Bogdan Cosic (ur.) - Politicka Ekonomija Socijalizma.pdf

EKONOMSKA BIBLIOTEKA X. kolo

POLITIČKA EKONOMIJA SOCIJALIZMA

Informator - Zagreb /

s

S'

EKONOMSKA

BIBLIOTEKA

X. k o l o

broj 7-8-9

U D Ž B E N I C I S V E U Č I L I Š T A U Z A G R E B U M A N U A L IA U N I V E R S I T A T I S S T U D I O R U M Z A G R E B IE N S IS

o d b o a s a v j e t a z a I Z D A V A Č K U d j e l a I L I S T A U Z A G R E B U B R O J 08-1478/3-75 O D 11. X I. 1975. A P R I H V A Ć B N A K A O S V B U C l L l S N I U D Ž B

e n j b m

Biblioteku uređuju

prof. dr. IVO PER IŠIN i prof. dr. VLADIM IR ST IP E T IĆ

O H

S

0 C*

r j b

E N I K

D. ČALIĆ, B. ĆOSIĆ, B. KOVAČEVIĆ, A. LEŠAJA, S. POLOVINA, D. SABOLOVIĆ, A. ŠOKMAN, I. VRANČIĆ, A. W ERTHEIM ER-BALETIC, Z. ZOVIĆ-SVOBODA

POLITIČKA EKONOMIJA SOCIJALIZMA U redakciji

prof, dra BOGDANA ĆOSIĆA

»INFORMATOR«, IZDAVAČKA KUĆA, ZAGREB, MASARYKOVA 1 1976

Recenzija

prof. dr. JAKOV SIROTKOVIĆ prof. dr. VLADIM IR ST IPE T IĆ

PREDGOVOR Na E konom skom fa k u lte tu Sveučilišta u Zagrebu konstantno se p re ­ daje politička ekonom ija socijalizm a kao posebna naučno-nastavna dis­ ciplina. Prem a našim planovim a, i dalje će se značajno m jesto u fondu nastavnih sati političke ekonom ije davati upravo m a teriji političke eko­ nom ije socijalizma, jer je ona tem eljna ekonom ska nauka socijalizma. R ezultat našega rada i naših spoznaja dali smo u ovoj kn jizi, koja je prvenstveno nam ijenjena našim studentim a. V jeru jem o da će ona korisno poslužiti i studentim a drugih ekonom skih i srodnih fa ku lteta , a i svim a onima koje ta složena problem atika bude interesirala. A u to ri knjige su članovi Odjela za političku ekonom iju Ekonom skog fa ku lte ta u Zagrebu, osim docenta dra A. Sokm ana, koji je član Odjela za ekonom iku narodne privrede. Prem da je knjiga koncipirana kao cje­ lina, po prirodi stvari svaki autor »stoji« iza svoje m aterije. R ecenziju rada izvršili su akadem ik V ladim ir Stip etić i akadem ik Jakov Sirotković, koji su dali i m noge korisne sugestije pojedinim auto­ rima. U im e svih autora srdačno im zahvaljujem . Z a h va lju jem i radnom k o le k tiv u izdavačke kuće »Inform ator« u Zagrebu na n jih o vu tru d u da ova knjiga što prije dođe u ru ke čitalaca, u prvom redu naših studenata. Ovo je i prilika da se s du žn im p ijeteto m sjetim o našeg uvaženog druga, prijatelja i suradnika pok. Dušana Sabolovića, redovnog profesora političke ekonom ije i historije političke ekonom ije, dekana E konom skog fa ku lte ta u Zagrebu, koji je bio ponio odgovornu dužnost redaktora ovog udžbenika. Drug Sabolović tvorac je prve skice udžbenika, prve njegove koncepcije. Kako ga je sm rt u tom e prekinula, po odluci K atedre za poli­ tičku ekonom iju E konom skog fa ku lte ta prihvatio sam se toga odgovornog posla. Ono što je profesor Sabolović iza sebe ostavio bilo m i je od velike pomoći, kao i m nogobrojne diskusije i razgovori što sam ih s n jim e ranije imao. U im e svih suradnika koji su radili na ovoj kn jizi dugujem zahval­ nost profesoru Saboloviću na njegovu dragocjenom doprinosu. Potrebno je, naravno, istaći da sva odgovornost za cjelokupni redaktorski posao pada na m ene. U Zagrebu, 4. XII. 1975, Bogdan Čosić

V

SADRŽAJ P redgovor

..........................................................................................................................................

V

U z n ašu P o litič k a ek on om ija socijalizm a (prof. dr. B ogdan Cosić) P rv i dio O SOCIJALIZM U I PO LITIČ K O J EKO NO M IJI SOCIJALIZM A 1. O p olitičk oj ek on om iji socijalizm a (prof. dr. D. Sabolović) ............................ P redm et i m etoda p o litičk e ek on om ije socijalizm a ............................................. P red m et (objekt) izu čavan ja p o litičk e ek on om ije s o c i j a l i z m a ................... D jelovan je ek on om sk ih zakona u s o c ij a liz m u ..................................................... Izvori spoznaje ek on om sk ih zakona u s o c ij a liz m u ............................................. M etoda p olitičk e ek on om ije s o c i j a l i z m a ...................................................................... Z aključna razm atranja o političkoj ek on om iji socijalizm a, n jezin u objektu istraživan ja i m e t o d i ................................................................................................................

3 3 3 8 12 13 20

2. D ržava i socija lističk a r ev o lu cija (prof. dr. B ogdan Cosić) ............................ Socijalističk a revolu cija i diktatura p r o le t a r ij a t a ................................................... O državi u socijalizm u . ’. ............................................................................................... Z načenje pitan ja o d ržavi u o p ć e .............................................................................. D ržava u s o c i j a li z m u ........................................................................................................ C im e se zam jen ju je razbijena državna m a š i n a ..................................................... E konom ske osn ove odum iranja d ržave (socijalizam kao prelazn i period izm eđu kapitalizm a i k o m u n iz m a ).............................................................................. K arakter su v rem en e so cija lističk e d r ž a v e ..............................................................

23 23 23 25 27 29 31 33

3. P roizvodni odnosi so cija lizm a (prof. dr. B ogdan Cosić) .................................... O proizvodnim odnosim a u o p ć e ....................................................................................... P roizvodni odnosi s o c i j a li z m a ............................................................................................. E konom sko oslob ođ en je r a d a ............................................................................................... B irokratizam antipod oslob ođ en ju r a d a ...................................................................... D ruštveno v la s n iš t v o ................................................................................................................ U druženi rad i osn ovn a organ izacija udruženog r a d a .......................................... S am oupravljan je — o sn ovn i so cija lističk i proizvodni o d n o s ............................

37 37 39 41 *3 *3 4® 48

4. S ocijalizam kao sv je tsk i p roces (prof. dr. B ogdan C o s i ć ) .................................... K riza zakona p rofita i zakona a k u m u l a c i j e .............................................................. K oncentracija i cen tralizacija k ao m a terijaln a priprem a so cijalizm a . . . .

33 33 38

VII

4. P roces potrošnje u so cija lizm a (prof. dr. A lica W erth eim er-Đ aletić) . . . . Opći pojm ovi i osn ovn i ob lici p o t r o š n j e ...................................................................... P ovezan ost proizvod n je i p o t r o š n j e .............................................................................. P otrošnja kao cilj p roizvod n je u s o c ij a liz m u ............................................................. Osobna, zajednička i opća potrošnja u s o c i j a l i z m u ............................................. 5. D ruštvena reprodukcija i p lan iran je u socijalizm u (doc. dr. S v e tisla v P olo­ vina) ................................................................................................................................................ N eke bitne razlike izm eđu procesa d ru štv en e reprodukcije u kap italizm u i s o c ij a liz m u ................................................................................................................................. M odel proširene reprodukcije u s o c i j a li z m u .............................................................. D ruštveni proizvod i n jegova struktura ............................................................. P retp ostavk e m o d e l a ........................................................................................................ M odel proširene reprodukcije u socijalizm u ..................................................... P roširena reprodukcija i teh n ičk i progres .............................................................. P olem ika oko zakona bržeg razvoja I. od jeljk a ............................................. P lan iran je u socijalizm u i problem i a k u m u la c ij e ..................................................... K onkretizacija m odela reprodukcije prilikom d on ošen ja plan ova . . . . P lan iran je i a k u m u la c ij a ............................................................................................... Z aključak .................................................................................................................................

231 231 232 234 236 239 239 245 246 247 251 254 259 262 264 266 267

P eti dio SO C IJA LIZAM I SV JET SK A PR IV R ED A (prof. dr. B ogdan Ćosić) O p ostavljan ju p itan ja ........................................................................................................ S vjetsk a privreda u doba kap italizm a .................................... Socijalizam i sv jetsk o t r ž i š t e ............................................................................................... Zakon vrijed n osti i ekonom ski odnosi m eđ u so cija lističk im zem ljam a . . Socijalizm u je sv jetsk o tržište neophodno .............................................................. Izgradnja sv jetsk e ek on om ik e ....................................................................................... L iteratura

303

R egistar pojm ova i a u t o r a ........................................................................................................

X

271 279 285 290 294 296

307

UZ NAŠU POLITIČKU EKONOMIJU SOCIJALIZMA 1. Kolektiv autora koji radi na problemima političke ekonomije socijalizma objavljuje knjigu političke ekonomije socijalizma. Premda je knjiga prvenstveno namijenjena studentima — tako je i pisana i takav joj je metodološki pristup — ona će, uvjereni smo, po prirodi same stvari, pobuditi i širi interes naše naučne i stručne javnosti. No, to će biti samo pozitivan proces, koji će utjecati na to da se radovi na političkoj ekonomiji socijalizma ubrzaju i unaprijede. Time će se pružiti pomoć i samom kolektivu autora. Sama činjenica da se u pisanju knjige pojavljuje čak deset autora nametnula je redaktoru velik zadatak. On je dobio određeni materijal, koji je prije svega tre­ balo sistematizirati, a onda i uskladiti pojedine dijelove radi postizanja njihova logičnog obujma i obuhvatnosti. U vezi s tim trebalo je neka poglavlja skratiti, a neka opet proširiti. Sigurno je kudikamo važniji problem bilo određeno uskla­ đivanje pogleda i stavova pojedinih autora kako po metodi pristupa ovoj složenoj materiji, tako i po samoj polaznoj osnovi. Koliko je redaktor u svemu tome uspio i jesu li ostali određeni „disonantni tonovi”, to je drugo pitanje. No, to nije ni toliko važno. Važnije je možda da se vidi u kolikoj su mjeri pitanja političke eko­ nomije socijalizma pokrenuta ovom knjigom i u kolikoj su mjeri adekvatno treti­ rana. Ali, o tome će suditi sami čitaoci. Mi smo u ovoj knjizi pošli sa stajališta da je „teorija putokaz za akciju” i da „teorija postaje materijalna sila kada zahvati mase”. To bi značilo da je za socijalističko društvo teorija politička ekonomija soci­ jalizma, a akcija izgradnja samog socijalističkog, odnosno komunističkog društva. Prema tome, uporedo s izgradnjom socijalističkog društva izgrađuje se i politička ekonomija socijalizma. Time se u prvi plan stavlja odnos teorije i prakse, odnosno provjera teorije u praksi. Pri tome nam je polazna osnova Marxova misao kada je kritizirajući njemačku filozofijju istakao kako „ni jednom od ovih filozofa nije uopće palo na pamet da postavi pitanje o vezi njemačke filozofije s njemačkom stvarnošću, o vezi njihove kritike s njihovom vlastitom materijalnom osnovom”.1 Da bi politička ekonomija socijalizma postala stvarna pozitivna nauka koja će prikazivati, kao što je isticao Marx, praktičnu djelatnost, praktični proces razvitka ljudi, ona se mora približiti stvarnom životu, jer „ne određuje svijest ljudi život, nego život određuje svijest”.2 To znači da će p o litič k a e k o n o m ija s o c ija liz ­ m a ta k o đ e r iz u č a v a ti p ro c e s p ro iz v o d n je lju d s k o g d ru š tv a , p ro u č a ­ v a ti p ro c e s p ro iz v o d n je sam o g lju d s k o g ž iv o ta i o d n o se lju d i u to m p ro ce su . Tada će „fraze o svijesti (prestati), na njihovo mjesto (stupit će) stvarno znanje”.3 Marx i Engels bili su sasvim određeni kada su napisali da je prvo „historij­ sko djelo” sama proizvodnja, tj. „proizvodnja samog materijalnog života” i to je* 1 Marx-Engels: Rani radovi, Zagreb, 1953, str. 288, * Ibid., str. 294. * Ibid., str. 294.

XI

„uistinu historijsko djelo, osnovni uvjet čitave historije, koji mora biti ispunjavan svakog dana i svakog sata, danas kao i prije hiljade godina, da bi se ljudi samo održali na životu”.4 Prema tome, politička ekonomija socijalizma zacijelo ima svoj predmet izučavanja i ne dolazi u obzir nikakvo njeno izumiranje.5 Aktuelnost političke ekonomije socijalizma proizlazi i iz toga što je socijalizam takav društveni sistem (kao prelazni period) koji ne nastaje na svojoj društveno-ekonomskoj osnovi, već na osnovi koju je dostigao kapitalizam; i to ukupni svjetski kapitalizam, što znači da postoje i jaki elementi pretkapitalističkih odnosa. Danas je historijska činjenica da je socijalizam nastao u protežno nerazvijenim zemljama, što je Lenjin objasnio, pa ta činjenica još više aktualizira političku ekonomiju socijalizma. Ta činjenica upućuje na to da socijalizam ne može biti ništa drugo nego prelazni pe­ riod iz kapitalizma u komunizam, što znači da ćemo u socijalizmu imati posla s ostacima starog društva kako u ekonomskoj osnovi, tako i u društvenoj nadgradnji. Znači da pri izučavanju materije političke ekonomije socijalizma polazimo od me­ tode dijalektičkog i historijskog materijalizma, jer sve društvene promjene treba da tražimo u krajnjoj instanci u ekonomskom životu ljudi, a ne u njihovim gla­ vama. Potrebno je ovdje, zbog samog predmeta o kojem raspravljamo, podsjetiti na onaj znameniti Marxov stav iz Predgovora za Prilog kritici političke ekonomije da bismo samo potvrdili da politička ekonomija socijalizma ne izučava ništa drugo nego odnose ljudi u društvenoj proizvodnji njihova života. Marx je upozorio na to da se s promjenom ekonomske osnove vrši sporije ili brže prevrat čitave društ­ vene nadgradnje, a kod toga prevrata mora se uvijek razlikovati materijalni prevrat u ekonomskim uvjetima proizvodnje, „koji se može konstatirati s točnošću prirodnih nauka”, od pravnih, političkih, religioznih, umjetničkih ili filozofskih, ukratko, ideo­ loških oblika u kojima ljudi postaju svjesni toga sukoba i borbom ga rješavaju. Marx je ovdje bio posve jasan kada je stvar doveo dotle da je mogao istaknuti kako se 0 svemu tome ne može stvarati, sud iz društvene svijesti, jer tu svijest tek moramo objasniti proturječnostima materijalnog života, tj. moramo je izvesti iz postojećeg sukoba među društvenim poizvodnim snagama i odnosima proizvodnje. Marx smatra, što je za političku ekonomiju socijalizma od značaja, da su buržoaski od­ nosi proizvodnje posljednji antagonistički odnosi u smislu antagonizma koji potječe iz društvenih životnih uvjeta individua. To bi značilo da se proizvodni odnosi u socijalizmu razvijaju putem borbe suprotnosti, ali da nemaju nužno antagonis­ tički karakter koji bi proizlazio iz „društvenih životnih uvjeta individua”. Doduše, s obzirom na to da se socijalizam (danas u svijetu) pojavio u nerazvijenim zemljama 1 da nosi na sebi tragove starog društva, moguće je da se i u pojedinim suvremenim socijalističkim društvima pojave takvi odnosi dijalektičke suprotnosti koji bi mogli nositi obilježje antagonizma. No, to nas samo uvjerava u dvije bitne tvrdnje o političkoj ekonomiji socijalizma: da je ona historijska nauka i, zatim, da je ona klasna nauka. Politička ekonomija socijalizma kao historijska nauka proučava „gradivo koje se stalno mijenja”, što znači da će nužno postojati određene razlike u pojedinim formulacijama kategorija političke ekonomije socijalizma u okviru pojedinih socijalističkih zemalja, kao i u okviru marksističke misli uopće, suglasno nivou razvitka proizvodnih snaga. Klasni karakter političke ekonomije kao nauke također ne dolazi u pitanje. Ona otkriva životne uvjete radničke klase i služi kao 4 I b id ., s tr. 295.

5 U našoj literaturi mogu se i danas naći mišljenja da politička ekonomija socijalizma ne postoji.

XII

sredstvo za akciju te klase. Samo poznajući živu društvenu praksu i poznajući teoretske apstrakcije te prakse radnička će se klasa u socijalizmu moći boriti za svoje ciljeve i moći će postići te ciljeve, koji su u isto vrijeme i općedruštveni. „Misli vladajuće klase u svakoj su epohi vladajuće misli, tj. klasa, koja je vladajuća materijalna sila društva, istovremeno je njegova duhovna sila. Klasa, kojoj stoje na raspolaganju sredstva za materijalnu proizvodnju, raspolaže samim tim i sred­ stvima za duhovnu proizvodnju . . . Vladajuće misli nisu ništa drugo do idealni izraz vladajućih materijalnih odnosa” (Marx). Zbog svega toga mislimo da se kao prvo danas može sa sigurnošću konstatirati da su svladana sva ona mišljenja koja su dovodila u pitanje postojanje političke ekonomije socijalizma.6 To je prva po­ lazna osnova pri razmatranju problematike izgradnje političke ekonomije socija­ lizma. Postojanje političke ekonomije socijalizma temelji se na samoj definiciji političke ekonomije kao nauke koja izučava proizvodne odnose datog društva, tj. odnose među ljudima u procesu proizvodnje, u povodu proizvodnje. Budući da je socijalizam društvo koje tek izlazi iz kapitalizma, sa svim onim „porođajnim bolovima” koje jedno takvo rađanje nosi, onda objektivno postoji problematika političke ekonomije koju će ona izučavati. Politička ekonomija kao klasna nauka ima aktivan odnos prema razvoju proizvodnih snaga društva (odnosno društva u cjelini), a da bi se taj razvoj ostvario u maksimalnom okviru, ona otkriva sve one objektivne ekonomske zakonitosti koje u društvu djeluju, bilo zato da ih time učini dostupnim radničkoj klasi, kako bi se ova njima maksimalno koristila u svo­ joj borbi za socijalizam, bilo zato da ih ova svojom svjesnom akcijom što uspješnije uklanja s puta izgradnje socijalizma ako te zakonitosti i pojave ometaju izgradnju socijalizma. Prema tome, politička ekonomija socijalizma jest oruđe za akciju rad­ ničke klase u izgradnji socijalizma. Što se uspješnije budu saznale i saznavale istine o odnosima među ljudima u procesu proizvodnje u socijalizmu, to će ti radni ljudi uspješnije izgrađivati novo, socijalističko društvo. Kao što je dobro poznato, pro­ izvodni odnosi mogu unapređivati proizvodne snage, a mogu ih i kočiti i ometati njihov razvoj. Od izuzetne je važnosti saznanje o tome koji oblik odnosa među ljudima potpomaže (unapređuje), a koji ometa (sprečava) razvoj proizvodnih snaga. Za političku ekonomiju općenito, pa tako i za političku ekonomiju socijalizma po­ sebno, karakteristično je da se sukobljava s ličnim interesima pojedinca, grupa ili, za predsocijalističko društvo, s čitavom pojedinom klasom. Mislimo da možemo s pravom, pa i za suvremeno socijalističko društvo, među kojim i za naše, upo­ zoriti na znamenite Marxove riječi iz njegova predgovora I. tomu „Kapitala” od 25. jula 1867: „Još jednu riječ da bi se izbjegli nesporazumi. Kapitalistu i zemljoposednika ne slikam ni najmanje u ružičastoj svjetlosti. Ali se ovdje o ličnos­ tima radi samo ukoliko su one o lič e n ja e k o n o m sk ih k a te g o rija , n o sio c i o d re đ e n ih k la s n ih o d n o sa i in te re s a . Moje stanovište, koje ra z v ija n je ek o n o m sk e d r u š tv e n e fo rm a c ije sh v a ća kao p r ir o d n o h is to r ijs k i p ro ­ ces, može manje nego ikoje drugo baciti na pojedinca odgovornost za prilike čija je on socijalna tvorevina, ma koliko se on lično možda i uzdigao iznad njih.” Zatim Marx odmah nastavlja da „slobodno naučno istraživanje ne nailazi u području političke ekonomije samo na onog istog neprijatelja koji je poznat u svim ostalim područjima. N a r o č ita p r ir o d a p re d m e ta k o ji ona obrađuje(istaknuo B.Ć.) izaziva na bojno polje protiv nje najžešće, najsitničarskije strasti čovjekovih grudi, 6 Ističemo da je za nas najrelevantnije mišljenje Lenjina, koji je na neki način istakao da će politička ekonomija postojati i u komunizmu (vidi Lenjinov rad „Primjedbe na knjigu Buharina Ekonomika prelaznog perioda”, Izabrana delà V. I. Lenjina, t. 13, Beograd, 1960/61, str. 504).

XIII

furije ličnog interesa.”7 Te Marxove riječi od posebnog su interesa kada je u pi­ tanju zadaća političke ekonomije općenito, pa tako i političke ekonomije socija­ lizma. Naročito bismo htjeli istaknuti njegov stav o razvitku društva kao prirodnohistorijskom procesu, gdje je uloga pojedinca sasvim određena, nezavisna od nje­ gove volje. To znači da će se pojedinac ponašati shodno uvjetima koji su mu dani, a ti su uvjeti dani objektivnim društveno-ekonomskim i historijskim okvirom. Pokazujući aktivan, afirmativan stav prema razvoju proizvodnih snaga društva, marksistička politička ekonomija jest filozofija ekonomije. Proletarijat, tj. radnička klasa pozvana je da mijenja svijet koristeći se naučnim saznanjima. Dakle u tom prirodnohistorijskom procesu ne mogu se „niti preskočiti, niti naredbama izosta­ viti faze prirodnog razvitka” (Marx), ali se „porođajni bolovi mogu i s k r a titi i u b la ž iti” (Marx; istaknuo B.Ć.). Druga je naša konstatacija da je socijalizam prelazni period iz kapitalizma u komunizam. On nije z a se b n a društveno-ekonomska formacija, već prva (tj. niža) faza komunističkog društva. Za tu tvrdnju možemo naći dovoljnu argumen­ taciju kod klasika marksizma-lenjinizma i — što je možda još značajnije — u suv­ remenoj svjetskog socijalističkoj praksi.7a Ovo* određenje socijalizma stavlja pred političku ekonomiju socijalizma sasvim specifične zadatke. Izgrađujući svoju poli­ tičku ekonomiju, Marx je za svoj „naučni laboratorij” uzeo Englesku kao „dosada klasičnu zemlju toga načina proizvodnje”. Prirodni zakoni, kako piše Marx, kapi­ talističke proizvodnje najčistije su se bili razvili upravo u Engleskoj. Kapitalizam se širio i dalje i, bez obzira na stupanj razvitka društvenih suprotnosti, svugdje su djelovali isti zakoni kapitalističke proizvodnje. Marx, dakle, ima pred sobom ka­ pitalističko društvo koje se razvilo na svojoj ekonomskoj osnovi, koje je ekonomskim razvitkom izbilo iz feudalizma stvorivši vlastitu ekonomsku bazu. Sa socijalizmom stvar stoji posve drugačije. On se pojavljuje kao prelazni period iz kapitalizma u komunizam. Taj prelaz postaje svjetski proces, a njegovo trajanje, po svemu sudeći, neće biti kratko. Ekonomska osnova na kojoj se socijalizam razvija, kako smo istakli, jest ona koju je on naslijedio od kapitalizma. Pod tom osnovom razu­ mijevamo sve one ekonomske kategorije, kao apstrakcije proizvodnih odnosa, koje su bile kapitalističke i koje mi danas nalazimo i u socijalizmu i kojima se „služi­ mo” u izgradnji socijalističkog društva.8 Upravo zbog toga što je socijalizam pre­ lazni period potrebno je pažljivo istraživati sve te kategorije, saznati njihovu pri­ rodu, otkriti njihovo ponašanje, uočavati što je u njima novo, socijalističko, tražiti putove njihova svladavanja, vodeći pri tome računa da ih ne možemo „nared­ bama” izbaciti, ali da možemo skratiti i ublažiti tegobe u društvenom razvitku. Izučavajući kretanje izgradnje socijalizma, kao prakse, mi na taj način izgrađujemo 1 političku ekonomiju socijalizma, pri čemu će ponekad biti moguće i naučne anti­ cipacije razvitka društva na bazi analize prethodnih faza razvoja, ali vodeći računa da je krajnji kriterij istine živa društvena praksa. 7 Marx: Kapital, I, Zagreb, 1948, str. L IH . 7a Danas u nekim zemljama tvrde kako su završili fazu prelaznog perioda i da se nalaze u fazi zrelog (razvijenog) socijalističkog društva, koja još nije faza komunizma, ali joj je „bliza”. Za argumentaciju isključivo uzimaju materijalno-tehnički razvitak koji su postigli. Međutim, potrebno je upozoriti da će borba za materijalno-tehnički razvitak, kao nužna faza razvoja soci­ jalizma u nerazvijenim zemljama često nositi neka obilježja tipična za građansko društvo (npr. stvara se kult poslovnosti i tehnomenedžerstva). T u još nema elemenata asocijacije slobodnih udruženih proizvođača, odnosno još nije učinjen značajniji korak u razvoju socijalističkih proiz­ vodnih odnosa. A bez toga teško bi se moglo prihvatiti da je završena faza prelaznog perioda. ® T e su kategorije: roba, novac, vrijednost, cijena, tržište, konkurencija, kredit, kamata, renta, vlasništvo i mnoge druge.

XIV

Među politekonomistima9 ponekad je prisutna dilema da li se i za socija­ lizam može naći tzv. stanični oblik ekonomije, kao što je Marx našao da je za „buržoasko društvo robni oblik proizvoda radia, tj. vrijednosni oblik robe, stanični oblik ekonomije”.101Neki su, rukovođeni tim Marxovim stavom, pokušali i u soci­ jalizmu tražiti taj „stanični oblik”, pa su došli do nekih vrlo često osporavanih tvrdnji. To je u prvom redu pitanje metode političke ekonomije, ali i ne samo metode. Postavlja se pitanje je li roba u socijalizmu centralna kategorija socija­ lističkog načina proizvodnje. Marx je iz kapitalističke robne proizvodnje izveo teoriju o radnoj snazi kao robi, višku vrijednosti itd. Nadalje, on je iz takve analize izveo i zaključke o zakonima suprotnosti u kapitalističkom načinu proizvodnje kao sintezu analize kapitalističke robne proizvodnje. Postavlja se pitanje i vrlo ozbiljna dilema da li se na isti ili sličan način, kao što to neki čine, uopće može pristupiti obradi zakona socijalističkog načina proizvodnje, a time ujedno i soci­ jalističkih proizvodnih odnosa kao izvedene kategorije. T u može biti i suviše apso­ lutiziranja, da ne kažemo fetišiziranja robe i odnosa među stvarima, da bi se objas­ nili odnosi među ljudima, bez obzira na to što govorimo o krupnoj socijalističkoj samoupravnoj robnoj proizvodnji. „Ukazao sam i na eventualan drugi mogući pristup, prema kojem bi sadašnji pristup bili odnosi među ljudima u upravljanju podruštvovljenim sredstvima za proizvodnju i preko njih obrada zakona socija­ lističke reprodukcije, prvenstveno njezine društvene strane. Pristupajući tako obradi materije, sigurno bi se također došlo do socijalističke robne proizvodnje i socija­ lističkog robnog proizvođača, ali bi njihova priroda bila drugačije shvaćena i defi­ nirana.”11 Prema tome, u pitanju su takvi društveni odnosi, tj. takvi samoupravni odnosi u kojima udruženi proizvođači upravljaju podruštvljenim sredstvima za proizvodnju, i to u svoju korist i u korist društva. To je primami odnos, polazna osnova, a sve je ostalo iz toga izvedeno. Time dajemo prednost odnosima među ljudima i preko tih odnosa objašnjavaju se odnosi među stvarima. T u postepeno nestaje fetišizacija stvari. U SSSR-u se taj isti problem također postavlja, ali samo pod drugim ime­ nom — pod imenom „osnovnog ekonomskog zakona socijalizma”, pa neki smat­ raju da je taj osnovni ekonomski zakon planiranje, neki da je to socijalistički rad, neki da je to društveno vlasništvo, neki da je to materijalno stimuliranje trudbe­ nika, neki da je to zakon ekonomije vremena itd.12 Čini nam se da taj put (i kod nas u SFRJ, i kod njih u SSSR-u, i drugdje gdje se on javlja) ne može biti ispravan. Ispravan je put da koristeći se Marxovom metodom razmišljanja13 i sami razmiš­ ljajući o procesima i pojavama otkrivamo z a k o n e i te n d e n c ije „koje djeluju i provode se željeznom nužnošću” (Marx). U izgradnji socijalizma značajnije je da politička ekonomija socijalizma otkriva zakonitosti koje reguliraju neku društ­ venu pojavu u svakom pojedinom socijalističkom društvu. Bit će potrebno otkri­ vati bit i suštinu onih kategorija i pojava koje smo naslijedili iz kapitalizma, a koje se bilo objektivnom nužnošću bilo svjesnom akcijom ljudi stalno mijenjaju. Tek 9 Poslednjih su nekoliko godina među politekonomistima Jugoslavije vođene opširne diskusije o problemima političke ekonomije socijalizma. Neki materijali u vezi s tim objavljeni su u „Pregledu”, Sarajevo, br. 4/72, te u časopisu „Anali Ekonomskog fakulteta Beograd” za 1975. godinu. 10 Marx: Kapital, I, Zagreb, 1948, str. L. 11 Diskusija D . Sabolovića na sastanku politekonomista Jugoslavije u Zagrebu, 1973. godine. 12 Pojedini sovjetski autori ističu da u SSSR-u ima više od trideset formulacija tzv. „os­ novnog ekonomskog zakona socijalizma”. 18 „Ja, naravno, zamišljam čitaoce koji hoće da nauče nešto novo, koji dakle hoće da i sami razmišljaju” (Marx: Kapital, I, str. L).

XV

kada istražimo sve relevantne pojave do tančina, tek kada u potpunosti ovladamo materijom i izvršimo potrebne analize različitih oblika razvitka i iznađemo unut­ rašnji spoj među tim oblicima, možemo prići formulaciji određenih zaključaka. Ako u političkoj ekonomiji socijalizma možemo „život materije” izraziti u ideji, kako kaže Marx, to ništa ne mijenja na stvari, jer je „idejni svijet, naprotiv, samo materijalni svijet prenijet i prerađen u čovjekovoj glavi”. Kada tako još uvijek razmatramo opće probleme političke ekonomije soci­ jalizma, potrebno je osvijetliti još jedan njen aspekt, koji se često ne naglašava dovoljno. Naime, poznato je da je Marx napravio više skica svoga rada na poli­ tičkoj ekonomiji, točnije onoga što je smatrao da bi trebalo obraditi u političkoj ekonomiji.14 U svim tim skicama (a mi smo ih našli pet) on je kapitalizam smatrao svjetskim sistemom. U „Kapitalu” je to direktno i napisao: „Kapitalizam je svjetski sistem privrede, gdje se pojedine zemlje odnose kao sastavni dijelovi prema cjelini”. Gledajući taj aspekt Marxova shvaćanja i uočavajući karakteristike razvoja suvremenih proizvodnih snaga (naučno-tehnička revolucija, kao glavni izraz toga), čini nam se relevantnim stav o tome da i socijalizam samo ako je u stanju da postane svjetski sistem—može pobijediti kapitalizam. On to uistinu i postaje, i to kroz sve aspekte suvremenog razvoja svijeta, od kojih se mogu istaknuti ovi: opća kriza kapi­ talizma, koja je danas višedimenzionalna, utjecaj naučno-tehničke revolucije, daljnji procesi koncentracije i centralizacije, izgradnja multinacionalnih kompanija, podruštvljenje rada u razvijenim kapitalističkim zemljama, podruštvljenje rada u svjetskim razmjerima, ubrzan ekonomski i društveni razvitak zemalja u razvoju, jačanje i širenje socijalističkih zemalja itd. T u socijalizam danas ispoljava apsolutne prednosti da postane svjetski sistem. Potrebno je da politička ekonomija socijalizma uzme taj aspekt u obzir, predmet njezina istraživanja jest upravo socijalizam kao svjetski proces, odnosno širenje socijalizma u svjetskim razmjerima.15 Za društvenu nauku kao što je politička eko­ nomija socijalizma to je od izvanrednog značenja. „Zemlja koja je industrijski jače razvijena pokazuje slabije razvijenoj zemlji sam o sliku njene vlastite buduć­ nosti” (istaknuo B.Ć.). I dalje: „Svaka nacija treba i može učiti od druge.”16 Taj problem ističemo iz dva razloga. Prvo zbog toga što sagledavanje jačanja socija­ lizma kao svjetskog procesa doprinosi boljem razumijevanju samog socijalizma, a time i njegovu razvoju, i, drugo, što sagledavanje zakonitosti i tendencija razvoja socijalizma samo u jednoj zemlji, zanemarujući iskustva drugih, pa čak i negira­ jući ih, može dovesti do krivih zaključaka o tome što je zakonito, a što nije. A tak­ vih je slučajeva bilo i ima ih i sada. Pogotovo je takva pojava štetna ako se upućuju svi ostali da se služe istim metodama razvoja socijalizma, ako se ne uvažavaju specifičnosti pojedinih zemalja, ako se naturuju ili čak nameću vlastite metode i putovi. Čini nam se da je bolje da pojedine kategorije izlažemo i objašnjavamo 14 Taj problem obradili smo u naSem članku „Svjetsko tržište u političkoj ekonomiji soci­ jalizma”, Zbornik radova Fakulteta za vanjsku trgovinu i turizam, u Dubrovniku, za 1975. godinu. 15 „Udžbenici političke ekonomije doskora su bili pisani na osnovu podataka i materijala jedine zemlje socijalizma — SSSR-a. Taj način bio je opravdan za taj p eriod .. . N o naučni pris­ tup političkoj ekonomiji socijalizma ne može biti samo sa stajališta jedne nacionalne pozicije.. . Danas kada je socijalizam pobijedio u više zemalja, pristup mora biti drugačiji.. . Razumije se, kad čitamo kurs političke ekonomije socijalizma iz SSSR-a ili Mađarske, mi moramo proučiti aktuelnost ovih ili onih nacionalnih problema, no sam kurs trebalo bi da bude napisan ne s nacio­ nalnih već s internacionalnih pozicija, s točke gledišta svjetskog socijalizma. Nema političke eko­ nomije socijalizma SSSR-a, Mađarske, ČSSR ili Rumunjske, Bugarske ili D D R . Postoji opća nauka politička ekonomija socijalizma, a njezine specifičnosti su u svakoj zemlji” („Ekonomičeskie nauki” br. 1/72, Moskva, str. 26— 27). 16 Marx: Kapital, I, Zagreb, 1948, str. L. i L il i.

XVI

kao određene dileme ili pojave prelaznog karaktera, a ne kao zakonitosti. Ne može se neka specifična nužnost socijalizma koja bi se bilo gdje u proizvodnji ili odnosima pojavila olako proglasiti zakonom socijalizma. T u mislimo na neke pojave vezane uz ubrzanje akumulacije (tzv. zakonitost bržeg rasta sektora I u društvenoj, repro­ dukciji), zatim na neke odnose u sistemu raspodjele, razmjene itd. Te i slične po­ jave mogu često biti samo jedna prelazna stepenica, možda i „korak natrag”, da bi se išlo „dva koraka naprijed”. Naša praksa, a i teorija i praksa drugih socijalis­ tičkih zemalja koje grade socijalizam, pomoći će da mnoge naše spoznaje sazriju, da se usavrše i nadopune. M eđu marksistima ne bi smjelo biti razlike u općem filozofskom pogledu na svijet, u općoj metodi, koja je dijalektička i historijskomaterijalistička. na ovom području potrebno je koristiti se Marxovom metodom analize kretanja ljudskog društva. Kao što je poznato, Marx je, čini se, prihvatio stav ruskog časopisa „Vjesnik Evrope” iz maja 1872 (Petrovgrad), koji je za Marxovu dijalektičku metodu napisao ovo: 17„Za Marxa je od važnosti samo jedno: naći zakon pojava čijim se istraživanjem bavi. I nije mu od važnosti samo zakon koji njima vlada ukoliko te pojave imaju gotov oblik i ukoliko su vezane u cjelinu koja se promatra u nekom datom periodu vremena. Za njega ima važnost prije svega zakon razvitka, tj. prijelaz iz jednog oblika u drugi, iz jednog reda veza u drugi. A čim taj zakon otkrije, istražuje on u tančine posljedice u kojima se zakon u društ­ venom životu ispoljava... Prema tome Marx se brine samo za jedno: da točnim naučnim istraživanjem utvrdi nužnost određenog uređenja društvenih odnosa i da, koliko je god to moguće, besprijekorno utvrdi činjenice koje mu služe kao polazne točke ili kao oslonci. Za ovo je sasvim dovoljno kad, utvrdivši nužnost današnjeg poretka, utvrđuje ujedno i nužnost nekog drugog poretka u koji prvi neizbježno mora da prođe, sasvim svejedno vjeruju li ljudi u to ili ne, jesu li svijesni toga ili nisu. Na društveno kretanje Marx gleda kao na prirodno-historijski proces kojim upravljaju zakoni koji ne samo da su nezavisni od volje, svjesti ili namjera ljudi, nego baš obratno određuju njihovu volju, svijest i namjere. . . Kad svijesni element igra ovako podređenu ulogu u kulturnoj historiji, onda se po sebi razumije da ni kritika koja uzima za predmet samu kulturu ne može nikako za svoju osnovu uzeti neki oblik ili neki rezultat svijesti. To znači da njenom po­ laznom točkom ne može biti ideja, već samo vanjska pojava. Kritika će se ogra­ ničavati na upoređivanje i suočavanje neke činjenice, ne sa idejom, nego s nekom drugom činjenicom. Za nju je važno samo to da obje činjenice budu što je moguće točnije ispitane i da jedna prema drugoj stvarno predstavljaju različite momente razvitka, a nadasve je važno da se istom točnošću istraži i poredak, uzastopnost i veze u kojima se stupnjevi razvitka ispoljavaju. Ali, reći će tkogod, opći zakoni ekonomskog života jedni su te isti, svejedno jesu li primijenjeni na sadašnjicu ili na prošlost.. . Upravo to Marx poriče. Po njemu, takvi apstraktni zakoni ne pos­ toje. . . Naprotiv, po njegovu mišljenju svaki historijski period ima svoje vlastite zakone.. . Čim je život prevalio neki dati period razvitka, čim se iz datoga stanja prijeđe u neko drugo, počinju njime vladati i drugi zakoni. Jednom riječi, eko­ nomski nam život pruža pojavu sličnu historiji razvitka u drugim područjima bio­ logije. . . Stari ekonomisti nisu shvatili prirodu ekonomskih zakona kad su ih us­ poređivali sa zakonima fizike i kem ije.. . Dublja analiza pojava dokazala je da se društveni organizmi između sebe isto tako temeljito razlikuju, kao i biljni i živo­ tinjski organizmi.. . Štoviše, jedna te ista pojava potpada pod sasvim različite 17 Marx: Kapital, I, pogovor II. izdanju, Zagreb, 1948.

XVII

zakone uslijed različnosti u cjelokupnoj građi ovih organizama, uslijed odstupanja njihovih pojedinačnih organa, uslijed različitih uslova pod kojima funkcioniraju itd. Tako Marx npr. poriče da je zakon stanovništva jednak u svim vremenima i mjestima. On tvrdi protivno, da svaki period razvitka ima svoj vlastiti zakon stanovništva.. . S različitim razvitkom proizvodne snage mijenjaju se i odnosi i zakoni koji ih reguliraju. Kad Marx sebi postavlja za cilj da kapitalistički privredni poredak istraži i objasni s toga stanovišta, on onda samo strogo naučno formulira cilj koji svako točno istraživanje ekonomskog života mora im ati.. . Naučna vri­ jednost takvog istraživanja leži u rasvjetljavanju naročitih zakona kojima se regu­ lira postanak, življenje, razvitak i smrt nekog datog društvenog organizma i nje­ gova zamjena nekim drugim, višim organizmom. A ovu vrijednost Marxova knjiga uistinu ima.” 2. Prednja skica općih uvjeta razvoja političke ekonomije socijalizma doz­ voljava nam da u nastavku pokušamo istaći neka otvorena aktuelna pitanja izgradnje političke ekonomije socijalizma. Diskusije o pojedinim kategorijama što spadaju u političku ekonomiju soci­ jalizma vode se od samog nastanka socijalizma (u SSSR-u). Poznate su dosta ši­ roke rasprave o tim pitanjima, pa bi nas daleko odvelo da ih sada analiziramo. Ako bi se mogao istaći sukus tih diskusija, onda bi se moglo reći da su to bila krup­ na političko-ekonomska pitanja kako treba da se razvija socijalističko društvo u SSSR-u. Sintetičan i praktičan izraz tih rasprava bila je ipak inauguracija tzv. NEP-a (nove ekonomske politike) kao politike gdje je odlučeno da se u izgradnju socijalizma ne može bez političko-ekonomskih kategorija naslijeđenih iz kapita­ lističkog društva, naravno zbog takve društveno-ekonomske strukture sovjetskog društva toga doba. Treba podsjetiti da je sam Lenjin prije, u toku i neposredno poslije velike oktobarske socijalističke revolucije smatrao da će se socijalizam moći izgrađivati bez takvih kategorija kao što su roba, novac, zakon vrijednosti, trgovina („tamo gdje postoji trgovina o socijalizmu je smiješno govoriti” — pisao je Lenjin) i si. Za prelaz na tzv. NEP karakterističan je ovaj Lenjinov stav: „Računali smo, ili moglo bi se možda pravilnije reći — smatrali smo, bez dovoljno dokaza, da ćemo u zemlji sa sitnom seljačkom proizvodnjom pomoću uredbi i proleterske države organizirati državnu proizvodnju i državnu raspodjelu proizvoda prema komunis­ tičkim principima. Stvarnost je pokazala našu pogrešku.” U jesen 1921. godine Lenjin je isticao da je u ekonomskom životu oživljavanje unutrašnje trgovine naj­ važnija karika u lancu događaja. Naravno, trgovina mora biti „pravilno regulirana od strane države” . U svakom slučaju, nova ekonomska politika donijela je zna­ čajne promjene u ekonomski život Sovjetskog Saveza, priznala je takve kategorije kao što su roba, novac, zakon vrijednosti, tržište, kredit, opredjelila se za uvoz stranog kapitala („dajte im i 100 i 200% koncesija”, govorio je Lenjin), dala je poduzećima mnogo širu autonomiju, ukinula je rekvizicije i obavezni otkup po­ ljoprivrednih proizvoda, izvršila je određenu liberalizaciju u oblasti vanjske trgo­ vine, itd. Lenjin je dao i privatnim sitnim kapitalistima određenu inicijativu („treba se koristiti njihovim znanjem i poslovnim iskustvom”), ali je uveo čvrstu državnu kontrolu nad krupnom proizvodnjom. Najvažniji elemenat u NEP-u sigurno je bio „privredni račun”, koji je u sebe mnogo toga implicirao. Uvažavajući danas tadašnje prilike u SSSR-u i u svijetu u cjelini, iskustva „ratnog komunizma”, iskustva izgradnje socijalizma uopće, logično je što su se pojavile dileme u shvaćanju NEP-a među teoretičarima Partije i privrede SSSR-a. Priznavanje robnog karaktera proizvodnje, inzistiranje

xvm

na razvoju trgovine i novčanog prometa, značajna uloga stranog (pa i domaćeg kapitala), prilično široka samostalnost privrednih poduzeća, nepostojanje sve­ obuhvatnog privrednog plana — nametalo je diskusiju o društveno-ekonomskom karakteru svih tih kategorija, pa i sistemu u cjelini. Postavilo se i kardinalno pi­ tanje: ne znači li to restauraciju kapitalizma. Sve te dileme i diskusije bile su nor­ malna pojava u razvoju novog, socijalističkog društva i bez obzira na to, nova ekonomska politika i teoretsko objašnjenje koje je uz nju dao Lenjin i neki drugi sovjetski autori, ostaju značajan naučni doprinos kako arsenalu marksizma, tako i praksi socijalizma. Zbog toga se danas može objasniti pojava da se mnogi sovjetski ekonomisti rado prihvaćaju diskusiju o centralnim pitanjima političke ekonomije socijalizma kao što su djelovanje zakona vrijednosti, odnos plana i tržišta u soci­ jalizmu itd. iako te diskusije još nisu dovoljno široke, kako bi to odgovaralo nivou razvijenosti proizvodnih snaga SSSR-a. Kako smo već istakli, Lenjin je na mar­ ginama Buharinove knjige „Ekonomika prelaznog perioda” zapisao da će određene ekonomske proporcije i zakonitosti koje je Marx formulirao u „Kapitalu” vrijediti „čak u čistom komunizmu”. Sva je kasnija praksa pokazala da je postojanje robne proizvodnje, tržišta, novca i drugih kategorija objektivna nužnost socijalizma kao prelaznog perioda, i to bar do sada u svim zemljama koje grade socijalizam. Us­ prkos uvođenju elementa svjesnog i „ex ante” reguliranja privrednog života, nije moguće izbjeći te kategorije. One su naprosto nužne, potrebne. Razlika je među ekonomistima u tome što neki smatraju da su te kategorije imanentne socijalizmu, da su one „socijalističke”, a neki ih tretiraju kao goli ostatak kapitalističkog sis­ tema. Naravno da možemo tvrditi da one nisu eminentno socijalističke kategorije, pa ni robna proizvodnja socijalizmu nije svojstvena i utoliko mislimo da se teško može dokazati postojanje samoupravne socijalističke robne proizvodnje. Naravno, robna proizvodnja nije ni goli ostatak kapitalizma, dakle nešto statično, što se ne mijenja i što ne mijenja svoj karakter. Ona je socijalizmu neophodno potrebna, potrebno je uvažavati sve njene „plus” i „minus” predznake, i toliko postaje „soci­ jalistička” koliko potpomaže razvoj socijalizma. Promijenjenim karakterom sred­ stava za proizvodnju (dakle vlasništva sredstava za proizvodnju), gubljenjem nji­ hova svojstva kao kapitala i gubljenjem robnog karaktera radne snage nastale su značajne izmjene u karakteru i svojstvima robe u socijalizmu, kao i u strukturi njene vrijednosti. No, ona kao i ostale slične kategorije još uvijek nosi svoje autoh­ tone elemente, koji se ponekad, naročito kad zakaže svjesni faktor, nastoje ponašati na određeni kapitalistički način. To se mora stalno imati u vidu. Prema tome, robna je proizvodnja tu, ali se društveni karakter sredstava za proizvodnju u našoj zemlji ostvaruje u procesu samoupravljanja randičke klase, i to ne samo njima, već postoji i tendencija da se ostvaruju uvjeti da radnička klasa upravlja i svojim cjelokupnim radom. Jedno od otvorenih pitanja političke ekonomije socijalizma jest upravo pitanje karaktera vlasništva i upravljanja društvenim sredstvima za proizvodnju u socijalizmu. Potrebno je također istaknuti da se proces upravljanja sredstvima za proizvodnju odvija u dijalektičkoj borbi suprotnosti, gdje se još pojavljuju odnosi koji su karakteristični za kapitalističko društvo (fetišizam tržišta i robne privrede, tj. pojava neokapitalističkih odnosa, socijalne diferencijacije, otu­ đivanje viška rada, grupno vlasništvo), a i odnosi koji su svojstveni administra­ tivnom obliku socijalizma (tendencije raspolaganja viškom rada izvan materijalne proizvodnje, tendencije ostvarivanja monopola državnog vlasništva putem razli­ čitih oblika kamate i rente, tendencije zadržavanja monopola društvene informacije kod određenih državnih struktura itd.). Uz postojanje svih navedenih i drugih tendencija razvija se po tendenciji samoupravljanje kao nov proizvodni odnos.

XIX

Bitno je svojstvo proizvodnog odnosa upravo odnos radnika prema sredstvima društvene reprodukcije, tj. postavlja se pitanje u kojoj mjeri ta sredstva dobivaju zaista neposredni društveni karakter. U vezi s time Engels razlikuje tzv. nepos­ rednu društvenu proizvodnju od naprosto društvene proizvodnje. Samoupravljanje se, po našem mišljenju, kreće kroz te Seile i Haribde, od kojih je ipak najznačajnije ono što je Lenjin nazvao „nedostatak znanja”, naravno, u najširem smislu riječi. No, trebamo znati da „sile koje djeluju u društvu, djeluju potpuno kao i prirodne sile: slijepo, nasilno, razorno, sve dokle ih ne upoznamo i ne računamo s njima. Ali kad ih jednom upoznamo, kada shvatimo njihovu djelatnost, njihov pravac, njihove učinke, o n d a sam o od n as z a v isi (istaknuo B.Ć.) da ih sve više potčinjavamo našoj volji i da pomoću njih postižemo svoje svrhe. To naročito vrijedi za današnje moćne produktivne snage. Dokle god se tvrdoglavo odričemo da razu­ mijemo njihovu prirodu i njihov karakter . . . dotle te snage djeluju usprkos nama, protiv nas, dotle one vladaju nad nam a... Ali kada se jednom shvati njihova pri­ roda, one se u rukama udruženih proizvođača mogu pretvoriti iz demonskih gos­ podara u pokorne sluge.”18 Pri obradi predmeta političke ekonomije socijalizma treba to imati na umu. Ovdje se prvenstveno radi o društvenim odnosima proizvodnje. Marx je za kapi­ talizam napisao da je „modema fabrika koja počiva na primjeni mašine društveni odnos proizvodnje.”19 U tim kapitalističkim uvjetima odnosi među neposrednim proizvođačima uvjetovani su tehnološkom povezanosti, dok se svi drugi odnosi ispoljavaju kao odnosi proivzođača i vlasnika radne snage, s jedne strane, i uprav­ ljača i vlasnika sredstava za proizvodnju, s druge strane. Tako se neposredni pro­ izvođači, prije svega u tehnološkoj povezanosti („zbiti u tvornicu i dovedeni u disciplinu tvorničkog rada”), konstituiraju kao svijest prema vani. Uslijed svoje otuđenosti, oni putem revolucionarnih akcija rade na mijenjanju toga svog položaja. Narasle proizvodne snage danas ruše uski horizont privatne tvornice i poduzeća, stvaraju sve širi podruštvljeni krug proizvodnje u krilu monopola i države. Proces rada se mijenja, jednostavni rad evoluira u složeni, manuelni u kreativni, a to do­ vodi i do novog odnosa među proizvođačima. Privatno vlasništvo sredstava za proizvodnju sve više gubi svoj karakter. U vezi stim razvijaju se odnosi upravljanja čija je osnovna karakteristika odvajanje funkcije upravljanja od funkcije vlasništva. To ima izuzetno značenje za socijalističko društvo. Funkcija upravljanja sredstvima za proizvodnju može se konstituirati u svojevrstan monopol. U kapitalizmu je to „nova industrijska država”, a u socijalizmu se može pojaviti kao državni birokratski aparat, zatim kao tehnomenedžerstvo itd. Prema tome, pred nepo­ srednim proizvođačima je zadatak da ekspropriraju i monopol upravljačke funk­ cije. Budući da upravljači procesom proizvodnje „rade” na povećanju dohotka, dakle za interes „svih”, njihov je položaj veoma čvrst i veoma kompliciran. Taj se problem može rješavati samo likvidiranjem suprotnosti između umnog i fizi­ čkog rada, odnosno izvršnog i kraetivnog rada, a sve skupa ostvaruje se putem samoupravljanja. Odnosi proizvodnje izražavaju se kroz odnose prisvajanja. Pri­ svajanje je ekonomska realizacija vlasništva sredstava (ili raspolaganja sredstvima) za proizvodnju. Ukidanjem privatne svojine ukida se temelj otuđenosti (prisva­ janje tuđeg rada), ali time još stvar nije završena. Tek kada se ukine monopol moći upravljanja „društvenim” sredstvima za proizvodnju društveno vlasništvo dobiva nevlasnički karakter i tek je u tim uvjetima moguće prisvajanje jedino na 18 F. Engels: Anti-Dühring, „Naprijed”, Zagreb, str. 293— 294. 19 K. Marx: Beda filozofije, „Kultura”, Beograd, 1946, str. 119— 120.

XX

bazi rada. Tada se po tendenciji stvaraju proizvodni odnosi na bazi jedinstva inte­ resa neposrednih proizvođača i otvaraju se putovi izgradnje asocijacije slobodno udruženih proizvođača. Sredstva za proizvodnju u tim uvjetima postaju gole materijalne prirodne pretpostavke proizvodnog procesa, a sam rad dobiva svoje prirodno stanje. Raspodjela prema radu još bi uvijek ostala monopol („buržoasko pravo”) ako se ne bi ostvarila raspodjela uvjeta proizvodnje na bazi rada, u povodu rada. Time se otvaraju putovi stvaranja novih proizvodnih odnosa, koji ukidaju monopol svakog oblika vlasništva i na toj bazi prisvajanja tuđeg viška rada. Na toj osnovi ostvaruju se proizvodni odnosi udruženog rada. Da bi do toga došlo, mora se riješiti centralno pitanje, a ono se može i ovako formulirati: otkako je čovjek počeo proizvoditi (raditi, odnosno prikupljati plodove iz pri­ rode) on je to morao i mogao obavljati samo u društvu („proizvodne veze i čine društvo” — kaže Marx), pa su se javili njegovi, dakle pojedinačni interesi i interesi društva kao cjeline. Javila se dijalektička suprotnost između općeg i po­ jedinačnog interesa koja je značajna u društvenom razvitku. Razvojem podjele rada, pojavom viška rada i privatnog vlasništva, robne privrede (proizvodnje vri­ jednosti), klasnog društva, države itd. dolazi do razvoja antagonizma u dijalek­ tičkom jedinstvu sprotnosti općeg i pojedinačnog. Dolazi do pojave otuđenja, gdje se pojedinačni interes proizvođača mora ostvarivati klasnom borbom, jer vladajuća klasa određuje opći interes. Kapitalističko društvo dovodi do definitivne otuđenosti proizvođača (rad­ nika) od društva, što se odvija preko otuđenja rada. Rad radnika, preko njega kao radne snage, otuđuje se i učvršćuje kao minuli rad u sredstvima za proizvodnju koja ne pripadaju njemu (iako su samo „nagomilani rad”), već kapitalistu. Kapi­ talistički razvitak stvorio je od proizvođača radnika koji prodaje svoju radnu ^nagu, dakle svoju robu, ali njegov lični interes suprotstavlja se interesu kapitala— dakle reprezentantu općeg društvenog interesa. S druge strane, proizvodnja kao bitno društvena kategorija i pojava odvija se u uvjetima borbe između općeg interesa (društvena proizvodnja) i privatnog prisvajanja profita od strane vlasnika kapitala. Ovdje se pitanje usklađivanja općeg i pojedinačnog ispoljava jednom kao pitanje odnosa vlasnika sredstava za proizvodnju i radnika, a drugi put kao pitanje odnosa društvene proizvodnje i privatnog prisvajanja viška rada. T a dva reda veza jesu sasvim određeno jedinstvo, jer drugo postoji zato što postoji prvo. Posljedica takva stanja jest konfliktni razvitak preko depresija i kriza u društvenoj reproduk­ ciji, preko klasne borbe u društvenim kretanjima. Po ekonomskim zakonima, sam kapitalistički razvitak dovodi do zakona tendencijskog pada profitne stope putem zakona koncentracije, centralizacije, tehničkog progresa i porasta organskog sastava kapitala. Društveni (opći) i pojedinačni interes rješava se borbom suprot­ nosti, kapitalist mora ulagati, investirati, pa i pod cijenu pada stope njegova profita, što uvjetuje i bitnu promjenu u društvu, tj. da se zakon akumulacije kapitala odvija i mimo zakona profita, pa čak i uz njegovo direktno suprotstavljanje. Materijalni izraz tih tendencija jest stvaranje krupnih poduzeća (konglomerata i multinacio­ nalnih kompanija), što dovodi do daljnjeg toka podruštvljenja proizvodnje. Za kapitalističko je društvo nužnost da se opći i pojedinačni interesi usklađuju bor­ bom suprotnosti (konfliktnosti).20 Što se tiče interesa radnika, bilo pojedinačnog 20 Moramo istaći da su teško prihvatljiva mišljenja nekih naših ekonomista koji u našem socijalističkom samoupravnom sistemu također pronalaze konfliktne interese, ali ne pronalaze ili ne žele pronaći da je upravo samoupravni sistem udruženog rada (nova integracija društva na bazi rada kao jedinog mjerila) taj elemenat kojiTće razrješavati konfliktne interese u društvu. T o ne može nitko činiti izvan udruženog rada, niti u njegovo im e, a pod firmom tzv. višega (to­ bože društvenog) interesa.

XXI

bilo klasnog, on se ostvaruje na nivou najamnine,, znači u onom krugu koji tek određuje vrijednost radne snage kao robe, a sam radnik još nije postao nosilac općeg interesa. On je, dakle, sveden na uski krug najamnine (najamni odnos), tj. takav odnos čiji će se uski horizont morati dugo prevladavati. Radnik kao protur­ ječna društvena kategorija koju je kapitalizam stvorio (radnik stvara profit, dakle materijalnu egzistenciju kapitalističke klase, a ujedno je i njen „grobar”) tek treba da ovlada općim interesom, ali će se to u prvoj fazi još uvijek događati u „uskim horizontima buržoaskog prava” (Marx). Smatramo da je suštinu usklađivanja op­ ćeg i pojedinačnog interesa neophodno izvoditi iz ukidanja otuđenosti (alijenacije) i prevazilaženja fetišizma robe. Engels je naveo da „svako društvo bazirano na robnoj proizvodnji ima tu osobenost da su u njemu proizvođači izgubili vlast nad svojim vlastitim društvenim odnosima”.21 To „gubljenje vlasti nad svojim vlas­ titim društvenim odnosima” dobiva svoj puni izraz u ideologiji koja maskira eksplo­ ataciju najamnog rada i smatra odnos najamni rad — kapital prirodnim odnosom. Marx je taj odnos koji se prelama u robi i robi-radnoj snazi nazvao fetišizmom robe.22 „Tajanstvenost robnog oblika sastoji se prosto u tome što on ljudima društ­ vene karaktere vlastita njihova rada odrazuje kao karaktere koji objektivno pri­ padaju samim proizvodima rada, kao društvena svojstva koja te stvari imaju od prirode, a otuda im se i društveni odnos proizvođača prema cjelokupnom radu odrazuje kao društveni odnos koji izvan njih postoji među predmetima. Ovim quid pro quo (zamjenjivanjem) proizvodi rada postaju robe, čulno nadčulne ili društvene stvari. . . Određeni društveni odnos među samim ljudima uzima za njih fantazmagoričan oblik odnosa među stvarim a.. . Ovo ja nazivam fetišiz­ mom. . .”23 Jedino se razvojem društvene proizvodnje može prevladavati to stanje. Marx je to objasnio ovako: „Kao što s razvitkom velike industrije baza na kojoj ona počiva, prisvajanje tuđeg radnog vremena, prestaje biti, odnosno stvarati bogatstvo, tako s tim razvitkom i n e p o s re d n i ra d kao takav prestaje da bude baza proizvodnje, jer se, s jedne strane, mijenja u više nadzornu i regulatorsku djelatnost, a zatim također i zbog toga što p ro iz v o d p r e s ta je da b u d e p r o iz v o d p o j e d i n a č n o g n e p o s r e d n o g ra d a i kao p r o i z v o đ a č se n a p r o ­ tiv po j av l ju j e k o m b i n i r a n a d r u š t v e n a d j e l a t n o s t (istaknuo B.Ć.). Kada je razvijena društvena podjela rada, gotovo svaki rad pojedinog individuuma je dio neke cjel ine i n e m a nik ak vu v r i j e d n o s t ni k o r i s n o s t sam po sebi. Nema ničega za čim bi radnik mogao da posegne i kaže: ovo je moj proizvod, ovo ću zadržati za sebe. . . U neposrednoj razmjeni pojavljuje se pojedinačni neposredni rad kao reali­ ziran u nekom posebnom proizvodu ili dijelu proizvoda, a njegov zajednički društ­ veni karakter — njegov karakter kao opredmećenja općeg rada i zadovoljenja opće potrebe — postavljen je samo razmjenom. Naprotiv u procesu proizvodnje velike industrije, kao što, s jedne strane potčinjavanje prirodnih sila društvenom razumu predstavlja pretpostavku proizvodne snage sredstva za rad razvijenog u automatski proces, tako je s druge strane rad pojedinca u neposrednom postojanju sada pos­ tavljen kao ukinuti pojedinačan rad, tj. kao društveni rad.”24 21 F. Engels: Razvitak socijalizma od utopije do nauke, izdano u „Odabrana djela klasika marksizma” , „Naprijed”, Zagreb, 1973, str. 201. 22 T u analizu vidi u „Kapitalu”, I, str. 67— 70. 23 Marx: Kapital, I, str. 67—68. 24 Marx: Osnove kritike političke ekonomije (Grundrisse), prijevod, „Naprijed”, Zagreb, 1974, str. 298.

XXII

To su otprilike one zakonitosti koje Marx analizira od procesa rada kao prirodnog stanja u odnosu čovjeka i proride (sredstava za proizvodnju), preko udruženog rada, gdje će „udruženi proizvođači racionalno uređivati taj svoj promet materija s prirodom”, gdje će ga dovesti pod svoju kontrolu, umjesto da on njima gospodari kao neka slijepa sila, pa sve do „carstva slobode koja leži s one strane materijalne proizvodnje”. Međutim, dok se to ne ostvari, društvo se još uvijek kreće u „carstvu nužnosti”. Socijalizam je sistem gdje se društvo još uvijek kreće u carstvu nužnosti. T u su i oni „nezgodni momenti” koje Marx spominje kad govori o društvu koje tek izlazi iz kapitalizma. Zato je način upravljanja društ­ venim sredstvima reprodukcije i akumulacije vrlo kompleksno pitanje u socijalizmu. To je pitanje nužno vezano za problem vlasništva sredstava za proizvodnju, premda pitanje upravljanja i raspolaganja sredstvima za proizvodnju ne mora isključivo zavisiti od samog karaktera vlasništva. Za svaki je oblik društvene proizvodnje karakteristično da se ona odvija po određenom „putu i načinu” na koji se vrši spajanje sredstava za proizvodnju i radnika, premda je zajedničko svim historij­ skim oblicima društvene proizvodnje da se ona ostvaruje spajanjem sredstava za proizvodnju i radnika. Položaj radnika u društvenoj proizvodnji određen je nji­ hovim odnosom prema sredstvima za proizvodnju, tj. obimom i karakterom njiho­ vih prava prema sredstvima za proizvodnju. Ako tako priđemo problemu, onda vlasništvo ne mora biti jedini kriterij za način korištenja sredstava za proizvodnju. Do toga zaključka možemo doći već kod pojma akcionarskoga vlasništva, gdje proizvodnim sredstvima upravljaju oni koji raspolažu „kontrolnim paketom akcija”, a isto tako dobar primjer može biti i društveno vlasništvo, iza kojega se mogu naći vrlo različiti sistemi faktičnog upravljanja i raspolaganja sredstvima za proizvodnju. U vezi s time u našem je ustavu naročito istaknuto da „nitko nema pravo vlasništva na društvena sredstva za proizvodnju, ni tko (istaknuo B.Ć.) — ni društveno-politička zajednica, ni organizacija udruženog rada, ni grupa građana, ni poje­ dinac — ne može ni po kojoj pravnovlasničkoj osnovi prisvajati proizvod društ­ venog rada, ni u p r a v l j a t i i raspolagati društvenim sredstvima za proizvodnju i rad, ni samovoljno određivati uvjete raspodjele”.25 Zbog razlike između vlas­ ništva i upravljanja sredstvima za proizvodnju, u Ustavu je također određeno da „nitko ne može ni neposredno ni posredno stjecati materijalne i druge koristi eksplo­ atacijom tuđeg rada” i da „nitko ne smije na bilo koji način onemogućavati ni ograničavati radnika da ravnopravno s drugim radnicima odlučuje o svom radu, 0 uvjetima i rezultatima svojega rada”.26 Budući da se socijalističko društvo razvija u još uvijek „uskim horizontima buržoaskog prava” i postojanja robne proizvodnje, tržišta i cijena, normalno je da dolazi do određenih konfliktnih ciljeva i interesa, pa i do određene otuđenosti 1 zatvorenosti. Prije svega, pod utjecajem tržišta i drugih ekonomskih zakonitosti nužno dolazi do prelijevanja novostvorene vrijednosti,27 a time i viška rada među OOUR-ima i njihovim asocijacijama. Dohodak pojedinog OOUR-a rezultat je različitih sila, a ne samo rada toga kolektiva. On se nalazi pod utjecajem „društ­ venog rada”, koji ga može povećavati ili smanjivati. Budući da se ovdje radi o raspodjeli dohotka prema tržišnoj dobiti, a ne prema radu, takva raspodjela do­ hotka (putem tržišta) neće nužno dovoditi do afirmacije društvenog vlasništva, 25 Ustav SFRJ, izd. Narodnih novina, Zagreb, 1974, str. 8. 2« Ibid., čl. 11. 27 Koji god oblik cijene u socijalizmu djelovao, ona je uvijek društveni odnos proizvodnje ili, bolje rečeno, naličje, vanjski izraz odnosa proizvodnje. U tom smislu svaka cijena čim je ona tržišna nužno je određeni „prosjek”, što u sebe Uključuje prelijevanje dohotka (a time i viška rada).

XXIII

već, naprotiv, može dovoditi i do njegove degradacije, pa i do tendencije stvaranja grupnog vlasništva. Do toga će nužno dolaziti i onda ako se robna privreda i tržište shvate kao imanentne socijalizmu, kao ono što automatski razvija socijalističke proizvodne odnose, a ne kao „kategorije naslijeđene iz klasnog društva, koje će radnička klasa u prijelaznom razdoblju dugo nositi na svojim plećima”.28 U„Platformi” je istaknuto da „robna proizvodnja i tržište u nas mogu biti socijalistički u onoj mjeri u kojoj se ostvaruju samoupravni socijalistički odnosi, u d r u ž i v a n j e i p o v e z iv a nj e r a d a u š ir i m r a z m j e r i m a (istaknuo B.Ć.), na temelju dohotka i samoupravljanja društvenim sredstvima za proizvodnju, koji vode p r i j e l a z u na i z r a v n u p o d j e l u r a d a ” (istaknuo B.Ć.). Prema tome, ne bi moglo biti ni­ kakvog samostalnog automatskog procesa u razvoju robne privrede i socijalističkih proizvodnih odnosa. Razvoj robne privrede valja shvatiti kao sredstvo razvoja proizvodnih snaga, a ne kao cilj. Ponegdje se to brka zbog želje da se „obrani” robna privreda. Tada joj se daju određeni epiteti kao, npr., „socijalistička”, „sa­ moupravna” i slično. Neki pri tome ističu da je i B. Kidrič govorio o „socijalis­ tičkoj robnoj privredi”, što je istina, ali zaboravljaju historijski momenat u kojem Kidrič piše, kada je postojala naglašena potreba obrane nužnosti postojanja robne privrede, zbog izrazite premoći etatističkih odnosa. Međutim, Kidrič nije pro­ pustio da istakne i sasvim konkretne proturječnosti koje robna privreda u sebi nosi. Od bitnog je značenja, a to se i u „Platformi” ističe, da će razvoj socijalističkih odnosa zavisiti od udruživanja i povezivanja rada. A za to su, pored materijalnog faktora, potrebne i subjektivne socijalističke snage. U nas se taj problem rješava samoupravnim sporazumijevanjem i društvenim dogovorima, kao i samoupravnim planiranjem. T u su i samoupravne interesne zajednice (SIZ), koje se pojavljuju kao nosioci slobodne razmjene rada. Slobodna razmjena rada oslobađa proizvođače od državne ingerencije nad sredstvima za proizvodnju, a radnike u društvenim djelatnostima od najamnog odnosa. Na toj se osnovi danas razvijaju novi odnosi među ljudima. Sličan će se proces nužno odvijati i na području onih privrednih djelatnosti koje su od neposrednog društvenog (šireg) interesa, kao što je ener­ getika, saobraćaj i si. Uslijed tehničkog progresa bit će nužna koncentracija i cent­ ralizacija sredstava na raznim nivoima. Uopće nije u pitanju nužnost koncentracije i centralizacije, u pitanju je društveni odnos u kojem se ta koncentracija i centra­ lizacija obavlja, kao i onaj društveni odnos koji ona stvara. T u se na isti način pos­ tavlja i pitanje banaka. Dakle, očito se radi o tome da se neke kategorije koje su „naslijeđene iz klasnog društva” počinju u određenim uvjetima „ponašati na ka­ pitalistički način”, pa onda dobivamo „centre otuđene moći” i si., sad u ovom, sad opet u onom obliku. Međutim, pitanje se svodi na to da „dohodak radnika bude stvarno njegov dohodak”,29 a ne da mu se daje preko vrijednosti njegove radne snage. Dakle, nalazimo se danas pred problemom kako da u uvjetima nužne koncentracije i centralizacije sredstava OOUR-a osiguramo da „dohodak radnika bude stvarno njegov dohodak”. Taj je problem višedimenzionalan i mi sada u njega ne bismo mogli ulaziti iako ga smatramo kapitalnim za rješenje pitanja o kojem raspravljamo. Mnoga se ta pitanja danas rješavaju društvenim dogovorima i samoupravnim sporazumima. Međutim, i tu se postavlja pitanje koja je to realna sila što stoji iza toga. Sigurno je da ta sila ne može isključivo biti zakon vrijednosti, a niti njegovo zanemarivanje ne bi riješilo problem. Odgovor na to pitanje danas 28 Platforma SKJ, Odjeljak IV. tem ” b

XXIV

^ r o ^ e n a re P r ° d u k c ija i in te g ra c ija n a s a m o u p ra v n im o sn o v a m a , „Naše

se upravo traži i ne treba da se iznenadimo ako kod toga bude mnogih lutanja. Potrebno je da sistem samoupravnog sporazumijevanja, društvenog dogovoranja i samoupravnog planiranja u sebe uključi interese OOUR-a i šire društvene zajed­ nice, kao i realne tržišne (pozitivne) sile. Konkretno mislimo: ako je, npr., danas tržište pokazalo da odnosi sirovinskog sektora u društvenom procesu reprodukcije više ne odgovaraju niti samom tom sektoru, a niti procesu reprodukcije, uopće onda treba tražiti takve spone, sprege i odnose koji će izmjeniti položaj sirovinskog sektora, kako u korist njega samoga, tako i u korist društva u cjelini. Isti je slučaj i s razvojem energetskog sistema, gdje sam udruženi rad, oslobođen, dolazi u po­ ziciju da rješava problem energetike. Iz opisanog karaktera sredstava za proizvodnju morali bismo izvlačiti zak­ ljučke o karakteru pojedinih ekonomskih kategorija u socijalizmu. U vezi s time naveli bismo, pored onoga što smo već spomenuli, i neka daljnja otvorena pitanja izgradnje političke ekonomije socijalizma. Prvo pitanje o kojem se danas diskutira među našim politekonomistima jest pitanje kako da se osigura rentabilnost dru­ štvenih sredstava za proizvodnju«Naime, većina se slaže da u vlasničkom pogledu sredstva za proizvodnju teže k stanju nevlasništva. Ali, dok se to ne ostvari, jedni misle da društvo kao cjelina putem plana i drugih instrumenata ekonomskog sis­ tema mora osigurati određenu stopu akumulacije. Drugi pak smatraju da to nije potrebno, već da samoupravno raspolaganje sredstvima za proizvodnju od strane radnih kolektiva, koji su u isto vrijeme proizvođači robe za tržište, osigurava da se u borbi za što veći dohodak osigurava i akumulacija. Oni navode da postoji dovoljna korelativna veza i automatizam u trokutu: dohodak — lični dohodak — akumulacija. Pri tome nastaju sporovi i oko kategorije dohotka u socijalizmu. Svi se, naime, slažu da objektivno postoji neki sasvim određeni motiv koji pok­ reće proizvođača, slično kao što je to u kapitalizmu za kapitalista profit. Međutim, što je taj pokretač — o tome se ne možemo složiti. Jedni, npr. dosta velika grupa ekonomista SSSR-a, smatraju da je pokretač proizvodnje materijalna zainteresira­ nost proizvođača, ali ne definiraju posve precizno (što bi, naravno, bilo potrebno) što je to „materijalna zainteresiranost proizvođača”, kako se ona ostvaruje, u kojem obliku i kojim putem. Kod sovjetskih ekonomista nalazi se i stav o dobiti ili tzv. čistom dohotku (vrlo bliska kategorija profitu) kao pokretaču proizvodnje. Karak­ teristično je za sovjetska mišljenja da se izdaci za radnu snagu smatraju troškom. Kod naših ekonomista prevladava mišljenje da je dohodak pokretač proizvodnje. Dohodak se shvaća kao rezultat ukupnog rada radnika (v+m ), dakle ukupnog novododanog rada. Kategorija dohotka upućuje na to da se ostvaruje tendencija integracije rada u jedinstvenu kategoriju, pri čemu bi se izbjegla podjela na pot­ reban rad i višak rada.30 Međutim, danas stoje i određeni prigovori toj koncepciji jer da mi u realnosti nemamo kategorije dohotka (djelovanje tržišnih sila i sila državne administracije). Osim toga, kako smo već spomenuli, dohodak se osvaja na tržištu, tu dolazi nužno do prelijevanja dohotka (što priznaju zastupnici te kon­ cepcije), a pojavljuju se i različite pojave tuđe socijalizmu kao što su nelojalna konkurencija, socijalne diferencijacije, mito, korupcija, ali i nepotrebno dupliranje kapaciteta, gubljenje općeg interesa, forsiranje takve proizvodnje koja iako donosi veći dohodak nije s društvenog stanovišta najpotrebnija (to se danas izražava kao potrošački mentalitet). Zbog toga neki autori zagovaraju postojanje dobiti umjesto 30 Naime, ukupan dohodak postepeno se transformira u potreban rad, pa o njegovoj ras­ podjeli odlučuju udruženi proizvođači, jer tada i onaj dio dohotka koji ne može ići na osobnu potrošnju postaje „potreban rad” za radnika (npr. akumulacija i dr.).

XXV

dohotka, a neki prihvaćajući dohodak upozoravaju da to još ne može biti socija­ listički samoupravni odnos, već da je to nužna faza u našem razvitku, pri čemu će se pojaviti još mnogi „porođajni bolovi”. U vezi s dohotkom postavlja se i pitanje djelovanja oblika cijene u socija­ lizm u. Cijena kao novčani izraz vrijednosti uvijek je društveni odnos proizvodnje. Stoga je pitanje o njezinu obliku veoma važno. Svaki oblik cijene mora osigurati proširenu reprodukciju, i to takvu proširenu reprodukciju koja je uvjetovana vre­ menom naučno-tehničke revolucije. Pitanje cijene svodi se na oblik ispoljavanja zakona vrijednosti u socijalizmu. Dakle, danas se smatra općeprihvaćenim u većini socijalističkih zemalja i kod nas da zakon vrijednosti objektivno djeluje u socija­ lizmu i da njegovo djelovanje u socijalizmu ne mora nužno biti u oštroj konfron­ taciji s planom. Postavlja se, međutim, pitanje koji se oblik zakona vrijednosti ispoljava. T u postoji više koncepcija, kako kod nas, tako i u ostalim socijalističkim zemljama. Slijedeća grupa pitanja u političkoj ekonom iji socijalizm a odnosi se na karakter vrijednosti i upotrebne vrijednosti robe u socijalizm u. Tu je bitno pitanje da je radna snaga izgubila karakter robe (u tome se većina ekonomista slaže), pa se s te osnove mijenja i karakter i struktura robne vrijednosti u socijalizmu, a upotrebna vrijednost dolazi do svoje afirmacije i oslobađa se klasne ograničenosti koju je imala u kapitalizmu (sredstva za proizvodnju služila su kao kapital, a radna snaga za eksploataciju). U vezi s time pojavljuje se i pitanje m inulog rada u socijalizm u. Minuli rad jedno je od pitanja o kojima se često diskutiralo. No odgovor na to kakva je njegova uloga u socijalizmu još nismo dobili. Iduće pitanje koje se postavlja u političkoj ekonomiji socijalizma odnosi se na karakter i suštinu planiranja u socijalizmu. Planiranje je danas općesvjetski proces. Međutim, koliko je god to tako, toliko je, rekli bismo, metoda, a i uloga plana u izvjesnoj krizi. Naročito je u krizi kruti centalistički sistem plani­ ranja, koji se još uvijek ponegdje provodi. Koliko god moderne proizvodne snage zahtijevaju plan, toliko isto tako ne trpe ukalupljivanje, krutost, nefleksibilnost. M i bismo postavili tezu da moderno doba i moderne proizvodne snage zahtijevaju i moderan sistem planiranja. Umjesto takva pristupa još se uvijek vrši izvjesno glorificiranje socijalističkog oblika planiranja, kao da je samo društveno vlasništvo (često u obliku državnog oblika) sredstava za proizvodnju dovoljan elemenat za stvaranje adekvatnog sistema planiranja koje bi nosilo zaista socijalistički karak­ ter.31 Praksa mnogih socijalističkih zemalja, među kojima i naše, pokazuje, nap­ rotiv, da tu ima mnogo problema. Na tom sektoru, npr., mi u Jugoslaviji danas, nakon 30 godina izgradnje socijalizma, spoznajemo da izuzev postavke klasika jedva da znamo š*o je to planiranje. M i se kolebamo oko takvih bitnih pitanja kao što su: ciljevi planiranja, obuhvatnost planiranja, obaveznost plana i planiranja, a da ne kažemo oko kardinalnih pitanja odnosa plana i zakona vrijednosti, tj. plana i tržišta, plana i cijena, plana i samostalnosti OOUR-a itd. Ono što socijalizam do sada uglavnom poznaje jest u stvari kruti centralistički plan, „čvrsta ruka” u privredi, svemoćni privredni regulativ, koji je ostao na ovaj ili onaj način sve do danas. Mi još nismo ovladali procesima proizvodnje. Naprotiv, kod mnogih privrednih poduzeća postoji određena averzija prema planiranju, planu i planskim društvenim organima. To je zbog toga što plan još nije postao sastavni dio aktiv­ nosti svakog OOUR-a, već je još uvijek na određeni način ostatak starog administ­ rativnog sistema. Prilikom donošenja plana pokrene se moćna društvena mašinerija, 31 Efimov, Ančiskin: Plan i kapitalizm, ME i M O, N o 1/66, Moskva, str. 18.

XXVI

široka diskusija, što je vrlo pozitivno. Ali još je uvijek prevelik utjecaj amaterizma i subjektivizma u tome, a premalo se respektiraju mišljenja udruženog rada i realni ekonomski tokovi, kao što je formiranje tržišta financijskih sredstava, alokacija društvenog rada i sredstava, zakon podude i potražnje, rastuća urbanizacija i raspad sela, utjecaj međunarodne podjele rada i kretanja u svjetskoj privredi uopće itd. Ostaje i dalje otvoreno pitanje poštovanja proporcija plana, naročito u oblasti tržišta i cijena, investicija, kredita, deviznog, carinskog i vanjskotrgovinskog režima itd. Kod drugih se još uvijek svi odlučujući kanali privrede nalaze u rukama moćne državne mašine (kreditni sistem, odluke u proširenoj reprodukciji, sistem cijena, devizni, carinski i vanjskotrgovinski režim, pitanje volumena i opticaja novčane mase itd.). Zbog svega toga smatramo da je planiranje privrednog razvoja veoma važan faktor i da ono po metodi treba da odgovara novim socijalističkim odnosima kod nas, samoupravnim socijalističkim proizvodnim odnosima. 3. Na kraju, potrebno je da ukažemo na neka pitanja u vezi s materijom koja se daje u knjizi. Mora se istaknuti da je knjiga pisana po nastavnom programu predmeta političke ekonomije socijalizma, koji se izučava u II. godini studija na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. No, bez obzira na to, u njoj je dano ono što se sada „moglo dati”. Mnoga pitanja nisu obrađena, a kod mnogih u obradi treba ići dalje. Nedostaju nam potrebne monografije koje su za pisanje takva mate­ rijala neophodne. Ovaj rad vjerojatno je opterećen onim neizbježnim što se javlja kad na istom problemu radi više autora — a to je ponavljanje. Redaktor se trudio da ponavljanja bude što manje, kada se već nisu mogla izbjeći. Potrebno je da objasnimo zašto se neka pitanja pojavljuju u više poglavlja. Izričit je slučaj robne privrede, koja se pojavljuje u dva poglavlja, a tako isto i obrada poljoprivredne proizvodnje. Pažljiv čitalac uočit će razliku. Robna proizvodnja dana je odmah iza glave o socijalističkim proizvodnim odnosima i o socijalizmu kao svjetskom pro­ cesu, i to zato da bi se ukazalo na uvjete u kojima se gradi socijalističko društvo, a to je nužnost postojanja robe (i novca). T u se, dakle, daje mehanizam. Međutim, u glavi o društvenom procesu rada u socijalizmu ukazuje se na to da se on odvija u uvjetima postojanje robne privrede, tj. da je oblik privrede robni, što onda daje posebno obilježje cijelom procesu rada u socijalizmu. Što se tiče poljoprivredne proizvodnje, izdvojili smo te probleme u zasebni dio knjige. Međutim, također kod društvenog procesa rada u socijalizmu bilo je nužno ukazati na manifestaciju tog procesa u oblasti poljoprivrede. Ima i drugih slučajeva ponavljanja, kao što je, npr., obrada problema pla­ niranja. Ono se pojavljuje u glavi o robnoj proizvodnji, a zatim i u glavi o društ­ venoj reprodukciji. Razlog se može također uočiti kod čitanja samog teksta. Možda će biti prigovora koncepciji udžbenika i rasporedu same građe. Vjerojatno je da je moguća i druga koncepcija i drugi raspored. No, kako se god pristupilo, objek­ tivno bi bilo mjesta prigovorima.

