Glas Mladih 47[1]

situacijama. Bilo je tu mnogo smijeha. Kako nije bilo poslijepodnevne radionice, odigrali smo igru "Oklada". Sudionici se klade sa animatorima i svećenicima da će izvršiti 15 zadataka u sat vremena. Tko je izgubi morao se u nedjelju na Susku valjati u pijesku i nakon toga otpjevati "Bananu". Naravno sudionici susreta su pobjedili. Nedjelju smo cijeli dan proveli na otoku Susku. Oko 11 sat održana je sv. Misa, a nakon nje smo imali slobodno sve do 17 sati kada smo se morali vratiti na Lošinj. To vrijeme smo proveli u igri i kupanju. Kada smo se vratili imali smo večeru, a nakon nje otkrivanje anñela. Svatko od nas nekome je bio anñeo i on se morao sa tom osobom kroz cijeli tjedan zbližiti, slati joj poruke i moliti za nju. Kako je bila to naša zadnja večer proveli smo ju u pjesmi i plesu sve do sitnih sati. Ponedjeljak je bio dan odlaska i dočeka nove grupe. Sv. Misa održana je ujutro, a nakon nje doručak. Zatim je slijedilo pakiranje i pripreme za doček nove grupe. Tih tjedan dan bilo je ispunjeno s radom, molitvom, veseljem, smijehom, odmorom, kupanjem i zajedništvom. Maji i meni je to bio jedan o najlijepših sureta do sada i mislim da ćemo ga jako dugo pamtiti. Zahvaljujemo se našem svećeniku koji nam je omogućio da odemo na susret, te našim mladima koji su nas podržali i složili se da mi dvije idemo. Nadam se da ćemo našim odlaskom na susret obogatiti našu zajednicu. Sve vas koje zanima što smo naučele tamo, kako smo se zabavljali, pozivam vas da doñete i pridružite se nama mladima.

napisala Marina Šilobodec OBAVIJESTI: "Osmijeh" pjeva na vjenčanjima. kontakt: Mario, mob: 091 180 5514 (molimo Vas da nam se javite najmanje dva tjedna prije) Kritike, ideje, pohvale, zanimljive tekstove i molitve pošaljite na e-mail: [email protected] Posjetite nas na www.mladi-osmijeh.bloger.hr

Ureñuje: Urednici:

Zajednica mladih „Osmijeh“ Anica Marković Terezija Valičević Ivan Barukčić Grafička obrada: Mario Koluder

47. BROJ II. GODINA

Modrave 2007 Modrave su doista mjesto na kojem čovjek može naći mir, osjetit Božju blizinu i uživati u prekrasnoj prirodi koju nam je Bog darovao… I ove je godine nekolicina naših mladih posjetila taj duhovno-rekreacijski kamp. Bilo nam je lijepo, dovoljno lijepo da se vratimo i sljedeće godine. S Modrava je nemoguće vratiti se isti; nakon što čovjek upozna tako puno različitih osoba i s njima provede jedan tjedan, shvati da smo svi mi samo ljudi, da svi imamo svoje vrline i svoje mane, da ćemo često razočarati one koji računaju na nas, da katkad povrijedimo ljude svojim, bez razmišljanja izrečenim, šalama, ali da imamo i svoje krasne strane; možemo

bili suosjećajni, darežljivi, jednostavni, spontani, vrijedni, možemo jednom običnom porukom u bočici nekome uljepšati dan, pogotovo ako smo ju ubacili u onu bočicu koja je često prazna….i da je naša vjera prazna i nedorečena bez naših djela; možemo pričati raznorazne lijepe pričice i imati ideale, možemo govoriti kako bi to trebalo biti u teoriji, ali ukoliko to ne pokazujemo svojim životom, lašci smo…. možemo govoriti kako bi neka pjesma trebala zvučati, ali ukoliko ne odlučimo otvoriti usta i iz srca pustiti glas, pjesma će biti ispunjena tišinom… Ono što mi se najviše svidjelo bila je popodnevna kava s duhovnikom paterom Zdravkom; okupili bismo se u kuhinju, u hladu,u naše šalice natočili bismo mlijeko ili kavu i pričali o temama koje su nas zanimale. Pater je bio doista odličan; jednostavan, pristupačan, otvoren za sve teme, ja takve ljude . volim nazvati pravim coolerima Svaka pohvala ide i vodstvu kampa, "neosvojenoj tvrñavi" Mravku, Tvrtku i svim ostalim animatorima koji su nas, na razne načine, pokušavali animirat, kuharicama, koje su super kuhale… I eto, što još reći doli nadam se da će mi Bog omogućiti da i sljedeće godine posjetim Modrave, da učvrstim poznanstva koja sam tamo sklopila, a svi vi koji o ovakvim stvarima više volite čitati, nego to i doživjeti, čitajte i dalje, možda poželite i doći.

