Glas Mladih 51

Marijina, Betlehem (mjesto gdje je maleni Isus ležao u jaslicama), pustinju u kojoj je Isus molio, a sotona ga je stavljao na kušnju, Getsemanski vrt, dvoranu Posljednje večere, Kalvariju, crkvu Marijinog groba, baziliku Svetog groba... Na fotografijama smo mogli vidjeti kako se u Jeruzalemu dodiruju religije, Zid plača nalazi se kraj Kupole nad Stijenom. Riječima se ne moguopisati dojmovi i osjećaji koji su nas obuzeli gledajući ove fotografije i slušajući fra Vladu kako nam priča o njima. Sve su to mjesta koja smo mnogo puta zamišljali čitajući i slušajući Bibliju, ali jednostavno je potpuno drugačije kada ta mjesta vidimo i prisjećamo se Biblijskih tekstova koji govore o tim mjestima. „Osmijehu“ su se na ovom susretu pridružili i druge župljanke i župljani zbog čega nam je jako drago. I za kraj želim zahvaliti Isusu na ovom susretu, hvala Ti Isuse što si nam doveo fra Vladu i što smo vidjeli fotografije Svete zemlje. Molit ćemo za fra Vladu, molit ćemo za njegovo zareñenje i nadamo se da će neki od nas imati prilike posjetiti Svetu zemlju i prisustvovati njegovom zareñenju, te uistinu doživjeti sve ovo što smo imali prilike vidjeti na ovoj prekrasnoj prezentaciji.

napisala Anica Marković

OBAVIJESTI: "Osmijeh" pjeva na vjenčanjima. kontakt: Mario, mob: 091 180 5514 (molimo Vas da nam se javite najmanje dva tjedna prije) Kritike, ideje, pohvale, zanimljive tekstove i molitve pošaljite na e-mail: [email protected] Posjetite nas na našoj web stranici : www.mladi-osmijeh.bloger.hr Probe zbora mladih održavaju se srijedom u 20:30 u župnoj dvorani. Pozivamo sve mlade da nam se pridruže. Potrebna nam je vaša pomoć. Mise mladih održavaju se nedjeljom u 18h. Druženja mladih su u župnoj dvorani nakon svake mise mladih! Pozivamo vas, pridružite nam se... Ureñuje: Urednici:

Zajednica mladih „Osmijeh“ Anica Marković Terezija Valičević Ivan Barukčić Grafička obrada: Mario Koluder

51. BROJ II. GODINA

40. planinarski križni put Mladosti moja, evo, baš ovako nas voli Radovan pozdravljati, želim vam reći razlog svoje radosti i sreće. Naime, ovaj vikend koji je iza nas, 16-ero mladih iz naše župe je odlučilo provesti u prirodi, moleći, pjevajući, slaveći Isusa zajedno sa još 5ootinjak mladih. A… kojeg li zajedništva, koje li radosti i veselja. Bio je to jesenski, 4o-i u nizu planinarski križni put. Hodali smo po Samoborskom gorju, mjestu gdje je prije 2o godina roñena ideja o ovakvom načinu hoda i obilaska sakralnih objekata. Geslo nam je bila rečenica iz Djela apostolskih: „Primit ćete snagu Duha Svetoga“, a obilježja su bili bedževi različitih boja na kojima su bila ispisana gesla svih do sada pl. križnih putova. Bedževe smo birali po boji koju volimo, tako da sam ja uhvatila jednog svjetloplavog na kojem stoji crnim slovima: „Pazi da Bog kraj tebe ne proñe, a da se nikada više ne vrati.“ (sv.Augustin). Što kažete na ovo? Ja nemam što dodati. Moram priznati da smo svi očekivali jedan fizički težak hod. Osobno nisam nikada prije hodala po Samoborskom gorju ali