Prvi

dio

O SOCIJALIZMU I POLITIČKOJ EKONOMIJI SOCIJALIZMA

1. O POLITIČKOJ EKONOMIJI SOCIJALIZMA

PREDM ET I METODA POLITIČKE EKONOMIJE SOCIJALIZMA Politička ekonomija socijalizma je relativno mlada nauka. Upravo posljed­ njih godina ona gradi potpuniju sintezu međuzavisnosti pojedinih kategorija so­ cijalizma da bi oblikovala svoj teoretski sistem o zakonima socijalističkog načina proizvodnje. Prošlo je, međutim, više od pola stoljeća od oktobarske revolucije u ŠSSR-u. Revolucionarne društvene promjene nastale su i stalno se javljaju u mnogim zem­ ljama Evrope, Azije, Afrike i Južne Amerike. Socijalizam time postaje svjetski proces, ako ne vladajući, tada proces koji se stalno razvija i jača u odnosu prema kapitalizmu kao svjetskom sistemu. Politička ekonomija socijalizma oblikuje se i razvija na osnovama tih društvenih kretanja. Njezin je zadatak da primjenom naučne metode otkrije zakonitosti tih procesa, tj. njihovu suštinu, da ukaže na one relativno konstantne, opće i nužne uzročne odnose koji upravljaju tim procesima u području proizvodnih odnosa. Postojeći stupanj spoznaja političke ekonomije socijalizma pokazuje, me­ đutim, njezino stanovito zaostajanje za navedenim društvenim kretanjima. Ta kretanja sigurno stvaraju objektivne uvjete za viši nivo njezinih spoznaja.1 No objašnjenje postojećeg razvojnog stupnja političke ekonomije socijalizma ne bi bilo naučno ako se pored tih materijalnih uvjeta ne bi sagledali i drugi činioci koji također mogu imati i imaju znatan utjecaj na razvitak društvenih nauka uopće i političke ekonomije posebno. T o su mnogovrsni institucionalni, ideološki, kul­ turni, psihološki i drugi objektivni i subjektivni činioci, koji također utječu na ponašanje ljudi i na mogućnost ljudske spoznaje. Upravo u tom „pluralističkom kauzalitetu” vrlo veliko značenje ima naučno definiranje predmeta (objekta) izu­ čavanja političke ekonomije socijalizma, što je pak u velikoj zavisnosti od naučne metode kojom se istraživači, naučni radnici služe. To zbog toga jer je preciziranje objekta izučavanja jedna od značajnih etapa naučnog postupka u izučavanju i objašnjavanju zakona. Predm et (objekt) izučavanja političke ekonomije socijalizma Politička ekonomija socijalizma, u odnosu prema političkoj ekonomiji kapi­ talizma i drugih društveno-ekonomskih formacija, ne čini neku odvojenu i međusobno nezavisnu nauku. Ona je sastavni dio cjelovite nauke, političke eko­ nomije, za koju je, podsjetimo se, F. Engels u Anti-Duhringu dao ovu definiciju. „Politička je ekonomija, u najširem smislu riječi, nauka o zakonima koji vladaju proizvodnjom i razmjenom materijalnih sredstava za život u ljudskom društvu”.12 1 „Stoga čovječanstvo postavlja sebi uvijek samo one zadatke koje može riješiti, jer kad tačnije posmatramo, uvijek ćemo naći da se sam zadatak rađa samo ondje, gdje materijalni uslovi za njegovo rješenje već postoje ili se bar nalaze u procesu svoga nastajanja.” (K. Marx: Prilog kritici političke ekonomije, Kultura, 1956, str. 9) 2 F. Engels: Anti-Diihring, Naprijed, Zagreb, 1946, str. 151.

3

Definiciju Engels dalje razrađuje navodeći da su uvjeti pod kojima ljudi proizvode i razmjenjuju različiti u raznim zemljama i na različitim stupnjevima razvitka. Prema tome, ako bi politička ekonomija pokušala da te različite stup­ njeve razvitka i njima odgovarajuće različite proizvodne odnose svede na zajedničke zakonitosti, dobila bi samo nekoliko osnovnih općih zakona kretanja, koji ne bi objašnjavali specifičnosti odgovarajuće epohe, odnosno društveno-ekonomske formacije. Zbog toga je nužno da politička ekonomija, kao histo­ rijska nauka, izučava zakonitosti koje vladaju u proizvodnji, raspodjeli, razmjeni i potrošnji određenih historijskih epoha, društveno-ekonomskih formacija koje se oblikuju na različitim stupnjevima razvitka ljudskog društva. U tom smislu govorimo o političkoj ekonomiji pojedinih pretkapitalističkih društvenih formacija, političkoj ekonomiji kapitalizma i političkoj ekonomiji socijalizma. Tada govorimo 0 političkoj ekonomiji u užem smislu, koja izučava zakone pojedinih konkretnih načina proizvodnje i na osnovi tih zakona pronalazi i opće zakone kretanja ljudskog društva kroz njegovu historiju. Politička ekonomija sodjalizma3 prema tomey izučava zakone koji vladaju proizvodnjom, raspodjelom3 razmjenom i potrošnjom u socijalizmu, tj. u nižoj fa zi društveno-ekonomske formacije komunizma. Suprotnosti između društvenog karaktera proizvodnje i privatnog karak­ tera prisvajanja, svojstvene kapitalizmu, na određenom stupnju razvitka postaju smetnja daljem, neometanom i objektivno mogućem napretku proizvodnih snaga. Tada dolazi do krupnih kvalitativnih promjena u društvenim odnosima. Radnička klasa oduzima buržoaziji političku vlast i uspostavlja nove društvene odnose u kojima nestaje privatno vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju, nestaje kapi­ talistički način upravljanja sredstvima za proizvodnju i kapitalistički način pris­ vajanja. Počinje nova epoha u historiji ljudskog društva, nova ekonomsko-društvena formacija, odnosno njezina niža faza — socijalizam. Tokom 20. stoljeća mnoge su zemlje već prišle izgradnji socijalizma, a u mnogima se ubrzano stvaraju preduvjeti za njegov nastanak. Socijalizam je time postao svjetski proces, svjetski društveni sistem. No putovi nastanka socijalizma 1 izgradnje socijalističkog načina proizvodnje po svojim su izgledima, odnosno oblicima ispoljavanja, vrlo različiti. Drugačije su i procesi tekli, i još uvijek se razlikuju, u prvoj zemlji koja je prišla izgradnji socijalizma — u SSSR-u, a dru­ gačije u Jugoslaviji, Poljskoj, Mađarskoj, ČSSR, Kini, Kubi i drugim socijalis­ tičkim zemljama. Radi se, dakle, o sadržajno, tj. suštinski istim procesima, a često vrlo različitim oblicima njihova ispoljavanja, zbog različitih ekonomskih, političkih, kulturnih i drugih uvjeta koji na te procese utječu. U skladu s tim objektivnim društvenim promjenama i procesima javlja se nužnost naučnog istraživanja suštine postojećih procesa, tj. oktrivanja zakona koji tim procesima upravljaju. Nužno je prvenstveno otkriti one zakone koji — kako je istakao Marx — usmjeravaju dalji razvoj proizvodnih snaga i izgradnju odgovarajućih odnosa u proizvodnju U socijalizmu to znači otkriti takve proizvodne odnose, odnosno na njima osnovane ekonomske zakone kojima jača položaj i uloga neposrednih proizvođača, koji su glavni nosioci tog razvitka. To je suština zadatka političke ekonomije socijalizma. Prije nego što prijeđemo na dalju analizu političke ekonomije socijalizma, potrebno je konkretnije ukazati na određene specifičnosti koje u našoj etapi raz­ vitka čine predmet istraživanja političke ekonomije socijalizma vrlo složenim i o kojima se još uvijek vode diskusije i javljaju različita mišljenja.

4

1. Kod nekih se autora javljala sumnja da nauka u sadašnjoj etapi raz­ vitka socijalizma može otkriti zakone nove društveno-ekonomske formacije, jer socijalizam je tek niža faza te nove društvene formacije, tj. komunizma, koji se tek izgrađuje i još ni u jednoj zemlji nije potpuno izgrađen. Isticalo se da su Marx i Engels mogli otkriti zakone kapitalizma jer su kao osnovu imali već potpuno iz­ građen sistem s njemu svojstvenim karakteristikama i načinom proizvodnje u ko­ jem je dominirala kapitalistička robna proizvodnja, kao i izgrađene društvene od­ nose, klasne kapitalističke odnose. Sigurno je da je izgradnja socijalizma tek proces kojim se stvaraju uvjeti za nastanak komunizma. No socijalistička praksa već danas jasno ukazuje na od­ ređene objektivne nužnosti svojstvene po svojoj suštini svakoj zemlji koja izgrađuje socijalizam. Za te nužnosti može se utvrditi da predstavljaju zakonitost bez obzira na oblike ispoljavanja. To su, n p r.: podruštvljenje sredstava za proizvodnju, dalji razvitak proizvodnih snaga, društveno usmjeravanje proizvodnje planiranjem, postojanje robne proizvodnje, novca, tržišta, raspodjela prema radu, nužnost sve direktnijeg uključivanja neposrednih proizvođača u upravljanje sredstvima za proizvodnju, porast životnog standarda itd. Postoji dakle objektivna socijalistička praksa i radnička klasa kao njezin graditelj, a to političkoj ekonomiji socijalizma i društvenim naukama uopće nameće zadatak teoretske obrade. Politička ekonomija ne može prema tim pojavama zauzeti pasivan stav če­ kanja, već ih mora istraživati jer time pomaže izgradnju socijalizma, bez obzira na to što će buduća praksa i teorija ne samo nadopuniti već i korigirati pojedine postavke koje se danas smatraju točnim. To je, uostalom, i zakonitost u pozitivnom kretanju ljudske spoznaje, koja se razvija i obogaćuje razvitkom ljudskog društva. Pa i društvene se zakonitosti javljaju kao opće tendencije, kao prosjeci, baš odstu­ panjem pojedinačnog u odnosu na opće. 2. Socijalizam se uslijed specifičnih uvjeta, koje je objasnio Lenjin, javio u tretežno nerazvijenim zemljama. Osim Čehoslovačke i DR Njemačke, najveći broj zemalja koje danas izgrađuju socijalizam nalazile su se, i pretežno se još uvijek nalaze, pred vrlo složenim problemima razvitka proizvodnih snaga, koje treba da osiguraju materijalnu osnovu socijalističkim društvenim odnosima. Ta činje­ nica — uzeta općenito — već objašnjava složenost izgradnje socijalizma, teškoće u uklanjanju suprotnosti naslijeđenih od kapitalizma, koje socijalizam može uklo­ niti samo ubrzanim razvitkom proizvodnih snaga. Međutim, procesi izgradnje materijalne osnove socijalizma ne mogu biti isti ni slični procesima koji su stvarali materijalnu osnovu kapitalizmu. Potpunije rečeno, društvena strana tog procesa nije i ne može biti istovjetna s kapitalističkim načinom razvitka proizvodnih snaga. Podsjetimo se prvobitne akumulacije, jeftinijeg dječjeg rada i rada žena, duljine radnoga dana i si. To su bile metode kojima je kapitalizam stvarao uvjete za jačanje i razvitak svojih materijalnih proizvodnih snaga. Socijalistička praksa ne može takve metode primjenjivati iz humanih razloga, kbji su sastavni dio i osnovna te­ kovina socijalizma. Te tekovine politička ekonomija socijalizma također uključuje u oblikovanje svojega teoretskog sistema kad istražuje zakonitosti razvitka soci­ jalističkih proizvodnih snaga. Isto tako treba imati na umu da živimo u epohi nuklearne energije, elektronskih mozgova i letova u svemir. Takav do sada ne­ viđeni tempo razvitka proizvodnih snaga sam po sebi otežava spoznaju ekonomskih zakona i dovodi u sumnju mnoge istine koje bi se pokušavale sačuvati nasuprot novim činiocima razvoja. No, složenost istraživanja i otkrivanja zakonitosti u razvitku socijalizma po­ većana je i time što i među zemljama koje izgrađuju socijalizam postoje krupne

5

nejednakosti u polaznim osnovama. Zbog toga se u svakoj zemlji javljaju speci­ fični, njoj odgovarajući procesi i putovi socijalističke akumulacije, industrijalizacije i proširene reprodukcije uopće koji omogućuju rješavanje spomenutih problema. Uloga države, organizacija proizvodnje, funkcija tržišta, sistem raspodjele i pot­ rošnje također mogu po svojim pojavnim oblicima biti vrlo specifični. Javlja se, dakle, čitav splet pojava i procesa koji su uvjetovani različitim stupnjevima razvitka pojedinih zemalja. Politička se ekonomija zbog toga nalazi pred vrlo složenim zadatkom da primjenom naučne metode izvrši selekciju, i to ne samo bitnog od nebitnog, suštinskog od površinskog, socijalizmu svojstvenog od nužnog zbog zaostalosti, već da u tom spletu procesa i odnosa otkrije ono zajedničko, svojstveno svim zemljama koje izgrađuju socijalizam. Dakle, uvjeti relativno niskog stupnja razvitka, na kojem je pretežan broj zemalja počeo izgradnju socijalizma, mogu dovesti do zablude da se zakonom so­ cijalizma proglase mnogi procesi i odnosi — pa čak i deformacije u izgradnji so­ cijalizma — koji bi se pojavili kao posljedica niskog razvoja proizvodnih snaga. 3. Socijalizam, kao niži stadij komunizma, stvara tek uvjete za izgradnju komunističkog društva. Stalan razvitak materijalnih proizvodnih snaga i raz­ vitak ljudske svijesti i kulture osnovni je zadatak socijalizma u ostvarivanju uvjeta za nastanak komunizma. T u se, dakle, još ne susrećemo s „čistom” formacijom i samo njezinim odvojenim i specifičnim zakonima u domenu proizvodnje, ras­ podjele, razmjene i potrošnje. Javlja se čitav niz zakona naslijeđenih od kapitalizma, zatim socijalizmu imanentnih, a također i niz odnosa i zakonistoti karakterističnih za komunizam — kao budući viši stadij. To je, dakle, proces koji predstavlja borbu između starog, koje je naslijeđeno, i novog, naprednijeg, koje se stvara i jača. Utoliko je složenija i analiza pojava i utvrđivanje zakonitosti. U kasnijim ćemo izlaganjima vidjeti koliko je samo različitih mišljenja o djelovanju zakona vrijednosti u soci­ jalizmu, o ličnoj i društvenoj potrošnji i raspodjeli prema radu, o robi i novcu, tržištu i cijenama najamnini i dohotku.3 4. Konačno, vrlo složen problem u određivanju predmeta izučavanja po­ litičke ekonomije socijalizma predstavljaju odnosi između objektivnih zakona svoj­ stvenih, socijalističkom društvu i svjesne akcije toga društva izražene u privrednoj politici. Za razliku od prethodnih klasnih društvenih sistema, socijalizam nastaje i razvija se kao plod sve snažnijeg utjecaja svjesnog društvenog faktora, tj. svjesne spoznaje i akcije članova socijalističke zajednice. Jedna od karakteristika društvenih zakona — za razliku od prirodnih zakona — upravo i jest pojačana mogućnost svjesne akcije ljudi, koja u datim društvenim okvirima i tendencijama kretanja ljudskog društva može ubrzati ili usporiti ostvarenje objektivnih nužnosti koje društvo spoznaje. U privrednom životu društvo to postiže određenom privrednom politikom izraženom u društvenim planovima, ulogom države i drugih društvenih institucija u usmjeravanju privrednih procesa. Ponekad se to postiže svjesnim odstupanjem od zakona da bi se dobili željeni rezultati, ali bez rasipanja i neekonomičnih posljedica, praćenjem i kontrolom procesa i odnosa. U vezi s tim različita su mišljenja o tome koliko politička ekonomija treba da obuhvati privrednu politiku, koliko se socijalistička nauka (teorija) sjedinjuje sa socijalističkom praksom i koje od tih manifestacija prakse ulaze u domen po­ litičke ekonomije. Sigurno je da povezanost i sklad između teorije i prakse u soci­ 3 Vidi: E. Lipinski: O predmetima ekonomije i ekonomskim zakonima. Poljski ekonomisti o problemima socijalističke privrede, N olit, Beograd, 1960.

6

jalističkom načinu proizvodnje postaju neposredniji nego u kapitalizmu. Teorija ukazuje praksi na najracionalnija rješenja postojećih zadataka, dok praksa potvrđuje ili negira teoretske zaključke. U socijalističkim društvenim odnosima nema prev­ lasti privatnog vlasništva nad sredstvima za proizvodnju, a proizvodnjom raspo­ lažu neposredni proizvođači da bi se zadovoljile potrebe društva. To omogućuje veći sklad između teorije i prakse jer postavljanje privrednih ciljeva i njihovo ost­ varenje nije u suprotnosti s naučnom spoznajom, a osim toga, praksa ne služi interesima uskih grupacija eksploatatora, već čitavom društvu. Prema tome se i odnos političke ekonomije prema načinu proizvodnje u socijalizmu suštinski mi­ jenja. Naučna politička ekonomija istovremeno je i sastavni dio pogleda na svijet radničke klase, koja je razorila kapitalistički način proizvodnje i izgrađuje socija­ lizam. Dakle, izgrađuje se društvo u kojem nestaju, ili bar pretežno nestaju, svi oni činioci kapitalističkog karaktera koji su ometali sklad između teorije i prakse. No, izgradnja socijalizma je složen proces, u kojem se često javljaju pro­ blemi koje nauka tek mora riješiti. Pozitivan stav političke ekonomije prema iz­ gradnji socijalističkog načina proizvodnje traži i dalje striktnu primjenu naučne metode, pomoću koje se dolazi do spoznaje objektivne nužnosti koja predstavlja zakonitost. U sistemu tih problema politička ekonomija socijalizma ima svoj domen zadataka. Objekt su njezina istraživanja zakoni koji vladaju procesom proizvodnje, raspodjele, razmjene i potrošnje u socijalističkom društvu. Konkretno to znači da predmet koji izučava politička ekonomija socijalizma postaju zakoni razvitka socijalističkih proizvodnih snaga i izgradnje socijalističkih proizvodnih odnosa. Znači da se zakoni socijalističke proširene reprodukcije (uključivši proces proizvodnje, raspodjele, razmjene i potrošnje) nužno postavljaju kao bitan i središnji objekt izučavanja političke ekonomije socijalizma. Proces reprodukcije uopće, pa i socijalističke proširene reprodukcije, kao vrlo kompleksan objekt istraživanja, promatramo s više aspekata, primjenom raz­ ličitih metodoloških instrumenata, na različitom stupnju apstrakcije. Ekonomika i ekonomska politika izučavat će pretežno kvantitativne odnose i njihovo kretanje s obzirom na konkretne privredne ciljeve što ih je društvo postavilo. U njihove analize uključuju se svi raspoloživi proizvodni potencijali i svi oblici djelatnosti. Ove nauke ispituju konkretne ekonomske i političke instrumente kojima se regulira proizvodnja, raspodjela, razmjena i potrošnja kada se rješavaju konkretni ekonomski zadaci neke proizvodne organizacije (mikroekonomija) ili šire zajednice (makroekonomija). Prema tome, ekonomika, bilo kao opća teorija, bilo kao teorija pojedinih grana privrede, i ekonomska politika — ne služe se metodom apstrakcije do onog stupnja do kojeg se njome služi politička ekonomija. U svoje analize one će, npr., uključiti izvoz i uvoz, zanatstvo i trgovinu, sitnog i srednjeg seljaka i istražiti naj­ efikasnije korištenje raspoloživih sredstava rada i vremena u izvršavanju određenih privrednih zadataka. Podrobnije se tim problemima — u okviru poslovanja priv­ rednih poduzeća — bavi organizacija i ekonomika poslovanja poduzeća. Statistika, knjigovodstvena tehnika i tehnika analize svojim instrumentima pomažu u pra­ vilnom provođenju operativnih ekonomskih postupaka i pokazuju njihove rezultate. Politička ekonomija u odnosu prema ostalim ekonomskim naukama i dru­ štvenim naukama uopće, nije odvojena nekim odsječenim graničnim zidovima. Među njima postoji povezanost u općem sistemu društvenih nauka, ali su objekti 7

i metode istraživanja za svaku od njih specifični. Zakoni društvenog razvitka koje izučava politička ekonomija služe ostalim ekonomskim naukama u teoretskom i praktičnom rješavanju privrednih postupaka i usmjeravanju privrednih procesa, dok rezultati prakse verificiraju zaključke političke ekonomije i ukazuju na nove probleme koje ona treba da riješi u svojem domenu. Politička ekonomija izučava zakone reprodukcije društvenih sredstava i istovremeno zakone reprodukcije društvenih proizvodnih odnosa, kao jedinstven proces, polazeći od dva međusobno povezana vida: kvantitativnog vida i kvalita­ tivnog vida društvene reprodukcije, tj. njezina društvenog izgleda. I upravo društ­ veni vid socijalističke reprodukcije i njegovi zakoni izražavaju nove socijalističke uvjete u kojima se reprodukcija odvija i koje politička ekonomija socijalizma izučava. Osnovnu karakteristiku tog društvenog vida čine podruštvljena sredstva za proiz­ vodnju i upravljanje tim sredstvima od strane neposrednih proizvođača udruženih u svoje proizvodne organizacije. Politička ekonomija, dakle, ne raspravlja o stvarima već o odnosima među ljudima, odnosno klasama. T i su odnosi, međutim, „uvijek vezani za stvari i pojavljuju se kao stvari”4. No, ti odnosi među stvarima poprimaju u socijalizmu sve manje fetiški karakter, premda suprotnosti u robi i u odnosu između robe i novca ne nestaju u potpunosti. Suprotnosti socijalističke robne pro­ izvodnje upravo su osnov za djelotvornu primjenu principa raspodjele prema efektu rada, a taj princip je osnov za stvarnu primjenu radničkog samoupravljanja. Djelovanje ekonomskih zakona u socijalizm u Uloga i značaj socijalističkih društvenih odnosa u vezi s djelovanjem eko­ nomskih zakona u socijalizmu, također su predmet opširnijih diskusija već dulji niz godina. Među autorima postoje o tome različita shvaćanja, koja se odra­ žavaju i u shvaćanju o političkoj ekonomiji socijalizma — njenom predmetu i njenoj metodi. O tim diskusijama i o predstavnicima različitih mišljenja govori se u slijedećim poglavljima. Ovdje ćemo navesti samo neka esktremna mišljenja, koja u suštini negiraju postojanje političke ekonomije socijalizma. Jedno mišljenje polazi od postavke da politička ekonomija socijalizma postaje nauka koja prvenstveno treba da se bavi teoretskim uopćavanjem funkcioniranja praktičnog mehanizma socijalističke privrede, kao što je, npr., proces industri­ jalizacije. Tada bi se politička ekonomija svela na neku vrstu nauke o „racionalnoj organizaciji proizvodnih snaga”, ili „nauke o gospodarenju”, ili „teorije privrednog planiranja”, ili „teorije privrednog rasta”. Takav stav ne može biti usvojen jer on znači negaciju političke ekonomijo negaciju njezine naučne metode i stvarnog objekta istraživanja. Usvajanjem toga stava predmet političke ekonomije sveo bi se zapravo na analizu samo pojavnih ^bhka, ili na rješavanje zadataka koje vrši ekonomika i ekonomska politika. Po­ litička bi ekonomija time težište svojih istraživanja prenijela samo na kvantitativne analize i površinske pojavne oblike. Time bi u osnovi dobila karakter buržoaske „ekonomike” („economics”), koja iz svojih istraživanja isključuje zakone koji, up­ ravljaju društvenim odnosima, tj. zapostavlja tzv. kvalitativne analize.5 4 K. Marx: Prilog kritici političke ekonomije, cit. djelo, str. 211. 5 U suvremenoj građanskoj teoriji naziv „politička ekonomija” zamijenjen je nazivom

„economics” (ekonomika). Definirana je kao skup tehnika i metoda koje izučavaju „ljudske akcije u redovnom poslovnom životu”. Vidi: A. Marshall: Principles of Economics, I vol., str. 1, i A. Schumpeter: History o f Economic Analisis, New York, 1955, str. 21—23.

8

Negativne posljedice mišljenja da se politička ekonomija treba odreći me­ tode apstrakcije i da težište istraživanja mora prebaciti na funkcioniranje privred­ nog mehanizma i njegovih pojavnih manifestacija — jasno se izrazilo u nekim socijalističkim zemljama. U tim su zemljama rješenja pojedinih konkretnih za­ dataka, koja su odgovarala posebnim uvjetima tih zemalja, proglašavana za zakone socijalizma, za jedina moguća rješenja. To je štetno djelovalo na uspješno rješa­ vanje istih i sličnih zadataka u drugim zemljama, u kojima su postojali drugačiji uvjeti. Postoji više primjera koji nam potvrđuju štetnost odricanja političkoj eko­ nomiji njezine naučne metode. Ako, npr., usporedimo način zauzimanja vlasti od strane proletarijata u pojedinim socijalističkim zemljama, ili proces podruštvljavanja sredstava za proizvodnju uopće, ili samo u poljoprivredi i drugim gra­ nama, vidjet ćemo mnoge različnosti u načinima, u sredstvima (i stupnjevima) kojima je to podruštvljenje postignuto. To se pak suprostavlja mišljenju da je put u jednoj od socijalističkih zemalja, recimo u SSSR-u, jedini kriterij socijalističkog rješavanja tih problema. Time je u stvari zapostavljena zakonitost, tj. nužnost podruštvljenja sredstava za proizvodnju u odnosu na formu, tj. na pojavne oblike, metode kojima su se ta sredstva podruštvljavala. Drugo mišljenje, koje se također u biti svodi na negaciju političke ekonomije socijalizma kao nauke, iako uzima drugu polaznu osnovu, polazi od postavke da ekonomski zakoni u socijalizmu — naročito zakon vrijednosti — gube svoju ob­ jektivnost u djelovanju uopće, ili bar na sektoru podruštvljenih sredstava za pro­ izvodnju. Prema tom mišljenju, nastankom novih društvenih odnosa koji se jav­ ljaju nakon uspostavljanja socijalističke države i nakon njezina preuzimanja sred­ stava za proizvodnju — prestaju automatski djelovati ekonomski zakoni koji su djelovali u kapitalističkoj privredi. Njihovo se djelovanje eventualno pretpostavlja samo u privatnom sektoru, u kojem sredstva za proizvodnju još nisu podruštvljena. U društvenom sektoru, nasuprot zakonu vrijednosti i ostalim zakonima koji se javljaju u procesu proizvodnje, raspodjele, razmjene i potrošnje (u domenu tržišta, formiranja cijena i si.) javlja se — prema tom mišljenju — „zakon planskog pro­ porcionalnog razvitka narodne privrede”, pod utjecajem planskog rukovođenja privredom od strane države.6 Navedeno mišljenje također ne može biti prihvaćeno jer mu se mogu sup­ rotstaviti mnogi prigovori, a i praksa, osnovni kriterij istine, nije ga potvrdila. Socijalistički društveni odnosi sigurno čine nove uvjete u kojima djeluju ekonomski zakoni. Također je činjenica da ti odnosi suštinski mijenjaju određene procese i situacije u funkcioniranju privrede. Prestaje djelovanje određenih zakona svojstvenih kapitalizmu. Tako, npr., kapitalisti više ne vrše raspodjelu, najamnina nestaje kao kategorija jer radna snaga prestaje biti roba, regulira se anarhičnost proizvodnje i razmjene itd. No istovremeno postoje i činioci koji djeluju u suprot­ nom smislu. Socijalizam se počeo izgrađivati i još se uvijek izgrađuje u zemljama koje su od kapitalizma naslijedile relativno niske proizvodne snage. Stupanj raz­ vitka u pojedinim granama .privrede i pojedinim uvjetima proizvodnje još je uvijek neravnomjeran. Socijalizam je niža faza komunizma i u njemu se javljaju još mnoge suprotnosti naslijeđene od kapitalizma. No treba imati na umu da socijalizmu nisu imanentne samo suprotnosti koje se izražavaju u borbi za uklanjanje zaostalosti naslijeđenih od kapitalizma. Nauka i iskustvo ukazuju na to i potvrđuju da i sam 6 O djelovanju zakona vrijednosti u socijalizmu vidi potpunije u ovom radu temu Robna proizvodnja i zakon vrijednosti u socijalizmu.

9

socijalizam nosi u sebi određene suprotnosti koje čine suštinu razvoja i kretanja. Mi do sada nismo ni naučno ni iskustveno spoznali stupanj društvenog razvitka na kojem bi te suprotnosti mogla ukloniti centralistička državna uprava ili pla­ niranje narodne privrede, koje neki teoretičari nazivaju „najopćenitijim i najsveobuhvatnijim oblikom svjesnog primjenjivanja ekonomskih zakona u soci­ jalističkom društvu”.7 Isto tako te suprotnosti ne mogu razriješiti „kritika i samo­ kritika” kao „prve pokretačke snage društva i moćni instrumenat u rukama partije”.8 Takva idealistička i nenaučna pozicija jest negacija zakona marksističke dijalektike po kojoj se postojeće suprotnosti mogu razriješiti samo novima na višem nivou, koje postaju činioci daljeg razvitka. Da li i koliko te suprotnosti mogu postati an­ tagonističke, pokazat će praksa svojstvena svakoj zemlji posebno. Iskustvo je po­ kazalo da nestankom eksploatatorske klase u socijalizmu ne nestaju suprotnosti kao što su, npr., u raspodjeli nacionalnog dohotka, u upravljanju sredstvima za proizvodnju i si., koje mogu vrlo negativno utjecati na razvitak materijalnih pro­ izvodnih snaga i produktivnost rada. Novi socijalistički društveni odnosi tek ot­ varaju brane razvoja proizvodnih snaga. To je njihov historijski zadatak u pripremi komunizma. Izvršenje tog zadatka ovisno je o spoznaji zakona koje postojeći nivo proizvodnih snaga objektivno uvjetuje i o adekvatnoj privrednoj politici koja se zasniva na spoznaji tih zakona. Spoznaja tih zakona i potpunija mogućnost njihova korištenja čini osnovnu prednost socijalizma nad kapitalizmom, a uloga političke ekonomije u istraživanju tih zakona od bitnog je značenja. Dakle, novi socijalistički odnosi ne mogu automatski ukinuti sve naslijeđene zakone kapitalizma, već mi­ jenjaju sadržaj i njihov način ispoljavanja. Također, ti odnosi nisu stagnantni, jer ih također pokreću njima svojstvene suprotnosti. U vezi sa zakonima koje otkriva politička ekonomija socijalizma nužno je također imati na umu i razlikovati te zakone prema njihovoj vrsti i karakteru.9 Neki od tih zakona reguliraju opći razvitak ljudskog društva kroz historiju kao općedruštveni zakoni kretanja. Oni upravljaju općim tendencijama razvitka, kao što su stalan razvitak proizvodnih snaga, stalne promjene u društvenim odnosima kojima se usklađuje nivo postojećeg razvitka i omogućava dalje kretanje, stalno oslobađanje čovjeka od zavisnosti prema prirodi i drugom čovjeku itd. T e opće zakone politička ekonomija izvodi iz analize zakona konkretnih društveno-ekonomskih formacija. Oni predstavljaju esencijalne društveno-ekonomske zakone kretanja u najopćenitijem smislu, bez obzira na konkretne društveno-ekonomske formacije. No u vezi s djelovanjem tih općih zakona razvitka ljudskog društva ne smije se gubiti iz vida da oni djeluju konkretno, u konkretnim društvenim for­ macijama i nose osobine tih formacija. Tako, npr., zakon stalnog razvitka proiz­ vodnih snaga, kao opći zakon kretanja, nosi ipak specifične osobine s obzirom na način ispoljavanja u feudalizmu, za razliku od njegova ispoljavanja u kapitalizmu, odnosno u socijalizmu. Taj odnos općeg i posebnog u procesu društvenog razvitka vrlo je složen. Opći zakoni društvenog kretanja šira su osnova za spoznaju i ocjenu posebnih zakona pojedinih društvenih formacija i etapa razvitka. No opći zakoni oblikuju se putem specifičnih oblika razvitka posebnih, tj. pojedinačnih etapa u tom razvoju. 7 Staljin i Ždanov vidjeli su u partijskoj kritici i samokritici „apsolutno novu vrstu kreta­ nja, nov tip razvoja, novu dijalektičku zakonomjernost” (istaknuo D . S.). O tome vidi: A. Leontijev: 0 političkoj ekonomiji socijalizma, Naprijed, 1958, str. 14. 8 Isto, str. 14. 9 Vidi: O. Lange: Ekonomski zakoni socijalizma, Međunarodni problemi br. 3/1958, 1 dr I. Maksimović: Q nekim problemima političke ekonomije socijalizma, Gledišta br. 1 /1961.

10

Isto se tako specifično ostvaruje nužnost kvalitativnih promjena u društve­ nim odnosima, koja također predstavlja zakon razvitka ljudskog društva kroz his­ toriju. Promjene u društvenim odnosima na određenom stupnju razvitka proiz­ vodnih snaga, kada ti odnosi postaju kočnica daljem razvitku, nastaju kao opća zakonitost u razvitku ljudskog društva. No, te se promjene različito manifestiraju u raznim etapama toga razvoja. Navedeno treba naročito imati na umu kad se proučava djelovanje tih, a i drugih zakona u socijalizmu. Socijalizam otvara novu epohu u historiji ljudskog društva, tj. epohu u kojoj nestaje klasnih, eksploatatorskih društvenih odnosa. T u činjenicu treba uzeti kao bitan elemenat pri izu­ čavanju karaktera općih zakona razvitka ljudskog društva i društvenih zakona uopće. Osim o općim zakonima razvitka ljudskog društva, možemo govoriti i o za ­ konima svojstvenim za nekoliko društvenih formacija, a ne za sve društvene formacije, kao općim zakonima, ali u užem smislu. To su već spomenuti zakoni robne proizvod­ nje, a naročito se ističu zakoni koji reguliraju proporcije u društvenoj reprodukciji, tj. odnose između I i II odjela. Za te je zakone i Lenjin naveo da će djelovati i u budućem besklasnom društvu, jer će to društvo morati da pazi na sklad između navedenih odjela. U tom je smislu Marx i ukazivao na te zakone kao na neku vrstu prirodnih zakona. No činjenica da se radi o novim društvenim odnosima dolazi i ovdje do snažnog izražaja. Reprodukcija se odvija planski, a ne anarhično. Sredstva za proizvodnju su društvena, te njima upravljaju neposredni proizvođači u korist čitavog društva. Socijalistička reprodukcija ujedno je i reprodukcija socijalističkih društvenih odnosa, tj. proces stalnog razvitka i jačanja socijalističkih društvenih od­ nosa nad ostacima kapitalizma. To su nove kvalitete koje utječu i na društveni sadržaj reprodukcije i na instrumente i procese u usklađivanju odnosa između pojedinih odjeljaka. Dakle, novi društveni odnosi u socijalizmu daju svoj pečat i općim zakonima historijskog razvitka društva i ekonomskim zakonima koji uopće djeluju u soci­ jalizmu kao naslijeđeni zakon privrednog kretanja. Svako će društvo, npr., nastojati da uz što manja materijalna ulaganja dobije što veći efekat. No rentabilnost i eko­ nomičnost postupaka u socijalizmu sigurno će biti ispitivana sa mnogo šireg i kvalitativno drugačijeg aspekta nego u kapitalizmu. Ta se rentabilnost, npr., ne može mjeriti i ocjenjivati bez sagledavanja njezina socijalnog vida i socijalnih pos­ ljedica, dakle i ekonomskih, i etičkih, i moralnih posljedica. Ili, uzmimo, npr., „rezervnu armiju rada”, koju buržoaski teoretičari u većem ili manjem postotku uključuju u svoj teoretski model kao nešto normalno i nužno za održavanje ravno­ teže u privrednim odnosima ponude i potražnje radne snage. Naučna politička ekonomija prilazit će problemu zaposlenosti i ravnomjernog zadovoljenja potreba za odgovarajućim vrstama ljudskog rada i viška postojećeg rada potpuno drugačije, a socijalistička praksa također. Konačno govorimo i o trećoj vrsti zakona, tj. o posebnim, specifičnim za­ konima socijalizma kao niže faze komunizma. Ispitivanje njihova postojanja i manifestiran ja vezano je za čitav splet problema i ranije iznijetih specifičnosti u izgradnji socijalizma. Socijalizmu je svojstven zakon raspodjele prema radu. Nužno je podruštvljenje sredstava za proizvodnju radi daljeg razvoja proizvodnih snaga, neop­ hodnog uvjeta za pobjedu socijalizma nad kapitalizmom. Neophodno je stalno razvijanje upravljanja sredstvima za proizvodnju od strane neposrednih proiz­ vođača. Time se uspostavljaju novi osnovi na kojima se zasniva odnos između individue i društva. Mijenjaju se društvene institucije i čitava društvena nadgradnja.

11

Te promjene prelaze nacionalne okvire pojedinih zemalja, kao što ih prelazi so­ cijalizam, i postaju svjetski procesi i svjetski odnosi. Svi ti procesi kreću se u odre­ đenim zakonitostima i sačinjavaju složenu problematiku koju u potpunosti ili djelomično izučava i politička ekonomija socijalizma, a njezinim se spoznajama društvo koristi u rješavanju svojih zadataka. Izvori spoznaje ekonomskih zakona u socijalizmu Iz dosadašnjeg izlaganja proizlazi da politička ekonomija socijalizma ot­ kriva nove naučne istine, nove spoznaje o zakonima koji upravljaju proizvodnjom, raspodjelom, razmjenom i potrošnjom u socijalizmu. U vezi s tim postavlja se pitanje iz kojih izvora i na osnovi kojih elemenata politička ekonomija spoznaje zakone socijalizma. U odgovoru na to pitanje nužno je na umu imati ove činjenice: U prvom redu, socijalizam, odnosno komunizam ne razvija se na vlastitoj osnovi. Marx je u „Kritici gotskog programa” napisao: „Ovdje imamo posla s komunističkim društvom, ne onakvim kakvo se ono razvilo na svojoj vlastitoj os­ novi, nego obrnuto onakvim kakvo ono iz kapitalističkog društva upravo izlazi; s komunističkim društvom dakle koje u svakom pogledu, u ekonomskom, moral­ nom, duhovnom nosi na sebi tragove starog društva iz čije utrobe izlazi.”101 Kapitalizam je, npr., osnove svojeg načina proizvodnje postavio još u feu­ dalizmu. To su kapitalističke kooperacije i manufakture, pa i primjena strojeva, što čini osnovu kapitalističke ekonomske (industrijske) revolucije, koja je prethodila buržoaskoj političkoj revoluciji. Proces nastanka socijalizma tekao je obrnuto, tj. politička revolucija prethodila je revoluciji u načinu proizvodnje, jer se soci­ jalistički način proizvodnje, zasnovan na socijalističkim podruštvljenim sredstvima za proizvodnju, javlja nakon političke revolucije. Iduća činjenica, o kojoj je bilo ranije riječi a koju također treba imati na umu, jest i spomenuta raznovrsnost zakona koji djeluju u socijalizmu. Konačno, politička ekonomija socijalizma kao nauka, također ne izrasta na nekoj svojoj vlastitoj osnovi izvan razvitka naučnog socijalizma i nauke kao općedruštvene tekovine. Čovječanstvo u načelu pred sebe postavlja one nove za­ datke koje može riješiti. No, uvjeti za rješavanje postojećih zadataka stvaraju se tokom razvitka ljudskog društva, razvitka nauke i njezinih instrumenata spoznaje. Na osnovi tih činjenica možemo ukazati na ove osnovne izvore spoznaje ekonomskih zakona socijalizma: 1. Kao jedan od izvora i osnova za vspoznaju zakona socijalizma služi do­ sadašnja spoznaja spomenutih općih zakona razvitka ljudskog društva kroz njegovu historiju. Podsjetimo se na jedan zakon koji je iznio Marx u predgovoru i uvodu „Kritike političke ekonomije” : „U društvenoj proizvodnji svoga života, ljudi stupaju u određene, nužne odnose, nezavisne od njihove volje, odnose proizvodnje, koji odgovaraju određenom stupnju razvitka njihovih materijalnih proizvodnih snaga.”11 Taj zakon regulira dijalektičko jedinstvo i međuzavisnost proizvodnih snaga i proizvodnih odnosa, kao i odnos između materijalne baze i društvene nadgradnje. 10 K. Marx: Kritika Gotskog programa, str. 22. i 23. 11 K. Marx: Prilog kritici političke ekonomije. Predgovor i uvod, str. 8. i 9.

12

Posebno značenje za izgradnju socijalističkog načina proizvodnje ima histo­ rijsko iskustvo da nova društvena formacija nastaje tek kada prethodna formacija stvori materijalne i društvene uvjete za njezino nastajanje, tj. određeni nivo raz­ vitka materijalnih proizvodnih snaga i društvenu snagu (klasu) koja će, kao sub­ jektivni faktor, ostvariti društvenu revoluciju. Također, da novo društvo konačno i definitivno prevladava kad razvije proizvodne snage i životni standard na viši nivo nego što ga je razvila društvena formacija iz koje je novo društvo proizašlo, kad uspije podići stupanj oslobođenja čovjeka na viši nivo itd.

Spoznaja navedenih zakona općeg razvitka društva kroz historiju plod je istraživanja Marxa i Engelsa, kao i kasnijih teoretičara. Razumljivo je da su se i Marx i Engels služili naučnim otkrićima svojih prethodnika i suvremenika iz redova građanske ekonomije i društvenih nauka uopće, kao i otkrićima učenjaka iz domena prirodnih nauka, biologije, fizike, kemije i drugih. Ta se spoznaja s razvojem društvenog iskustva, razvojem nauke i njezine naučne metode stalno usavršava. Nova životna iskustva daju nauci stalan podsticaj, a usavršavanjem ljudi i njihove naučne tehnike postižu se sve krupniji rezultati i rješavaju se sve složeniji problemi. n au čn ih

2. Drugi izvor spoznaje jesu posebni zakoni kapitalističkog načina proiz­ vodnje, koje je obradila i još uvijek obrađuje politička ekonomija kapitalizma. Izu­ čavanje tih zakona služi nam za spoznaju nužnosti nastanka socijalizma i naslije­ đenih zakonitosti koje se još javljaju u socijalizmu. Svaki novi društveni sistem predstavlja progres u općem kretanju društva. Kapitalizam je ogromnim razvitkom proizvodnih snaga također dao doprinos tom razvitku, tj. stvorio preduvjete za nastanak socijalizma, iako socijalizam predstavlja njegovu negaciju. Izučavajući opće zakone društvenog kretanja, izgrađujući kritičku teoriju o razvitku kapitalizma i izučavajući osnovne suprotnosti kapitalističkog načina proizvodnje, Marx i Engels, a i kasniji teoretičari, naročito Lenjin, otkrili su isto­ vremeno i mnoge osnovne elemente i osnovne zakonitosti socijalizma. To je bogato nasljeđe, koje čini sastavni dio političke ekonomije socijalizma, koje daje smjernice za njenu izgradnju i za dalja teoretska istraživanja. 3. Konačno, najvažniji izvor i elemenat spoznaje zakona socijalističke eko­ nomije jest praksa socijalističkih zemalja. Marx i Engels ukazali su na nužnost nastanka socijalizma, dali su osnovne konture socijalizma i osnovne principe društ­ venih odnosa u proizvodnji, raspodjeli, razmjeni i potrošnji u socijalizmu. Danas politička ekonomija izučava živu stvarnost, tj. sam ekonomski organizam i njegove sastavne ćelije, jer iz prakse neposredno dolaze socijalistička iskustva i problemi. To omogućava političkoj ekonomiji socijalizma da dublje uđe u suštinu pojava i da sagleda svu njihovu raznovrsnost i povezanost u konkretnim oblicima ispoljavanja. Posebno valja istaći da živa stvarnost nije samo izvor spoznaje već da ona pruža teoriji i mogućnost provjeravanja te spoznaje.

METODA POLITIČKE EKONOMIJE SOCIJALIZMA Poseban objekt istraživanja političke ekonomije socijalizma jesu novi soci­ jalistički društveni odnosi i zakoni proizvodnje, raspodjele, razmjene i potrošnje materijalnih dobara u socijalizmu. Time se pobliže označuje politička ekonomija socijalizma u sastavu političke ekonomije kao nauke u širem smislu.

13

S obzirom na metodu kojom se politička ekonomija služi, ne može se go­ voriti o specifičnoj metodi kojom se naučna politička ekonomija koristi u istra­ živanju zakona socijalizma, a koja bi se suštinski razlikovala od metode u izučavanju zakona kapitalizma.12 Za razumijevanje metoda naučne političke ekonomije uopće, a također po­ litičke ekonomije socijalizma bitno je slijedeće: 1. Politička ekonomija je društvena nauka koja izučava društvene zakone, tj. one relativno konstantne, opće i nužne odnose koji vladaju u domenu društve­ nog kretanja objektivnog svijeta. Kao društvena nauka politička ekonomija ima i klasni karakter, sve dok u društvu postoje klase i suprotnosti među klasama. Historija razvitka društvenih nauka uopće, pa i političke ekonomije, pokazuje da je progres u razvitku redovito osiguravala i odgovarajuća ideološka opredijeljenost teoretičara za napredne klase, koje su bile nosioci progresivnih kretanja u svijetu. To nam potvrđuje doprinos razvitku ekonomske teorije koji su dali buržoaski klasici u periodu dok je buržoazija bila historijski progresivna klasa, a još jasnije potvrđuje i doprinos marksizma kao naučnog pogleda na svijet radničke klase i marksistička politička ekonomija kao sastavni dio toga pogleda na svijet.13 2. Klasni karakter nauke uopće i naučne političke ekonomije posebno izra­ žen je prvenstveno u samom shvaćanju procesa i odnosa u svijetu kao osnovnom filozofskom pogledu na svijet. Nasuprot raznim idealističkim osnovama, koje često prevladavaju u buržoaskoj političkoj ekonomiji, naučna politička ekonomija polazi od principa historijskog i dijalektičkog materijalizma kao osnove za izučavanje odnosa u društvu, za izučavanje razvitka društva i otkrivanje objektivnih zakona koji tim procesima upravljaju.14 Politička ekonomija socijalizma, prema tome, također shvaća procese i odnose u socijalizmu kao historijske procese u kojima stalne promjene u mate­ rijalnoj osnovi (razvitku socijalističkih proizvodnih snaga) uzrokuju i promjene u načinu proizvodnje, odnosno u razvitku socijalističkih društvenih odnosa. Po tome se ona suštinski i razlikuje od buržoaske političke ekonomije. Takvo shvaćanje 12 Može se, međutim, govoriti o stalnom usavršavanju metode, tj. nauke o metodi (meto­ dologije), kao i o specifičnosti primjene pojedinih metodskih instrumenata na dani objekt istra­ živanja, jer su svojstva realnog privrednog procesa uvijek potpuno konkretna. „Ona su uvijek individualna, pojavljuju se u stvarnosti na manje ili više sličan način, ali nigdje na identičan način” (O Lange: Politička ekonomija, tom I, Varšava, 1959, str. 109). 13 U građanskoj ekonomskoj teoriji i društvenim naukama uopće klasni se karakter nauke negira. Staviše, naučna se egzaktnost uvjetuje stavom da teoretičar „ . . . mora tako reći zaboraviti svoju doktrinu kada prelazi na akciju”. U suvremenoj marksističkoj ekonomskoj teoriji stav prema ideološkoj opredijeljenosti i klasnom karakteru postaje kod nekih teoretičara također ozbiljan kamen spoticaja. Klasni se karak­ ter nauke uslijed mnogih razloga (birokratskog utjecaja, konformizma učenjaka) pretvara u vulgarizaciju i apologetiku, što znači napuštanje naučnog pogleda na svijet, napuštanje naučne metode, radi „obrane” socijalizma i „interesa” radničke klase. Takvim nenaučnim pristupom nastoji se socijalizmu, njegovim materijalnim i duhovnim tekovinama dati karakter apsolutnog i savršenog, koji te tekovine nemaju niti objektivno mogu imati. Suprotni ekstrem javlja se u tzv. „naučnosti” (scijentizmu), koja od društvenih nauka, pa i političke ekonomije, želi učiniti „egzaktnu nauku” korištenjem matematsko-statističke obrade podataka i njihovom deskripcijom bez neophodnog ideološkog , humanističkog i društvenog vredno­ vanja veličina , odnosno dobivenih podataka i njihovih međusobnih odnosa . 14 Detaljnije o tome vidi: D . Sabolović: Metoda političke ekonomije, u kolektivnom radu: Politička ekonomija kapitalizma, Ekonomska biblioteka 9— 10 , Informator, Zagreb, 1974. str. 27. i d.

14

političke ekonomije socijalizma obuhvaća i složen problem odnosa između eko­ nomske baze kao primame i društvene nadgradnje kao sekundarne, kao i utjecaj društvene nadgradnje na razvitak i kretanje u materijalnoj bazi. Dakle, politička ekonomija socijalizma također prilazi izučavanju zakona u socijalizmu od osnovnih postavki historijskog i dijalektičkog materijalizma. Primjena historijskog i dijalektičkog materijalizma nije, međutim, primjena samo osnovnih, često pojednostavljenih teza o biću i bitku, tj. ontoloških teza o sveopćoj povezanosti i međuutjecaju predmeta i pojava, o procesu postepenosti i prelazu kvantitete u kvalitetu, o unutrašnjim suprotnostima kao pokretačkoj snazi i zakonu negacije. Marksistička dijalektika sadrži u sebi i načelo svestranosti pojava i načelo konkretnosti pojava, načelo cjelovitosti pojava i — što je važno — načelo jedinstva suprotnosti i posebnosti, tj. specifičnosti poiava u svakom posebnom slučaju.

Drugim riječima, to znači da historijski i dijalektički materijalizam može postati pusto i prazno, zdravorazumsko fraziranje ako se u objekt analize, a i to je sastavni dio metode, empirijskim istraživanjima ne uključi živa i kompletna stvarnost i njezina cjelovitost. Za izučavanje, npr., zakona socijalističkog načina proizvodnje u Jugoslaviji ta stvarnost cjelovita i konkretna, a ipak posebna i spe­ cifična, jest naš narod, naš put revolucije, naš stupanj razvitka proizvodnih snaga, naš način podruštvljavanja sredstava za proizvodnju (posebno, npr., u poljoprivredi, i to različito u pojedinim rajonima Jugoslavije), naše radničko samoupravljanje s kulturnim, stručnim, političkim i drugim karakteristikama naših proizvođača, itd. Upravo svestranom obradom konkretnih stanja i odnosa nauka se suprotstavlja dogmatizmu i oplemenjuje se živim sadržajem. Time naš način mišljenja postaje integralan, historijski kompletan, uz obvezu da bude objektivan i kritičan. Primjena marksističke dijalektike ima kao krajnji cilj spoznaju općih zakona i zakonitosti socijalizma. Istraživač, naime, ne smije pri tome gubiti iz vida da ne postoji jugoslavenski, sovjetski, rumunjski, mađarski, kineski ili koji drugi soci­ jalizam. Socijalizam je jedinstvena kategorija, ali su putovi nastanka socijalizma i realni odnosi spoznaje zakona specifični, svojstveni svakom narodu posebno. Navedeni principi kojima se induktivnom metodom prikuplja materijal za naučnu obradu, zahtijevaju, dakle, dalji postupak redukcije i dedukcije, uz stalnu primjenu metode apstrakcije. Redukcija ili usporedba rezultata s ispitivanim materijalom neophodan je postupak da bi se tako složena materija svela na jednostavnije oblike skladne za dalju analizu. Predstavlja, dakle, osnovno grupiranje i sistematiziranje histo­ rijskih i empirijskih spoznatih činjenica. Na osnovi takve sistematizirane građe vrši se dalji logički postupak dedukcije, tj. izvođenje daljih zaključaka, koji logički slijede iz prethodnih premisa. Primjena dijalektičke logičke metode definiranja, klasifikacije, indukcije, redukcije i dedukcije sve do zaključaka u obliku naučne sinteze može i mora stalno biti potpomognuta postojećim metodama naučnih teh­ nika u prikupljanju i obradi podataka, kao što su statistika, metoda uzoraka, anketa i si., a dobiveni podaci mogu biti obrađivani pomoću složenijih metoda, kao što su teorija skupova, teorija vjerojatnosti i primjena ekonometrijskih modela. 3. Odnosi i procesi kretanja u razvitku socijalizma vrlo su složeni, kao što su složeni procesi kretanja i u kapitalizmu. Pojavni oblici pojedinih procesa ne otkrivaju istovremeno i suštinu, tj. svoju zakonitost. Uzmimo, npr., putove i na­ čine osvajanja vlasti u zemljama koje danas izgrađuju socijalizam, ili spomenuti način na koji se podruštvljavaju sredstva za proizvodnju, ili putove izgradnje so­ cijalističke privrede. Čitavi sistemi izgradnje međusobno se razlikuju po vanjskim oblicima, te je potrebno pronaći ono suštinsko, osnovno, ono što je svima zajedničko.

15

U tom je smislu Marx pisao o nužnosti primjene metode apstrakcije, tj. odabiranja bitnog i suštinskog, a zapostavljanja onog što je za razumijevanje zakonitosti ne­ bitno, površinsko. Metoda apstrakcije omogućila je Marxu da sagleda bitne za­ konitosti u kapitalističkom načinu proizvodnje u razvijenoj Engleskoj, a i u tada zaostaloj Njemačkoj i drugim zemljama u kojima se izgrađivao kapitalistički način proizvodnje. Apstrakcija, dakle, omogućava da se naknadnom metodom usporedbe, polazeći od najrazvijenijih odnosa sagledaju suštinske osobine izgradnje socija­ lističkog načina proizvodnje u velikom broju zemalja koje danas u različitim uv­ jetima izgrađuju socijalizam. Posebno pitanje koje se postavlja u vezi s primjenom metode apstrakcije jest pitanje što se može apstrahirati, izuzeti, a da bi se ostalo na naučnim pozi­ cijama. U vezi s tim navest ćemo dva primjera, od kojih prvi ukazuje na nenaučne posljedice do kojih se dolazi ako se zapostavlja metoda apstrakcije, a drugi primjer pokazuje nenaučnu primjenu te metode. Sljedbenici Staljinova dogmatizma u SSSR-u zapostavljali su metodu ap­ strakcije time što su spomenutim pojavnim oblicima izgradnje socijalizma u SSSR-u davali karakter zakonitosti. Posljedica je toga bila da se negirao svaki drugi put i način nastanka izgradnje socijalizma i socijalističkog načina proizvodnje. Međutim, praksa u ostalim zemljama negirala je ispravnost takva stava i on se danas napušta. Štaviše, prevladava mišljenje da će svaka zemlja pronalaziti svoje vlastite putove nastanka i izgradnje socijalizma, već prema spomenutim ekonomskim, historijskim, kulturnim i drugim uvjetima, a nauka upravo prim­ jenom metode apstrakcije treba da pronađe one suštinske procese i odnose svojst­ vene svim zemljama koje izgrađuju socijalizam. Druga, nenaučna primjena metode apstrakcije javlja se u suvremenoj gra­ đanskoj ekonomskoj teoriji, naročito u tzv. „austrijskoj” ili „psihološkoj školi”. T u se apstrahiraju društveni uvjeti proizvodnje datog historijskog perioda. Čovjek se postavlja kao jedinka izvan tih uvjeta, kao „žedan u pustinji”, „Robinzon”, i tada se njegovi psihološki odnosi prema dobrima, hrani, odijelu i drugome uopćavaju kao zakoni koji treba da objasne funkcioniranje ekonomije u kapitalističkim robno-novčanim odnosima proizvodnje, raspodjele i razmjene. Time se ujedno želi opovrći i Marxova teorija radne vrijednosti i zamijeniti teorijom o korisnosti dobara, koja se definira kao funkcija ljudskih potreba i količine dobara koja je čov­ jeku na raspolaganju. Naučna primjena metode apstrakcije plod je genijalnosti Marxa i Engelsa. Primjenom te metode Marx je došao do spoznaje o robnom obliku proizvoda rada, tj. robe, kao ćelije buržoaskog društva, jer ta ćelija sadrži sve elemente i specifičnosti cjelovitog organizma, tj. kapitalističkog načina proizvodnje. Put spoznaje kojim treba ići dao je Marx u Predgovoru i uvodu Priloga kritici političke ekonomije, gdje objašnjava nužnost kretanja istraživanja od za­ mišljenog konkretnog na sve utančanije apstrakcije dok se ne bi dospjelo do naj­ jednostavnijih odredaba (na primjer, od stanovništva preko klasa do najamnog rada, kapitala, robe, prometne vrijednosti, vrijednosti i viška vrijednosti). Kada se tak­ vom metodom preciziralo to pojedinačno, tada je proces kretanja mišljenja obratan, ali se kao rezultat — piše Marx — više ne dobiva neprecizna, kaotična predodžba neke cjeline, „već bogata cjelokupnost mnogih odredaba i odnosa”16. Politička eko­ nomija socijalizma mora nužno usvojiti takav put mišljenja da bi mogla spoznati bitne kategorije i zakone socijalizma. 16 K. Marx: Prilog kritici političke ekonomije, Predgovor i uvod, str. 33, 34.

16

Nužno je, dakle, da se iz kaotične cjeline koja se javlja kao površinski odnosi, primjenom metode apstrakcije dobiju najjednostavnije odredbe, ali bitne za razu­ mijevanje sistema, tj. da se dobije „osnovna ćelija” sistema. Takve odredbe tada predstavljaju apstraktnu misao do koje se došlo polazeći od žive stvarnosti. No ta se apstraktna misao približava istini jer — kako je iznio Lenjin — misaono odražava samu stvarnost, prirodu, biće, i to dublje, točnije i potpunije.16 Tada je dijalektički put spoznaje istine i saznanja objektivne realnosti obratan, tj. kreće se od apstraktnog mišljenja k praksi, koja se spoznaje kao „bogata cjelokupnost mnogih odredaba i odnosa”. Slijedeći Marxovu misao, politička ekonomija socijalizma nalazi se pred složenim zadatkom da otkrije „osnovnu ćeliju” socijalističkog načina proizvodnje i da na taj način još više postane, umjesto deskriptivna, analitička nauka. To zbog toga jer naučnom postupku koji teži za osvajanjem naučne sinteze mora prethoditi i naučni pristup u postupku analize. Drugim riječima, to znači da politička eko­ nomija socijalizma mora naći polaznu osnovu svoga istraživanja. Marx je obradu kapitalističkog načina proizvodnje počeo s analizom robe i njoj svojstvenih sup­ rotnosti jer se pojedinačna roba ispoljava kao „osnovni oblik” kapitalističkog načina proizvodnje. Dakle, odnosi među ljudima ispoljavaju se putem odnosa u stvarima (upotrebna vrijednost preko prometne vrijednosti naprama vrijednosti, konkretan rad prema apstraktnom radu, individualno radno vrijeme prema društveno pot­ rebnom radnom vremenu itd.). U vezi s time postavlja se pitanje da li politička ekonomija socijalizma treba i može, polazeći od robe, dakle stvari, objasniti odnose među ljudima u socijalizmu, odnosno objasniti socijalističke zakone razvitka. Neki [autori odbacuju robu kao polaznu osnovu iznoseći da u socijalizmu ne postoje suprotnosti svojstvene robi, da višak rada ne poprima oblik kapitala, da radna snaga kao roba ne čini osobinu socijalističkog načina proizvodnje i si.17 Prema tome, roba ne bi mogla biti osnova od koje treba poći, jer se ne bi mogli spoznati zakoni svojstveni soci­ jalističkom razvitku. Karakteristično je da autori koji negiraju sve suprotnosti svojstvene robi ipak ne mogu dati odgovor na postavljeno pitanje. Razlog tome sigurno nije u samom stavu prema prirodi robe u socijalizmu. Nije, naime, prih­ vatljiva tvrdnja da „socijalistička roba” i socijalistička robna proizvodnja ne sadrži u sebi i odgovarajuće suprotnosti, jer upravo postojanje tih suprotnosti i jest smisao i razlog postojanja robe u socijalizmu. Kada bi država i nacionalni plan mogli ukloniti te i slične suprotnosti, kad bi ih mogli „poništiti”, a ipak izvršiti raspodjćlu i sredstava za proizvodnju i dohotka prema efektu rada, onda nam robna pro­ izvodnja, tržište, novac i sve što iz toga slijedi ne bi ni u praksi ni u teoriji bili pot­ rebni, naime ne bi se objektivno ni namentuli. Dosljedno tome, mi bismo mogli analizu socijalističkog načina proizvodnje početi s izučavanjem robe kao osnovne ćelije socijalističkog bogatstva. No ipak ne bismo mogli dostići krajnji cilj jer nam se na putu analize ispriječio rad i sredstva Za proizvodnju, odnosno radna snaga. U samoupravnom društvu radna snaga nije roba, a sredstva za proizvodnju nisu kapital. To je nov društveni odnos, u kojem upravo podruštvljenjem sredstava za proizvodnju i njihovom predajom na upravu neposrednim proizvođačima radna snaga prestaje biti roba, a sredstva za proiz­ vodnju prestaju biti kapital odnosno sredstvo za iskorištavanje tuđeg rada. To je suština, bit socijalizma. 18 V. I. Lenjin: Filozofske sveske, izdanje na niskom jeziku, str. 146. i 153. 17 Vidi: A. Leontijev: Predmet i metod političke ekonomije socijalizma, Kultura, 1949,

str, 59—61. i dalje

2 Politička ekonomija socijalizma

17

Ako to nije sporno, onda se nameće pitanje da li odnosi među ljudima u socijalizmu uopće poprimaju oblike odnosa među stvarima, kao što je to tvrdio Marx za kapitalističke društvene odnose. Čini se da je tu bit problema i ujedno odgovor na postavljeno pitanje. Postavlja se, naime, pitanje da li nauka može di­ rektno, zaobilazeći odnose među stvarima (robama), sagledati zakone koji uprav­ ljaju odnosima među ljudima. To, drugim riječima, znači da li bi se analizi soci­ jalističkih zakona razvitka moglo prići od socijalističkih proizvodnih odnosa, ne­ posredno, kao odnosa među ljudima i da li bi se obrađujući te odnose mogle naučno sagledati one uzročne veze koje čine zakonitost razvitka i materijalnih proizvodnih snaga i društvenih proizvodnih odnosa. Time se — valja istaći — ne usvaja tvrdnja da u tim odnosima ne mogu postojati suprotnosti, tj. ne usvaja se tvrdnja da se već u socijalizmu proizvodne snage „nalaze u potpunom skladu sa proizvodnim odnosima”, ili da su društvene suprotnosti već u socijalizmu prerasle u suprotnosti samo između čovjeka i prirode, odnosno društva i prirode. Gore postavljenoj tezi mogle bi se, međutim, staviti mnoge primjedbe. Sa­ žeto, te primjedbe mogu se svesti na slijedeće: u prvom redu, spomenuti metodski pristup znači narušavanje određenih principa prema kojima primat ima baza, tj. materijalne proizvodne snage, a preko te baze objašnjava se nadgradnja, tj. proizvodni odnosi. Dalje, može se također staviti primjedba da bi takav način pristupa predstavljao primjenu metode institucionalizma i „behaviorizma”, koji daju prednost ponašanju ljudi uvjetovanom postojećim pravilima i normama (insti­ tucijama) kao primamim činiocima odlučujućim za proizvodne odnose među lju­ dima, a ne razvitku materijalne baze. Ukratko — da se takvim pristupom unosi manje ili više idealizam u shvaćanju društva i njegovih zakona razvitka. Ispravnost ili neispravnost tih primjedbi potvrdila bi se, međutim, samim metodološkim postupkom, dobivenim rezultatima i njihovom provjerom u praksi. No, problem je mnogo složeniji nego što je pojednostavljena tvrdnja o primamosti baze. Prvenstveno, materijalna baza, materija uopće postaje ono što jest, onakva kakvom je čovjek shvaća i osjeća, istom onda kada je objekt njegove djelatne ak­ tivnosti. Ona se stalno mijenja posredstvom čovjekova rada i na taj se način stvara međuutjecaj čovjeka i materije, tj. čovjeka i prirode kao jedinstva, što istovremeno predstavlja spoznaju čovjeka o prirodi. Prema tome, između odnosa među ljudima i razvoja materijalnih proizvodnih snaga postoji uska povezanost. Ta povezanost i međuutjecaj nisu naprosto mehanički. Na određenom stupnju razvoj proizvodnih snaga utječe na promjene u društvenim odnosima. No društveni odnosi, konkretno odnosi u socijalizmu, mogu postati primaran činilac za razvoj materijalnih proiz­ vodnih snaga. Opadanje produktivnosti rada, npr., jasno ukazuje na nužnost prom­ jene i u socijalističkim društvenim odnosima (državnocentralistički birokratizam) da bi novi odnosi (radničko samoupravljanje) postali primaran činilac porasta produktivnosti rada. Kvalitativne promjene u društvenim odnosima politička ekonomija socijalizma ne objašnjava idealistički, dajući prednost promjenama ideja, običaja, misli i po­ našanja, iako ih ne može i ne smije u konkretizaciji svojih spoznaja isključiti, već ih stalno objašnjava promjenama u odnosu između društvene nadgradnje i materi­ jalne baze. Ne može se ostvariti, npr., društveno i radničko samoupravljanje bez promjena u odnosu između proizvođača i oblika upravljanja sredstvima za proiz­ vodnju, bez promjena u prirodi dohotka i njegove raspodjele, u ulozi tržišta i si. Ta međusobna uvjetovanost i njezina spoznaja jedini je način, jedini put kojim se može u konkretnim uvjetima socijalističkog načina proizvodnje spoznati zako­ nitost razvitka i proizvodnih odnosa i materijalnih proizvodnih snaga.

18

Politička ekonomija socijalizma, u postojećoj etapi razvitka socijalizma, ne bi, prema tome, morala doći do pogrešnih spoznaja ako bi u analizi pošla od pro­ izvodnih odnosa i analizom tih odnosa, u kojima ne postoje klasne razlike kao u kapitalizmu, prešla na objašnjenje zakona cjelokupne reprodukcije društvenih sred­ stava.

4. U vezi s metodom istraživanja društveno-ekonomskih pojava i zakoni­ tosti spomenuli smo da se suvremena politička ekonomija također sve više koristi statističkim i matematskim instrumentarijem za izračunavanje kvantitativnih proporcija i odnosa. Putem statističkog prikupljanja podataka o veličinama u priv­ rednim procesima i njihova izražavanja u obliku matematskih simbola, želi se dati konkretni kvantitativni izraz općim zakonitostima, koje obrađuje ekonomska teo­ rija. Takav prikaz, pomoću matematskih simbola, bilo ekonomskih procesa cijele privrede („makroekonomske analize”)» bilo pojedinih dijelova ili na nivou priv­ rednih organizacija („mikroekonomske analize”), naziva se u najširem smislu ekonometrički model1*. Ekonometričkim modelima služio se Marx u prikazu teorije jednostavne i proširene reprodukcije, teorije rente i u numeričkoj obradi drugih kategorija i odnosa. Služila se njima i građanska ekonomija prije nastanka marksističke poli­ tičke ekonomije, a također i kasnije, sve do danas. No mnogo veća primjena, zas­ novana na uključivanju u modele stvarnih statističkih veličina uzetih iz privrednog života, javlja se u buržoaskoj ekonomiji nakon velike krize (1929—1933. godine). Ta primjena vezana je, dakle, za nastanak državnog kapitalizma, u kojem država, a također i krupni monopoli, na osnovi rezultata dobivenih istraživanjem, žele pronaći rješenja kojima bi uklonili postojeće teškoće u funkcioniranju kapitalističke privrede. Objekti ispitivanja vrlo su različiti i prema njima su se usklađivale i teh­ nike ispitivanja. Još prije krize, a naročito nakon nje, velika se pažnja obraćala konjunkturnim ciklusima i njihovu utjecaju na promjene izvjesnih ekonomskih veličina (investicija, zaposlenosti, proizvodnje, potrošnje itd.), zatim se ekonometričke tehnike koriste u analizi tržišta, analizi nacionalnog dohotka („društveno računovodstvo”) kao i analizi odnosa između pojedinih grana privrede („teorija programiranja”) sa željom da se usklade međusobni odnosi u čitavoj kapitalističkoj reprodukciji.1819 Primjena ekonometričkih modela danas se naročito razrađuje i koristi u istraživanju dinamike privrednih procesa. Pretežno se ta dinamika izražava u obliku algebarskih linearnih jednadžbi. U te jednadžbe uključuju se i vremenski nizovi ili dinamički nizovi dobiveni na bazi statističkog prikupljanja podataka. Također se uključuju i razni institucionalni faktori, kao što su porezna politika, carinska politika, odluke u vezi s kreditom koje daje država itd. Cilj je ispitivanja da se za određene, teoretski postavljene probleme („teoretski model”), na bazi praćenja kretanja prethodnih i postojećih odnosa („historijski model”), dobiju predviđanja za buduća kretanja i buduće odnose („previzionalni” ili „predviđajući model”). Izgradnja automatiziranih, elektronskih računskih strojeva (kompjutora) i čitavih sistema takvih strojeva još više omogućuje korištenje brojeva i simbola i u području ekonomske nauke. Korištenjem podataka iz pojedinih privrednih područja i djelatnosti u obliku brojki i drugih simbola dobivaju se automatskim operacijama stroja najpovoljnija rješenja. Istovremeno se vrše stalne kontrole i 18 Vidi: O. Lange: Uvod u ekonometriju, „Veselin Masleša”, Sarajevo, 1960. 19 Vidi: Dr Jakov Sirotković: Metode ekonomske analize i ekonomska politika, Zagreb,

2*

19

uklanjaju eventualne greške nastale tokom računskih operacija, tako da stroj djeluje kao cjelovit organizam, slično živom organizmu. Time je nauka, poznata pod nazivom „kibemetika” („umijeće upravljanja”) proširila svoju praktičnu primjenu i u područje ekonomije.20 Ispravna primjena matematske metode i korištenje suvremenih tehničkih sredstava sigurno pružaju veliku pomoć u rješavanju mnogih složenih problema iz ekonomskog i društvenog života. To se naročito odnosi na područje kvantita­ tivnih analiza i na odabiranje najboljih rješenja u ekonomskoj politici, tj. na do­ nošenje ekonomskih odluka. Mnogo je manje moguća i manje pouzdana njihova primjena u području kvalitativnih analiza, tj. izučavanju društvenih odnosa i društ­ venih zakona koji upravljaju tim odnosima. U tim odnosima ljudski činilac, često ličnog karaktera, koji utječe na aktivnost pojedinaca, grupa, klasa i nacija ima značajnu ulogu. Teško je, npr., vjerovati da bi najsavršeniji proračuni mogli ra­ čunski objasniti ishod narodnooslobodilačke borbe u Jugoslaviji ili računski ob­ jasniti otpor naroda Vijetnama stranoj agresiji. Razumljivo je da za eventualne nastale greške ne bi bila kriva matematika ni stroj, već pogrešna teoretska osnova od koje se polazilo u korištenju matematske analize. Naglašeno je da politička eko­ nomija izučava zakone koji određuju odnose među ljudima u procesu proizvodnje, raspodjele, razmjene i potrošnje materijalnih dobara. Primjena matematsko-statističkih metoda ne može ovdje zamijeniti niti isključiti pogled na svijet koji daje historijski materijalizam.

Zaključna razmatranja o političkoj ekonomiji socijalizma, njezinu objektu istraživanja i m etodi Politička ekonomija socijalizma je mlada nauka koja sve više proširuje i produbljuje spoznaje o zakonima ekonomskog kretanja i razvitka suvremenog socijalističkog društva. To se prvenstveno odnosi na zakone koji pokreću proces društvenog razvitka, j$r društvo nije dovoljno objašnjavati, već ga je potrebno stalno mijenjati, usavršavati. Spomenuli smo teškoće koje su utjecale na razvitak političke ekonomije socijalizma. Socijalizam nastaje na tekovinama starog društva, nosi njegova nas­ ljeđa, ali ih može ukloniti tek nakon rušenja starog društva. Socijalizam je prva etapa u izgradnji komunizma, a javio se u pretežno nerazvijenim zemljama, među kojima je također velika razlika u stupnju razvoja materijalnih proizvodnih snaga. Te objektivne teškoće unijele su mnoge dileme u shvaćanju predmeta političke ekonomije, u shvaćanjima o djelovanju ekonomskih zakona i si. Uz te teškoće, a možda upravo žbog njih, javile su se i druge, mnogo slo­ ženije. Nakon smrti Marxa i Engelsa njihova je nauka bila objekt raznih preinaka i pojednostavljivanja, koja su naročito dobila izraz u radovima teoretičara Druge intemacionale (revizionizam E. Bemsteina, pa i K. Kautskog, a u nekim shvaća­ njima i R. Luxemburg).21 Lenjin je nastojao sačuvati čistoću naučnog socijalizma i dalje razvijati njegove spoznaje. U tome je velikim dijelom uspio, no njegova bolest i smrt prekinuli su pozitivan tok razvitka. Dogmatizam, citatologija, ko­ rištenje Marxovih i Lenjinovih riječi, a ne smisla — uzimali su sve više maha. 20 Vidi J. Bober: Stroj, čovjek, društvo, „Naprijed”, Zagreb, 1970. 21 Potpunije se o tome izučava u predmetu historija političke ekonomije, u III. godini studija.

20

Pothranjivala ih je birokratsko-centralistička organizacija državne vlasti i njezin utjecaj na sva područja društvenog i ekonomskog života. Nekritičan stav prema vlastitim tekovinama i neobjektivna ocjena tekovina u građanskoj teoriji usporavali su razvitak naučne spoznaje. Nauka je postala „služavka” vlasti, a učenjaci službeni tumači i branioci političkih odluka. Svaka tekovina socijalističke prakse, i to u jed­ noj zemlji? bila je proglašavana zakonom, a da se ta praksa nije kritički i realno izučavala. Lenjinovo ukazivanje na opasnost od skretanja u marksističkoj nauci, dobilo je svoju potvrdu.22 Izučavanje zakona razvitka socijalističkog načina proizvodnje i socijalističkih proizvodnih odnosa bilo je zbog toga neophodno vratiti na naučne osnove prim­ jenom historijskog i dijalektičkog pogleda na svijet, odgovarajućih naučnih metoda, prvenstveno metode apstrakcije. U svim stadijima naučnog postupka — počevši od postavljanja problema, njegove analize i sinteze, projiciranja (izlaganja) naučnih zaključaka pa sve do konkretizacije i verifikacije (praktične identifikacije) spoznatih zakonitosti — bilo je neophodno preispitati dosadašnje postupke i provjeriti nji­ hovu naučnost, odnosno nenaučnost. U tome političkoj ekonomiji socijalizma sve više pomažu odgovarajuće statističko-matematske metode, koje se stalno usavrša­ vaju i bez kojih se danas ne može izvesti složenija naučna operacija. Bilo je nužno u „naučnu klimu” unijeti osnovne principe o kojima uopće ovisi objektivnost nauč­ nog rada, kao što su: sloboda misli, sloboda suprotstavljanja različitih stavova, odgovarajuća neovisnost istraživača i si. Istraživač je ideološki i klasno opredije­ ljen, ali ta opredijeljenost dolazi do izražaja u njegovim naučnim rezultatima, u uspješnosti da sagleda i shvati objektivnu nužnost i da njegove rezultate praksa, akcijom milijuna ljudi, prihvati i potvrdi ili odbaci. Apologetika, pristranost, preu­ veličavanje i shematizam, partikularizam i nacionalizam, kao i obrana raznih ličnih interesa onemogućavaju naučnu spoznaju.23 Politička ekonomija je društvena nauka, što znači — historijska nauka. Zbog toga je korištenje naučne metode u istraživanju vrlo složeno. U istraživanju se lako skrene u spekulacije i neosnovano stvaranje različitih spekulativnih zaključaka. Prvi korak kojim se izbjegavaju te i slične opasnosti jest uključivanje cjelovite i žive stvarnosti u postavljanju objekta istraživanja i u njegovoj obradi. T u stvarnost cjelovito obrađuje politička ekonomija i njoj bliske nauke, kao što su: ekonomska historija, sociologija, politička, pravna i kulturna historija i odgovarajuće pozitivne nauke. Na taj se način dobiva cjelovita povezanost društva koje se istražuje i kasnije, primjenom odgovarajućih metoda, prvenstveno metode apstrakcije i komparacije, sagledavaju zajedničke zakonitosti, svojstvene procesima u zemljama koje izgrađuju socijalizam. U našoj zemlji društvene nauke, pa i politička ekonomija uopće i socijalizma posebno, u jasno uočljivim različitim vremenskim periodima oblikovale su se raz­ ličito. 22 Pozivajući se na Engelsovu tvrdnju da učenje Marxa i Engelsa nije dogma „nego ruko­ vodstvo za akciju”, Lenjin je kritikovao marksiste svoje suvremenike ovim riječima: „Mi marksizam Činimo jednostranim, nakaradnim i mrtvim, mi čupamo iz njega njegovu živu dušu, mi podrivavamo njegove duboke teoretske temelje — dijalektiku, učenje o svestranom i punom protivrječnosti historijskom razvitku; mi podrivavamo njegovu vezu s određenim praktičnim zadacima epohe, koji mogu da se mijenjaju pri svakom novom zaokretu historije.” (V. I. Lenjin: O nekim osobito­ stima historijskog razvitka marksizma, u: Izabrana djela, tom I, knjiga II, Kultura, 1949, str. 145) 23 „Slobodno naučno istraživanje ne nalazi u području političke ekonomije samo na onog istog neprijatelja koji je poznat u svim ostalim područjima. Naročita priroda predmeta koji ona obrađuje izaziva na bojno polje protiv nje najžešće, najsitničarskije i najomraženije strasti čovje­ kovih grudi, finije ličnih ‘interesa.” (K. Marx: Kapital, I, cit. djelo, str. L IH )

21

U periodu od oslobođenja pa sve do 50-tih godina naši su teoretičari pretežno preuzimali shvaćanja sovjetskih teoretičara o predmetu i metodi političke ekonomije socijalizma, o ulozi države, ulozi planiranja, o drugim kategorijama i odnosima. Ta su shvaćanja velikim dijelom bila opterećena dogmatizmom i pojednostavlji­ vanjem. Naša vlastita istraživanja bila su oskudna. Mali broj izgrađenih teoretičara — marksista više je bio zauzet praktičnim poslovima iz područja planiranja i priv­ redne politike u vezi s obnovom zemlje i postavljanjem osnovnih smjernica daljeg razvitka. Na fakultetima i malobrojnim institutima koristile su se razne brošure, pretežno prevedene s ruskog jezika, koje često nisu bile na naučnom nivou niti su činile cjelovit teoretski sistem. Takav odnos prema teoretskoj obradi socijalizma nije se, međutim, mogao održati bez ozbiljnijih poremećaja u izgradnji socijalističkih društvenih odnosa i socijalističke privrede; negativno je utjecao na praksu u odnosima među socija­ lističkim zemljama i na jačanje socijalizma kao svjetskog procesa. Period od 50-tih godina možemo također podijeliti u dvije etape. U prvih pet do šest godina prevladava uporna i složena teoretska, pa i politička borba s dogmatizmom i njegovim teoretskim i političkim štićenicima. Teoretske postavke koje nisu bile zasnovane i dosljedne naučnoj spoznaji Marxa, Engelsa i Lenjina — podvrgavaju se nepomirljivoj naučnoj kritici. Naučni socijalizam čisti se od nenaučnih tumačenja, a mijenja se i praksa, često zasnovana na takvim tumačenjima. U Jugoslaviji se uvodi društveno i radničko samoupravljanje, koje sve više podstiče materijalne i duhovne stvaralačke snage. Mijenja se i stav prema dostignućima suvremene građanske ekonomije. Taj stav postaje kritičan, ali ne unaprijed negatorski. U tom periodu raste broj kadrova, osnivaju se novi instituti društvenih nauka. Društvene nauke dobivaju sve veći polet u traženju novih spoznaja. Naša orijentacija dobiva sve veću podršku i u drugim socijalističkim zemljama, a i podršku teoretičara marksista i naprednih političkih pokreta izvan socijalističkih zemalja. U daljoj etapi, na osnovi očišćenih i osvježenih postavki naučnog socijalizma i njegove metode, u našoj zemlji sve više prevladavaju vlastita historijska i empirijska istraživanja. Prikuplja se bogatstvo materijala o stvarnom stanju u našoj zemlji i ostalim socijalističkim zemljama, o kapitalističkim zemljama, a naročito zemljama u razvoju. To bogatstvo materijala obrađeno naučnim metodama i odgovarajućim suvremenim statističko-matematskim tehnikama može postati i postaje osnova za naučnu sintezu koja bi dala stvarne zakonitosti društvenih kretanja. Taj nagli polet u razvitku političke ekonomije i drugih društvenih nauka u našoj zemlji, nije, međutim, lišen i nekih određenih slabosti. Kod nekih teore­ tičara naučni postupci često nisu dovedeni do kraja i izostaju naučne sinteze. Time izostaje spoznaja zakonitosti. Prikuplja se velik broj kamenčića, detaljno se opisuju, ali izostaje mozaik, logična slika, kao krajnji smisao i cilj. Isto tako izostaje humana, i politička, tj. društvena ocjena dobivenih rezultata, pa su često objektivno egzaktni zaključci u neskladu s osnovnim principima na kojima se zasniva socijalističko društvo. S druge strane, javlja se nerealan, a time i nenaučan postupak kojim se polazi od idealiziranih postavki o socijalizmu kao društvenom odnosu i s tih po­ zicija negira i optužuje svaka realna spoznaja i na njoj zasnovana praksa. Polazeći od općih principa pravde, pravičnosti, morala i jednakosti, ne uviđaju se neiz­ bježne suprotnosti koje socijalizam svojom paksom mora u našoj zemlji svladati, ta se praksa potcjenjuje, bez obzira na to da li se njome jedino mogu takvi ideali dostići. To je također jedan vid doktrinarstva i dogmatizma, često zasnovan na citatologiji i suprotan metodi naučnog socijalizma. 22

2. DRŽAVA I SOCIJALISTIČKA REVOLUCIJA

SOCIJALISTIČKA REVOLUCIJA I DIKTATURA PROLETARIJATA Pravo je pitanje svake revolucije — pitanje vlasti. Ono se svodi na to tko će imati vlast. Pitanje socijalističke revolucije proletarijata svodi se na osvajanje vlasti od strane jedne jedine klase — proletarijata (radničke klase). Radnička klasa uzima u svoje ruke vlast i uspostavlja poseban oblik vladavine — diktaturu proletarijata. Bitno je pri tome da je radnička klasa uzela ,,u svoje ruke političko gospodstvo, uzela ga . . . svjesna da ga uzima sama. To je sadržano u pojmu diktature prole­ tarijata. Taj pojam ima smisla samo onda kad jedna klasa zna da ona uzima u ruke političku vlast sama i ne obmanjuje ni sebe ni druge pričama o općenarodnoj, općeizbornoj, od cijelog naroda osvještanoj v la s ti............ proleteri su razumjeli i napisali da se radi o diktaturi proleterijata. T a klasa je shvatila da ona uzima vlast sama . . . Ona ju je vršila onako kako se vrši svaka diktatura . . .M1 Lenjin ističe da je socijalizam nemoguć bez vlasti proletarijata u državi, da je to politička abeceda. Onaj tko ne razumije da je diktatura proletarijata neop­ hodna za njegovu pobjedu taj u historiji revolucije nije ništa shvatio ili ne želi shvatiti — pisao je Lenjin. Polemizirajući s Kautskim i drugima, on je decidirano isticao da će suština prelaza iz kapitalizma ka komunizmu biti neizbježno ista — diktatura proletarijata — bez obzira na mogućnost različitih formi prelaza. Prema tome, suština socijalističke revolucije jest uzimanje vlasti iz ruku buržoazije i uspostavljanje vlasti radničke klase, čiji je politički oblik diktatura proletarijata,12 kao što je do sada oblik vlasti bio diktatura buržoazije. No, zašto proletarijat uzima vlast u svoje ruke? U prvom redu da obori klasu eksploatatora, da joj iz ruku oduzme sva sredstva za proizvodnju, da otvori proces likvidacije podjele rađa u društvu („pod­ jela rada je i podjela čovjeka”)? da omogući proces dezalijenacije. No, time radnička klasa otvara put likvidaciji svake vlasti, pa i svake klase. To znači da je cilj dik­ tature proletarijata ukidanje svake diktature, jer radnička je klasa prva klasa u historiji koja oslobađajući sebe oslobađa i cijelo društvo i time otvara putove uki­ danja svakog oblika vladanja čovjeka nad čovjekom. Konkretni zadatak socijalis­ tičke revolucije i diktature proletarijata jest izvlašćenje buržoazije — ekonomsko i političko. Time po tendenciji dolazi do uništenja buržoazije. No radničkoj klasi ostaje još nekoliko bitnih zadataka. U prvom redu ona mora pronaći politički oblik da zaštiti izvojevanu revoluciju od pokušaja restauracije buržoazije (kontrarevo­ lucije), a zatim od nasrtaja stranog neprijatelja na revoluciju i mlado socijalističko društvo. Osim toga radnička se klasa sada, kao „jedina klasa koja ima vlast”, mora osigurati od vlastite birokracije, koja se na bazi prisvajanja viška rada odvaja od klase i teži da ovlada klasom i čitavim društvom. Najefikasniji je oblik te borbe, svakako, ukidanje svake vlasti, ali to će često u suvremenim uvjetima biti posve nemoguće. Zbog toga će biti potrebno stalno iznalaziti nove forme diktature pro­ letarijata. Osnovni cilj vlasti radničke klase bit će uspostavljanje u društvu općeg interesa koji će biti interes radničke klase. Taj opći interes može biti samo razvoj 1 Lenjin: Govor 27. marta 1921 — u: Izabrana djela, tom 14, Beograd, 1961. str. 261. 2 Lenjin kaže da je diktatura proletarijata isto što i proleterska (tj. socijalistička) revolucija.

