Bugartzine No.1 (a)

Evropska filmska

film

nagrada 2008.

Evropska filmska nagrada osnovana je od strane Evropkse filmske akademije 1988. godine kako bi prepoznala najbolja evropska filmska ostvarenja. Orginalni naziv ovie nagrade bio je „Felix Awards“ ali je ime promijenjeno u „Evropske filme nagrade“. Nagrade se dodjeljuju u 10 kategorija od kojih je najvažnija nagrada za film godine. Najmjenjena je isključivo evropksoj kinematografiji (evropskim režiserima, glmcima, glumicama, scenaristima...). Značaj i prestiž ove nagrade kulminirao je sredinom 90-tih a od početka 21. stoljeća za ovu se nagradu vlada sve veći interes. Gradovi domaćini se mjenjaju dok je Berlin domaćin svake druge godine. Dodjela 21. Evropskih filmskih nagrada ove se godine održava u Kopenhagenu, gdje ćemo 6. decembra saznati pobjednike svih kategorija. Nominirani za Evropsku filmsku nagradu po izboru publike su: 1. Arn: The Knight Templar r: Peter Flinth 2. Atonement r: Joe Wright 3. Ben X r: Nic Balthazar 4. Welcome to the Sticks r: Dany Boon 5. Die Welle r: Dennis Gansel 6. El Orfanato r: Juan Antonio Bayona 7. Hunting and Gathering r: Claude Berri 8. Harry Potter and the Order of the Phoenix r: David Yates 9. Rabbit Without Ears r: Til Schweiger 10. Mongol r: Sergej Bodrov 11. Rec r: Jaume Balagueró & Paco Plaza 12. Saturno Contro r: Ferzan Ozpetek



by Alen Šabić

Ko je Anais Nin (1/2)

*Priroda oblikuje moje tijelo samo za strast, za ljubav prema muškarcu. (Anais Nin, Dnevnik ljubavi, incest) by Lejla Delibašić

Nastojeći odgovoriti svim napastima svoje znatiželje i eruptivne prirode, nastojeći zadovoljiti svoju usplahirenu i gladnu seksualnost, autorica Dnevnika ljubavi razvija i svoj književnoumjetnički model. Svjesna da je drugačija, da želi i treba više od društvenim konvencijama dozvoljenog i nametnutog, Anais Nin u jedanaestoj godini otpočinje ispisivati stranice dnevnika, koji će poslije, obilni seksualnim i sentimentalnim ispovijedima utjecati na umjetnička stvaranja i drugih književnika. Razočarana ocem, njegovim odlaskom iz porodičnog doma, jedinim čovjekom kome je kako sama kaže „bila u potpunosti odana“, pokazuje stalnu intenciju okruženosti muškarcima, i to onima koji su je preko svih granica divlje i strasno željeli. Uživala je u spoznaji toga. Ne osvrćući se na na seksualne granice društva, Anais se u potpunosti predaje užicima, uživa i slavi svoje tijelo, čeprkajući psihoanalizom i hipnozom po svojoj svijesti, ona ispituje porijeklo seksualnosti vlastite prirode. Uprkos raznovrsnoj tematici, Anais Nin se ponajviše proslavila upravo svojim erotskim dnevnicima, koje je pisala neprestano od 1914. – 1977. godine. Svjesna njihove publikacije nakon smrti likova o kojima je pisala, Anais se ipak ne libi do u detalje opisivati seksualna uživanja, incestoidne i homoseksualne sklonosti. Nju se dakako ne može okarakterisati razvratnicom, destruktivnom i seksualno neiživljenom ženetinom, koja ne poznaje razloge onome što čini. Anais je, itekako, svjesna težnji svoga tijela za zadovoljstvom, svjesna je vladavine erosa. Ona ide dalje jer želi, živi za flert, ljubavnike vješto pretvara u građu ispisanih stranica Dnevnika ljubavi, slavi svoje ljubavi i sebe u njima. Svoje ljubavnike ne idealizuje ali ih ljubi, a kada ih ljubi čini to sa znanjem o njihovoj labilnosti, njihovoj ružnoći, njihovoj nemoći pred njenom pojavom. Zna da joj ne mogu odoljeti, a jedino što žele je nju zadovoljiti i u njoj uživati. Anais smatra da je jedino tijelo doista naše, te da smo dužni učiniti mu zadovoljstvo, sve ostalo relativno je. Jedino mi svom tijelu nalazimo mjeru, mada seksualni užici nemaju mjere, oni su predivni i opijajući dok traju, obuzimaju čula, a kada prestanu treba ih ponovo pronalaziti. Ljubavnom vezom sa piscem Millerom, Anais se afirmiše i kao književnica i kao žena (ljubavnica). „Ljubav je os i dah mog života. Umjetnost koju proizvodim jest nusproizvod, izraslina ljubavi, pjesma koju pjevam, radost koja mora eksplodirati i preobilje – to je sve.“ Željela je da se njeni dnevnici objave jednog dana u cjelosti, bez kraćenja, željela je ostaviti svjedočanstva burnih ljubavnih veza, dvostrukosti, svojih kolebanja, ali je ponajviše željela ovjekovječiti ispisanu sebe. Možda još i nije vrijeme da se (d)oživi poetika i svjetonazori Anais Nin, možda vrijeme njenog razumijevanja još nije, ali „... kad umre problem seksa, naše razumijevanje raste“.