sam čula od mnogih da ga nije lako svladati. Nisam bila u kondiciji ali me to naravno nikada nije, a nadam se i nikada neće spriječiti da sudjelujem u svojoj najdražoj pobožnosti. Krenuli smo i vrlo brzo shvatili da je ovaj pl. križni put zaista poseban. Sam Radovan je na početku rekao da ćemo se truditi da hodamo u svečanom tonu. I tako je i bilo, hod je bio lagan, nimalo brzog tempa. Tome još moram dodati da sam ja i u subotu i u nedjelju imala svog Šimuna Cirenca; u subotu moju naprtnjaču jednu postaju je nosila prijateljica Tanja, a u nedjelju teta Veronika. To mi je puno značilo. Subotnji hod smo završili 7.postajom i smjestili se u osnovnu školu „Sv. Martin pod Okićem“ gdje smo noćili. Program u školi je započeo u 2o:oo sati s prikazivanjem dokumentarca o svim pl. križ. putovima. Sve pohvale vrijednim mladim ljudima koji su ga radili. Sve što ću reći je da je film odličan i da ga morate pogledati. Mislim da ćemo ga prikazati sljedeću nedjelju u crkvi poslije mise mladih. Poslije filma je uslijedila sv. Misa. Da ne zaboravim spomenuti, s nama su hodali i svećenici, njih 7-8, nisam sigurna. Vjerujem da su mnogi mladi prišli k njima i možda se ispovjedili. Nakon mise je uslijedila pjesma i ples uz tamburaše do oo:3o sati. Nedjelja nam je donijela novih 7 postaja. A donijela je i tombolu, anñela čuvara-osobu koja moli za tebe do sljedećeg puta, postaju na koljenima… U 18:oo sati je bio susret s drugom dionicom puta s njih 15o-ak u vodstvu pl. bratovštine sv. Bernarda. Zajedno smo izmolili 14. postaju i krenuli u procesiju kroz grad koju je vodio zagrebački nadbiskup, kardinal Josip Bozanić. Ušli smo u crkvu sv. Anastazije i napunili je do kraja, jeeeee! Misu je predvodio naš kardinal, nadbiskup Bozanić koji je i sam priznao da ne zna kada je ova crkva zadnji put bila ovako puna mladih. Naše druženje (pjesma, slava Isusu) je i nakon mise nastavljeno. Moram reći da je i nadbiskup bio s nama do kraja. Rekao nam je da ga ovo druženje podsjeća na ono druženje pokojnog pape Ivana Pavla II. S mladima. Tako raspjevani, rasplesani ali i malko umorni, krenuli smo svojim obiteljima. Na kraju moram reći da mi je žao što mnogi nisu bili u mogućnosti biti s nama, no, dok god će biti mladih, biti će i PLANINARSKIH KRIŽNIH PUTOVA. Hvala Isusu. Bog vas blagoslovio! :)

napisala Ivana Valičević Dojmovi s križnog puta: Poseban dio planinarskog križnog puta mi je uvijek postaja šutnje i euharistija koja se na križnim putevima odvija na drugačiji način. (Marija) Križni put je za mene prava slika žive Crkve koja je mlada, prožeta ljubavlju, patnjom, pjesmom, smijehom, suzama,dijeljenjem....Govor ovome vremenu da je zajedništvo izmeñu različitih ljudi moguće. (Krešo)

Dragi mladi, drage župljanke i župljani! Povodom ovog jubileja napravljen je zanimljivi dokumentarni film. Ovim putem vas sve pozivamo da nam se u nedjelju 04.11. pridružite nakon večernje Sv. Mise te zajedno s nama pogledate film o 20 godina održavanja Planinarskog križnog puta. Nakon filma pokazat ćemo vam i prezentaciju fotografija koje su snimili naši mladi iz „Osmijeha“. Doñite! Pridružite nam se!

PREZENTACIJA SVETE ZEMLJE U nedjelju, 14. listopada, fra Vlado Rukavina održao nam je prezentaciju o Svetoj zemlji. On živi u Jeruzalemu već godinu dana, prošao je Svetu zemlju od sjevera do juga sa fotoaparatom u ruci, snimio je brojne fotografije od kojih je napravio jednu divnu prezentaciju. Fra Vlado studirao je teologiju u Zagrebu, a prije godinu dana otišao je na studij u Jeruzalem. Otkrio nam je kako u danu ima mnogo obaveza, dan počinje molitvom u rano jutro, zatim odlaze na doručak pa na predavanja, a poslijepodne je rezervirano za učenje. Predavanja se izvode na talijanskom jeziku jer mnogo je ljudi iz različitih zemalja svijeta. Budući da je prepun obaveza nije stigao naučiti hebrejski. Blagadane slave potpuno drugačije nego mi. Za Božić odlaze u Betlehem i slave Isusovo roñenje na mjestu gdje se on doista rodio. Vjerujem da je zbilja neopisivi osjećaj slaviti Isusovo roñenje na takav način. Na prezentaciji koja je bila praćena tradicionalnom glazbom vidjeli smo slike krajolika sjevernog dijela Svete zemlje, to je kraj gdje se nalaze vrlo plodne ravnice, a spuštajući se polako prema jugu ta plodna ravnica polako prerasta u pustinju. Vidjeli smo fotografije brojnih mjesta koja se spominju u Svetom pismu i važna su za nas kršćane. Vidjeli smo brdo Tabor, Genezaretsko jezero, baziliku Navještenja