(Izabrana djela, tom 12, Beograd, 1960, str. 278)

23

proizvodnih snaga kao onog osnovnog elementa koji će omogućiti razvoj novih, savršenijih proizvodnih odnosa. Novi, viši oblik proizvodnih odnosa jest sama asocijacija proizvođača, čiji je niži vid radničko samoupravljanje. Stoga nam se čini da je radničko samoupravljanje nov oblik vlasti radničke klase, kojemu je suština diktatura proletarijata, a osnovni smisao ukidanje svakog oblika vlasti i same klase. Lenjin je na više mjesta isticao da je „socijalizam uništenje klasa”. Diktatura proletarijata upravo doprinosi tome „sve što može”. Ali klase se ne mogu uništiti odmah. „1 klase su ostale i ostat će u toku epohe diktature proletarijata. Diktatura neće biti potrebna kad iščeznu klase. One neće iščeznuti bez diktature proletarija­ ta.”3 Kada pobijedi socijalistička revolucija, klase i dalje ostaju. Ali svaka se iz­ mijenila u epohi diktature proletarijata. Izmijenio se i njihov međusobni odnos. To je bitno. Klasna borba, ističe Lenjin, a u naše vrijeme i Josip Broz Tito, ne iščezava, već samo mijenja formu i uzima druge oblike. Proletarijat je svrgnuo bur­ žoaziju i osvojio političku vlast i time postao vladajuća klasa. On drži u rukama državnu vlast, on upravlja ili ima tendenciju da upravlja, u osnovi podruštvljenim sredstvima za proizvodnju, on rukovodi raznim međuklasnim, malograđanskim i kolebljivim elementima i ostacima starih klasa, on će ugušiti svaki nabujali pokušaj kontrarevolucije. To su specijalni zadaci i oblici klasne borbe proletarijata. Klasa eksploatatora nije iščezla i ne može odmah iščeznuti. Eksploatatori su, doduše, raz­ bijeni, nanesen im je odlučan udarac, ali oni nisu uništeni. Treba ih drugačije promatrati. Ostala im je međunarodna baza (međunarodni kapital, međunarodna reakcija, politička emigracija). Njima poslije oružane revolucije ostaju i neka sred­ stva za proizvodnju, ostaje im novac (zlato, vrijednosti), ostaju im ogromne društ­ vene veze. Upravo zato što su poraženi energija njihova otpora je porasla, otpor je žilaviji, suroviji. Njihovo znanje i „umješnost” upravljanja državnim poslovima daju im veliku prednost u odnosu na njihovo učešće u broju stanovništva. Ostali dijelovi neproleterskih masa često mogu potpasti pod utjecaj klasnog protivnika (dijelovi seljaštva, dijelovi malograđanske inteligencije, trgovci, menadžeri i si.). T i će se elementi kolebati. Upravo je zadatak radničke klase da „vodi” te slojeve.4 Zato „partija koja je pobijedila (u revoluciji) mora da održava svoju vlast pomoću straha koji njeno oružje ulijeva reakcionarima. Da se Pariška komuna nije oslanjala na autoritet naoružanog naroda protiv buržoazije, zar bi ona trajala i cigli jedan dan? I zar je ne možemo, naprotiv, prekoravati što se ona tim autoritetom nije služila dovoljno široko . . . čista je besmislica govoriti o slobodnoj narodnoj državi dok je proletarijatu još potrebna država, ona mu je potrebna ne u interesu slobode, nego u interesu ugušivanja njegovih protivnika, a čim postane moguće govoriti o slobodi, prestaje država kao takva postojati.”5 Zaključno možemo reći da je so­ cijalistička revolucija nasilno svrgavanje vlasti buržoazije i uvođenje novih pro­ izvodnih odnosa. Pri tome proletarijat uspostavlja svoju specifičnu vlast — dik­ taturu proletarijata, koja se javlja kao proleterska (socijalistička) država. Ta se država, međutim, bitno razlikuje od buržoaske parlamentarne države: ona teži k nedržavi. Time nam se nameće pitanje države u socijalizmu, što ćemo obraditi u narednom poglavlju. 3 Lenjin: Ekonomika i politika, Izabrana djela, tom 13, Beograd, 1960, str. 282.

Jedan od uzroka tzv. masovnog nacionalnog pokreta što se bio pojavio kod nas leži i u onome što smo izložili. Radnička klasa bila je potisnuta i nije uspjela da „vodi” ostale slojeve, pa su se masi nametnuli razni malograđanski buržoaski elementi, u suštini kontrarevolucionami. 5 Engels: O autoritetu — u Marx-Engels: Izabrana delà u dva toma, izd. Kulture, tom I, Beograd, 1950, str. 616.

24

O DRŽAVI I SOCIJALIZMU Značenje pitanja o državi uopće Pitanju države klasici su marksizma-lenjinizma poklanjali punu pažnju.6 Engels je objasnio suštinu same države, zakonitosti njena nastanka, njene funkcije, kao i nužnost odumiranja države. Iz tih radova proizlazi da je država izraz odre­ đenog stupnja razvoja proizvodnih snaga, društvene podjele rada i klasnih sup­ rotnosti. U svojem predavanju „O državi”, 11. VII. 1919, Lenjin je, između ostalog govorio da je pitanje države „jedno od najsloženijih i najtežih” pitanja, da je „to pitanje tako zapetljano i komplicirano zato jer ono . . . pogađa interese vladajućih klasa više nego ma koje drugo pitanje”, jer ono „služi kao opravdanje društvenih privilegija”. Stoga će se u pitanju države, u učenju o državi, u teoriji o državi „uvi­ jek vidjeti borba različitih klasa među sobom”. Ta se borba izražava ili nalazi svoj izraz u borbi pogleda na državu, u ocjeni uloge i značenja države. Kad Lenjin razmatra pitanje o državi, uvijek ima na umu i praktičnu političku stranu toga pitanja. To je pitanje revolucije i pitanje vlasti proletarijata. Lenjin se bori za državu u kojoj će „sva vlast pripasti sovjetima”, dakle revolucionarnim masama radnika i seljaka. U vezi s time Lenjin je u članku „Jedno od bitnih pitanja revo­ lucije” pisao: „Najglavnije pitanje svake revolucije jeste, nesumnjivo, pitanje državne vlasti. U rukama koje klase je vlast, to rješava sve. I kad se organ glavne vladine partije u Rusiji, „Delo naroda” (br. 147), nedavno žalio da se zbog spo­ rova oko vlasti zaboravlja i pitanje Ustavotvorne skupštine i pitanje hleba, onda je eserima trebalo odgovoriti: ’Žalite se na sebe’ . . . Pitanje vlasti se ne smije ni obići, ni odložiti, jer je baš to osnovno pitanje koje određuje sve u razvitku revo­ lucije, u njenoj spoljnjoj i unutrašnjoj politici.”7 Shvaćajući pitanje državne vlasti (dakle tko će, koja klasa, imati državnu vlast) kao osnovno pitanje revolucije, Le­ njin je upozoravao da je pitanje države „tako složeno” da „svatko tko hoće o tome pitanju ozbiljno da razmisli i da to pitanje samostalno savlada mora mu prilaziti nekoliko puta, vraćati se i vraćati na njega, studirati pitanje s raznih strana da bi ga jasno i sigurno shvatio”. A vraćati se na to pitanje, ističe Lenjin, bit će utoliko lakše što je to „tako osnovno, tako bitno pitanje čitave politike” ne samo u doba revolucije već i u „najmirnije vrijeme”. Povodom svakog pitanja ekonomskog ili političkog postavit će se uvijek pitanje: što je država, u čemu je njena suština, u čemu je njeno značenje i kakav je stav KP prema državi, odnosno, kako reče Lenjin, „svakim danom vi ćete se na to pitanje ovim ili onim povodom vraćati”.8 Od izuzetne je važnosti učenje klasika marksizma-lenjinizma, koje državu povezuje s pitanjem rascjepa društva na klase. Samo u tim se uvjetima „pojavljuje takva posebna grupa ljudi kojoj je jedini posao da upravlja”9 i kojoj je radi upravljanja potreban aparat prinude — zatvori, posebni odredi ljudi, vojska itd. Za shvaćanje države bitan je historijski pristup, „jer bilo je vrijeme kad države nije bilo, kad su se opća povezanost, samo društvo, disciplina, raspored rada održavali snagom navike, tradicije, autoritetom ili poštovanjem koje su uživale starješine ro d a . . .10 ® Upozoravamo čitaoca na kapitalno Engelsovo djelo „Porijeklo porodice, privatnog vlas­ ništva i države”, zatim na Marxovo djelo „Građanski rat u Francuskoj”, te napokon na Lenjinovu „Državu i revoluciju”. 7 Lenjin: Izabrana djela, tom 1 1 , Beograd, 1960, str. 166. 8 Lenjin: „O državi” (Izabrana djela, tom 13, Beograd, 1960, str. 2 1 1 ) 9 Lenjin: ibidem, str. 214. 10 Lenjin: ibid., str. 214.

25

Historija pokazuje da je država kao poseban aparat prisile nad ljudima nastajala samo ondje i onda gdje se i kada pojavljivala podjela društva na klase, u suštini podjela na vladajuću i potlačenu klasu. Suština države jest u tome da je ona aparat vladajuće klase, dakle klasna tvorevina, da služi za držanje u potčinjenosti klase čiji višak rada prisvaja vladajuća klasa. To je njena bit. Zbog toga je država mogla nastati tek — raspadom prvobitne zajednice, osnovno je pri tome pojava viška rada dakle razvoj proizvodnih snaga, mogućnost da jedan dio društva — neka društvena grupa, klasa — može živjeti a da ne radi, prisvajajući tuđi višak rada. Nastanak države, prema tome, treba izvlačiti iz unutrašnjeg razvoja svakog društva, iz raz­ voja njegovih proizvodnih snaga pri čemu je opet osnovno razvitak podjele rada i produktivnost rada. „Država, dakle, nikako nije društvu izvana nametnuta sila, isto tako nije ’utjelovljenje moralne ideje’, ’slika i utjelovljenje razuma’, kako tvrdi Hegel. Ona je, naprotiv, proizvod društva na određenom stupnju razvoja; ona je priznanje da se to društvo zaplelo u nerazrješive protivrječnosti sa samim sobom, da se poci­ jepalo na nepomirljive suprotnosti koje je nemoćno da savlada. A da ove suprotnosti, klase sa suprotnim ekonomskim interesima ne bi u jalovoj borbi iscrpljivale i sebe i društvo, postala je neophodna sila koja prividno stoji iznad društva i koja treba da ublažava konflikt da ga održi u okviru granica ’poretka’: a ta sila koja je proizašla iz društva i stavlja se iznad njega i sve se više otuđuje od njega jeste država.”11 Komentirajući taj Engelsov stav, Lenjin je pisao: „Ovdje je sasvim jasno izražena osnovna ideja marksizma po pitanju o istorijskoj ulozi i značenju države. Država je proizvod i izraz nepomirljivosti klasnih suprotnosti.”1112 T u postoji jasno izražena dijalektička povezanost: država nastaje tamo gdje objektivno klasne sup­ rotnosti ne mogu biti izmirene i, zatim, postojanje države dokazuje da su klasne suprotnosti nepomirljive. Prema tome, marksizam dokazuje (1) da je nemoguće izmirenje klasa i (2) da država nije organ izmirenja klasa, jer kada bi ono bilo mo­ guće, onda država ne bi ni nastala. Država je, prema tome, samo „organ poretka”, prividno stoji iznad klasa, a u suštini je duboko klasna tvorevina. Engels o tome piše: „Kako je država nastala iz potrebe da se obuzdaju klasne suprotnosti, a kako je istovremeno nastala uslijed sukoba klasa, to je ona po pravilu država najmoćnije ekonomski vladajuće klase, koja pomoću nje postaje i politički vladajuća klasa, te tako stiče nova sredstva za uništavanje i eksploataciju potlačene klase.”13 Ističući klasni karakter države, Engels je isticao i njenu općedruštvenu ulogu. U pismu Karlu Schmidtu Engels piše i ovo: „Stvar se najlakše može shvatiti sa gledišta podjele rada. Društvo stvara određene zajedničke funkcije bez kojih ne može da bude. Ljudi koji su određeni za te funkcije čine u okviru društva novu granu podjele rada. To dovodi do stva­ ranja njihovih zasebnih interesa i u odnosu na one koji su ih opunomoćili, oni se osamostaljuju prema njima i — država je gotova.”14 Budući da je država „proizvod raspada društva na antagonističke klase”, zatim da se ona „sve više i više otuđuje od društva”, jasno je da je oslobođenje 11 Engels: Porijeklo porodice, privatnog vlasništva i države, u: Marx-Engels: Izabrana delà, tom II, Beograd, 1950, str. 295— 296. 12 Lenjin: Država i revolucija, Beograd, 1947, str. 8— 9. 13 Engels : Porijeklo porodice, privatnog vlasništva i države, ibid., str. 297. 14 K. Marx-F. Engels: Izabrana djela, II, Kultura, Beograd, 1950, str. 480.

26

ugnjetene klase nemoguće bez nasilne revolucije, ali i bez uništenja državnog aparata koji je stvorila vladajuća klasa, upravo radi eksploatacije potlačene klase. Xo je bitan stav marksizma o državi. Engels je u već spomenutom radu „Porijeklo porodice, privatnog vlasništva i države” utvrdio da država ima „naročite odrede naoružanih ljudi” i „materijalne dodatke: tamnice i prinudne ustanove svake vrste”. Prva osobina države, prema Engelsu, jest „raspodjela podanika prema teritoriji”, koja je, iako nam izgleda prirodna”, rezultat dugotrajne borbe protiv stare organizacije prema rodovima i*plemenima. Druga osobina jest — uspostavljanje javne vlasti. Ta naročita javna vlast više nije „naoružano stanovništvo”, već specijalni „odredi naoružanih ljudi” sa već spomenutim „materijalnim dodacima”. U biti javna vlast služi kao oruđe za eksploataciju ugnjetene klase. „Imajući jaku vlast i pravo ubiranja poreza — piše Engels — činovnici, kao organi društva, stoje iznad društva. Slobodno, dob­ rovoljno poštovanje koje je ukazano organima rodovskog društva njima je nedo­ voljno, čak kad bi ga i mogli zadobiti . . . Stvaraju se posebni zakoni o svetosti i neprikosnovenosti činovnika. Posljednji policijski služitelj . . . ima više ’autoriteta’ nego svi organi rodovskog društva skupa, ali i najmoćniji knez ili najveći državnik i vojskovođa civilizacije mogu pozavidjeti poglavici roda zbog neprinuđenog i neospornog poštovanja koje on uživa.” Zaključno se može reći: prvo, da je država nastala kada se društvo rascijepilo na klase; drugo, da je država organ prisile, aparat vladajuće klase, da ima svoje materijalne dodatke: policiju, vojsku, tamnice; treće da država uvijek služi vladajućoj klasi; četvrto, da je samo postojanje države priznanje da ne može biti iz­ mirenja klasa,15 da se društvo zaplelo u nerazrješive suprotnosti, koje se mogu riješiti samo socijalističkom revolucijom i uništenjem države; peto, da čitav prob­ lem vodi k uništenju klasa i same države. Država u socijalizmu Osnovni je zadati k proletari ata u socijalističkoj revoluci i, prema tome, uzimanje političke (državne) vlasti u svoje ruke. Čim proletarijat uzme u svoje ruke svu političku vlast, time on ujedno i uništava državu kao državu. „Prole­ tarijat će svoju političku vlast iskoristiti zato da postepeno oduzme buržoaziji sav kapital, da u rukama države, tj. proletarijata organiziranog kao vladajuća klasa, koncentrira sva sredstva za proizvodnju i da što je moguće brže poveća masu pro­ duktivnih snaga.”16*Bitna je osobina države u socijalizmu da je ona proletarijat organiziran kao vladajuća klasa; to je ujedno diktatura proletarijata. Obaranje buržoazije moguće je samo pretvaranjem proletarijata u vladajuću klasu. Zašto je proletarijatu potrebna država? „Proletarijatu je potrebna državna vlast, centra­ lizirana organizacija sile, organizacija nasilja i radi gušenja otpora eksploatatora i radi rukovođenja ogromnom masom stanovništva, seljaštvom, sitnom buržoazijom, poluproleterimapri uređivanju socijalističke privrede”11 Da bi radnička klasa mogla 15 Jedna od teza tzv. masovnog nacionalnog pokreta, koji se u posljednje vrijeme bio javio od nas i koji je osuđen na 21. sjednici Predsjedništva SKJ i na 23. plenumu CKSKH, bila je i eza o tzv. „nacionalnom pomirenju” i potrebi da „jedan drugome oprostimo sve” . Ta je teza nenaučna, jer „nacionalnog” (u suštini klasnog) izmirenja ne može biti. T o bi moglo biti izmirenje samo na račun interesa radničke klase, jer teško je vjerovati da bi se građanska klasa i slični elecnti dobrovoljno odrekli svojih klasnih interesa Bijeda filozofije, VII. njem. izdanje, str. 37. Lenjin: Država i revolucija, ibid., str. 25, (istaknuo B. Ć.)

27

preuzeti te svoje funkcije, ona „ne može jednostavno preuzeti gotovu državnu mašinu i staviti je u pokret za svoje ciljeve” (Marx). Dakle, radnička klasa mora slomiti, razbiti, uništiti staru državnu mašinu. Ona se ne može zadovoljiti njezinim osvajanjem. U doba Pariške komune 1871. g. Marx je pisao Kugelmannu:,,. . . Ako pogledaš u posljednju glavu moga, 518-og brimera’, vidjetćeš da ja objavlju­ jem kao slijedeći pokušaj francuske revolucije: razbijanje (kurziv Marxov) birokratsko-vojne mašine, a ne njeno predavanje iz jednih ruku u druge . . . i upravo u tome i jeste prethodni uvjet svake doista narodne revolucije . . .”18 Lenjin se naročito oslanja na tu tvrdnju marksizma kako je nužno razbiti „gotovu državnu mašinu” i iz toga izvlači zaključke o zadaći proletarijata u revoluciji. Prema tome, proletarijat će nužno razbiti, uništiti staru državnu vlast, stvorit će novu vlast19 u prvom redu radi stvaranja pretpostavki za socijalistički razvitak. „Ispočetka se to može dogoditi, naravno, samo pomoću despotskog posezanja u pravo svo­ jine i u buržoaske odnose proizvodnje, dakle pomoću mjera koje ekonomski izgledaju nedovoljne i neodržive, ali koje u toku kretanja prelaze svoj vlastiti okvir i neiz­ bježne su kao sredstvo za izvršenje prevrata čitavog načina proizvodnje. Te mjere bit će, naravno, različite u različitim zemljama. Međutim, za najnaprednije zemlje mogu slijedeće mjere imati prilično opću primjenu: 1. Eksproprijacija zemljišnog vlasništva i upotreba zemljišne rente za državne izdatke, 2. Jako progresivni porez, 3. Ukidanje prava nasljeđa, 4. Konfiskacija imovine svih emigranata i pobunjenika, 5. Centralizacija kredita u rukama države preko nacionalne banke s držav­ nim kapitalom i isključivim monopolom, 6. Centralizacija cjelokupnog transportnog sistema u rukama države, 7. Umnožavanje nacionalnih tvornica, oruđa za proizvodnju, krčenje i poboljšanje zemljišta po općem planu, 8. Jednaka obaveza rada za sve, stvaranje industrijskih armija, naročito za zemljoradnju, 9. Ujedinjavanje rada zemljoradnje i industrije, utjecanje na postepeno odstranjivanje suprotnosti između grada i sela, 10. Javno i besplatno odgajanje sve djece. Odstranjivanje tvorničkog rada djece u današnjem obliku. Ujedinjavanje odgajanja s materijalnom proizvodnjom itd.”20 Marx i Engels su dali nužan komentar tim mogućim mjerama „proleterske države”. U „Manifestu Komunističke partije” oni su napisali: „Kad u toku raz­ vitka budu iščezle klasne razlike i cijela proizvodnja bude koncentrirana u rukama udruženih individua, javna vlast izgubit će politički karakter. Politička vlast u pravom smislu jeste organizirana vlast jedne klase za ugnjetavanje druge klase. Kad se proletarijat u borbi protiv buržoazije nužno bude ujedinio u klasu, kad bude revolucijom postao vladajuća klasa i kad kao vladajuća klasa nasilno ukine 18 Marx: Pisma Kugelmannu, citirano prema: Lenjin: Država i revolucija, ibid., str. 35. 19 Ta nova vlast bila je, npr., komuna u Parizu 1871, sovjeti radničkih i seljačkih deputata

u sovjetskoj republici 1917, NOO-i 1941— 1945. u Jugoslaviji itd. 20 Izvor: Marx-Engels: Izabrana djela, tom I, strana 33— 34, Kultura, Zabreb, 1949 (Komunistički manifest)

28

stare odnose proizvodnje, on će s tim odnosima proizvodnje ukinuti i uslove op­ stanka klasne suprotnosti, klasa uopšte, a s time i svoju sopstvenu klasnu vladavinu. Na mjesto starog buržoaskog društva s njegovim klasama i klasnim suprotnostima, stupa udruživanje, u kome je slobodni razvitak svakog pojedinca uslov slobodnog razvitka za sve.”21 Čime se zamjenjuje razbijena državna m ašina Već iz glavnih radova Marxa i Engelsa, a potom i Lenjina vidljivo je da proletarijatu nije potrebna svaka država, već država koja odumire. To proizlazi iz ovog Engelsovog stava: „Dakle država ne postoji od pamtivijeka. Bilo je društava koja su lijepo mogla i bez nje, koja nisu imala ni pojma o državi i državnoj vlasti. Na određenom stupnju ekonomskog razvitka, koji je bio nužno povezan s cijepanjem društva na klase, država je zbog toga cijepanja postala nužnošću. Mi se sada brzim koracima prib­ ližavamo takvom stupnju razvitka proizvodnje na kome postojanje tih klasa ne samo što je prestalo da bude nužnošću, nego postaje direktnom smetnjom razvitka proizvodnje. Klase će isto onako neizbježno iščeznuti, kao što su u prošlosti neiz­ bježno nastale S iščezavanjem klasa iščeznut će neizbježno i država. Društvo koje će organizirati proizvodnju na nov način, na temelju slobodne i ravnopravne asocijacije proizvođača poslat će svu državnu mašinu tamo gdje će joj tada i biti pravo mjesto: u muzej starina, pored preslice i brončane sjekire.”22 Još je značajniji čuveni Engelsov citat koji se vrlo često citira: „Proletarijat zauzima državnu vlast i pretvara sredstva za proizvodnju naj­ prije u državnu svojinu. Ali time on ukida i samog sebe kao proletarijat, ukida sve klasne razlike i klasne suprotnosti, time i državu kao državu. Dosadašnjem društvu koje se kreće u klasnim suprotnostima bila je potrebna država, tj. orga­ nizacija date eksploatatorske klase za održavanje njenih vanjskih uslova proizvodnje, a posebno radi održavanja eksploatirane klase u potčinjenosti. Kad nema ni jedne društvene klase koju treba držati u potčinjenosti, kad skupa s klasnom vladavinom, i borbom za individualni opstanak zasnovanom na dosadašnjoj anarhiji proizvodnje, budu uklonjeni sukobi i ekcesi koji otuda proističu, onda više nema tko da se potlačuje, što je činilo nužnim posebnu silu za potlačivanje, državu. Prvi akt u kome država stvarno istupa kao predstavnik cijeloga društva — uzimanje u posjed sred­ stava za proizvodnju u ime društva — ujedno je njen posljednji samostalni čin kao države. Miješanje državne vlasti u društvene odnose postaje u jednom području za drugim izlišno i onda samo od sebe prestaje. Na mjesto vladanja nad licima do­ lazi upravljanje stvarima i rukovođenje procesima proizvodnje. Država ne biva ^ukinuta’, ona ,odumire’.”23 Lenjin je o ovom problemu naročito pisao u „Državi i revoluciji”. „Proletarijatu je potrebna država — to ponavljaju svi oportunisti, socijalšovinisti i kautskijanci, uvjeravajući da je takvo Mancovo učenje. Oni, zabo­ ravljaju’ dodati, da je po Marxu, prvo, proletarijatu potrebna samo država koja odumire, tj. koja je tako uređena da bi mogla odmah da odumire i da mora da odumire.”24 22 i ^ - E n g e l s : ibid., str. 34— 35.

Engels: Porijeklo porodice.. . , u: Marx-Engels: Izabrana dela, tom II, Beograd, 1950, 24 ^ nS?ls: Anti-Diihring, „Naprijed”, Zagreb, str. 294. i 295.

Lenjin: Država i revolucija, str. 23.

29

Prema Lenjinu, Marx isto tako naglašava za neophodno „revolucionarni prelazni oblik države potrebne proletarijatu. Proletarijatu je ne samo privremeno potrebna država. Mi se nikako ne razilazimo sa anarhistima, kada se kao cilj pos­ tavlja ukidanje države. Mi tvrdimo, da je radi postignuća toga cilja potrebno priv­ remeno iskorištavanje oruđa, sredstava, metoda državne vlasti protiv eksploata­ tora, kao što je za uništenje klasa potrebna pirvremena diktatura ugnjetene klase.”25 Osnovno je tendencija odumiranja države. Znači, proletarijat ne izgrađuje državu u starom, klasnom smislu riječi, on traži način da država bude zamijenjena novim proizvodnim odnosima. U najširem smislu riječi, državu će zamijeniti slo­ bodna asocijacija proizvođača. Pitanje izgradnje proleterske države postavlja se na sasvim nov način u odnosu na sve dosadašnje države. Marx je o tome pisao u svoiem radu „Građanski rat u Francuskoj” analizirajući historijsko iskustvo Pariške komune. Marx je utvrdio da je komuna „najzad pronađeni oblik ekonomskog oslobođenja rada”, zatim da je komuna oblik uništenja parlamentarizma, da je ona oblik organizacije jedinstva nacije i, napokon, oblik uništenja „parazita na tijelu nacije” — države. „Komuna je — imala da bude ne parlamentarno, nego radno tijelo, izvršno i zakonodavno u isto vrijem e. . .” Da bi to postigla, komuna je promijenila izborni sistem. „Umjesto da se jednom u tri ili šest godina rješava koji će član vladajuće klase ’predstavljati’ i tlačiti narod u parlamentu, opće pravo glasa treba da služi narodu organiziranom u komune, zato da pronađe za svoja poduzeća radnike, nadzornike i knjigovođe kao što individualno pravo glasa služi svakom drugom poslodavcu za isti cilj.”26 Taj Marxov stav predstavlja socijalističku, revolucionarnu kritiku buržoaskog parlamentarizma, otkriva suštinu tzv. izborne demokracije buržoazije. Izlaz iz parlamentarizma, kako je isticao Lenjin, nije u uništenju predstavničkih ustanova i izbornosti, „nego u pretvaranju predstavničkih ustanova iz brbljaonica u ’radne’ ustanove.”27 Kako je Komuna to riješila? Ona je bila sastavljena od gradskih od­ bornika izabranih na osnovi općeg prava glasa u raznim okruzima grada Pariza. Po projektu Komune to se imalo provesti u cijeloj Francuskoj. Odbornici (na­ rodni predstavnici) bili su strogo odgovorni i mogli su u svako doba biti smijenjeni. Većina njih bili su sami radnici ili „priznati pretstavnici radničke klase”.28 Policija je iz aparata centralne državne vlasti pretvorena u strogo odgovoran i u svako doba smjenljiv organ Komune. Lišena je svih svojih političkih funkcija. Činovnici su također bili strogo odgovorni i u svako doba smjenljivi. Javna služba (kod či­ novnika svih vrsta i nivoa) morala se vršiti uz radničku nadnicu. Sve povlastice državnih funkcionera iščezle su zajedno s tim funkcionerima. Komuna se oslo­ bodila stajaće vojske i policije, tih elemenata fizičke prisile stare državne vlasti. Nadalje, ona je odvojila crkvu od države i preuzela obrazovanje u svoje ruke, a obrazovni su zavodi besplatno otvoreni širokim slojevima naroda. Nauka je, kako ističe Marx, bila oslobođena okova kojima su je sputovale klasne predrasude i državna vlast. „Sudije su izgubile onu prividnu nezavisnost, koja je služila samo za to da prikrije njihovu ropsku pokornost svim vladama redom, kojim su se redom 25 Lenjin: Država i revolucija, str. 59. 26 Marx: Građanski rat u Francuskoj, u: Marx-Engels: Izabrana delà u dva toma, tom

I, Beograd, 1950, str. 496. 27 Lenjin: Država i revolucija, ibid., str. 43. 28 Marx: Građanski ra t.. . , ibid., str. 496.

30

aklinjali na vjernost i tu zakletvu kršili. Kao i svi ostali javni službenici i oni su Zbuduće morali biti javno biranu odgovorni i smjenljivi,”29 Prema tome, o uništenju ^‘novništva nema ni rijeci, kako ističe Lenjin, ali moguće je razbiti stari činovnički C1 arat i odmah početi stvarati novi, koji će omogućiti ukidanje svakog činovništva. Vrlo interesantan je jedan projekt Komune koji se odnosi na nov princip vršenja predstavničke funkcije — tzv. imperativni mandat. Taj princip sastoji se u tome da bi se delegati (bilo u seoskoj komuni, bilo u okrugu, bilo u Centralnom vijeću Komune) mogli u svako doba opozvati i morali bi se strogo držati instrukcija svojih birača. To znači da bi svaki delegat bio obavezan da prethodno, prije rješavanja u skupštini, pribavi mišljenje svojih birača. Komunalno uređenje trebalo je biti „politički oblik čak i najmanjeg sela”. Mali broj funkcija, ali veoma važnih, ostao bi Centralnoj vladi, ali bi ih vršili strogo odgovorni činioci. „Jedinstvo nacije” bilo bi postignuto upravo uništenjem parazita države, koja je „predstavljala” na­ ciju, ali je stalno od nje bila odvojena. „U stvari ta državna vlast bila je samo para­ zitska izraslina na tijelu nacije.”30 Što se tiče organizacije proizvodnje, Lenjin je isticao ovo: „Organizirat ćemo krupnu proizvodnju mi sami, radnici, polazeći od onoga što je već izgradio kapi­ talizam, oslanjajući se na svoje radničko iskustvo, stvarajući najstrožu željeznu disciplinu, koju će podržavati državna vlast naoružanih radnika, svest ćemo državne činovnike na proste izvršioce naših naloga, odgovorne smjenljive, skromno plaćene, nadzornike i knjigovođe” (s tehničarima svih vrsta i stepena, razumije se) — eto to je naša proleterska zadaća. . .”31 Lenjin smatra da se „od toga” mora početi u proleterskoj revoluciji. Sve funkcije u ovoj oblasti prelazit će na sve članove društva, „na sve po redu”, otpast će specijalne funkcije i specijalni sloj ljudi za njihovo obavljanje. Cijela narodna privreda bit će organizirana „kao pošta”. ”Eto takva država, i na takvoj ekonomskoj osnovi nam je potrebna.”32 To će po Lenjinu uništiti parlamentarizam a sačuvati predstavničke usta­ nove to će „spasiti radne klase od prostituiranja tih ustanova od strane buržo­ azije.”33 Ekonomske osnove odumiranja države (socijalizam kao prelazni period izm eđu kapitalizma u kom unizam ) Za odumiranje države u socijalizmu značajan je Marxov pristup kada on po Lenjinovim riječima, postavlja pitanje o komunizmu kao što bi prirodnjak postavio pitanje o razvitku nove, recimo, biološke vrste čim znamo kako je nastala i u kakvom se određenom pravcu mijenja. Marx je pitanje države postavio kao pitanje „današnje države” — misleći na buržoasku državu — i kao pitanje „države budućnosti”, u kojoj će „njen sadašnji korijen, buržoasko društvo izumrijeti”. »Pita se onda: kakav će preobražaj pretrpjeti država u komunističkom društvu? Drugim riječima, koje će društvene funkcije, analogne sadašnjim državnim funk­ cijama, ostati u komunističkom društvu? Na ovo pitanje može se odgovoriti samo naučno, i pravili mi hiljade kombinacija s riječima narod i država, nećemo prići problemu ni za dlaku bliže.”34 Za pravilno razumijevanje pitanja o državi u sociH Marx: Građanski ra t.. ibid., str. 4 97 . 31 Građanski r a t.. . , ibid., str. 498.

L<enjin: Država i revolucija. . . , ibid., str. 46. “ Lenjin: ibid., str. 4 7 . 33 Lenjin: ibid., str. 47. 34 Marx-Engels: Izabrana djela u dva toma, tom II, Zagreb, 1950, str. 23.

31

jalizmu potrebno je istaći stavove klasika o prelaznom periodu. O tome Marx piše: „Između kapitalističkog društva i komunističkog društva leži period revo­ lucionarnog preobražaja prvog u drugo. Njemu odgovara i politički prelazni pe­ riod, i država toga perioda ne može biti ništa drugo osim revolucionarne diktature proletarijata.5,35 Ovdje se pitanje postavlja tako da je za prelaz iz kapitalističkog društva u komunističko društvo potrebna država. Ranije smo istakli da je proleta­ rijatu potrebna država radi slamanja otpora eksploatatora. Engels ističe da prole­ tarijatu nije potrebna država u interesu slobode, već u interesu ugnjetavanja svojih protivnika, jer kada se bude moglo govoriti o slobodi, države neće ni biti. Država će iščeznuti i tek tada će se moći govoriti o slobodi. A to će se dogoditi kada se izgradi komunističko društvo. Zato tek „diktatura proletarijata, period prelaza ka komunizmu dat će prvi put demokraciju za narod, za većinu, uporedo s nužnim ugnjetavanjem manjine, eksploatatora. Samo komunizam može dati demokraciju doista punu, i ukoliko ona bude punija, utoliko će prije postati nepotrebna, odumrijet će sama od sebe.”3536 Bitno svojstvo države u kapitalizmu, gdje ona postoji u „pravom smislu riječi”, jest ugnjetavanje većine od strane manjine. U prelaznom periodu još je potrebno ugnjetavanje. Ali tu se već radi o ugnjetavanju ugnjetenih, tj. eksploatiranih masa nad eksploatatorskom manjinom. Aparat za ugnjetavanje, država, još je potrebna, ali to je „prelazna država”. Lenjin je isticao da je država u kapitalizmu „država u pravom smislu”, u prelaznom periodu (diktatura prole­ tarijata) država je država prelaznog tipa, ona „nije država u pravom smislu”, a u komunističkom društvu „država nije potrebna, ona odumire”. Lenjin je s pravom isticao da je to ugnjetavanje manjine od strane većine toliko jednostavna i prirodna stvar „da će ono stajati daleko manje krvi nego što je stajalo gušenje ustanaka robova, kmetova, najamnih radnika”. Ono može ići upo­ redo s proširenjem demokracije, tako da će potreba za državom postepeno nestajati, a time i demokracija uopće. No, tek će se u komunizmu stvoriti uvjeti u kojima će država biti potpuno nepotrebna. Tada neće biti klase koju treba ugnjetavati. Dotle će društvo proći kroz tzv. prvu (nižu) fazu komunističkog društva. To je ono društvo koje je tek izašlo iz krila kapitalizma. Karakteristika je toga društva da sredstva za proizvodnju nisu vlasništvo privatnih osoba. Svaki član društva u društvenoj podjeli rada izvršava „izvjesni dio” i na osnovi toga dobiva dio društvenog proizvoda. To znači da u toj fazi još neće biti likvidirana društvena nejednakost, jer tu se radi o raspodjeli prema radu, a ne prema potrebama. „Ali ti nedostaci neizbježni su u prvoj fazi komunističkog društva, onakvog kakvo je, poslije porođajnih muka, upravo proizašlo iz kapitalističkog društva. Pravo ne može nikada stajati više od ekonomskog ustrojstva i njime uvjetovanog kulturnog razvitka društva.”37 Još ostaje potreba društvenog reguliranja „jer ne padajući u utopiju nemoguće je misliti da će se oborivši kapitalizam, ljudi odmah naučiti da rade za društvo bez ikakvih pravnih normi, a i ukidanje kapitalizma ne daje odmah ekonomske pretpostavke za takvu promjenu”.38 Zbog toga ostaje još potreba za državom koja će čuvajući zajedničku svojinu sredstava za proizvodnju čuvati i jednakost rada i jednakost podjele proizvodnje. „Država će odumrijeti kada više nema kapitalista, kada više ne bude klasa pa će 35 36 37 38

32

Marx-Engels: ibid., str. 23. Lenjin: Država i revolucija, ibid., str. 81. Marx-Engels: ibid., str. 15. Lenjin: Država i revolucija, ibid., str. 85.

kl biti nemoguće ugnjetavati ma koju klasu.”39 Lenjin dalje nastavlja: „Ali va još nije odumrla jer ostaje potreba čuvanja buržoaskog prava koje posvećuje drZ nU nejednakost.”40 Napokon decidirano ustvrđuje: „Za potpuno odumiranje države potreban je puni komunizam.”41*Tek „u višoj fazi komunističkog društva, i!ošto iščezne ropska potčinjenost čovjeka podjeli rada, a zajedno s time i suprotnosti v^neđu umnog i fizičkog rada; pošto rad prestane biti samo sredstvo za život i 1ostane sam prva životna potreba, pošto zajedno sa svestranim razvitkom ličnosti Porastu proizvodne snage i svi izvori društvenog bogatstva obilno poteku, tek ^ da će biti moguće prekoračiti uski horizont buržoaskog prava i društvo će moći napisati na svojoj zastavi: Svaki prema sposobnostima, svakome prema potre­ bama » 42 Značajno je ovo Lenjinovo zapažanje: „Ekonomska osnova potpu­ nog odumiranja države je tako visok razvitak komunizma u kome iščezava suprot­ nost između umnog i fizičkog rada, iščezava, dakle, jedan od najvažnijih izvora današnje društvene nejednakosti i usto takav izvor koji se nikako ne može odmah ukloniti pukim prelazom sredstava za proizvodnju u društvenu svojinu, pukom eksproprijacijom kapitalista.”43 To znači da će država moći potpuno odumrijeti — tek onda kada društvo ostvari pravilo: svaki prema sposobnostima, svakome prema potrebama, tj. kada se ljudi toliko „naviknu da poštuju osnovna pravila zajedničkog života i kada njihov rad bude toliko produktivan da će se oni dobrovoljno truditi prema sposobnostima”.44 Prvi je uvjet za potpuno odumiranje države — da svi ili najveća većina nauče da upravljaju društvenim stvarima, „jer kada se svi nauče da upravljaju i stvarno budu samostalno upravljali društvenom proizvodnjom, samostalno ostvarivali evidenciju i kontrolu nad badavadžijama, gospodinčićima, varalicama i njima sličnim ’čuvarima tradicija kapitalizma’, onda će sakrivanje od te svenarodne evidencije i kontrole postati tako nevjerojatno teško, tako rijetkim izuzetkom, bit će praćeno, vjerojatno tako brzim i ozbiljnim kaznama (jer naoružani radnici su ljudi praktičnog života, a ne sentimentalni intelektualčići i teško da će dozvoliti da se s njima netko šali), da će nužnost poštovanja jednostavnih, osnovnih pravila svake ljudske zajednice vrlo brzo postati navika”.45 a

Karakter suvrem ene socijalističke države Iz prednjih stavova klasika marksizma-lenjinizma proizlazi: socijalistička država je država prelaznog tipa, ona nije država u „pravom smislu”, za razliku od buržoaske države, koja to jest. Diktatura proletarijata je „politički prelazni period”, a država toga perioda jest prelaz od države k nedržavi, tj. ona nije više država u pravom smislu. Međutim, Marx govori o „sadašnjoj državi”, tj. državi prelaznog perioda, i o „budućoj državnosti komunističkog društva”. Iz toga se posve sigurno može zaključiti da se državi proriče „duga budućnost”. Ali kakva je to država, koja su joj obilježja, koje su njezine funkcije? „Država je neizbježan produkt svakog klasnog društva i kao takva oruđe vladajuće klase . . . Socijalistička 39 Lenjin: ibid., str. 85. 40 Lenjin: ibid., str. 85. 41 Lenjin: ibid , str. 85.

J Marx-Engels: ibid., str. 15. Lenjin: Država i revolucija, ibid., str. 86 . ~ Lenjin: ibid., str. 87. 45 Lenjin: ibid., str. 92.

3 Politička ekonomija socijalizma

33

revolucija ne može ukinuti državu samim osvajanjem političke vlasti od strane socijalističkih snaga, jer time klasne i društvene suprotnosti ne iščezavaju, niti je novo društvo sposobno da živi bez takvog instrumenta . . . Naprotiv, država je jedna od najvažnijih i najneophodnijih poluga socijalističkih snaga za rušenje eko­ nomskih temelja kapitalističkog sistema i za uspostavljanje temelja socijalističke izgradnje . . . Odumiranje države je proces koji traje u toku cijele epohe prijelaza iz kapitalizma u komunizam . . . i država će se nužno sve više preobražavati u oblik društveno-ekonomske organizacije za vršenje određenih zajedničkih društvenih funkcija . . . Socijalistička država, prema tome, jest i mora biti država posebnog tipa, država koja odumire.”46 Program SKJ istakao je kod nas dvije štetne tenden­ cije u izgradnji države. Prva je negacija državnih funkcija i davanje prostora onim društvenim snagama koje pripadaju kapitalističkom sistemu. Time bi mogao biti „usporen razvitak socijalističkog demokratizma”. Druga štetna tendencija vodi birokratizmu, odvajanju državnog aparata kao zasebne sile, daljnjem zadržavanju mistificizma države kao sile iznad društva. Ta tendencija u stvari zadržava elemente stare podjele rada, a realna baza i uzrok joj leži u slabo razvijenim proizvodnim snagama. Izlaz iz tih tendencija jest u samoupravljanju, koje stvara novu kvalitetu i nov sadržaj socijalističkoj državi. Samo u uvjetima samoupravljanja kao socijalis­ tičkog odnosa, država zaista postaje instrument u rukama radničke klase pomoću kojega ona ostvaruje svoje historijske zadatke u danoj etapi razvoja. Pogrešno bi bilo iz toga izvlačiti zaključak o identičnosti interesa radničke klase i njene države. Uslijed još uvijek postojeće, u suštini klasne, podjele rada, gdje postoji „ropska potčinjenost individue podjeli rada”,47 država se može relativno osamostaliti na realnoj podlozi raspolaganja viškom rada. Samoupravljanje kao oblik diktature proletarijata prihvaća državu kao svoj aparat, ali joj mijenja suštinu, karakter i sadržaj. Delegatski sistem, samoupravne interesne zajednice, slobodna razmjena rada, samoupravljanje u OOUR-u, mjesnoj zajednici i komuni čine da državne funkcije postanu funkcije udruženog rada. Premda ta država i dalje ostaje klasna tvorevina, ona ovdje teži da bude u rukama klase, a sve je manje aparat u ime klase. Realne opasnosti od države kao klasne tvorevine, na koje su ukazivali Marx, En­ gels i Lenjin, i dalje postoje, a nalaze svoj izvor u još nedovoljno razvijenim pro­ izvodnim snagama, u postostojećoj podjeli rada, u suprotnosti između umnog i fizičkog rada, u suprotnosti između grada i sela, u postojanju robne proizvodnje i tržišta u postojanju raznih oblika monopola u društvu u privatizaciji društ­ venih sredstava na različite načine itd.48 46 Program SKJ, Zagreb, 1965, str. 112— 113. 47 Lenjin ističe da je i raspodjela prema radu „jedan oblik prinude” jer ima za parolu ovo:

„Tko ne radi, ne treba ni da jede.” 48 Kod nas postoji legalna mogućnost bogaćenja, npr., u trgovini, u kojoj poslovođe dobi­ vaju po nekoliko postotaka vrijednosti robe kao kalo, rizik, rastur itd. Na to je upozorio i dnevni list „Borba” u jednom svojem članku početkom 1975. U „Borbi” piše: „Kad jedna samoposluga pravi godišnji promet od 70 milijuna dinara, a priznaje se 1% na rizik (krađa i oštećenje robe) i posebno još veći postotak za kalo — onda, njenom poslovođi, u istom razdoblju, ostaje da, pokrije ni manje ni više —milijun dinara.” „Borba” smatra da je „osobito pogrešno što se poslovođe, zadu­ žuju financijski, a ne robno”. Međutim, potrebno je istaći da je još pogrešnije što je poslovođama dano autonomno pravo da sami odlučuju o nabavi robe od pojedinih proizvođača. O tome je tako­ đer pisala „Borba” od 4. X II. 1971; tu je naveden primjer sarajevske tvornice namještaja „Stan­ dard”, gdje su sami radnici izjavili da svjesno odvajaju jedan posto dohotka za korupciju i mito da bi njihovi kupci kupovali od njih robu. Slično je pisao i „Vjesnik” u broju od 14. X. 1975. g. o situaciji u jednom trgovačKom poduzeću „Pojedini poslovođe samovoljno su podizali cijene, na­ ručivali robu, prenosili je i ponašali se kao vlasnici trgovine” .

34

To stanje prevladava se eliminacijom države kao trećeg faktora iz procesa proizvodnje što je ona postala procesom nacionalizacije i drugih oblika podruštvljenja sredstava za proizvodnju. Za karakter suvremene socijalističke države može se reći da ona još uvijek vrši svoju funkciju kao „ekonomska potencija” ali da s razvojem samoupravljanja nastaje neposredno spajanje proizvođača sa sredstvima za proizvodnju pri čemu i višak rada po tendenciji izmiče državnoj kontroli, a time država uistinu po tendenciji ostaje samo aparat radničke klase. Na ovome mjestu potrebno je detaljnije objasniti suštinu i smisao samouprav­ nih interesnih zajednica (SIZ) i slobodne razmjene rada. SIZ se temelji na prin­ cipu samoupravljanja da radnici slobodnom i neposrednom razmjenom svoga rada s radom radnika u radnim organizacijama u oblasti obrazovanja nauke, kulture, zdravstva, kao i drugih društvenih djelatnosti kao dijelom općedruštvenog rada osiguravaju svoje lične i društvene interese i zadovoljavaju svoje potrebe. Ove su djelatnosti već i u buržoaskom društvu materijalno vezane uz državu, uz njezin budžet i uz poreze kao izvor prihoda. Smisao SlZ-ova sastoji se u tome da korisnici tih društvenih usluga radni ljudi u materijalnoj i drugoj proizvodnji budu direktno dakle bez posrednika vezani za radne ljude koji rade u tim društ­ venim oblastima. Na taj se način i jedni i drugi oslobađaju najamnog odnosa prema svojoj socijalističkoj državi. Prvi su bili u najamnom odnosu zbog toga što su jedan dio svojega rada morali silom državne vlasti davati za te potrebe, a drugi opet zbog toga što su bili zavisni od državne vlasti koliko će sredstava „dobiti”. Dakle, ovdje se zapravo radi o specifičnoj „razmjeni”, jer taj se rad ne razmjenjuje ni posredstvom tržišta ni posredstvom države, već direktnim sporazumijevanjem i dogovaranjem među radnicima različitih društvenih sektora rada. Partneri su u međusobno ravnopravnom odnosu, što je još jedan prilog stanju koje vodi izvan „carstva nužnosti”. SIZ je nosilac solidarnosti radnih ljudi, jer oni vode zajedničku brigu o svojem položaju. Takvi SlZ-ovi osnivat će se i u drugim oblastima društ­ venog života (npr. zajednice stanovanja i dr.).

3. PROIZVODNI ODNOSI SOCIJALIZMA

Nužnost socijalizma izvodimo iz razvitka materijalnih proizvodnih snaga što ili je kapitalizam razvio. T a društveno-ekonomska i historijska nužnost tako dobiva mogućnost svojega ostvarenja i postaje stvarnost* U ovom poglavlju pot­ rebno je analizirati proizvodne odnose novog socijalističkog društva. Neophodno je utvrditi što je osnovni proizvodni odnos socijalizma, da bismo time zapravo ut­ vrdili što je predmet izučavanja političke ekonomije socijalizma.

O PROIZVODNIM ODNOSIMA UOPĆE Sada nakon što smo izučavali političku ekonomiju kapitalizma1 osnove Marxove ekonomske teorije, moguće je pobliže utvrditi što su to zapravo „odnosi proizvodnje” ili „proizvodni odnosi”. Pitanje o proizvodnim odnosima svodi se u stvari na šire pitanje društvenih odnosa uopće. To se pitanje, međutim, rješava čovjekovom naučnom misli, koja mu daje sposobnost i moć da naučno shvati društvo. Proizvodne veze i čine društvo. Stoga su proizvodni odnosi ili odnosi proizvodnje najuže povezani sa samom proizvodnjom. Marx je upravo tom pi­ tanju poklanjao punu pažnju, upravo to je bio „predmet” njegovih rasprava. Zbog toga je neophodno stalno se vraćati izvorima marksizma-lenjinizma kada je riječ o odnosima proizvodnje, pogotovo zato što je to pitanje koje, kako kaže Marx, stalno izaziva „finije ličnog interesa”, odnosno koje govori o ekonomskom, dakle društvenom položaju pojedinih klasa, pa i pojedinaca, te zbog toga postoji stalna tendencija pokušaja krivog tumačenja osnovnog društvenog odnosa — odnosa pro­ izvodnje. Da bi se u oblasti naučne misli izvršio kritički obračun sa svim tim ne­ gativnim tendencijama, neophodno je uspostaviti idejni kontinuitet s autentičnom marksističkom misli o odnosima proizvodnje. Možda je ta misao najsažetnije koncipirana u Marxovu radu „Predgovor za Prilog kritici političke ekonomije”, što ga je izdao 1859. godine. Naravno, pot­ rebno je tu misao shvatiti u duhu samog marksizma, tj. da je osnovno Marxovo otkriće suštine društvenih odnosa u proizvodnji i raspodjeli bilo plod ogromne naučne misli prije samoga Marxa i da se ta misao dalje razvijala upravo onom naučnom metodom koju je Marx otkrio. Marx je u spomenutom radu zabilježio ove misli, koje se naročito ističu: „Opšti rezultat do kojeg sam došao i koji mi je, kad sam već došao do njega, poslužio kao putokaz u mojim studijama, može se ukratko ovako formulisati. *U društvenoj proizvodnji svoga života ljudi stupaju u određene, nužne odnose, nezavisne od njihove volje, odnose proizvodnje, koji odgovaraju određenom stupnju razvitka njihovih materijalnih proizvodnih snaga. Celokupnost tih odnosa proizvodnje sačinjava ekonomsku strukturu društva, realnu osnovu na kojoj se diže pravna i politička nadgradnja i kojoj odgovaraju određeni oblici društvene svesti. Način proizvodnje materijalnog života uslovljava proces socijalnog, političkog i duhovnog života uopće. Ne određuje svest ljudi 1 Vidi naš udžbenik „Politička ekonomija kapitalizma”, izdanje „Informatora”, Zagreb,

1974.

37

njihovo biće, već obrnuto, njihovo društveno biće određuje njihovu svest. Na izvesnom stupnju svoga razvitka dolaze materijalne proizvodne snage društva u protivrečnost s postojećim odnosima proizvodnje, ili, što je samo pravni izraz za to, sa odnosima svojine u čijem su se okviru dotle kretale. Iz oblika razvijanja proizvodnih snaga ti se odnosi pretvaraju u njihove okove. Tada nastupa epoha socijalne revolucije ”2 Iz te Marxove skice3 proizlazi da ljudi „proizvode svoj ži­ vot” u „određenim, nužnim .. . odnosima proizvodnje”, da se putem te proizvodnje stvara i ljudska priroda, da ona nije unaprijed dana čovjeku, već da je rezultat historijskog procesa čiju osnovu čini ne samo rad uopće, ne samo praksa uopće, već „proizvodnja života”. Bitna je pri svemu tome činjenica, što je Marx ističe, da se „u proizvodnji objektivizira ličnost”, a ,,u ličnosti subjektivizira stvar”. Od kapitalnog je značenja Marxova opaska o nužnosti sklada između pro­ izvodnih snaga i proizvodnih odnosa. Taj se sklad stalno narušava i opet ponovno uspostavlja i u tome se i očituje društveno-ekonomski razvitak. To je ta zakonitost tendencije — osnovna zakonitost marksističke političke ekonomije. Marx je o tome dalje pisao: „S promenom ekonomske osnove vrši se sporije ili brže prevrat či­ tave ogromne nadgradnje. Pri posmatranju ovakvih prevrata mora se uvek raz­ likovati materijalni prevrat u ekonomskim uslovima proizvodnje, koji se da konstatovati s točnošću prirodnih nauka, od pravnih, političkih, religioznih, umetničkih ili filozofskih, ukratko, ideoloških oblika u kojima ljudi postaju svesni toga sukoba i borbom ga rešavaju. Kao god što neku individuu ne ocenjujemo šta je, po onom što ona o sebi misli da jeste, tako ni o ovakovoj prevratno] epohi ne možemo stvo­ riti sud iz njene svesti, već, naprotiv, moramo tu svest da objašnjavamo iz protivrečnosti materijalnog života, iz postojećeg sukoba među društvenim proizvodnim snagama i odnosima proizvodnje.”4 Marx isto tako napominje da nikada neka društvena formacija ne propada prije nego što budu razvijene sve proizvodne snage za koje je ona „dovoljno prostrana” i da nikada novi, viši odnosi proizvodnje neće nastupiti prije nego što se materijalni uvjeti njihove egzistencije nisu rodili u krilu samog starog društva. Stoga će čovječanstvo i postavljati, prema Marxu, pred sebe samo one zadatke koje će moći riješiti, jer, kako ističe Marx, uvijek ćemo naći da se i sam zadatak postavlja samo tamo gdje već postoje materijalni uvjeti njegova rješenja ili se bar nalaze u procesu svoga nastanka. Kako je poznato, to je osnovni princip materijalističkog gledanja na hi­ storiju, koji polazi, kako ističe F. Engels, od postavke da je proizvodnja i razmjena njenih proizvoda osnova svakog društvenog poretka. Engels navodi kako „po­ sljednje uzroke svih društvenih promjena i svih političkih prevrata (dakle pro­ mjenu proizvodnih odnosa — op. B. Ć.) ne treba tražiti u glavama ljudi . . . nego u promjenama u načinu proizvodnje i razmjene; ne treba ih tražiti u filozofiji, već u ekonomiji dotične epohe”.5 Potrebno je razlikovati progresivne i reakcionarne odnose proizvodnje. Od­ nosi proizvodnje progresivni su dok razvijaju proizvodne snage, dok se ne „si­ jeku” s njima, a reakcionarni su kad koče taj razvoj. U takve progresivne odnose proizvodnje, prema Marxu, spadaju i buržoaski odnosi proizvodnje, koji su, me­ 2 Marx: Prilog kritici političke ekonomije (predgovor), „Kultura”, Beograd, 1956, str. 8—9. 8 M. Popović: Neposredna socijalistička demokratija, „Kultura”, Beograd, 1966, str. 104. 4 Marx: ibid., str. 9. 5 F. Engels: Razvoj socijalizma od utopije do nauke, u: Odabrana djela klasika marksizma, Naprijed, Zagreb, 1973, str. 196.

38

đutim, „poslednji antagonistički oblik društvenog procesa proizvodnje, antago­ nistički ne u smislu individualnog antagonizma, nego antagonizma koji potiče iz društvenih životnih uslova individua, ali u isti mah proizvodne snage koje se razvijaju u krilu buržoaskog društva stvaraju materijalne uslove za rešenje toga antagonizma. Zato se tom društvenom formacijom završava predistorija ljudskog društva”.6 Kako se vidi, Marx je ovdje bio vrlo kategoričan što se tiče buržoaskih odnosa proizvodnje i njihove uloge u historijskom razvitku. Određujuća bit proizvodnih odnosa buržoaskog društva jest zakon proizvodnje vrijednosti i vi­ ška vrijednosti. Proizvodeći „vrijednost”, ljudi ulaze u „određene, nužne . . . odnose proizvodnje”. Za suvremeno društvo (kapitalističko i socijalističko) karakteristično je ta­ kođer da ljudi moraju „proizvoditi vrijednost” i da moraju također ulaziti u „od­ ređene, nužne . . . odnose proizvodnje”. Na toj osnovi nalazimo i sve odnose i zakone proširene društvene reprodukcije u suvremenom društvu. Oni doživljuju određene transformacije u zavisnosti od stupnja i karaktera promjena u samim odnosima proizvodnje. Da bi se pravilno shvatile transformacije suvremenog dru­ štvenog kretanja, potrebno je dobro poznavati zakone društvenog kretanja. Marx je dao naučno objašnjenje osnovnih odnosa u društvu: proizvodnja — proizvodne snage — proizvodni odnosi — politička nadgradnja — svijest; klase — država — klasna svijest itd. Sve su te kategorije na određeni način prisutne i u suvre­ menom društvu i zato su nam Marxova otkrića stalno potrebna.

PROIZVODNI ODNOSI SOCIJALIZMA Iz prethodne napomene proizlazi da će proizvodni odnosi socijalizma biti također „određeni, nužni . . . odnosi proizvodnje”, vezani uz „proizvodnju vri­ jednosti”. Zbog toga će biti neophodno promatrati pitanje „proizvodnih odnosa” so­ cijalizma u vezi s „društvenom proizvodnjom svoga života” o kojoj Marx govori. Marxovu formulaciju „društvena proizvodnja svoga života” valja shvatiti u prvom redu kao društvenu djelatnost koja se odnosi na stvaranje materijalnih dobara u procesu proizvodnje. No, to su i društvene djelatnosti u oblasti kulture, um­ jetnosti, obrazovanja, zdravlja, socijalnih službi itd. Ljudi „proizvode svoj život” tako što rade i proizvode dobra — upotrebne vrijednosti. Proizvodeći oni ugra­ đuju svoj rad u proizvod — apstraktni i konkretni. Ovdje je potrebno upozoriti na to da Marx često upotrebljava termin „proizvodnja vrijednosti” i također „pro­ izvodnja viška vrijednosti”. „On (kapital — op. B. Ć.) hoće da proizvede ne samo upotrebnu vrednost nego i robu, ne samo upotrebnu vrednost nego i vrednost, i ne samo vrednost nego i višak vrednosti.”7 Razumije se, trebalo* je mnogo vre­ mena da društvo dođe na taj stupanj razvitka da može „proizvoditi vrijednost”. »Proizvoditi vrijednost” znači proizvoditi robu, a tada već, kako kaže Marx, „po­ činje pravi društveni razvitak”. Društvo se tu konstituira kao prava društvena zajednica. Tek „proizvodnjom vrijednosti” društvo je izašlo iz starih, izoliranih okvira lične ovisnosti, feudalnih stega, itd. i moglo se razvijati na novim odnosima među ljudima. To su novi, slobodni odnosi, razumije se — slobodni u granicama 6 Marx: ibid., str. 9. 7 Marx: Kapital, I, Beograd, 1947, str. 135 (ćir.)

39

danog društveno-ekonomskog poretka. Kapitalistički odnosi proizvodnje zasnovani na „proizvodnji vrijednosti” stavljaju tome razvitku određenu granicu. Socija­ listički proizvodni odnosi jesu negacija kapitalističkih proizvodnih odnosa. Oni znače razbijanje kapitalističkih odnosa proizvodnje vrijednosti i stvaranje odnosa proizvodnje u osnovi na bazi samoupravljanja, gdje je neposredni proizvođač i udruženi proizvođač gospodar samih tih odnosa. To će dati još širi okvir za ra­ zvitak slobodne ličnosti. Socijalistički proizvodni odnosi znače ukidanje gospod­ stva proizvoda nad proizvođačem. Pretpostavka toga jest ukidanje komande mi­ nulog rada nad živim radom. Baveći se tim pitanjem, Marx je bio sasvim jasan kada je napisao: „A naprotiv se zna da je održanje, a utoliko i reprodukcija vri­ jednosti proizvoda minulog rada zaista samo rezultat njihova dodira sa živim ra­ dom, a, drugo, da komanda proizvoda minulog rada nad živim viškom rada traje upravo koliko traje kapitalistički odnos, onaj određeni društveni odnos u kome minuli rad istupa samostalan i nadmoćan prema živom radu.”8 Konkretni oblik tog odnosa „proizvodnje vrijednosti” u kapitalizmu jest cijena proizvodnje. U njoj je sadržan „određeni, nužni .. . odnos proizvodnje”, gdje je radnik „dvo­ struko slobodna ličnost” podvrgnuta djelovanju zakona vrijednosti. Smisao ra­ zvitka „odnosa proizvodnje” jeste tendencija ukidanja živog rada kao samo nu­ žnog rada — razvijanje stanja „s one strane materijalne proizvodnje”. Tada nema ni odnosa proizvodnje kao čovjeku otuđenih odnosa. „Stvarno bogatstvo se za­ pravo manifestira . . . u ogromnom nesrazmjeru između utrošenog radnog vremena i njegova proizvoda. . . . Rad više ne izgleda toliko zatvoren u proizvodni proces ako se čovjek ponaša kao čuvar i regulator proizvodnog procesa.”9 Te Marxove misli mogu se tumačiti jedino tako da je to stanje kada društvo raspolaže „obiljem proizvoda”, kada ljudi upravljaju sredstvima za proizvodnju s ciljem da sebi osiguraju dovoljno materijalnih dobara za život. Ljudi će tada raspolagati sredstvima za proizvodnju umjesto da sredstva za proizvodnju (kapital) gospodare njima. Tada nema ni raspodjele vrijednosti, već ljudi prisvajaju „prema potrebi”. To je društvo slobodne asocijacije proizvođača, asocijacije slobodnih stvaralaca. Prema tome, iz odnosa cijene proizvodnje izvodimo nužnost ukidanja tih odnosa, ukidanja vladavine minulog rada nad živim, odnosno razvijanja novih socijali­ stičkih odnosa. To su odnosi koje ljudi sami svjesno uspostavljaju, a ne da dje­ luju kao „slijepa sila”. Bitna promjena u proizvodnim odnosima na bazi njihove transformacije iz kapitalističkih u socijalističke jeste tendencija k likvidaciji ra­ spodjele rada na potreban rad i višak rada. To je ujedno tendencija likvidacije najamnog odnosa i njegovo pretvaranje u odnos samoupravljanja. Taj put vodi onom „carstvu slobode” o kojem govori Marx u III. tomu „Kapitala”. Svaka socijalistička revolucija da bi uistinu to bila udara temelje tom pro­ cesu. „Mi smo odmah poslije proglašenja Republike i donošenja Ustava izvr­ šili najvažniji historijski akt — položili smo temelje za likvidaciju eksploatacije čovjeka od čovjeka, uzeli smo sredstva za proizvodnju iz ruku privatnih kapita­ lista u državne ruke, nacionalizirali smo sve fabrike, rudnike i druga poduzeća, transportna sredstva na vodi i na kopnu, krupne posjede i trgovinu (ne samo krupnu, već svu uopće), hotele, sanatorije itd.”10 8 Marx: Kapital, III, Zagreb, 1948, str. 356, 9 Marx: Grundrisse der Kritik der Politichen Ökonomie, Dietz Verlag, Berlin, 1953, str. 592. 10 Josip Broz Tito: O radničkom upravljanju privrednim poduzećima, govor u SN S, 27, VI. 1950.

40

EKONOMSKO OSLOBOĐENIH RADA

Pojam ekonomskog oslobođenja rada sadržan je u samoj suštini proizvodnih odnosa socijalizma. Taj se pojam može shvatiti kao jedan proces, kao jedna ten­ dencija. Marx je jedan čas vidio da bi komuna (kao što je bila poznata Pariška komuna 1871. g.) mogla biti „najzad pronađeni oblik u kome se ima izvršiti eko­ nomsko oslobođenje rada”. Što se pod tim može razumijevati? U užem smislu, integracija potrebnog rada i viška rada u jedinstvenu kategoriju, negiranje na­ jamnih odnosa ma kojeg oblika, jednostavno činjenicu da udruženi proizvođači raspolažu čitavim svojim radom i odlučuju o njemu, da slobodno razmjenjuju svoju materiju s prirodom, da tu razmjenu uređuju i nadziru. U širem smislu, tu se radi o procesu upravljanja stvarima i procesima proizvodnje, a ne da stvari i procesi upravljaju ljudima, odnosno da čovjek upravlja čovjekom, da postoji bilo kakav oblik eksploatacije. Definitivno ekonomsko oslobođenje rada bit će kada društvo prestane „proizvoditi vrijednost” i kada će na „svojoj zastavi ispisati: svakome prema potrebama”. Do tada je to samo jedna tendencija, što ni u kojem slučaju ne znači da svjesne subjektivne socijalističke snage (radnička klasa) ne moraju kao svoju svakodnevnu akcionu parolu imati ekonomsko oslobođenje rada. Naprotiv, ta je parola sastavni dio borbe za nove socijalističke proizvodne odnose. Sigurno je da su nerazvijene proizvodne snage najveća zapreka ekonomskom oslo­ bođenju rada. No, usporedo s razvojem materijalne baze stvaraju se tako reći sva­ kodnevno i na svim punktovima društva uvjeti za razvoj procesa ekonomskog oslobođenja rada, gdje će čovjek upravljati proizvodom svoga rada, reproduk­ cijom, a onda i društvom. Marx je govorio da radnik u kapitalizmu ne sudjeluje u raspodjeli proizvoda što ga upravo proizvodi.11 „Njegova (radnikova — op. B. Ć.) najamnina nije dio toga proizvoda, nego dio ranijeg proizvoda, dio već postojeće robe, dio što ga je on, doduše, proizveo, no koji se od njega stalno otu­ đuje (istaknuo B. Ć.) i stalno mu se vraća preko varijabilnog kapitala i najamnine. Proizvedenim robama raspolažu kapitalisti, i to u cjelini, bez sudjelovanja ra­ dnika.1112 Prikazivanje stvari kao da radnici sudjeluju u raspodjeli ili diobi pro­ izvoda stvara lažni privid asocijacije, udruživanja kapitalista i radnika u proizvod­ nji.13 Marx stoga prikazuje kako sav proizvod pripada kapitalistu, i on u njegovu stvaranju sudjeluje tako što predujmljuje i varijabilni kapital koji izdaje kao naja­ mninu radnicima, za koju najamninu oni kupuju dio proizvoda društva, kojim raspolažu kapitalisti.”14 Mi smo taj odnos, prema V. Bakariću, počeli mijenjati. Uložili smo napore da se proizvod što ga proizvode radnici ne otuđuje od njih i da im ga ne vraća netko drugi u obliku nadnice ili slično. „Problem se, razumije se, nije mogao riješiti na taj način što bi se stvar vratila na nivo proste robne pro­ izvodnje gdje proizvođač putem razmjene unovčuje utrošeni rad, i to čitav. Stvar je bila u tome da dohodak radnika bude stvarno njegov dohodak i da se ne ostvaruje putem kapitala, tj. nečijeg varijabilnog dijela kapitala”15 (istaknuo B- Ć.). 11 „Najamnina, dakle, nije radnikov udio u robi koju proizvodi. Najamnina je dio već postojeće robe, kojom kapitalist kupuje oslobođenu količinu produktivnog rada.” (K. Marx: Najamni rad i kapital, Izabrana djela, tom I, Beograd, 1949, str. 64). 12 Dakle, proizvod rada, roba, gospodari radom, to je taj odnos, taj fetišizam (op. B. Ć.). 13 Dr Bakarić citira iz Kapitala, I, odgovarjuće mjesto gdje stoji: „To nadomješta lažni privid odnosa asocijacije.. . ” (Kapital, I, str. 464). 14 V. Bakarić: Proširena reprodukcija i integracija na samoupravnim osnovama, „Naše teme” br. 5 /1971, str. 799— 800. 15 V. Bakarić, o. c., str. 800.

41

nadalje smatra da treba vidjeti da je ono što i naš radnik, ili radni čovjek, danas dijeli, odnosno raspodjeljuje, isto tako „već postojeća roba”, a ne dio onoga što upravo proizvodi. Razlika je, prema Đakariću, u tome što ta „već postojeća roba” ne pripada kapitalistima ili nekome drugome, nego društvu kao cjelini. „I da to društvo ne bi bilo odvojeno, odnosno otuđeno od radnog čovjeka i proizvođača, treba naći pogodna sredstva učešća ovog posljednjeg kako u raspodjeli, tako — i još više — kod upotrebe toga fonda rada već postojeće robe.”16 Zaključak se, prema tome, svodi na mogućnost ovladavanja od strane radnika procesom re­ produkcije, ali i na mogućnost pretvaranja radnika u radnog čovjeka, a ovoga u čovjeka. Otuđenje rada ispoljava se u kapitalizmu tako što opredmećeni rad postaje sve snažniji u odnosu na živi rad, tj. objektivni uvjeti rada dobivaju u odnosu na živi rad sve veću samostalnost. „Društveno bogatstvo istupa prema radu u sve snažnijim porcijama kao tuđa i vladajuća moć. Naglasak se ne stavlja na opredmećenost, već na otuđenost, odstupijenost, ustupljenost, na pripadanje ne radniku već personificiranim uvjetima proizvodnje, tj. na pripadanje kapitalu goleme pred­ metne moći, koju je sam društveni rad suprotstavio sebi kao jedan od svojih momenata.”17 S gledišta rada proces opredmećivanja, tj. proces proizvodnje po­ javljuje se kao proces otuđivanja, a s gledišta kapitala kao proces prisvajanja tu­ đeg rada. Marx kaže da je to određeno „izvrtanje” stvari, ali da je ono „zbiljsko”* dakle realno, a ne „zamišljeno” i da je „historijska nužnost”, ali da je to „nužnost za razvitak proizvodnih snaga, samo s jedne određene historijske polazne točke ili baze, a ne nipošto apsolutna nužnost proizvodnje; to je naprotiv prolazna nu­ žnost, a rezultat i (imanentna) svrha toga procesa jest ukidanje te same baze kao i tog oblika procesa”.18 Ovdje Marx upozorava da su buržoaski odnosi proizvodnje, kao „historijska nužnost”, prolaznog karaktera. Kod toga je bitno, kako ističe Marx, da se ukine „neposredni karakter živog rada kao samo pojedinačan”, i da ,,s postavljanjem djelatnosti individua kao neposredno opće ili društvene oduzima se predmetnim momentima proizvodnje taj oblik otuđenja; oni se tim postavljaju kao vlasništvo, kao organsko društveno tijelo u kojem se individue reproduciraju kao . . . dru­ štveni pojedinci.” Uvjeti građanskog društva jesu nevlasništvo radnika i vlas­ ništvo opredmećenog rada nad živim radom, odnosno prisvajanje tuđeg rada od strane kapitala. A sam kapital je samo „nagomilani rad”, kako ističe Marx. Način raspodjele jesu samo odnosi proizvodnje. Marx ističe da sredstva za proizvodnju u uvjetima najamnog rada nastupaju prema živom radu kao njemu tuđe vlas­ ništvo i neprijateljska snaga, tj. kao kapital. „Ali isto tako lako je uvidjeti da stro­ jevi prestaju da budu agenti društvene proizvodnje čim oni npr. postanu vlas­ ništvo udruženih radnika.”19 Međutim, u prvom je slučaju njihova raspodjela uvjet načina proizvodnje, jer oni ne pripadaju radniku. U drugom slučaju njihova izmijenjena raspodjela polazi od izmijenjene, historijskim procesom nastale nove osnove proizvodnje. 16 17 18 19

42

Bakarić: ibid., str. 800—801. Marx: Osnovi kritike političke ekonomije, Naprijed, Zagreb, 1974, stt. 317. Marx: ibid., str. 318. Marx: ibid., str. 319.

BIROKRATIZAM ANTIPOD OSLOBOĐENJU RADA

U socijalističkim zemljama birokratizam može kočiti proces ekonomskog oslobođenja rada. Lenjin je još 1922. upozoravao da sovjeti kakvi su bili u to doba doduše izgrađuju socijalizam za narod ali ga ne izgrađuju s narodom. Marx i Engels upozoravali su proletarijat da mu prijeti velika opasnost od vlastite bi­ rokracije. Na žalost, birokratizam se znamo razvio u socijalističkim zemljama. Da se to moglo dogoditi, uzroke treba tražiti prvenstveno u tpme što su putem socijalističke izgradnje prve pošle privredno slabo razvijene zemlje, koje su tre­ bale paralelno riješiti dva problema: izgradnju socijalizma i likvidaciju zaostalo­ sti. Da bi se u tome uspjelo bilo je potrebno u rukama državnih organa koncen­ trirati sredstva i vlast, što je stvorilo objektivne uvjete degeneracije neposredne demokracije. Da bi ispunio svoju historijsku ulogu, a ta je pretvaranje čovjeka u stvaraoca na svim nivoima socijalizam je sada došao u poziciju da mora li­ kvidirati birokratizam i etatizam. Marx je između ostalog pisao da je glavna suština birokratizma pasivno pokoravanje, vjera u vlast, mehanizam jedne točno formulirane aktivnosti. Le­ njin je i u praksi utvrdio opasnost od birokratizma, a i pisao je da je najgori unu­ trašnji neprijatelj birokracija. To je ogroman neprijatelj, ponavljao je Lenjin. Da bi se uspješno moglo boriti protiv birokratizma, između ostalog, on je isticao kako je jedan od osnovnih zadataka, npr. sindikata, borba protiv birokratskih deformacija sovjetskog aparata. Prema tome, socijalizam se nužno mora razvijati kao asocijacija neposred­ nih proizvođača, kako su to dokazali Marx, Engels i Lenjin. „Sloboda se u ovoj oblasti može sastojati samo u tome da udruženi čovjek, udruženi proizvođači racionalno urede svoj promet materije s prirodom da ga dovedu pod svoju zajedničku kontrolu, umjesto da on njima gospodari kao neka slijepa sila, da ga vrše s najmanjim utroškom snage i pod uslovima koji su naj­ dostojniji i najadekvatniji njihovoj ljudskoj prirodi.”20 Oblik asocijacije neposrednih proizvođača realizira se kao samoupravljanje. Samoupravljanje postaje suštinski dio razvoja socijalizma. Svojom snagom kao put likvidacije* alijenacije ličnosti uopće, ono postaje zahtjev demokratskih snaga i izvan socijalizma. DRUŠTVENO VLASNIŠTVO Vlasništvo sredstava za proizvodnju* je društveni odnos. Marx je isticao da u svim društvenim oblicima proizvodnje radnici i sredstva za proizvodnju uvijek ostaju njeni činioci. Ali oni su to samo po mogućnosti, kada su jedni od drugih odvojeni. Proizvodnja nastaje kad se oni spoje. Po posebnom putu i naćinu na koji se to spajanje ostvaruje razlikuju se različite ekonomske epohe. Bu­ dući da se proizvodnja ostvaruje kao proces spajanja radnika i sredstava za pro­ izvodnju, to će odnosi ljudi u procesu proizvodnje zavisiti od puta i načina toga spajanja. A način toga spajanja zavisit će od toga kakav je položaj radnika prema sredstvima za proizvodnju, tj. kakva su njihova ovlaštenja prema sredstvima za proizvodnju. U kapitalističkom sistemu sredstva za proizvodnju u privatnim su rukama a radna snaga je roba. Upravo zbog toga što je radna snaga roba mogla su se sredstva za proizvodnju pretvoriti u kapital. No, sam kapital je samo „na­ gomilani rad” (Marx), pa u stvari dolazimo do takva stanja stvari da sredstva za 20 K. Marx: Kapital, III, „Kultura”, Zagreb, 1948, str. 756.