bookz „Onak koji posjeduje razum uvjek radi sa izvjesnim ciljem.“ Aristotel, grčki filozof

Samarkand Amin Maalouf

Izbori – te se?!! (1/2)

Amin Maalouf (Maluf ) je Libanac, rođen 1949. u Bejrutu od roditelja Arapa katoličke vjere; studirao je sociologiju i ekonomiju, bio je u svojoj zemlji novinar i ratni reporter, a 1977, pred užasima građanskog rata u svojoj zemlji, bježi sa porodicom u Pariz. Od tada je malo putovao, a dio godine provodi na jednom od ostrva u Lamanšu gdje u ribarskoj kućici piše svoje romane. Piše ih na izvrsnom francuskom, koji mu nije maternji jezik. Napisao je: Krstaški ratovi viđeni očima Arapa, Samarkand, Taniosova stjena, Levantski đerdan, Baldasarovo putešestvije, Lav afrički.

Krajem svake izborne godine svakodnevno smo bili bombardovani propagandom koja je bila dio predizborne kampanje svih mogućih stranaka, partija i drugih kriminalnih grupa. Ni oni koji su odlučili da do izbora ne pale televizor, nisu mogli da izbjegnu stotine bilborda sa folirantski nasmijanim licima, tako lijepo uklopljenim u boje zastava naših država, koja su se cerila na svakom ćošku. Ako si pak uspio/jela da se natjeraš da ne gledaš ka bilbordima, onda si morao/la da vidiš ili dobiješ letak neke od mnogih stranaka. Ako ti se ni to nije desilo, onda te je vjerovatno na kućni broj zvao neko iz lokalne kancelarije neke od, pogodićete, stranaka. Vjerovatno su ti i kucali na vrata, pitali te za koga ćeš glasati, kao da se podrazumijeva da ćeš uopšte glasati. Na sve moguće načine ti umilni ljudi u odijelima (bili stariji ili mlađi, nema veze, svi vole da nose skupa odjela) pokušavali su da nas ubijede kako nam treba upravo ono što oni nude i da je ono što će oni uraditi prava stvar, da će nam upravo oni donijeti boljitak. Divna zamisao.... nema šta.... A to šta ćemo mi konkretno raditi u svojim životima nije bitno, treba samo da izađemo, zaokružimo jedan od brojeva na izbornom listiću i gotovo.... Da čovjek ne poveruje da u životu može da postoji toliko spasonosnih opcija koje rešavaju sve probleme... i da je naša jedina muka ta slatka nedoumica za koji ćemo se broj odlučiti na kraju....

