Da Li Si Ti Gnostik

Da li si ti gnostik, a da to ne znaš? Gnoza je nezaobilazna tema o kojoj se piše na spiritualnim sajtovima. Objavljuju se mnogi tekstovi, najčešće starognostički. Objašnjava se gnostičko gledanje i tumačenje svijeta u kojem živimo, ali prosječno načitan čitalac stiče dojam da je sva ta priča oko gnoze na neki način iskomplikovana ili u ovom vremenu na neki način prevaziđena. No, takav zaključak ipak nije ispravan pošto gnostički pristup poimanja svijeta u svojoj suštini ne može nikako biti prevaziđen, jer je on činio i čini suštinu svih duhovnih i religioznih pravaca. Da bi ova tvrdnja ’držala vodu’ moraćemo posegnuti do izvornog značenja grčke riječi ’gnosis’ (γνῶσις). Njeno značenje je : znanje. Ali ne obično umno, intelektualno, uobičajeno, svakodnevno znanje. Gnoza je znanje koje je dobijano direktnim putem kroz raznovrsne predaje i inicijacije. Kroz istoriju to su bila prenošenja tajnih, ezoterijskih učenja, a dobijao ih je posvećenik uvođenjem odnosno inicijacijom onda kada svojim svakodnevnim življenjem pokaže vlastitu predanost principima koje je prvo teoretski upoznao. Inicijacija je uvođenje u direktno znanje (Gnozu) o suštini postojanja ljudskog bića i njegove veze sa Bogom. Žašto su ta učenja bila mistična i tajna? Pa zbog toga što su u sebi nosila ideje koje su bile u suprotnosti sa uobičajenim shvatanjima života, a samim time su bila opasna za vladajuće strukture jer im nisu davale prednost ni opravdanje za to što kroz čitavu ljudsku istoriju rade: iskorištavanje i manipulicaija ljudima. Gnostička učenja u svojoj osnovi donose apsolutnu jednakost jer, gnoza kao oslobodilačko znanje, daje neporecivu jasnoću ljudskom biću da je u svemu što postoji prisutna ista Božanska iskra i da je sve, baš sve što postoji Jedno. Kada se ovo ima na umu jasno je da su sve religije u svojoj suštini ( i u početku) gnostičke. Kako? Opšta definicija religije je: Organizovani sistem vjerovanja i bogosluženja koja stavljaju Boga u središte. I ponovo, da ne bude zabune, moraćemo se vratiti na izvorno značenje riječi religija. Religija je došla od latinske riječi ‘re-ligare’, a značenje joj je: ‘ponovo spojiti sa…’ Koga spojiti sa..? Božansku iskru u nama sa Bogom, naravno. To je suština i smisao sve i jedne religije. Dati način da se jedinka, ljudsko biće spoji sa Bogom. Ovo je jako bitno. Religija MORA dati način da se ljudsko biće spoji sa Bogom BEZ POSREDNIKA, bez advokata. I uvijek , u početku, osnivač religioznog pravca doživi direktno iskustvo, doživi gnozu, doživi spajanje sa Bogom, prosvijetli se i nastoji to oslobađajuće iskustvo prenijeti drugim ljudima, svojoj braći. Prenos tog iskustva (gnoze) je najvećim dijelom uspješan dok je osnivač živ, ali nakon njegovog fizičkog odlaska sa ovog svijeta dolazi do izobličavanja prenosa gnoze i u većoj ili manjoj mjeri prenos se pretvara u raznovrsne komplikovane ceremonije koje daju veliki značaj izvođačima istih. Tako imamo vjerske službenike ( popove, hodže, rabine…) koji nemaju nikakvo znanje kako prenijeti gnozu, ali su prepuni ceremonija koje u najboljem mogu onome koji ih izvršava donijeti nešto dobrog raspoloženja. Način za postizanje direktne veze (gnoza) sa Bogom je većinom i na žalost zbog komplikovanih ceremonija i ‘bogosluženja’ izgubljen. Ljudi dolaze u bogomolje, ali u njima ne doživljavaju spajanje sa Bogom, ne postaju Jedno. ( o dijelu zaboravljenog znanja preko zvuka i muzike pročitati u tekstu

‘Tajanstvene solfeđo frekvencije’). Slijeđenje krutih pravila koje propisuju najraširenije religije može dovesti sljedbenika do toga da bude ‘dobar’ čovjek, da ne ubija, da ne krade, da ne čini preljubu…Ali da li taj sljedbenik doživi jednost sa Tvorcem, sa Bogom? Da li neporecivo i bez ikakve sumnje zna da je u njemu Božanska iskra koja nije ni jednog trenutka odvojena od svog Izvora, Boga. E, to najčešće ne doživi, pošto mu etablirane religije nameću ‘istinu’ o njegovoj izvornoj pokvarenosti, nevrijednosti i grešnosti te da zbog toga mora da iskajave nekakve grijehove davnih predaka ‘od početka svijeta i stvaranja’. I da se vratim na naslov ovog teksta. Mnogi ljudi duboko u sebi osjećaju da nešto kod gore spomenutih religija, ne štima; nešto jednostavno ‘promašuje’. Oni osjećaju da su nešto više od pukog ‘ grešnog mesa’ i počinju ne religiju gledati kao na svojevrsnu ceremoniju koja nema svoje suštine, ulaze u bogomolje i rade rituale isključivo zbog pripadnosti i socijalnih potreba. A u sebi osjećaju da im za kontakt sa Bogom nisu potrebni sveštenici, popovi, hodže i rabini, ali ne znaju kako da to ostvare, ne znaju gnozu. I htjeli ne htjeli, počinju traganje za izgubljenom direktnom vezom sa Bogom. Postaju Tragači u većoj ili manjoj mjeri. Dobra vijest je to da će, ako ustraju u svom traganju, prije ili kasnije doći do gnoze odnosno direktnog znanja. A direktno znanje se skoro uvijek otkriva kroz dobijanja odgovora na ‘vječno pitanje’ : ‘Ko sam ja?’ No, to je već tema nekog sljedećeg teksta. .