43

proizvodnju koja su proizvod rada radnika (minuli rad) ne pripadaju njima, ra­ dnicima, već nekome drugome. Na osnovi toga vrši se dalje „prisvajanje tuđeg rada”. Za prisvajanje tuđeg rada nije od presudnog značenja samo posjedovanje sredstava za proizvodnju, već i pravo raspolaganjima njima, odnosno pravo up­ ravljanja tim sredstvima. Već u kapitalističkom sistemu narasle proizvodne snage ruše uski horizont privatne fabrike i poduzeća i stvaraju širi podruštvljeni krug proizvodnje u krilu monopola i države. Privatno vlasništvo sredstava za proiz­ vodnju biva ukinuto, najprije kao pretpostavka kapitalizma (tzv. prvobitna aku­ mulacija kapitala), a zatim putem akcionarskog, monopolskog i državnog oblika vlasništva. U vezi s time javljaju se odnosi upravljanja čija je osnovna karakte­ ristika odvajanje funkcije upravljanja od funkcije vlasništva. Marx i Engels utvrdili su da se socijalističkom revolucijom priznaje stvarno društveni karakter sredstvima za proizvodnju. To znači da socijalistička revo­ lucija ruši privatno vlasništvo sredstava za proizvodnju i uspostavlja društveno vlasništvo u obliku državnog vlasništva, gdje je socijalistička država sam „pro­ letarijat organiziran kao država”. U vezi s time, tj. s takvim razvojem stanja stvari, prevladavalo je mišljenje da je vlasništvo sredstava za proizvodnju i dalje u „ne­ čijoj nadležnosti”, a ne da se tu radi o odnosima među samim proizvođačima. Međutim Marx je isticao da u vlasništvu sredstava za proizvodnju prevladava društvena funkcija udruženih proizvođača, a ne društvena funkcija nekoga tko će tu funkciju vršiti u ime neposrednih proizvođača.21 Marx je smatrao da akcionarsko vlasništvo može činiti polaznu točku za „ponovno pretvaranje kapitala u vlasništvo proizvođača”, ali ne više kao privatno vlasništvo izdvojenih proi­ zvođača, „nego kao vlasništvo njih kao udruženih, kao neposredno društveno vlasništvo”. Akcionarsko vlasništvo također je polazna točka za pretvaranje svih funkcija u procesu reprodukcije koje su do sada bile povezane s vlasništvom ka­ pitala u jednostavne funkcije udruženih proizvođača, tj. u društvene funkcije. Problem se sastoji u tome da se moglo shvatiti kako će država vršiti funkciju no­ sioca vlasništva sredstava za proizvodnju, pa se državno vlasništvo moglo poi­ stovjetiti s društvenim vlasništvom. T u se uspostavila vlast države nad sredstvima za proizvodnju, nad proizvodima rada, nad minulim radom, pa, prema tome, i nad viškom rada. Stvaranjem državnog vlasništva nad sredstvima za proizvodnju ostvarene su pretpostavke za eliminiranje suprotnosti između minulog i živog rada. No, još uvijek raspodjela nacionalnog dohotka u SFRJ izgleda ovako:22 SEK U ND AR NA

RASPODJELA

NACIONALNOG D OHO TKA 1961— 1972. godine

U

JUGOSLAVIJI tekuće cijene

Raspodjela viška rada Godina

1961. 1965. 1970. 1972.

Narodni dohodak

Potreban rad

Višak rada

100 100 100 100

31,59 34,09 41,40 40,53

68,41 65,01 58,60 59,47

Poslov­ ni Ukupno Kamata fond poduzeća 100 100 100 100

19,82 32,66 21,52 26,18

35,16 19,79 28,49 26,61

DopriPorez si iz na osobnih promet dohodaka 16,00 15,19 19,86 19,91

29,02 32,36 30,13 27,30

21 E. Kardelj: Protivrečenosti društvene svojine u savremenoj socijalističkoj praksi, Beo­ grad, 1972, str. 9. 22 Horvat: Kapital ili minuli rad, Ekonomski pregled br. 3—4 1974, str. 131.

44

Premda su podaci navedem u prethodnoj tabeli samo indikatori, ipak se može zaključiti da još uvijek velik dio viška rada „izmiče” kontroli radnika. Ako se uzme da norez na promet i doprinosi iz osobnih dohodaka idu za društvene potrebe, čiji su posioci bile društveno-političke zajednice, a da kamate također predstavljaju svo­ jevrsno otuđenje viška rada, onda se još uvijek u 1972. godini oko 3/4 viška rada otuđuje od proizvođača. Danas se ta situacija bitno mijenja osnivanjem tzv. sa­ moupravnih interesnih zajednica (SIZ), putem kojih se vrši slobodna razmjena rada, pa se istiskuje država kao posrednik. U kapitalističkom sistemu proizvod radnika pojavljuje se kao tuđe vlasništvo, kao egzistencija koja se samostalno suprotstavlja živom radu, on postaje samostalna vrijednost, opredmećeni rad, „koji ima svoju dušu, koju mu je nadahnuo živi rad” (Marx), pa prema radniku istupa kao samostalna tuđa sila. U prelaznom periodu (socijalizmu) putem državnog vlasništva samo se otvaraju putovi za prevladavanje tog stanja. Da li će se to i dogoditi, zavisi od toga što će biti sa socijalističkom državom, tj. da li će ona početi odumirati. U sistemu samoupravljanja dane su nove mogućnosti za svladavanje stanja da proizvod rada vlada nad proizvođačem. Međutim, kako se socijalističko samo­ upravljanje izgrađuje u uvjetima robne privrede, zakona vrijednosti, zakona tr­ žišta itd., moguće je da se društvena akumulacija počne kretati po određenoj lo­ gici kapitala, gdje bi se vlasnička funkcija opet pojavila u funkciji banaka, reeksportera, veletrgovine ili velikih integracija pod komandom tehnomenadžerstva. Moguća je devijacija društvenog vlasništva i u grupno vlasništvo, gdje pojedinci ili grupe, budući da stvarno upravljaju sredstvima za proizvodnju, vrše de facto vlasničku funkciju. Realna osnova za sve to još je uvijek nedovoljno visok nivo razvoja proizvodnih snaga. To stänje može se prevladati razvojem stanja udru­ ženog rada. Udruženi rad je historijski nov proces društvene proizvodnje. Nje­ gova je suština da sami udruženi proizvođači „racionalno uređuju svoj promet materije s prirodom”, dakle da odlučuju o sredstvima, procesima, rezultatima rada bez trećeg faktora, koji bi s pozicije vlasnika sredstava za proizvodnju upravljao ljudima. Prema tome, promjene u odnosima procesa proizvodnje, koje su na­ stale već u prvim godinama izgradnje samoupravljanja u našoj zemlji, a u prvom redu promjene vezane uz postojanje i rad radničkih savjeta dovele su i do bitnih promjena u oblasti valsništva sredstava za proizvodnju. Marx naglašava da vlasništvo znači određene društvene odnose proizvodnje. Prema tome, budući da su se odnosi proizvodnje u samoupravnom socijalizmu promijenili ne samo u odnosu prema kapitalističkom sistemu, nego i prema na­ činu proizvodnje svojstvenom administrativnom upravljanju privredom, to se i pojam vlasništva nužno počeo mijenjati i on će se i dalje mijenjati u vezi s pro­ mjenama koje se budu događale u daljoj izgradnji socijalističkih produkcionih odnosa. U n i š te n i k la s a , a zatim uništenjem razlike između fizičkog i umnog rada svi članovi zajednice postat će neposredni proizvođači, a isto tako bavit će se i poslovima izvan sfere proizvodnje i tada će se individua odnositi prema sred­ stvima za proizvodnju kao prema svojima pa će de facto nestati kategorija vla­ sništva. „Svojina dakle prvobitno znači — i to u njenom azijskom, slavenskom, antičkom, germanskom obliku — odnose radnog (proizvodećeg) subjekta (ili su­ bjekta koji se reprodukuje) prema uslovima njegove produkcije ili reprodukcije

45

kao prema svoj ima.5,23 Mi se nalazimo u procesu kretanja prema tom cilju. Prema tome, negacija privatnog vlasništva izvršena je podruštvljenjem sredstava za pro­ izvodnju i uspostavljanjem društvenog vlasništva. Tim sredstvima u ime dru­ štva rukovodi država. Drugi je period nastao promjenom odnosa u proizvodnji uspostavljanjem radničkih savjeta i uvođenjem prava upravljanja od strane ra­ dnih kolektiva društvenim sredstvima za proizvodnju.

UDRUŽENI RAD I OSNOVNA ORGANIZACIJA UDRUŽENOG RADA Udruženi rad, kao forma društvenog rada, ukida i suprotnost po kojoj sred­ stva za proizvodnju istupaju prema radniku kao otuđena sredstva. Vlasništvo je pravni izraz proizvodnih odnosa, a privatno vlasništvo je pravni izraz proizvodnih odnosa gdje je vlasništvo, u stvari, pravo raspolaganja tuđom radnom snagom. Kada proleterska revolucija izvrši podruštvljenje sredstava za proizvodnju, država u ime društva ukida privatno vlasništvo, ali ta država iako je država prole­ tarijata bitno utječe na suštinu društvenih proizvodnih odnosa i na raspolaganje rezultatima rada, prema tome i kao nosilac prava vlasništva u ime društva. I ovdje se država radničke klase pojavljuje kao „treći faktor”, koji sa izgradnjom društva kao asocijacije slobodnih individua treba da nestane. Otpočinjanje proocesa kon­ stituiranja udruženog rada znači otpočinjanje uspostavljanja proizvodnih odnosa kada na bazi samoupravljanja neposredni proizvođači rade sredstvima u društ­ venom vlasništvu što omogućava da ti radnici raspolažu rezultatima svoga rada, na bazi upravljanja društvenim ' sredstvima. Time započinje proces oslobođenja rada i, razumije se, proces izgradnje novih proizvodnih odnosa, što dovodi do promjena i pravnih institucija tih odnosa, dakle i vlasništva. Novo se u proiz­ vodnim odnosima sastoji u pravu radnika da radi sredstvima u društvenom vla­ sništvu u svrhu zadovoljavanja svojih ličnih i društvenih potreba, tj. da raspolaže rezultatima svoga rada. To je početak procesa likvidacije otuđenja razvojem pro­ cesa udruživanja rada. Tim procesom počinju promjene suštine ovlaštenja no­ sioca prava vlasništva da prisvaja plodove stvari. Time se ukida mistifikacija i postaje jasno da jedino rad stvara vrijednost. Isto tako otpočinju promjene u pravu raspolaganja, kod čega je najvažnije pod kojim uvjetima mogu udruženi proi­ zvođači otuđiti sredstva za proizvodnju. Svi ti procesi znače kidanje s klasičnim građanskim pravom i početak izražavanja pravnih instituta u oblasti društvenog vlasništva kao nevlasničkog odnosa. U sadašnjoj fazi našega socijalističkog razvitka glavni nosilac kako razvoja materijalne proizvodnje, tako i proizvodnih odnosa postaje osnovna organizacija udruženog rada (OOUR), u okviru koje radni ljudi imaju pravo da neposredno, bez posrednika, preuzmu funkciju i sredstva društvene reprodukcije. „Osnovna organizacija udruženog rada osnovni je oblik udruženog rada u kojem radnici neposredno i ravnopravno ostvaruju svoja društveno-ekonomska i druga samo­ upravna prava te odlučuju o drugim pitanjima svojeg društveno-ekonomskog po­ ložaja.”2324 Princip formiranja osnovne organizacije udruženog rada jest ovaj: „Ra­ dnici u dijelu radne organizacije koji čine radnu cjelinu, u kojem se rezultat nji­ hova zajedničkog rada može samostalno izraziti kao vrijednost u radnoj organi­ zaciji ili na tržištu i u kojem radnici mogu ostvarivati svoja društveno-ekonomska 23 K. Marx: Epoha ekonomske formacije društva, Kultura, 1947. str, 25. 24 Ustav SFRJ.

46

i druga samoupravna prava, imaju pravo i dužnost da takav dio radne organi­ zacije organiziraju kao osnovnu organizaciju udruženog rada.”25 Ustav je, dakle, uveo novu kategoriju koja daje bitno obilježje ukupnom procesu društvene reprodukcije, a koja se temelji na društvenom vlasništvu nad sredstvima za proizvodnju i samoupravljanju neposrednih proizvođača. Radni se ljudi konstituiraju kao osnovna organizacija udruženog rada, a time oni postaju nosioci proširene reprodukcije i ulaze u sve složene odnose procesa reprodukcije i raspodjele vrijednosti, bilo kao samostalni subjekt ili kao udruženi u različite oblike udruživanja s drugim radnim ljudima ili njihovim osnovnim organizacijama udruženog rada. To udruživanje obavlja se bez otuđivanja viška rada u skladu s ustavnom odredbom da „nitko ne može ni neposredno ni posredno stjecati ma­ terijalne i druge koristi eksploatacijom tuđeg rada”.26 Odnosi ljudi u osnovnoj organizaciji udruženog rada dani su kao neposredna kooperacija u procesu proi­ zvodnje i raspodjele. Ti su odnosi neposredno demokratski — samoupravni. Ostaju još odnosi među različitim osnovnim organizacijama udruženog rada, koji se efektuiraju preko cijena, tj. preko stvari. U velikim udruženim radnim orga­ nizacijama, koje se sastoje od više osnovnih organizacija udruženog rada, organi samoupravljanja konstituiraju se još uvijek posrednim putem, pa ostaje trajan zadatak borbe protiv opasnosti da se oni pretvore u političko-pretstavničke organe. Bitna novina naših proizvodnih odnosa inauguriranih novim ustavom jest da ra­ dniku pripada pravo na ukupni rad: minuli i živi. Odnosno, „svakom radniku . . . pripada . . . osobni dohodak . . . koji je svojim tekućim i minulim radom dao povećanju dohotka osnovne organizacije.”27 Čim je to uneseno u Ustav, to znači da ukupnim procesom reprodukcije, tj. ukupnim radom gospodari sam radnik, a ne netko „treći” izvan njega, tj. država i si. Radni čovjek time uistinu postaje radni čovjek-samoupravljač, odnosno to je proces gdje' se radnik pretvara zaista u čovjeka. Time zapravo radnička klasa postaje „ekonomski vladajuća klascC\ Novi proizvodni odnosi, izraženi u novom ustavu SFRJ, pored tog hori­ zontalnog povezivanja proizvođača (društva) osiguravaju i vertikalnu povezanost. Time se rješava pitanje integracije proizvodnje i širenja podjele rada. To je riješeno ustavnom odredbom da radni ljudi iz jedne osnovne organizacije udru­ ženog rada kada udružuju sredstva akumulacije s drugim, imaju pravo sudjelo­ vanja u zajedničkom dohotku ostvarenom udruživanjem rada i sredstava, u onom obimu u kojem su svđjim ukupnim radom, živim i minulim doprinijeli stvaranju zajedničkog dohotka. To je temeljni odnos koji utvrđuje da se ostvareni višak rada nikada ne može otuđiti od proizvođača. Budući da se višak rada stalno vraća u raznim oblicima (kamata i si.) radniku, stvara se mogućnost najšire integracije bez bojazni od odnosa eksploatacije i si. U našem novom ustavu SFRJ utvrđeno je da samo radni čovjek i njegova osnovna organizacija udruženog rada može biti trajan nosilac proširene repro­ dukcije (akumulacije). U izuzetnim slučajevima to još mogu biti samo republike i autonomne pokrajine, ali to se mora utvrditi u ustavnim aktima tih društveno-političkih zajednica. Značajna novina u Ustavu iz 1974. godine jest uvođenje samoupravnog sporazumijevanja i društvenog dogovaranja kao novih oblika samoupravnih od­ 25 Ibid., član 36. 26 Ibid., član 11. 27 Ustav SFRJ, 1974, član 20.

47

nosa. Samoupravno sporazumijevanje i društveno dogovaranje bitan su oblik rje­ šavanja društvenih protivurječnosti i ostvarivanja suradnje i solidarnosti, kako u sferi udruženog rada, tako i u drugim oblastima društvenog života. Pitanje rješavanja tzv. neproizvodnog rada, o čemu se dosta diskutira u socijalizmu, u novom je ustavu SFRJ riješeno tako da se taj rad smatra „dijelom jedinstvenog procesa društvenog rada.” Tako „radnici i drugi radni ljudi . . . u oblastima od­ goja, obrazovanja, znanosti, kulture, zdravstva i socijalne zaštite . . . te radnici organizacija udruženog rada . . . ostvaruju slobodnu razmjenu rada, udružuju svoj rad i sredstva te ravnopravno i zajednički odlučuju o obavljanju tih djelatnosti u skladu sa zajedničkim interesima . . .”.28 Samoupravno dogovaranje i novi odnosi u tzv. izvanprivrednoj sferi umno­ gome će zamijeniti državnu regulativu i time još više otvoriti putove razvoja no­ vih socijalističkih proizvodnih odnosa.

SAMOUPRAVIJANJE — OSNOVNI SOCIJALISTIČKI PROIZVODNI ODNOS Samoupravljanje se može shvatiti kao pravo i obaveza svakog pojedinca (radnog čovjeka) da sudjeluje u kolektivnom odlučivanju o uvjetima proizvodnje i raspodjele. Ipak, prava naučna razrada problema samoupravljanja vezana je uz problem oslobođenja rada putem ukidanja privatnog vlasništva i države, od­ nosno prevladavanja tzv. otuđenog rada. Uzroke otuđenja rada (i čovjeka) nalazimo u otuđenju same radne djelatnosti, odnosno u otuđenju proizvoda rada prema svom proizvođaču. „Radnik postaje utoliko siromašniji ukoliko proizvodi više bogatstva, ukoliko njegova proizvodnja dobiva više na moći i opsegu. Radnik postaje utoliko jeftinija roba ukoliko stvara više robe . . . Rad ne proizvodi samo robe; on proizvodi sebe sama i radnika kao ro b u . . .”29 i dalje: „Ta činjenica iz­ ražava samo to: da se predmet, kojeg proizvodi rad, njegov proizvod, suprostavlja njemu kao tuđe biće, kao sila nezavisna od proizvođača.”30 Opredmećenje rada radnika nastaje u proizvodu, a ostvarenje proizvoda realizira se kao njegovo otuđenje od proizvođača. Prema tome, opredmećenje rada ostvaruje se kao gubitak za rad­ nika i sredstava za život i sredstava za proizvodnju. Radnik se prema proizvodu svoga rada odnosi kao prema tuđem predmetu. Čitav svoj život radnik stavlja u predmet, ali tada njegov život pripada tome predmetu, o njemu ovisi. Prema tome, dolazi do razdvajanja radnika i njegova proizvoda. To što je njegov proizvod to nije on. „Ukoliko je, dakle, veći taj proizvod, utoliko je manji on sam. Otuđenje radnika u njegovu proizvodu znači ne samo da njegov rad postaje predmet, vanjska egzistencija, nego da rad egzistira izvan njega, nezavisno, tuđe i postaje njemu na­ suprot samostalna sila, da mu se život koji je dao predmetu, suprotstavlja nepri­ jateljski i strano.”31 Marx odmah ističe kako se otuđenje čovjeka ne manifestira samo u odnosu prema predmetu njegova rada već i prema aktu samog procesa rada (proizvodnje). Dakle, sama je proizvodnja „djelatno otuđenje”, „otuđenje djelatnosti”, „djelatnost otuđenja”. Otuđeni rad, dakle, vodi privatnom vlasništvu, a ovo dalje otuđenju i samog čovjeka.32 28 29 30 31 32

48

Isto, član 52. Marx: Otuđeni rad, u: Marx-Engels: Rani radovi, Zagreb, 1953, str. 197. Marx: ibid., str. 197. Marx: ibid., str. 198. Vidi detaljnije u tzv. „Ranim radovima” Marxa i Engelsa, Zagreb, 1953.

Prevladavanje ove otuđenosti rada i čovjeka kako prema sebi samome, tako i prema drugom čovjeku rješava se razvitkom socijalizma. Na mjesto ljudske otu­ đenosti stupa slobodna ličnost, slobodna asocijacija neposrednih proizvođača. Samoupravljanje je, prema tome, proces oslobođenja rada. Suština problema os­ lobođenja rada jest u tome da se omogući da neposredni proizvođač raspolaže ukupnim proizvodom (potrebnim radom i viškom rada). T o pretpostavlja stvara­ nje uvjeta za punu slobodu ličnosti.

„Carstvo slobode počinje u stvari tek tamo gdje prestaje rad koji je određen nevoljom i spoljnom svrsishodnošću: po prirodi stvari ono dakle leži s one strane materijalne proizvodnje . . . Sloboda se u ovoj oblasti može sastojati samo u tome da udruženi čovjek, udruženi proizvođači, racionalno urede ovaj svoj promet materije s prirodom, da ga dovedu pod svoju zajedničku kontrolu, umesto da on njima gospodari kao neka šlepa sila; da ga vrše s najmanjim utroškom snage i pod uslovima koji su najdostojniji i najadekvatniji njihovoj ljudskoj prirodi. Ali to uvek ostaje carstvom nužnosti. S one strane njega počinje razvitak ljudske snage, koji je svrha samom sebi, pravo carstvo slobode, ali koje može da procveta samo na onom carstvu nužnosti kao svojoj osnovici. Skraćenje radnog dana jeste jedini uslov.”33 Kao što se vidi, za postizanje toga cilja osnovno je razvitak proizvodnih snaga na viši nivo. U tom pravcu vršene su različite izmjene i usavršavanja privrednog sistema kao i sistema samoupravljanja, pri čemu je posebno značajna privredna reforma iz 1965. godine. No, unatoč svim nastojanjima ipak se još oko 70% viška rada OOUR-a od njih otuđuje, pa povećanje učešća OOUR-a u višku rada ostaje naš stalni zadatak. U tom pogledu najveće značenje za sadašnju etapu razvoja socijalizma u našoj zemlji imaju ustavne promjene izvršene u toku 1971. i 1974. godine.34 Opća je karakteristika tih promjena — težnja da naš ustav postane „kodeks rada”, radnički ustav, u onom smislu kao što je Marx govorio o uništenju parlamentarizma kao buržoaske tvorevine. Pored toga, za naše uvjete, ustavne promjene znače dalj­ nje, još dublje i još svestranije razvijanje ravnopravnosti među bratskim narodima. U tom smislu naš je ustav prestao biti ustav u klasičnom smislu riječi. On je posegao da regulira osnovni društveni odnos — odnos proizvodnje odnosno položaj samog proizvođača u procesu reprodukcije. Kod toga su posebno važni članovi 10. do 22. Ustava iz 1974. godine, kojima se regulira položaj čovjeka u udruženom radu. Naime, budući da je naš oblik samoupravljanja, iako se počeo ravzijati odozdo, pogotovu u doba NOB-a, ipak uveden odozgo, aktom državne vlasti, bilo je potrebno stalno bdjeti nad temeljem samoupravljanja: stalnim razvijanjem društvenog vlas­ ništva i jačanjem uloge proizvođača. Budući da svaki oblik nedruštvenog vlasništva dovodi do monopola moći: državno vlasništvo do državnog monopola moći, grupno vlasništvo do monopola grupe itd., Marx je smatrao da čitava organizacija društva u socijalizmu treba da ide odozdo, jer je revolucijom razbijena država i lažno jedinstvo društva koje je ona oličavala, te da se umjesto toga razvije slobodna asocijacija proizvođača. Svi 33 Marx: Kapital, III, str. 710—711 (ćir.) 34 Vidi: Ustav SFRJ s ustavnim amandmanima, izdanje „Komunista”, Beograd, 1971. Isto su tako i sve bratske socijalističke republike donijele svoje ustavne promjene. Vidi također i Ustav SFRJ, izdanje „Narodnih novina”, Zagreb, 1974. 4 P o litičk a ek on om ija socijalizm a

49

posredni nivoi imali bi samo ona prava koja bi na njih bila prenesena, a poslanici (delegati) vezani su imperativnim mandatom. Takav je princip bio već dan u Prog­ lasu Pariške komune, gdje se navodi da će autonomija Komune imati kao granicu „samo jednako pravo autonomije svih ostalih komuna koje pristupe ugovoru čije udruženje treba osigurati francusko jedinstvo”.35 Prema tome, društvo mora ugra­ diti obrambeni mehanizam protiv monopola svake vrste, osim možda samog društ­ venog monopola. Imperativni mandat bio bi moćno sredstvo za izražavanje is­ tinskih interesa i aspiracija proizvođača. Upravo na tom području Ustav SFRJ iz 1974. godine čini velik korak u pravcu organizacije društva (proizvodnih veza, koje i čine društvo) odozdo, dakle iz same baze. Zbog toga je on najveći udarac kontrarevolucionarnim snagama, koje nisu mogle vidjeti zajedničke interese radničke klase svih naših naroda, nego su propo­ vijedale nužnost postojanja različitih radničkih klasa u Jugoslaviji. Time se negi­ ralo uspostavljanje istinskog jedinstva na novim, socijalističkim osnovama, od­ nosno na bazi udruženog rada, na društvenom vlasništvu nad sredstvima za pro­ izvodnju. Opet se pokušala proturiti stara buržoaska parola o nacionalnoj državi kao utjelovljenju jedinstva naroda, iako nas marksizam uči da je to „jedinstvo” uvijek nužno lažno.36 U posljednjem deceniju naša je privreda postajala sve modernija i sve raz­ vijenija. Razvijenije proizvodne snage zahtijevale su (zakonito) sve slobodnije (u ovoj fazi) ispoljavanje ekonomskih zakona i sve liberalnije tržište. Sav taj raz­ vitak nametnuo je potrebu za razvijanjem novih, sve slobodnijih društveno-ekonomskih i političkih odnosa u tome smislu da radni čovjek zaista postane slobodniji i onaj faktor koji odlučuje u proširenoj reprodukciji. Međutim, „čitava ustavnopravna nadgradnja . . . još uvijek nosi znatne elemente prevaziđenih i u mnogo čemu etatističkih odnosa.”37 „Upravo na takvim odnosima nastavio je da živi eta­ tizam u preobraženom vidu u federaciji, republici i komuni. Država, i to u fede­ raciji, republici i komuni — neposredno je odlučivala o proširenoj reprodukciji. Država se, u stvari, na svim nivoima javlja i ponaša kao ’vlasnik’ sredstava za pro­ širenu reprodukciju.”38 Razvoj naše privrede (materijalne baze društva) postavio je, npr., kao „parolu dana” integraciju privrednih poduzeća. Integracija se po pri­ rodi stvari nametnula samim razvojem proizvodnih snaga i oslobađanjem proiz­ vodnih odnosa. Tako smo došli u situaciju da je na jednoj strani postojala moguć­ nost i nužnost integracije, a na drugoj su strani postojali uski etatistički okviri za njeno provođenje. Integracija se ipak stihijski probijala kroz „šumu propisa postojećeg pravnog sistema koji nije pratio njen razvoj”.39 Osnovni problem kod integracije bila je činjenica da su radni ljudi bili lišeni prava i mogućnosti da odlučuju i o svojem „minulom radu”, tj. o svojem „višku rada”, koji je već ugrađen u tvor­ nicu. Time su radni ljudi gubili interes za upravljanje proširenom reprodukcijom (jer nisu zapravo imali čime upravljati), a umjesto njih se pojavio birokratizam i tehnokratizam. Radnički savjeti sve su se više pretvarali u neku vrstu „malog par­ lamenta”, često koalicionog karaktera, umjesto da su se razvijali u samoupravne 35 Krešić-Vujičić: Država i politika, sv. II, Sedma sila, Beograd, 1968, str. 121— 122 (iz Proglasa Pariške komune). 36 Otuda je i bilo prijedloga ustavnih amandmana u nekim republikama da nosilac vlasti ne bude radnička klasa i građani, nego nacija. 37 M. Popović: Ekspoze na zajedničkoj sjednici svih vijeća Savezne skupštine, 29. III. 1971 (prema ediciji Ustav SFRJ, ibid., str. 9). 38 M . Popović, ibid., str. 11. 39 M . Popović, ibid., str. 9.

50

demokratske organe. „Na taj način se tehnokratizam, koji ima osnovu u neeko­ nomskim administrativnim odnosima, u kretanju društvenog kapitala u integriranim organizacijama, povezuje s birokratizmom, čija je osnova u političko-predstavničkoj prirodi samoupravnih organa ovih organizacija. Drugim riječima, birokratizam i tehnokratizam rađaju se iz iste osnove i koče razvoj samoupravljanja. . .”40 Tako je dolazilo do nekih sukoba u našem društvu, koji su se manifestirali kao sukobi federacija — republika. Ali i na drugim nivoima. U suštini, gotovo uvijek radilo se o sukobu više „vlasnika”, jer se u centralističkom sistemu uprav­ ljanja reprodukcijom federacija neminovno javila kao „vlasnik”, a kako je sistem ostao, onda se po logici stvari i republika javila kao „vlasnik” i isto tako i komuna. Vlasništvo se ipak negdje „materijalizira”, pa tako dolazi do realne osnove za pojavu tehnokratizma, točnije — tehnomenedžerstva. Tako se dolazi do realnog pitanja od­ nosa tehnomenedžerstva i samoupravljanja. Došlo je do zaustavljanja razvoja samo­ upravljanja u odnosu na stupanj razvijenosti proizvodnih snaga. Ono je sve više okrenuto prema tzv. višim strukturama u poduzeću, okrenuto je menedžerstvu, a sve je manje aparat u rukama radničke klase (tj. sve je manje svojevrsna forma diktature proletarijata).41 Bilo je potrebno da se točno definira kakva je uloga menedžera i tehnokracije u ovom momentu, pogotovu u uvjetima integracije i velikih sistema, gdje postoji tendencija da radnička klasa bude sve više udaljena od samoupravljanja. Bilo je potrebno razvijati upravo obrnut odnos da samoupravljanje bude stvarno, ne for­ malno, u rukama radničke klase, a da tehnomenedžerske strukture, kao što kažu Marx i Lenjin, budu servis, pošta, knjigovođe — udruženog rada. Sve je više indikacija da će se naše društvo susresti s problemom tehnomenedžerstva i da je to sada realna proturječnost našeg razvoja.42 Na kraju, potrebno je istaći da je samoupravljanje društveni odnos zasnovan na društvenom vlasništvu sredstava za proizvodnju i vlasti radničke klase. To odgovara socijalističkom društvu kao prelaznoj etapi. U tome smislu samouprav­ ljanje ne može biti ništa drugo nego diktatura proletarijata. Upravo se po tome razlikuje sistem socijalističkog samoupravljanja od različitih oblika „participacije” u upravljanju u kapitalističkim zemljama, a u teoriji od onih shvaćanja koja su za samoupravljanje, ali bez avangarde radničke klase (Komunističke partije). Takva shvaćanja odriču samoupravljanju karakter diktature proletarijata. Kada samoup­ ravljanje ne bi imalo karakter diktature proletarijata, onda ono ne bi bilo socijalis­ tičko, tj. ne bi služilo izgradnji socijalizma, već bi bilo samo paravan za kontrarevolucioname društvene sile. Potrebno je posebno istaknuti da je delegatski sistem konstituivni dio izgradnje socijalističkih proizvodnih odnosa. Delegatski sistem poznat je već od prve države socijalizma (Pariške komune, 1871. g.), a i iz Lenjinovih sovjeta u Sovjetskoj Ru­ siji, koji su bili sastavljeni od deputata radnika, seljaka i vojnika. Suština dele­ gatskog sistema jest u približavanju vlasti samim radnim masama, prvenstveno 40 M. Popović: ibid., str. 10— 11. 41 Zbog toga se zapravo samoupravljanjem prvenstveno koriste tehnomenedžerske struk­ ture. U tom smislu postoji tendencija da se samoupravljanje postepeno izrodi u svoju suprotnost, dolazi do privatizacije (raznih oblika), do grupnog vlasništva i na toj osnovi svakakvih devijacija (korupcije, mita i si.) 42 Ovdje je potrebno istaći da uopće ne dovodimo u pitanje potrebu još veće poslovnosti i menedžerstva. Samo, taj fenomen ne smije dobiti onu ulogu koja mu ne pripada. Poznato je da je tehnomenedžerstvo ,,progutalo”u kapitalističkim zemljama i ulogu vlasništva. Zašto onda kod nas, u uvjetima društvenog vlasništva, ne bi imalo još plodnije tlo?! 4*

51

radničkoj klasi. To se ne može ostvariti bez prava radnika da raspolažu sredstvima za proizvodnju i ostvarenim dohotkom, čime ujedno odumire država kao sila koja je raspolagala sredstvima za proizvodnju i dohotkom. Delegatski sistem uvodi se u funkcioniranje društveno-političkih zajednica, a njegova je osnova konstituiranje udruženog rada, te zadovoljavanje zajedničkih potreba putem samoupravnih in­ teresnih zajednica. Pravi smisao delegatskog sistema jest u tome da interese radnih ljudi u skup­ štinama društveno-političkih zajednica i samoupravnih interesnih zajednica ne­ posredno izražavaju i zastupaju njihovi delegati, koji i dalje ostaju na svojim rad­ nim mjestima, što znači da se ne pretvaraju u profesionalne političare, čime se potkopavaju temelji starog parlamentarnog sistema i državne vlasti. Delegatski sistem jest sistem neposredne socijalističke demokracije, a delegacije su dio skup­ štine koji je radno vezan za svoju izbornu bazu i odgovoran je toj bazi. Bazu tih delegacija čine OOUR-i, mjesne zajednice i druge samoupravne interesne zajednice. Delegacije imaju mogućnosti da se u skupštinama međusobno dogovaraju i spo­ razumijevaju, pa se i iz te domene otklanja država i njezin aparat.

4. SOCIJALIZAM KAO SVJETSKI PROCES

KRIZA ZAKONA PROFITA I ZAKONA AKUMULACIJE Zbog sukoba između objektivno mogućeg tempa razvoja proizvodnih snaga i usporenog tempa kretanja potrošnje limitirane profitnom stopom dolazi do ne­ minovne krize u mehanizmu funkcioniranja kapitalizma. Profitna stopa ima dvije ekonomske funkcije: prvo, ona treba da zaposli postojeće faktore reprodukcije (postojeći kontingent stanovništva i postojeći proizvodni aparat) i, drugo, da vrši akumulaciju, tj. proširenu reprodukciju. Ako profitna stopa zataji u tim dvjema osnovnim ekonomskim funkcijama, onda ona ne može biti motor daljeg razvoja proizvodnih snaga. Marx je pokazao da je slom profitne stope neminovan — jer da bi se masa profita održala i stalno rasla u uvjetima pada profitne stope, potreban je porast stope viška vrijednosti. Porast stope viška vrijednosti znači, s druge strane, ograničavanje potrošnje, a to znači ograničavanje razvoja proizvodnih snaga, jer se proizvodne snage mogu razvijati samo onda ako se stalno šire društvene potrebe putem sve veće potrošnje. Kapitalizam, dakle, u svojoj historijskoj tendenciji ima ekonomske granice. Marx je tome davao osobito značenje. On je u III. tomu „Kapitala” isticao da „kapitalistička proizvodnja stalno teži da savlada ove svoje imanentne granice, ali ih ona savlađuje samo sredstvima koja joj ove granice nanovo u silnijem razmjeru protivstavljaju”. Pravu granicu kapitalističke proiz­ vodnje Marx je našao u krizi zakona opće profitne stope i u krizi zakona aku­ mulacije. Zakon opće profitne stope, kao što je poznato, srce je aktivnosti kapi­ talista i čitavog kapitalističkog načina proizvodnje, i taj je zakon pokretač zakona akumulacije (proširene reprodukcije). Zakon akumulacije je osnovni zakon ra­ zvitka svakog društva. M eđutim, u kapitalističkom društvu taj zakon dolazi u krizu onog momenta kada razvitak proizvodne snage rada dovede do opadanja profitne stope pa to na izvjesnoj točki sasvim neprijateljski istupa prema nje­ nom razvitku i stalno se mora savlađivati putem kriza. Zakon tendecijskog pada profitne stope proizlazi iz zakonitog razvoja produktivnosti rada, jer stalno više raste ulaganje u konstantni nego u varijabilni kapital. Prema tome, što je veća akumulacija kapitala, to će manja biti profitna stopa, iako će, naravno, masa profita porasti. No, tu se kida veza između zakona profita i zakona akumula­ cije i zakon akumulacije „bježi” ispod vlasti zakona profita. Granica kapitali­ stičke proizvodnje nastat će već i zbog toga što kapitalizam nije proizvodnja za društvene potrebe, za potrebe „društveno razvijenih ljudi”, već za oplodnju vrijednosti. Kao što je poznato, o proširenju ili ograničavanju proizvodnje od­ lučit će prisvajanje neplaćenog rada, odnosno profit i profitna stopa. Zbog toga se kida veza između proizvodnje i društvenih potreba, pa će se proizvodnja pokazati suvišnom tamo gdje bi ona u inaće drugačijim uvjetima bila nedo­ voljna. Prema tome, prava granica kapitalističke proizvodnje jest sam kapital, tj. njegovo samooplođivanje, koje se „ispoljava kao polazna i završna točka, kao pobuda i svrha proizvodnje”. T a granica proizlazi otuda što je proizvodnja u kapitalizmu samo „proizvodnja za kapital”, a sredstva za proizvodnju nisu još naprosto sredstva za „sve širi životni proces, za društvo proizvođača”. Proizvo­ dnja za kapital znači proizvodnju za proizvodnju, a ne za potrošnju. Naime,

53

kako se po zakonu porasta produktivnosti rada sve više ulaže u konstantni kapital — taj je problem Lenjin obradio — u društvenoj reprodukciji brže raste prvi odjeljak društvene proizvodnje od drugoga. Unutar prvog odjeljka opet brže raste proizvodnja za sam taj odjeljak (ci) od proizvodnje koja ide za drugi odjeljak (0 2 ). Taj se problem razrađuje detaljno u odjeljku o reprodukciji, a ovdje ga ističe­ mo samo zato što se „razvitak proizvodnje vrši poglavito na račun sredstava za proizvodnju” (Lenjin). T a činjenica sama za sebe izražava proturječnost, za koju Lenjin kaže da nije proturječnost doktrine, već stvarnog života. To proširivanje proizvodnje bez odgovarajućeg proširivanja potrošnje proizlazi iz suštine kapita­ lističkog načina proizvodnje. Naime, suština kapitalizma i njegova „historijska mi­ sija” jest u razvijanju proizvodnih snaga, a njegova klasna struktura isključuje mase stanovništva iz korištenja tekovina toga razvoja. Prema tome, prava granica kapitalističke proizvodnje jest sama suprotnost između društvene proizvodnje i privatnog prisvajanja. Ta se suprotnost savlađuje putem kriza. No svaka kriza znači krizu društvene reprodukcije, odnosno slom zakona akumulacije. Taj se zakon više ne može obnavljati, pa sada djeluje država. Ona na neki način preuzima na sebe funkciju pokretanja zakona akumulacije, što je do sada obavljao zakon profita. U razvijenim kapitalističkim zemljama ona to vrši svojim instrumentarijem (državni kapitalizam). Naravno da to unosi promjene u samu suštinu kapitalizma, pa ukazuje i na nužnost nastanka socijalizma. Taj proces koji otvara državna intervencija na bazi krize profitne stope, znači da su osnovni ekonomski mehanizmi kapitalizma došli u stanje permanentne krize i da svaki dalji razvoj proizvodnih snaga traži još šire i dublje zahvate u eko­ nomsku i političku strukturu kapitalizma. To ujedno znači pojavu elemenata soci­ jalističkog društva. Svladavanje problema koje nameće kriza profitne stope rađa kao svoju suprotnost primjenu takvih metoda upravljanja mikroekonomskim i makroekonomskim procesima u modemom kapitalizmu koje sve više poprimaju elemente novog socijalističkog društva. S druge strane, do sloma profitne stope kao pokretačke snage procesa pro­ širene reprodukcije dolazi i u ekonomski nerazvijenim zemljama. Kao što je poz­ nato, kapitalizam je, s jedne strane, doveo do brzog razvoja proizvodnih snaga u Zapadnoj Evropi, kasnije u SAD, Kanadi i još nekim zemljama, dok je, s druge strane, veći dio svijeta ostao totalno ekonomski nerazvijen. Ostali dio svijeta bio je pretvoren u kolonije, koje su služile kao dopunski faktor ekonomske reprodukcije kapitala u visoko razvijenim kapitalističkim zemljama. Dok je kapitalizam na Za­ padu istovremeno s procesom eksploatacije nosio i brze promjene u cjelokupnoj tehničko-tehnološkoj, kvalifikacionoj i društveno-ekonomskoj strukturi, dotle je on u nerazvijenim zemljama stvarao samo oaze privrednog razvitka preko kojih je vršio eksploataciju pojedinih nerazvijenih zemalja. Prema tome, proces eksploa­ tacije u tim zemljama nije proizvodio takve efekte u razvoju proizvodnih snaga i promjene u strukturi društva kao na Zapadu, nego je stvarao takve elemente u privrednoj strukturi tih zemalja preko kojih se vršila ekstrakcija ionako nedovoljnog narodnog dohotka iz kolonija u metropolu. Na taj se način između visoko razvijenih kapitalističkih zemalja i nerazvijenih polukolonijalnih i kolonijalnih zemalja stvorio jaz, koji se sve više produbljivao. Profitna stopa prestala je biti motor brze transformacije privredne strukture putem procesa akumulacije i nije izmijenila rodovsko-patrijarhalnu i polufeudalnu strukturu tih zemalja. No, kapitalizam je ipak unosio određene razvojne elemente u te zemlje i početkom 20. stoljeća te narode uvlačio u moderne ekonomske i po­ litičke procese. Kapitalizam u tim zemljama nije mogao dovesti do takvog tempa

54

privrednog razvitka koji bi pokrivao minimalne potrebe ogromnog dijela stanov­ ništva, te se profitna stopa pokazala nesposobnom da dovede i do kontinuiranog razvoja proizvodnih snaga i porasta životnog standarda. Kao što je poznato, moderne proizvodne snage veoma su složene, i pokretanje privrednog razvoja u današnjim uvjetima mnogo je složenije nego onda kad su kapitalističke zemlje pošle u industrijsku revoluciju, kada je jedno radno mjesto stajalo nekoliko dolara. Danas jedno radno mjesto stoji na nivou visoke industrijske razvijenosti, ali bez primjene automatske tehnike, nekoliko hiljada dolara, dok jedno radno mjesto s primjenom kompletne automatizacije stoji i mnogo više. Istovremeno su danas potrebni znatno veći kapaciteti da bi proizvodili proces sa stajališta pojedinačnog poduzeća nacionalne ekonomije odbacivao zadovoljavajuće ekonomske efekte. Dakle, pored visokih investicija u direktnu proizvodnu struk­ turu potrebne su velike prethodne i paralelne investicije u tzv. infrastrukturalne objekte, koji se mogu ekonomski efektuirati u dužem vremenskom periodu od 5, 10, 15 pa čak, u nekim slučajevima, i u periodu dužem od 50 godina. Proces industrijalizacije u nerazvijenim privrednim strukturama u kojima dominira seosko stanovništvo i mentalitet bez poslovne tradicije i kontakta s tržištem treba period svoga uhodavanja, a to sve skupa ima svoju ekonomsku cijenu. Dakle, takve kriterije i uvjete teško da može respektirati mehanizam profitne stope koji je mogao biti efikasan u uvjetima evolutivnog kapitalističkog razvitka i pretpostavki koje su se za profitnu stopu permanentno stvarale u procesu njegove dugoročne transfor­ macije. To dovodi do nove suprotnosti, iz koje proizlazi nužnost socijalizma a koju prirodni ekonomski razvoj klasičnog kapitalizma u okviru visoko razvijenih zemalja ne poznaje. Dok tamo mehanizam profitne stope ima svoje ekonomske granice na bazi rasta proizvodnih snaga i nesposobnosti profitne stope da se koristi materi­ jalnim i ljudskim resursima koje taj rast pruža, dotle u nerazvijenim zemljama imamo veoma nerazvijene proizvodne snage koje kapitalizam tako reći ne može pokre­ nuti. Dakle, tu dolazi do sukoba između veoma nerazvijenih proizvodnih snaga, ali i veoma nezadovoljenih potreba stanovništva na toj osnovi i nesposobnosti profitne stope da nosi akumulaciju kapitala putem ubrzane industrijalizacije cje­ lokupne privredne strukture tih zemalja. Međutim, oba su ta procesa rezultat suštine kapitalizma i njegovih ekonomskih karakteristika i tendencija u svjetskim razmjerima. Znači da je slom profitne stope, neovisno o tome da li se radi o visoko razvijenim ili nerazvijenim zemljama, jedan od uzroka pojave historijske nemi­ novnosti socijalizma. U suvremenom svijetu isprepliću se takvi oblici proizvodnje koji se još na­ laze u pretkapitalističkom stadiju razvoja, ali koji ubrzano teže k razvoju, pokazu­ jući pri tom najrazličitije tendencije, uključujući i one da preskoče kapitalizam, s oblicima visoko razvijenog, zrelog i prezrelog kapitalističkog načina proizvodnje, koji pod utjecajem razvoja proizvodnih snaga teži k negaciji samog kapitalizma. U isto vrijeme suvremeni svijet izgrađuje socijalizam na više od 26% svjetske po­ vršine sa više od 35% svjetskog stanovništva. Opća je karakteristika tog procesa razaranje kapitalizma kao svjetskog ekonomskog sistema i nicanje socijalizma kao svjetskog procesa. Naša se epoha općenito odlikuje po tome što je ona prelazna epoha. Cijeli svijet nalazi se u prelaznom periodu od kapitalizma k socijalizmu. Razvoj ukupnog svjetskog kapitalizma, razvoj imperijalizma, stvorio je dovoljne uvjete za prelaz u socijalizam čak i u onim dijelovima svijeta u kojima kapitalizam nije dostigao visok stupanj razvoja proizvodnih snaga. Lenjin je tu činjenicu mnogo puta isticao, pokazavši da je monopolistički kapitalizam na osnovi zakonitosti

55

neravnomjernog razvoja i na osnovi visokog stupnja podruštvljenja proizvodnje u nacionalnim, a potom i u svjetskim razmjerima stvorio sve neophodne uvjete za prelaz u socijalizam, da više nema nikakve međustepenice koja bi ga dijelila od socijalizma. „Državno-monopolistički kapitalizam” — konstatirao je Lenjin — „najpunija je materijalna priprema socijalizma, njegovo predvorje, ona stepenica historijskih stepenica između koje (stepenice) i stepenice koja se zove socijalizam nema nikakvih međustepenica.”1 Nije bitno da li će socijalizam nastati u naj­ razvijenijoj zemlji. Neravnomjerni razvoj svjetskog kapitalizma stvorio je glo­ balne mogućnosti da se socijalizam pojavi i u relativno zaostalim dijelovima svijeta. Kretanje suvremenog svijeta u pravcu socijalizma ne odvija se samo zbog toga što je razbijen jedinstveni svjetski ekonomski sistem kapitalizma, što je otkazalo jedinstveno svjetsko kapitalističko tržište, već i zbog toga što čitav niz nerazvijenih zemalja postavlja, na osnovi ubrzanog razvoja svojih proizvodnih snaga, pitanje promjene proizvodnih odnosa u svjetskim razmjerima. Isto tako te zemlje zbog nužnosti ubrzanog razvoja primjenjuju mnoge socijalističke elemente u razvoju svoje ekonomije i društva. Osim toga, i u razvijenim kapitalističkim zemljama nas­ taju promjene, pojavljuju se takve nove pojave pomoću kojih se izražava zakonitost društvenog razvitka kada razvoj proizvodnih snaga ne može više podnositi određeni tip društvenih proizvodnih odnosa. To su pojave kada se prevladava kapitalizam, napuštaju sami osnovi na kojima on počiva. Izraz tih tendencija jest razvoj državnog kapitalizma, koji karakterizira visok stupanj podruštvljenja proizvodnje, koncen­ tracija, centralizacija, stvaranje velikih sistema, široki oblici planiranja, utjecaj države u oblasti najamnih odnosa, preuzimanje u državne niče međunarodnih ekonomskih odnosa itd. Za shvaćanje nastanka socijalizma bitna je činjenica da nužnost socijalizma izvodimo iz razvitka kapitalizma, prvenstveno iz onih materijalnih i subjektivnih uvjeta koje je kapitalizam izgradio. T u je u prvom redu značajan razvitak nauke i tehnike (tehnički progres), kao i razvitak radničke klase. O tome je Lenjin pisao ovo: „Socijalizam je nemoguć bez krupnokapitalističke tehnike izgrađene prema posljednjoj riječi najnovije nauke, bez planske državne organizacije koja desetine milijuna ljudi primorava da se najstrože pridržavaju jedinstvene norme u proiz­ vodnji i raspodjeli proizvoda . . . Socijalizam se isto tako ne može zamisliti bez gospodstva proletarijata u državi: to je također abeceda.”12 Problematiku izgradnje socijalizma kao svjetskog procesa treba sagledavati s aspekta razaranja kapitalizma kao jedinstvenog svjetskog ekonomskog sistema. Pri tom je posebno značajno pitanje razaranja (raspadanja) jedinstvenog kapitalis­ tičkog svjetskog tržišta kao poluge svjetskog ekonomskog sistema kapitalizma. Kapitalizam je putem mehanizma svjetskog tržišta uspostavio jedinstven svjetski ekonomski sistem. To je bio svjetski sistem posebnog tipa, osebujno jedinstvo svjetske privrede, koje zapravo nikada nije bilo pravo, istinsko jedinstvo. Upravo zbog toga što je jedinstveni kapitalistički sistem bio izgrađen na bazi ekonomskih zakona robne proizvodnje, on je bio opterećen svim onim proturječnostima koje su na kraju morale dovesti do takva stanja u kojem će taj sistem morati „prsnuti” (Lenjinov termin). Zamjenjivanje kapitalizma kao svjetskog sistema ispoljava se ujedno kao izgradnja socijalizma kao svjetskog procesa. 1 Lenjin: O porezu u naturi, u: Izabrana djela, tom 14, Beograd, 1961, str. 284. Citirano iz brošure „Preteča katastrofa i kako da se protiv nje borimo”. 2 Lenjin: O porezu u naturi, o. c., str. 282.

56

Kapitalizam je prije svega robna proizvodnja. Roba sama po sebi nosi ten­ denciju da se širi na sve šira tržišta Ona u sebi nosi tendenciju ekspanzije, pa je u tom smislu ne samo podloga kapitalizma već i imperijalizma, odnosno kapitaliz­ ma kao svjetskog sistema. Jer, „kapitalistička proizvodnja ne može stajati na jednom mjestu, ona mora ili rasti i širiti se ili propasti . . . Nužnost neprestanog širenja jeste njezin životni uvjet, a to neprestano širenje sada postaje nemoguće”.3 Na bazi robne proizvodnje kapitalizam je bio uspostavio svoju svjetsku dominaciju. Ništa bitno ne mijenja na stvari što je taj proces često išao i putem sile. Sila je bila samo pomagač, babica, kako kaže Marx, starog društva koje u svojoj utrobi nosi neko novo društvo. Međutim, upravo u robnoj proizvodnji sadržana je granica širenja kapitalizma ne samo kao načina društvene proizvodnje već i kao svjetskog sistema. Granice kapitalističkog sistema Marx je ovako opisao: „Granice kapitalističkog načina proizvodnje ispoljavaju se: 1. u tome što razvitak proizvodne snage rada stvara u padanju profitne stope takav zakon koji na izvjesnoj točki sasvim neprijateljski istupa prema njenom vlastitom razvitku; 2. u tome što mjesto odnosa proizvodnje prema društvenim potrebama, prema potrebama društveno razvijenih, ljudi, o proširivanju ili ograničavanju proizvodnje odlučuje prisvajanje neplaćenog rada, i odnos toga neplaćenog rada prema opće opredmećenom radu, ili, da se izrazimo kapitalistički, profit, i odnos toga profita prema primijenjenom kapitalu, dakle izvjesna visina profitne stope. Zbog toga za proizvodnju nastupaju granice već na takvom stupnju proširenja proizvodnje koji bi se pod drugačijim pretpostavkama naprotiv pokazao kao daleko nedovoljan. Ona dospijeva u zastoj, ne tamo gdje to zahtijeva zadovoljenost pot­ reba, već gdje to zahtijeva proizvodnja i realizacija profita.”4 U kapitalizmu se događaju takve bitne promjene koje u stvari sačinjavaju klice, elemente socijalizma. Mogli bismo ih sažeti u slijedećem: ,,a) Mijenja se odnos između zakona profita i zakona akumulacije Kapi­ talistička akumulacija je uvijek bila srce aktivnosti kapitalista. No prije je zakon akumulacije djelovao direktno putem zakona profita. Danas se zakon akumulacije pomalo osamostaljuje, pa akumulacija sve češće preuzima na sebe ostatke aktivizacije zakona profita koji je slomljen kao motorna snaga sistema; b) mijenja se odnos između zakona profita i zakona nadnice, u prvom redu time što nadnice postaju društveno priznata kategorija čiji minimum treba da garantira država; c) zbivaju se bitne promjene u kategoriji svojine. Osnovna promjena se očituje u daljem podruštvljenju te ekonomske kategorije; d) nastaju promjene u funkcioniranju reprodukcije nicanjem raznih me­ toda za dublje upoznavanje društvenih procesa i uvođenjem elemenata planiranja u proces reprodukcije; e) vrše se značajne promjene u strukturi društva, i to ne samo u klasi ka­ pitalista nego i kod proletarijata. 8 Engels u predgovoru knjizi Položaj radničke klase u Engleskoj, u: Marx-Engels: Izabrani radovi, tom II, Kultura, Zagreb, 1950, str. 389. 4 Marx: Kapital, II, Zagreb, 1948. str. 222.

57

Sve je to popraćeno razvojem etatizma, koji postaje nužna faza kroz koju mora proći društvo na prijelazu u socijalizam.5 Nastali novi momenti traže izmjene i u tumačenju teorije revolucije proletarijata, a i u taktici i strategiji proletarijata.”6 KONCENTRACIJA I CENTRALIZACIJA KAO MATERIJALNA PRIPREMA SOCIJALIZMA Koncentracija i centralizacija proizvodnje i kapitala zakonit je proces razvoja proizvodnih snaga u kapitalizmu. Koncentracija proizvodnje počiva na tehničkom progresu. „Ako apstrahiramo od prirodnih uvjeta” — pisao je Marx — „kao plod­ nosti tla itd. i od vještine nezavisnih proizvođača koji rade izdvojeni, vještine koja se ipak više očituje kvalitativno u valjanosti negoli kvantatitivno u masi izrađevine, društveni stupanj proizvodnosti rada izražava se u relativnom opsegu sredstava za proizvodnju koju jedan radnik s istim naprezanjem radne snage pretvara u pro­ izvod za dato radno vrijeme.”7 Kako je proizvodnost rada najvažniji elemenat za razvoj proizvodnih snaga jednog društva, iz prednjega se vidi da stupanj njezina razvoja zavisi od relativnog opsega sredstava za proizvodnju koja dolaze na jednog radnika, što je samo drugi izraz za tehnički progres, odnosno za koncentraciju ka­ pitala i proizvodnje. Kako se akumulacija kapitala vrši uz stalan tehnički progres, to tehnički progres sa svoje strane utječe na obim akumulacije, a time i na kon­ centraciju proizvodnje i kapitala. U tom je smislu Marx napisao ovo: ”Kad su opće osnove kapitalističkog sistema već jednom dane u toku akumulacije svagda nastupa momenat kad razvitak proizvodnosti društvenog rada postaje najmoćnijom polugom akumulacije.”8 Zbog zakona profitne stope kapitalisti su prisiljeni da vrše što intenzivniju akumulaciju kapitala. Ali borba za masovnu proizvodnju koja će biti što jeitinija po jedinici proizvoda i koja će u masi donijeti apsolutno što veći profit — ujedno je i borba za tehnički progres. A to je borba za akumulaciju, tj. za stvaranje velikih poduzeća. U tome je suština kapitalističkog načina proiz­ vodnje i kapitalističke društvene proširene reprodukcije. Akumulacija kapitala u kapitalizmu jest sredstvo pomoću kojega se vrši nova akumulacija. To je proiz­ vodnja radi proizvodnje, odnosno radi viška vrijednosti. Zbog toga je proces aku­ mulacije kapitala ujedno i proces koncentracije jer se stalno vrši uvećavanje mase kapitala pod komandom jednog kapitalista. Ali ona u isto vrijeme predstavlja i proces podruštvljavanja kapitala i podruštvljavanja rada. To je njezino historijsko značenje. U tom je smislu Marx govorio da se uvećanje društvenog kapitala vrši uvećanjem mnogih individualnih kapitala, tj. akumulacijom kapitala. Koncen­ tracija kapitala je svako skupljanje manje ili veće količine (kapitala) sredstava za proizvodnju u rukama nekog kapitalista. Ali, isto tako svaka je koncentracija uvjet da dođe do nove koncentracije. „Uvećavajući masu bogatstva koje funkcionira kao kapital, uvećava se i njegovo koncentriranje u rukama individualnih kapitalista, a stoga i osnova za proizvodnju velikog razmjera i specifično kapitalističkog metoda proizvodnje.”9 Teoretsku analizu procesa koncentracije i centralizacije kapitala i proizvodnje u novijoj fazi kapitalizma dao je Lenjin.10 Jedna je od najznačajnijih 5 „Jer socijalizam nije ništa drugo nego najbliži korak naprijed od državno-kapitalističkog monopola” (Lenjin: O porezu u naturi, o. c., str. 284.) 6 D. Čalić: Državni kapitalizam, Zagreb, 1964, str. 105— 106. 7 Marx: Kapital, I, Zagreb, 1948, str. 550— 551. 8 Marx: Kapital, I, str. 550. 9 Marx: ibidem, str. 554— 555. 10 Lenjin: Imperijalizam kao najviši stadij kapitalizma, izd. „Naprijed”, Zagreb, 1958.

58

Lenjinovih konstatacija u njegovu radu „Imperijalizam kao najviši stadij kapita­ lizma” — da je pretvaranje konkurencije u monopol jedna od najvažnijih, ako ne i najvažnija pojava koja karakterizira suvremeni kapitalizam. Pretvaranje kon­ kurencije u monopol ima višestruko značenje za kapitalističku privredu. Taj proces označava podruštvljavanje društvene organizacije rada, početak procesa likvidacije suprotnosti između proizvodnje i privatnog upravljanja sredstvima za proizvodnju. Stvaranje velikih poduzeća i velikih, složenih sistema, danas konglomerata, uvjetuje promjenu društvene organizacije rada u tom smislu da rad i organizacija proiz­ vodnje poprimaju društveni karakter. S pojavom velikog poduzeća nastala je pot­ reba da se i samo upravljanje procesom proizvodnje postavi na druge osnove. Jedna od najvažnijih pojava koje su nastale s formiranjem monopola jest odvajanje funkcije upravljanja od funkcije proizvodnje, odnosno vlasništva od upravljanja proizvodnjom. T u pojavu neki suvremeni buržoaski ekonomisti smatraju najvaž­ nijom promjenom u osnovi kapitalizma. Američki profesor Means smatra da svega 2 —3% od ukupne sume profita američkih kompanija ide vlasnicima kapitala, i to se, po njemu, može smatrati nagradom za upravljanje poslovima. Međutim, treba imati na umu da apsolutna masa profita raste i da je stopa tzv. bruto-profita visoka. Općenito se može kazati: što je koncentracija proizvodnje veća, to je pro­ fitna stopa također veća. Ovo zbog monopolističkog određivanja cijena. Apslolutna masa profita stalno raste tako da su, npr., profiti kapitalista SAD u 1962. godini iznosili 26 milijardi dolara, a u rekordnoj 1929. godini svega 8,3 milijarde. I u najgorim godinama recesije (1958. i 1961) dobit nikada nije pala ispod 6,8%. To samo pokazuje u kojoj mjeri monopolske cijene vladaju tržištem. Porastao je ta­ kođer i udio nadnica i plaća u nacionalnom dohotku, a i poreza koje ubire država. U 1975. godini, prema ocjeni EEZ, na socijalna će davanja biti utrošeno u zem­ ljama članicama od 15,3% (Irska) do 26,3% (Nizozemska) od nacionalnog bruto­ proizvoda. Po nekim mišljenjima, takva raspodjela nacionalnog dohotka ilustrira preori­ jentaciju kapitalističkog društa u pravcu izgradnje takve privrede koja će služiti općim interesima društva kao cjeline, a ne samo sebičnim interesima kapitala i profita. Danas naša istraživanja moraju biti usmjerena u tom pravcu da ispitamo da li se i kakve se specifičnosti u procesima koncentracije i centralizacije javljaju u suvremenoj epohi razvoja kapitalizma i kako koncentracija, centralizacija i monopoli utječu na promjenu društvene organizacije rada i odnosa proizvodnje. Osnovni faktor koji opredjeljuje proces koncentracije i centralizacije jest naučni i tehnički progres. Naučni i tehnički progres uopće određuje formu i način proizvodnje. Privreda se razvija po zakonima naučno-tehničkog progresa, pri čemu pri­ vatno vlasništvo nad poduzećem sve više postaje sporednija stvar u odnosu na probleme razvoja poduzeća, plasmana robe, uvjeta života i rada radnika itd. U poslijeratnom periodu, koncentracija proizvodnje i kapitala uzela je široke razmjere u svim kapitalističkim zemljama. Danas je ona dostigla visoke razmjere. Bukvalno, svega nekoliko poduzeća u grani kontrolira najveći dio proizvodnje grane Razlikuju se dva procesa koja su međusobno veoma usko povezana; to su: koncentracija unutar pojedinih zemalja i međunarodna koncentracija, odnosno međunarodno ispreplitanje kapitala u formi različitih oblika monopolističkih orga­ nizacija. Koncentracija se obično odvijala u valovima zbog različitih društveno-historijskih momenata. Međutim, u tom procesu mogu se opaziti neke karak­ teristične promjene. U prvom redu došlo je do pomjeranja odnosa snaga između

59

pojedinih monopolskih grupa unutar pojedinih zemalja, a i među pojedinim zem­ ljama. Porastao je broj velikih monopolističkih grupa, pa je sve to utjecalo na prom­ jene na svjetskom tržištu. Premda je tehnički progres u ovoj fazi kapitalizma bio osnova koncentracije, ipak je nosio pečat bitno društvenih odnosa, koji se karakte­ riziraju po proturječnosti između društvene proizvodnje i privatnog prisvajanja. Veliko poduzeće u kapitalizmu općenito dobiva karakter i stiče svojstvo monopola, zbog načina na koji privatni kapital rješava pitanje svoje proširene reprodukcije. Kako je poznato, suština kapitalističke reprodukcije sastoji se u procesu stalnog oplođivanja vrijednosti, koje se onda sukobljava s ograničenom potrošnjom društva. T u proturječnost, koja se izražava u promjeni i pogoršanju uvjeta realizacije, pri­ vatni kapital rješava ograničenjem investicija, proizvodnje, te kontrolom tržišta i cijena.11 T u suprotnost u reprodukciji sve više rješava država politikom redistri­ bucije nacionalnog dohotka. Država podstiče razvoj ubrzavanjem rekonstrukcija i inovacija. Tim efektima država utječe na brz razvitak I odjeljka društvene pro­ izvodnje. Danas se izmijenio karakter koncentracije i centralizacije. Sve više dolazi do jednostavnog „utapanja” malih poduzeća u krupna, a ne do „gutanja” malih. Do tih promjena u razvoju koncentracije i centralizacije u kapitalističkim zemljama došlo je zbog tehničkog progresa, jer mala i srednja poduzeća ne mogu vršiti ogromna investiciona ulaganja, pa pristaju da rade kao specijalizirani koope­ ranti (subliferanti) za velike kompanije, koje im sa svoje strane pružaju određenu sigurnost za realizaciju njihove proizvodnje. Velike kompanije drže najveći dio proizvodnje svoje grane, iako u strukturi njihove proizvodnje ima veliki dio (i do 80%) dijelova koje izgrađuju desetine hiljada njihovih specijaliziranih koope­ ranata, mahom manjih i srednjih poduzeća. Tako, npr., u privredi SAD u 43 privredne grane, 4 najveće kompanije kontroliraju više od 75% ukupne proizvodnje grane, a kod 102 grane velika četvorica kontrolira od 50 do 75% proizvodnje. Visok stupanj razvitka nauke i tehnike tjera i krupna poduzeća na kooperaciju s manjim i srednjim poduzećima i na taj način dolazi do još većeg stupnja podruštvljenja proizvodnje. Prema tome, velikoserijska proizvodnja dovela je do promjene metode koncentracije. Veliko, krupno poduzeće je nosilac poslova, narudžbi, ono ima najveći društveni ugled i financijsku i propagandnu moć. Veliko poduzeće dobiva najveći dio državnih narudžbi zbog svojeg ugleda i utjecaja koji ima u vladi, a s obzirom na to da je država veoma velik potrošač nacionalnog dohotka, te narudžbe, naročito kod nekih poduzeća, predstavljaju glavni dio njihovih poslova. Angaži­ rajući velik broj kooperanata (subliferanata), veliko se poduzeće oslobađa suvišnih investicija, ubrzava proces proizvodnje i obrt kapitala i, koristeći se kooperacijom s velikim brojem manjih poduzeća, ono učestvuje u diobi sve većeg dijela društvenog viška rada. Na taj način ono dolazi do novih, proširenih izvora akumulacije, koji su poluga za buduću, još veću koncentraciju. Manja poduzeća, premda formalno­ pravno nezavisna, gube svoju ekonomsku samostalnost, pogotovu onda kad ih glavni proizvođač snabdijeva sirovinom, financijskim sredstvima i kada su biroi 11 Tako profesor Means u članku „Kolektivno industrijsko poduzeće u SAD” (Međunarod­ ni problemi, br. 2/1961) navodi da sadašnji period razvoja kapitalizma karakteriziraju admini­ strativne cijene, koje može propisivati država ili monopoli, što je, po njemu, jedno te isto. Isto tako i konkurentska poduzeća i bez ikakvog međusobnog dogovora prodaju po administrativnim cijenama svoju robu i usluge. D o toga dolazi, po mišljenju autora, na taj način što vodeća kompa­ nija određuje svoju cijenu za dani proizvod, ali je ta cijena tako određena da u njezinu okviru ima mjesta i za druge proizvođače, koji se onda mogu držati tih cijena. I stvarno, najveći broj cijena ne samo u trgovini na veliko u SAD već i u drugim zemljama jesu administrativne cijene. Tako, npr., cijene svih farmaceutskih proizvoda u Belgiji, kao i proizvoda prehrambene industrije pro­ pisala je sama država, a velik broj cijena zapravo administrira monopol.

60

za istraživanje i unapređivanje proizvodnje i realizacije zajednički. Sve to pokazuje da je došlo do visokog stupnja podruštvljenja proizvodnje. U suvremenom kapi­ talizmu prevlađuje danas tzv. konglomeratna koncentracija. Tako kombinirana poduzeća u svojoj bazi dobivaju određenu poslovnu samostalnost, tj. decentralizirano upravljanje. Dolazi do novih oblika koncentracije u formi tzv. konglomerata, što čini sasvim nov oblik povezivanja. U konglomeratu svako poduzeće nalazi svoje mjesto i svoj program rada, a takvi konglomerati najčešće proizvode sve — od tenkova i aviona, pa do najlon-čarapa. Prema nekim procjenama, do 1985. godine oko 400 multinacionalnih kompanija imat će do 80% kapitalnih sredstava Zapada, a do kraja ovog decenija cjelokupna će američka privreda biti pod kontro­ lom samo 50—70 monopolnih grupa. Na planu svjetskog tržišta konglomerati se zakonito pojavljuju kao multi­ nacionalne kompanije, jer tu dobivaju „šire polje” rada. Predviđa se brz rast snage tih poduzeća. Tako je, npr., kompanija s većim prometom od 4 milijarde dolara u 1958. godini bilo samo četiri, u 1970. godini dvanaest, dok se u 1984. godini predviđa da će ih biti 155. Naravno, takav brz razvoj proizvodnih snaga zahtijevat će daljnje promjene proizvodnih odnosa. Budući da svijet postaje sve više povezan i međuzavisan, nužno će morati dolaziti do dogovaranja i sporazumijevanja raz­ ličitih država, a i do povezivanja među njima. To neminovno unosi nove odnose. UTJECAJ DRŽAVE NA KONCENTRACIJU Država utječe na proces koncentracije na više načina. Taj utjecaj mogli bismo podijeliti u dvije grupe: direktni utjecaj putem javnog sektora privrede i javnih investicija i indirektni utjecaj putem instrumenata ekonomske politike, kao i putem tzv. javne (državne) potrošnje. Preko državnog budžeta danas se rea­ lizira sve veći obujam proizvodnje u pojedinim zemljama. Država je danas vlasnik mnogih poduzeća u pojedinim zemljama i putem njih utječe na ponašanje ostalih poduzeća i vrši jak pritisak na proces koncentracije. Tako društva koja pripadaju državi ili u kojima država ima najmanje 50% kapitala osiguravaju slijedeću proizvodnju u SR Njemačkoj: aluminij 72%, automobili 45%, rudnici željeza 37%, plovni kanali 27%, rudnici antracita 25%> proizvodnja dušika 23%, proizvodnja električne energije 17%, proizvodnja koksa 15%, pro­ izvodnja lignita 9%, proizvodnja sirovog željeza 6%, proizvodnja petroleja 6%, proizvodnja sirovog čelika 5%, itd. Od evropskih kapitalističkih zemalja u kojima javni sektor ima značajnu ulogu mogli bismo spomenuti Veliku Britaniju, Fran­ cusku i Italiju. Karakteristično je da u svim tim zemljama javni sektor ima učešće u onim granama privrede za koje privatni kapital nije zainteresiran zbog nemoguć­ nosti dobivanja prosječne profitne stope. No, s druge strane, te industrijske grane pripadaju ključnim granama, pa to sa svoje strane daje državi moćno sredstvo za provođenje određene ekonomske politike.12 12 Tako je na primer, državni sektor privrede u Velikoj Britaniji razvijen u bazičnim privred­ nim granama. To su: nacionalizirana industrija, proizvodnja ugljena, plina, električne energije, zatim željeznički saobraćaj i civilna avijacija. U svim tim granama, izuzev civilnu avijaciju, postoji državni monopol. Servisi za snabdijevanje vodom također su velikim dijelom državni (pripadaju lokalnim vlastima). Cestovni je saobraćaj također jednim dijelom državni. Država posjeduje iz­ vjestan broj brodogradilišta, kao i radionica željezničkih vozila. Čitava metalurgija pripada javnom sektoru s izuzetkom samo jedne firme koju je konzervativna vlada denacionalizirala, ali i ta je djelomično stavljena pod državnu kontrolu. Država ima kontrolni paket akcija u British Petro­ leum Companv (ali ne obavlja svoju kontrolu na aktivan način). (Vidi: OECD, Rapport, 1964, str. 38).

61

Država u Francuskoj prosječno osigurava 26% investicija u poljoprivredi, 27% u energetici, 31,6% u transportu, 59,6% u kulturnoj i socijalnoj djelatnosti, 25,4% u stambenoj izgradnji, 39,4% u administraciji i drugim sektorima, ali svega 3,9% u industriji i trgovini.

UTJECAJ SAMOFINANCIRANJA NA KONCENTRACIJU U najnovijoj fazi kapitalizma karakteristično je samofinanciranje investicija umjesto da se najveći dio ostvarene dobiti dijeli akcionerima u obliku dividendi. To također pokazuje u kolikoj je mjeri proizvodnja postala otuđena od kapitalis­ tičke klase. Dok je još prije velike krize (1929 —1933) najveći dio dohodaka išao akcio­ nerima u obliku dividendi, a u fondove poduzeća samo ona sredstva koja su bila obavezna po zakonu kao rezerva, dotle poduzeća nakon velike krize, poučena gor­ kim iskustvom, formiraju sve jače vlastite fondove za financiranje proširene repro­ dukcije. Poslije rata ta je politika dobila snažnu podršku ekonomske politike države (politika oporezivanja). Na taj je način centralizacija kapitala dobila snažnu podršku u novim metodama investiranja, i ujedno je osigurana baza za dalju koncentraciju kapitala i proizvodnje (akumulaciju). Računa se da samofinanciranje sada pokriva u pojedinim zemljama oko 70% potreba za investicijama. „To povećanje autofinanciranja vezano je za tehnički progres i za nužnost velikih investiranja.”13 Opća je pojava da poduzeća radije stvaraju vlastite investicione fondove nego da sredstva za proširenu reprodukciju nabavljaju na tržištu kapitala. Izvori tih sredstava jesu amortizacija i nepodijeljena dobit, tj. ona dobit koju poduzeća nisu podijelila kapitalistima. Glavni izvor samofinanciranja jest ubrzana amortizacija, koja najviše doprinosi stvaranju vlastitih fondova poduzeća namijenjenih inves­ ticijama. Najveći broj zemalja posvećuje veliku pažnju pitanjima modernizacije i inovacije u privredi. Najbolje se to može pratiti na primjeru financijsko-ekonomske politike kapitalističke države u SAD. Sjedinjene su Države od 1945. godine neko­ liko puta mijenjale zakone o oporezivanju i obračunavanju amortizacije. Odmah poslije rata amortizacija se obračunavala na tzv. pravolinijskoj osnovi. Taj princip sastoji se, npr., u ovome: ako je nabavna vrijednost nekog stroja iznosila 100.000 dolara, a vijek trajanja bio procijenjen sa 10 godina, amortizacioni je iznos godišnje iznosio 10.000 dolara. Taj zakon bio je već 1950. godine izmijenjen tako da je bilo dopušteno brže otpisivanje opreme i postrojenja. Tim zakonom bila je dozvoljena dvostruka stopa amortizacije. U navedenom slučaju to iznosi 20.000 dolara go­ dišnje, a vijek amortizacije skratio se od 10 na 5 godina. Politikom ubrzane amortizacije i oporezivanja koju provodi država, stimu­ lira se stvaranje vlastitih fondova, tako da neki krupni međunarodni koncerni iz tih sredstava formiraju 100% svojih investicija i još im „preostaje sredstava za izvoz”.14 Prema podacima koje daju UN (Etude sur la situation économique de l’Europe en 1965, chapitre II, p. 96, New York, 1966), stopa samofinanciranja iznosi u Francuskoj 69%, u SR Njemačkoj 74%, u Vel. Britaniji 97%. U SAD ima prosječno viška kapitala od 9%, što znači da stopa samofinanciranja investicija iznosi 109%. Do tako visoke stope samofinanciranja dolazi u prvom redu zbog 13 Nardi: Progrès technique et marché commun, Bruxelles, 1961, p. 17. 14 „Le Monde”, Paris, od 17/18. X. 1965.

62

politike oporezivanja koju provodi kapitalistička država. To je tzv. dvostruko oporezivanje: oporezivanje tzv. bruto-profita, tj. dobiti poduzeća, te onda ponovo oporezivanje podijeljenog profita (u obliku dividende). Treba istaknuti da je ovo posljednje oporezivanje veoma progresivno i da se stopa penje i do 96%. Zbog toga kapitalisti radije veći dio profita ostavljaju neraspoređen; on se onda troši na investicije i time se izbjegava društveno progresivno oporezivanje. Na taj se način krupna monopolistička poduzeća oslobađaju utjecaja ban­ kovnog kapitala, a i svih onih obaveza koje proističu iz dobivanja kreditnih sredstava (plaćanja kamata i si., kao i ovisnosti od banaka). Država je svojom financijskom politikom pomagala taj proces i tako i ovim putem pružila podršku koncentraciji i centralizaciji. Sve to označava do kojeg je stupnja suvremeni kapitalizam razvio podruštvljenje proizvodnje i time pripremio sve materijalne i subjektivne pretpostavke ostvarijivosti socijalizma. PODRUŠTVLJENJE PROIZVODNJE POD KAPITALIZMOM KAO MATERIJALNA PRIRPEMA SOCIJALIZMA Podruštvljenje proizvodnje je historijska tendencija kapitalizma. Ono je rezultat razvoja njegovih proizvodnih snaga i materijalna je priprema novog društva, socijalističkog. Osnovni momenti podruštvljenja rada i proizvodnje u kapitalizmu jesu široka društvena podjela rada, čija je osnova specijalizacija, kooperacija, teh­ nički progres, te koncentracija, centralizacija i integracija. S razvojem kapitalizma nastaje svjetsko tržište, koje je također svojevrstan izraz podruštvljenja rada što ga je kapitalizam dostigao u svjetskim razmjerima. Pod podruštvljenjem proiz­ vodnje treba razumjeti takvu sveopću međusobnu povezanost proizvođača da svako narušavanje „poretka” na jednoj točki društvene proizvodnje povlači za sobom narušavanje na njezinim drugim točkama. Podruštvljenje je izraz društve­ nosti proizvodnje. Kapitalizam je takav društveni sistem koji je, zahvaljujući robnoj proizvodnji i mašinskoj industriji, mogao prvi u historiji razviti proces podruštvlje­ nja proizvodnje. U tome je njegovo historijsko opravdanje. Marx je u III. tomu „Kapitala” upravo to imao na umu kada je govorio o „tri glavne činjenice kapitalis­ tičke proizvodnje”.15 Koncentracija sredstava za proizvodnju u rukama neproizvođača, organizacija rada kao neposrednog društvenog rada, njegovo povezivanje s prirodnim naukama na bazi kooperacije, specijalizacije i društvene podjele rada i uspostavljanje svjetskog tržišta — glavne su oznake kapitalističkog načina pro­ izvodnje. Koncentracija je stvorila velika poduzeća, likvidirala je individualni karakter rada, ali je ostavila privatno individualno prisvajanje proizvodnje. Izraz te pro­ turječnosti jest kriza kapitalističke proširene reprodukcije. Ona se ispoljava kao problem realizacije, ali u stvari označava krizu kapitalističke akumulacije. Državni kapitalizam i planiranje reprodukcije daju osnovno obilježje tom kretanju. Sup­ rotnost koja je sadržana u kapitalu kao društvenom odnosu izražava se kao suprot­ nost između proširenja proizvodnje i mogućnosti proširenja tržišta (potražnje), što je svojevrsna proturječnost u proširenoj reprodukciji kapitalizma. Lenjin je tu proturječnost kapitalizma izrazio ovim riječima: „Razvitak proizvodnje (a sljedstveno tome i unutrašnjeg tržišta) pretežno na račun sredstava za proizvodnju 15 Marx: Kapital, tom III, Zagreb, 1948, str. 215.

63

izgleda paradoksalan i predstavlja sam za sebe bez sumnje proturječnost. Ova prava ’proizvodnja radi proizvodnje’ jeste proširenje proizvodnje bez srazmjemog proširenja potrošnje. Ali to nije proturječnost doktrine već stvarnog života; ovo je baš takva proturječnost koja odgovara samoj prirodi kapitalizma i ostalim pro­ turječnostima toga sistema društvene privrede. Baš ovo proširenje proizvodnje bez odgovarajućeg proširenja potrošnje odgovara historijskoj misiji kapitalizma i njegovoj specifičnoj društvenoj strukturi, prva se sastoji u razvitku proizvodnih snaga društva, druga isključuje masu stanovništva iz korišćenja ovim tehničkim dostignućima. Između neograničenog stremljenja k proširenju proizvodnje, koje je bitno za kapitalizam, i ograničene potrošnje narodnih masa (ograničene uslijed njihovog proleterskog stanja) postoji bez sumnje proturječnost.”16 Preko specijalizacije i kooperacije, te koncentracije i centralizacije, kapita­ listički način proizvodnje „ukida privatnu svojinu i privatni rad mada u antagonis­ tičkim oblicima”.17 Do podruštvljenja proizvodnje dolazi na višem nivou razvoja proizvodnih snaga i društvene organizacije rada. To je Lenjin objasnio ovim rije­ čima: „Podruštvovljenje rada od strane kapitalističke proizvodnje ne sastoji se uopće u tome što ljudi rade u jednoj prostoriji (to je samo djelić procesa), nego u tome što koncentraciju kapitala prati specijalizacija društvenog rada, smanjivanje broja kapitalista u svakoj grani industrije i povećanje broja specijalnih grana in­ dustrije; — u tome što se mnogi rascjepkani procesi proizvodnje spajaju u jedan društveni proces proizvodnje.”18 Nastavljajući tu misao, Lenjin je taj proces de­ taljno objasnio, pokazavši da od proizvodnje „svaki za sebe, a bog za sve” nastaje s razvojem kapitalizma proizvodnja u kojoj „svako radi za sve i svi za svakoga”. On je naveo da u prijašnjem sistemu rascjepkanosti proizvodnje zastoj kod jednog proizvođača nije dovodio do zastoja kod većine ostalih članova društva, nije dovodio do opće pometnje. Zbog toga taj zastoj nije „podsticao društvo na intervenciju”. Lenjin navodi da bi takav zastoj, ako bi se dogodio u krupnom poduzeću koje je već visoko podruštvilo proizvodnju, u svojoj grani izazvao opće zaustavljanje pro­ izvodnje u svim drugim poduzećima društva. „Na taj način sve se proizvodnje spajaju u jedan društveni proces proizvodnje dok u isto vrijeme svakom proiz­ vodnjom rukovodi pojedini kapitalist, ona zavisi od njegove samovolje, ona mu društvene proizvode predaje u privatnu svojinu. Zar nije jasno da oblik proizvodnje dolazi u nepomirljivu proturječnost s oblikom prisvajanja? Zar nije očigledno da se oblik prisvajanja mora prilagoditi obliku proizvodnje, da on također mora postati društven, tj. socijalistički.”19 Marx je u „Kapitalu” na mnogo mjesta govorio o društvenoj podjeli rada, kooperaciji, specijalizaciji. On je objasnio suštinu pod­ ruštvljenja proizvodnje u kapitalizmu. Posebno je detaljno izučavao proces koope­ racije i društvene podjele rada i istakao njegovo ogromno značenje za kapitalističku robnu proizvodnju.20 Da bi ostvario što veću masu profita, kapitalizam je morao tražiti takva rje­ šenja u suvremenoj organizaciji društvenog rada koja su omogućavala optimalno korištenje modernih tekovina nauke i tehnologije. Okviri proizvodnih odnosa u kojima se kreće kapitalizam onemogućavaju da se organizacija društvenog rada dovede u potpun sklad s nivoom tehnike i njezine tehnološke primjenljivosti u 16 Lenjin: Razvitak kapitalizma u Rusiji, u: Izabrana djela, tom 2, Kultura, Beograd» 1960, str. 35— 36. 17 Marx: Kapital, tom III, str. 276, ćirilicom 18 Lenjin: Izabrana djela, tom I, Kultura, Beograd, 1960, str. 165. 19 Lenjin: isto, str. 166. 20 Vidi: Marx: Kapital, tom I, Zagreb, 1947, str. 270. i d.