Ako posmatramo odnos jednog književnog djela prema zbilji, onda vrlo lahko možemo doći do zaključka da književni tekst nema nikakve obaveze prema zbilji. Autoreferencijalno djelo odgovorno je samo prema sebi. „Na dnu Atlanskog okeana nalazi se jedna knjiga. Ispričati ću vam priču o njoj. Možda i znate rasplet, novine su svojevremeno izvještavale o tome, a i neke su knjige napisane od tada: kad je Titanik potonuo u noći između 14. i 15. aprila 1912. na pučini kod Nove zemlje, najuglednija žrtva bješe jedna knjiga, jedini primjerak Rubajija Omara Hajjama, persijskog učenjaka, pjesnika, astronoma.“ Samarkand je jedan mogući svijet kojeg čitalac doživljava i prepoznaje. Amin Maluf je autor sa zanimljivom historijskom pozadinom u kojoj se historijske činjenice mješaju sa njegovom maštom. Pojave života opisuje na način koji pripada umjetnosti, oblikovanjem posebnog smislenog „svijeta djela“. Da li je zaista trebalo biti drugačije? „Samarkand, najljepše lice koje je zemlja ikada okrenula suncu.“ Samarkand, Persija, Isfahan, gradovi prelijepih krajolika, odličnih opisa. Gradovi pjesnika, mudrosti, vina, ljubavi, mislioca, naučnika, vladara, najoštrijih zakona, ali i grad najstrašnije sekte u historiji islama, asasina – Persija! „...njegovo kamenje-galenit, njegove muhe-pčele, njegova trava-šafran ... vazduh u njemu tako čist tako zdrav, njegovi hambari ne znaju za žižak, nikakvo je tijelo u njemu ne raspada...“

Na svu sreću davno smo neki od nas prestali da vjerujemo u bajke.....neki na lijep način a bogami većina na onaj najružniji....

Retrospektivna priča s vrlo bitnom ulogom pripovjedača u njoj: autorski, personalni, pripovjedač u prvom licu. Ovo je priča o Samarkandskom rukopisu, u čijoj pozadini se krije persijski pjesnik, matematičar, fizičar, astronom, čovjek kritiziran i napadan zbog slobodoumlja, Omar Hajjam. U svojim rubaijama slavi jednostavne užitke, a izvrgava ruglu razne filozofske i teološke struje svoga vremena. 62. Otkako se nebom sjajni mjesec kreće, niko nije našao blagodati veće Od vina, čudim se zašto ga prodaju, kad od vina ništa boljhe kupit neće! 99. Filozofija nova i stara sa „jest“ i „nije“ čovjeka umara Ja u nju nikad zavirio nijesam kao što u dno vinskoga pehara. Samarkandski rukopis sa bilješkama nastalim na marginama knjige, za kojeg se mislilo da je nestao u XI vijeku u zgarištu na Alamutu, nanovo je otkriven šest vjekova kasnije. Početkom XX vijeka, konačno je izgubljen. Kroz knjigu se provlači legenda. Govori o tri prijatelja: o Omaru Hajjamu koji je posmatrao svijet, Nizamu el Molku koji je upavljao njime, te Hasanu Sabahu koji ga je držao u strahu. Dakle, posmatrač, upravitelj, strah! Hasan Sabah je izgradio Alamut, Omar Hajjam izgradio je mali zamak od papira koji će nadživjeti Alamut, kladio se i dičio tome. by Amna Šestić

muzic

Travis Baker & DJ AM Fix Your Face

Još jedna nevjerovatna s(u)aradnja! Još jedan nevjerovatan muzički projekat!U pitanju je zajednički mixtape (album) bivšeg bubnjara rock grupe Blink 182 i jednog od najboljih DJ-eva danas, DJ AM-a. Savršeno produkcijski urađen materijal, prepun ideja i sa jedne i sa druge strane dovodi do zaključka da ovo izdanje nije nešto što će biti „in“ neko određeno vrijeme i nestati!43 minute (i još nešto malo sekundi) u sebi sadrži jedan odličan mix već pomenutog DJ-a na kojem se nalaze Jay-z, Eve, RHCP, Easy-E, Lil` Wayne, Notorious BIG, Timbaland, Demian Marley, Outkast, Phil Collins i još mnogi drugi. Sve je to popraćeno bubnjevima kojima konstantano „upravlja“ Travis Baker ne skrivajući sve svoje bubnjarske vještine. Urađen je i spot za jedan dio mix-a koji možete pogledati na youtube-u Nabavite ovo odlično muzičko izdanje i sami se uvjerite u sve napisano... i još mnogo toga... by Komedii