napisala Terezija Valičević

------------------------------------------------------------"UČITELJU, ŠTO MI JE ČINITI?" Od 23.7. - 30.7. održao se susret župnih animatora turopoljskog arhiñakonata na Malom Lošinju. Tom susretu prisustvovale su i dvije članice "Osmijeha", Maja i Marina. Tih osam dana boravile smo u domu Sv. Martina

zajedno sa još 20 mladih, tu su uključeni i bogoslovi, dva svećenika i dva animatora. Doček nam je pripremila grupa prije nas sa pjesmom "Dobro mi došel prijatel". Nakon njihovog odlaska imali smo ručak i naravno poslije njega kupanje u našem plavom moru. Navečer se održala sv. Misa u kapeli u domu Sv. Martina. Slijedilo je upoznavanje, koje je vjerujem bilo malo drugačije nego kod ostalih grupa, jer sa nama je prvu večer bio i kardinal Josip Bozanić. Poslije upoznavanja izvodili smo bansove i naravno igrali svima nama poznatu "Mafiju" sve do sitnih sati. U utorak misu smo imali ujutro u crkvi Sv. Martina koja se nalazi na samom groblju. Nakon mise slijedio je doručak, a zatim radionca. Svakog dana do nedjelje imali smo po dvije radionice, ujutro i poslijepodne. Na njima smo razgovarali o Sv. Pismu, Katekizmu, zajedništvu, Euharistiji, molitvi. Tako smo naučili nešto novo što ćemo moći prenjeti u svoje župe, a i još više upoznali jedni druge. Nakon druge radionice imali smo slobodno vrijeme te smo se mogli kupati ili što je već tko htio. Kako se toga dana kardinal vraćao u Zagreb, pridružio nam se nakon večere te održao kratki govor i sve nas počastio sladoledom. S njime smo još zapijevali, slikali se i naravno još jednom pozdravili. Nakon njegovog odlaska slijedila je zabavna večer. U srijedu smo se svi dogovorili da nakon mise, koja je bila navečer, odemo u grad. Dogovor je bio da se vratimo do 11 sati u dom. No mladi ko` mladi rijetko kada se drže obećanja. Nas 20 sa jednim svećenikom se tako zaputilo do grada. Kako svi nismo mogli biti zajedno, jer svatko ima svoje želje, podijelili smo se u grupice. Nakon obilaska ponovo smo se svi našli na trgu gdje je nastupala grupa koja je svirala country glazbu. Puni veselja svi smo zajedno zaplesali. Tako smo puna dva sat plesali i pjevali na trgu. Naravno nitko se nije ljutio što smo se kasnije vratili kući. U četvrtak smo nakon ručka u sklopu radionice imali debatu. Bili smo podijeljeni u dvije grupe i raspravljali o tome što je potrebno za zajedništvo. Rasprave su bile žustre i moglo se vidjeti kako smo svi različiti, a opet slični u razmišljanjima. Navečer nakon sv. Mise slijedio je zabavni program. Izvodili smo banseve, igrali igre i naravno igrali mafiju.

U petak Misu smo imali navečer u gradu u župnoj crkvi Male Gospe. Nakon Mise otišli smo u grad na piće. Kako smo svi imali iste majce ljudi su nas gledali sa čuñenjem. Poslije smo se svi našli na trgu, a kako nitko nije nastupao, onda smo mi zaplesali i zapjevali uz gitaru. U subotu smo dobili zadatak da po dvoje ljudi osmisli skeč na temelju napisanog teksta. Radilo se o gledištima vjernika i nevjernika u različitim