64

procesu proizvodnje. Otuda problemi i granica kapitalističkog sistema. Kapitalizam se, međutim, do sada, pokazao kao veoma žilav i otporan sistem koji stalno pronalazi nove forme organizacije društvenog rada. To dovodi do takvog procesa podruštvl ja­ v l j a rada i proizvodnje da je „podruštvovljenje rada koje je izvršio kapitalizam otišlo toliko daleko da se čak i u buržoaskoj literaturi glasno govori o nužnosti planske organizacije narodne privrede”.21 Proces podruštvljenja rada i proizvodnje u kapitalizmu detaljnije je opisao Lenjin u radu „Razvitak kapitalizma u Rusiji”. On je naveo sedam procesa kako je teklo podruštvljavanje rada u kapitalizmu.22 Kapitalizam je postigao ogromno podruštvljenje proizvodnje, koje se najprije ispoljavalo kao monopol, a poslije i kao državno vlasništvo, odnosno preko razli­ čitih oblika državne intervencije u privredi. To je u stvari prerastanje monopolskog kapitalizma u državni kapitalizam. Kapitalizam je unutrašnjom logikom razvoja svojih proizvodnih snaga doveo do ogromnog podruštvljenja proizvodnje, tj. samog procesa rada. Taj proces podruštvljavanja, koji se nastavlja i trajat će sve dok postoji kapitalizam, a u određenom će se obliku i nastaviti, ide dvjema linijama. Jedna je podruštvljavanje koje se odvija u dubini, čija je podloga sam tehnički progres, nova tehnologija, a druga predstavlja podruštvljavanje putem teritorijalnog pove­ zivanja privrede u kapitalizmu. Najviši oblik podruštvljenja, shvaćen u ovom pos­ ljednjem smislu, jest uspostavljanje kapitalizma kao svjetskog sistema. Podruštvlje­ nje proizvodnje sastoji se, u stvari, u tome što je kapitalizam, da bi osigurao što veću masu profita na proturječan način, izvršio temeljite promjene u kapitalističkom privatnom vlasništvu u krilu vlastitog sistema. Došlo je do mijenjanja suštine privatno-kapitalističkog vlasništva. To se na određeni način može vidjeti i po struk­ turi osoba koje rade u nacionalnoj privredi pojedinih zemalja, prema njihovoj društveno-profesionalnoj pripadnosti. Tako u ukupnoj privredi SR Njemačke na vlasnike otpada23 oko 14%, u Francuskoj oko 21%, u Italiji oko 24%, u Vel. Britaniji oko 7%. 21 Lenjin: Izabrana delà, tom I, Kultura, Beograd, 1960, str. 423. 22 „Podruštvovljenje rada koje vrši kapitalizam ispoljava se u slijedećim procesima. Prvo, sam porast robne proizvodnje ruši rascjepkanost sitnih privrednih jedinica koja je svojstvena rob­ noj privredi i povezuje sitna lokalna tržišta u jedno ogromno nacionalno (a zatim svjetsko) tržište. Proizvodnja za sebe pretvara se u proizvodnju za čitavo društvo, i ukoliko je kapitalizam jače razvijen, utoliko proturječnost između ovog kolektivnog karaktera proizvodnje i individualnog karaktera prisvajanja postaje jača. Drugo, umjesto ranife rascjepkanosti proizvodnje kapitalizam stvara do tada neviđenu koncentraciju proizvodnje, kako u poljoprivredi tako i u industriji- T o je najjasnije i najreljefnije, ali nipošto ne i jedino ispoljavanje osobitnosti kapitalizma k°ju raz" matramo. Treće, kapitalizam potiskuje one oblike lične zavisnosti koji su činili neodvojiv* sas” tavni dio prijašnjih sistema privrede.. . Četvrto, kapitalizam neminovno stvara pokretljivost sta_ novništva, koja u ranijim sistemima društvene privrede nije bila potrebna, a bila je u njima i nemo­ guća i u iole širem obimu. Peto, kapitalizam stalno smanjuje dio stanovništva uposlenog u Polj°7 privredi (u kojoj uvijek vladaju najzaostaliji oblici društveno-privrednih odnosa), a povećava hroj krupnih industrijskih centara. Šesto, kapitalističko društvo povećava potrebu stanovništva 23 savezom, za udruživanjem i daje tim udruženjima naročiti karakter u poređenju s udruženiima ranijih vremena. Rušeći uske, lokalne, staleške saveze srednjevjekovnog društva, stvarajući žestoku konkurenciju, kapitalizam u isto vrijeme razdvaja cjelokupno društvo na krupne grupe lica koje imaju različit položaj u proizvodnji i daje ogromni impuls za udruživanje unutar svake takve gru­ pe. Sedmo, sve navedene promjene starog privrednog uređenja izazvane kapitalizmom neizbježno vode i promjenama duhovnog lika stanovništva. Skokoviti karakter ekonomskog razvit­ ka, brzi preobražaj metoda proizvodnje i njena ogromna koncentracija, nestajanje svakojakih oblika lične zavisnosti i patrijarhalnosti u odnosima, pokredjivost stanovništva, utjecaj krupnih industrij­ skih centara itd. — sve to ne može da ne vodi dubokoj Promjeni samog karaktera proizvođača i mi smo već imali prilike da pod vučemo odgovarajuća zapažanja ruskog ispitivača.” (Lenjin: Iza­ brana delà, tom 2, str. 542— 544) 23 Prema Annuaire de stastistique du travail 1959, Genève, B. I. T. 5 P o litičk a ek on om ija socijalizm a

65

Veliko monopolističko poduzeće izraz je tih tendencija. Ono je stvorilo pod­ ruštvljenje proizvodnje, kako u nacionalnim okvirima (nacionalna integracija), tako i u internacionalnim okvirima (svjetski ekonomski sistem kapitalizma). Mo­ deme proizvodne snage težile su za tim da probiju i prevladaju suštinu privatnokapitalističkog vlasništva. Osnovni atributi kapitalističkog načina proizvodnje — privatno vlasništvo sredstava za proizvodnju i njihovo korištenje za proizvodnju profita — odvojeni su na dva suprotna pola. Pojedinac — vlasnik više objektivno ne može raspolagati sredstvima za proizvodnju. On raspolaže samo vrijednostima, ali ne konkretnim fizičkim oblicima sredstava za proizvodnju. To je Marx označio kao „ukidanje kapitalističkog načina proizvodnje u okviru samog kapitalističkog načina proizvodnje”.24 Time su već ostvarene materijalne pretpostavke socijalizma. Proizvodnja postaje bitno društvena pojava. Ona postaje javna stvar cijelog društva, a poduzeće u okviru kapitalizma postaje „društveno poduzeće”. Suvremeni razvoj nauke, tehnike i tehnologije zahtijeva stalne promjene proizvodnih odnosa društva. On zahtijeva nove „društvene uslove rada” (Marx), nove uvjete korištenja suvremenih sredstava za proizvodnju. Profit više ne može biti osnovni pokretač tehničkog progresa, a time ni razvoja produktivnosti rada. Tehnički progres zbog toga stalno uporno postavlja pitanje promjene proizvodnih odnosa u samom procesu proizvodnje. To zahtijeva već sama tehnologija i stalno rastući organski sastav kapitala. Proizvodnja mora biti masovna, serijska. Zbog toga fiksni troškovi postaju sve važniji za kapitalističko poduzeće. Oni ga čine „ranjivim” na svako i najmanje kolebanje na tržištu. Samoregulirajuća snaga i „nevidljiva ruka” tržišta i kapitalističkog sistema u cjelini, ne može više osigurati normalno odvijanje procesa proširene društvene reprodukcije. Rastuća automati­ zacija ima za posljedicu da se organski sastav kapitala mijenja u pravcu sve većeg udjela minulog rada. Varijabilni kapital ne predstavlja više ključni dio kapitala, Fiksni troškovi danas u industriji dostižu i 40—60%, a varijabilni kapital samo 15—20% (u nekim granama do 5%). Kolebanje proizvodnje svakog velikog po­ duzeća pogađa cijelu nacionalnu privredu. To znači da sama tehnologija u kapi­ talističkoj proizvodnji razvija suprotnost između sve većeg podruštvljenja proiz­ vodnje i privatnog kapitalističkog prisvajanja proizvoda. Razvoj tehnike (nauke i kulture) utječe*na podruštvljenje rada u poduzeću, na socijalizaciju u poduzeću, koja se odavde prenosi na cijelo društvo. Neravnoteža u društvenom razvoju nekada se ispoljavala kao neravnoteža između pojedinih faza razvoja kapitalizma, kako je još Lenjin uočio, a danas se ispoljava kao neravnoteža između kapitalizma i socijalizma. Novo društvo donosi nove oblike driištvene organizacije rada. Osnovno je pri tome stvaranje takve organizacije društvenog rada kod koje će neposredni pro­ izvođač imati najveću ingerenciju nad procesom proizvodnje i nad proizvodom. Tehnički će mu progres stalno nametati stvaranje novih oblika društvene orga­ nizacije rada. Ali, on će mu to i omogućavati jer se neće sukobljavati s društvenim odnosima proizvodnje. Podruštvljenje proizvodnje u kapitalizmu ukazuje na materijalne uvjete koji će omogućiti smjenu toga sistema društvene privrede. Isto tako to je faktor snažnog povezivanja nacionalnih privreda u jedinstvenu svjetsku ekonomiku. Ti su procesi sve više praćeni pojavom etatizma u privredi i društvu, gdje se država učvršćuje kao „treći” faktor u procesu proizvodnje. Neki u svim tim promjenama vide takvu evoluciju kapitalizma po kojoj se on razvija u tzv. narodni kapitalizam, 24 Marx: Kapital, tom III, str. 371, ćirilicom

66

pri čemu se kao osnovica pojavljuje tzv. kolektivno poduzeće. Pojavljuje se i teo­ rija o nužnoj participaciji u upravljanju društvenim i privrednim životom od strane Širokih slojeva naroda. Sigurno je da je potrebno da uvažimo sve one objektivne promjene u kapi­ talizmu koje dovode do nicanja elemenata novog društva, ali u isto vrijeme i da se jasno razgraničimo sa sitnoburžoaskim i anarholiberalističkim shvaćanjima. Po­ daci pokazuju da sc privreda u kapitalizmu sve više monopolizira, a monopolima, naravno, upravlja krupna buržoazija. Sudjelovanje radničkih slojeva u upravljanju poduzećima je simbolično. Tako se iz najviših slojeva u Italiji regrutira 71% po­ litičara, više od 90% privrednih, administrativnih rukovodilaca, 50% svećenika, više od 92% sveučilišnih profesora, više od 93% umjetnika. Snažno se ispoljava tzv. menedžerski sloj, što ukazuje samo na to da privatno vlasništvo sve više postaje suvišno u procesu proizvodnje. Menedžeri, koji dobivaju ogromne nagrade za svoje usluge, nemaju nikakve veze s radničkom klasom i socijalističkom orijen­ tacijom. Preuzimajući proizvodnju u svoje ruke, oni danas postaju glavni stup kapitalizma. Tehnostruktura na koju se poziva američki profesor Galbraith u svom radu „Nova industrijska država” pokazuje samo to dokle se kapitalizam zapleo u vlastite proturječnosti. Što se tiče teze o participaciji širokih slojeva u upravljanju, ona također ne stoji. Sve ključne pozicije u društvu drži tanki sloj buržoazije ili njoj odani tehnomenedžerski slojevi. To se vidi iz ovih podataka: SOCIJALNA STR U K TU R A STA N O V N IŠTV A I PORIJEKLO VLADAJUĆE ELITE U SR NJEMAČKOJ ( u %) I*

II

III

IV**

Nepoznato

4,6

38,6

13,3

38,6

4,9

— Savezni ministri (1949— 1963) — Viši činovnici Ministarstva unutrašnjih poslova

30,0

50,0

4,0

6,0

10,0

50,0

44,0

5,0

—

L0

— Suci višeg ranga

60,0

35,0

3,0

—

2,0

— Generali (1955— 1962)

91,0

9,0

— Sveučilišni profesori

66,0

32,0

— Menedžeri

79,0

16,0

Stanovništvo

—

—

2,0

—

—

5,0

—

—

—

* najviši sloj ** najniži sloj I z v o r : Ćosić: Svjetsko tržište danas, Zagreb, 1973.

SLOM KAPITALIZMA KAO SVJETSKOG SISTEMA Marx je utvrdio da se kapitalizam razvija u pravcu jedinstvenog sistema gdje se pojedine zemlje odnose kao sastavni dijelovi prema cjelini. Svjetsko tržište je izraz jedinstvenog svjetskog sistema kapitalizma. Ono je nastalo kao rezultat razvitka kapitalističke robne proizvodnje, jer je „kapitalizam samo rezultat široko 5*

67

razvijenog robnog prometa koji izlazi iz granica države” (Marx). Kapitalizam je, dakle, postao jedinstven svjetski sistem na bazi robne proizvodnje, koja je po­ primila „kozmopolitski karakter” (Marx). U isto vrijeme robna proizvodnja preko svjetskog tržišta uvjetuje opstanak kapitalizma. Rezultat postojanja robno-novčanih zakonitosti (osnovni zakon je zakon profita) jest neravnomjerni razvitak kapitalizma, što se ispoljava u tome da proizvodne snage ogromno rastu i tamo gdje nema dovoljno sirovina, pa dalji razvoj zahtijeva tješnje ekonomsko pove­ zivanje velikih svjetskih teritorija (ekonomska integracija) radi dobavljanja siro­ vina i radi plasmana robe. Razvoj kapitalizma doveo je do internacionalizacije proizvodnje i razmjene. Kapitalizam uništava svaku autarkičnost i zatvorenost, povezuje ogromne teritorije, zbližuje narode u jednu cjelinu. U najvišem stadiju, imperijalizmu, kapitalizam je uspio obuhvatiti cijeli svijet „u mrežu svjetskog tržišta” (Marx), postati svjetski sistem privrede, stvoriti moćno svjetsko tržište. Preko svjetskog tržišta kapitalizam je uspio povezati u svjetsku privredu poje­ dinačne nacionalne privrede. To je lanac u kojem su nacionalne privrede samo karika, dio. Time kapitalizam s veoma mnogo vidljivih i nevidljivih niti među­ sobno svestrano povezuje i čini zavisnim pojedine nacionalne privredne sisteme. Zbog toga je svjetsko tržište postalo uvjet postojanja kapitalizma. Ali ono je uje­ dno i pripremilo dovoljne materijalne uvjete za nastanak novog svjetskog eko­ nomskog sistema, socijalizma. Dalji razvoj svjetske privrede i svjetskog tržišta neizbježno će ići u pravcu još tješnjeg povezivanja nacionalnih privrednih sistema u jedinstven svjetski ekonomski sistem. Svjetsko tržište i dalje ostaje jedinstvena i univerzalna svjetska pojava, na njemu se pojavljuju sve zemlje. Sve zemlje na njega donose svoje proizvode — robe, i podvrgavaju se djelovanju ekonomskih zakona toga tržišta. Robna vrijednost ima univerzalan karakter. Međutim, bitne suprotnosti kapitalizma ispoljavaju se i na svjetskom tr­ žištu. Osnovna proturječnost kapitalizma sadržana je u samoj robi, što se dalje pokazuje kao proturječnost akumulacije, odnosno razvijanja proizvodnih snaga. Osnovna proturječnost u mehanizmu svjetskog kapitalizma ispoljava se na svjet­ skom tržištu u proturječnosti između različitih ekonomskih partnera čiji je po­ ložaj na svjetskom tržištu različit zbog njihove različite produktivnosti i inten­ zivnosti rada. Ta proturječnost razvija se u proturječnost između razvijenih i nerazvijenih zemalja. U tome se ispoljava eksploatatorski karakter svjetskog tr­ žišta, što pojedinim zemljama otežava privredni razvoj ili ga usmjerava u onom pravcu koji odgovara najrazvijenijim zemljama. Da bi objasnio taj mehanizam, Marx je u V III. gl. III. toma „Kapitala” pisao slijedeće: „Vrijednost proizvoda kapitala od 100 jedinica u jednom je slučaju 90 c+ 1 0 v + 1 0 m, odnosno ukupno 110, u drugom 10 c + 9 0 v + 9 0 m = 190. Prodaju li se robe po svojim vrijednostima, onda se prvi proizvod prodaje za 110, od čega 10 predstavlja višak vrijednosti ili neplaćeni rad; a drugi, naprotiv, za 190, od čega je 90 višak vrijećnosti ili ne­ plaćeni rad. To je od izuzetne važnosti kada se uspoređuju nacionalne profitne stope jedna s drugom. Neka je u nekoj evropskoj zemlji stopa viška vrijednosti 100%, tj. radnik radi za sebe pola dana, a pola dana za poslodavca; neka je u nekoj azij­ skoj zemlji stopa viška vrijednosti 25%, tj. radnik radi 4/5 dana za sebe, a 1/5 za poslodavca. Ali, neka je u evropskoj zemlji sastav nacionalnog kapitala 84 c + + 16 v, a u azijskoj zemlji, gdje se primjenjuje malo mašina itd. i gdje u jedno dano vrijeme neka određena količina radne snage utroši proizvodno relativno malo sirovina, neka je sastav 16 c + 8 4 v. Onda imamo ovaj račun: u evropskoj zemlji vrijednost proizvoda je 84 c+ 1 6 v + 1 6 m = 116; profitna stopa = 16%.

68

U azijskoj zemlji vrijednost proizvoda je 16 c + 8 4 v+21 m = 121; profitna stopa je 21/100=21%. Iz toga se vidi da nerazvijene zemlje neće moći na svjetskom tržištu ostvariti svoju nacionalnu profitnu stopu. Različite nacionalne profitne stope većinom će počivati na različitim nacionalnim stopama viška vrijednosti; ali mi promatramo nejednake profitne stope koje potječu iz jednake stope viška vrijednosti.” Kolonijalni sistem je jedna od manifestacija djelovanja svjetskog sistema kapitalizma. Razvoj određenih zemalja kao agrarno-sirovinskih privjesaka razvi­ jenih kapitalističkih zemalja zakonitost je svjetskog sistema kapitalističke privrede. Marx je pokazao da zakoni koji vrijede unutar nacionalnih ekonomija vrijede i u međunarodnim odnosima proizvodnje. Oni uvjetuju neravnomjeran ekonomski razvoj nacionalnih ekonomija. Međutim, kapitalizam je u svjetskim razmjerima također pokazao svoje pozitivno djelovanje. To Marx konkretno pokazuje na primjeru Indije. Buržoaska eksploatacija Indije ipak je od nje stvorila moderno društvo. Marx je to veoma oprezno izrazio na ovaj način: „Sve što bi engleska buržoazija bila prinuđena učiniti neće osloboditi narodne mase niti će bitno po­ praviti njihove društvene uvjete pošto to zavisi ne samo od razvitka proizvodnih snaga nego i od toga da li će narod ovladati njima. Ali ona će svakako učiniti ne­ što, naime, stvorit će materijalne preduvjete i za jedno i za drugo. Je li buržoazija ikada učinila više? Je li ona ikada dovela do napretka, a da nije provukla poje­ dince i narode kroz krv i blato, kroz bijedu i uništenje.”25 Svjetski sistem ka­ pitalizma uvjetuje razvitak svjetskih proizvodnih snaga pod cijenu zaostajanja po­ jedinih nacionalnih privreda. Impulse razvitka šalju razvijene kapitalističke in­ dustrijske, trgovačke, financijske i političke metropole. T i su se impulsi širili ono­ liko koliko je to kapitalizam objektivno mogao. Izvršena je određena specifična međunarodna specijalizacija rada, međunarodna podjela rada koja je kolonijama i ostalim manje razvijenim zemljama dodijelila ulogu monokulturnih proizvođača. Tako, npr., više od 30% izvoza svih južnoameričkih zemalja daju samo četiri agrarna proizvoda. Kapitalizam je u zavisnim manje razvijenim zemljama na­ stojao prilagoditi postojeću pretkapitalističku strukturu proizvodnje svojim odno­ sima i to je najlakše mogao razvijajući poljoprivredu. No, unatoč tome, „buržoaska industrija i trgovina stvaraju materijalne uvjete novog svijeta isto onako kao što su geološke revolucije stvarale zemljinu koru. Kada jedna velika socijalna revo­ lucija bude ovladala rezultatima buržoaske epohe, svjetskim tržištem i moder­ nim proizvodnim snagama, i bude ih potčinila zajedničkoj kontroli najnaprednijih naroda, onda će tek ljudski napredak prestati da liči na onog odvratnog pogan­ skog idola koji je htio da pije nektar samo iz lubanje ubijenog.”26 Pred kapitalistički svjetski sistem postavilo se u daljem razvoju osnovno pitanje epohe: dalji razvoj proizvodnih snaga u svjetskim razmjerima. Iz utrobe samog kapitalizma počeo se razvijati socijalizam kao svjetski proces, upravo kako bi se omogućio kontinuiran razvoj proizvodnih snaga. Socijalizam je nastupio na onom mjestu gdje je karika lanca svjetskog kapitalizma bila najslabija, a to je bilo upravo tamo gdje su društvene i ekonomske proturječnosti bile najzaoštrenije. Zbog opće povezanosti koju je kapitalizam bio uspostavio ovo „ranjavanje” sistema na jednom mjestu (carska Rusija) bilo je kobno za čitavo svjetsko ka­ pitalističko tijelo. Tada počinje proces raspadanja svjetskog ekonomskog sistema kapitalizma i njegove osnove — svjetskog tržišta. Svjetsko kapitalističko tržište 25 Marx: Budući rezultati britanske vladavine u Indiji, u: Izabrana djela, tom l, str. 330. 26 Marx: isto, str. 332.

valja shvatiti kao proces koji se stalno mijenja i razvija. Zbog postojanja indivi­ dualnih robnih proizvođača ono u sebi nosi takvu proturječnost koja mu one­ mogućava da zaista postane svjetska univerzalna pojava u pravom smislu riječi. „Svjetsko tržište nosi dakle samo vanjska tržišta” (Marx). Zbog toga se ono ispoljava samo kao jedna tendencija u kapitalizmu. Tako se, uostalom, i kapitalizam kao svjetski sistem stalno ispoljava samo kao jedna tendencija. Tako je, npr., u Poljskoj 1937. godine oko 100 krupnih inozemnih monopola kontroliralo cijelu ključnu industriju. Oko 40% akcionarskog kapitala bio je inozemni kapital. Po­ jedinačno, u petrolejskoj industriji inozemni kapital sudjeluje sa 88%, u meta­ lurgiji i rudarstvu sa 52%, u kemijskoj industriji sa 60% i u elektrotehničkoj in­ dustriji sa 66%. U našoj zemlji 51% svega kapitala pripadalo je inozemnim ka­ pitalistima. U metalurgiji oni su imali 91% kapitala, u metaloprerađivačkoj 56%, u drvnoj industriji 51%, u tekstilnoj 61%, u elektroenergetici 44%, itd. Osnovne investicije u jugoslavenski rudnik bakra u Boru 1928 —1938. strani je kapital oko 20 puta više naplatio i vratio u svoju zemlju. U 1940. godini švedski početni ka­ pital uložen u jugoslavenskoj industriji šibica iznosio je 13,3 milijuna dinara, a postigao je profit od 25,5 milijuna dinara. Slično je bilo i u drugim zemljama. Raspadanje kapitalizma bilo je neminovno upravo zbog takvih i sličnih od­ nosa koje je kapitalizam kao svjetski sistem bio uspostavio. On je doveo do oštre polarizacije svijeta, tako da njegov razvijeni dio danas ima oko 1/3 svjetskog sta­ novništva, koje raspolaže sa 87,5% svjetskog dohotka, dok ostale 2/3 stanovništva svijeta, što žive u nerazvijenom dijelu, raspolažu sa svega 12,5% svjetskog do­ hotka. SOCIJALIZAM — SVJETSKI PROCES Marx je pisao kako komunizam nije stanje koje treba da bude uspostavljeno, neki ideal prema kojem se treba upravljati stvarnost. Komunizam je stvarni po­ kret koji ukida sadašnje stanje. Uvjeti tog pokreta proizlaze iz sada postojećih pret­ postavki. Znači da su za svako novo društvo izgrađene pretpostavke (materijalne i subjektivne) u okviru starog društva, i to u svjetskohistorijskim okvirima. „Pro­ letarijat može, dakle, postojati samo svjetsko-historijski (istaknuo Marx), isto kao što i komunizam, njegova djelatnost može postojati samo kao ’svjetsko-historijska’ egzistencija uopće. Svjetsko-historijska egzistencija individue znači takvu njenu egzistenciju koja je neposredno povezana sa svjetskom historijom.”27 Marx je bio još jasniji kada je poslije pošto je to napisao izjavio da nikada neka društvena formacija ne propada prije nego što budu razvijene sve proizvodne snage za koje je ona dovoljno prostrana i da nikad novi, viši odnosi proizvodnje ne nastupaju prije nego što se materijalni uvjeti njihove egzistencije nisu već rodili u krilu sa­ mog starog društva. Za socijalističko (komunističko) društvo klasici su smatrali za nužnu pretpostavku ukidanje privatnog vlasništva sredstava za proizvodnju. To ukidanje privatnog vlasništva, prema njima, vrši se već u okviru samog ka­ pitalizma. Marx je, naime, utvrdio da je u dioničkim društvima funkcija proi­ zvodnje rastavljena od vlasništva na kapitalu, pa je dakle i rad potpuno rastavljen od vlasništva na sredstvima za proizvodnju i na višku rada. Taj rezultat najvišeg razvitka kapitalističke proizvodnje predstavlja nužnu polaznu točku za ponovno pretvaranje kapitala u vlasništvo proizvođača, ali ne više kao privatno vlasništvo izdvojenih proizvođača, nego kao vlasništvo njih udruženih, kao neposredno dru­ 27 Marx-Engels: Rani radovi, Zagreb, 1953, str. 302— 303.

70

štveno vlasništvo. Time će se sve funkcije društvene reprodukcije koje su bile povezane s kapitalom pretvoriti u jednostavne funkcije udruženih proizvođača, u društvene funkcije. Naravno, do tog stanja dolazi se razvitkom proizvodnih snaga. „Uspostavljanje zajedničkog kućnog gospodarstva pretpostavlja razvitak ma­ šinerije, iskorišćavanje prirodnih snaga i mnogih drugih proizvodnih snaga . . . Bez tih uvjeta sama zajednička privreda ne bi sa svoje strane bila nova proizvodna snaga, bila bi lišena svake materijalne baze, osnivajući se samo na teoretskoj os­ novi, tj. bila bi čista ludorija.”28 Prema tome, „zajednička privreda” je nova proi­ zvodna snaga, što govori o socijalizmu kao revolucionarnoj, novoj proizvodnoj snazi. Socijalizam je kritika kapitalističkog sistema, izlaz iz njegove krize. Vidjeli smo da kapitalizam u sebi nosi granicu svoga razvitka koju ne može prekoračiti, a ona se očituje u profitnoj stopi, pa profitna stopa prestaje biti pokretač akumu­ lacije kapitala (dakle proširene reprodukcije) i pokretanje akumulacije na sebe preuzimaju druge društveno-ekonomske snage. Prava granica kapitalističke pro­ izvodnje, prema Marxu, nalazi se u samom pojmu kapitala, jer je kapital i njegova oplodnja (stvaranje viška vrijednosti) polazna i završna točka kretanja kapitali­ stičke proizvodnje. Proizvodnja je samo proizvodnja za kapital, a ne da su sred­ stva za proizvodnju naprosto sredstva za širi društveni životni proces neposrednih proizvođača. Tu kapitalizam dolazi u sukob s nužnošću primjene nove tehnike i tehnologije, pa se stoga taj sukob često rješava posve drugim metodama (npr. ratovima i dr.).29 Socijalizam se tu pokazuje kao sposobniji sistem jer je on uki­ nuo suprotnost između društvenog karaktera proizvodnje i privatnog prisvajanja proizvoda. Činjenice govore da se socijalizam razvija brže od kapitalizma. Što je još važnije, socijalizam nerazvijenim zemljama pruža šire mogućnosti za brži ekonomski razvoj. Razvoj industrijske proizvodnje pokazuje da se socijalističke zemlje razvijaju brže od kapitalističkih, što je vidljivo iz podataka da je u cijelom svijetu industrij­ ska proizvodnja porasla u 1970. godini u odnosu na 1960. za 83%, u kapitalisti­ čkim zemljama za 72%, u zemljama u razvoju za 95%, a u socijalističkim zemljama, za čitavih 104%. Taj je rast za SSSR iznosio 126%, a za SAD 54%. Porast in­ dustrijske proizvodnje u SFRJ iznosio je u tom razdoblju 118%. SSSR je u 1971. godini investirao 197 milijardi, a SAD 182 milijarde dolara. To nam govori o većoj sposobnosti socijalističkog sistema Sovjetskog Saveza. Kako smo već spo­ menuli, snaga socijalističkih zemalja očituje se i u tome što ih je danas u svijetu 14 i što imaju više od 1/3 svjetskog stanovništva i gotovo 40% svjetske industrij­ ske proizvodnje, koja se ostvaruje na 26% teritorija Zemljine kugle. Nakon pobjede oktobarske revolucije socijalizam je izgrađivalo samo 8.2% svjetskog sta­ novništva, sa manje od 3% svjetske industrijske proizvodnje.1 No, ti podaci, ko­ liko god bili značajni i impresivni, nisu odlučujući za naše shvaćanje o socijalizmu kao svjetskom procesu. Upravo zbog toga što se kapitalizam razvija u proturječnostima u njemu se također razvijaju elementi socijalizma, o čemu smo već govorili. Da­ nas u industriji svijeta radi više od 240 milijuna radnika, dok ih je na početku ovog stoljeća bilo oko 82 milijuna. To je realna društvena subjektivna snaga koja utječe na kretanje socijalizma kao svjetskog procesa. Svijet je razvojem naučno-tehničke revolucije postao sve više povezan, što predstavlja realnu osnovu za nicanje socijalizma u svjetskim razmjerima. Što se kapitalizam više razvija u ma­ 28 Marx-Engels: ibid., str. 296. 29 Samo u 1973. godini članice Sjevernoatlanskog pakta utrošile su oko 120 milijardi do­ lara za naoružanje.

71

terijalnom pogledu, to se više zapliće u vlastite proturječnosti. One omogućuju razvoj socijalizma u svjetskim razmjerima, i to putem razvoja socijalističkih ele­ menata u razvijenim kapitalističkim zemljama. Na razvoj socijalizma u svijetu utječe, dakako, i ubrzan ekonomski i društveni razvoj zemalja u razvoju te iz­ gradnja socijalizma u socijalističkim zemljama.

SOCIJALIZAM KAO SVJETSKI PROCES I ZEMLJE U RAZVOJU Jedna od osnovnih činjenica našeg doba jeste totalna deagregacija koloni­ jalnog sistema i stvaranje velikog broja nezavisnih zemalja, koje već danas sa­ činjavaju većinu u UN. Od 1945. do 1974. godine steklo je političku nezavisnost više od 70 zemalja. Međutim, taj proces još više dobiva na značenju ako uzmemo u obzir da je u statusu kolonija i polukolonija još u 1914. godini živjelo približno oko 2/3 svjetskog stanovništva, a da danas taj broj ne dostiže niti 1% svjetskog stanovništva. Već je Marx u svojim radovima o britanskoj vladavini u Indiji nagovijestio da će kolonijalizam tamo stvoriti osnovne uvjete koji će ga odande istisnuti. Ti su uvjeti svugdje stvarani — negdje više, negdje manje. Oni se sastoje od mate­ rijalnih i društvenih uvjeta kao i razvijanja subjektivnog faktora (radnička klasa). Posebno je za taj proces značajna pojava razvijanja socijalizma kao svjetskog procesa, koji je nikao i razvija se na više „punktova” kako u samim kapitalističkim zemljama tako i pojavom velikog broja socijalističkih zemalja. Razvijanje državnog kapitalizma, odnosno dekompozicija kapitalističkog privatnog vlasništva i razvi­ janje državne intervencije u privredi kapitalističkih zemalja dovelo je na društveno, ekonomsko i političko kormilo i takve snage u kapitalističkim zemljama koje su počele nešto drugačije gledati na perspektive razvoja kapitalizma, svjetskog ka­ pitalizma, svjetske privrede i međunarodnih ekonomskih odnosa uopće. Posebno ovdje treba istaći određeni moralni utjecaj što ga vrše socijalističke zemlje. Te zemlje, među kojima i naša, nisu objektivno mnogo materijalno pomogle razvoj u nedovoljno razvijenim zemljama. Pitanje je da li su one tu mogle više učiniti. To bi tek trebalo istražiti, ali je nedvojbeno jedno da su — socijalističke zemlje bile eklatantan primjer za nerazvijene kako se ubrzano može razvijati nacionalna privreda. Taj primjer pružile su sve socijalističke zemlje, svaka na svom podru­ čju i u svojim specifičnim uvjetima. Time nastaje širok i sveobuhvatan pokret za oslobođenje nerazvijenih ze­ malja, ali i za ubrzan ekonosmki i društveni razvoj. A što znači taj ubrzani razvoj? Znači, u stvari, proces mijenjanja dosadašnje stare kapitalističke međunarodne podjele rada, što čini novu kvalitetu, i tu se može govoriti o novom svjetskom tržištu, novoj svjetskoj ekonomici, koja se može izgraditi samo u uvjetima soci­ jalizma, a to znači samo onda ako u nju budu „utkane” nacionalne ekonomijo svih zemalja u svijetu, pa i nerazvijenih. Bez obzira na sve teškoće koje se po­ javljuju u razvoju nerazvijenih zemalja, one su objektivno upućene u pravcu so­ cijalizma, odnosno u pravcu razvijanja socijalističkih odnosa u privredi i društvu kao preduvjeta njihova ubrzanog razvoja. Ako bismo stvari promatrali formalistički, očigledno je da u nerazvijenim zemljama još nisu ostvarene materijalne i društvene pretpostavke socijalizma. Ne postoji krupna modema industrijska proizvodnja, brojna i suvremena radnička klasa, koja bi organizirana kao klasa za sebe bila svjesna svoje historijske uloge. 72

Ali u nerazvijenim zemljama postoje izvjesne opće ekonomske i ostale pretpo­ stavke koje ih usmjeravaju u pravcu socijalizma mnogo više nego u pravcu ka­ pitalizma.30 Osim toga, kapitalizam kao svjetski sistem ostvario je opće materi­ jalne i društvene pretpostavke nastanka socijalizma u svjetskim razmjerima. Na orijentaciju pojedinih zemalja u pravcu socijalizma utječe opći položaj društva, stupanj zaoštrenih ekonomskih i društvenih proturječnosti, uvjeti za razvoj pro­ izvodnih snaga, odnos i karakter polarizcije klasnih snaga, kao i sam razvitak ka­ pitalizma u tim zemljama. Činjenica je da u većini nerazvijenih zemalja postoji većina elemenata koji karakteriziraju kapitalizam, kao što su monopoli, radnička klasa, izvršena diferencijacija sela itd. Nužnost razvijanja nerazvijenih zemalja u pravcu socijalizma može se sagledati, npr., preko ovih elemenata: a) Jedna od bitnih karakteristika kapitalizma jest njegov neravnomjerni ra­ zvoj. T u zakonomjernost formulirao je Lenjin još u toku I. svjetskog rata. „Ra­ zvoj kapitalizma odvija se neravnomjerno na višem stupnju razvoja u pojedinim zemljama. Drugačije i ne može biti pri robnoj proizvodnji. Otuda logičan zak­ ljučak: socijalizam ne može jednovremeno pobijediti u svim zemljama. On će u početku pobijediti u jednoj ili u nekoliko zemalja, a ostale će u toku nekog vre­ mena ostati buržoaske ili doburžoaske zemlje.”31 Lenjin je još isticao kako te zem­ lje koje će početi izgradnju socijalizma ne moraju nužno biti najrazvijenije. Ovo ukazuje na to da se pojedine zemlje, kao i grane privrede i poduzeća razvijaju neravnomjerno. Lenjin je dokazao da sve zemlje u kapitalizmu neće moći do­ stići isti nivo privrednog razvoja, pa će biti nužno da pojedine od njih pojedinačno prelaze u socijalizam. Ta zakonomjernost kapitalizma i danas se ispoljava, što se vidi iz ove tabele: U DIO POJEDINIH ZEMALJA U INDUSTRIJSK OJ PROIZVODNJI KAPITALISTIČKO G SVIJETA — u % 1938.

Sav kapitalistički svijet SAD Zapadna Evropa Engleska Japan Zemlje u razvoju

100 36,6 45,0 15,6 4,7

1948.

100 55,8 30,4 11,9 1,3 11,0

1958.

100 46,6 35,7 9,8 3,5

1961.

100 44,7 36,0 9,2 5,1 11,9

1963.

100 44,9 34,7 8,5 5,4

1965.

100 45,1 34,1 8,2 5,7 12,9

1969.

100 43,4 32,8 7,1 8,5 14,0

1973.

100 39,8 31,0 5,5 9,2 15,3

I z v o r : Ekonomičeskoe položenie kapitalističeskih stran, priloženije k žurnalu Mirovaja eko­ nomika i meždunarodnije otnošenija, Moskva, N o 9/1966. i N o 8/74, te Monthly Bul­ letin of Statistics, dec. 1969.

b) Nerazvijene zemlje danas moraju osigurati veću stopu akumulacije (uče­ šće akumulacije u nacionalnom dohotku) nego što je to bila stopa akumulacije kapitalističkih zemalja u periodu industrijalizacije. U razdoblju 1869—1878. go­ 80 Vidi o tim pretpostavkama detaljnije kod B. Ćosića: O ekonomskim pretpostavkama socijalističke revolucije, Politička misao br. 1 /1968, Zagreb 81 Lenjin: Sočinjenija, tom 30, str. 133, ruski

73

dine stopa akumulacije u SAD iznosila je 12%, u Engleskoj u periodu 1860—1869. godine — 16,6%, a u Francuskoj od 1899. do 1903. godine — 10%, itd. Danas je potrebno da te stope budu još veće, u prvom redu zbog tehničkog progresa, a i zbog priraštaja stanovništva, koji iznosi i do 2,5% u pojedinim nerazvijenim zemljama. Da bi se ostvario minimalan porast nacionalnog dohotka, bilo bi po­ trebno da stopa akumulacije iznosi bar 12%. Danas razvijene zemlje odvajaju blizu 20% nacionalnog dohotka u akumulaciju dok nerazvijene ne mogu ni mi­ nimalnu stopu od 12%. One jedva dostižu stopu tzv. demografskih investicija, koja dostiže oko 5%. Zbog toga je potrebno da nerazvijene zemlje različitim dr­ žavnim mjerama zahvaćaju što veći dio akumulacije (nacionalizacija, oporezivanje itd.). One mogu zahvaćati i onu tzv. neproizvodnu akumulaciju od različitih pa­ razitskih grupa društva (feudalci, lihvari) itd. Što je još značajnije, državni će sektor omogućiti koncentraciju akumulacije u nacionalnim granicama, iz čega će se onda moći vršiti krupne investicije (npr. slučaj uređenja Nila u Egiptu itd.). Dalji razvoj tih zemalja traži da stopa rasta bude veća. Smatra se da bi zem­ ljama Latinske Amerike pri sadašnjoj stopi rasta privrede trebalo oko 250 go­ dina da se dostigne sadašnji nivo razvoja SAD, a zemljama Azije i Afrike čak oko 500 godina. Indija bi trebala oko 100 godina da dostigne današnji nivo ra­ zvitka Jugoslavije. c) Suvremena naučno-tehnička i tehnološka revolucija zahtijeva da nera­ zvijene zemlje u mnogo kraćem vremenskom razdoblju ostvare veći ekonomski napredak nego što je to bio slučaj s kapitalističkim zemljama. Nerazvijene zemlje ne mogu prolaziti kroz iste faze razvoja kao razvijene kapitalističke zemlje. One ne mogu kao ranije kapitalističke zemlje ići od malih na srednja, pa tek onda na krupna modema poduzeća. U svom razvoju danas one moraju odmah prići iz­ gradnji krupnih najmodernijih poduzeća. Time se samo može postići dobro is­ korištavanje sirovina i povećati produktivnost rada. Danas je za otvaranje je­ dnog radnog mjesta potrebno i do 50.000 dolara, a ponegdje i mnogo više, dok je nekad bilo potrebno svega 100 dolara. Osim toga, danas je potrebno odmah graditi krupnu privrednu infrastruk­ turu (energetika, komunikacije, opskrba vodom itd.). T i objekti zahtijevaju kru­ pne investicije i na duži rok otplate, a efekti se odmah ne mogu vraćati. d) Nosilac privrednog razvoja u nerazvijenim zemljama ne može više biti strani kapital, odnosno kapital metropola. Taj je kapital zainteresiran za visoku profitnu stopu, pod čijim je impulsima stvorio kolonijalnu privrednu i društvenu strukturu. On je zainteresiran da ta struktura i dalje ostane. Osim toga, poslije stjecanja političke nezavisnosti strani kapital sve više napušta nerazvijene zemlje i teži za plasmanom u sigurnije područje — razvijene kapitalističke zemlje.32 Strani bi kapital morao biti podređen i uklopljen u planove preobražaja nerazvijenih zemalja da bi igrao pozitivnu ulogu u nerazvijenim zemljama. e) Domaći privatni kapital također ne može osigurati brz ekonomski ra­ zvoj nerazvijenih zemalja. Kapitalisti će u borbi za profit plasirati svoj kapital u manja poduzeća i ona poduzeća koja brže vraćaju uložena sredstva i odbacuju veće profite. Domaća se buržoazija, po pravilu, više angažira u trgovini i sličnim 82 O tome vidi detaljnije: B. Ćosić: Svjetsko tržište danas, izdanje „Narodnih novina”, Zagreb, 1973. Danas SAD plasiraju više od 60% svojih inozemnih investicija u Zap. Evropu i Kanadu dok su 1950. godine tamo upućivale oko 45%. Naravno, opale su investicije u neraz­ vijene zemlje.

74

djelatnostima gdje su uslijed nesređenog tržišta povoljnije mogućnosti ostvariva­ nja većeg profita. Zbog tih i sličnih razloga nerazvijene su zemlje prisiljene tražiti nove me­ tode i rješenja za razvoj privrede i društva. Pokazalo se da je razvoj brži ako te metode imaju više socijalistički karakter. T u u prvom redu dolaze u obzir ra­ zličite mjere državne intervencije: jačanje državnog sektora privrede, planiranje, politika preraspodjele nacionalnog dohotka, stvaranje zadružnog sektora, naročito u poljoprivredi, itd. Jedan od bitnih elemenata suvremenog razvoja u svijetu jest činjenica da kapitalizam kao svjetski sistem ne može više dovoljno osigurati razvoj svjetskih proizvodnih snaga pa je velik dio svijeta prisiljen tražiti dalje metode razvoja. To se, npr., vidi i po stalnom zaostajanju vanjskotrgovinske razmjene zemalja u razvoju, odnosno zaostajanju njihova učešća u svjetskoj trgovini. Podaci po­ kazuju da tu nastaju velike disproporcije u stvaranju materijalne baze pojedinih zemalja. Evo kako se povećavao ukupni svjetski izvoz i kako je bio raspoređen po pojedinim regionalnim grupacijama zemalja:

KRETANJE SVJETSKOG IZVOZA 1955— 1970. GO DINE — u milijardama dolara SAD i u % 1955.

1960.

Vrijednost % 100

1965.

Vrijednost % 126,7

100

Svijet

91,33

Razvijene kapitali­ stičke zemlje

54,91

60,1

79,82

63,2

Zemlje u razvoju

27,05

29,6

31,26

24,9

9,37

10,3

15,03

11,9

Socijalitičke zemlje

1970. ~

Vrijednost % 184,7 120,5

100

Vrijednost % 227

100

68,3

161,2

71,2

36,56

19,9

40,9

17,9

21,63

11,8

24,9

10,9

SOCIJALIZAM KAO SVJETSKI PROCES I SOCIJALISTIČKE ZEMIJE Svjetski kapitalistički sistem nikad nije bio geografski pojam. Kapitalizam nikad nije prodro u svu dubinu kolonijalne ekonomije. On se zadržao na obalama razvijajući, kako to neki autori navode, „eksportnu ekonomiju”. Zbog toga ra­ spadanje svjetskog ekonomskog sistema kapitalizma ne bi trebalo shvatiti kao geografsko i prostorno sužavanje kapitalizma, nego kao raspadanje kapitalističkih proizvodnih odnosa, onoga što je bilo suština svjetske ekonomske eksploatacije. Suština kapitalističke eksploatacije sastojala se u tome da su industrijski razvijene zemlje bile u mogućnosti da na osnovi svoje ekonomske supremacije i na osnovi zakona vrijednosti na svjetskom tržištu eksploatiraju ostale dijelove svijeta. Zem­ lje koje su se oslobodile kolonijalizma spremne su na ogromne napore za ubr­ zanje svoga ekonomskog razvoja, služe se planskim metodama u reguliranju svoje privrede. Na taj način mnoge od njih teže za izgradnjom socijalističkog društva, želeći pri tom da objektivno prekorače kapitalističku fazu razvoja. Ali taj je proces

75

veoma težak i naporan. „Rusima je bilo lakše početi veliku proletersku revolu­ ciju, ali će im biti teže nastaviti je (istaknuo Lenjin) i dovesti do definitivne po­ bjede u smislu potpune organizacije socijalističkog društva.’*33 Nerazvijene zem­ lje proizvod su i proturječnost dosadašnjeg razvoja kapitalizma. Socijalizam čini opći svjetski proces koji se pojavljuje u pojedinim dijelovima svijeta razvijajući se u raznim veoma specifičnim oblicima. On direktno niče na ruševinama kapitalizma, na njegovu raspadanju, ne samo tamo gdje je radnička klasa preuzela (oficijalno) vlast. Socijalizam postaje stvar najširih masa stanovni­ štva u svim dijelovima svijeta, borba za socijalizam je borba za svaku demokratsku promjenu unutar kapitalizma, za demokratizaciju društva u kapitalizmu, za veća prava radnika. „Stvar je buržoazije da razvija trustove; da žene i djecu tjera u tvornice te da ih tamo upropaštava, guli i osuđuje na najveću bijedu. Mi ne ’težimo’ takvom razvoju, mi ga ne ’potpomažemo’, nego se borimo protiv njega. Ali kako se borimo? Mi znamo da su trustovi i tvornički rad žena napredak. Mi se ne želimo vratiti zanatima, kapitalizmu bez monopola i radu žena u kućanstvu. Naprijed kroz trustove i sve ostalo i preko njih u socijalizam.”34 Proces raspadanja kapi­ talizma doveo je do raspadanja kapitalističkog svjetskog tržišta, ali ne i do raspa­ danja jedinstva svjetske ekonomije. Naprotiv, jedinstvo svjetske privrede zbog suvremene nauke i tehnike danas je očiglednije nego ikada ranije. U tome sklopu opća zadaća svih razvijenih zemalja, bile one socijalističke ili kapitalističke, jest široka akcija za međunarodnu ekonomsku pomoć nerazvijenim zemljama, jer to je i u interesu njih samih. Razvoj nerazvijenih zemalja može na izvjestan način direktno spriječiti truljenje i stagnaciju u razvijenim zemljama. Teorija podije­ ljenosti svijeta na dva svjetska tržišta danas se sve više napušta jer svi priznaju da je neophodno razvijati trgovinu između svih zemallja, kao i između „kapita­ lističkog svjetskog tržišta” i „socijalističkog svjetskog tržišta”, a ona se u praksi i sve više razvija. Svjetsko tržište nije geografski pojam, već određeni odnos. Taj odnos utječe ne samo na kapitalističke zemlje već i na socijalističke. Zbog toga se problem ne postavlja u vezi s odnosima između lagera, blokova, već u vezi s odnosima među zemljama. Sazrijevanje novih odnosa na svjetskom tržištu po­ maže razvijanje socijalističke revolucije, koja u krajnjoj liniji znači ne samo preu­ zimanje političke vlasti već i promjenu društvenih proizvodnih odnosa. „Eko­ nomska osnova toga revolucionarnog nasilja (tj. diktature proletarijata), zalog nje­ gove vitalnosti i uspjeha jeste to, što proletarijat predstavlja i ostvaruje viši tip društvene organizacije rada u poređenju s kapitalizmom.”35 Socijalizam ne bi smio biti izražen u društveno-pravnoj, nadnacionalnoj tvorevini, kao što je to kakav god oblik socijalističkog lagera. Socijalizam prije svega sačinjava nove so­ cijalističke proizvodne odnose što nastaju kao rezultat razvoja svakog društva, svake pojedine zemlje. Klasna borba na svjetskom planu ne iscrpljuje se borbom među lagerima. Ona je mnogo šira društvena pojava i, kako je Lenjin isticao, odnosi se na širok front bitaka — čitav niz bitaka. U svakoj pojedinoj zemlji kla­ sna borba vodi se kao unutrašnji proces. Ona može biti ideološka borba, borba za razvoj demokracije, borba za mir itd. T u ne može biti trajne koegzistencije među klasama. Ali, ako jedna klasa stalno pobjeđuje, što je slučaj sa suvremenom ra­ dničkom klasom u kapitalizmu, onda to treba priznati kao socijalističku tekovinu. 33 Lenjin: Izabrana djela, tom X III, str. 136. Beograd, 1961. 34 Lenjin: Izabrana djela, tom X V III, Kultura, Beograd, 1961, str. 137. 33 Lenjin: Velika inicijativa, u: Izabrana djela, tom X III, Kultura, Beograd, 1961, str.

76

To je dokaz da koegzistencije među klasama ne može biti, ali između država koet?zistencija je moguća i potrebna, i to upravo u interesu socijalizma. Brz razvoi socijalističkih zemalja pridonijet će pobjedi socijalizma u svjetskim razmjerima To ce se postići podizanjem produktivnosti rada, koja će likvidirati eksploataciju na svjetskom tržištu i time „izbaciti iz sedla” kapitalizam i njegov mehanizam razmjene na svjetskom tržištu. Pretpostavka takvu razvoju jest potpuno raJvi janje unutrašnjih proizvodnih snaga i odnosa proizvodnje u socijalizmu Pose bno naglašavamo probiem razvoja unutrašnjih socijalističkih odnosa u svakoi so­ cijalističkoj zemlji jer će to biti pretpostavka razvoju socijalističkih odnosa između socijalističkih zemalja. A već je poznato da radnička klasa pojedinih ifidiistrijski razvijenih zemalja nije prezala „da se koristi kolonijalnim monopolom i monopolom na svjetskom tržištu.’™ Socijalizam tu stvara nove proizvodne odnose, socijalističke odnose.

36 U pismu Marxu od 7. oktobra 1858. Engels je pisao: „Engleski proletarijat faktički se sve više buržoazira, tako da će ta najburžoaskija od svih nacija očigledno, na kraju krajeva, dovesti stvar dotle da ima buržoasku aristokraciju i buržoaski proletarijat pored buržoazije. Razu­ mije se, kod takve nacije koja eksploatira cijeli svijet, to je do izvjesne mjere zakonito”.

Drugi

dio

NUŽNOST I KARAKTER ROBNO-NOVČANIH ODNOSA U SOCIJALIZMU (ROBA I NOVAC U SOCIJALIZMU)

1. ROBNA PROIZVODNJA I ZAKON VRIJEDNOSTI U SOCIJALIZMU

UVOD Robna proizvodnja kao specifični oblik organizacije društvene privrede po­ stojala je i postoji u različitim društveno-ekonomskim formacijama. Najopćenitije svojstvo robne proizvodnje jest proizvodnja za tržište, odnosno proizvodi dolaze do potrošnje kao svog krajnjeg cilja posredstvom tržišta. U uvjetima postojanja robne proizvodnje proizvodna je djelatnost razbijena na odvojenu i relativno samostalnu proizvodnju pojedinaca ili grupe proizvođača, koji samostalno do­ nose proizvodne odluke. Društvena veza među proizvođačima i potrošačima us­ postavlja se posredstvom tržišta. Kako u robnoj proizvodnji ne postoji nikakav posebni organ koji predstavlja cjelokupnu privredu, to se ni proporcionalna po­ djela ukupnog društvenog fonda rada ne odvija svjesno, unaprijed putem nekog društvenog organa. Zato se zakon proporcionalne podjele ukupnog društvenog fonda rada ispoljava u obliku zakona vrijednosti, koji preko tržišta i cijena nak­ nadno raspoređuje opredmećeni i živi rad na različite privredne djelatnosti. Upravo razmrvljenost privrede, koja uvjetuje donošenje privrednih odluka u više međusobno nepovezanih centara, čini robnu proizvodnju društveno iracionalnom i anarhičnom. Proizvođači proizvode robe po vlastitoj procjeni potreba potrošača prema impulsima s tržišta, na osnovu kretanja cijena. Međutim, oni unaprijed ne znaju da li će se i kako realizirati njihovi proizvodi, jer ne znaju koje su proi­ zvodne odluke donijeli drugi proizvođači niti znaju koliki će dio potražnje biti usmjeren na kupnju njihovih proizvoda. Proces društvene reprodukcije se u uv­ jetima postojanja robne proizvodnje odvija uz naknadno usklađivanje privrednih kretanja. To naknadno usklađivanje privrednih kretanja događa se periodički kao nasilno usklađivanje putem poremećaja i kriza. Neposredni cilj proizvodnje robe jest proizvodnja upotrebnih vrijednosti za drugoga, a ljudski rad utrošen u proizvodnji izražava se posredno, putem vri­ jednosti. Svođenjem različitih radova na golo trošenje radne snage prema vre­ menskom trajanju u prosječnim uvjetima proizvodnje omogućava se razmjena različitih upotrebnih vrijednosti. Tek nakon realizacije proizvoda, ako se roba uspije realizirati, moći će proizvođači zadovoljiti svoje potrebe. Time se sudbina robnih proizvođača veže uz sudbinu njihovih proizvoda, koja je njima nepoznata, pa se i odnosi ljudi na površini ekonomskih zbivanja pokazuju kao odnosi među robama. Začeci robne proizvodnje sežu daleko u povijest, ali robna proizvodnja nije bila opći i tipični oblik proizvodnje ni u jednoj društveno-ekonomskoj formaciji do kapitalizma. Nalazimo je kao trampu, a zatim kao sitnu robnu proizvodnju u pukotinama robovlasničkog i feudalnog društva u kojima je dominirala naturalna proizvodnja zasnovana na ličnoj zavisnosti.1 1 „Namjesto slobodnog čovjeka, nalazimo da je ovdje svatko zavisan — kmetovi i feudalni gospodari, vazali i suvereni, laici i popovi. Lična zavisnost karakteristična je ne samo po dn&tvene odnose u materijalnoj proizvodnji nego i po oblasti života Sto su na njoj izgrađene. Ali baS 6 P o litičk a ek on om ija socijalizm a

81

Jednostavna robna proizvodnja do kapitalizma može se tretirati klicom ka­ pitalističkog načina proizvodnje. „Gospoda ekonomisti dosad su previđali najednostavniju stvar, da je oblik: 20 arširuz platna = 1 kaput samo nerazvijena os­ nova za 20 arštna platna = 2 funte sterlinga, dakle da najjednostavniji robni oblik, u kome njena vrijednost još nije izložena u odnosu prema svim drugim robama, već samo kao različito od svog vlastitog naturalnog oblika, sadrži čitavu tajnu novčanog oblika, a s time in nuce [u klici], svih burzoaskih oblika proizvoda rada.”2 Stari poreci propadaju razvojem robne proizvodnje i buržoaskog društva.3 Zakon vrijednosti, kao opći zakon robne proizvodnje, nije ni u jednom načinu proizvodnje do kapitalizma sveobuhvatno regulirao odnose u procesu proizvodnje. Robna proizvodnja postaje opći i tipični oblik proizvodnje tek u kapitalizmu, kada dvostruko slobodni radnik (slobodan od sredstva za proizvodnju i pravno slobodan) prodaje kapitalistu svoju radnu snagu kao robu. „Ali i robna proizvodnja tek od tada (kada radnik slobodno prodaje radnu snagu kao robu — op. Z. Z.-S.) postaje opći i tipični oblik proizvodnje; tek od tada se svaki proizvod već unaprijed proizvodi za prodaju i sve proizvedeno bo­ gatstvo prolazi kroz promet. Tek kad joj najamni rad postane osnovom, robna se proizvodnja nameće cjelokupnom društvu; ali tek tu ona i razvija sve svoje prikrivene snage.”4 Zbog toga Marx i započinje analizu kapitalističkog načina proizvodnje u „Kapitalu” analizom robe, koju smatra staničnim oblikom eko­ nomije buržoaskog društva.6 Upravo u kapitalizmu robna proizvodnja pokazuje sve svoje karakteristike. Odvojeni i relativno nezavisni privredni subjekti samostalno donose odluke o vrsti i opsegu privredne djelatnosti i o realizaciji proizvoda, nastojeći pri tome ostvariti isključivo svoje ekonomske interese. Suprotstavljajući svoje interese tu­ đim interesima, u robnoj se proizvodnji odnosi robnih proizvođača ispoljavaju kao odnosi ravnodušnosti i kao odnosi nepoltedne borbe. Stoga se jedinstvo kapi­ talističke privrede uspostavlja putem slobodne konkurencije, u kojoj ekonomski zakoni (prvenstveno zakon vrijednosti, kao opći zakon robne proizvodnje) re­ guliraju međusobne odnose robnih proizvođača nezavisno od volje ljudi. Kapi­ talističku robnu proizvodnju karakterizira naknadno, ex post usklađivanje privre­ dnih kretanja, koje periodično izaziva poremećaje i krize u kojima se gubi velik dio društvenog bogatstva. Težeći za bogatstvom, kapitalisti se zalažu za slobodnu ni od koga ometanu privrednu djelatnost, jer vjeruju u automatski, po njima pri­ rodni karakter ekonomskog poretka. Zbog toga se do imperijalizma i razvoja mo­ nopola protive i državnoj intervenciji u procesu društvene reprodukcije zala-*8 zbog toga što odnosi lične zavisnosti čine datu društvenu osnovu, nisu ni radovi ni proizvodi prinuđeni da uzimaju fantastična obličja različna od njihove stvarnosti. U društvenu mašineriju ulaze oni kao naturalne činidbe i naturalna davanja. Naturalni oblik rada, njegova posebnost, a ne kao na osnovi robne proizvodnje njegova općenitost jest ovdje neposredni društveni oblik”. (K. Marx: Kapital, I. tom, Kultura 1947, latinicom, str. 42). a Marxovo pismo Engelsu od 22. V I 1867, objavljeno u Kapitalu, I. tom, Kultura, 1947, str. 705. 8 „ . . . patrijahalni poredak, kao i antički (također i feudalni), isto toliko propada s razvo­ jem trgovine, luksuza, novca , razmjenske vrijednosti, koliko u korak s njim izrasta suvremeno društvo”. (K. Marx: Temelji slobode — Osnovi kritike političke ekonomije, Naprijed, Zagreb, 1974, str. 55) 4 K. Marx: Kapital, I. tom, str. 516. 8 „Međutim je za buržoasko društvo robni oblik proizvoda rada, tj. vrijednosni oblik robe, stanični oblik ekonomije”. (K. Marx: Pregdovor I. tomu Kapitala, Kultura, 1947, str. L)

82

žuči se za ekonomski liberalizam (poznat pod nazivom laissez faire — laissez passer), u kojem mogu slobodno odlučivati o vrsti i opsegu privredne djelatnosti i slobodno prodavati svoje proizvode. U kapitalističkom se načinu proizvodnje zakoni vlasništva robne proizvodnje pretvaraju u zakone kapitalističkog prisvajanja,6 zasnovane na eksploataciji na­ jamnog rada, što kapitalistima daje pravo da prisvajaju rezultate radnikova rada pretvarajući ih u radnicima nadređenu silu. Iako je Marx kritički analizirao kapitalistički način proizvodnje, on je po­ kazao neophodnost tog oblika proizvodnje za razvoj proizvodnih snaga društva kao realne pretpostavke čovjekova oslobođenja. Marxovi radovi ukazuju i na per­ spektivu razvoja društva kao budućeg slobodnog društva bez eksploatacije i ro­ bne proizvodnje. „Lični odnosi zavisnosti (isprva posve samonikli) prvi su društveni oblici, u kojima se čovjekova produktivnost razvija samo u malom opsegu i na izoliranim točkama. Lična nezavisnost zasnovana na stvarnoj zavisnosti drugi je veliki oblik, u kojem se tek izgrađuje sistem opće društvene razmjene materije, univerzalnih odnosa, svestranih potreba i univerzalnih moći. Slobodna individualnost, zasno­ vana na univerzalnom razvoju individua i na potčinjavanju njihove zajedničke, društvene produktivnosti kao njihove društvene moći, treći je stupanj. Drugi stvara uvjete za treći.”7 Iako je, po Marxu, nedopušteno u razmjeni između pojedinačnih osoba tražiti klasne odnose,8 ipak on robnu proizvodnju veže uz odnose čovjekove otu­ đenosti. Dosljedan teoriji otuđenja — koju je iznio u „Ekonomsko-filozofskim rukopisima” iz 1844. godine, a dalje razradio u „Osnovama kritike političke eko­ nomije” — Marx u „Kapitalu” obrazlaže teoriju fetišizm a robe, po kojoj robna proizvodnja proizvodi odnose čovjekove otuđenosti, u kojima se društveni od­ nosi među ljudima preobražavaju u društveni odnos među stvarima. Dok su u drugim oblicima proizvodnje odnosi među ljudima očigledno zasnovani na li­ čnoj zavisnosti (npr. u feudalizmu), dotle u robnoj proizvodnji proizvođači do­ laze u društveni dodir putem razmjene svojih proizvoda na tržištu. U vezi s tim Marx je pisah da „privatni radovi istupaju kao članci ukupnog društvenog rada tek putem odnosa u koje razmjena dovodi proizvode rada, a preko ovih i proi­ zvođače. Zbog toga se ovima društveni odnosi njihovih privatnih radova pri­ kazuju kao ono što jesu, tj. ne kao neposredni društveni odnosi samih osoba u njihovim radovima, već, naprotiv, kao stvarni odnosi medu osobama, a društveni odnosi među stvarim a”9 Proizvodeći robe,- ljudi ne proizvode dobra za svoje po­ trebe ni za potrebe zajednice u kojoj žive. Oni proizvode upotrebne vrijednosti za drugoga, odnosno za bezlično tržište. Na taj se način upotrebna vrijednost proizvoda rada odvaja od vrijednosti, a privatni radovi proizvođača dobivaju dvo­ struki karakter. Različiti privatni radovi moraju proizvoditi upotrebne vrijednosti za drugoga, koje istovremeno moraju biti razmjenljive za drugu vrstu proizvoda privatnih radova. Razmjenljivost proizvoda postiže se svođenjem svih radova na 6 K. Marx: isto, str. 516. 7 K. Marx: Temelji slobode — Osnovi kritike političke ekonomije, Naprijed, Zagreb, 1974, str. 54— 55. 8 „I jer se kupovine i prodaje zaključuju samo između pojedinačnih individuuma, to je nedopušteno u njima tražiti odnose između čitavih društvenih klasa”. (K. Marx: Kapital, I. tom, str. 516) 9 K. Marx: isto, str. 38. 6*

83

rad uopće, na rad bez oblika, odnosno na golo trošenje radne snage.101 Postajući tako bezlični, različiti se privatni radovi razlikuju i uspoređuju jedino po koli­ čini utrošenog rada. Tako se razmjenska vrijednost u razmjeni odvaja od proi­ zvoda i dobiva samostalnu egzistenciju u obliku novca.11 Novčani izraz vrijed­ nosti robe još više zastire društveni karakter privatnih radova, odnosno društvene odnose među privatnim proizvođačima.1213 Ti se odnosi na površini ekonomskih zbivanja pokazuju kao odnosi među predmetima — robama, koji imaju zagonetna svojstva, kao što su ih imali neki predmeti — fetiši, kojima su ljudi u primitivnim društvima pripisivali natprirodna, čudotvorna svojstva jer nisu mogli objasniti neke prirodne pojave. Analogno tome Marx tumači prividnost ekonomskih od­ nosa u robnoj proizvodnji, koji se zbog posrednog društvenog karaktera veza putem razmjene prikazuju kao odnosi među stvarima ili kao odnosi ljudi i stvari.33 Robna proizvodnja zastire klasni karakter kapitalističkog načina prizvodnje. Na površini ekonomskih zbivanja izgleda kao da su radilici ravnopravni kapitalistima jer su pravno slobodni i primaju pravičnu naknadu za svoj rad. Međutim, time što su odvojeni od sredstava za proizvodnju, radnici stvaraju sve veće bogatstvo za kapitaliste, koji na osnovi vlasništva nad sredstvima za proizvodnju prisvajaju rezultate neplaćenog živog rada radnika. Tako se prividna jednakost između ka­ pitalista i najamnih radnika zahvaljujući naučnoj analizi pokazuje kao stvarna ne­ jednakost i nesloboda. Uzdigavši se iznad kapitalističkog načina proizvodnje, Mane vidi njegovu povijesnu dimenziju, vidi kraj kapitalizma i neminovnost nastanka budućeg slo­ bodnog društva. Vidljiv je, dakle, horizont s kojega Marx pristupa kritičkoj ana­ lizi kapitalističkog načina proizvodnje. To je komunističko društvo, društvo slo­ bodne individualnosti, utemeljeno na univerzalnom razvoju čovjeka, u kojem ne će biti klasnih suprotnosti, vlasništva, ni robne proizvodnje. „U društvu koje počiva na zadružnim načelima, koje se bazira na zajedni­ čkoj svojini sredstava za proizvodnju, proizvođači ne razmjenjuju svoje proi­ zvode, ni rad koji je utrošen na proizvode ne pojavljuje se ovdje kao vrijednost tih proizvoda, kao neko materijalno svojstvo koje oni posjeduju, jer sad već, su10 „Ravnodušnost prema određenoj vrsti rada pretpostavlja veoma razvijen totalitet zbilj­ skih vrsta rada, od kojih više ni jedna ne gospodari nad s vi ma. . . Ravnodušnost prema odre­ đenom radu odgovara obliku društva u kome individue s lakoćom prelaze s jednog rada na drugi, pa im je određena vrsta rada slučajna i zato indiferentna. T u je rad ne samo u kategoriji, nego i u zbilji postao sredstvo za stvaranje bogatstva uopće i prestao je da kao određenje bude srašten 8 individuama u nekoj posebnosti. . . Ovaj primjer rada uvjerljivo pokazuje kako su čak i najapstraktnije kategorije, usprkos tome što — baš zbog svoje apstraktnosti — važe za sve epohe, u samoj određenosti ove apstraktnosti isto toliko proizvod historijskih prilika i kako u punoj mjeri važe samo za te prilike i unu­ tar njih”. (K. Marx: Temelji slobode, str. 30—31) 11 K. Marx: isto, str. 44. 18 „A baš je ovaj gotovi oblik robnog svijeta — novčani oblik — ovaj koji, umjesto da ot­ kriva, zastire materijalnim velom društveni karakter privatnih radova, a time i društvene odnose privatnih radnika”. (K. Marx: Kapital, I. tom, str. 40—41) 13 „Ovdje se zbiva samo to, da određeni društveni odnos među samim ljudima uzima za njih fantazmagoričan oblik odnosa među stvarima. Pa zbog toga, da bismo našli analogiju, mo­ ramo pribjeći maglovitim sferama vjerskog svijeta. U njemu proizvodi ljudskih glava izgledaju da su samostalna obličja, obdarena vlastitim životom, i koja se nalaze u odnosima među sobom kao i s ljudima. Ovako je i s proizvodima ljudskih ruku u robnom svijetu. Ovo ja nazivam feti­ šizmom, koji prianja za proizvode rada čim se proizvode kao robe, i koji je zbog toga nerazdvojno skopčan s robnom proizvodnjom”. (K. Marx: isto, str. 37— 38)

84

protjio ovome što imamo u kapitalističkom društvu, individualni radovi postoje ne okolišno, nego nqposredno kao sastavni dijelovi cjelokupnog rada.”14 Marx je zahvaljujući dijalektičkom materijalizmu uočio da komunizam ne p astaje na vlastitoj osnovi, nego izlazi iz kapitalističkog društva čije tragove na sebi nosi.15 T u činjenicu ovdje posebno ističemo da bi se mogla marksistički do­ sljedno izučavati robna proizvodnja i zakon vrijednosti u socijalizmu. U Marxovim radovima može se naći vizija budućeg slobodnog društva, koje nastaje na općoj liniji razvoja društva. Stoga svakoj generaciji marksista ostaje da u skladu s Marxovom naučnom metodom izučava stvarnost i da pronalazi putove i oblike ostvarenja slobodnog društva. Socijalizam kao proces već je pedesetak godina stvarnost. Time i naučni socijalizam dobiva tekuću praksu kao jedan od izvora saznanja i verifikatora teo­ retskih uopćavanja. Međutim neki se autori često okreću opisivanju ekonomskih zbivanja vidljivih na površini, što je dovodilo i još uvijek može dovesti do nenaučnih zaključaka, a zanemaruje se činjenica da je bit makrsističkog mišljenja mišljenje revolucije, koje nadilazi tekuću praksu.16 Izgradnja socijalizma zahtijeva svjesnu i organiziranu akciju radničke klase, na temelju saznanja o osnovnoj liniji razvoja društva i na osnovi poznavanja os­ novnih zakona razvitka kapitalizma, iz čije utrobe socijalizam izlazi. Doda li se tome činjenica da se socijalizam mahom počinje graditi u nerazvijenim zemljama, očito je da će se u tim zemljama tragovi kapitalističkog društva u svakom pogledu duže zadržati. Čini se da na to upućuje i ovaj Mancov stav o fazama prirodnog razvitka društva: „Čak i kad neko društvo uspije pronaći stazu prirodnih zakona svog kre­ tanja — a krajnji cilj ovoga djela i jest da razotkrije zakon ekonomskog razvitka modernog društva — ne može ono niti preskočiti, niti naredbama izostaviti faze prirodnog razvitka. Ali porođajne bolove može i skratiti i ublažiti.”17 Različito tumačenje Marxova mišljenja izloženog u njegovim radovima, če­ sto je dovodilo do različitih tumačenja etapa razvoja, fenomena i zakoni­ tosti koji su se javljali u socijalizmu. Tako se, između ostalog, raspravljalo 0 tome da li je socijalizam prijelazni period od kapitalizma ka komunizmu ili je socijalizam prva, ekonomski još nezrela faza komunizma. Postavljalo se pitanje da li između kapitalizma i socijalizma postoji prijelazni period, da li je socijalizam prijelazno razdoblje između dviju društveno-ekonomskih formacija (kapitalizma i komunizma) ili je to prijelazno razdoblje između epohe civilizacije i komunizma, s tim da socijalizam nije ni jedan stupanj epohe komunizma. Ta su pitanja još 1 danas aktualna, pa je bitno istaknuti ovaj Lenjinov stav o takvim raspravama: 14 K. Marx: Kritika Gotskog programa, Kultura, 1950, str. 21. 16 „Ovdje imamo posla s komunističkim društvom ne onakvim kakvo se ono razvilo na svojoj vlastitoj osnovi, nego obrnuto, onakvim kakvo ono iz kapitalističkog društva upravo izla zi; s komunističkim društvom, dakle, koje u svakom pogledu, u ekonomskom, moralnom, duhov­ nom, nosi na sebi tragove starog društva iz čije utrobe izlazi”. (K. Marx: isto, str. 21) 16 Ističemo ovaj Marxov stav o dijalektici: „U svom racionalnom obliku ona (dijalektika — op. Z. Z .-S.) izaziva ljutnju i užasa vanje buržoazije i njenih doktrinamih zastupnika, pa u pozitivno razumijevanje postojećeg stanja unosi ujedno i razumijevanje njegove negacije, nje­ gove nužne propasti; jer svaki postali oblik shvaća u toku kretanja, dakle i po njegovoj prolaz­ noj strani; jer se ničim ne da tutorisati i jer je u svojoj suštini kritička i revolucionarna.” (K. Marx: Kapital, I. tom, str. L X III—LXIV) 17 K. Marx: Predgovor prvom izdanju I. toma Kapitala, isto, str. L IH .

85

„Ali naučila razlika između socijalizma i komunizma jasna je. Ono što obično nazivamo socijalizmom, Marx je nazvao „prvom” ili nižom fazom komunističkog društva. Ukoliko sredstva za proizvodnju postaju zajedničko vlasništvo, utoliko je riječ „komunizam” i ovdje primjenljiva, ako se ne zaboravlja da to nije potpun komunizam. Veliko značenje Marxovih objašnjenja sastoji se u tome što on i ov­ dje dosljedno primjenjuje materijalističku dijalektiku, učenje o razvitku, proma­ trajući komunizam kao nešto što se razvija iz kapitalizma. Mjesto skolastički-izmišljenih, „iz prsta isisanih” definicija i jalovih sporova oko riječi (što je so­ cijalizam, što komunizam), Marx daje analizu onoga što bi se moglo nazvati stepenima ekonomske zrelosti kapitalizma.”18 Sporovi, dakle, proizlaze iz različitog prihvaćanja i tumačenja Marxova cje­ lokupnog stvaralačkog opusa. Jedni su se oslanjali na slovo, drugi na mišljenje. Razilaženja su česta i onda kad se posiže za Marxovim radovima kao metodolo­ škim materijalom. Sve se to odnosi i na izučavanje robne proizvodnje i zakona vrijednosti u socijalizmu. Razvoj socijalizma nakon revolucije u gotovo svim socijalističkim zemljama prati i postojanje robne proizvodnje. O robnoj proizvodnji i zakonu vrijed­ nosti u socijalizmu postoje vrlo različita gledišta, postoji velik broj otvorenih pi­ tanja i zabluda, što je izazivalo i još uvijek izaziva polemike među ekonomistima, i ne samo među njima. Pojedini autori su pokušali objasniti uzroke robne proizvodnje u socijalizmu, tražili su odgovor na pitanje da li je ona ostatak kapitalističkog na­ čina proizvodnje ili je imanentna socijalizmu. Različiti odgovori na ta pitanja imali su kao rezultat i različito imenovanje robne proizvodnje u socijalizmu. Po jednima se može govoriti o robnoj proizvodnji u socijalizmu, pod drugima o so­ cijalističkoj robnoj proizvodnji. Pri tome svi traže ili pokušavaju naći uporište za svoje zaključke u radovima klasika marksizma. Kontroverze o robnoj proizvodnji u socijalizmu proizlaze prvenstveno iz različitog pristupa i različitih postupaka u izučavanju tog fenomena. Dosljednom primjenom Marxove metode moralo bi se doći do zaključka da je socijalizam na­ slijedio robnu proizvodnju od kapitalizma. Socijalizam kao proces ne može uki­ nuti robnu proizvodnju, kao što se ne mogu ukinuti ni zakoni razvitka društva. Međutim, iako je robna proizvodnja nužna u socijalizmu na sadašnjem stupnju razvijenosti proizvodnih snaga i proizvodnih odnosa, neophodna je neprekidna kontrola društva kako robna proizvodnja ne bi reproducirala kapitalističke odnose i tako dovela u pitanje razvoj socijalizma. Svjesna, planska koordinacija procesa društvene reprodukcije u socijalizmu koja je zasnovana na robnoj proizvodnji i za­ konu vrijednosti — element je socijalističke negacije robne proizvodnje i zakona vrijednosti u socijalizmu. Stalne promjene ekonomske strukture sve do asocija­ cije slobodnih proizvođača, manifestiraju se u drugačijim kakrateristikama robne proizvodnje, u promjenama strukture robne vrijednosti te u modifikacijama oblika zakona vrijednosti. Time se omogućuje svladavanje robne proizvodnje i svih ka­ tegorija koje joj odgovaraju. Međutim, da bi se o tome moglo ispravno zaklju­ čivati, neophodno je utvrditi i neprekidno saznavati na kojem je stupnju razvije­ nost proizvodnih snaga u zemljama koje su krenule putem socijalizma, neophodno je izučavati ekonomsku strukturu društva u tim zemljama i vlasničke odnose s kojima se socijalističko društvo neprekidno sukobljava na putu njihova potpunog prevladavanja. 18 str. 206.

86

V. I. Lenjin: Država i revolucija, u: Izabrana djela, tom II, knjiga I, Kultura, 1950,

KLASICI MARKSIZMA O ROBNOJ PROIZVODNJI U SOCIJALIZMU Marx je kritičkom analizom kapitalističkog načina proizvodnje neprekidno ukazivao na prolaznost kapitalizma i na smjer razvoja društva. U njegovim je radovima neprekidno vidljiv horizont s kojeg kritički analizira kapitalizam. Marxovo gledanje na robnu proizvodnju i zakon vrijednosti moguće je shvatiti temeljitom analizom njegova cjelokupnog stvaralačkog opusa, posebno razumijevanjem Marxove metode. Polazeći od saznanja da su u robnoj proizvodnji proizvođači međusobno odvojeni i ravnodušni, iako su svestrano međusobno zavisni i povezani razmjenom (u kojoj se njihovi odnosi ispoljavaju kao prirodan odnos izvan njih, koji njima upravlja), Marx vidi prolaznost takva oblika organizacije društvene proizvodnje. Takvu proizvodnju zamijenit će društvo slobodne individualnosti, koje će biti zasnovano na svestranom razvoju individua i na potčinjavanju njihove društvene proizvodnosti njihovoj društvenoj moći, koju će upotrebljavati kao svoju zaje­ dničku snagu.19 „Ne može, dakle, biti ništa pogrešnije i besmislenije nego na te­ melju razmjenske vrijednosti, novca, pretpostavljati kontrolu udruženih individua nad njihovom cjelokupnom proizvodnjom, .. -”20 Marx uviđa da takvo udruži­ vanje pretpostavlja razvoj materijalnih i duhovnih uvjeta koji su proizvod po­ vijesti. T e pretpostavke stvara upravo robna proizvodnja, koja istovremeno stvara otuđenost pojedinca ,,i općenitost i svestranost njegovih odnosa i sposobnosti.”21 U budućem slobodnom društvu podjelu rada i robnu proizvodnju zami­ jenit će „organizacija rada koja bi imala za posljedicu učešće pojedinaca u za­ jedničkoj potrošnji”.22 Tada će rad pojedinaca biti unaprijed društveni rad, od­ nosno društveni karakter proizvodnje bit će unaprijed pretpostavljen.23 „Zajednički karakter proizvodnje od samog bi početka učinio proizvod za­ jedničkim, općim. Razmjena koja se prvobitno zbivala u proizvodnji (razmiena koja ne bi bila razmjena razmjenskih vrijednosti već razmjena djelatnosti koje bi bile određene zajedničkim potrebama, zajedničkim ciljevima) uključivala bi od samog početka učešće pojedinaca u zajedničkom svijetu proizvoda.”24 U takvom društvu pojedinci ne bi kupovali proizvode, „nego određeni udio u zajedničkoj proizvodnji”.25 Zajednička proizvodnja nije zasnovana na robnoj proizvodnji i zakonu vri­ jednosti. Zakon vrijednosti bit će zamijenjen zakonom ekonomije vremena i plan­ skom raspodjelom radnog vremena na različite grane proizvodnje.26 Već smo više puta isticali da Marx u fetiškom karakteru robe vidi odnose čovjekove otuđenosti, da Je već u jednostavnoj robnoj proizvodnji „latentno sadržana 19 K. Marx: Temelji slobode — Osnovi kritike političke ekonomije, Naprijed, Zagreb, 1974, str. 55. 20 K. Marx: isto, str. 55— 56. 21 K. Marx: isto, str. 60. 22 K. Marx: isto. str. 64. 28 „U drugom slučaju društveni je karakter proizvodnje pretpostavljen, a učešće u svijetu proizvoda u potrošnji, nije posredovano razmjenom međusobno nezavisnih radova ili proiz­ voda rada. Ona je posredovana društvenim uvjetima proizvodnje unutar kojih djeluje indivi­ duum”. (K. Marx: isto, str. 64— 65) 24 K. Marx: isto, str. 63— 64. 26 K. Marx: isto, str. 64. 98 K. Marx: isto, str. 65.