Darren Price (Underworld DJ Tourneja) - Centar Skenderija Sarajevo / Dom Mladih – 10.10.2008. - Cijena ulaznice: 15KM /// Elektro festival Terminal u Mostaru i Sarajevu, 9.-12. 10. 2008. / OKC Abrašević u Mostaru & u sarajevskom klubu Access / ulaz besplatan /// Sedmica evropskog filma / OKC “Abrašević” Mostar / 13. do 18.10.2008. /// Bosansko narodno pozorište Zenica / 19:30 / 18.10.2008 / OTVARANJE FESTIVALA MESS / Istina u prijevodu / USA / The Colonnades Theatre Lab / Reditelj: Michael Lessac /// Velahavle / Gallery club (Bunker) / 18.10.2008. / Cijena ulaznice: 5KM /// Bosansko narodno pozorište Zenica / 19:30 / 21.10.2008 / SHAKESPEARE: San ljetne noći / MAĐARSKA; Bárka Színház Budapest / Reditelj: Alföldi Róbert /// Bosansko narodno pozorište Zenica / 19:30 / 22.10.2008 / B.BRECHT: Bubnjevi u noći / MAKEDONIJA; Narodno pozorište “Vojdan Černodrinski” / Reditelj: Martin Kočevski /// Josipa Lisac / u olimpijskoj dvorani Zetra / 24.10.2008. /// Bosansko narodno pozorište Zenica / 19:30 / 25.10.2008 / S.KEIN: Fedrina Ljubav / SRBIJA / BiH; JDP / Reditelj: Iva Milošević ///DJ Umek, Valentino Kanzyani i Matthew Hoag / Dom Mladih Sarajevo / 25.10.2008. ///

Vjerovatno je TA većina već upoznata sa farsom koju smo tokom ovih reklamiranja imali prilike da gledamo....Prva scena ovog čina naše tragedije odigrala se još aprila 92..... nema potrebe prepričavati te događaje, niti nalaziti razloge za takvo stanje stvari i za takav slijed.Vlast na balkanu, kao u ostalom i u čitavom svijetu, je sinonim za pojam apsolutne moći, kao i pohlepe, bahatosti, i svih drugih osobina koje priliče jednom razularenom, kafanskom ponašanju. Krajnji ishod ovog cirkusa je krajnje bizaran i u najmanju ruku uvredljiv za inteligenciju građana balkanskih prostora. Na kratko su na vlast vraćeni oni koji su donijeli kriminalne Zakone.... i kao i mnoge druge antiradničke zakone. jedni su nas pljačkali neko vrijeme... a onda su počeli da nas pljačkaju ovi drugi.... A, ne zaboravimo, to su isti oni šovinisti koji su devedesetih slavili mržnju i ubijanje, koji danas i dalje sanjaju puške i ratove, koji fantaziraju da ponovo pošalju mladež na polja smrti. Naravno, kao što se moglo i očekivati, ubrzo je došlo do pregrupisavanja unutar snaga “reformskog bloka”, drugačije raspodijele interesnih sfera i radikale su smijenili istom brzinom kojom su ih i izabrali. Jasno je, nema razlike između pohlepnih i malo manje pohlepnih, nema razlike između bahatih i malo manje bahatih.....isti đavo drugo pakovanje Ova jeftina šahovska partija, koju smo svakodnevno uživo mogli da gledamo i čije poteze nije bilo nimalo teško predvidjeti, na prvi pogled liči na partiju koju igraju djeca. Sličnost je bila ta da kada djeca uče da igraju šah, znaju ponekad da načine potez i da odmah zatim preinače svoju odluku. Međutim naši vladaoci nisu djeca, već dobro proračunata đubrad, pa ne treba da nas zavaraju njihovi infantilni potezi. Oni su odigrali vješt manevar, namjerno su žrtvovali slabiju figuru, da bi u narednom potezu mogli da matiraju protivnika. Ta figura koju su oni spremni da žrtvuju u svakom trenutku...to smo mi... to je naša budućnost.... Spremni su da žrtvuju nas radi svoje materijalne koristi...bez obzira da li će nas eksploatisati, otpustiti ili poslati u rat.... Mi smo također i ulog u njihovoj igri....kao kada pokeraši igraju u njivu ili kuću...onaj ko pobjedi ima pravo da je koristi, eksploatiše. Ako smo trenutno i žrtva i ulog, da li to znači da ćemo biti i nijemi posmatrači...kako svi kvalitetno šute možete sami izvući zaključak ali haj`mo dalje....

by Alan Hajduk

moviequote Volver (2006) /by Pedro Almodóvar Penélope Cruz, Carmen Maura, Lola Dueñas Raimunda: [to self ] It smells of... farts, my mother’s farts

eventinfo