Ti Si Ljepota

Ti si Ljepota

Čitajmo zajedno ikonu

Bizantska estetika mudro je u vremenu oblikovala figurativan jezik koji preobražava vanjski izgled stvarnosti kako bi istaknuo iščekivanje kršćanske vjere u uskrsnuću i preobraženju svega stvorenog u Kristu. Udaljujući se od naturalističke slike, slikar sakralnog pribjegava stilizaciji slike koja, ostajući figurativna i povijesno vjerojatna, dobiva misterijski karakter. Valjanom simboličkom analogijom slika uvjerava vjernika u sakralnost prikaza, njegovu transcedentnu i vječnu narav. Stilizacija, među ostalim, omogućuje slici da nadiđe preosobni, slučajni, izvanjski, psihički, subjektivni izričaj u korist veće univerzalnosti i jedinstva, gdje se detalj nalazi unisono sa cjelinom, kao u zboru. Stilizacija nije samo kulturološki element koji ikoni određuje pripadajuće razdoblje, školu i podrijetlo. U sakralnoj umjetnosti ona je neodvojiva od sadržaja i nikada sama sebi svrhom. Zahvaljujući oštroumnoj “mudrosti znaka”, tajnovitoj simboličkoj djelotvornosti koja je utisnuta i u slikarsku gestu, ona pridonosi davanju života sadržaju sakralne slike koji je često toliko neizreciv da nema drugih izvora izričaja.

Ova ikona Krista Pantokratora nalazi se u samostanu sv. Katarine na Gori Sinaj.

1961. prilikom restauracije jedne od ovakvih ikona, naslikanoj u 13. stoljeću s prikazom Krista Pantokratora (Svevladara), otkrivena je u pozadini druga ikona iz polovice 6.stoljeća: dosada najstarija pronađena ikona Spasitelja.

Isus je prikazan kao mladić, kao u vrijeme svoga propovijedanja. Jednom rukom blagoslivlje, dok drugom drži knjigu.

U gesti blagoslova položaj prstiju, osim svog očitog značenja, upućuje na: Trojstvo, sa tri spuštena prsta te božansku i ljudsku narav Kristovu sa preostala dva podignuta prsta.

Isus nas na ovoj ikoni blagoslivlja, blagoslivlja naš život, našu svakodnevnicu, podsijećajući nas da je uvijek s nama.

Svoje sam ti riječi stavio u usta, u sjenu svoje ruke sakrio sam te kad sam razastro nebesa, utemeljio zemlju i rekao Sionu: “Ti si narod moj”. Izaija 51,16

Knjiga je čvrsto u ruci i ima korice ukrašene dragocijenim ornamentima.

Blago čovjeku koji je stekao mudrost i čovjeku koji je zadobio razboritost. Jer bolje je steći nju nego steći srebro, i veći je dobitak ona i od zlata. Skupocijenija je i od bisera i što je god tvojih dragocijenosti, s njome se porediti ne mogu. Izreke 3,13-15

Knjiga je zatvorena u iščekivanju dana Posljednjeg suda i slika je novog zakona darovanog ljudima te upućuje na knjigu (otvorenu) života Otkrivenja.

«Dostojan si uzeti knjigu i otvoriti pečate njezine, jer si bio zaklan i otkupio krvlju svojom za Boga ljude iz svakog plemena i jezika, puka i naroda.» (Otkrivenje 5,9)

Kiton, koji se preklapa sa plavom bojom plašta, trebao je biti crvene boje i simbolizirati božansku narav. Pozlaćeno lice (stikos ili klavus) označava Krista, božanskog Kralja, koji se zaodijenuo ljudskom naravi simboliziranom zeleno-plavom bojom plašta.

Slika lica je uzeta iz Otkrivenja (1,13):

“Vidjeh nekoga kao Sina Čovječjeg; odjeven u dugu haljinu, oko prsiju opasan zlatnim pojasom”

Iza njega zidine Jeruzalema...

“Vidjeh i Sveti grad, novi Jeruzalem, silazi s neba od Boga, opremljen kao zaručnica nakićena za svoga muža.“ (Otkrivenje 21,2 )

Nimbus (zlatni krug koji okružuje lice Kristovo) je simbol nadnaravne božanske svjetlosti koju je Spasitelj otkrio učenicima na gori Tabor:

“I preobrazi se pred njima; zasja mu lice kao Sunce, a haljine mu postadoše bijele kao svjetlost”.

Ikona prenosi na figurativnu razinu ono što Crkva brani teološki boreći se protiv monofizitske hereze: jedinstva bez spoja dviju naravi, ljudske i božanske, što je naglašeno asimetrijom lica, očiju, sve do obraza i brkova. Čak i sa slikarskog stajališta obrisi su potpuno različiti u dvjema polovicama.

Desna strana lica je u vječnom miru, neslomljiva i moćna, puna milosrđa; Lijeva strana prikazuje čovjeka boli, čovjeka koji dijeli patnju ljudskog roda. No lice je to iste osobe, Isusa Krista.

Desna strana zrači božanskim Mirom; silinom pogleda Boga koji nas nikada ne napušta...

Lijeva strana ne skriva ljudsku patnju života darovanog za svoje bližnje.

«slava Božja svijetli na Njegovom licu». Usp. 2 Korinćanima 4,6

Pogled je uzvišen i upravljen u beskraj, oči raširene izvan granica vremena i prostora.

“Oko je tijelu svjetiljka; ako je oko bistro sve će tvoje tijelo biti svijetlo” (Mt 6,22).

Jedan bizantski opis ikone glasi:

“njegove oči su radosne i pružaju dobrodošlicu onima koje ne kori vlastita savjest, no za one koje osuđuje vlastiti sud postaju srdite i neprijateljske."

don Luciano Cantini Prijevod sa talijanskog: Mirna Bagić