87

suprotnost najamnine i kapitala”.27 Zbog toga se Marx kritički odnosi prema sta­ vovima socijalista, koji misle da je razmjena sistem jednakosti i slobode, koji je pokvario novac i kapital. Marx pokazuje da je razmjena sistem nejednakosti i nes­ lobode te da se razmjenska vrijednost mora pretvoriti u novac i kapital, a rad koji proizvodi prometnu vrijednost u najamni rad. . . pokazuje se isto tako glupost onih socijalista (napose francuskih, koji hoće da prikažu socijalizam kao realizaciju ideje građanskog društva što ih je prokla­ mirala francuska revolucija), koji dokazuju da su razmjena, razmjenska vrijednost itd. prvobitno (u vremenu) ili po svom pojmu (u svom adekvatnom obliku) sistem slobode i jednakosti svih, ali da ih je pokvario novac, kapital itd . . Njima treba odgovoriti: da je razmjenska vrijednost ili, tačnije, novčani sistem u stvari sistem jednakosti i slobode i da su smetnje koje im kod bližeg izlaganja sistema stoje na putu njemu imanentne smetnje, upravo ostvarenje jednakosti i slobode, koji se pokazuju kao nejednakost i nesloboda. Isto je tako pobožna kao i glupa želja da se razmjenska vrijednost ne razvije u kapital ili da se rad koji proizvodi razmjensku vrijednost ne razvije u najamni rad.”28 Zato, po Marxu, u budućem društvu udruženih slobodnih ljudi koji rade na društvenim sredstvima za proizvodnju ne bi trebalo biti robne proizvodnje. „Tu društveni odnosi ljudi prema njihovim radovima i prema proizvodima njihova rada ostaju providno jednostavni, kako u proizvodnji tako i u raspodjeli.”29 U zajedničkoj proizvodnji cjelokupni proizvod je društveni proizvod, od kojeg će se jedan dio odvajati kao sredstva za proizvodnju, a drugi će se dio ras­ podjeljivati pojedincima članovima zajednice. „Način ove raspodjele mijenjat će se prema posebnoj vrsti samog organizma društvene proizvodnje i prema odgo­ varajućoj visini historijskog razvitka proizvođača.”30 Povlačeći paralelu s robnom proizvodnjom, Marx predviđa da će se raspodjela životnih namirnica u socijalizmu određivati radnim vremenom, koje će imati dvojaku ulogu. Ono će prema društ­ venom planu raspoređivati proizvođače na različite funkcije rada prema različitim potrebama, a s druge će strane određivati udio proizvođača u zajedničkom radu i zajedničkom proizvodu. Taj je stav Marx detaljnije razradio u „Kritici Gotskog programa”.31 Iz toga je očigledno da po Marxu u socijalizmu neće biti robne pro­ izvodnje. Engels je također u svojim radovima na nekoliko mjesta isticao da u soci­ jalizmu neće biti robne proizvodnje. „Neposredna društvena proizvodnja, kao i direktna raspodjela isključuju svaku robnu razmjenu, pa dakle i pretvaranje proizvoda u robu (bar u granicama općine) a s tim i njihovo pretvaranje u vrijednost. Čim društvo prisvoji sredstva za proizvodnju i primjenjuje ih za proizvodnju kao neposredno socijalizirana — svačiji rad, ma kako bio različit njegov speci­ fičan koristan karakter, postaje unaprijed i direktno društveni rad. Količinu društ­ venog rada koja se nalazi u nekom proizvodu sad ne treba tek utvrđivati obilaznim putem: svakodnevno iskustvo direktno pokazuje koliko je rada prosječno potrebno. Društvo može prosto da izračuna, koliko se radnih sati nalazi u parnoj mašini, u hektolitru pšenice od posljednje žetve, u sto kvadratnih metara sukna određene 27 28 29 80 81

88

K. K. K. K. K.

Marx: isto, str. 83. Marx: isto, str. 84. Marx: Kapital, I. tom, str. 43. Marx: isto, str. 43. Marx: Kritika Gotskog programa, Kultura, 1950, str. 21—22.

kvalitete. Ne može mu dakle padati na um, da količine rada koje se nalaze u pro­ izvodima i koje su mu sad direktno i apsolutno poznate još dalje izražava u nekoj samo relativnoj, kolebljivoj, neadekvatnoj mjeri, ranije neizbježnoj kao nužno ispomaganje, tj. u nekom trećem proizvodu, a ne u njihovoj prirodnoj, adekvatnoj, apsolutnoj mjeri, u radnom vremenu. Isto tako kao što ni kemiji ne bi padalo na um da atomske težine izražava obilaznim putem, relativno, i onda kad bi bila u stanju da ih izrazi apsolutno, u njihovoj adekvatnoj mjeri, u stvarnoj težini, u bilijuntnim ili kvadrilijuntnim dije­ lovima grama. Dakle, društvo pod gornjim pretpostavkama i ne pripisuje nikakW vrijednost proizvodima. Prostu činjenicu da je za proizvodnju sto kvadratnih metara sukna bilo potrebno, recimo, hiljadu radnih sati, društvo neće izražavati na zaobilazan i besmislen način: oni vrijede hiljadu radnih sati. Svakako, društvo će i onda morati da zna, koliko rada treba da izradu svakog upotrebnog predmeta. Ono će imati da podesi plan proizvodnje prema sredstvima za proizvodnju, u koja spadaju naročito i radne snage. Korisni efekti različitih upotrebnih predmeta, uspoređenih međusobno i s količinama rada potrebnim za njihovu izradu, konačno će određivati taj plan.”32 Time se pokazalo da je i Engels pretpostavljao socijalizam bez robne proiz­ vodnje. Marx i Engels su anarhičnoj kapitalističkoj robnoj proizvodnji suprotstav­ ljali plansku društvenu proizvodnju u socijalizmu. Također je očigledno da su i Marx i Engels pretpostavljali da u socijalizmu neće biti suprotnosti između in­ dividualnog i društvenog rada, jer će, po njima, rad u planskoj privredi biti unaprijed društven. Socijalizam, koji bi po Marxu i Engelsu morao uskladiti društveni ka­ rakter proizvodnje s društvenim prisvajanjem, morao bi istovremeno ukinuti suprotnost između individualnog i društvenog karaktera rada u proizvodu. Lenjin je prije oktobarske revolucije pisao: „. . . što se tiče socijalizma, poz­ nato je da se on sastoji u uništenju robne proizvodnje.”33 Takav je stav Lenjin imao i u vrijeme ratnog komunizma, kada je dominirao nerobni oblik veza među socijalističkim poduzećima. U to vrijeme Lenjin na margi­ nama Buharinove knjige „Ekonomika prelaznog perioda”, u kojoj Buharin robnu proizvodnju'poistovjećuje s anarhičnom proizvodnjom, pa u uvjetima društvenog reguliranja proizvodnje predviđa pretvaranje robe u proizvod, piše: „Netočno: ne pretvara se u ,proizvod’, nego nekako drugačije. Etwa (otprilike — op. prev.) u proizvod koji ne ide u društvenu potrošnju preko tržišta.”34 U vrijeme uvođenja NEP-a (nove ekonomske politike) 1921. godine i denaturalizacije privrednog života Lenjin mijenja svoj stav, a istovremeno se mijenja i službeni partijski stav u pogledu neophodnosti postojanja robne proizvodnje u SSSR-u. O tome svjedoče kako Lenjinovi radovi, tako i velik broj dokumenata iz tog perioda.35 Ovdje će se za ilustraciju navesti samo neka mjesta iz Lenjinovih radova iz tog perioda. Lenjin je tako, npr., na jednom mjestu pisao kako je eko­ nomska politika u SSSR-u pogrešno pretpostavljala da će stara ruska ekonomika zasnovana na sitnoj seljačkoj proizvodnji moći, pomoću uredbi proleterske države, neposredno prijeći na državnu proizvodnju i raspodjelu po komunističkim prin­ cipima.36 Ili, na jednom drugom mjestu, u pismu Sokoljnikovu, Lenjin piše: 32 F. Engels: Anti-Diihring, Naprijed, Zagreb, str. 326— 327. 33 V. I. Lenjin: Agrarno pitanje u Rusiji koncem 19. vijeka, Sočinjenija, IV izdanje, Moskva, 1947, tom 15, str. 115. 34 V. I. Lenjin: Izabrana delà, tom 13, Kultura, 1960, str. 550— 551. 85 O tome vidi: G. S. Lisičkin: Plan i tržište, Sedma sila, Beograd, 1966, str. 24— 25. 96 V. I. Lenjin: Izabrana delà, tom 14, Beograd, 1960, str. 400.

„Ako mi, stvorivši udruženja i poduzeća na privrednom računu, ne budemo tuneli poslovnim trgovačkim načinom obezbediti u potpunosti svoje interese, pokazaćemo se potpunim glupacima.”3738 Treba istaknuti da je Lenjin priznavao neophodnost postojanja robne pro­ izvodnje u socijalizmu u toj fazi razvitka, ali isto tako da je tu činjenicu smatrao korakom natrag, ustupkom kapitalizmu radi bržeg razvitka proizvodnih snaga. „Promet je sloboda trgovine, promet je kapitalizam. On nam je koristan u onoj mjeri u kojoj će nam pomoći da se borimo protiv rascjepkanosti sitnog robnog proizvođača, a do izvjesnog stepena i protiv birokratizma.,>38 Po tome se može zaključiti da je Lenjin robnu proizvodnju u socijalizmu smatrao ostatkom starih klasnih odnosa, odnosno ostatkom kapitalizma.

ROBNA PROIZVODNJA U SOCIJALIZMU Socijalizam se počeo graditi u zaostaloj Rusiji, što je imalo jak utjecaj kako na organizaciju privrednog života, tako i na teoretske stavove o robnoj proizvodnji i zakonu vrijednosti u socijalizmu. To je period ratnog komunizma, u kojem se nastojalo ubrzanom industrijalizacijom i elektrifikacijom izvući zemlju iz privredne zaostalosti. Takvi su zadaci mogli biti ostvareni centralizacijom akumulacije i njenom raspodjelom iz jednog centra na osnovi subjektivnih odluka. Zbog toga plan postaje osnovni oblik koordinacije razvitka narodne privrede, a izvršenje planskih zadataka i rast proizvodnje osnovni pokazatelji privrednog razvoja. U administrativno-centralističkom sistemu ostaje malo prostora djelovanju objektivnih ekonomskih zakona. Poznato je da je u tom periodu razmjena putem tržišta gotovo potpuno po­ tisnuta. Umjesto toga organizirano je materijalno-tehničko snabdijevanje između državnih poduzeća, poljoprivredni viškovi bili su oduzimani od seljaka bez naknade (rekvizicija), a najveći dio osobnih primanja radnika imao je naturalni oblik (stan, snabdijevanje hranom). Koncem 1921. godine, novčani dio osobnih primanja radnika bio je samo oko 8%. Zbog toga se u to vrijeme vjerovalo kako socijalistič­ kom društvu odgovaraju nerobni oblici privređivanja. „Uopće govoreći, jedna od osnovnih tendencija prelaznog perioda je ras­ kidanje robno-fetiških omotača”, pisao je u to vrijeme Buharin u svojoj knjizi „Ekonomika prelaznog perioda”.39 Međutim, rekvizicija poljoprivrednih proizvoda negativno je utjecala na privredni razvoj SSSR-a, pa se takav oblik veza između državnog i privatnog sektora napušta i zamjenjuje porezom u naturi i oblicima direktne razmjene iz­ među seljačke poljoprivrede i državne industrije, koja se postepeno preobražava u robni promet. To je utjecalo na praktičan stav o potrebi razvijanja trgovine, odnosno robnih oblika veza između grada i sela. Potreba efikasnijeg privređivanja u cijeloj privredi zahtijevala je prijelaz na novu ekonomsku politiku (NEP) 1921. godine, u kojoj se sve više afirmiraju oblici 37 V. I. Lenjin: Cjelokupna sabrana djela, tom 54, str. 150— 151 (prema Lisičkinu: isto, str. 33— 34) 38 V. I. Lenjin: O porezu u naturi, u: Izabrana djela, tom II, knjiga II, Kultura, 1956, str. 421. 39 Vidi prikaz M . Kolganova ,,K voprosu ob ispoljzovaniji tovamo-denežnih instrumentov v pervih godi sovetskoj vlasti”, Voprosi ekonomiki br. 7/1952.

90

karakteristični za robnu proizvodnju između državnog i privatnog sektora. Unutar socijalističkog sektora i dalje dominira nerobni oblik veza, iako su se u kvantitativ­ noj analizi počeli koristiti kriteriji i oblici koji odgovaraju robnoj proizvodnji. Međutim, u tom se periodu robna proizvodnja još uvijek tretira kao ostatak kapi­ talizma i smatra se potrebnom radi ubrzanog prerastanja sitne proizvodnje u so­ cijalističku. Poslije Lenjinove smrti u SSSR-u dolazi do relativnog zastoja razvitka robne proizvodnje i teoretskih radova o robnoj proizvodnji u socijalizmu. To se može zaključiti po mjerama ekonomske politike. Poslije 1924. godine izvršena je kolektivizacija zemlje. Tim je mjerama 1932. godine bilo obuhvaćeno oko 61,5% seljač­ kih gospodarstava i 77,7% sjetvenih površina. Donošenjem Prvog petogodišnjeg plana, 1929. godine, dolazi do sužavanja robno-novčanih odnosa. Uspostavljen je naturalni oblik veza među proizvođačima, a i proizvođačima i potrošačima, uveden je sistem karata i drugi naturalni oblici razmjene između grada i sela, tako da su u takvom sistemu novac i cijene bile isključivo obračunska sredstva. Međutim, takav je sistem imao za posljedicu neefikasno poslovanje pa je već 1931. godine Staljin govorio o neophodnosti rentabilnog poslovanja, što će omogućiti povećanje akumulacije u industriji.40 Početkom 1933. godine Staljin je govorio o neophodnosti razvijanja sovjetske trgovine korištenjem kooperativne mreže, državne trgovinske mreže i kolhozne trgovine,41 a godine 1934. potrebu razvijanja robnog prometa nazvao je „aktuelni zadatak koji moramo riješiti da bismo mogli ići naprijed”.42 Tom je prilikom Staljin govorio o novcu kao kategoriji koja će se u SSSR-u održati još dugo — „sve do svršetka prvog stadija komunizma, do svršetka socijalističkog stadija razvitka”.43 Međutim, robna se proizvodnja tretirala ostatkom prošlosti i nije joj se priznavao pravi ekonomski sadržaj. Tek 1941. godine Staljin priznaje postojanje zakona vrijednosti i u socijalističkoj privredi. Administrativno-centralističko se upravljanje, dakle, na određenom stupnju razvoja proizvodnih snaga pretvorilo u kočnicu bržeg razvoja. Ono koči brzinu i širinu primjene tehnike u proizvodnji, sputava razvoj neposrednih proizvođača kao stvaralačkih ličnosti. Nedostaci administrativnog upravljanja privredom ispoljavaju se u nedovoljnom korištenju osnovnih sredstava, u stagnaciji rasta kva­ litete proizvoda, u porastu količina roba u skladištu.44 Zbog toga u SSSR-u nakon XX, XXI. i 'X X II. kongresa K P SSSR-a otpočinje decentralizacija upravljanja i davanja sve veće samostalnosti poduzećima u sistemu upravljanja privredom. Taj proces prati i razvoj robne proizvodnje, što utječe na teoretske stavove u sov­ jetskoj literaturi o robnoj proizvodnji u socijalizmu. Ovdje je detaljnije prikazan razvoj robne proizvodnje i stavova o robnoj proizvodnji u SSSR-u nakon 1924. godine zato što je SSSR kao prva zemlja so­ cijalizma prvi praktički i teoretski rješavao ta pitanja, a i zato što su gotovo sve socijalističke zemlje manje-više mehanički i prilično nekritički preuzimale od 40 J. V. Staljin: Nova situacija — novi zadaci privredne izgradnje, Pitanja lenjinizma, Kultura, Beograd, 1946, str. 334. 41 J. V. Staljin: Rezultati prve petoljetke, isto, str. 374. 42 J. V. Staljin, Izvještaj X V II kongresu partije o radu CK SKP (b), isto str. 440. 43 Isto, str. 441. 44 D . čalić: Ekonomski aspekti razvoja suvremenog socijalističkog društva, Naprijed, Zagreb, 1972, str. 297.

91

SSSR-a teoretska i praktična rješenja mnogih pitanja socijalizma, pa tako i priv­ rednog sistema.45 Zbog toga, a i zbog potreba brže obnove i izgradnje zemlje i u Jugoslaviji su sve do 1950. godine dominirali nerobni oblici veza između proizvođača i potrošača. Proces podruštvljavanja sredstava za proizvodnju bio je u Jugoslaviji završen 1948. godine. Socijalistička država, kao predstavnik radničke klase, preuzela je na sebe zadatak podruštvljenja sredstava za proizvodnju i prvu organizaciju i upravljanje socijalističkom proizvodnjom. U tim je uvjetima upravljanje privredom moglo biti samo administrativno. Privredna poduzeća nisu imala nikakvu samostal­ nost u pogledu uvjeta proizvodnje, samog procesa proizvodnje, uvjeta razmjene svojih proizvoda i raspodjele. Rukovođenje privredom bilo je centralizirano, a plan je bio osnovni oblik ekonomske koordinacije razvitka narodne privrede. U uvjetima administrativnog, direktivnoplanskog i centralističkog sistema robtia je proizvodnja bila potiskivana, osobito u sektoru proizvodnje onih proiz­ voda koji su bili namijenjeni proizvodnoj potrošnji. Industrijske proizvode nami­ jenjene proizvodnoj potrošnji distribuirala je Savezna planska komisija u suglasnosti s Privrednim savjetom FNRJ. Moglo bi se reći da su elementi tržišta postojali za industrijske proizvode koji su bili namijenjeni osobnoj potrošnji, iako su bili pod utjecajem direktivne distribucije. Nerazvijeni robni oblici organizacije društvenog rada u društvenom sektoru imali su znatan utjecaj i na privatni sektor (trgovinu, ugostiteljstvo, a osobito na poljoprivredu). To se odnosi kako na zakonsko određivanje veličine posjeda individualnim gospodarstvima, tako i na administrativno reguliranje ora­ nja, sjetve i obaveznog otkupa poljoprivrednih proizvoda.46 Samo mali dio tržišnih viškova poljoprivrednih proizvoda mogao se prodavati u slobodnoj prodaji (od 1948. godine), i na tom su se tržištu ostvarivale više cijene.47 Međutim, zakon vrijednosti snažnije se ispoljavao u ilegalnoj prodaji poljoprivrednih tržišnih viš­ kova koji su se jednim dijelom formirali utajom proizvedenih količina poljopriv­ rednih proizvoda. To svjedoči o postojanju sitne robne proizvodnje u Jugoslaviji i u sistemu administrativnog socijalizma. Može se zaključiti da je organizacija društvenog rada u Jugoslaviji do 1950. godine pretežno imala obilježja naturalne proizvodnje. Karakteristike naturalne proizvodnje mogu se pratiti po tokovima proizvoda, usluga, akumulacije i kredita. U takvim uvjetima cijene su imale samo obračunski karakter. Međutim, period administrativnog socijalizma nije bio bez nekih pojava koje karakteriziraju robnu proizvodnju. Pored sitne robne proizvodnje (u zanatstvu, a jednim dijelom i u poljoprivredi) postojali su i nerazvijeni robni oblici na tržištu industrijskih i po­ ljoprivrednih proizvoda namijenjenih osobnoj potrošnji (proizvodi u slobodnoj prodaji). Postojale su cijene i novac, što također svjedoči o postojanju robne pro­ izvodnje. 45 Josip Broz Tito u svojem govoru 26. lipnja 1950. u Narodnoj skupštini FNRJ povodom donošenja Osnovnog zakona o upravljanju državnim privrednim poduzećima i višim privrednim udruženjima od strane radnih kolektiva napominje da je taj zakon zakasnio zato „što je naša Par­ tija do donošenja famozne Rezolucije Informbiroa gajila suvišne iluzije i suviše nekritički pri­ mala i presađivala kod nas sve što se radilo i kako se radilo u Sovjetskom Savezu, pa i ono što nije bilo u skladu s našim specifičnim ustavima, ni u duhu marksizma-lenjinizma” . (Vidi: J. Broz Tito: Trudbeničko upravljanje privredom, „Komunist” br. 4— 5/1950, str. 2). 46 1950. godine obavezni otkup obuhvaćao je oko 80% tržišnih viškova poljoprivrednih proizvoda. 47 „SI. list FNRJ” br. 12/48.

92

Administrativni sistem upravljanja privredom u Jugoslaviji bio je posljedica nerazvijenih proizvodnih snaga. On ie omogućio prvu organizaciju privrednog života na državnom vlasništvu, brzu obnovu i izgradnju zemlje, očuvanje nezavis­ nosti i socijalističkog sistema. Dijalektički gledano, administrativni sistem uprav­ ljanja stvorio je uvjete i pretpostavke za vlastitu negaciju. Pretvaranje administrativno socijalističkih odnosa u samoupravne odnose pratilo je relativno osamostaljivanje radnih kolektiva, što je uvjetovalo paralelni razvitak robne proizvodnje. Taj se proces može pratiti putem sve slobodnijeg prometa usluga, prometa industrijskih i poljoprivrednih proizvoda namijenjenih osobnoj potrošnji, prometa sredstava za proizvodnju unutar društvenog sektora, analizom oblika alokacije akumulacije i radne snage. Robna se proizvodnja u socijalizmu nužno zadržala pa je to utjecalo i na promjenu općeg stava o neophodnosti postojanja robne proizvodnje u socijalizmu, tako da je danas općeprihvaćeno stajalište da je robna proizvodnja nužnost u socijalizmu. Međutim, ekonomska teorija morala je dati odgovor na pitanje za­ što je robna proizvodnja u socijalizmu neophodna, odnosno koji su uzroci nje­ zina postojanja. To se pitanje postavilo veoma rano, u vrijeme uvođenja nove ekonomske politike u SSSR-u. U teoretskoj analizi može se postaviti pitanje uzroka robne proizvodnje u socijalizmu, ali se pri tome ne može zaobići tumačenje Marxova stava u pogledu uzroka robne proizvodnje općenito. Poznato je da je Marx smatrao da su uzroci robne proizvodnje: društvena podjela rada i privatno vlasništvo. Kao dokaz za to može se navesti ovaj dio iz Marxova „Kapitala” : „U cjelokupnosti raznovrsnih upotrebnih vrijednosti, ili robnih tijela, ispoljava se cjelokupnost isto tako raznolikih radova, različitih po rodu, vrsti, po­ rodici, podvrsti i varijetetu — društvena podjela rada. Ona je uslov za opstanak robne proizvodnje, ma da obrnuto robna proizvodnja nije uvjet za opstanak društ­ vene podjele rada. U staroindijskoj općini rad je društveno podijeljen, ali proiz­ vodi ne postaju robama. Ili uzmimo bliži primjer, u svakoj tvornici je rad sistematski podijeljen, ali se do ove podjele ne dolazi time što bi radnici međusobno razmjenji­ vali svoje individualne proizvode. Samo se proizvodi samostalnih i među sobom nezavisnih, privatnih radova sučeljavaju kao robe.”48 Međutim, na nekoliko mjesta u „Kapitalu” Marx zapravo ukazuje na nekoliko uvjeta postojanja robne proizvodnje. Tako, npr., piše: „Upotrebni predmeti pos­ taju robama npr. samo zato što su proizvodi privatnih radova koji se vrše nezavisno jedni od drugih. Kompleks (cjelina) tih privatnih radova sačinjava cjelokupan društ­ veni rad.”49 Prema svemu bi se mogao izvući zaključak da je Marx ukazao na nekoliko uzroka postojanja robne proizvodnje. To su: društvena podjela rada, postojanje samostalnih i među sobom relativno nezavisnih radova i privatnih radova. U vezi s tim pitanjima možemo istaći da ne može biti nikakvog samostalnog automatskog procesa u razvoju robne privrede i socijalističkih proizvodnih odnosa. Razvoj robne privrede jest sredstvo razvoja proizvodnih snaga, ne cilj. Ponegdje se to brka zbog pretjerane želje da se „obrani” robna privreda. Tada joj se daju određeni epiteti kao, npr., „socijalistička”, „samoupravna” i si. Neki pri tom ističu da je i Kidrič govorio o „socijalističkoj robnoj privredi”, što je istina, ali zaborav­ 48 K. Marx: Kapital, I. knjiga, Kultura, 1947, str. 8. 49 K. Marx: isto, str. 38.

93

ljaju povijesni trenutak u kojem Kidrič piše, kada je izričito bilo potrebno obraniti nužnost postojanja robne privrede. Međutim, on nije propustio istaknuti i sasvim konkretne proturječnosti koje robna privreda u sebi nosi. Kod nas će razvitak socijalističkih odnosa sve više ovisiti o udruživanju i povezivanju rada. A za to su pored materijalnog faktora potrebne i subjektivne socijalističke snage. U nas se taj problem rješava samoupravnim sporazumijevanjem i društvenim dogovorima, kao i samoupravnim planiranjem. T u su i samoupravne interesne zajednice (SIZ) kao nosioci slobodne razmjene rada (razmjene proizvodnog i neproizvodnog rada). Robna je proizvodnja nužna za ovaj stadij razvoja socijalizma, prvenstveno zbog nedovoljno razvijenih proizvodnih snaga. Ona je zbog toga ostatak kapitalis­ tičkog sistema i može biti toliko više socijalistička „koliko se ostvaruju socijalis­ tički samoupravni odnosi, udruživanje i povezivanje rada u širim razmjerima na temelju dohotka i samoupravljanja društvenim sredstvima za proizvodnju, koji vode prijelazu na izravnu podjelu rada”.50

KARAKTERISTIKE ROBNE PROIZVODNJE U SOCIJALIZMU U ekonomskoj literaturi ne postoji cjelovita razrada karakteristika robne proizvodnje u socijalizmu, iako se to pitanje usput dodiruje kad se piše o robnoj proizvodnji u socijalizmu. Uzroke tome valja tražiti u nerazvijenosti robne pro­ izvodnje u socijalizmu, u njenim proturječnim svojstvima, te u različitim teoretskim objašnjenjima uzroka postojanja robne proizvodnje u socijalizmu. Kako je do danas uglavnom zanemareno izučavanje značajki socijalističke robne proizvodnje, to se vrlo često pribjegava općenitim napomenama, koje imaju za cilj da pokažu kako je robna proizvodnja u socijalizmu savršeniji oblik organi­ zacije privrednog života od kapitalističke, a da se pri tome najčešće nije kritički pristupilo pronalaženju i objašnjavanju stvarnih razlika između kapitalističke robne proizvodnje i robne proizvodnje u socijalizmu. Tako se, npr., često tvrdi da je cilj robne proizvodnje u socijalizmu, za razliku od kapitalističke, zadovoljavanje društ­ venih potreba, iako je u uvjetima postojanja robne proizvodnje veza iz­ među proizvođača i potrošača posredovana tržištem. Neposredni je cilj robnih proizvođača u socijalizmu, prema tome, proizvodnja robe za tržište. Tek nakon realizacije robe proizvođači će ostvariti dohodak, kojim će podmirivati svoje i društvene potrebe. Isto se tako ponekad tvrdi da su radovi u socijalizmu unaprijed društveni radovi. Iako u socijalizmu radnici nisu odvojeni od sredstava za proiz­ vodnju, kao što je to bilo u kapitalizmu, nego udruženi proizvođači rade na sred­ stvima za proizvodnju koja se sve više podruštvljuju, rad nije ni u socijalizmu ne­ posredno društveni rad. Privredne su organizacije zbog društvene podjele rada od­ vojene i relativno samostalne jedinice, pa njihovi radovi tek realizacijom na tržištu dobivaju potvrdu društvene korisnosti. Tih nekoliko napomena upućuju na potrebu svestranog kritičkog izučavanja karakteristika robne proizvodnje u socijalizmu, koja kao robna proizvodnja ima neke karakteristike svojstvene i drugim oblicima robne proizvodnje, ali isto tako i neke specifičnosti karakteristične za robnu proizvodnju u socijalizmu. SKJ.

94

50 Platforma SKJ objavljena u svim dnevnim listovima u povodu priprema X kongresa

Već smo podsjetili na činjenicu da je robna proizvodnja kao specifičan oblik organizacije društvenog rada postojala i postoji u različitim društveno-ekonomskim formacijama; da je jednostavna robna proizvodnja klica buržoaskog društva, koja neminovno prerasta u kapitalističku robnu proizvodnju; da robna proizvodnja u kapitalizmu pokazuje sve svoje karakteristike; da socijalizam izlazi iz kapitalizma, čije tragove na sebi nosi; da je socijalizam naslijedio robnu proizvodnju iz kapi­ talizma, koja je na datom stupnju razvoja proizvodnih snaga i proizvodnih odnosa nužnost, koju socijalističko društvo mora držati pod kontrolom da se i sam razvitak socijalizma ne dovede u pitanje; da neprekidan razvoj socijalizma utječe na prom­ jene karakteristika robne proizvodnje. Neprekidno treba izučavati na kojem se stupnju razvijenosti proizvodnih snaga i proizvodnih odnosa nalazi socijalističko društvo da bi se mogle izučavati karakteristike robne proizvodnje u socijalizmu. U određenom društvu ne postoji uz naturalnu proizvodnju samo jedan oblik robne proizvodnje, kao što ne postoji ni cjelina proizvodnih odnosa u čistom obliku. Drugim riječima, robna proizvodnja odražava ekonomsku strukturu određenog dru­ štva i ima heterogen karakter. Međutim, kao što dominirajući proizvodni odnosi karakteriziraju određenu društveno-ekonomsku formaciju, isto tako dominirajući proizvodni odnosi daju svoj pečat i onim robnim oblicima koji se temelje na drugim proizvodnim odnosima. Kao dokaz te tvrdnje možemo uzeti primjer naše prakse, gdje se uz pomoć zakonskih ograničenja onemogućava prerastanje jednostavne robne proizvodnje (u zanatstvu i poljoprivredi) u kapitalističku robnu proizvodnju. S druge strane, jednostavna robna proizvodnja u poljoprivredi i zanatstvu pokušava se postepeno pretvarati u socijalističke odnose putem kooperacije i zadruga. I na kraju, da bi bilo moguće izučiti i naučno formulirati značajke robne proizvodnje u socijalizmu, valja definirati osnovne karakteristike dominirajućih proizvodnih odnosa, koji se neprekidno mjenjaju na putu k asocijaciji neposrednih proizvođača. Pojednostavljeno bi se moglo reći da postoji niža i viša razina razvi­ jenosti proizvodnih odnosa u socijalizmu. Niža razina vezana je uz dominirajuću ulogu države, koja se često naziva administrativnim periodom socijalizma. Taj je period sastavni dio socijalizma kao procesa. Administrativni period karakterizira: državno vlasništvo kao najniži oblik društvenog vlasništva nad sredstvima za pro­ izvodnju; početni oblik sjedinjavanja sredstava za proizvodnju i radnika posred­ stvom radničkih predstavnika u radničkoj državi; povezivanje privrednih poduzeća putem centralnog, državnog, direktivnog plana; raspodjela po principu „raspodjela prema radu”, s tim da se rad mjerio vremenskim trajanjem, intenzivnošću i kompliciranošću uloženog rada. Razvijanjem samoupravljanja postepeno se razvijaju elementi više razine proizvodnih odnosa, koji teže k asocijaciji neposrednih proizvođača. Danas postoje početni oblici samoupravnog procesa. Međutim, da bi se mogle utvrditi osnovne značajke razvijenije robne proizvodnje u socijalizmu, koja će se tako moći prevladati, valja utvrditi elemente razvijenijeg samoupravnog društva koje još nije asocijacija slobodnih ljudi. T i bi elementi mogli biti: društveno vlasništvo kao put ukidanja svakog monopola nad sredstvima za proizvodnju; samoupravljanje udruženih proizvođača na razini cijelog društva; robna proiz­ vodnja koja u sebi uključuje i samoupravno planiranje; raspodjela prema rezul­ tatima rada u obliku dohotka što ga prisvajaju udruženi proizvođači i koriste se njime za svoje i društvene potrebe. Svi su ti elementi međusobno u vezi i među­ sobno se uvjetuju.

Stupanj razvijenosti proizvodnih snaga i proizvodnih odnosa određuje i karakteristike robne proizvodnje u socijalizmu. Tako nižem stupnju razvijenosti proizvodnih odnosa u socijalizmu odgovaraju i posebni oblici robne proizvodnje u socijalizmu. Međutim, administrativni period u čistom obliku bio je u našoj zemlji do 1950. godine, do uvođenja samoupravljanja, pa se ni njegove karakteris­ tike nisu mogle razviti tako kao što su se razvile u drugim socijalističkim zemljama, što otežava analizu karakteristika odgovarajućeg oblika robne proizvodnje u nas. Država je u administrativnom periodu nastojala državnim planovima obuh­ vatiti i usklađivati cjelokupne ljudske, materijalne i financijske tokove, koji su bili ograničeni. U to se vrijeme smatralo da je plan osnovni ekonomski zakon soci­ jalizma. Sveobuhvatnim državnim planiranjem gotovo se onemogućavao razvitak robne proizvodnje, koja je djelomično postojala jedino na tržištu osobne potrošnje. U tim uvjetima vjerovalo se da socijalistička revolucija ukida sve suprotnosti koje su vezane uz robnu proizvodnju. Međutim, iako su se sveobuhvatnim državnim planovima pokušavali izbjeći svi nedostaci koje robna proizvodnja sa sobom nosi, kao što su konkurencija, stihijrtost i neracionalnosty praksa takvog organiziranja privrednog života pokazala je da sveobuhvatno, centralističko planiranje nije lišeno ozbiljnih slabosti, kao što su nestašica određenih proizvoda, neadekvatni asortiman i kvaliteta proizvoda, nezainteresiranost proizvođača da posluju kao dobri gospo­ dari, što je dovelo u pitanje i samu racionalnost takvog sistema. Praksa je pokazala da centralističko planiranje na danom stupnju razvijenosti nije garancija društveno racionalne proizvodnje, iako je ono bilo neophodno u-prvoj fazi izgradnje socija­ lizma. Moglo bi se čak kazati da je u tom periodu postojao najamni mentalitet, iako su radnici prvi put sjedinjeni sa sredstvima za proizvodnju posredstvom svojih predstavnika u proleterskoj državi. U administrativnom periodu nije bila razvijena robna proizvodnja, iako se time ne želi kazati da u takvim uvjetima robna proizvodnja uopće ne postoji. Društvena podjela rada i relativna samostalnost državnih privrednih organizacija na tom stupnju razvijenosti proizvodnih snaga uvjetuje postojanje robne proizvodnje, iako je ona pod snažnim utjecajem države. Zato i počeci razvoja samoupravljanja pogoduju razvitku robne proizvodnje, koju neki nazivaju i sa­ moupravnom robnom proizvodnjom jer joj samoupravljanje određuje osnovne karakteristike. Time se ne želi tvrditi da svako narastanje robnosti u socijalizmu znači da se automatski razvija robna proizvodnja koja je pod kontrolom društva radi bržeg razvoja proizvodnih snaga. Razvoj samoupravljanja je dinamičan i pro­ turječan proces, što omogućava razvijanje i takve robne proizvodnje koja onemo­ gućava razvoj samoupravljanja. Robna proizvodnja u socijalizmu mora biti u skladu s osnovnim karakteristikama socijalizma. Ona mora razvijati materijalnu podlogu samoupravljanja. Samoupravljanje kao proces otpočinje na razini privrednih organizacija, što je često dovodilo do razmrvljenosti privredne i društvene strukture, koje se postepeno sjedinjavaju, najprije mjerama socijalističke države. U takvim su uvjetima privredne organizacije robni proizvođači, koji još uvijek nisu međusobno povezani na samoupravnim osnovama. Zato, a i zato što u nerazvijenom samoupravnom druš­ tvu ne postoji makroekonomsko usklađivanje privrednih i društvenih kretanja, niži oblik robne proizvodnje u socijalizmu karakterizira spontanost, konkurencija i naknadno usklađivanje proizvodnje i društvenih potreba putem tržišta. U uvjetima kada ne postoji samoupravno povezivanje na razini društva, privredne se orga­ nizacije zatvaraju u sebe dok dobro posluju i nastoje iskoristiti svaku situaciju da bi uvećale svoj dohodak. Stoga nije čudno što se pojedine privredne organizacije

96

p o n a š a ju k a o g r u p n i v la s n ic i n a d s r e d s tv im a z a p r o i z v o d n ju , koji se radi uvećavanja dohotka koriste n e lo ja ln o m k o n k u re n c ijo m i l i m o n o p o lsk o m s itu a c ijo m , što u krajnjoj liniji onemogućava razvitak samoupravljanja i v o d i r a z b ija n ju j e d i n s t v a r a d n ič k e k la s e .

Takve će se pojave suzbijati razvijanjem samoupravljanja na razini cijelog društva. U razvijenijem samoupravnom društvu udruženi proizvođači rade na sred­ stvima za proizvodnju koja se sve više podruštvljuju i koja postq?eno postaju ma­ terijalna pretpostavka proizvodnje. U tim uvjetima radna snaga postepeno prestaje biti roba. Proizvođači se udružuju u osnovnim organizacijama udruženog rada i sami odlučuju o uvjetima proizvodnje, samom procesu proizvodnje i rezultatima svoga rada. Međutim, osnovne organizacije udruženog rada objektivno su putem društvene podjele rada i nove tehnike i tehnologije upućene na povezivanje s dru­ gim osnovnim organizacijama udruženog rada. Ishodište njihova povezivanja jest ekonomski interes svake od njih. Samoupravnim povezivanjem u više integracione cjeline, u organizacije udruženog rada i zajednice organizacija udruženog rada, osnovne organizacije udruženog rada postaju optimalne u tehničkom, ekonomskom i društvenom pogledu. One se dogovaraju o uvjetima proizvodnje, proizvodnom procesu i rezultatima poslovanja. Na taj se način ujedno prevladava atomizirana privredna i društvena struktura. Samoupravno povezivanje osnovnih organizacija udruženog rada omogućava samoupravno dogovaranje i samoupravno planiranje privrednog razvoja na osnovi poznavanja objektivnih ekonomskih zakona, što omogućava da se unaprijed sagledavaju i usklađuju privredna kretanja. Upravo su zakoni robne proizvodnje u socijalizmu, prvenstveno zakon vrijednosti, objek­ tivni kriteriji samoupravnog povezivanja u društvu. Zbog toga je izučavanje tih zakona i njihovo naučno formuliranje pretpostavka uspješnog samoupravnog do­ govaranja i planiranja, što i robnoj proizvodnji u socijalizmu daje obilježje racio­ nalnijeg oblika organizacije društvenog rada nego što je to moguće čisto subjek­ tivnim odlukama. Ona će biti to više racionalan oblik što se više spoznaju njeni zakoni i što privreda bude više samoorganizirana. To ipak ne znači da razvijenija robna proizvodnja u socijalizmu sve do svojega nestanka neće poznavati konku­ renciju. Konkurencija će postojati i u razvijenijem samoupravnom društvu, jer pretpostavljamo da privreda neće nikada biti u cijelosti integrirana, a samoupravno planiranje neće moći obuhvatiti i predvidjeti sva kretanja u privredi. To će upravo ostavljati prostor konkurenciji, zbog čega neće doći do podudaranja između indi­ vidualnog i društvenog karaktera rada, između upotrebne vrijednosti i vrijednosti, konkretnog i apstraktnog rada sve dok bude postojala robna proizvodnja. Razumije se da to govori o gubljenju jednog dijela društvenog fonda rada u onim proizvodima koji se ne budu mogli realizirati po vrijednosti ili se uopće ne budu mogli realizirati. To je cijena koju će socijalističko društvo morati plaćati sve dotle dok bude robne proizvodnje. Međutim, da bi se ocijenila racionalnost takvog oblika organizacije društvenog rada, valja uzeti u obzir sve prednosti i nedostatke postojanja robne proizvodnje u socijalizmu. Prednosti postojanja robne proizvodnje u socijalizmu jesu u tome što robna proizvodnja objektivizira privredna kretanja, za razliku od subjektivnih odluka u sis­ temu administrativnog socijalizma; materijalnom zainteresiranosti stimulira udružene proizvođače da ne rasipaju ukupni društveni fond rada, da se zalažu za bolju kvali­ tetu i asortiman proizvoda. Na taj način cjelokupna nacionalna privreda postaje konkurentno sposobna i na svjetskom tržištu. U nedostatke robne proizvodnje u socijalizmu može se ubrojiti činjenica da svaka robna proizvodnja nosi u sebi elemente stikijnosti. Iako samoupravno dogo­ varanje i samoupravno planiranje omogućavaju unaprijed svjesno reguliranje pro­ 7 P o litičk a ek on om ija socijalizm a

97

cesa društvene reprodukcije, ipak stihijnost privrednih kretanja postoji sve dotle dok osnovne organizacije udruženog rada relativno samostalno donose odluke o uvjetima proizvodnje, o procesu proizvodnje i realizaciji proizvoda. Drugim rije­ čima, sve dok postoji robna proizvodnja postoji donošenje privrednih odluka u više centara, na što u svakom segmentu ne mogu utjecati planski organi, što priv­ rednim kretanjima može dati obifiežje spontanosti. Međutim, to ne znači da robna proizvodnja u socijalizmu mora biti anarhična. Anarhiju privrednih kretanja one­ mogućavaju samoupravno dogovaranje i planiranje. U negativna obilježja robne proizvodnje u socijalizmu mogu se ubrojiti i činjenice da tržišni mehanizam stimulira robne proizvođače na kratkoročno planiranje, što im osigurava povoljnije financijske rezultate. Takvo ponaša­ nje privrednih organizacija onemogućava donošenje dugoročnih programa raz­ voja. Upravo takva kratkoročna orijentacija ne omogućava brze strukturne prom­ jene u privredi, što se mora korigirati svjesnom društvenom akcijom uz pomoć samoupravnog planiranja, koje se mora temeljiti na poznavanju objektivnih eko­ nomskih zakona i saznanju posljedica njihova derogiranja. Robna privreda, osim toga, nosi u sebi opasnost raslojavanja društva na one grane, grupacije, radne orga­ nizacije i pojedince koji imaju i sve više se bogate i one koji nemaju i koji siromaše. Trebalo bi da ekonomska politika svojim instrumentima onemogućava takvo raslojavanje. I na kraju, postojanje robne proizvodnje u socijalizmu dovodi do po­ java da se ljudske vrijednosti počinju mjeriti novcem, a osim toga da se za novac mogu kupiti i dobra koja nisu proizvod ljudskog rada, što negira osnovne principe humanizma, po kojima je čovjek čovjeku ideal i najveća vrijednost. To postaje očigledno kada se tržišnim kriterijima mjere rezultati rada i onih djelatnosti koje bi prvenstveno morale biti okrenute čovjeku kao što su nauka, obrazovanje, zdrav­ stvo i dr. Zamjenom tržišnih kriterija prema principima razmjene rada postepeno se prevladavaju takve tendencije. Nabrajanje nedostataka robne proizvodnje u socijalizmu nije imalo za cilj da pledira za ukidanje robne proizvodnje u socijalizmu. To ne prije svega zato što je na sadašnjem stupnju razvitka proizvodnih snaga i proizvodnih odnosa robna proizvodnja neminovnost koja se ne može ukinuti dekretom. Racionalna organi­ zacija socijalističke privrede u takvim je uvjetima nemoguća bez robne proizvodnje. Zato socijalističko društvo treba da s tim računa, podstičući naučna istraživanja o zakonima robne proizvodnje, o njenim prednostima i nedostacima, kako bi svjes­ nim djelovanjem i kontrolom podsticalo one njene značajke koje unapređuju eko­ nomski i društveni razvoj, a korigirala nedostatke koje robna proizvodnja sa sobom nosi. Iz svega bi se na kraju mogao izvući zaključak da specifične karakteristike robne proizvodnje u socijalizmu proizlaze iz stupnja razvijenosti socijalizma na putu od kapitalizma do asocijacije slobodnih proizvođača te iz svjesne koordina­ cije procesa društvene reprodukcije i kontrole robne proizvodnje u socijalizmu na putu njenog potpunog nestajanja. STRUKTURA ROBNE VRIJEDNOSTI U SOCIJALIZMU Različiti oblici organizacija udruženog rada, od osnovnih organizacija udru­ ženog rada do zajednica organizacija udruženog rada, javljaju se kao robni proiz­ vođači u samoupravnom društvu na sadašnjem stupnju razvitka proizvodnih snaga i odnosa proizvodnje. Proizvodi njihova rada imaju oblik robe. Međutim, budući

98

¿a se te robe proizvode u socijalizmu, valja objasniti kakva je struktura robne vrijednosti u socijalizmu. Poznato je da je za otpočinjanje svakog procesa proizvodnje neophodno raspolagati trima elementima materijalne proizvodnje: sredstvima za rad, pred­ metima rada i ljudskim radom. Kada proizvodnja postaje robna proizvodnja, proizvodi ljudskog rada počinju se izražavati vrijednosno. Poznato je da sredstva za rad i predmeti rada ne stvaraju novu vrijednost, već da ljudski rad prenosi dio vrijednosti sredstava za rad i cjelokupnu vrijednost predmeta rada na nov proiz­ vod. Novostvorenu vrijednost stvara isključivo živi rad utrošen u procesu pro­ izvodnje. Zato se vrijednost robe može prikazati kao zbroj prenesene i novostvorene vrijednosti, odnosno: vrijednost robe = prenesena vrijednost + novostvorena vrijednost. Tako se općenito može izraziti struktura robne vrijednosti. Marx je došao do zaključka da radnici u kapitalizmu (u kojem su oni pravno slobodni, ali isto tako slobodni i od sredstava za proizvodnju) prodaju svoju radnu sposobnost kapitalistima. Time je pokazao da robni oblik radne snage nije njeno prirodno obilježje, niti je karakteristično za sve proizvodne odnose. Robni oblik radne snage uvjetovan je kapitalističkim načinom proizvodnje. „Prema tome, radi pretvaranja novca u kapital mora vlasnik novca da zateče na robnom tržištu slobodnog radnika, slobodnog u dvostrukom smislu, da kao slo­ bodna ličnost raspolaže svojom radnom snagom kao svojom robom, a da, s druge strane, nema na prodaju drugih roba, da je lišen svega i gol, da je slobodan od svih stvari potrebnih za ostvarenje svoje radne snage.” Malo dalje Marx kaže: „Priroda ne stvara na jednoj strani vlasnike novca i roba, a na drugoj ljude koji su vlasnici samo svojih radnih snaga. Ovaj odnos nije ni prirodno-historijski, niti je takav društveni odnos koji bi bio zajednički svim historijskim periodima.”51 Upravo zbog kapitalističkog načina proizvodnje radna snaga je roba i kao svaka druga roba ima vrijednost i upotrebnu vrijednost. Kapitalist kupuje radnikovu radnu snagu po vrijednosti koja je određena društveno potrebnim radnim vremenom za proizvodnju onih dobara koja su neop­ hodna za reprodukciju te naročite robe — radne snage. Međutim, kapitalist ima pravo koristiti se radnom snagom u procesu proizvodnje duže nego što je potrebno za reproduciranje radne snage. Tako se radni dan u kapitalizmu dijeli na potrebno radno vrijeme, u kojem radnik stvara sredstva za svoje održavanje, i na višak rad­ nog vremena, u kojem radi za drugoga. Međutim, višak rada nije proizvod kapi­ talističkog načina proizvodnje. „Nije kapital pronašao višak rada. Svuda gdje jedan dio društva ima monopol sredstava za proizvodnju, mora radnik, bio slobodan ili ne, da radnom vremenu potrebnom za njegovo održanje dodaje i suvišno radno vrijeme da bi proizveo životne namirnice za vlasnike sredstava za proizvodnju. Svejedno je da li je taj vlasnik atenski aristokrata, etrurski teokrat (vladajući svećenik), civis romanus (rimski građanin), normanski baron, američki vlasnik robova, vlaški bojar, modemi veleposjednik ili kapitalista. M eđutim je jasno da je u takvoj društveno ekonomskoj formaciji, u kojoj ne prevlađuje prometna nego upotrebna vrijednost proizvoda, višak rada ograničen užim ili širim krugom potreba, ali da iz samog karaktera pro­ izvodnje ne proizlazi neograničena potreba za viškom rada.”52 51 K. Marx: Kapital, I. tom, Kultura, 1947, latinicom, str. 126— 127. 53 K. Marx: isto, str. 187. 7*

99

Iz toga proizlazi da je podjela na potreban rad i višak rada karakteristična za klasna društva, u kojima jedan dio društva ima monopol na sredstvima za proiz­ vodnju, a time i mogućnost da prirodnu potrebu rada prebaci na nevlasnike sred­ stava za proizvodnju. Međutim, iako je višak rada postojao u svim klasnim društvima, on u kapitalističkom načinu proizvodnje, u kojem dominiraju novčani odnosi (koji prikrivaju stvarne proizvodne odnose), postaje prikriven. „Oblik najamnine utire, dakle, svaki trag podjeli radnog dana na potreban rad i višak raday na plaćen i neplaćen rad. Sav rad se ispoljava kao plaćen rad. Kod ku­ luka, rad što ga kulučar vrši za sebe, i prinudan rad koji vrši za gospodara zemlje, razlikuje se i prostorno i vremenski, opipljivo jasno . . . Na ovom obliku (najamnini — op. Z.Z. —S.), koji od naših očiju prikriva stvarni odnos i štoviše pokazuje baš njegovu suprotnost počivaju svi pravni pojmovi i radnika i kapitalista, sve mistifikacije kapitalističkog načina proizvodnje sve njegove iluzije o slobodi, sve apo­ logetske brbljarije vulgarne ekonomije.”53 U takvim uvjetima kapitalist plaća radniku jedan dio njegova rada u obliku najamnine, dok drugi prisvaja bez naknade u obliku viška vrijednosti, koji kapi­ talist u neprekidnoj težnji za bogaćenjem nastoji neprekidno uvećavati. Zbog toga se u kapitalističkom načinu proizvodnje novostvorena vrijednost dijeli na varija­ bilni kapital (kojim kapitalist plaća radnu snagu posredstvom tržišta) i na višak vrijednosti, a struktura robne vrijednosti izražava se kao suma konstantnog kapi­ tala, varijabilnog kapitala i viška vrijednosti V = c + v + m. U socijalizmu se ekonomska struktura postepeno preobražava k asocijaciji neposrednih proizvođača. U tom prijelaznom razdoblju postepeno se prevladavaju klasni i vlasnički odnosi, društvena podjela rada i robna proizvodnja. Sve to utječe na postepeno svođenje radnog dana na potreban rad, a time i na preobražavanje strukture robne vrijednosti dok postoji robna proizvodnja kao nužnost na danom stupnju razvijenosti proizvodnih snaga i proizvodnih odnosa. „Uklanjanje kapitalističkog oblika proizvodnje dozvoljava da se radni dan ograniči na potreban rad. Ali tada bi se pod inače jednakim okolnostima, proširio opseg potrebnog rada. S jedne strane zato što bi radnik imao više uslova za život i što bi više zahtijevao od života. S druge strane, jedan dio današnjeg viška rada uračunao bi se u potreban rad, naime u rad potreban da se stvori rezervni i akumulacioni društveni fond.”54 Marx kategoriju potrebnog rada u komunističkom društvu proširuje, dakle, na akumulacioni i rezervni fond, koji su ekonomska nužnost.55 Međutim, to nije sve. Prije nego što dođe do individualne potrošnje, on predviđa odbitke od društvenog proizvoda za opće troškove upravljanja (koji će se smanjivati razvojem novog društva), za ono što je namijenjeno zajedničkom zadovoljavanju potreba (za školstvo, zdravstvo), te za fondove za nesposobne za rad. To također postaje potrebnim radom, jer proizvođač dobiva direktno ili indirektno kao član društva ono što je izgubio kao pojedinac.56 53 54 55 56

100

K. K. K. K.

Marx: isto, str. 470— 471. Marx: isto, str. 461. Marx: Kritika Gotskog programa, Kultura, 1950, str. 20. Marx: isto str. 20—21.

Pretvaranje radnog dana u potreban rad je dug proces izgradnje socijalizma.

U procesu mijenjanja ekonomske strukture k asocijaciji neposrednih proiz­ vođača, u socijalizmu se postepeno pored ostalog prevladava i najamni odnos, pa se ni trošenje radne snage u procesu proizvodnje ne može svoditi na najamninu. To utječe na preobrazbu strukture vrijednosti robe u socijalizmu. Time se ne želi tvrditi da se u socijalizmu automatski ukida razlika između potrebnog rada i viška rada. Pokazali smo da je to dugoročan proces uvjetovan visokim stupnjem razvijenosti proizvodnih snaga i proizvodnih odnosa, u kojem jii jedan dio društva neće imati mogućnost da prirodnu potrebu rada prebaci na neki drugi sloj.57 Međutim, činjenica da je u socijalističkom samoupravnom društvu započeo proces udruživanja rada i sredstava utječe na postepeno pro­ širivanje potrebnog rada na uštrb viška rada, kako je to predviđao Marx. Poznato je da su ekonomske kategorije apstrakcije proizvodnih odnosa, odnosno da različiti proizvodili odnosi imaju svoje ekonomske kategorije koje im odgovaraju. Tako i pojmovi konstantni i varijabilni kapital govore o kapitalističkom načinu proizvodnje i zbog toga se ne mogu nekritički prenositi i koristiti u soci­ jalizmu. Struktura robne vrijednosti u socijalizmu morala bi odgovarati socijalis­ tičkim proizvodnim odnosima. Međutim, da bi se o tome sudilo, neophodno je nešto kazati o osnovnim obilježjima činilaca materijalne proizvodnje u socijalizmu. Sredstva za proizvodnju u samoupravnom društvu prestaju biti privatno vlasništvo pojedinaca ili grupe nad tim sredstvima. Time se ukida otuđenost sred­ stava za proizvodnju od radnika. Sredstvima za proizvodnju upravljaju udruženi proizvođači, koji na osnovi svojega rada prisvajaju rezultate društvenog rada. U takvim proizvodnim odnosima sredstva za proizvodnju prestaju biti kapital, od­ nosno postaju materijalna pretpostavka proizvodnje udruženih radnika. Likvida­ cijom otuđenosti radnika od sredstava za proizvodnju radna snaga prestaje biti roba. Radnici više nisu primorani prodavati svoju sposobnost za rad vlasnicima sredstava za proizvodnju, pa niti njihova osobna primanja nisu unaprijed tržišno određena. To znači da se podjela na potreban rad i višak rada u socijalizmu ne odvija putem tržišta. U izmijenjenim društvenim uvjetima teoretski ne postoji potreba da se potreban rad izdvaja kao društvena izdiferencirana kategorija. Iako bi se emipirijski moglo utvr­ diti koliko radnici primaju u obliku osobnih primanja u određenoj zemlji u određenom razdoblju, činjenica je da u socijalizmu radilici ne prodaju svoju radnu snagu dru­ gome. Osim toga, radilici u razvijenom samoupravnom sistemu postepeno sve više raspolažu cjelokupnom novostvorenom vrijednošću, odnosno udruženi proizvođači ’ sve više određuju namjenu i opseg potrošnje cjelokupnog dohotka koji su stvorili svojim radom. Međutim, i u socijalizmu je ljudski rad neophodan činilac materi­ jalne proizvodnje. Osim toga, kako je cilj udruženih proizvođača da uz što manji utrošak živog i opredmećenog rada postignu što povoljniji poslovni rezultat, to je ekonomiziranje trošenja živog rada neophodno i u socijalizmu. Budući da su u socijalizmu radnici sve manje odvojeni od sredstava za proizvodnju, to se vri­ jednost živog rada utrošenog u procesu proizvodnje ne može mjeriti vrijednošću radne snage, kao što je to bilo u kapitalizmu, nego na osnovi cjelokupne novostvo­ rene vrijednosti koju su udruženi proizvođači stvorili svojim radom. Međutim, tržište ne priznaje cjelokupni novododani rad radnim organizacijama i granama, zbog djelovanja zakona vrijednosti, pa se vrijednost živog rada mjeri dohotkom, 57 K. Marx: Kapital, I. tom, str. 461.

101

kao tržišno priznatom novostvorenom vrijednošću. Raspodjela dohotka na fond akumulacije, fond potrošnje i ostale sudionike odvija se internom raspodjelom unutar radnih organizacija te preraspodjelom dohotka u društvu kao cjelini.

Nakon što se objasnilo koje su osnovne značajke činilaca materijalne proiz­ vodnje u samoupravnom društvu, očito je da se u tom društvu drugačije izražava struktura robne vrijednosti. Sredstva za proizvodnju prestaju biti kapital, pa se utrošak jednog dijela sredstava za rad i utrošak predmeta rada može označiti kao materijalni troškovi proizvodnje (mtp), a utrošak fizičkih i psihičkih sposobnosti udruženih proizvođača u organizacijama udruženog rada kao dohodak (d). Prema tome, struktura vrijednosti robe u samoupravnom društvu može se iskazati kao suma utrošenih sredstava za proizvodnju i živog rada, odnosno kao zbroj materi­ jalnih troškova proizvodnje i dohotka (V = mtp + d). Time se ne želi kazati da je dohodak nedjeljiva kategorija. Radni kolektivi prvi prisvajaju dohodak, ali oni nisu njegovi jedini prisvajači. Međutim, na visokom stupnju apstrakcije može se pretpostavit da su radni kolektivi prvi i jedini prisvajači dohotka. Polazeći od te pretpostavke, dohodak se u organizacijama udruženog rada internom raspodje­ lom dijeli na dva dijela: na dio koji odlazi u akumulaciju ( fa — fond akumulacije) i na dio koji se dijeli na osobne dohotke radnika (fop — fond osobne potrošnje). Prema tome, struktura robne vrijednosti u socijalizmu može se prikazati kao: V = mtp + fa + fop.58 Valja naglasiti da takvo gledanje nije opće prihvaćeno. Neki autori koji uvažavaju promjene ekonomske strukture u socijalizmu, što utječe i na karakte­ ristike činilaca materijalne proizvodnje, zadržavaju matematičke znakove koji odgovaraju kapitalističkom načinu proizvodnje. Tako, se na primjer, polazi od društvenog vlasništva nad sredstvima za proizvodnju i samoupravljanja, pa zbog toga radna snaga u socijalizmu nije roba.59 Međutim, u svakoj krupnoj rob­ noj proizvodnji proizvođači moraju raspolagati određenom količinom proizvodnih materijalnih uvjeta proizvodnje: sredstvima za rad, predmetima rada i određenom količinom sredstava za osobnu potrošnju, koja se troše u procesu proizvodnje. Označavaju ih simbolima c + v. Radilici su zainteresirani za što manji utrošak c i v. Uštede v postižu se smanjenjem broja radnika i povećanjem proizvodnosti rada, što u krajnjoj liniji omogućava bolji život svim članovima zajednice. To znači da i u socijalizmu ostaje potreba uvećavanja materijalnog bogatstva društva. Vrijednost proizvedenog ukupnog društvenog bogatstva se označava kao P = c + v + m, pri čemu je c + v jednostavna reprodukcija, a m (višak proizvoda) pokazuje prirast društvenog materijalnog bogatstva. Od viška proizvoda ovisi proširenje proizvodnje (c) i proširenje potrošnje (v). Međutim, kako radna snaga u socijalizmu više nije roba, to ni v više ne odgovara nadnicama. ,,U našim uslovima ova veličina (v — op. Z. Z. —S.) u nacionalnim razmerima odgovara sumi neto ličnih dohodaka plus razni fondovi društvenog standarda: penzije i invalidnine, zdravstveno osiguranje, škole i tome slično, kao i drugi oblici zajed­ ničke potrošnje. Prema tome, ovaj naš „potrebni rad”, tačnije sredstva potrošnje potrebna za tekući život trudbenika imaju i kvantitativno i kvalitativno drugo značenje nego u kapitalizmu.”60 Drugim riječima, simbolom v označavaju se bruto osobni dohoci» 58 vodnje u 59 60

102

Vidi i kod M . Korać u knjizi: Problemi teorije i prakse socijalističke robne proiz­ Jugoslaviji, Informator, Zagreb, 1965, str. 15. M . Todorović: Oslobođenje rada, Kultura, Beograd, 1965, str. 70— 72. i 84— 90. M . Todorović: isto, str. 86.

Podmštvljavanjem sredstava za proizvodnju podruštvljava se i akumulacija. Radni kolektivi u socijalizmu raspolažu sredstvima (c + v) i akumulacijom (m). Spajanjem udruženog rada i vlasništva nad sredstvima za proizvodnju v i m postaju sastavni dijelovi dohotka radnog kolektiva. Međutim, iako ih se tre­ tira kao jedinstven dohodak, jer se ukida razlika karakteristična za kapitalistički način proizvodnje između plaćenog i neplaćenog rada, ipak se razlikuje v i m. . . . ali m stoji u suprotnosti prema v kao deo koji se ne troši u toku radnog procesa prema delu koji se tro ši ”*1 Simbolima c i v koriste se gotovo na isti način i zastupnici teorije „speci­ fične cijene proizvodnje”, o čemu će se kasnije više govoriti.

ZAKON VRIJEDNOSTI U SOCIJALIZMU Zakon vrijednosti je opći zakon robne proizvodnje koji posredno (putem tržišnih cijena) i naknadno raspoređuje ukupni društveni fond rada (opredmećeni i živi rad) na različite oblasti, grane proizvodnje i pojedine proizvođače. Drugim riječima, zakon proporcionalne podjele ukupnog društvenog fonda rada, koji je kao opći ekonomski zakon karakterističan za svaki oblik društvene proizvodnje, ispoljava se u uvjetima postojanja robne proizvodnje kao zakon vrijednosti. Iako se zakon vrijednosti javlja s pojavom robne proizvodnje, on postaje općim zakonom tek u kapitalizmu, kada robna proizvodnja postaje opći i tipični oblik proizvodnje. Razdvajanjem vrijednosti od upotrebne vrijednosti proizvoda u robnoj proizvodnji, svođenjem svih radova na rad uopće, na rad bez oblika, omogućava se razmjenljivost proizvoda privatnih radova. Svođenjem ljudskog rada na golo trošenje radne snage, različiti privatni radovi razlikuju se i uspoređuju jedino po količini utrošenog rada pri prosječnoj društvenoj proizvodnosti i intenzivnosti rada, odnosno po vrijednosti. Uspoređivanje količina društveno potrebnog radnog vre­ mena utrošenih u proizvodnji različitih proizvoda jest relativno izražena vrijednost robe, odnosno prometna vrijednost, koja se s razvojem robne proizvodnje mijenja i s vremenom odvaja od proizvoda dobivajući samostalnu egzistenciju u obliku novca. Novac je opći ekvivalent kojim se izražava vrijednost drugih roba u obliku cijene. Za novac se može kupiti svaka druga roba, on postaje bog među robama,6162 a kad robna proizvodnja postane dominantna, mogu se novcem kupiti i čast, dip­ loma, ljudsko tijelo . . . „Novac, dakle, nije samo predmet, već u isti mah i izvor strasti za bogaćenjem.”63 Cijena je novčano izražena vrijednost. Ona je vidljiva na površini ekonomskih zbivanja, pa ju je nemoguće naučno objasniti ako se ne objasni vrijednost, koja je proizvod društvenih odnosa. Zakon vrijednosti je, dakle, zakon robne proizvod­ nje, koji izražava proizvodne odnose, ali se ispoljava kao zakon cijena preko kojeg zakon vrijednosti stvarno djeluje. Tržišne cijene pokazuju naknadno kako je ras­ podijeljen ukupni društveni fond rada u odnosu prema potrebama, koje se u uvjetima robne proizvodnje podmiruju posredstvom raspodjele i razmjene. Već smo u uvodnom razmatranju ove teme istakli da robna proizvodnja postaje dominantan oblik proizvodnje tek u kapitalizmu, pa i zakon vrijednosti 61 M . Todorović: str. 90. 62 K. Marx: Temelji slobode, str. 66.

63 Isto, str. 68. 103

kao opći zakon robne proizvodnje tek u kapitalizmu sveobuhvatno regulira odnose u procesu društvene reprodukcije. Marx je zakon vrijednosti u idealnom obliku objasnio u I. tomu „Kapitala”, nastojeći objasniti porijeklo vrijednosti i viška vrijednosti. Nakon toga on prelazi od apstraktnog ka konkretnom, postepeno uvodeći u analizu nove činjenice iz života da bi objasnio pojavne oblike. Tako je u III. knjizi „Kapitala” pokazao kako se vrijednost u kapitalizmu preobražava u cijenu proizvodnje, a višak vrijed­ nosti u profit. U početku su se proizvodi razmjenjivali prema vrijednosti, odnosno prema količini društveno potrebnog radnog vremena, a tek kasnije, nakon pojave novca, prema cijenama. Može se smatrati da vrijednost povijesno i logički prethodi cijeni proizvodnje. Međutim, robna proizvodnja nije bila dominantan oblik pro­ izvodnje do kapitalizma, iako je prethodnica i polazna točka kapitalističkog načina proizvodnje. Iz toga se razabire da zakon vrijednosti nije ni u jednom obliku robne proizvodnje bio osnovni ekonomski zakon. On to nije mogao biti u sitnoj robnoj proizvodnji jer je ona nastala i razvijala se u pukotinama naturalne proizvodnje, odnosno jednostavna robna proizvodnja nikada nije bila dominantan oblik proiz­ vodnje. U kapitalističkom načinu proizvodnje, u kojem je profit, odnosno profitna stopa osnovni motiv proizvodnje, kapitali i radna snaga sele se iz grane u granu, a posljedica je toga preobrazba vrijednosti u cijenu proizvodnje. Time se zakon vrijednosti ne ukida. On postaje društveni okvir unutar kojeg zakon viška vrijed­ nosti, odnosno zakon profita naknadno usklađuje putem slobodne konkurencije odnose među robnim proizvođačima u procesu društvene reprodukcije. Marx veže vrijednost, kao i robnu proizvodnju, uz kapitalistički način pro­ izvodnje. „Ono što leži u prirodi kapitala realno se ispoljava kao vanjska nužnost samo konkurencijom, koja nije ništa drugo do to da mnogi kapitali nameću imanentna određenja kapitala jedan drugom i sami sebi. Stoga nijedna kategorija građanske ekonomije, pa ni prva, npr. određenje vrijednosti, ne postaje zbiljska drukčije nego putem slobodne konkurencije, tj. putem zbiljskog procesa kapitala koji se pojavljuje kao uzajamno djelovanje raznih kapitala jednog na drugi kao i svih drugih odnosa proizvodnje i prometa koji su određeni kapitalom.”64 Zato Marx pretpostavlja da u budućem društvu slobodnih ljudi neće biti robne proizvodnje ni zakona vrijednosti. Ekonomiziranje vremenom i planska raspodjela radnog vremena na različite grane proizvodnje ostaje prvi ekonomski zakon na bazi zajedničke proizvodnje. „Kad se pretpostavi zajednička proizvodnja, naravno da određivanje vremena ostaje bitno. Sto manje vremena društvo treba da bi proizvelo pšenicu, stoku itd., to više vremena ono dobija za drugu proizvodnju, materijalnu ili duhovnu. Kao kod pojedinog individuuma, tako i kod društva svestranost razvoja, uživanja i djelatnosti zavisi od štednje vremena. Ekonomiziranje vremenom, na to se napos­ ljetku svodi sva ekonomija. Kao što pojedinac mora ispravno rasporediti svoje vri­ jeme da bi u primjerenim proporcijama stekao znanja ili da bi zadovoljio različite zahtjeve za svoju djelatnost, tako i društvo mora svrsishodno rasporediti svoje vri­ jeme da bi postiglo proizvodnju primjerenu svojim sveukupnim potrebama. Eko­ nomiziranje vremenom kao i planska raspodjela radnog vremena na različite grane 64 K. Marx: isto, str. 278.

104

proizvodnje ostaje, dakle, prvi ekonomski zakon na osnovu zajedničke proizvodnje. On štoviše postaje zakon u mnogo višem stupnju. Ali to je ipak bitno različito od mjerenja razmjenskih vrijednosti (rada ili proizvoda rada) radnim vremenom .”65

Očito je da, po Marxu, u budućem društvu umjesto zakona vrijednosti djeluje zakon proporcionalne podjele ukupnog društvenog fonda rada. Međutim, između kapitalizma i tog društva egzistira socijalizam, koji izlazi iz kapitalizma i na sebi nosi tragove kapitalističkog načina proizvodnje. Zato, kao što smo već pokazali, i u socijalizmu postoji robna proizvodnja i zakon vrijednosti, koji se neprekidno preobražavaju po sadržaju i obliku do potpunog nestanka robne proizvodnje i zakona vrijednosti toliko koliko se mijenja ekonomska struktura društva do aso­ cijacije neposrednih proizvođača. Međutim, gledanja teoretičara na neophodnost djelovanja zakona vrijednosti u socijalizmu mijenjala su se sukladno gledanjima na neophodnost postojanja robne proizvodnje u socijalizmu. Shvaćanjima o nerobnom karakteru socijalističke privrede odgovara i shva­ ćanje o nepostojanju zakona vrijednosti u društvenom sektoru privrede. Umjesto njega traže se i formuliraju drugi ekonomski zakoni. Tako, npr., Preobraženski formulira krajem 1924. godine zakon prvobitne socijalističke akumulacije, koji bi se pojednostavljeno mogao svesti na neophodnost razvoja državnog sektora na račun privatnog (sitnih seljaka) putem neekvivalentne razmjene u korist državnog sektora. Po Preobraženskom, zakon vrijednosti je zakon nesocijalističkih oblika privređivanja, koji je prepreka razvoju socijalizma. Međutim, kako su nesocijalistički oblici privređivanja postojali u sitnoseljačkoj poljoprivredi, to su, po Preob­ raženskom, u to vrijeme u SSSR-u paralelno djelovali i bili u sukobu zakon prvo­ bitne socijalističke akumulacije i zakon vrijednosti. Neekvivalentnom razmjenom između državnog i privatnog sektora prelijevao bi se višak rada iz nesocijalističkog sektora u Socijalistički sektor, što omogućava brz razvitak socijalizma na račun siromašenja seljaka. Na taj će se način, po Preobraženskom, prevladati i zakon vrijednosti, koji je prepreka razvoju socijalizma. Buharin se usprotivio tezi Preobraženskoga videći u njoj opasnost za savez između radnika i seljaka. Buharin je branio tezu o mogućnosti mirne suradnje između socijalističkog i nesocijalističkog sektora. Za razliku od Preobraženskoga, Buharin se zalaže za tezu da u socijalizmu djeluje zakon radnih utrošaka, koji se u osnovi svodi na zakon razmjerne raspodjele ukupnog društvenog fonda rada, koji gubi svoj robni oblik, odnosno vrijednosno ruho. Krajem dvadesetih godina u sovjetskoj se literaturi počinje pisati o zakonu planskog proporcionalnog razvitka narodne privrede> koji zamjenjuje zakon vrijed­ nosti. Neko vrijeme, sve do 1941. godine, smatralo se da zakon vrijednosti ne djeluje u socijalizmu, iz čega se izvlačio zaključak o sukobu robne proizvodnje i planiranja. Plan se smatrao osnovnim ekonomskim zakonom socijalizma. Stoga je izuzetno zanimljiv stav L. Jurovskoga iz 1926. godine po kojem plansko reguliranje i usmje­ ravanje privrednog života nipošto ne ukida robnu privredu. Po njemu je plan samo jedan od oblika robno-novčane privrede. Nakon što je Staljin 1941. godine izjavio da zakon vrijednosti djeluje i u socijalizmu, teoretičarima se nametnuo zadatak da riješe u kakvom su odnosu zakon vrijednosti i zakon planiranja. Rješenje se pronašlo u formulaciji da je zakon vri­ jednosti sredstvo planskog upravljanja socijalističkom privredom. Taj se stav održao dosta dugo u gotovo svim socijalističkim zemljama. 65 K. Marx: isto, str. 65.

105

„Kad govorimo o zakonu vrijednosti, onda smo do sada uvijek suprotstavljali ili zakon vrijednosti, ili plan, ili međudjelovanje. Tvrdim da kod nas u cijelosti vlada zakon vrijednosti i da ne postoji „ili — ili”, ne suprotstavlja se zakon vrijed­ nosti i plan, nego je plan elemenat zakona vrijednosti, i to najveći, najvažniji, naj­ značajniji.”66 Međutim, iako je u ekonomskoj teoriji općeprihvaćen stav o neophodnosti djelovanja zakona vrijednosti u socijalizmu, ekonomisti se još uvijek nisu složili o opsegu i povijesnom obliku djelovanja zakona vrijednosti u socijalizmu.67 U raspravi o obliku ispoljavanja zakona vrijednosti u socijalizmu pojavile su se i u nas različite koncepcije, ovisno o različitim uvjetima u kojima su nas­ tajale, što se podudara s postojanjem tzv. administrativnog perioda i perioda na­ stajanja samoupravnog socijalizma. U vrijeme kada se sveobuhvatnim centralnim planom obuhvaćala cjelokupna privredna aktivnost u obliku materijalnih bilanci, zakon vrijednosti i cijene nisu mogli imati svoju ekonomsku funkciju. Cijene i novac koristili su se isključivo kao obračunske kategorije, kao istrumenti plana. To razdoblje karakterizira ras­ pravljanje o normalnoj cijeni kao o različitim varijantama planske cijene, a ne 0 zakonu vrijednosti kao općem zakonu robne proizvodnje. Među tim varijanta­ ma mogu se naći vrijednosna cijena i cijena proizvodnje. Koncepcija vrijednosne cijene s obzirom na važnost prenesene vrijednosti u stvaranju novog proizvoda pripada prošlosti, mada je odgovarala određenoj etapi našega privrednog razvitka. S razvojem samoupravljanja sve veće osamostaljivanje poduzeća kao robnih proizvođača u donošenju poslovnih odluka utjecalo je na sve veće opredjeljivanje ekonomista za cijenu proizvodnje kao plansku cijenu, jer je ona omogućavala donošenje racionalnijih odluka u uvjetima postojanja razvijenijih proizvodnih snaga 1 postojanja različitih organskih sastava među pojedinim privrednim granama, grupacijama i poduzećima. Pitanje je da li je takav pristup izučavanju normalne cijene metodološki ispravan, budući da ne polazi od društvenih odnosa koji utječu na oblik ispolja­ vanja zakona vrijednosti. U periodu snažnijeg afirmiranja samoupravljanja u nas, postoje također različite koncepcije o obliku djelovanja zakona vrijednosti. Rjeđe se mogu naći oni koji normalnu cijenu tretiraju kao normativnu kategoriju, odnosno 66 V. Bakarić: Zakon vrijednosti, planiranje i objektivna određenost privrednog rasta, Ekonomski pregled br. 3— 5/1963. str. 393. 67 Ovdje se neće iscrpno razmatrati različite koncepcije zakona vrijednosti u nas i drugim socijalističkim zemljama. Tim e ne umanjujemo važnost rasprave o tom pitanju. Međutim, nabrajanje različitih koncepcija koje su se javile, osobito poslije 1957. i 1958. godine u SSSR-u, Poljskoj, ČSSR, s obzirom na njihovu brojnost, opteretilo bi ovaj rad. Broj članaka (osobito u „Voprosi ekonomiki”) i knjiga je velik. O različitim koncepcijama normalne cijene u SSSR-u informativan je rad T . Popovića: Teorija cene u sovjetskoj ekonomskoj nauci, Institut za među­ narodnu politiku i privredu, Beograd, 1969. O različitim poimanjima normalne cijene u nas vidi: B. Kidrič: Teze o ekonomici prelaznog perioda, Komunist br. 6/50; M . Todorović: Oslobo­ đenje rada, Kultura, Beograd, 1965; zatim Problemi teorije i prakse socijalističke robne proiz­ vodnje u Jugloslaviji, u redakciji dra M . Korača, Informator, Zagreb, 1965; dva rada u redakciji Z. Pjanića: Koncepcija i verifikacija cene proizvodnje u jugoslavenskoj privredi 1964. i 1966, Institut društvenih nauka, Beograd, 1968, i Specifična cena proizvodnje u jugoslavenskoj privredi 1964— 1968, Institut društvenih nauka, Beograd, 1970; te materijale sa savjetovanja jugoslavenskih ekono­ mista u Sarajevu 1964, objavljene u „Ekonomistu” br. 4/1964. Značajan je rad profesora I. Vran­ čića: Problem zakona vrijednosti u prelaznom periodu, objavljen 1956. godine u izdanju Eko­ nomskog pregleda u Zagrebu.

106

koji'zakonu vrijednosti ne priznaju objektivnost djelovanja neovisno o tome-da li su ga uspjeli otkriti i naučno oblikovati. Već petnaestak godina domi­ niraju shvaćanja o neophodnosti spoznaje oblika zakona vrijednosti u socija­ lizmu kao objektivnog pokretača privrednog razvitka. Međutim, o obliku njegova ispoljavanja postoje različita gledanja, kako u raznim socijalističkim zemljama, tako i u svakoj od njih. U Jugoslaviji također postoje različita stajališta o obliku djelovanja zakona vrijednosti, kao što su: vrijednosna cijena, cijena proizvodnje, specifična cijena proizvodnje, dohodna cijena, reprodukciona cijena, cijena ra­ zvoja, itd. Zastupnici koncepcije vrijednosne cijene68 polaze od samoupravljanja i ra­ dničke klase kao klase na vlasti. Po njima u takvom društvenom okviru nema uzročnika koji bi utjecao na preobrazbu vrijednosti u neki drugi oblik zakona vrijednosti. Time što vrijednosna cijena svakoj privrednoj grani koja proi­ zvodi istu upotrebnu vrijednost omogućava naknadu materijalnih troškova proi­ zvodnje i ostvarenje dohotka, koji je jednak stvorenoj vrijednosti u toj grani, nema prelijevanja novostvorene vrijednosti iz grane u granu. Na taj je način moguće reproducirati odnose raspodjele prema radu. Matematički se vrijednosna cijena izražava kao: V c=SP+A +Q

LD

NR’

gdje je Vc SP A

Q LD NR

vrijednosna cijena prenijeta vrijednost sredstava za proizvodnju na novi proizvod akumulacija sredstva za opću i zajedničku potrošnju sredstva za neto lične dohotke količina u proizvodnju uloženog novododatog rada

Kritičari te koncepcije polaze od toga da vrijednosna cijena ne odgovara stupnju razvijenosti proizvodnih snaga u nas, niti stimulira njihov razvoj, jer pri­ znaje najviše dohotke granama s niskim organskim sastavom faktora proizvodnje. Osim toga, po ovoj koncepciji postoji tržište radne snage, što ne odgovara soci­ jalističkim proizvodnim odnosima. S druge strane, vrijednosna cijena nije ba­ zirana na objektivnom djelovanju tržišnog mehanizma. Ispravno se zaključuje da se socijalizam mora razvijati iz kapitalizma, odnosno iz oblika koje je dobio u nasljeđe od kapitalizma.6970 Određeni broj autora u Jugoslaviji smatra da zakon vrijednosti i u soci­ jalizmu djeluje u obliku cijene proizvodnje.10 Pri tome oni polaze od činjenice da na sadašnjem stupnju razvoja proizvodnih snaga sredstva za proizvodnju imaju značajno mjesto u vrijednosti robe, što utječe na preobrazbu vrijednosti u cijenu proizvodnje. Polazeći od saznanja da se socijalizam razvija iz kapitalizma, od 68 M . Trklja: Teze o obliku delovanja zakona vrednosti u samoupravnom socijalizmu. Ekonomist, Zagreb, br. 2/1971. 69 M . Todorović: Oslobođenje rada. str. 61. 70 M . Todorović: isto str. 61.

