovima kada je prisutan visak novcanih sredstava i kao nepovoljne prilike za profitabilno ulaganje. Pored iskupa akcija preduzece moze visak novcanih sredstava usmjeriti ka akcionarima u vidu povecanja dobiti. Ako se korporativno preduzece odluci za iskup akcija, tada ce se smanjiti broj emitovanih akcija, povecati dobit po akciji i povecati trzisna cijena akcija. Cijena iskupa akcija zavisi od tekuce trzisne vrijednosti akcija i broja akcija koje korporativno preduzece ima namjeru iskupiti. Iskup akcija stvara poresku prednost akcionara u odnosu na novcanu isplatu dobiti investitoru kao poreskom obavezniku. Ukoliko je prisutno povecanje trzisne cijene akcija u vremenu njenog iskupa, tada ista podlijeze porezu na kapitalnu dobit. Medjutim, novcana dobit se oporezuje u cjelini po redovnoj poreskoj stopi za prihode. Pored toga sto je niza poreska stopa kod kapitalnih dobitaka, za iskup akcija je karakteristicno da se placanje odgadja do trenutka prodaje akcija. U slucaju izmirenja novcane dobiti prema akcionarima, porez se placa

odmah.

Nekoliko clanova iz zakona hartija od vrijednosti −trgovina hartijama od vrijednosti Clan 62. 1.prodaju hartija od vrijednosti na primarnom trzistu emitent moze obavljati neposredno ili preko berzanskih posrednika 2.strana pravna lica mogu kupovati i prodavati hartije od vrijednosti koje glase na stranu valutu samo preko berzanskih posrednika Clan 63. hartijama od vrijednosti moze se trgovati pod sljedecim uslovima: 1.da su emitovane u skladu sa ovim zakonom 2.da emitent ima pozitivno misljenje ovlascenog revizora o njegovom poslovanju 3.da protiv emitenta nije pokrenut postupak sanacije, stecaja ili likvidacije Clan 64. 1.emitent cijim se hartijama od vrijednosti trguje, duzan je da do isteka roka za ostvarivanje prava i obaveza koje proisticu iz hartija od vrijednosti najmanje jednom godisnje obavjestava imaoce hartije od vrijednosti o rezultatima svog poslovanja 2.emitent iz stava 1 ovog clana duzan je da u roku od osam dana do isteka roka za predaju godisnjeg obracuna dostavi nadlijeznom saveznom organu osnovne bilansne pokazatelje za predhodnu godinu

Nadzor nad poslovanjem s hartijama od vrijednosti Clan 68. 1.nadlijezni savezni organ obezbjedjuje kvalitet hartije od vrijednosti koje se emituju u seriji, finansijsku disciplinu u trgovini hartijama od vrijednosti i vrsi kontrolu pravnih lica koja posluju s tim hartijama

Clan 69. kvalitet hartija od vrijednosti koje nadlijezni savezni organ obezbjedjuje: 1.davanjem odobrenja za emisiju akcija, dugorocnih hartija od vrijednosti i hartija od vrijednosti koje glase na stranu valutu 2.davanjem odobrenja za objavljivanje javnog poziva sa upis i kupovinu akcija kod sukcesivnog postepenog osnivanja akcionarkog drustva 3.davanjem odobrenja za kupovinu akcija kojima kupac stice 25 % i vece ucesce u osnovnom kapitalu akcionarskog drustva 4.davanjem dozvole za rad berze i berzanskih posrednika