107

činjenice da i u socijalizmu ostaje potreba gomilanja materijalnog bogatstva dru­ štva u uvjetima konkurentske borbe na tržištu, dolazi se do zaključka da podu­ zeća i u socijalizmu teže što manjem utrošku c i v, odnosno teže maksimaliziranju — , što se naziva stopom prirasta materijalnog bogatstva društva .11 T a stopa c+v postaje motiv proizvodnje, ona dovodi do prelijevanja sredstava i rada iz grane u granu, odnosno do stvaranja prosječne stope (p): _ P

Zm 2 (c + v )

što utječe na preobrazbu vrijednosti u cijenu, „koja po formi odgovara cijeni pro­ izvodnje”,7172 odnosno koja se može prikazati kao: P _ C+V+(C+V)_ | H _ . Razrađujući dalje koncepciju cijene proizvodnje kao oblik ispoljavanja zakona vrijednosti u socijalizmu, jedna je grupa ekonomista73 došla do zaključka da zakon vrijednosti u socijalizmu ima oblik specifične cijene proizvodnje. Po njima, osnovni motiv proizvodnje robnih proizvođača u socijalizmu jest maksimaliziranje aku­ mulacije (ne više profita). Odredivši društveno bogatstvo kao c + v , u ,,v” se zbog promijenjenih vlasničkih odnosa uračunavaju uz neto lične dohotke i razni fon­ dovi društvenog standarda, odnosno svi oblici osobne i opće potrošnje. Na taj se način, po zastupnicima ove koncepcije, u normalnu cijenu ugrađuje centralna ekonomska problematika prijelaznog razdoblja — pripajanje ukupne veličine opće potrošnje u materijalnu reprodukciju radne snage. Opća potrošnja (q) stoga je posebno iskazana u strukturi robne vrijednosti, koja je V =c+v+q

(c = sredstva za proizvodnju v = osobni dohoci q = opća potrošnja).

U jedinstvenoj stopi akumulativnosti, koja se razlikuje od opće profitne stope, opća je potrošnja premještena iz brojnika u nazivnik: A c+v+ q

gdje je, A C V Q

uz = = = =

pretpostavku jednog godišnjeg obrta sredstava: ukupna društvena akumulacija ukupna predujmljena sredstva za proizvodnju ukupni osobni dohoci ukupna opća potrošnja.

71 Isto, str. 85. 72 Isto, str. 86. 73 Z. Pjanić, i dr.: Specifična cena proizvodnje u jugoslovenskoj privredi 1964— 1968, Institut društvenih nauka, Beograd, 1971.

108

Na taj se način došlo do specifične cijene proizvodnje kao oblika zakona vri­ jednosti u socijalizmu, koja se analitički izražava kao:

Koncepcija specifične cijene proizvodnje jedna je od dominantnih koncepcija u našoj ekonomskoj teoriji. Međutim, protivnici koncepcije cijene proizvodnje i specifične cijene proizvodnje kritički se osvrću na njih, prigovarajući im pored ostalog: a) da obje polaze od tržišnog određivanja ličnih dohodaka, odnosno da radnu snagu u socijalizmu tretiraju kao robu; b) da profitna stopa u socijalizmu ne može biti motiv proizvodnje, već da je to dohodak od čije veličine zavisi opseg osobne potrošnje i akumu­ lacije; c) da u cijenu koštanja socijalističkih robnih proizvođača ulazi uz sredstva za proizvodnju cjelokupni novododani rad, a ne samo jedan njegov dio

d) da specifična cijena proizvodnje odgovara administrativnom socijalizmu, u kojem je država određivala podjelu novostvorene vrijednosti na aku­ mulaciju i potrošnju, na osnovi čega se konstruira oblik normalne cijene u socijalizmu. Po tome je specifična cijena proizvodnje normativna ka­ tegorija koja ne objašnjava oblik zakona vrijednosti u socijalizmu kao objektivnog zakona; e) da stopa akumulati\nosti ne može biti pokazatelj položaja grana i gru­ pacija u primarnoj raspodjeli, jer masa akumulacije ovisi o internoj ra­ spodjeli (na akumulaciju i osobnu potrošnju) i sekundarnoj raspodjeli realiziranog dohotka radnih organizacija. Tim koncepcijama suprotstavljaju se zastupnici dohodne cijene.1* Ovu su koncepciju neki prihvatili, ali su mnogi polemizirali s njenim autorom i koau­ torima. Autori koncepcije dohodne cijene polaze od saznanja da oblik ispoljavanja zakona vrijednosti ovisi o društvenim odnosima i da su ekonomske kategorije apstrakcije društvenih odnosa. Zato u uvjetima postojanja društvenog vlasništva i samoupravljanja udruženih proizvođača, tj. u izmijenjenim društvenim uvje­ tima zakon viška vrijednosti ne može biti osnovni ekonomski zakon socijalističke robne proizvodnje. Isto tako simboli c, v i m govore o kapitalističkom načinu proizvodnje, dakle o odnosima u kojima se vlasništvo nad sredstvima za pro­ izvodnju suprotstavlja vlasništvu nad radnom snagom. Ta polarizacija u nas prestaje postojati. Prerastanjem kapitalističkog društvenog odnosa u socijalistički radna snaga gubi robni karakter, pa se podjela rada na potreban rad i višak rada ne odvija posredstvom tržišta. Zbog toga teoretski uzevši ne postoji mogućnost da se potreban rad pojavi kao društveno izdiferencirana kategorija. U izmije­ njenim društvenim uvjetima radnik ne prodaje svoju radnu snagu drugome, jer samo udruženi proizvođači neposredno upravljaju sredstvima za proizvodnju. Stoga se vrijednost radne snage ne može valorizirati ni na koji drugi način osim valorizacije na bazi onoga što je stvorila, na bazi novostvorene vrijednosti.74 74 Dr M . Korać: Teze za teoriju socijalističke robne proizvodnje, Socijalizam br. 1 /1961.

109

Novostvorena vrijednost javlja se kao jedinstvena kategorija; radnici su je stvorili u procesu proizvodnje, a istovremeno su i njeni prvi prisvajači. Kako je proizvo­ dnja u socijalizmu robna, to novostvorenu vrijednost tržište priznaje ili ne pri­ znaje u cijelosti. Veličina novostvorene vrijednosti koju je priznalo tržište jest dohodak. Kakva će biti podjela dohotka na fond akumulacije i fond potrošnje, ovisi o odluci neposrednih proizvođača. Zakon dohotka potiče neposredne proizvođače na proizvodnju određenih upotrebnih vrijednosti, na korištenje živog rada (kao faktora proizvodnog pro­ cesa) i sredstava za proizvodnju, na njihovo neprekidno usavršavanje, jer to je jedini način da se ostvari što bolji poslovni rezultat — dohodak. Visina osobnih dohodaka ovisi o ostvarenom dohotku. Na taj se način interes svakog individual­ nog proizvođača podudara s interesom društva kao cjeline. Visina dohotka svakog pojedinca ovisi o njegovu doprinosu u stvaranju proizvoda, te o rezultatu rada radne jedinice i radnog kolektiva. Polazeći od samoupravljanja udruženih proizvođača društvenim sredstvima za proizvodnju i od dohotka kao osnovnog motiva proizvodnje, nastala je kon­ cepcija dohodne cijene. Po toj koncepciji radni kolektivi kao robni proizvođači nastoje maksimalizirati dohodak, a pokazatelj rentabilnosti postaje dohodna stopa. d* (d’ d sp nv

=

d

sp+ nv = dohodna stopa = realizirani dohodak = utrošak sredstava za proizvodnju = utrošak radne snage, koji se mjeri novostvorenom vrijednošću).

Po toj koncepciji dohodak je osnovni motiv proizvodnje, a dohodnom sto­ pom socijalistički robni proizvođači mjere rentabilnost svog poslovanja. Razli­ čite dohodne stope u različitim granama proizvodnje dovode u uvjetima slobod­ ne konkurencije do seljenja robnih proizvođača, što vodi formiranju prosječne dohodne stope u privredi: d*

=

D SP+NV*

gdje je: d’ D

= prosječna dohodna stopa = ukupno ostvareni narodni dohodak = ukupna društvena utrošena sredstva za proizvodnju

SP NV = ukupno utrošena radna snaga. U društvu su D i NV identične veličine.

Po prosječnoj dohodnoj stopi raspoređuje se dohodak na različite grane proizvodnje razmjerno masi angažiranih materijalnih i ljudskih proizvodnih či­ nilaca, što dovodi do preobrazbe vrijednosti u dohodnu cijenu (DC).

110

dc = m tp -h (sp + n v) i ---- —---- ), odnosno IS P + N V j

dc = m tp + p d 75 gdje je: mtp = materijalni troškovi proizvodnje pd = prosječni dohodak. Po njenim zastupnicima, dohodna cijena jest oblik ispoljavanja zakona vri­ jednosti u uvjetima socijalističke samoupravne robne proizvodnje. Proizvodi se, dakle, realiziraju po tržišnim cijenama, koje osciliraju oko dohodne cijene. Dohodna cijena je bila i ostala predmetom mnogih kritika. Kritičari uglav­ nom nisu dovodili u pitanje teoretske premise, niti logičnu povezanost premisa sa zaključcima. Prigovori su se uglavnom upućivali na metodološke propuste pri izračunavanju dohodne stope. Po jednima, npr., SP i NV, koje se nalaze u nazivniku, nisu uporedive veličine jer se sa SP iskazuju predujmljena sredstva za rad na početku godine i vrijednost predmeta rada utrošenih u toku godine, a sa NV ukupna novostvorena vrijednost u toj godini. Kritičari koncepcije dohod­ ne cijene dovodili su u pitanje i nesmetani tok društvene reprodukcije, jer su u težnji radnika da maksimaliziraju svoje osobne dohotke vidjeli opasnost da se time ne smanji stopa akumulacije. Teško bi bilo nabrajati sve prigovore koncepciji dohodne cijene. Može se reći da razlike među shvaćanjima specifične cijene proizvodnje i dohodne cijene nisu niti će biti prevladane u dogledno vrijeme. Vrijedno je istaknuti pokušaj da se pronađu mogućnosti prevladavanja teoretskog spora o obliku ispoljavanja za­ kona vrijednosti u socijalističkom samoupravnom društvu.76 Taj bi se pokušaj mogao svesti na tvrdnju da obje koncepcije ne polaze od realnog stanja u sistemu robne privrede u nas, već od teoretski pretpostavljenog stanja. Kako u nas samo­ upravno društvo još nije prevladalo sve odnose karakteristične za kapitalistički način proizvodnje (odnosno sve oblike grupnog vlasništva), niti ulogu države (oblici državne svojine), to u Jugoslaviji još uvijek djeluje zakon vrijednosti u obliku cijene proizvodnje i specifične cijene proizvodnje. S razvojem samou­ pravljanja razvijaju se novi proizvodni odnosi, a s njima su počeli djelovati i novi ekonomski zakoni. Pri tome se misli na zakon dohotka. Daljnjom preobrazbom ekonomske strukture u socijalizmu, javljat će se zakoni socijalističkog društva u kojima će se sve više izražavati raspodjela prema potrebama. Ovaj pokušaj prevladavanja teoretskog spora o obliku ispoljavanja zakona vrijednosti istakli smo zato što nam se čini da je najbliži Marxovoj naučnoj metodi. Promatrajući socijalizam kao društvo koje izlazi iz kapitalizma, u kojem se po­ stepeno prevladavaju vlasnički odnosi, izbjegava se pogreška da se ustavne od­ redbe proglase stvarnošću iz čega bi se zatim teoretski mogao konstruirati oblik u kojem djeluje zakon vrijednosti. Poznato je da zakon vrijednosti djeluje objek­ tivno, ovisno o realnim proizvodnim odnosima. Stoga se zaključci o obliku nje­ gova djelovanja ne mogu izvlačiti iz pravaca društvenog razvoja. Razvoj proiz­ 75 M . Korać: Teze za teoriju socijalističke robne proizvodnje ,u knjizi: Problemi teorije i prakse socijalističke robne proizvodnje u Jugoslaviji, Informator, Zagreb, 1965, str. 19. 76 D . Dašić: Sistem i politika cena u uslovima socijalističkog samoupravljanja, Radnička štampa, Beograd, 1974, str. 38—45.

111

vodnih snaga i proizvodnih odnosa mijenja vlasničke odnose (ne govorimo o vla­ sništvu kao pravnoj kategoriji) u pravcu nevlasništva. To će, svakako, djelovati na preobrazbu oblika zakona vrijednosti. Međutim, na putu k asocijaciji slobod­ nih ljudi socijalizam će postepeno prevladavati robnu proizvodnju i zakon vrijednosti do njihova potpunog ukidanja. Socijalizam se gradi svjesnom akcijom ljudi. Zakon vrijednosti je realnost u socijalizmu. Međutim, da bi o obliku njegova ispoljavanja mogli zaključivati radi ovladavanja njime, neophodan je napor teoretičara da istraže na kojem je stupnju razvijenost proizvodnih snaga i proizvodnih odnosa u Jugoslaviji i u dru­ gim socijalističkim zemljama. S druge strane, socijalizam nastaje, razvija se i koeg­ zistira s kapitalizmom, koji je još i danas svjetski sistem. Sigurno je da i među­ narodni ekonomski odnosi preko modificiranog zakona vrijednosti na svjetskom tržištu imaju utjecaja i na oblik ispoljavanja zakona vrijednosti u socijalizmu. Na žalost, ti problemi još nisu u marksističkoj literaturi temeljitije obrađeni.

ROBNA PROIZVODNJA, ZAKON VIUJEDNOSTI I PLANIRANJE U SOCIJALIZMU Iz određenja karakteristika robne proizvodnje i njene vrijednosne strukture proizlazi potreba objašnjenja odnosa robne proizvodnje i plana, odnosno zakona vrijednosti, tržišta i plana u socijalizmu. Ako se pod pojmom privredni sistem razumijeva organizacija privrede i or­ gani koji djeluju u privredi, očito je da su robna proizvodnja i planiranje u so­ cijalizmu komponente privrednog sistema, koje se međusobno uvjetuju i koje su međusobno u vezi. Budući da se samoupravni privredni sistem temelji na dru­ štvenim sredstvima za proizvodnju, samoupravljanju i robnoj proizvodnji, a robna proizvodnja u sebe uključuje i samoupravno planiranje, koje mora polaziti od privrednog sistema i od kojeg zavisi, očigledno je da planiranje, robna proizvodnja i zakon vrijednosti u socijalizmu nisu suprotstavljeni jedan drugome. Međutim, o tom pitanju bilo je i još ima puno kontroverznih stavova. Zbog toga je neop­ hodno definirati sam pojam planiranja. Činjenica je, naime, da se taj termin ko­ risti u širem i užem smislu. Planiranje u širem smislu trebalo bi da obilježava postupke kojima društvo utječe na organiziranje privrednih tokova i procesa radi njihove racionalizacije i postizanja nekih određenih društveno-ekonomskih efekata. Planiranje u užem smislu poistovjećuje se s postupkom donošenja privrednih odluka u određenom institucionalnom obliku.77 Najpotpunijom definicijom pla­ niranja u nas smatramo ovu: „Može se zaključiti da je planiranje, kao metoda i sredstvo ekonomske po­ litike, sastavni dio društveno-ekonomskog ili privrednog sistema i da je ono u suštini metoda organiziranog društvenog utjecaja na privredna (i društvena) kre­ tanja zemlje, na osnovu svjesne i organizirane aktivnosti nosilaca ekonomske po­ litike u skladu sa spoznatim djelovanjem ekonomskih zakonitosti, radi racional­ nog ostvarivanja formuliranih ciljeva i zadataka ekonomske politike”.78 77 Takvu podjelu nalazimo u radu M . Samardžije: Mesto i uloga planiranja u sistemu samoupravljanja, Gledišta br. 8—9/1965, str. 1039. 78 J. Sirotković: Planiranje u sistemu samoupravljanja, Informator, Zagreb, 1966, str. 12.

112

Time što se govori o svjesnoj i organiziranoj aktivnosti nosilaca ekonomske politike „u skladu sa spoznatim djelovanjem ekonomskih zakonitosti”, određuje' se odnos planiranja prema robnoj proizvodnji. Planiranjem se nastoji ovladati zakonima robne proizvodnje, a preko toga procesom društvene reprodukcije. Očito je da planiranje kao sastavni dio privrednog sistema mora voditi računa o načinu i obliku organizacije privrednog života i njegovim zakonitostima, odnosno da je oblik planiranja ovisan o privrednom sistemu i materijalnim i društvenim uvjetima u kojima se planira. Upravo zanemarivanje tih činjenica dovelo je do suprotstav­ ljanja robne privrede (kao anarhične) planu. To suprotstavljanje starije je od so­ cijalističkog poretka i može se u raznim oblicima naći sve do naših dana. Uzroci suprotstavljanja plana i tržišta mogu se prije svega tražiti u antirobnom shvaćanju socijalističke privrede. Poistovjećenje tržišne privrede i anar­ hije, te plana kao racionalno organiziranog oblika privrednog života odgovara pojednostavljenoj shemi. Činjenica je da je u privrednom životu nemoguće poi­ stovjetiti anarhiju s robnom proizvodnjom bez prisutnosti svjesne akcije ljudi, isto kao što je nemoguće poistovjetiti plan i svjesnu akciju društva lišenu spon­ tanog djelovanja.79 Međutim, ako se naglašava svjesna akcija društva na privredna kretanja radi ostvarivanja određenih društveno-ekonomskih ciljeva, što je sadr­ žaj pojma ekoilomske politike, onda se prvenstveno ima na umu da postoje no­ sioci ekonomske politike, koji imaju mogućnost da koordiniraju i usmjeravaju aktivnost privrednih subjekata. Time se automatski ne negira spontanost privred­ nih procesa, a niti je unaprijed zagarantirana racionalnost privrede. Postojanje plana još uvijek ne garantira racionalnost. O racionalnosti može se suditi jedino na osnovi analize realnih zbivanja u privrednom životu, a kriterij za ocjenu je li oblik organizacije privrede racionalan ili nije jest ekonomiziranje opredmećenim i živim radom, te mogućnost zadovoljavanja društvenih potreba po kvaliteti i kvantiteti. Planiranje nije isključivo vezano uz socijalizam.80 Na određenom stupnju razvijenosti proizvodnih snaga robna proizvodnja ne može uspješno funkcionirati bez svjesne društvene koordinacije i usmjeravanja procesa društvene reproduk­ cije. Kapitalistička država u suvremenom razvijenom kapitalizmu pokušava us­ mjeravanjem cjelokupnog privrednog razvoja ublažiti poremećaje u procesu pro­ širene reprodukcije.81 Drugo je, međutim, pitanje da li i u kojoj mjeri kapitalistička država može u granicama tog sistema, zasnovanog na privatnom vlasništvu, dru­ štveno usmjeravati i koordinirati privredna kretanja u svrhu bržeg privrednog i društvenog razvoja. Međutim, i pored ograničenja koje kapitalizam postavlja sistemu planiranja, činjenica je da se i u kapitalizmu planira. Zemlje u razvoju danas također planiraju, kako bi što uspješnije prevladale privrednu i društvenu nerazvijenost. Danas se planira i u međunarodnim ekonomskim zajednicama. Ono što je različito u kapitalizmu i socijalizmu to s u : sadržaj, motivi i ciljevi planiranja 79 N a sličan način rezonira i A. Vacić. Vidi n je g o v p r ilo g u raspravi U s m je ra v a n je d r u š t ­ v e n o g ra z v o ja u S o cijalizm u , Gledišta b r . 8— 9/1965, str. 1150— 1157. 80 B. Ćosić: Planiranje kao opća svjetska pojava, Pregled br. 3/1970, Sarajevo 81 „Dok je kapital slab, on još traži štake nestalih ili s njegovom pojavom nestajućih načina proizvodnje, čim se osjeti jak, on odbacuje te štake i kreće se prema svojim vlastitim zakonima. Čim počne osjećati i shvaćati samog sebe kao prepreku za razvitak, on pribjegava oblicima koji* kako se čini, dovršavaju gospodstvo kapitala, ali ujedno, obuzdavanjem slobodne konkurencije* predstavljaju vjesnike njegovog raspadanja i raspadanja načina proizvodnje koji na njanu počiva. (K. Mane: Temelji slobode — Osnovi kritike političke ekonomije, Naprijed, Zagreb, 1974, str. 278). 8 P o litičk a ek on om ija socijalizm a

113

u različitim društvenim uvjetima, ali praksa svih zemalja danas pokazuje da je suprotstavljanje plana i robne proizvodnje nenaučno i da ne nalazi svoju potvrdu u stvarnosti. Tome bi se moglo dodati da planiranje u razvijenim kapitalističkim zemljama može biti savršenije, jer su u njima mnogo razvijenije modeme metode i instrumentarij ekonomske analize. Planiranje nije isključivo vezano uz socija­ lizam, iako je planiranje u socijalizmu nužnost. Ono je vezano uz određeni stupanj razvitka proizvodnih snaga i proizvodnih odnosa, kada u uvjetima postojanja dru­ štvene podjele rada podruštvljenost proizvodnje dostigne takav stupanj da robna proizvodnja ne može spontano usklađivati ekonomski i društveni razvoj bez po­ tresa i kriza. Na takvom stupnju razvitka neophodna je svjesna akcija društva, koja omogućava normalno funkcioniranje robne proizvodnje kao oblika organi­ zacije društvenog rada. Valja naglasiti da je u socijalizmu planiranje neophodno radi bržeg i sklad­ nijeg razvoja proizvodnih snaga. Društveno vlasništvo na sredstvima za proiz­ vodnju omogućava i zahtijeva svjesnu raspodjelu ukupnog društvenog fonda rada na pojedine grane i grupacije na osnovi unaprijed određenih ciljeva u skladu sa stupnjem razvijenosti materijalnih proizvodnih snaga i spoznatih ekonomskih za­ kona. Ono, prema tome, omogućava i zahtijeva planiranje kao metodu organi­ ziranog društvenog utjecaja na privredna i društvena kretanja. Planiranje je neop­ hodnost, ali ne i ekonomski zakon, kao što se to ponekad tvrdi u političkoj eko­ nomiji. Poznato je da su ekonomski zakoni kauzalni odnosi koji djeluju u eko­ nomskoj oblasti društvenog života neovisno o volji ljudi. Prema tome, planiranje kao sredstvo i metoda ekonomske politike ne može se smatrati ekonomskim za­ konom. Drugi razlog za suprotstavljanje robne proizvodnje i plana u socijalizmu valja tražiti u poistovjećivanju planiranja s- prvim njegovim oblikom u SSSR-u sredinom dvadesetih godina ovog stoljeća, te u realnom sukobu administrativnog sistema planiranja u socijalističkim zemljama i robne proizvodnje. U to se vri­ jeme plan narodne privrede smatrao osnovnim ekonomskim zakonom. Međutim, kako robna proizvodnja ipak nije bila u potpunosti ukinuta, postavilo se pitanje odnosa između plana i zakona vrijednosti. Stoga su se u naučnoj literaturi vo­ dile žive rasprave o tom pitanju. Sadržaj, oblici i metode planiranja ovise o stupnju razvijenosti proizvodnih snaga i o značajkama proizvodnih odnosa. Zbog toga se u različitim proizvodnim odnosima razlikuju i sistemi planiranja. Sistem planiranja različit je i u socijalizmu, ovisno o stupnju njegove razvijenosti. Tako je sistem planiranja drugačiji u ad­ ministrativnom socijalizmu, gdje je planiranje usklađeno s centralističkim admi­ nistrativnim privrednim sistemom, nego u samoupravnom privrednom sistemu. Zbog toga su u Jugoslaviji postojala dva sistema planiranja. Prvi je vezan uz dominirajuću ulogu države, a bio je određen društvenim, ekonomskim i političkim uvjetima. Nerazvijena i razrušena Jugoslavija poslije II. svjetskog rata našla se pred problemom bržeg privrednog i društvenog razvoja. Skromni materijalni82 82 „Ne bi trebalo zaboraviti da je tokom rata bilo u Jugoslaviji uništeno i oštećeno 20,7% kuća, uništeno 24,2% predratnog broja voćaka, 3,8% vinograda, da je broj konja pao za 60,1%, broj ovaca za 63,3%, goveda za 55,6%, svinja za 58,7%, da je bilo uništeno poljoprivrednog inven­ tara 56%, da je bilo opljačkano 1,900.000 vagona žitarica i ostalih poljoprivrednih proizvoda, da je bilo uništeno 36,5% industrije, razoreno 52% pruga normalnog kolosijeka, da je na jugo­ slavenskom teritoriju ostalo svega 23,4% predratnog broja lokomotiva i 16,1% vagona itd., itd!” (B. Kidrič: O vezanim cijenama, Materijali za ideološki odgoj članova Narodnog fronta, II. dio, Zagreb, 1949, str. 170— 171).

114

financijski i ljudski izvori morali su biti maksimalno iskorišteni. To se moglo po­ stići određivanjem i provođenjem jedinstvene ekonomske politike iz jednog cen— administrativnim centralističkim i direktivnim planiranjem. Država je kao osnovni organizator privrednih i društvenih kretanja nastojala jedinstvenim, sve­ obuhvatnim planovima odrediti sva privredna kretanja. Ona je određivala proi­ zvodne zadatke, od koga će proizvođači nabavljati materijalne faktore proizvodnje, određivala je opseg zaposlenosti i visinu plaća, raspolagala je akumulacijom, di­ stribuirala gotove proizvode potrošačima. Država je, prema tome, u jednom cen­ tru administrativno detaljno određivala prioritetne zadatke, što je na tom stupnju razvijenosti, u tim društvenim i političkim okolnostima bilo neophodno i ne­ sumnjivo omogućilo ostvarenje krupnih rezultata. Međutim, takvo planiranje imalo je i svojih slabosti. Administrativno i centralističko upravljanje sputavalo je slo­ bodnu inicijativu proizvođača, ekonomičnost i racionalnost poslovanja. Razvijenija privreda traži više slobodnog prostora kako bi mogli djelovati njeni unutrašnji pokretači, koji ne mogu biti nadomješteni fiksiranim zadacima iz jednog centra. Osim toga, centralističko i administrativno upravljanje omogućava razvoj biro­ kracije, koja svoje ciljeve i interese postepeno nameće radničkoj klasi kao dru­ štvene. Time onemogućava oslobađanje radničke klase i dovodi u pitanje i sam socijalizam. Zbog toga je u Jugoslaviji 1950. godine otpočeo proces decentralizacije, u kojem samoupravni organi sve više zamjenjuju državu u upravljanju privredom. Promjene ekonomske strukture zahtijevale su izmjene i u sistemu organizacije i upravljanja privredom. Izgradnja novog privrednog sistema zahtijevala je i drugačiji sistem pla­ niranja, zasnovan na materijalnoj zainteresiranosti i pravu udruženih proizvođača da odlučuju o cjelokupnom toku proširene reprodukcije. „Planiranje kao sveobuhvatna djelatnost svih subjekata našeg samoupravnog socijalističkog društva, radnika u osnovnim i drugim organizacijama udruženog rada, radnih ljudi u interesnim i drugim samoupravnim organizacijama i za­ jednicama, te u društveno-političkim zajednicama, ima za cilj unapređivanje uv­ jeta njihova života i rada, stvaranje osnova za njihovu stabilnost i za što potpunije korištenje mogućnosti za razvoj proizvodnih snaga društva i povećanje produk­ tivnosti njihovog i ukupnog društvenog rada, u svrhu razvijanja samoupravnih odnosa na toj osnovici i ovladavanja stihijnim djelovanjem tržišta”.83 Samoupravno planiranje polazi od planova osnovnih organizacija udruženog rada. To je moguće ako se znaju na samoupravnoj osnovi utvrđeni osnovni pravci ekonomskog razvoja te osnovni ciljevi i zajednički interesi. Samoupravno planiranje usklađuje pojedinačne i zajedničke interese složenim postupcima planske koordi­ nacije na različitim nivoima planiranja, gdje planovi na višoj razini planiranja nisu jednostavni zbroj planova nižih nivoa planiranja. Ishodište samoupravnog plani­ ranja je tzv. osnovno planiranje u osnovnim organizacijama udruženoga rada, što zahtijeva i drugačiju metodologiju planiranja. Time što bi se izgradio minimum jednoobraznog osnovnog planiranja, omogućilo bi se usklađivanje i agregiranje osnovnih planova na višim nivoima društvene oragnizacije. Nove zahtjeve u pog­ ledu metodologije planiranja postavlja i integracija osnovnih organizacija, odnosno samoorganiziranje privrede. Tako planiranje dobiva karakter samourpavnog dogo­ varanja, ali se time ne umanjuje značenje društvenih planova. Društveni planovi više nisu sveobuhvatni planovi privrednog razvoja, ali nisu ni jednostavan zbroj 83 „Platforma za pripremu stavova i odluka Desetog kongresa SKJ”, prilog Večernjeg lista, Zagreb, 1973, str. 22. 8*

115

osnovnih planova. U njima bi trebalo privrednim subjektima davati informacije 0 budućim promjenama privredne strukture i privrednih procesa, usmjeravati privredni razvitak u skladu s unaprijed utvrđenim i prihvaćenim ciljevima ekonom­ ske politike, posebno usmjeravati razvoj nedovoljno razvijenih područja, novih privrednih i izvanprivrednih djelatnosti. Jedino takav oblik planiranja koji nije unijet izvana, već izrasta iz privrednog sistema kao njegov sastavni dio, koji je zasnovan na spoznaji osnovnog ekonomskog zakona, može biti racionalan, omogućava slobodnu inicijativu privrednih organiza­ cija, a time omogućava i razvitak samoupravljanja. Kada se govori o robnoj proizvodnji i planiranju u socijalizmu, ne može se zaobići korisnost proizvoda sa stajališta potrošnje i mogućnost uspoređivanja različitih upotrebnih vrijednosti u svrhu zamjenjivanja skupljih proizvoda jeftini­ jima, u kojima je sadržano manje utrošenog ljudskog rada. Na taj aspekt planiranja upozorio je Engels kad je govorio o planiranju u socijalizmu. „Korisni efekti različitih upotrebnih predmeta, uspoređenih međusobno i s količinom rada potrebnim za njihovu izradit, konačno će određivati taj plan . . .’,84 Engels piše o direktnom mjerenju utrošenog rada u proizvodnji upotrebnih predmeta jer je pretpostavljao da u socijalizmu neće biti robne proizvodnje. Me­ đutim, taj Engelsov stav može se iskoristiti i pored toga što robna proizvodnja postoji u socijalizmu. Time se zapravo govori o upotrebnoj vrijednosti robe u so­ cijalizmu, koje svojstvo jest jedno od svojstava svake, pa, dakle, i socijalističke robne proizvodnje. Poznato je da je upotrebna vrijednost svojstvo robe da zadovoljava neku čovjekovu potrebu. Politička ekonomija izučava društvenu stranu materijalne proizvodnje, koja se u uvjetima postojanja robne proizvodnje izražava putem vrijednosti. Vrijednost robe jest društvena ¿upstanca robe i s tog je stajališta izučava politička ekonomija. „Upravo suprotno fizičkoj gruboj predmetnosti robnih tijela, u predmetnost njihove vrijednosti ne ulazi ni atom prirodne materije.”8485 1 dalje, Marx kaže „da je prema tome predmetnost njihove vrijednosti čisto društvena . . .”.86 Međutim, ono što interesira političku ekonomiju socijalizma jest upotrebna vrijednost robe kao društveno-ekonomska kategorija, jer socijalizam je nezamisliv bez svjesnog i koordiniranog djelovanja ljudi na tok društvene reprodukcije i razvoj društva. Budući da je osobna i proizvodna potrošnja faza u procesu društvene reprodukcije, to je upotrebna vrijednost robe neobično važna kategorija potrošnje sa stajališta planiranja i vođenja praktične ekonomske politike. Stoga je upotrebna vrijednost robe kategorija političke ekonomije socijalizma sa stajališta zakona pottrošnje u socijalizmu, koji nisu isti zakonima proizvodnje, iako je potrošnja objek­ tivno određena proizvodnjom. Korisnost proizvoda, prema tome, nije subjektivno određena, ovisno o ocjeni pojedinca-potrošača. Međutim, razmatranje teorije potrošnje i potrošačkih procjena izlazi iz okvira ove teme. Ovdje se o tome govori tek toliko koliko je upotrebna vrijednost robe vezana uz robnu proizvodnju i pla­ niranje u socijalizmu.

84 F. Engels: Anti-Dühring, Naprijed, str. 327. 85 K. Marx: Kapital, I. knjiga, Kultura, 1947, str. 13. 88 K. Marx: isto

116

2. NOVAC, KREDIT I KAMATA U SOCIJALIZMU

a) Novac u socijalizm u UVOD Novac je nastao kao rezultat robne proizvodnje. Da bi se omogućilo odvija­ nje razmjene robe za robu, robna proizvodnja izbacila je novac.1 Javljajući se kao posrednik u robnoj razmjeni, novac je, kao mjera vrijednosti koja se ispoljava preko mjerila cijena, poprimio funkciju prometnog sredstva. Odvajanjem akta prodaje od akta kupovine, a to znači pojavom kreditnog odnosa, novac poprima funkciju platežnog sredstva. Zadržavanjem novčanih sredstava izvan procesa robne razmjene novac se javlja kao sredstvo akumulacije ili štednje.12 I napokon, novac je zakonsko i definitivno sredstvo plaćanja samo u granicama države (ili valutnog područja) koja ga je izdala (emitirala). Izvan tih granica novac prestaje biti definitivna kupovna moć, a ako se javlja kao sredstvo razmjene među različitim državama, tada on obavlja funkciju svjetskog novca. Kako je do pojave socijalističkih društveno-ekonomskih odnosa robna pro­ izvodnja dostigla vrhunac tek u kapitalizmu, to se obično i u raspravama o novcu u socijalizmu počinje s time da je novac kao historijska društveno-ekonomska kategorija nasljeđe kapitalizma, iako je poznato da su se novac i novčane funkcije potpuno razvile već u pretkapitalističkom razdoblju. Međutim, ono što je bitno za novac, bilo gdje i bilo kada, jeste to da on služi vladajućem sistemu proizvodnje pa, prema tome, „novac kao historijska društveno-ekonomska kategorija nosi pečat vremena i doba u kojem se javlja i u kojem funkci­ onira”.3 U kapitalističkom društveno-ekonomskom sistemu novac je podvrgnut robnoj proizvodnji kapitalizma, što znači da služi ostvarivanju profita. Služeći kapitalistu, koji sam ne radi sredstvima za proizvodnju, novac koji služi za kupo­ vanje sredstava za proizvodnju i kupovanje radne snage kao robe pretvara se u kapital. T u se on pretvara u novčani kapital, a kupac radne snage u kapitalista. U socijalizmu novac je također podvrgnut funkciji robne privrede, ali su izmijenjena bitna svojstva robne privrede u socijalizmu. Iz činjenice da u socijalizmu egzistira društveno vlasništvo, samoupravljanje radnih ljudi, te raspodjela prema radu, proizlazi zaključak da se novac u takvim okolnostima ne pojavljuje u obliku kapitala. „U mjeri u kojoj se razvija sistem najamnog rada, svaki proizvod se pretvara u robu, pa dakle mora — s nekoliko važnih izuzetaka — sav proći kroz pretvaranje u novac kao jednu fazu svog kretanja.”4 To znači da je funkcija novca (kao kapi­ 1 „Roba koja funkcionira kao mjera vrijednosti, pa zbog toga funkcionira tjelesno ili preko nekog zastupnika kao prometno sredstvo, jest novac.” (Marx: Kapital, I. tom, Kultura, Zagreb, str. 90) 2 Raniji (uobičajeni) naziv za ovu novčanu funkciju bio je „zgrtanje blaga”. 8 N . Miljanić: Prilog izučavanju problematike novca, Ekonomski pregled, Zagreb, br. 1—2/1956, str. 12. 4 Marx: Kapital, III, Kultura, str. 430.

117

tala) u kapitalizmu povezana s klasno-eksploatatorskim društvenim odnosom. Upravo za kapitalizam karakteristična je podvojednost društva na dvije antagonis­ tičke klase, klasu eksploatatora i klasu najamnih radnika. U socijalizmu takve podvojenosti društva nema. Društveno vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju znači da su neposredni proizvođači prvi prisvajači rezultata svoga rada i naročiti „vlasnici” nad sredstvima za proizvodnju. Pored toga, radna snaga u socijalizmu nije i ne može biti roba, već je ona aktivan subjekt socijalističke zajednice, te ne može biti predmetom kupovanja i prodavanja. Osnovne karakteristike proizvodnih odnosa u socijalizmu onemogućuju egzistenciju najamnih odnosa, pa se tako i novac ne može pojaviti u funkciji kapitala. Funkcije novca ne mijenjaju se u soci­ jalizmu, ali se mijenja društveni sadržaj novca. U njegovim funkcijama nema klasno-eksploatatorskih elemenata, već se on podvrgava interesu normalnog funkcioniranja robne privrede u socijalizmu, kao i normalnom funkcioniranju procesa društvene reprodukcije.

KRATAK PRIKAZ RAZVOJA SHVAĆANJA O NOVCU U SOCIJALIZMU Paralelno s pojavom i razvojem socijalizma kao kvalitativno novog društveno-ekonomskog sistema, u kojem nestaje privatno vlasništvo nad sredstvima za pro­ izvodnju, a radna snaga prestaje biti roba, formirala su se različita shvaćanja o novcu i njegovim funkcijama u socijalizmu. Neka shvaćanja o novcu u socijalizm u kod sovjetskih autora Razumljivo je da su se različita teoretska gledanja o tome najprije pojavila u sovjetskoj teoriji. Specifična i ujedno ekstremna gledanja o novcu u socijalizmu nastala su već prije pobjede oktobarske revolucije, a i neposredno nakon njezine pobjede. Prema nekim teoretičarima (Bebel i Plehanov), trebalo je da novac u socijalizmu potpuno nestane, budući da u socijalizmu neće biti ni robe ni trgo­ vine.5 No takva gledanja ubrzo su nestala, pa je već u prvim godinama sovjetske države Lenjin pridavao novcu veliko značenje i posebno isticao zahtjev za stabilnim novcem, koji ima važnu ulogu u razvoju privrede.6 O tome je li u socijalizmu novac potreban — nije bilo dileme, iako se pojavilo mnoštvo različitih gledanja o ulozi novca i daljoj evoluciji njegovih funkcija u socijalizmu (a znamo da suština i uloga novca upravo proizlazi iz njegovih funkcija). Kao rezime tih gledanja nastala je transformacija nekih klasičnih novčanih funkcija7 i pripisivanje novcu nekih novih funkcija koje on tobože obavlja u socijalizmu, iz čega je na kraju proizašlo shvaćanje o novcu kao obračunskoj kategoriji.8 5 Vidi: Z. Atlas: Novac i razmjena u sovjetskom privrednom sistemu, Kultura, Beograd, Zagreb, 1948, posebno str. 11. o „teorijama” lijevih o „izumiranju” novca, trgovine i kredita. 6 „Ono što je stvarno važno to je pitanje stabilizacije rublja. Na tome mi radimo, rade naše najbolje snage i toj zadaći pridajemo presudno značenje. Ako ne budemo mogli na duži rok, a zatim zauvijek stabilizirati rubalj, znači mi smo proigrali.” (Preuzeto od V. Vorobjeva: Djengi na službe stroiteljstva komunizma, Djengi i kredit, br. 10/1967, str. 20) 7 Misli se na funkcije novca prema Marxu. 8 Razumljivo je da su takva shvaćanja proizašla iz specifičnosti sovjetske privrede u prije­ laznom periodu, za koju je karakteristično državno vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju uz totalno centralističko-administrativno upravljanje svim punktovima privrednog života.

118

U tim shvaćanjima pošlo se od pretpostavke da je novac historijska katego-' rija pa funkcije novca koje je on poprimio u toku historijskog razvoja nisu stalne. To znači da i funkcije koje je on obavljao u kapitalizmu treba da se u socijalizmu izmijene, pa se novcu pripisuju nove funkcije kao što su: sredstvo planiranja, evidencije i kontrole.9 Već sama činjenica da su sredstva za proizvodnju društveno vlasništvo navela je neke teoretičare na to da u promentom procesu u koji su uk­ ljučena sredstva za proizvodnju novac ne obavlja neke sebi svojstvene funkcije, $to znači da se ne radi o pravom novcu. Naime, postojalo je mišljenje da u procesu društvene reprodukcije u socijalis­ tičkoj privredi treba razlikovati dvojako djelovanje novca, i to: — djelovanje novca u sferi proizvodnje i raspodjele potrošnih dobara, tj. u sferi privatnog sektora i

— djelovanje novca u sferi proizvodnje i raspodjele proizvodnih dobara, tj. u sferi državnog sektora.101 Međutim, novac koji se javlja u prometnom procesu potrošnih dobara jest pravi novac. On posreduje u prometu roba koje prilikom razmjene mijenjaju svog vlasnika pa ih je potrebno vrijednosno izražavati. T u novac obavlja ulogu mjere vrijednosti, te prometnog i platežnog sredstva. Novac k6ji se javlja u sferi proizvodnih dobara (u proizvodnji, raspodjeli i razmjeni sredstava za proizvodnju) nije više pravi novac. U unutrašnjoj trgovini sredstva za proizvodnju nisu robe, već nose samo robni ogrtač. Prema tome, novac koji funkcionira u procesu razmjene proizvodnih dobara, ne služi kao mjera vri­ jednosti roba, već kao obračunsko sredstvo kojim se utvrđuje utrošak rada i kao sredstvo planske kontrole nad procesom proizvodnje.11 Na taj način novac je popri­ mio novu funkciju po kojoj je on samo obračunski novac. Kako u unutrašnjem prometu sredstava za proizvodnju ne dolazi do razmjene robe između raznih vlas­ nika, novac ne obavlja ni funkciju sredstva prometa ni funkciju sredstva plaćanja. Promet koji se obavlja praćen je samo bezgotovinskim preknjižavanjem s računa na račune koji se vode kod banke. Ta bezgotovinska preknjižavanja nisu ništa drugo nego metoda općedržavnog obračuna i kontrole nad proizvodnjom i distribucijom proizvodnih dobara i predstavljaju samo određen oblik organizacije procesa pro­ izvodnje i distribucije koju vrši država. Isto tako novac u funkciji platežnog sred­ stva nije ništa drugo nego obično obračunsko sredstvo. Međutim, podvajanje društ­ vene reprodukcije na dva dijela, te negiranje egzistencije novca u sferi proizvodnje i raspodjele proizvodnih dobara znači u isti mah negiranje djelovanja zakonitosti robne proizvodnje u odlučujućem dijelu društvene reprodukcije. Nadalje, ako se javlja obračun, tada se on obavlja između onih koji su sudje­ lovali u razmjeni, a upravo razmjena pretpostavlja specifičan izraz vrijednosti — novac. S druge strane, bezgotovinska preknjižavanja na bankarskim računima samo potvrđuju postojanje danas dominantnog oblika novca — depozitnog novca. Depozitni novac obavlja sve novčane funkcije, poput ostalih oblika novca, posebno funkciju prometnog i platežnog sredstva. Time depozitni novac ubrzava cirkulaciju roba i omogućuje efikasnije funkcioniranje robne privrede u socijalizmu. 9 Napominjemo da su se i u krilu suvremene građanske političke ekonomije pojavila miš­ ljenja o novim, doduše akcesomim funkcijama koje treba pripisati novcu kao, npr., o novcu kao predstavniku solventnosti i likvidnosti, o novcu kao garantu slobode konzuma. (Vidi: M . Vučković: Savremeni problemi monetarne teorije i prakse, Naučna knjiga, Beograd, 1960, str. 26) 10 T o mišljenje zastupao je sovjetski teoretičar Z. Atlas. 11 Vidi: Zadravec: Problemi suvremenog novca, Naprijed, Zagreb, 1960; M . Perović: Novac, roba i zakon vrijednosti, Rad, Beograd, 1952. 119

Nepriznavanje djelovanja novca kao općeg ekvivalenta, dakle njegove funk­ cije mjere vrijednosti na jednom tako važnom sektoru procesa reprodukcije u so­ cijalizmu,12 bilo je opovrgnuto činjenicom da je u socijalističkoj privredi proces reprodukcije jedinstven, što znači da obuhvaća sferu proizvodnje, raspodjele, razmjene i potrošnje kako potrošnih dobara tako i proizvodnih dobara. Budući da i u socijalizmu postoji robna proizvodnja, kao izraz vrijednosti javlja se novac. Stoga se javlja mišljenje da novcu ne treba pripisati nikakve nove funkcije, već treba voditi računa o novom društvenom sadržaju novca u socijalizmu, koji je uvjetovan socijalističkim proizvodnim odnosima.13 Prema tom mišljenju, novac kao opći ekvivalent vrši i dalje funkciju mjere vrijednosti kako u sferi potrošnih dobara tako i u sferi proizvodnih dobara. Funkcija novca kao prometnog sredstva dolazi do izražaja samo u sferi proizvodnje, raspodjele i razmjene potrošnih dobara, dok se u sferi proizvodnje, raspodjele i razmjene proizvodnih dobara novac javlja kao samostalni oblik vrijednosti u funkciji platežnog sredstva. Na taj se način više ne smatra nekom posebnom obračunskom kategorijom, jer, konačno, svaki je novac i obračunski novac (odnosno svaki novac služi za ob­ račun), već mu se pripisuju sve one funkcije koje on stvarno vrši (iako u nešto izmijenjenom obliku) i mora vršiti da bi bio novac. Tako se došlo do shvaćanja (koje dominira u suvremenoj sovjetskoj literaturi) da je novac u socijalizmu zadržao sve one funkcije koje je obavljao u kapitalizmu, ali uz određene njihove transformacije uslijed novog društvenog sadržaja novca, s time da se posebno naglašavaju plansko-kontrolne funkcije novca. Naime, ne samo što se ističe nužnost novca u socijalizmu (uslijed razvoja robne proizvodnje), već se novac smatra jednim od najvažnijih ekonomskih instru­ menata, bez kojeg je nemoguće razvijati ekonomiku. Nov sadržaj novca očituje se u tome što se novac pretvorio u sredstvo koje aktivno sudjeluje u daljem razvoju cjelokupnog narodnog gospodarstva. Iz tako definiranog novog društvenog sadržaja novca slijede i sadržajne promjene u njegovim funkcijama iako su funkcije novca po nazivu iste kao i funkcije novca u kapitalizmu.14 Evo na što se svode te prom­ jene: Novac kao mjera vrijednosti služi da bi se utvrdila količina društveno pot­ rebnog radnog vremena. Dok u kapitalizmu novac u toj funkciji djeluje stihijski pod utjecajem tržišta, dotle u socijalizmu15 novac u funkciji mjere vrijednosti obav­ lja funkciju sredstva kontrole (od strane društva) putem mjere rada i mjere potroššnje (da bi se ostvario princip nagrađivanja prema uloženom radu) te sredstva planiranja i jačanja privrednog računa. Funkciju mjerila cijena obavlja rubalj, koji sadrži (predstavlja) određenu količinu čistog zlata (0,987412 g), iako se pokriće i stabilnost valute određuje ko­ ličinom roba. Obavljajući funkciju sredstva prometa i plaćanja, novac se javlja kao posrednik u procesima kupoprodaje roba, opslužuje proces robne razmjene i mijenja oblik vrijednosti. Nadalje, u tim funkcijama novac služi kao sredstvo kontrole za ispu­ njenje dogovorenih privrednih odnosa među socijalističkim poduzećima i kao 12 Za sada ostavljamo po strani pitanja u kojoj je mjeri specifičan oblik državnog uređenja, kakav je bio u SSSR-u u to vrijeme, predstavljao razvijenost socijalizma. 13 Usporedi: Zadravec: Problemi suvremenog novca, str. 282; J. Kronrod: Djengi, ih neophodimost i suščnost pri socijalizme, Djengi i kredit, br. 2/1959, str. 15; Funkcii đenjeg v socijalističeskoj ekonomike, Djengi i kredit, br. 3 /1959. 14 Vorobjev: Djengi na službe stroiteljstva komunizma — Djengi i kredit, br. 10/1967. 15 Misli se u prvom redu na SSSR.

120

instrument izvršenja u praksi principa nagrađivanja prema radu. Sovjetski eko­ nomist Vorobjev ističe da novac u funkciji svjetskog novca istupa kao valuta koja jnia zlatnu podlogu. U socijalizmu ta se funkcija upotpunjuje činjenicom što is- tovremeno takav novac istupa kao sredstvo daljeg jačanja ekonomskih odnosa među privredama, služi politici mira i suradnji među narodima. U funkciji sredstva socijalističke akumulacije i štednje radnih ljudi novac stimulira rast akumulacije, što ima naročito važno značenje u uvjetima stalnog rasta osnovnih fondova, rasta proizvodnje i provođenja reorganizacije i upravljanja privredom. Mišljenja o novcu i njegovim funkcijama u socijalizmu prošla su dosta dug evolutni put16 te su se od poimanja novca kao obračunskog sredstva napokon vra­ tila na polaznu točku, tj. na novac sa svim njegovim funkcijama koje su naslijeđene od novca iz kapitalizma, ali su u socijalizmu doživjele sadržajne promjene. Takav razvoj shvaćanja o novcu bio je samo nužan odraz stvarnih prilika koje je stvorio određeni privredni sistem u SSSR-u. Boris Kidrič o novcu u socijalizm u Shvaćanje o novcu kao obračunskom sredstvu nije dominiralo samo u sov­ jetskoj literaturi, već je naišlo na odjek i u nas, ali uz primjetan napredak. U tom pogledu treba posebno istaći B. Kidriča i njegov stav prema novcu u socijalizmu.17 Kidrič, naime, kao i ostali tadašnji autori, razmatra novac u „prelaznom periodu” za koji je karakteristično da su sredstva za proizvodnju općenarodna imo­ vina, pa više nema „nikakve unutrašnje potrebe da se novac javlja kao mjera vri­ jednosti i novčana roba”. Likvidacijom tih funkcija (mjere vrijednosti i novčane robe) onemogućena je i funkcija zgrtanja blaga.18 Funkciju prometnog sredstva novac i dalje obavlja ,,i kao takav on je pod­ vrgnut svim općim zakonima unutarnjih suprotnosti metamorfoze R —N —R i opticaja”. Međutim, u daljoj perspektivi — kada budu likvidirani neposredni kapitalistički ostaci, — kada zadružna svojina preraste u stvarnu i formalnu općenarodnu imo­ vinu i — kada budu likvidirane (putem plana) disproporcionalnosti u strukturi opće ekonomije, 16 Naime, pored iznesenih pogleda o novcu u socijalizmu koje smo ovdje istakli, a koji predstavljaju uglavnom stavove Z. Atlasa i J. Kronroda, o problemima novca u socijalizmu pisao je i niz drugih teoretičara: Aisenberg, Batirev, Gusakov, Ikonikov, Kozlov, Lemmnitz, Leontijev, Ostrovitjanov, Varga idr., a pored originalnih izvora prikazi njihovih mišljenja mogu se naći u radovima: F. Zadravec: Problemi suvremenog novca, Naprijed, Zagreb, 1960; M . Perović: Roba, novac i zakon vrijednosti, Rad, Beograd, 1952; M . Vučković: Suvremeni problemi monetarne teorije i prakse, Naučna knjiga, Beograd, 1960, i dr. 17 B. Kidrič: Teze o ekonomici prelaznog perioda u našoj zemlji, Komunist br. 6/1950. (Vidi posebno dio koji se odnosi na novac na str. 17—20). 18 B. Kidrič: isto, str. 18: „Pošto je kupovina onih sredstava za proizvodnju, putem ko­ jih bi se mogla vršiti eksploatacija, zakonom uglavnom zabranjena, to se mogućnost i zakonitost zgrtanja blaga u osnovi ograničava na mogućnost špekulantskog zgrtanja potrošne robe, odnosno novčanih znakova.’*

121

novac će se, prema B. Kidriču, pretvoriti u puku kvitanciju (tj. priznanicu, pot­ vrdu — op. A. 5.) za utrošeno radno vrijeme, odnosno novac će prestati da bude novac. Dobro poznato stajalište o novcu kao obračunskom sredstvu nalazimo i kod Kidriča, koji to doduše pripisuje širenju tehnike bezgotovinskog prometa. On, naime, kaže: „Bezgotovinskim prometom unutar socijalističkog sektora, u svrhu reprodukcije i kapitalne izgradnje, novac se otpočinje pretvarati iz prometnog sred­ stva u obračunsko sredstvoy kojim se dokazuje plansko pravo pojedinih sastavnih dijelova socijalističkog društva na upotrebnu vrijednost. Ovdje je novac ustvari najdublje izvršio svoju socijalističku metamorfozu. Međutim, on i pored toga što još uvijek zadržava sve, u borbi za socijalističku rentabilnost poduzeća, bitne funk­ cije mjerila cijena i prometnog sredstva . . .”19 (istaknuo A. Š.). Sto se tiče funkcije platežnog sredstva i samog karaktera novca, Kidrič ističe da „u čitavom sklopu ekonomike prelaznog perioda” novac obavlja tu funkciju, ali ne više kao novčana roba, već samo kao novčani znak i obračunsko sredstvo, odnosno da se unutar socijalističkog sektora novac ne može više pretvarati u kapi­ tal.

Ono što je bitno za Kidričev stav o novcu u „prelaznom periodu” jest pret­ postavka od koje on polazi, a to je robna proizvodnja, odnosno robna razmjena ili robni promet. Pretpostavljajući, dakle, robnu proizvodnju, Kidrič vidi nužnost novca u bitnim funkcijama mjerila cijena i prometnog sredstva. Međutim, pret­ varanje novca kao prometnog sredstva u obračunsko sredstvo nikako ne proizlazi iz postojanja i razvijanja bezgotovinskog prometa, niti pak „obračunsko sredstvo” predstavlja neku novu, za socijalizam svojstvenu funkciju novca. Zapravo sve do uvođenja radničkog samoupravljanja novac kao faktor procesa društvene reprodukcije imao je sasvim sporednu ulogu. Bio je pasivan i zanemaren faktor kojem se nije pridavalo posebno značenje u odvijanju procesa reprodukcije, što je, uostalom, bilo i objektivno uvjetovano. Novac nije mogao istupati kao posebna, samostalna snaga jer nije imao svog komplementarnog pratioca — robu, a ni tržišta. (Tržište koje je postojalo u uvjetima racioniranja potrošnje bilo je vrlo usko i odnosilo se samo na mali broj roba, i to osobne potrošnje.) U takvoj, objektivno stvorenoj situaciji novac sa svojim funkci­ jama nije mogao doći do izražaja kao samostalan faktor koji utječe na proces repro­ dukcije pa se tada kao teoretski domet prihvatilo mišljenje da novac u socijalizmu poprima „nove” funkcije, kako su to već formulirali neki sovjetski autori. U nužnoj vezi s novcem razmatrao se i kompletan bankarsko-kreditni sistem, s posebnim naglaskom o potrebi centraliziranog, državnog bankarskog sistema na čelu s jedinstvenim državnim centrom, isticalo se da se novac ne može izdvojiti u neku samostalnu silu, kao i to da se ne može stvoriti ni neko posebno tržište novca. Međutim, takva je shvaćanja demantirao dalji razvoj našeg društveno-ekonomskog sistema u kojem dalji razvoj robne proizvodnje sve više naglašava kvan­ titativnu i kvalitativnu ulogu novca kao faktora u odvijanju procesa reprodukcije i jačanja materijalne baze društva. Štaviše, kao svaka druga razvijena robna proiz­ vodnja tako i naša na postignutom stupnju razvoja traži sve raznovrsnije oblike izražavanja rada ili, drugim riječima rečeno, bogatiju financijsku strukturu i takvu organizaciju bankarskog sistema da on bude u potpunosti integriran s proizvodnjom na bazi samoupravnih odnosa. 19 B. Kidrič: isto, str. 20.

122

FUNKOJE NOVCA U UVJETIMA ROBNE PROIZVODNJE U SOCIJALIZMU Novac i njegove funkcije pojavile su se i razvile u vremenu prije kapitalizma. U kapitalizmu novac dobiva novo kvalitativno obilježje, budući da se pojavljuje kao kapital, koji u sebe inkorporira klasno-eksploatatorski odnos, te u kapitalističkom načinu proizvodnje on mijenja svoj društveni karakter i sadržaj, pri čemu se u svojim funkcijama podvrgava zakonima kapitalističkog sistema, pa služi osnovnom cilju kapitalističke robne proizvodnje — proizvodnji viška vrijednosti. U uvjetima jednostavne robne proizvodnje novac (iako nije mijenjao svoje funkcije) ne dobiva obilježje kapitala. To je uvjetovano činjenicom što vlasnik novca kupuje sredstva za proizvodnju, ali ne i radnu snagu budući da sam radi na njima. U razvijenoj kapitalističkoj robnoj proizvodnji novac se nužno pojavljuje kao ka­ pital, jer se za novac kupuje roba radna snaga. U socijalizmu novac se ne pojavljuje u funkciji kapitala. To je uvjetovano osnovnim karakteristikama proizvodnih odnosa, koji mijenjaju društveni sadržaj novca i podvrgavaju ga socijalističkom načinu proizvodnje. Pri tome novac i dalje ostaje samostalnom vrijednošću. U kvalitativnom smislu novac u uvjetima društ­ venog vlasništva nad sredstvima za proizvodnju, samoupravljanja i raspodjele prema radu ne može služiti eksploataciji neposrednih proizvođača i profitu. Stupanj razvijenosti proizvodnih snaga u socijalizmu determinira stupanj utjecaja novca i njegovih funkcija na efikasnije funkcioniranje mehanizma društvene reprodukcije i na podizanje osobnog i društvenog životnog standarda. Što je robna privreda u socijalizmu na višem stupnju razvijenosti, to novac postaje efikasniji instrument reguliranja društvenih odnosa u svim sferama društvene reprodukcije. Novac u socijalizmu ne možemo likvidirati. Čim postoji roba i robna priv­ reda, postoji i tržište, a to pretpostavlja i novac. Novac je usko povezan i s osnovnim karakteristikama kategorije robe. Ako roba ima upotrebno i vrijednosno svojstvo, ona mora imati i sredstvo izražavanja te vrijednosti. Do sada je takvo sredstvo uvijek bio novac. Pored toga, novac je povezan s razmjenom i njenim zakonitostima, te možemo reći da i iz nje također proizlazi novac. U socijalizmu novac dobiva ulogu nagrade neposrednih proizvođača, te prestaje biti sredstvo pomoću kojeg se izražava vrijednost robe radne snage. Time se novac podvrgava socijalističkom obliku raspodjele kako bi jednom neposredni proizvođači mogli „dobivati papirne uputnice na koje će iz društvenih rezervi pot­ rošnje izvlačiti neku količinu koja odgovara njihovom radnom vremenu”.20 Društveno vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju te samoupravljanje radnika u udruženom radu društvenim sredstvima daju sasvim drugačije mjesto i mnogo veću samostalnost svim agensima procesa društvene reprodukcije. Orga­ nizacije udruženog rada u privredi kao osnovni nosioci tog procesa same upravljaju i raspolažu rezultatima svoga rada. Sve važnija uloga tržišta u našem privrednom sistemu iziskuje, a ujedno i omogućava još veću samostalnost robnih proizvođača. Kao nužna pretpostavka samostalnosti robnih proizvođača, koji su osnovni agensi procesa društvene repro­ dukcije, javlja se i samostalno raspolaganje novčanim sredstvima. Novac kao sas­ 20 K. Marx: Kapital, III, Kultura, 1948, str. 311.

123

tavni dio djelovanja tržišta poprima na taj način važnu ulogu u kontinuiranom odvijanju proizvodnje i prometa. On postaje aktivnim faktorom u odvijanju soci­ jalističke robne proizvodnje, pa reguliranje ukupne količine novca koja opslužuje prometne kanale i održavanje njegove stabilnosti postaju prvorazredni zadatak opće ekonomske politike, a posebno monetamo-kreditne politike. Pridavanje novcu tako važne uloge koju on obavlja u robnoj proizvodnji u socijalizmu — ne znači pripisivati novcu neke nove ili mu oduzimati neke od postojećih funkcija. Naime, u suvremenoj jugoslavenskoj literaturi koja obrađuje ovaj problem kristaliziralo se mišljenje da novac i u uvjetima socijalističke robne proizvodnje obavlja sve one funkcije koje proizlaze iz same prirode robne proiz­ vodnje. To znači da novac i u socijalizmu vrši funkciju mjere vrijednosti, prometnog i platežnog sredstva, može biti zadržan izvan prometnih kanala, što znači da se pretvara u blago21 (tj. u štednju, odnosno novčanu akumulaciju), i, konačno, novac i u socijalizmu može obavljati funkciju svjetskog novca. Smatramo da je to jedino prihvatljivo mišljenje i da se novcu i, posebno, novčanim funkcijama u socijalizmu nema što dodati niti oduzeti od funkcija koje on obavlja u robnoj proizvodnji u kapitalizmu ili socijalizmu. Jer, kad se radi o novcu i njegovim funkcijama, tada je jedino relevantna robna proizvodnja, koja je stvorila novac i nametnula mu određene funkcije. Već je K. Marx isticao da „kao roba mora proizvod u procesu prometa, svojom prodajom, realizirati svoju vrijednost, uzeti svoj preobraženi lik kao novac”.22 Tek tada karakter i društveni smisao robne proizvodnje (a to su proizvodni odnosi) određuje karakter i društveni smisao novcu. U kapitalizmu novac funkcionira kao kapital (misleći pri tom na kapi­ talistički odnos proizvodnje). „Novac — uzet ovdje kao samostalni izraz neke sume vrijednosti, bilo da ona stvarno postoji u novcu ili u robama — može se na osnovi kapitalističke proizvodnje pretvarati u kapital, i ovim pretvaranjem on od jedne date vrijednosti postaje vrijednošću koja se sama oplođuje,, koja se uvećava. On proizvodi profit, tj. osposobljava kapitalista da iz radnika izvuče i za sebe prisvoji određenu količinu neplaćenog rada, višak proizvoda i višak vrijednosti.”23 Marx isto tako ističe da „ako društvo ne zamislimo kao kapitalističko, već kao komunističko, onda prije svega potpuno otpada novčani kapital, pa dakle otpadaju i prerušenja transakcija koja pomoću njega nastaju”.24 Ističući karakteristike komunističkog društva, Marx ističe „da proizvođači ne razmjenjuju svoje proizvode, ni rad koji je utrošen na proizvode ne pojavljuje se ovde kao vrijednost tih proizvoda, kao neko materijalno svojstvo koje oni posjeduju, jer sad već, suprotno onom što imamo u kapitalistič­ kom društvu, individualni radovi postoje ne okolišno, nego neposredno kao sas­ tavni dijelovi cjelokupnog rada”. Takve okolnosti uslovljavaju „da se društveni radni dan sastoji od zbira individualnih radnih sati; individualno radno vrijeme pojedinog proizvođača jeste onaj dio društvenog radnog dana koji on daje, njegov udio u njemu. On dobija od društva potvrdu da je dao toliko i toliko rada (posle — odbitka njegova rada za zajedničke fondove), i na osnovu te potvrde dobija iz društvenih zaliha sredstava potrošnje onu količinu predmeta potrošnje za koju je utrošio isto toliko rada. Istu količinu rada koju je dao društvu u jednom obliku 21 Vidi: M . Korać str. 328. 22 Marx: Kapital, 28 Marx: isto, str. 24 Marx: Kapital,

124

— T . VlaSkalić: Politička ekonomija, II. izdanje, Rad, Beograd, 1968, III, Kultura, 1948, str. 301. 297. II, Kultura, 1948, str. 270.

dobije nazad u drugom obliku.”25 Međutim, „te uputnice nisu novac. One ne cirkuliraju.”26 Novac u socijalizmu jest faktor koji omogućava i aktivno djeluje na odvijanje procesa reprodukcije, koji počiva na sve razvijenijoj robnoj proizvodnji, a ta opet iziskuje sve razvijenije novčane oblike i novčane odnose. U toku historijskog razvoja novac je često mijenjao svoj pojavni oblik ili, kako to Marx kaže, „nacionalnu uniformu”, jer se pokazalo da u funkciji prometnog sredstva nije neophodno potrebno da to bude zlato, najidealniji predstavnik aps­ traktnog ljudskog rada — vrijednosti. U momentu kada se umjesto novca u opti­ caju javljaju različiti novčani znaci, u prvom redu papirna novčanica, koja postaje državni novac s prisilnim tečajem (nema i ne mora sadržavati onu količinu zlata koju ona predstavlja), tada dolazi do zbrke oko toga koju funkciju ona može a koju ne može obavljati. Dolazi, naime, do brkanja funkcija mjere vrijednosti i mjerila cijena27, funkcije svjetskog novca i si., a brkajući novčane funkcije brka se i suština novca. Do svega toga dolazi zato što se različiti novčani znaci poistovjećuju s punovrijednim robnim novcem — sa zlatom ili pak što se iz različitih pojavnih oblika novca, zaboravljajući na robnu prirodu novca, potcjenjuje njegovo značenje u robnoj proizvodnji. No, pođimo redom od pojedinih funkcija koje novac obavlja.28 Poznato je da u funkciji mjere vrijednosti novac istupa kao roba koja sadržava ono što je zajedničko1svim robama koje se međusobno razmjenjuju, a to je vrijednost (količina društveno potrebnog apstraktnog ljudskog rada). Najidealnije oličenje (inkarnacija) vrijednosti jest zlato. Kada u opticaju cirkulira zlatni novac, tada se radi o punovrijednom robnom novcu (novčanoj robi, novcu koji i sam sadržava vrijednost)29 čiji je pojavni oblik zlatna moneta. Međutim, ni zlatna moneta iako je i sama sadržavala vrijednost nije bila mjera vrijednosti, već je to bila ona količina zlata koju je ona predstavljala (kažemo predstavljala, a ne sadržavala, jer je moneta u opticaju mogla izgubiti na svojoj težini; zlato je, naime, podložno izlizavanju, trošenju, pa je na taj način dolazilo do odstupanja između stvarne i nominalne vri­ jednosti zlatne monete). Da bi određena novčana roba (a to je do danas ostalo zlato!) služila kao mjera vrijednosti, država je utvrdila mjerilo cijena (kao tehničku mjeru) preko koje se mogu uspoređivati različite količine i same novčane robe, tj. zlata. Tokom vremena zlato u opticaju biva zamijenjeno nečim što i samo nema vrijednosti, već samo pred­ stavlja, reprezentira vrijednost, tj nešto što je znak vrijednosti.30 26 K. Marx — F. Engels: Izabrana djela II. dio, Kultura, 1950, str. 13. 26 K. Marx: Kapital, II, o. c. str. 270. 27 „Kao mjera vrijednosti i kao mjerilo cijena novac vrši dvije sasvim različite funkcije”. (Marx: Kapital, III, 60 str.) 28 Ovdje smo odstupili od uobičajenog redoslijeda izlaganja novčanih funkcija kako bismo ukazivanjem na vezu sa zlatom istakli promjene do kojih je došlo mijenjanjem pojavnog oblika novca, a to je opet nastalo iz potrebe razvoja robne proizvodnje. 29 Ovo je ujedno najizrazitija ilustracija za robno porijeklo novca, za razliku od shvaćanja mnogih građanskih ekonomista po kojima novac nema svoju unutrašnju vrijednost, već je novac puki simbol vrijednosti. S tim u vezi navodimo ovo mišljenje: „Zlato ne posuđuje vrijednost novcu, nego je baš obrnuto. Kad zlato ne bi imalo monetarnu primjenu, ono bi kao metal imalo mnogo manju vrijednost nego što je ima danas. Naša zubne navlake i prstenje bilo bi bitno jef­ tinije, a nekoliko južnoafričkih posjednika rudnika zlata bili bi znatno siromašniji.” (P. A. Samu­ el son: Volkswirtschaftslehre — Eine Einführung, II. izdanje, njemački prijevod, Köln, 1955. Naslov originala: Economics) 30 Ništa se neće desiti u odvijanju robne razmjene ako umjesto 100 kom. zlatnih moneta — od kojih svaka predstavlja i sadržava 1 g zlata — u opticaju cirkulira 100 kom papirnatih zna­ kova i na svakom od njih piše 1 dolar, ako je unaprijed utvrđeno da 1 dolar predstavlja 1 g zlata. (1 U S dolar stvarno predstavlja 0,736662 g čistog zlata od listopada 1973).

125

Mijenjajući svoj pojavni oblik, novac se javljao čas u obliku zlatne monete, čas u obliku banknote,31 u vidu papirnog novca (novca s prisilnim tečajem, papirna novčanica) ili pak u vidu depozitnog novca.32 Bez obzira na pojavni oblik novca, kao mjera vrijednosti uvijek se javljao apstraktan ljudski rad, do sada idealno pred­ stavljen zlatom, odnosno zlato je to koje obavlja funkciju mjere vrijednosti, a svi ostali pojavni oblici novca obavljali su i obavljaju funkciju mjerila cijena.33 Suvremeni novac javlja se u obliku papirne novčanice (iako veći dio novca cirkulira kao depozitni novac), kako u kapitalizmu tako i u socijalizmu, što znači da je papirna novčanica, bez obzira gdje se pojavila, znak vrijednosti i da obavlja funkciju mjerila cijena, dok funkciju mjere vrijednosti vrši zlato. Ta činjenica i nije tako važna kada se radi o novčanom prometu u zemlji. Ali, ona postaje veoma zna­ čajna kad se radi o međunarodnim plaćanjima — gdje novac istupa kao svjetski novac. O neophodnosti odvijanja međunarodne razmjene dobara i usluga smatramo da nije potrebno posebno govoriti. U okviru ovih razmatranja bitno je to da je svako međunarodno kretanje dobara i usluga praćeno međunarodnim plaćanjima,34 u kojima se javlja novac u funkciji svjetskog novca. T u više nije dovoljno što papirna novčanica, zahvaljujući tome što reprezentira zlato, ima svojstvo robnosti i može vršiti određene novčane funkcije. U funkciji svjetskog novca i dalje se javlja nov­ čana roba — tj. zlato, ili tzv. konvertibilna papirna novčanica, a od 1970. godine i svjetski depozitni novac poznat kao specijalna prava vučenja (popularno zvan „papirno zlato”).35 Međutim, da li će neka valuta biti konvertibilna ili ne, najmanje je važno da li se radi o valuti (novcu) kapitalizma ili socijalizma. Socijalističke zemlje također mogu uz određene ekonomske napore postići valutnu konvertibilnost, pa će i njihove valute, pored konkretnog zlata, obavljati funkciju svjetskog novca. Dalja funkcija novca jest funkcija zgrtanja blaga ili akumulacije u najširem smislu. Do te pojave dolazi kada se novac zadržava izvan opticajnih kanala. Naime, u procesu trošenja novčanog dohotka stalno dolazi do povlačenja novca iz opti­ cajnih kanala ili pak do ubacivanja (ranije povučenog) novca u opticaj. Kako je moderan oblik ove novčane funkcije štednja u banci, to su ta nov­ čana sredstva za vrijeme njihova akumuliranja stavljena na raspolaganje društvu. 31 Banknota je pismena obaveza, potvrda banke kojom se ona obavezuje da će njenom, donosiocu isplatiti onu količinu zlata na koju glasi banknota. U tome je ujedno sadržano klasično značenje pojma valutne konvertibilnosti. 32 Depozitni novac je suvremeni i najznačajniji oblik kreditnog novca. Nastaje u osnovi na dva načina: a) pologom (deponiranjem) gotova novca na račun kod banke, b) odobravanjem kredita banke njezinu komitentu. U oba slučaja sredstva figuriraju na potražnoj strani računa bankinog komitenta kao polog (depozit). Posljednji (pod b) način stvaranja depozitnog novca mnogo je važniji i predstavlja najznačajniji izvor stvaranja novca u suvremenim novčanim siste­ mima. Treba istaći da svi depoziti na računima kod banaka ne cirkuliraju uvijek u opticaju kao prometno i platežno sredstvo pa nisu obuhvaćeni u novčanoj masi, tj. ukupnoj količini domaćih novčanih sredstava koja cirkuliraju u opticaju (obavljajući funkciju prometnih i platežnih sred­ stava). Depozitni novac ima niz sve manje primjenjivanih sinonima, kao što su: žiralni novac, knjižni, (skripturalni) novac, nevidljivi novac i si. 33 I. Perišin: Monetamo-kreditna politika, II. izdanje, Informator, Zagreb, 1968, str. 20: „Papirna novčanica, nemajući nikakve unutrašnje vrijednosti, ne može biti ni mjera vrijed­ nosti. Funkciju mjere vrijednosti vrši zlato, a nekonvertibilna novčanica, predstavljajući veću ili manju količinu zlata, mjerilo je cijena i ime novčane jedinice pomoću koje se izražava cijena robe”. 34 Osim u slučajevima kada se radi o poklonima i si. 35 Valutna konvertibilnost u suvremenom značenju jest svojstvo jedne valute da se zamje­ njuje za bilo koju drugu valutu po unaprijed utvrđenom tečaju, baziranom na zlatnom paritetu. U slučaju konvertibilne valute može u krajnjoj liniji doći do isplate u konkretnom zlatu, ali to se tada obavlja samo između nacionalnih, centralnih banaka.

126

Iako i tu funkciju idealno obavlja zlato, ne može se reći da tu funkciju ne može obavljati i suvremeni pojavni oblik novca — papirni ili depozitni novac, bez obzira na društveno-ekonomski sistem. Papirni će novac to bolje obavljati funkciju aku­ mulacije (ili štednje — sa stanovišta pojedinca) ako se provedu takve mjere eko­ nomske politike i, posebno, monetamo-kreditne politike koje osiguravaju stabilnost novca, tj. stabilnu kupovnu moć. To su, npr., mjere kojima se regulira količina novca i kredita (kvalitativno i kvantitativno) kombinirane s ostalim mjerama u sklopu tzv. stabilizacione privredne politike. Uz neprestano padanje kupovne moći novca, funkcija „zgrtanja blaga” (štednje ili akumulacije) neće doći do izražaja, pogotovu ako se pad kupovne moći novca ne kompenzira kamatnom stopom (u slučaju štednje kod banke).

U pogledu funkcije prometnog sredstva i sredstva plaćanja možemo reći da ih suvremeni pojavni oblici novca sve bolje obavljaju. Kao sredstvo prometa novac omogućava metamorfozu robe, pa se javlja kao posrednik u razmjeni roba: R —N —R. Kao platežno sredstvo novac je proizašao iz kreditnog odnosa: roba je prodana, ali bez novca, na poček (njime se samo izrazila vrijednost robe i utvrdila suma koju treba platiti). Potpuno je irelevantno u kakvom će se pojavnom obliku javiti novac kao posrednik u robnoj razmjeni koji će reprezentirati određenu koli­ činu društveno potrebnog rada.36 Sve novčane funkcije zlato je idealno obavljalo uz pretpostavku njegove dovoljne količine (u odnosu na potrebe privrede). Kada količina zlata nije bila dovoljna da napaja privredu novcem, robna je proizvodnja stvorila sebi nov oblik posrednika u razmjeni, a to je — papirna novčanica. Kako suvremeni novac, bar kakav je u nas, nema i ne mora imati pokriće u zlatu (iako 1 dinar reprezentira 0,043333 g čistog zlata, od veljače 1973), već u robama, za normalno odvijanje procesa robne razmjene, a time i procesa reproduk­ cije u cjelini, neobično je važno da se pravilno regulira njegova količina. U sistemu zlatnog važenja kada je zlatni novac cirkulirao u prometnim kanalima, ta se količina automatski regulirala: kada bi zlato kao moneta bilo potcijenjeno od zlata kao robe (zlatnog predmeta, npr.), što bi bio znak da ga u opticaju ima suviše, ono bi se povlačilo iz opticaja i prekivalo u zlatne predmete, i obratno.37 Kod papirnih zna­ kova to više ne vrijedi; što ih ima više nego što to iziskuje određena količina roba, to im je manja kupovna moć, koja se manifestira u rastu cijena, inflaciji i nestabil­ nosti privrednih kretanja. Da bi se izbjegli ti poremećaji, potrebno je posebnu pažnju pridati novčanoj (monetarnoj) politici, kojom će se neprestano regulirati novčani tokovi i usklađivati s robnim tokovima kako bi se očuvalo stabilno kretanje priv­ rede. Međutim, novčani odnos u svim dosadašnjim (i sadašnjim) oblicima robne proizvodnje stvarao je u situaciji nedostatka novca (do čega može doći uslijed nje­ gova isključivanja iz prometa) kreditni odnos. Razvojem robne proizvodnje i ban­ karskog sistema sve značajnije mjesto pripada tzv. kreditnom novcu, koji nastaje odobravanjem bankarskog kredita. Odobravajući kredit, banka samo vrši „upis u knjige”, tj. stvara potraživanje zajmotražioca prema samoj sebi. Razvojem tehnike bezgotovinskog platnog prometa (banka obavlja samo prijenos sredstava s računa na račun) to potraživanje prema banci ne mora biti realizirano u gotovu novcu, 36 Zlato je u funkciji prometnog sredstva najmanje idealno jer se naprosto troši. Tako je, npr., 1880. godine u evropskim državama bilo u opticaju 13 milijardi zlatnih maraka, koje su uslijed izlizavanja izgubile na svojoj težini vrijednost od 700 do 800 milijuna godišnje. 37 Treba istaći da je taj mehanizam bolje funkcionirao kada se radilo o povlačenju novca (zlatnog) iz opticaja nego kada je novac (zlatni) trebalo ubaciti u opticaj iz jednostavnog razloga što zlata nije bilo u dovoljnoj količini.

127

već bez prisutnosti gotovine. Međutim, odobrivši kredit, banka je stvorila novac, tzv. depozitni novac, koji se danas javlja kao dominantan oblik kreditnog novca, svojstven najrazvijenijim oblicima robne proizvodnje i novčanih odnosa. U pog­ ledu vršenja pojedinih novčanih funkcija nema nikakve razlike između ovog oblika novca i papirnog novca. To znači da depozitni novac obavlja funkciju prometnog i platežnog sredstva i funkciju blaga38 (štednje ili akumulacije u suvremenom smislu riječi). Potencijalna opasnost, do koje može doći odobravanjem pretjeranih iznosa kredita (čime se stvara depozitni novac), nalaže posebno reguliranje kreditne ak­ tivnosti banaka i vođenje takve kreditne politike (pored već istaknute monetarne politike) kako bi odobravanje kredita bilo u skladu sa stvarnim potrebama priv­ rede. Promatrajući funkcije novca sa stajališta postignutog stupnja njegova razvoja, tj. u kakvu se on obliku javlja u suvremenom svijetu, vidimo, dakle, da nema ni­ kakve razlike u obavljanju pojedinih funkcija novca u kapitalizmu ili novca u so­ cijalizmu. Da bi nešto bilo novac, potrebno je da preko nekog reprezentanta obavlja određene funkcije, što ne znači da će taj reprezentant idealno obavljati sve novčane funkcije. Pitanje novca u socijalističkoj privredi ne svodi se na njegovu ulogu — ona je određena postojanjem robne proizvodnje i razvijenosti tržišta. Ne svodi se na njegove funkcije jer ih naprosto mora obavljati da bi bio novac koji će omogućavati normalno odvijanje robne proizvodnje, raspodjele, razmjene i potrošnje. To pi­ tanje svodi se na društveni sadržaj novca, koji je određen samim karakterom robne proizvodnje: novac i dalje odražava društveni odnos, ali socijalistički; ne služi kapitalistu pojedincu ili grupi za kupovanje sredstava za proizvodnju i tuđe radne snage; udruženi proizvođači sami kupuju sredstva za proizvodnju, upotrebljavaju ih u proizvodnji trošeći rad i primajući dohodak prema uloženom vlastitom radu i rezultatima rada. Proizlazi, naime, da se pitanje novca u socijalizmu svodi na to da se novac, koji i sam snažno utječe na sve odnose u privredi,39 podredi stabilnom odvijanju privredne aktivnosti kako bi što bolje i potpunije obavljao funkcije koje su mu ima­ nentne, ali u pravcu jačanja socijalističke robne proizvodnje. To pored ostalog iziskuje neprestano reguliranje količine novca koja se nalazi u opticaju i njezino dovođenje u sklad sa stvarnim potrebama privrede. Stvarne potrebe privrede za novcem ili potrebnu količinu novca koja treba da se u datom vremenu nalazi u opticaju izrazio je Marx već dobro poznatom formulom, koja u implicitnom obliku glasi: suma robnih cijena . . ,A —-— :----------------------------------------------------- potrebna količina novca u opticaju.40 broj obrtaja istoimenih komada novca

Taj zakon, izražen prednjom formulom, ima opće značenje. On važi u bilo kojoj privredi, pa tako i u našoj. Problem koji se javlja svodi se na to kako da se utvrdi „suma robnih cijena”. S druge strane, neosporno je da je količina novca koja će u danom momentu obavljati funkciju prometa i plaćanja vezana uza sam prometni proces cjelokupne društvene reprodukcije. Prema tome, potrebna količina novca u opticaju treba da bude određena onom realnom veličinom koja najbolje 88 Vidi: I. Perišin: o. c., str. 26. 39 Više o tome: I. Perišin: o. c. str. 131— 132. 40 Ki Marx: Kapital, I, Kultura, Zagreb, 1947, str. 80. (Skrećemo pažnju na razvijeni oblik te formule).

128

odražava potrebe procesa društvene reprodukcije za novcem. U našoj se praksi (slično kao i u drugim zemljama) za tu svrhu primjenjuju dvije veličine, i to ili društveni bruto-proizvod ili društveni proizvod. Iz odnosa novčane mase i jedne od tih veličina dobije se koeficijent koji pokazuje relativnu snabdjevenost privrede novcem (tzv. globalni koeficijent likvidnosti), na osnovi kojeg će se, a u skladu s tzv. sektorskom analizom likvidnosti, podešavati mjere monetarne i kreditne poli­ tike, kako bi se u privredi nalazila optimalna količina novca.41 Ako se to ne postigne, novac ne samo što neće pomagati odvijanje procesa reprodukcije već će na taj proces negativno utjecati, a time će i pojedine svoje funkcije nepotpuno ili lošije obavljati. Promjene pojavnog oblika novca u tom su pogledu najmanje važne. To pokazuje i primjer naše prakse, gdje se u vezi s daljim razvojem sistema proširene reprodukcije, a s tim u vezi i s daljim razvojem financijskog tržišta traže sve apstrakt­ niji oblici izražavanja vrijednosti (npr., obveznice, certifikati o udruženim sredvima, blagajnički zapisi i dr.). Poznato je, naime, da je svaki društveni sistem funkcionalan organizam koji podređuje sebi svaki ekonomski zakon, pa time i zakon vrijednosti, i tako dugo dok bude novac postojao on će neprestano poprimati više oblike apstraktnosti.

b) K redit i kam ata u socijalizm u Kredit i kamata su historijske kategorije. Uzroci njihova postojanja povezani su s robnom proizvodnjom i novcem. U suštini oni nastaju na osnovi funkcije novca kao platežnog sredstva. Razvitkom robne proizvodnje i razmjene posredstvom novca javlja se mogućnost da se prodaja roba vremenski razdvoji od njezina pret­ varanja u novac. Kupac preuzima robu premda je nije prethodno platio. Međutim, on se istovremeno obavezao da će tu robu platiti kasnije. Ovdje se novac pojavljuje kao platežno sredstvo pa je time stvorena mogućnost za pojavu različitog oblika kreditnog novca (mjenice, banknote, čeka). Robnu proizvodnju stoljećima je pratila funkcija kredita i kamate, pa kredit, kreditni odnosi i kamata nemaju samostalan karakter. Razvoj robne proizvodnje utjecao je na promjene društveno-ekonomskih funkcija kredita i kamate. Sve je to, međutim, bilo determinirano karakteristikama proizvodnih odnosa određenog načina proizvodnje tokom razvoja ljudskog društva.*1 41 Ovdje se, iz razumljivih razloga, ne možemo upuštati u dublju razradu ovog problema jer to iziskuje dublje poznavanje monetarao-kreditne politike, monetarne analize i si. 1 U svim društveno-ekonomskim formacijama prije kapitalizma kredit je imao zelenaški karakter. Marx ističe da zelenaštvo, koje se zasnivalo na posudbi novca uz kamatu, nije mijenjalo način proizvodnje, „nego se upija u njega kao parazit i osiromašava ga”. Međutim, „zelenaštvo ima revolucionarno dejstvo u svim pretkapitalističkim načinima proizvodnje time što razara svojinske oblike na čijoj čvrstoj osnovici i postojanoj reprodukciji u istom obliku počiva i poli­ tičko uređenje” (K. Marx: Kapital, I— III, Kultura, Beograd, 1971, str. 1364). „N ovac. . . može se na osnovici kapitalističke proizvodnje pretvoriti u kapital, i ovim pretyaranjem on od jedne date vrednosti postaje vrednošću koja se sama oplođuje, koja se uve­ ćava . . . Time novac dobija, pored upotrebne vrednosti koju ima kao novac i dodajnu vrednost, naime tu da funkcioniše kao kapital” (K. Marx: ibidem, str. 1118). Vlasnici kamatonosnog kapitala putem kreditnih odnosa s kapitalistima poduzetnicima stva­ raju uvjete za odvijanje procesa kapitalističke društvene reproduckije. Pri tom je bitno da kredit 9 P o litičk a ek on om ija socijalizm a

129

OBILJEŽJA I FUNKCIJA KREDITA U SOCIJALIZMU

U društveno-ekonomsku funkciju kredita u socijalizmu Marx nije ulazio. Međutim, on ističe da „čim su sredstva za proizvodnju prestala da se pretvaraju u kapital (što uključuje i ukidanje privatne zemljišne svojine) kredit kao takav više nema smisla . . . S druge strane dok god bude postojao kapitalistički način pro­ izvodnje, postojaće i kamatonosni kapital kao jedan od njegovih oblika sačinjavajući u stvari bazu njegovog kreditnog sistema".*2 Tim Marxovim stavom negira se mogućnost postojanja kredita (a time i kamate) u socijalizmu zasnovanog na klasno-eksploatatorskoj osnovici. Podruštvljenjem sredstava za proizvodnju eliminirano je u socijalizmu privatno vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju i kamatonosni kapital, koji je do tada sačinjavao „bazu njegovog kreditnog sistema". Pri tome Marx ističe da „kredit otpada kad otpadne ovakvo (kapitalističko — napomena K. B.) konstituiranje svojine”.3 Ali kredit će „poslužiti kao moćna poluga za vreme prelaska iz kapitalističkog načina proizvodnje u način proizvodnje udruženog rada”.4 To znači da kredit koji nije zasnovan na kapitalističkoj osnovi može postojati i u socijalizmu. Štaviše, u' fazi prelaznog perioda iz kapitalizma u komunizam uloga kredita bit će vrlo značajna, što je povezano s procesom bržeg odvijanja socijalističke društvene repro­ dukcije. Tek u „načinu proizvodnje udruženog rada” kredit će izgubiti osnove svog djelovanja, što je u skladu s Marxovom postavkom o komunizmu kao društvu u kojem će postojati izuzetno visoko razvijene proizvodne snage, što će uvjetovati nestanak robne privrede i svih funkcija novca. Time će kredit, koji u suštini nastaje na temelju funkcije novca kao platežnog sredstva, prestati da zauzima važno mjesto u procesu reprodukcije. Specifičnosti socijalističkih proizvodnih odnosa daju kreditu drugačiji ka­ rakter, drugačiju funkciju kao i drugačiju organizacionu strukturu. U biti kredit u socijalizmu ispoljava svoju funkciju putem novih proizvodnih odnosa, kojima je stran klasno-eksploatatorski motiv. U socijalizmu kredit ima za osnovni cilj efikasnije funkcioniranje i podmirenje privrede potrebnim sredstvima kako bi dohodak društva kao cjeline bio što veći (što je bitno novo u odnosu na kapitalizam). Interes za povećanim dohotkom društva proizlazi iz osnovne intencije socijalističkog društva da podiže i da stvara uvjete za viši životni standard čitave društvene zajednice. U njegovoj osnovi nalazi se nužnost povećanja ulaganja u akumulaciju, porast tehničkog sastava faktora pro­ izvodnje i proizvodnosti rada, kako jednog individualnog socijalističkog proiz­ vođača (OOUR-a) tako i društva uopće. Možemo reći da kredit u socijalizmu u takvim uvjetima ima karakter kapitala koji se vraća vlasniku s „viškom vrednosti, kao N + A N , a ovo A N ovdje je k a m a ta ...” (K. Marx: ibidem, str. 1187). Kamata se u kapitalizmu pojavljuje kao „cijena” prisvajanja v*ška vrijednosti putem po­ stojećih kreditnih odnosa. Odnos najamni rad — kapital u takvim uvjetima suprotstavlja materi­ jalne uvjete proizvodnje radničkoj klasi i daje eksploatatorski karakter višku vrijednosti i kamati kao njegovu dijelu. # 2 K. Marx: ibidem, str. 1372. 3 K. Marx: ibidem, str. 1372. 4 K. Marx: ibidem, str. 1372.

130

proizlazi iz mobilizacije privremeno neangažiranih društvenih sredstava reprodukcije,5 a ima z a cilj podizanje proizvodnih snaga socijalističkog društva na du ži rok. Po- -

javljuje se u robnom i novčanom obliku. Kredit u socijalizmu omogućava uštede na troškovima prometa i zamjenu gotova novca kreditnim novcem, determinira racionalnije korištenje sredstava i utječe na povećanje koeficijenta obrtanja obrtnih sredstava. Bitan utjecaj kredit ima na snižavanje individualne cijene koštanja socijalističkih proizvođača i na stvaranje uvjeta za rentabilnije poslovanje.

KARAKTERISTIKE KREDITNIH ODNOSA U SOCIJALIZMU Kreditni odnosi kao dio društvenih odnosa u socijalizmu bitno su izmijenjeni. Oni su se u kapitalizmu svodili na odnose novčarskog kapitalista i kapitalističkog poduzetnika, pri čemu se, shodno karakteru bankovnog kapitala, radilo o otuđi­ vanju viška rada (viška vrijednosti) radničke klase u obliku kamate i o njegovu prisvajanju od strane bankovnog kapitalista. U socijalizmu motivi stupanja u kreditne odnose nisu uvjetovani privatnim interesom (profitom), već preko povećanja dohotka pojedinog radnog kolektiva što većim dohotkom čitave društvene zajednice. Kreditni odnosi u socijalizmu uvjetovani su postojanjem društvenog vlas­ ništva sredstava za proizvodnju, robne proizvodnje, djelovanja zakona vrijednosti, raspodjelom prema efektima rada i stupnjem utjecaja radničke klase na tokove društvene reprodukcije i na raspolaganje i odlučivanje o izvorima viška rada i akumulacije. Pri tom se razlikuje administrativno-centralistički period upravljanja privredom od perioda u kojem dolazi do većeg izražaja samostalnost radnih ko­ lektiva. Tako su u administrativno-centralističkom privrednom sistemu sva priv­ redna kretanja planirana i regulirana od strane države i njenih institucija. Centralna planska komisija vrši alokaciju materijalnih, novčanih i ljudskih resursa razmjerno društvenim potrebama. Investiciona politika također je centralizirana, a provodi se putem kredita iz državnog budžeta, uglavnom nepovratno. Privredni sistem funkcionira tako što je povezan s državnim aparatom putem određenih ustanova i ministarstava. Tržišni mehanizam jako je ograničen, dok se cijene kao obračunske kategorije utvrđuju na administrativan način. Potrebe za obrtnim sredstvima priv­ rede, iznad raspoloživih, podmiruju se putem kredita od centralne banke (koja je instrument državnog budžeta), koji su također najčešće nepovratni. Takvi su 5 Izvori kredita u socijalizmu mogu biti: — oslobođena sredstva privrede iz toka proširene reprodukcije, akumulirana u fondo­ vima privrede i namijenjena dugoročnim ulaganjima; — sredstva koja se povremeno troše u procesu proširene reprodukcije. Ta su sredstva namijenjena za kupovinu sirovina, goriva, za isplatu osobnih dohodaka, a do stupanja u funkciju mogu poslužiti kao kreditni izvor; — sredstva akumulirana u neprivrednom dijelu zajednice kao i u raznim društvenopolitičkim zajednicama. Ona se mogu neposredno ili putem banaka angažirati u pri­ vredne svrhe; — štedni depoziti građana. 9*

131

krediti ili beskamatni ili s minimalnim iznosima kamate kojima financijske ustanove podmiruju svoje troškove poslovanja.6 Međusobni kreditni odnosi između radnih kolektiva nisu postojali, te se sva neophodna sredstva podmiruju iz državnih budžeta. Bankarsko-kreditni sistem sastoji se od banaka za dugoročno kreditiranje i od banaka za kratkoročno kredi­ tiranje, putem kojih se vrši kreditiranje iz sredstava budžeta, koji obuhvaća nov­ čana sredstva centralizirane akumulacije privrede.7 Visinu potrebnog kredita za obrtna sredstva banka određuje razmjerno zalihama obrtnih sredstava kojima radni kolektiv raspolaže. U ovom razdoblju kroz koje su prošle ili se još uvijek nalaze socijalističke zemlje novac se svodi na manje važan faktor u ekonomskom životu i vrlo pasivno prati ekonomska kretanja. U cijelosti kreditni sistem postaje instrument države kojim se provode unaprijed utvrđene planske proporcije privrednog razvoja. Uz­ roci tome leže u nerazvijenosti baze ekonomskog života prelaznog perioda nepos­ redno nakon pobjede socijalističke revolucije. Nužnost slobodnijeg djelovanja ekonomskih zakonitosti uvjetuje potrebu za provođenjem decentralizacije privrednog života. U takvim uvjetima država još uvijek centralizira velik postotak ostvarene akumulacije privrede (u nas i do 50%) i koncentrira je u raznim društvenim fondovima. U okviru globalno utvrđenog plana privrednog razvoja radni kolektivi donose vlastite planove razvoja za odre­ đeno vremensko razdoblje, što je oblik decentralizacije i samostalnijeg djelovanja. Tržišni mehanizam sve se više afirmira na području osobne i reprodukcione pot­ rošnje. Cijene se liberaliziraju i formiraju se pod utjecajem zakona vrijednosti, iako postoji čitav niz maksimalnih, garantiranih, plafoniranih i zamrznutih cijena. Proces decentralizacije zahvaća područje formiranja fonda osobnih dohodaka privrede, te se naglašava samoupravna komponenta. U krajnjoj liniji, osnovna raz­ vojna intencija jest da samoupravljanje postane osnovni proizvodni odnos. Radni kolektivi, u -skladu s procesom afirmacije samoupravnih prava osni­ vaju vlastite fondove i posebno poslovni fond, čija je visina ovisna o ekonomskim rezultatima privređivanja. Ako postojeća novčana sredstva nisu dovoljna za pokriće normalnog poslovanja i investiranja, preostala sredstva mogu se pokriti iz bankar­ skih sredstava ili od drugih kolektiva gdje se pojavljuje relativan suvišak novčanih sredstava. Dohodak postaje osnovni stimulans u privređivanju radnih kolektiva, tj. nastoji se poslovati uz što veći dohodak i efikasnije uklapanje u postojeće robne i tržišne odnose, kako unutar nacionalne ekonomije tako i izvan nje. Investiciono kreditiranje obavlja se ili putem jedne, centralne banke za investiciono kreditiranje ili putem regionalnih bankarskih institucija. U vođenju i realiziranju investicione politike društveno-političke zajednice imaju odlučnu ulogu i vode brigu o ostvarenju osnovnih planskih proporcija s globalnim privred­ nim razvojem cijele društvene zajednice. Neposredna realizacija investiranja putem 6 Kao primjer možemo navesti da je u nas do 1950. godine kamata koja se plaćala na primljena kreditna sredstva bila minimalna. 1945. godine kamatna stopa Državne hipotekame banke na dugoročne kredite iznosila je 0,5%. Na kratkoročne kredite privreda je plaćala 3— 5%, a 1948. godine svega 1%. Vidi detaljinije specifikaciju kmatnih stopa po pojedinim godištima i vrstama kredita u zborniku radova: »Kamata u našem privrednom sistemu”, izdanje Udruže­ nja banaka Jugoslavije, Beograd, 1969. 7 U vremenu administrativno-centralističkog upravljanja jugoslavenskom privredom država je centralizirala i do 90% ostvarene akumulacije u privredi, dok je o ostalom minimal­ nom iznosu od desetak posto privreda neposredno odlučivala.

132

jcredita povjerava se investicionim bankama, koje posluju po principu privrednog računa, stječu i raspodjeljuju dohodak kao i sve druge radne organizacije. Kratko­ ročno kreditiranje obavljaju banke, iako su mogući kreditni odnosi između poje­ dinih privrednih poduzeća. Mogućnost međusobnog kreditiranja povezana je s nužnošću u socijalizmu da se dijelovi relativnih viškova dohotka angažiraju drugdje u proizvodne svrhe, umjesto da se tezauriraju. Sto se više afirmira društveno upravljanje privredom, to je uloga i mjesto kredita u financiranju proširene reprodukcije značajnije. Možemo reći da kredit u velikoj mjeri postaje regulator društvene proizvodnje, a i da determinira privredni rast i razvoj. Već je Marx isticao da „kreditni sistem ubrzava materijalni razvitak proizvodnih snaga”,8 time što „kredit uvećava brzinu metamorfoza roba, a time i brzinu novčanog opticaja . . kao i smanjivanje prometnih troškova. Općenito uzevši, kredit i kreditni sistem utječe na „ubrzanje procesa reprodukcije uopšte”.9 Kreditni odnosi u okviru specifičnosti kreditnog i privrednog sistema nastoje se uskladiti sa sistemom samoupravljanja radnih ljudi, u uvjetima djelovanja zako­ nitosti robne privrede i plana.

KAMATA U SOCIJALIZMU S postojanjem kredita u socijalizmu povezano je i pitanje kamate. Kako je praksa izgradnje socijalizma u svim socijalističkim zemljama ukazala na nužnost postojanja kredita, postavio se i problem kamate. Pitanje uloge kredita u socijalizmu i nije toliko diskutabilno i složeno kao što je slučaj s kamatom. Problem je proizašao iz činjenice što se kredit kao jedan od oblika cirkulacije sredstava u socijalizmu zasniva na ekonomskoj funkciji kamate. Postavlja se pitanje što je kamata u soci­ jalizmu i je li ona po svojoj prirodi konzistentna sa socijalističkim proizvodnim odnosima. Kao što je poznato, ona se stječe mimo rada, na osnovi vlasništva nad društvenim sredstvima. Marx je isticao: „ . . . posle ukidanja kapitalističkog načina proizvodnje, a sa zadržavanjem društvene proizvodnje, ostaje određivanje vrednosti predominantno u tom smislu, što regulisanje radnog vremena i podela društvenog rada među različite grupe proizvodnje, najzad knjigovodstvo o tome postaju važniji no ikada.”10 Privređivanje u socijalizmu, zasnovano na robnoj osnovi i zakonu vrijednosti, utječe na nejednako sudjelovanje pojedinih proizvođača u društvenoj raspodjeli, više ili manje od ostvarene vrijednosti. U svakoj je robnoj privredi zakonito fla se količina utrošenog rada u proiz­ vodnji poklapa s količinom društveno potrebnog rada, isključivo onda ako je utrošeni rad jednak društveno potrebnom vremenu. To ujedno znači da dio stvorene robne vrijednosti u ispotprosječnim uvjetima prelazi u korist onih koji imaju veću pro­ duktivnost rada, viši organski sastav faktora proizvodnje, odnosno koji privređuju u društveno natprosječnim uvjetima. Kamata egzistira u socijalizmu kao realni fenomen i usko je povezana s rob­ nom privredom i njenim zakonitostima. Pojedini proizvođači raspolažu nejednakom kvalitetom i kvantitetom sredstava za proizvodnju i imaju nejednake uvjete priv­ 8 K. Marx: ibidem, str. 1251. 9 K. Marx: ibidem, str. 1247. 10 K. Marx: ibidem, str. 1545.

133

ređivanja, pa su stoga u različitim mogućnostima da ostvaruju svoje učešće u ukup­ nom fondu društvenog rada. Razlike u produktivnosti rada i organskom sastavu sredstava uvjetuju i razlike u ostvarenom dohotku. Dok s jedne strane pojedini proizvođači ostvaruju ekstra-dohodak, uvjetovan iznatprosječnim uvjetima priv­ ređivanja, postoje i oni koji nisu u mogućnosti da ciklus proširene reprodukcije odvijaju u normalnom opsegu. Ostvarivanjem sredstava u volumenu većem od iznosa realne akumulacije, u socijalističkom sistemu stvorena je realna podloga da se ona preliju u banke (kao depozit) ili u druge radne kolektive (u obliku kre­ dita), što je u skladu s principom racionalnog privređivanja i netezauriranja društ­ venih sredstava. Prelijevanje relativnih viškova sredstava privremeno neangažiranih u pro­ cesu reprodukcije jednih u korist drugih kolektiva uvjetuje postojanje kamate. Kamata se pojavljuje kao oblik izvora dohotka pojedinih proizvođača. Ona predstavlja normalan oblik naknade korisnika kredita kreditoru za sredstva koja je ovaj ostvario na bazi veće proizvodnosti, boljeg poslovanja, višeg organskog sasta­ va faktora proizvodnje i si., a ustupio ih je korisniku kredita. Robni okviri privre­ đivanja daju kamati obilježje faktora stimulativnosti i ekonomskog napretka pojedinih proizvođača kao i društvene zajednice u cjelini. Iako je kamata dio viška rada koji se stječe na bazi „vlasništva”, ona po ten­ denciji ne mora biti faktor deformacije socijalističkih proizvodnih odnosa i prin­ cipa raspodjele prema društveno priznatom radu. U uvjetima društvenog vlasništva nad sredstvima za proizvodnju čitava društvena zajednica i svi radni ljudi njima raspolažu. U najopćenitijem smislu dio novostvorene vrijednosti, zbog toga, u obliku kamate ne može se prelijevati u korist vlasnika kapitala, već vlasnicima sredstava za proizvodnju, tj. društvenoj zajednici ili pojedinim njenim dijelovima. Na toj osnovi kamata u socijalizmu ne može postati izvor za stjecanje dohotka jednog imobilnog dijela društva, već su koristi od nje „prihod” i davaoca i primaoca kredita, tj. čitave društvene zajed­ nice. Radna snaga u socijalizmu dobiva novo kvalitativno obilježje. Budući da radna snaga u socijalizmu nije roba, uspostavlja se nov odnos radnika prema nje­ govu radu i ostvarenim rezultatima rada. Podjela novostvorene vrijednosti na dio koji pripada kreditoru i na dio kojim raspolaže primalac kredita, izražava kvali­ tativno nove odnose između pojedinih subjekata socijalističke privrede. Kama­ ta u socijalizmu izražava odnose između pojedinih OOUR-a odnosno odnose između pojedinih socijalističkih proizvođača, bilo direktno, putem međukreditnih odnosa, ili posredstvom bankarskih institucija. Za razliku od tog odnosa, u kapi­ talizmu je kamata izražavala ekonomske odnose između novčarskog kapitalista i kapitalista poduzetnika, a imala je svoj izvor u višku vrijednosti. Putem prava da se na odobrene kredite naplaćuje kamata ne mijenja se ka­ rakter socijalističkih proizvodnih odnosa. Međutim, u uvjetima kada je spajanje proizvođača sa sredstvima za proizvodnju prepušteno isključivo kreditnim odno­ sima, te u općoj nestašici novca i nerazvijenosti proizvodnih snaga može se dogoditi da kamata i u socijalizmu ispolji svoje klasno obilježje.11 Budući da to u socijalizmu nije pravilo, nego moguć slučaj, ne može se na tome zasnivati konzistentno objaš­ njenje karaktera kamate u socijalizmu, a ni njena funkcija. 11 Boris Kidrič u svojim „Tezama o ekonomici prelaznog perioda” ističe da „socijalistička robna proizvodnja jeste, prema svemu, dijalektička protivurečnost za izvesno vreme prelaznog perioda od kapitalizma ka kom unizm u.. . . socijalistička robna proizvodnja svakako rađa interese suprotnosti, ali ne vodi neizbežno do klasnog a n ta g o n i z m a (istaknuo B. K.).

134

Treći

dio

IZGRADNJA SOCIJALIZMA U POLJOPRIVREDI I SELU

1. ZEMLJIŠNE RENTE U SOCIJALIZMU

Aplicirajući osnovne ekonomske zakone kapitalističke proizvodnje, koji su predmet proučavanja političke ekonomije, na oblast poljoprivrede, Marx je razvio teoriju zemljišne rente, koju je teoriju praksa, kao, uostalom, i druge ekonomske zakone koje je on otkrio i formulirao, potpuno verificirala. Kapitalistički je proces proizvodnje, to je općenito poznato, istovremeno i proces stvaranja vrijednosti odnosno viška vrijednosti. Štaviše, sav je taj proces podređen višku vrijednosti, koji je neposredni pokretač, smisao i cilj kapitalističke proizvodnje. Doduše, pok­ retač su proizvodnje ili reprodukcije ljudske potrebe, nužnost njihova zadovoljenja, ali se u uvjetima robne proizvodnje kakvi su u kapitalizmu i socijalizmu te potrebe ne mogu zadovoljiti neposredno, nego preko tržišta,1 što opet pretpostavlja odre­ đena novčana sredstva u rukama potrošača. Ta su sredstva dohoci klasa i grupa od kojih se ta društva sastoje. Konkretno, za kapitalističku klasu koja je nosilac kapi­ talističke proizvodnje to je višak vrijednosti, (za radničku klasu najamnina), u socijalizmu to, su dohoci privrednih organizacija, neposrednih proizvođača, radnih ljudi uopće, ostvareni po principu raspodjele prema kvaliteti i kvantiteti rada. U tom smislu neposredni je cilj kapitalističke proizvodnje višak vrijednosti; u soci­ jalizmu je to dohodak, a preko dohotka se, naravno, zadovoljavaju potrebe.12 Zemljišna renta u kapitalizmu uvijek je, kao što znamo, određeni dio toga viška vrijednosti (višak rada) koji kapitalist — zakupnik plaća vlasniku zemlje za dopuštenje da svoj kapital plasira u njegovu zemlju. Zemljište jedino tako može ući u proces kapitalističke proizvodnje,3 nijedan vlasnik (normalno) ne daje (po­ zajmljuje) svoju zemlju badava. Renta se tako javlja kao poseban oblik viška vri­ jednosti, kao ekonomska realizacija vlasništva nad zemljom, kao jedan od uvjeta, pored prosječnog profita, kapitalističke proizvodnje u poljoprivredi. U socijalizmu zemljišna renta može biti samo određeni dohodak, bolje reći — dio dohotka pos­ jednika zemlje, privrednih socijalističkih organizacija ili uopće onih koji se nalaze u povoljnijim okolnostima s obzirom na plodnost i položaj svojeg zemljišta. Renta se ovdje, naravno, ne može javiti kao poseban uvjet socijalističke proizvodnje, ovisan o volji privatnog vlasnika zemlje, jer je zemlja društveno vlasništvo,4*ali kako je renta dio dohotka, utječe na proizvodnju u poljoprivredi i u ekstraktivnoj industriji, u građevinarstvu itd., kao što dohodak utječe uopće na proizvodnju u uvjetima (u sistemu) poslovanja (privređivanja) privrednih poduzeća po prin­ cipu dohotka. 1 T e se potrebe odnose kako na osobnu, neposrednu potrošnju (proizvodi II. odjeljka) tako i na proizvodnu potrošnju (proizvodi I. odjeljka). 2 Tko prima u socijalizmu veći dohodak, naravno, ostvaren po principu raspodjele prema kvantiteti i kvaliteti rada, zadovoljit će u većoj mjeri svoje potrebe. Odatle nastojanje za maksimalizacijom dohotka i kolektiva i pojedinaca, što objektivno vodi povećanju produktivnosti rada* privrednom razvitku i društvenom napretku. 8 Pretpostavljamo da kapitalist-poduzetnik nije i vlasnik zemljišta, ono je u vlasništvu posebne klase zemljovlasnika. Ako je kapitalist i vlasnik kapitala i vlasnik zemlje, tada, npr., apso­ lutna zemljišna renta ne bi morala biti uvjet plasiranja kapitala u zemlju. (K. Marx: Kapital, III, Zagreb, 1948, str. 690, 691. i 692) 4 N e uzimamo za sada u obzir privatno, individualno vlasništvo unutar socijalističkog sistema.

137

Teorija zemljišne rente pokazuje s jedne strane bit, karakter dohotka koji se pretvara u zemljišnu rentu, njegovu genezu, a s druge strane pokazuje uvjete i način prisvajanja — kako se i na bazi čega određuju kvantitativni razmjeri toga (dijela) dohotka što ga prisvaja vlasnik, odnosno posjednik zemlje. Zemljišna je renta, prema tome, neposredno povezana s procesom proizvodnje, robne proiz­ vodnje, dakle s vrijednošću i cijenama (kapitalizam i socijalizam jesu visoko raz­ vijena društva robne proizvodnje), a to znači s teoretskoga gledišta s teorijom vri­ jednosti i, s druge strane, s raspodjelom odnosno s teorijom raspodjele i u kapi­ talizmu i u socijalizmu. No, pored čisto naučnog interesa, a koji je interes pojačan specifičnošću poljoprivrede, kompliciranošću ispoljavanja njenih ekonomskih zakona uopće, teorija je zemljišne rente u neposrednoj vezi s nizom konkretnih i praktičnih pi­ tanja poljoprivredne proizvodnje, pa i proizvodnje uopće. Renta kao dio dohotka, npr., u socijalizmu, a i u kapitalizmu, uključena je ne samo teoretski nego i praktički u problem cijena, nagrađivanja, akumulacije, efikasnosti ulaganja „kapitala” u poljoprivredu, razmještaja pojedinih poljoprivrednih grana po rajonima i podu­ zećima, oporezivanja itd. A imajući u vidu i druge oblike rente, npr. gradilišna renta u neposrednoj je vezi s lokacijom industrijskih i poslovnih objekata u poje­ dinim rajonima, sa stambenom izgradnjom, cijenama stanova i kuća, visinom stanarina, prometom zemljišta, visinom zakupa i cijenama zemljišta itd. Još je jedna dimenzija teorije zemljišne rente neobično važna osim tih teo­ retskih i praktičkih pitanja, a to je njezino političko značenje. Tako je, npr., Lenjin isticao da se bez teorije zemljišne rente nije moguće snaći u agrarnom pitanju, da se ne mogu pravilno razjasniti mnoge njegove točke, čija su rješenja, na nauci osnovana, fiksirana u agrarnim programima radničkih odnosno komunističkih partija. Iz metodičkih razloga potrebno je prije razmatranja zemljišne rente u soci­ jalizmu kao uvod izložiti, iako se to manje-više zna, osnovne postavke teorije zem­ ljišne rente kako ju je dao Marx proučavajući kapitalistički način proizvodnje. Dakle, u kapitalističkoj poljoprivredi pored kapitalista (kapitalističke klase), vlasnika kapitala i najamnog radnika (radničke klase), vlasnika radne snage, sus­ rećemo i zemljovlasnika (zemljovlasničku klasu), vlasnika zemlje — najvažnijeg sredstva za proizvodnju u poljoprivredi. To vlasništvo nad zemljom zbog prirodne ograničenosti zemlje (zemlja se kao sredstvo za proizvodnju ne može kao proizvod ili roba proizvesti) ima monopolistički karakter. Vlasnici zemlje imaju isključivo pravo raspolagati i postupati svojim kompleksima zemlje kao što „postupa svaki vlasnik robe svojom robom”. Svi ostali koji nisu vlasnici — isključeni su iz toga. Vlasnik zemlje ima monopol nad tom svojom zemljom. U takvoj situaciji mora kapitalist — vlasnik kapitala, plaćati vlasniku zemlje u određenim rokovima (npr. godišnje) ugovorom utvrđenu sumu za dopuštenje da svoj kapital plasira u ovu oblast društvene proizvodnje.5 Kapitalist, dakle, zakupljuje zemlju na određeni rok, postaje zakupnik, a suma koju plaća jest zakupnina. Ta je zakupnina zemljišna renta čiji je supstrat jedan dio viška vrijednosti odnosno viška rada.6 Renta je, prema tome, samostalan, poseban oblik jednog dijela viška vrijednosti u kojem se na taj način ekonomski realizira zemljišno vlasništvo,7 u kojem se ono „oplođuje kao vrijednost”. Renta se može plaćati za oranice, gradilišta, rudnike, šume, vode, itd., a pojavljuje se, kako smo istakli, u obliku zakupnine, ali mogu zajedno biti u istom obliku zakupnine i elementi koji de facto nisu zemljišna renta, na što mo­ 6 K. Marx: Kapital, III, Kultura, Zagreb, 1948, str. 571. 6 Prije kapitalizma zemljišna je renta bila sav višak vrijednosti (višak rada). 7 K. Marx: Kapital, III, Kultura, Zagreb, 1948, str. 586. 138

ramo ovdje upozoriti. Ti su elementi, npr., kamate i amortizacija na ranije u zemlju uloženi kapital (fiksni), nadalje dio prosječnog profita zakupnika, odbitka o
ulaganja), onda je ekstraprofit iz te okolnosti supstrat diferencijalne rente II, za razliku od^dife­ rencijalne rente I, čija je baza, kako smo, spomenuli, razlika u prirodnoj plodnosti zemljišta ili u položaju. (To je važno imati na umu, npr., kod zahvatanja diferencijalne zemljšne rente I preko poreznog sistema u socijalizmu).

139

vlasništvu nad sredstvima za proizvodnju, među kojima je i zemlja, i poljoprivreda osnovana na privatnoj svojini na zemlju, sitnoseljačka poljoprivreda (individualni sektor). Dok je socijalistička poljoprivreda robna pmvreda, individualni je sektor djelomično naturalni, a djelomično jednostavnorobni. U socijalističkoj poljoprivredi, uzevši je samu, na ovom nivou tehnike pro­ izvodnje i transporta postoje prirodne razlike i po plodnosti zemljišta i po položaju pojedinih poljoprivrednih poduzeća s obzirom na tržište, koje su razlike uvjet za egzistenciju diferencijalne rente I. Isto tako u uvjetima robne proizvodnje postoji razlika u proizvodnosti odnosno u prinosu na jedinicu „kapitala” odnosno površine što nastaje većom aktivnošću, zalaganjem odnosno dodatnim ulaganjem u zemlju pojedinih proizvođača, što sve uvjetuje egzistenciju diferencijalne rente II. To vrijedi, naravno, ne samo za socijalistički nego i za indivdialni sektor.11 Konačno, diferencijalna zemljišna renta nije vezana za neki posebni oblik vlasništva, ona može egzistirati, a radi se o visoko razvijenoj robnoj proizvodnji, na kapitalističkoj pri­ vatnoj svojini, individualnoj ili državnoj, na socijalističkoj svojini i na sitnoseljačkoj privatnoj svojini. Kod onih poljoprivrednih proizvođača koji imaju bolje uvjete, veću proizvodnost rada, javit će se jedan ekstravišak koji je de facto supstrat di­ ferencijalne zemljišne rente, a i ovdje je, naravno, zbog ograničenosti zemljišta regulatorska, normalna cijena vezana s najlošijom zemljom. Pitanje je sada tko i kako prisvaja diferencijalnu zemljišnu rentu u socijalizmu odnosno kakva je raspodjela u ovom sektoru društvene proizvodnje. U socijalizmu se raspodjela vrši po principu svakom prema radu, točnije — prema efektu rada. To, naravno, vrijedi i za socijalističku poljoprivredu. Taj je zakon s jedne strane objektivno uvjetovan samim društvenim odnosima, društvenim vlasništvom, s druge strane proizlazi i iz činjenice što takav način raspodjele na ovom nivou u ovim uvjetima materijalnih proizvodnih snaga, društvene svijesti, kulture itd. proizvođača preko njegove materijalne zainteresiranosti maksimalno uvjetuje brz razvitak proizvodnih snaga, proizvodnosti rada, u čemu se, uostalom, ispoljava najosnovniji zakon društvenog razvitka i u čemu je uvjet socijalističke izgradnje. Nitko, dakle, u socijalizmu u principu ne može prisvojiti, primiti dio društ­ venog produkta ako nije dao odgovarajući ekvivalent u radu. S toga gledišta pris­ vajanje diferencijalne rente I od strane pojedinih proizvođača ili poduzeća kao dijela društvenog produkta (točnije — viška produkta) koji nije uvjetovan uvećanim naporom, većim doprinosom u radu, jer je taj suvišak koji postaje diferencijalna renta I rezultat određenih prirodnih okolnosti, prednosti (bolji prirodni bonitet zemljišta, bolji položaj s obzirom na tržište), došlo bi u sukob s jednim osnovnim principom socijalističkog sistema — s principom raspodjele prema radu. Socija­ lističko društvo (kao cjelina) zbog toga ne dozvoljava u tim okolnostima da rentu (diferencijalnu rentu I) koja nije rezultat uvećanog napora prisvajaju pojedina gos11 Naravno da i ovdje pretpostavljamo djelovanje zakona vrijednosti u obliku „cijene proiz­ vodnje” s njezinim promijenjenim društvenim sadržajem. Kad bismo kao historijski oblik djelo­ vanja zakona vrijednosti u socijalizmu uzeli tzv. „dohodnu cijenu”, to nimalo ne bi izmijenilo teoriju zemljišne rente u socijalizmu jer „dohodnu cijenu” sačinjavaju: mtp (materijalni troš­ kovi proizvodnje i pd (prosječni dohodak), određen na bazi prosječne „dohodne stope” :

Sp+nv gdje je D = ukupni realizirani dohodak, a (S p + nv)= sredstva za proizvodnju plus novostvorena vrijednost.

140

podarstva odnosno poduzeća. Sistematizacijom zemljišta prema katastarskom pri­ hodu, u čemu je uključena i plodnost i položaj zemljišta, razrezan je porez.12 12 Kod nas su bila uglavnom, kao Sto je poznato, dva sistema oporezivanja individualnih gospodarstava: jedan od 1946. do 1954, kada se oporezuje prema ukupnom dohotku poljoprivred­ nih gospodarstava, i drugi od 1954, kada se oporezuje prema katastarskom prihodu poljoprivred­ nih gospodarstava. U prvom sistemu svake su godine porezne komisije i zborovi birača utvrdili visinu ukupnog dohotka svakog gospodarstva. T e su procjene, jasno, bile subjektivne, a time ne­ sigurne, nedovoljno objektivne, uglavnom nerealne. Na temelju tako utvrđenog dohotka poljo­ privredna su gospodarstva svrstana u porezne kategorije, svaka kategorija ima svoju poreznu stopu, koja je bila progresivna. U toj progresivnosti porezne stope trebalo je da dođe do izražaja klasna politika države; bogatija seljačka gospodarstva bila su jače oporezovana. Dok je, npr., 1947. godine 8,2% imućnijih seljačkih gospodarstava platilo 54,1% od ukupnog poreza od svih poljoprivrednih gospodarstava, dotle je 60% siromašnijih gospodarstava platilo samo 10% od ukupno razrezanog poreza. 1951. godine 6% bogatijih seljačkih gospodarstava platilo je 54% od ukupnog poreza, a 48% siromašnih, sitnih, platilo je 5% od ukupnog poreza svih individu­ alnih poljoprivrednih gospodarstava. Klasni karakter oporezivanja bio je, dakle, neosporan. Nadalje je u ovom poreznom sistemu pored spomenutih nedostataka (nerealna, subjek­ tivna procjena visine dohotka) bila još i neizvjesnost proizvođača do konca godine koju će zapravo svotu morati platiti. Sitni proizvođači, zaduženi manjim obavezama, mogli su preostale svoje proizvode (i obavezni otkup bio je kod sitnijih proizvođača određen po manjoj stopi nego kod imućnijih) prodavati po višim cijenama na tzv. slobodnom tržištu i tako postići veći prihod od­ nosno dohodak nego onaj koji je oporezovan, što je onda logično izazvalo tendenciju seljačkih gospo­ darstava da prijeđu u nižu kategoriju (stopa) oporezivanja, a to je izazvalo drobljenje, usitnjavanje proizvodnje (poljoprivrednih gospodarstava), što je objektivno smanjivalo njihovu proizvodnost. Kako mjere koje smo naveli, pored niza drugih okolnosti, nisu baš stimulirale povećanje proizvodnosti rada u poljoprivredi kao, npr., dodatna ulaganja u obliku poboljšanja tehnike proiz­ vodnje, povećanja boniteta zemljišta itd., to je najveći dio ukupne zemljišne rente otpao na dife­ rencijalnu rentu I i apsolutnu rentu (ili čak monopolsku zemljišnu rentu), a manji dio na diferen­ cijalnu zemljišnu rentu II, koja je vezana za intenzivnu poljoprivredu. Uza sve nedostatke porez­ nog i otkupnog sistema, u tom razdoblju oduzimale su se tim mjerama, tj. poreznom stopom na bazi kategorizacije gospodarstava, diferencijalna renta I pa i apsolutna renta (o čemu će biti govora kasnije). Često se oduzimala i diferencijalna renta II proqenom prihoda; ta se procjena vršila svake godine, kako smo već naveli. Naime, povećani godišnji prihod koji se postigao da­ ljim ulaganjem značio je prelaz u višu poreznu kategoriju, a time i višu poreznu stopu (kao i otkupnu), pa takva praksa nije stimulativno djelovala na povećanje prinosa dodatnim ulaganjem sredstava u poljoprivredu. U poreznom sistemu koji je uveden 1954. godine osnova za određivanje poreza bio je katastarski prihod , koji „obuhvaća prihode od biljne proizvodnje i stočarstva, i to je novčana vri­ jednost srednjeg prinosa zemljišta koji se postiže na jednom hektaru površine zemljišta u pro­ sječno rodnoj godini, uz uobičajeni plodored i način obrade, a po odbitku prosječnih troškova na svaku kulturu i klasu zemljišta posebno. Kulture su: a) oranice, b) vrtovi, c) voćnjaci, d) vino­ gradi, e) livade, f) pašnjaci i planine, g) šume, h) trščaci, močvare, ribnjaci i jezera. Prema bonitetu (plodnosti) zemljišta svaka se kultura dijeli na 8 klasa.” K atastarski p ri­ hod koji je porezna osnova , izračunan jedanput , vrijedi z a više godina . Ovaj način utvrđivanja katastarskog prihoda kao osnove za oporezivanje ima, naravno, i objektivne i subjektivne nedostatke, ali znatno manje nego raniji sistem. Godine 1954. porezne su se stope za 14 kategorija gospodarstava prema katastarskom prihodu (na temelju klase zamljišta i kultura) kretale od 9% do 40%. Oporezivanje je progre­ sivno, i ovdje se ispoljava njegov klasni karakter. Socijalistička poljoprivredna gospodarstva plaćaju (do 1954. godine) porez na zemljište (zemljarina) u visini od 6% katastarskog prihoda. Od 1956. godine plaćaju ga u visini od 12% do 41%, u 1957. od 13% do 43%. Pored nerealnih procjena dohotka porezne su stope u ovom sistemu oporezivanja bile, svakako, realnije, a značajno je što su porezne osnove odnosno visina poreza ustanovljena z a neko­ liko godina . U tome je velika mogućnost stimulacije proizvodnje. Naime, ako poljoprivredna gospodarstva svojim većim naporima, ulaganjem sredstava u proizvodnju itd. povećavaju svoje prihode, ostaje im ista porezna stopa (jer je određena za nekoliko godina unaprijed), te tako pro­ izvođači između ostalog prisvajaju diferencijalnu rentu II. (O. Blagojević: Oporezivanje zemljo­ radnika s naročitim osvrtom na porez po katastru, Beograd, 1957; Lj. Božić: Agrarna politika s osnovama zemljoradničkog zadrugarstva, Sarajevo, 1960; Sava Milatović: Poreski sistem, Beog­ rad, 1957; Privredni leksikon, Zagreb, 1961)

141

Bolja zemljišta imaju i veću poreznu stopu, te prema tako ustanovljenom oporezi­ vanju društvo de facto oduzima diferencijalnu rentu I koja nije rezultat uvećanog rada, onim gospodarstvima koja bi je inače prisvajala. To društvo čini s jedne strane u „interesu” zakona raspodjele prema radu, kako smo spomenuli, koji zakon mak­ simalno stimulira razvitak proizvodnih snaga, a s druge strane sprečava na indivi­ dualnom sektoru bogaćenje jednih, diferencijaciju i s tim u vezi mogućnost raz­ vitka kapitalističkih tendencija u poljoprivredi. Drugačija je stvar s diferencijalnom zemljišnom rentom II. I ona je, kao i diferencijalna renta I, rezultat nejednakih prinosa, nejednake proizvodnosti, suk­ cesivnih (jednakih) plasmana „kapitala”, sredstava, ali ovdje svaka povećana plod­ nost, uvećani prinos nije rezultat prirodnih okolnosti, nego rada, većeg zalaganja, napora, dodatnog ulaganja sredstava u zemlju, pa je prisvajanje diferencijalne rente II, koja u takvim okolnostima nastaje, u skladu s principom raspodjele prema radu, te je zbog toga proizvođač nesmetano prisvaja. Štaviše, društvo na razne načine stimulira diferencijalnu rentu II (nagradu za veći prinos, za bolji asortiman, za bolju stoku, itd.). Moramo ovdje naglasiti da u socijalizmu otpada ono kočenje razvitka proizvodnih snaga, raubovanje zemlje i stoke itd. što je izazivala borba oko rente II između kapitalističkog poduzetnika i vlasnika zemlje, a što se ispoljava u borbi oko dužine zakupnog ugovora. Zakupnik je za duži ugovorni rok, a vlasnik zemlje za što kraći. Vlasnik iskorištava svako poboljšanje svoje zemlje od strane zakupnika time što novim ugovorom za sad poboljšanu zemlju traži veću zakupninu, odnosno prisvaja zemljišnu diferencijalnu rentu II, što sve opet, s druge strane, destimulira kapitalističkog poduzetnika da unapređuje poljoprivrednu proizvodnju. Tako bi se nešto slično moglo dogoditi kad bi socijalistička država, odnosno društvo, npr. preko poreznog sistema ili kako drugačije, oduzimalo poljoprivrednim proizvođačima diferencijalnu rentu II. U socijalističkoj poljoprivredi ne postoje više one tri klasične socijalne figure koje su u kapitalizmu predstavljale tri klase toga društva: najamni radnik (radnička klasa), kapitalistički zakupnik (kapitalistička klasa) i zemljovlasnik (velepoejednička klasa). U socijalističkoj poljoprivredi neposredni proizvođači upravljaju, raspod­ jeljuju i prisvajaju produkt, odnosno višak produkta. Prema tome se diferencijalna renta II kao dio viška produkta ne može suprotstavljati proizvođaču kao u kapi­ talizmu, niti suvišak koji je rezultat njegova rada može prisvojiti netko drugi osim njega. Diferencijalna renta II stalni je stimulans razvitka proizvodnih snaga u soci­ jalističkoj poljoprivredi. To, naravno, vrijedi i za sitnu seljačku poljoprivredu u okviru socijalizma jer je ovdje neposredni proizvođač ujedno i organizator proiz­ vodnje, prisvaja i raspoređuje svoje proizvode i višak ako ga je ostvario svojim radom.

PITANJE APSOLUTNE ZEMLJIŠNE RENTE U SOCIJALIZMU Apsolutna zemljišna renta, koja je prije svega rezultat monopola vlasništva na zemlju u kapitalizmu, dio je viška vrijednosti, i to onaj dio koji je iznad cijene proizvodnje odnosno iznad prosječnog, uobičajenog profita. Taj je dio uvjetovan zaostalošću poljoprivrede (čemu je glavni uzrok privatno vlasništvo nad zemljom), njezinim niskim organskim sastavom kapitala, nižim od društvenog prosjeka, a na bazi monopola vlasništva prelazi kao apsolutna zemljišna renta vlasniku zemlje. Takav se suvišak također javlja, npr., i u industrijskim poduzećima u kojima je

142

organski sastav kapitala niži od društvenog prosjeka, ali on ne ostaje vlasniku,_ nego ide ovdje u opću masu (fond) viška vrijednosti, koja podijeljena čitavim društ­ venim predujmljenim kapitalom formira opću prosječnu profitnu stopu. U po­ ljoprivredi, naprotiv, taj suvišak ide zbog monopola zemljišnog vlasništva nepro­ izvodno vlasniku zemlje kao apsolutna renta. Apsolutnu rentu daje apsolutno svako zemljište (radi se o kapitalističkoj proizvodnji), povisuje apsolutno cijene poljo­ privrednih proizvoda, koči razvitak poljoprivrede, smeta slobodnom kretanju kapitala itd. Ako se zemljišna renta plaća vlasniku zemlje iz dijela tržišne cijene koja trajnije premašuje vrijednost poljoprivrednih proizvoda — ovdje ne mislimo na povremeno premašivanje koje je uvjetovano oscilacijama cijena oko vrijednosti uslijed oscilacije ponude i potražnje i koje se premašenje kompenzira padanjem ispod vrijednosti, nego baš na trajno ili trajnije, što je izazvano posebnim okolnostima zemljišta takve poljoprivredne proizvodnje — cijene takvih poljoprivrednih pro­ izvoda jesu monopolske cijene, a sam tako tim cijenama ostvaren suvišak koji pre­ lazi vlasniku zemlje jest monopolska renta. Dakle, razlika između monopolske cijene i vrijednosti jest monopolska renta, dok je razlika između vrijednosti i cijene pro­ izvodnje poljoprivrednih proizvoda apsolutna zemljišna renta, kako smo ranije objasnili. O apsolutnoj zemljišnoj renti u socijalizmu, nema u sovjetskoj naučnoj eko­ nomskoj literaturi, a ni u našoj, gotovo nikakvih tekstova. Budući da nema mono­ pola privatnog vlasništva koji „stvara” apsolutnu zemljišnu rentu, nema ni apso­ lutne rente pa, naravno, ni naučne problematike o tom pitanju. Socijalizam je, prema tome, likvidacijom privatnog vlasništva definitivno likvidirao apsolutnu zemljišnu rentu. Međutim, nacionalizacijom, odnosno likvidacijom privatnog vla­ sništva ne mora nipošto de facto nestati i apsolutna zemljišta renta. Kao što je poznato, apsolutna zemljišna renta u kapitalizmu nastala je na bazi monopola pri­ vatnog vlasništva kao određujućeg uvjeta. Drugi je uvjet (ne određujući, ali neop­ hodan): niži od društvenog prosjeka organski sastav kapitala u poljoprivredi. Likvidacijom rasparčanog privatnog zemljišnog monopola postala je nacionalizacijom (ili, npr., agrarnom reformom) vlasnik odnosno posjednik zemlje država, grad ili općjna. Namjesto mnogo privatnih vlasnika nastao je jedan jedinstveni vlasnik ili posjednik zemlje, jedan ili gotovo jedinstveni monopol nad zemljom. Ovdje nije važno teoretsko-pravno pitanje što je to društveno vlasništvo ili državno, komunalno itd., nego to da država, grad ili općina de facto tim zemljištem raspolažu, manipuliraju, ponašaju se kao vlasnici, prodaju, npr., zemljišne parcele socijalističkim i privatnom sektoru. Ako je ranije u kapitalizmu privatno vlasništvo „stvaralački” povisivalo cijene poljoprivrednih proizvoda „stvarajući” tako zemljišnu rentu, zašto takvu „kreativnost” ne bi moglo ispoljiti vlasništvo kojeg drugog oblika sada u općem interesu13 u sistemu robno-novčane privrede, gdje se također „sve” ku­ puje i prodaje kao i, naravno, zemlja. Dakle, nacionalizacija nije likvidirala monopol vlasništva, odnosno posjedovanje zemlje jer taj monopol proizlazi iz ograničenosti zemlje; prije ga je, mogli bismo to reći, povećala.14 Prema tome, ovdje se sačuvao „uvjet” egzistencije apsolutne zemljišne rente. Pitanje je, naime, da li država hoće (može) davati zemlju badava ili u bescjenje ili ne; praksa pokazuje da je ne daje, 13 Na primjer, gradska bi općina mogla ubiranjem apsolutne rente (a i diferencijalne) od gradskog zemljišta upotrijebiti ta sredstva za izgradnja poduzeća za komunalne usluge grada itd. 14 Lew Ljubimov: Učenie o rente, Moskva, 1927, str. 366.

143

dakle apsolutna renta u praksi može stvarno egzistirati. Nadalje, dok stvar prelaza od privatnog vlasništva na državno (ili društveno) može biti trenutačna akcija države, prelaženje od niskog organskog sastava kapitala, kakav je karakterističan za poljoprivredu u kapitalizmu (a pogotovu to vrijedi za sitnoseljačku privredu), na srednji društveni nivo jest dug proces poslije likvidacije privatnog vlasništva. Prema tome, duže se vrijeme unutar socijalizma zadržava i drugi uvjet, koji opred­ jeljuje supstrat apsolutne zemljišne rente dijelom viška vrijednosti iznad prosječnog profita. Kad bi se s obzirom na supstrat apsolutne rente (razliku između vrijednosti i cijene proizvodnje poljoprivrednih proizvoda) izjednačio organski sastav kapitala s društvenim prosjekom (što bi ubrzala likvidacija privatnog vlasništva), javljala bi se, ako se zemlja i sada ne bi davala badava, „neprava” apsolutna zemljišna renta odnosno monopolska zemljišna renta. No, o monopolskoj renti kasnije. Spomenuli smo da i zemljište socijalističkog sektora ulazi u robni promet (prodaju se, npr., gradilišta za stambenu izgradnju). Nijedna se parcela ne daje badava, ni ona najnepovoljnija, a za parcele u boljim okolnostima (računano na jedinicu površine) plaća se i veća suma, dakle pored apsolutne rente i diferencijalna renta (samo za bolja, povoljnija zemljišta). Jer, kao što smo istakli, cijena je zem­ ljišta kapitalizirana zemljišna renta, uvijek ukupna zemljišna renta. Dakle, to je jedan od konkretnih primjera kako se pored diferencijalne zemljišne rente javlja i apsolutna zemljišna renta. Dok diferencijalna zemljišna renta rezultira iz objek­ tivnih uvjeta nejednake plodnosti zemljišta odnosno položaja i egzistencije društvene cijene proizvodnje za pojedine grane, odnosno jedne opće prosječne profitne stope, egzistencija apsolutne rente ovisi o „volji” monopola društvenog vlasništva. Ne mora, ali se može pojaviti, kako smo već istakli. Prema svemu vidimo, dakle, da i socijalističko društveno vlasništvo može svoju „kreativnost” ispoljiti u stvaranju apsolutne zemljišne rente. Konačno socijalizam na ovom nivou svog razvitka još nije doveo do opće „predrasude” da vlasništvo nad zemljom identificira s vlas­ ništvom nad zrakom ili nad čovjekom. Apsurdnost institucije zemljišnog vlasništva još nije na tom stupnju.

ZEMLJIŠNA RENTA U INDIVIDUALNOJ SEIJAČKOJ POLJOPRIVREDI UNUTAR SOCIJALIZMA U prelaznom periodu socijalističko društveno vlasništvo u poljoprivredi nije jedino, čak dugo vrijeme nije ni dominantno, nego je to individualno vlasništvo sitne seljačke proizvodnje. Krupna kapitalistička svojina (zemlja) ili je pretvorena u socijalističku ili je razdijeljena individualnim seljacima u privatno vlasništvo. Zbog toga se postavlja pitanje egzistencije apsolutne zemljišne rente i u privatnom sektoru, u poljoprivrednim gospodarstvima seljaka u novim uvjetima unutar so­ cijalističkog sistema (kao što se ranije postavljalo pitanje egzistencije apsolutne zemljišne rente u seljačkoj poljoprivredi unutar kapitalističkog sistema). T a pri­ vatna gospodarstva, kao što smo već spomenuli, u prvom stadiju prelaznog perioda dominiraju, daju najveći dio društvenog produkta iz te oblasti proizvodnje. Problem zemljišne rente u nekapitalističkoj proizvodnji u sitnoseljačkoj privredi unutar kapitalističkog sistema također je riješio K. Marx. Dok, prema njemu, diferencijalna zemljišna renta I i II egzistira i u sitnoseljačkoj privredi bez obzira na to kako se formirala cijena poljoprivrednog proizvoda, apsolutna zemljišna

144

renta ovdje po pravilu ne postoji. Iako je sitni seljak monopolistički vlasnik zemlje, te, prema tome, postoje pretpostavke apsolutne zemljišne rente, ipak ovdje zem­ ljišna apsolutna renta praktički ne egzistira. Marx to objašnjava, kao što je poznato, prvo, time što se cijene poljoprivrednih proizvoda, kao uostalom i sve cijene, konsti­ tuiraju (prema zakonu vrijednosti) po uvjetima one grupe poduzeća koja je domi­ nantna na tržištu, koja daje u danom momentu najveći dio proizvodnje, a to je u kapitalizmu, svakako, krupna kapitalistička proizvodnja; naravno da se cijena poljoprivrednih proizvoda te krupne kapitalističke proizvodnje određuje prema uvjetima najlošije vrste zemlje unutar te kapitalističke proizvodnje. To je jedno, a drugo je da kapitalistički poduzimač mora prodajom svojih poljoprivrednih proizvoda nadoknaditi sve svoje troškove i postići još i uobičajeni profit i platiti vlasniku zemlje pored svega toga i apsolutnu zemljišnu rentu. Strukturu tržišne cijene poljoprivrednih proizvoda u kapitalizmu čine: proizvodni troškovi, pros­ ječan profit i zemljišna apsolutna renta; točnije, oko te strukture kao svoje osnovice, kao svoje „normalne cijene” osciliraju konkretne tržišne cijene, već prema oscili­ ranju ponude i potražnje na poljoprivrednom tržištu. Tako se kao uvjet kapitalističke poljoprivredne proizvodnje javlja prosječni uobičajeni profit (on se javlja kod svake kapitalističke proizvodnje) koji kapitalistički poduzimač treba da ostvari i, osim toga, on treba da plati vlasniku zemlje zemljišnu rentu, jer u protivnom zemlja koja je u privatnom vlasništvu ne može ući u proces proizvodnje; jedno i drugo kapitalistički poduzimač postiže polučenom tržišnom cijenom. Seljak, šimi poljoprivredni proizvođač, može u najboljem slučaju postići za svoje proizvode tu i tako formiranu cijenu, jer je cijena jedna za jednu vrstu proizvoda u određeno vrijeme na određenom mjestu. Po pravilu, seljak, kao što je poznato, ne ostvaruje takav nivo cijena svojih proizvoda, jer pritiješnjen bijedom ne može čekati povoljniju situaciju na tržištu itd., mora prodati svoje proizvode odmah poslije žetve pošto-poto, te su cijene poljoprivrednih proizvoda u takvoj situ­ aciji sitnoseljačke proizvodnje niže nego one iz kapitalističkog poljoprivrednog podu­ zeća. Ako tome dodamo činjenicu da kapitalistička krupna poljoprivredna proizvod­ nja ima sve prednosti krupne proizvodnje nad sitnoseljačkom (kod seljaka je manja proizvodnost, mnogo su veći troškovi po jedinici proizvoda itd. nego što je to u kapi­ talističkoj proizvodnji, a cijene su čak niže nego kod kapitalističkog proizvođača), onda je jasno da seljakovi troškovi po jedinici porizvoda apsorbiraju ili gotovo apsorbiraju čitavu njegovu tržišnu cijenu. Dok srednji seljak i pokoji sitni seljak prodajom svojih proizvoda poluče neki suvišak, dotle većina sitnih seljaka ne na­ doknađuje prodajom svojih proizvoda ni svoje stvarne troškove, i materijalne i osobne, prosječnu radničku plaću, a to što oni sami sebe ne plaćaju — ne znači, a kod njih se stvara takva iluzija, da to ništa ne košta. Prema tome, tržišni mehanizam kod dominacije (konkurencije) krupne kapitalističke proizvodnje, odnosno kon­ kurencije vlastite ili inozemne krupne kapitalističke proizvodnje, onemogućuje, oduzima apsolutnu zemljišnu rentu i prosječan profit, sav ili najveći njegov dio, sitnoseljačkoj poljoprivrednoj proizvodnji, a često i ono što čini „cijenu koštanja sitnog proizvođača. Osim toga, tu je i konkurencija samih sitnih proizvođača među sobom. Uobičajeni profit i apsolutna zemljišna renta ne mogu biti za seljaka, kao što je to slučaj u kapitalističkoj proizvodnji, uvjet za proizvodnju. Seljak mora voditi svoje gospodarstvo i bez profita i bez apsolutne rente, o njegovu privređivanju odnosno radu na njegovu komadu zemlje ovisi njegov život, on je životno vezan za svoje sitno gospodarstvo, on nema kamo, dok kapitalistički poduzetnik mo e svoj kapital plasirati i u koju drugu oblast proizvodnje. Dakle, da ponovimo. 10 P o litičk a ek on om ija socijalizm a

145

dominantna krupna kapitalistička poljoprivredna proizvodnja preko tržišnog me­ hanizma onemogućuje praktički egzistenciju apsolutne zemljišne rente u sitnoj i zaostaloj seljačkoj poljoprivredi. Razmotrimo sada s tog aspekta pitanje apsolutne zemljišne rente u sitnoseljačkoj privredi osnovanoj na privatnom vlasništvu u okviru socijalizma (kao što smo gore razmotrili pitanje zemljišne apsolutne rente u sitnoj seljačkoj poljo­ privredi u okviru kapitalizma). Prije svega, ta je poljoprivreda u početnom stadiju socijalističke izgradnje dominantna, ona prevladava. Prevladava, dakle, sitna poljo­ privreda nad krupnom socijalističkom — imamo obratan slučaj nego što je bilo u kapi­ talizmu, gdje je u toj poljoprivrednoj koegzistenciji dominirala krupna kapitalistička poljoprivreda.15 Socijalističkom je revolucijom krupna kapitalistička poljoprivreda ekspropriirana, dijelom su od nje nastala socijalistička poljoprivredna poduzeća, a dijelom je razdijeljena sitnim seljacima bezemljašima ili seljacima s nedovoljno zemlje, kao što smo spomenuli. U takvoj se situaciji, u skladu sa zakonom vrijednosti, određuju cijene poljo­ privrednih proizvoda prema sada dominantnoj sitnoseljačkoj proizvodnji. Onaj faktor koji je u okvirima kapitalističke robne proizvodnje u poljoprivredi ekonomski onemogućio egzistenciju apsolutne zemljišne rente u sitnoseljačkoj privredi, a to je bila krupna proizvodnja, za sada, za određeno vrijeme otpada, dominacija krupne poljoprivrede u prvo vrijeme ne postoji, pa se zbog toga može u ovim priv­ rednim uvjetima pojaviti apsolutna zemljišna renta u sitnoseljačkoj privredi, koja je osnovana na monopolu privatnog, individualnog vlasništva nad zemljom, a to je, uostalom, i uvjet egzistencije apsolutne zemljišne rente. Ta se apsolutna renta pojavljuje tako dugo dok ne prevlada krupna socijalistička poljoprivreda, koja onda može, na bazi prednosti krupne proizvodnje (znatno veće proizvodnosti) još u većoj mjeri nego što je bila prednost kaiptalističke krupne proizvodnje nad sitnom seljačkom, likvidirati ekonomski apsolutnu zemljišnu rentu u sitnoseljačkoj priv­ redi, ako, naravno, socijalistička država (društvo) likvidira apsolutnu zemljišnu rentu na svojem području. Apsolutna zemljišna renta ovdje se javlja u visokim cijenama poljoprivrednih proizvoda, ili bar u takvoj tendenciji, u zakupninama (zajedno s diferencijalnom rentom) što ih kod nas zadruge ili privatna gospodarstva plaćaju individualnim seljacima kad zakupljuju njihovu zemlju i onda u cijeni zemlje,16 koja je, kao što znamo, kapitalizirana zemljišna renta, također zajedno s diferencijalnom rentom. 15 Gotovo u svim zemljama koje su pošle u socijalizam, u poljoprivredi jako prevladavaju sitnoseljačka gospodarstva. 16 U SFRJ je najprije ograničena otežana prodaja nekretnina, tj. zemljišta. Posebna su odobrenja za prodaju davali narodni odbori kotara ili grada, a osim toga zemljišni posjed nije mogao biti veći od propisanog maksimuma pa je već time ograničena kupovina odnosno prodaja zemlje. S druge strane, progresivna porezna stopa i stopa otkupa, također progresivna, silila je pojedina gospodarstva da prodaju jedan dio svog zemljišta da bi mogli doći u nižu poreznu kate­ goriju, da budu manje opterećeni porezom. Ograničenje prometa nekretnina trajalo je u SFRJ oko šest godina. Ukidanjem obaveznog otkupa (1952. godine), reorganizacijom seljačkih radnih zadruga (1953. godine), i Zakonom o poljoprivrednom zemljišnom fondu (1953. godine) ulaze nekretnine, a time i zemlja, u slobodni promet, ukinuta su ograničenja, slobodna je prodaja odnosno kupnja do propisanog maksimuma. Kako se zemlja prodaje i kao gradilište, isto tako i stanovi, mogle su kod toga zbog stambenih teš­ koća u SFRJ nastati raznovrsne špekulacije, pa je 1958. godine donesen Zakon o nacionalizaciji najamnih zgrada i gradilišnog zemljišta kojim su de facto u tim okvirima nacionalizirane sve nekretnine: zemljišta i zgrade.

146

Egzistencija se apsolutne rente, naravno, može negativno utjecati na poljoprivredni razvitak i na privredu uopće jer odvlači mnoga sredstva iz procesa poljoprivredne proizvodnje, poskupljuje cijene poljoprivrednih proizvoda itd. Sitno privatno vlasništvo, koje je u ovom slučaju njezina osnova, ne može se likvidirati jednostavno eksproprijacijom kao što je to bio slučaj s krupnim kapitalističkim privatnim vlas­ ništvom. To je vlasništvo sitnog radnog seljaka, koji je bio u kapitalizmu eksploati­ ran, koji je bio saveznik i suborac radničke klase u revoluciji, a sada je suradnik u izgradnji socijalizma; taj savez je uvjet socijalističke izgradnje i zbog toga je isključena svaka prisila na seljaka u pogledu njegova privatnog vlasništvay on sam treba da se odluči na likvidaciju svojega sitnog privatnog gospodarstva ulaskom u socijalističke proizvodne odnose, i to u takvom obliku koji njemu najbolje od­ govara. MONOPOLSKA RENTA U SOCIJALIZMU Ako poljoprivredne cijene stalno ili bar duže vrijeme premašuju vrijednost proizvoda uslijed posebnih, naročitih okolnosti, takve su cijene monopolske cijene, a tako dobivena renta — monopolska renta. Ta se renta plaća iz dijela tržišne cijene poljoprivrednog proizvoda iznad njegove vrijednosti. Teorija monopolske rente vezana je uz teoriju monopolske cijene. Monopolska renta može se ostvariti preko monopolske cijene. T u cijenu u poljoprivredi uvjetuje specijalna okolnost proiz­ vodnje, npr. specijalna vrsta, priroda zemljišta samo za koje je vezana proizvodnja određenog produkta, npr. specijalne vrste vina (kao što je, npr., „dingač”), koju proizvodnju uvjetuje to i samo to zemljište te na taj način taj proizvođač ima monopolistički položaj: on isključivo proizvodi i donosi na tržište takav produkt, „vlada” tom proizvodnjom, a time i ponudom takvog produkta, ima stvarno monopolistički položaj, a cijena tog produkta — sad monopolska cijena — trajno je veća nego vrijednost, nego što je stvarno utrošeno rada u tu proizvodnju. Takav suvišak tržišne cijene iznad vrijednosti jest monopolski ekstraprofit odnosno supstrat monopol­ ske rente (dok apsolutna zemljišna renta ne prelazi okvire vrijednosti), koji prisvaja vlasnik takvog zemljišta. Takvih situacija objektivno može biti na svim sektorima poljoprivrede u okvirima socijalizma. Monopolske cijene mogu nastati i tako da proizvođači dogovorno, sporazumno ovladaju jednom granom proizvodnje, ovdje konkretno jednom granom poljopriv­ rede, a tko vlada proizvodnjom, vlada i ponudom, a time i cijenama. Ovdje se radi o monopolističkim organizacijama, što, naravno, ne može biti slučaj u soci­ jalizmu. No, bez obzira na to kako nastaju monopolske cijene, njihovo je kretanje uvijek podvrgnuto djelovanju zakona vrijednosti, prema kojem zbroj svih cijena, i monopolskih i nemonopolskih, mora biti jednak zbroju vrijednosti. Cijene, pa i monopolske, ne mogu prijeći granicu koju postavlja vrijednost, a kako su te cijene, po pravilu, više nego nemonopolske, nijhov suvišak može biti jedino na račun nemonopolske cijene odnosno nemonopolskih proizvođača, one su mehanizam za pretakanje dijela vrijednosti iz područja nemonopolskih proizvođača na područje monopolskih proizvođača. Suvišak tržišne, sada monopolske cijene nad vrijednošću ovdje u poljoprivredi, a koji ima trajniji karakter, jest monopolski ekstraprofit, koji se, kao što smo spomenuli, pretvara u monopolsku zemljišnu rentu. Egzistenciju monopolske rente odnosno monopolističku tendenciju na soci­ jalističkom sektoru onemogućuje radničko, odnosno društveno upravljanje. Na privatnom sektoru društvo može onemogućiti monopolsku rentu (uostalom* kao 10*

147

i apsolutnu) raznim ekonomskim i administrativnim mjerama, koje smo spomenuli u vezi s apsolutnom zemljišnom rentom. Što se tiče pitanja monopolske rente u našoj socijalističkoj poljoprivredi, treba prije svega istaknuti da su u socijalizam pošle zemlje (osim ČSSR i DR Njemačke) — a među njima i naša zemlja — kapitalistički slabo razvijene, pa se kao neophodan uvjet socijalističke izgradnje u tim zemljama postavilo provođenje brze industrijalizacije, naročito mašinogradnje. Gotovo sva sredstva iz nacionalnog dohotka orijentirana su u tom pravcu. Industrijalizacija ima dalekosežne reperkusije u društvenim odnosima. Orijentacijom sredstava na izgradnju teške industrije nužno zaostaje ili je bar znatno usporen za određeno vrijeme razvitak ostalih grana privrede, a među njima i poljoprivrede. Snažan razvitak industrije, gradova, grad­ skog stanovništva, opadanje seoskog stanovništva, činjenica da je oduvijek u gra­ dovima bio viši životni standard, a osim toga da radne mase ne samo grada nego i sela, socijalizmom oslobođene svake eksploatacije i zapostavljenosti, imaju veće zahtjeve — sve to ima za posljedicu mnogo veću potrebu, a time i potražnju od­ nosno potrošnju, nego ranije, produkata koje daje poljoprivreda. I ako tome dodamo potrebe eksporta poljoprivrednih proizvoda na bazi kojih se proizvoda dobiva materijal, oprema koju zahtijeva brza industrijalizacija, onda je sasvim očigledan ogroman pritisak, ogromna potreba za poljoprivrednim proizvodima, i to jedne zaostale poljoprivrede kakva je, npr., bila naša. Neprestan pritisak novčanih fon­ dova u periodu industrijalizacije, a koji period traje duže vrijeme, na robne fon­ dove što ih daje ili bi trebala dati poljoprivreda, izaziva stalnu napetost, stalnu tendenciju porasta poljoprivrednih cijena. Poljoprivredni su proizvođači u takvoj situaciji de facto u kvazimonopolističkom položaju pa bi sad ovdje suvišak ostvaren putem tih visokih cijena bio nešto kao monopolska renta. Taj kvazimonopolistički položaj nije rezultat neke naročite prirodne okolnosti, a još manje neke svjesne seljačke organizacije. On je de facto izazvan zaostalošću poljoprivrede i ogromnim potrebama u poljoprivrednim produktima što ih izaziva industrijalizacija neraz­ vijene zemlje koja je počela socijalističku izgradnju. Društvo, naravno, nastoji da takvo stanje što prije likvidira, prije svega raz­ vijanjem same socijalističke poljoprivredne proizvodnje, a paralelno nastoji da taj nametnuti monopolizam neutralizira drugim ekonomskim i administrativnim mjerama, pored razvijanja socijalističke poljoprivrede još i uvozom poljoprivrednih proizvoda, obaveznim otkupom, normiranjem cijena itd. Akciju suzbijanja mono­ polske zemljišne rente, kao i apsolutne, društvo odnosno država poduzima pored čisto ekonomskih razloga još i iz političko-klasnih razloga, jer bi te visoke cijene izazivale bogaćenje nekih grupa seljaka, u prvom redu imućnijih, što znači kapita­ lističke tendencije, a s druge strane visoke cijene poljoprivrednih proizvoda pos­ kupljuju troškove života, snižavaju realnu plaću radnika, napose radnika i stavnoništva u gradovima.17 17 Konkretna situacija u Jugoslaviji u tom pogledu bila je ova: U bivšoj Jugoslaviji poljo­ privreda je veoma zaostala. Ako tome dodamo ratno pustošenje 1941— 1945, onda je 1945. godine, u periodu oslobođenja i obnove, i 1947. godine, u periodu kad je počela, industrijalizacija, bila poljoprivredna proizvodnja daleko da bi mogla zadovoljiti potrebe industrije, prehrane i izvoza. Bila je objektivno situacija za tendenciju povišenja cijena poljoprivrednih proizvoda, a to bi zna­ čilo pad reainog osobnog dohotka vladajuće radničke klase, koja je dala velike žrtve u oslobodi­ lačkom ratu, odnosno u socijalističkoj revoluciji. Uvedeno je racionalizirano snabdijevanje sta­ novništva, uveden je tzv. obavezni otkup poljoprivrednih proizvoda, koji je morao osigurati prehranu stanovništva, potrebe u sirovinama prerađivačkoj industriji i potrebe izvoza. U sistemu obaveznog otkupa bile su dvije cijene poljoprivrednih proizvoda, jedna propisana, određena, a druge su se formirale na slobodnom tržištu. Cijene poljoprivrednih proizvoda u sistemu otkupa bile su rela-

148

tivno niske, pogađale su robne proizvođače, opterećenje je bilo progresivno. Robni proizvođači nisu bili u takvim uvjetima zainteresirani za povećanje proizvodnje, dok su cijene industrijskih proizvoda bile, naprotiv, relativno visoke, što je destimulativno djelovalo na poljoprivredne pro­ izvođače. Slobodne poljoprivredne viškove koji su ostali nakon podmirivanja obaveznog otkupa iznosili su poljoprivredni proizvođači na slobodno tržište, gdje su se cijene slobodno formirale na bazi ponude i potražnje. Cijene na tom slobodnom tržištu bile su u poređenju s cijenama u obaveznom otkupu mnogo više. Seljaci su na taj način preko slobodnog tržišta nastojali nadok­ naditi gubitke koje su imali obaveznim otkupom. U stvari ovdje je reagiralo tržište preko svog osnovnog zakona — zakona vrijednosti, što zahtijeva jednakost ukupne vrijednosti s ukupnim tržišnim cijenama. Što su cijene u obaveznom otkupu bile niže, to su cijene na slobodnom tržištu imale tendenciju porasta, to većeg porasta ukoliko je u većem omjeru masa obaveznog otkupa bila veća od onog dijela koji je seljaku preostao da ga donese na slobodno tržište. Tako je, npr., godine 1949. obavezni otkup obuhvaćao 68% tržišnih viškova žita (onog što je imalo karakter robne proizvodnje), krumpira 34%, graha 86%, itd.; ostalo je išlo na slobodno tržište. Poslije 1952. godine prodaju se svi poljoprivredni viškovi na slobodnom tržištu, obavezni je otkup ukinut. U sistemu obaveznog otkupa, a treba uzeti u obzir i porez, koji je također progre­ sivan, teško da se mogla praktički ostvariti monopolska renta, pa i apsolutna, a osim toga tada je još postojala praktički zabrana prodavanja i kupovanja zemlje. Nadalje treba istaći da se promet poljoprivrednih proizvoda vršio preko državnih trgovačkih otkupnih poduzeća, a ukidanjem ot­ kupa postaje sve značajnija u trgovini poljoprivrednim proizvodima na selu poljoprivredna zadru­ ga. Trgovačka je mreža poljoprivrednih proizvoda i državna i zadružna, a od 1956. godine postaju zadruge glavni faktori prometa poljoprivrednih proizvoda. U vezi s tim potrebno je istaći, zbog mogućnosti egzistencije bilo monopolske bilo apso­ lutne rente na individualnom sektoru, kakve su bile otkupne cijene što su ih plaćale zadruge ili trgovačka poduzeća, kolika je „zarada” tih otkupnih poduzeća na razlici između otkupnih cijena koje su plaćala neposrednim proizvođačima i prodajne cijene neposrednom potrošaču, pogotovu što su često između seljaka, neposrednog proizvođača, i trgovačkog poduzeća bili mnogobrojni nakupci, prekupci. Naime, poslije ukidanja obaveznog otkupa država je dalje intervenirala odre­ đenom politikom na poljoprivredne cijene. Održava se određeni nivo cijena žita, kruha, masti, šećera itd. uvozom tih proizvoda. Naročito je to važno za žito, jer o tom proizvodu ovise cijene drugih proizvoda. Naravno da se utrošak deviznih sredstava za uvoz poljoprivrednih proizvoda nepovoljno odražavao u privredi. Država je dalje garantirala minimalne cijene — to su minimalne garantirane cijene po kojima seljak može prodati određene proizvode, a važno je bilo da on to zna unaprijed, da zna s obzirom na svoju proizvodnju kakva će biti njegova dobit. Ta je garancija štitila poljoprivrednog proizvođača, naročito u slučaju kad bi cijene poljoprivrednih proizvoda padale. Ali, pored garantiranih minimalnih cijena poljoprivrednih proizvoda od strane države, postoji dogovaranje trgovačkih poduzeća, poljoprivrednih zadruga, poslovnih saveza itd. o visini cijena po kojima se mogu otkupljivati poljoprivredni proizvodi, da se cijene ne bi umjetno podi­ zale. T o dogovaranje o visini otkupnih cijena može imati monopolitički karakter od strane otkup­ nih socijalističkih organizacija, što je moglo često destimulativno djelovati na neposrednog pro­ izvođača koji nije mogao postići povoljnu zaradu. Tako su otkupne cijene što ih je plaćala otkupna mreža, zbog njezina monopolističkog položaja, često bile niske, a prodajne u maloprodajnoj mreži visoke, što je sve destimuliralo poljoprivrednu proizvodnju, izazivalo nestabilnost i međusobnu neusklađenost cijena. U takvoj praksi seljak, naravno, teško da bi mogao u takvim uvjetima ostva­ riti rentu (monopolsku ili apsolutnu) iako objektivno postoje uvjeti za egzistenciju takvih zemljiš­ nih renta. (L. Božić: Agrarna politika s osnovima zemljoradničkog zadrugarstva, Sarajevo, 1960; B. Kardelj: Problemi socijalističke politike na selu, Beograd, 1959; E. Kardelj: KPJ u borbi za novu Jugoslaviju, referat na V. kongresu KPJ 1958; V. Stipetić: Ekonomika poljoprivrede i ribar­ stva, u: Ekonomika Jugoslavije, II. dio, Zagreb, 1968)

149

2.

f o r m ir a n j e s o c ij a l is t ič k ih o d n o s a

U POLJOPRIVREDI (Zakon koncentracije i centralizacije)

Marx je razvio teoriju zemljišne rente u kapitalizmu na temelju zakona kapi­ talističke proizvodnje, viška vrijednosti, prosječnog profita, odnosno zakona vri­ jednosti, i na temelju zakona raspodjele, tj. prisvajanja jednog dijela nacionalnog dohotka od strane vlasnika zemlje. Jedno i drugo razmotrili smo kao i njihovu aplikaciju u socijalizmu. Marx je uopće promatrao sve osnovne ekonomske zakone kapitalizma i u poljoprivredi ukazavši na njihove specifične forme ispoljavanja u ovoj oblasti društvene proizvodnje. Ali se Marx, što moramo ovdje naglasiti, pored zemljišne rente osobito još pozabavio jednim osnovnim zakonom kapitalis­ tičke proizvodnje u poljoprivredi, a to je zakon koncentracije i centralizacije kapi­ tala i proizvodnje, odnosno zakon akumulacije. Djelovanje toga zakona u poljoprivredi bilo je u centru pažnje, naročito koncem prošlog i početkom ovog stoljeća. Vođena je oštra diskusija, teoretska borba o tome da li taj zakon djeluje ili ne djeluje u poljoprivredi. Marx je, naime, pokazao da nema nikakve sumnje o djelovanju tog osnovnog zakona u poljoprivredi; radi se samo o specifičnoj formi u kojoj se on ovdje ispoljava. Revizionisti E. Bernstein, E. David, F. O. Hertz, S. N. Bulgakov i drugi građanski ekonomisti i revizionisti pokušali su revidirati, opovrći, osporiti to Marxovo učenje. Lenjin je u prvom redu od svih marksističkih teoretičara verificirao Marxove postavke o zakonima poljoprivrede unutar kapitalističkog sistema,1 a u tome je veliku pozitivnu'ulogu pored Lenjina odigrao i K. Kautsky.12 Djelovanje je toga zakona u poljoprivredi (kao i drugim granama i oblastima proizvodnje), što je općepoznato, u tome da neprestano sve više jača krupna proiz­ vodnja, koja potiskuje sitnu proizvodnju, sitna poduzeća, gdje pod krupnom proiz­ vodnjom treba prvenstveno razumijevati veličinu kapitala, a ne toliko veličinu zemlje, kako je na to upozorio Lenjin. U kapitalističkoj poljoprivredi (a i u socijalističkoj, naravno) sitna poljoprivreda nema perspektive, sitnoseljačka poljoprivreda osuđena je objektivno na propast. Sve više društvenog produkta otpada na krupna poduzeća. Takvu zakonitost uvjetuje u krajnjoj instanci neprestani razvitak proizvodnih snaga, u čemu je, uostalom, najosnovniji zakon društveno-ekonomskog kretanja. Radi se, naime, o tome da neprestani razvitak proizvodnih snaga u obliku modeme teh­ nike traži sve krupnija poduzeća kao jedinu moguću formu svoga funkcioniranja. Traži se de facto sve veće podruštvljavanje proizvodnje, traže se sve krupnija i krupnija poduzeća (naravno, u optimalnom smislu) jer se samo u okviru njih mo­ dema tehnika može uopće primjenjivati, povećati proizvodnost rada, stvoriti uz manje troškove i s manjom radnom snagom sve veća masa materijalnih dobara kojima treba zadovoljiti društvenim razvitkom nastale sve veće potrebe u produk­ tima proizvodne i osobne potrošnje. Treba se ovdje podsjetiti da centralizacija i 1 V.I. Lenjin: Razvitak kapitalizma u Rusiji, Beograd, 1960; Agrarno pitanje i „kritičan Maixa”, Beograd, 1960; Agrarni program socijaldemokracije u prvoj ruskoj revoluciji 1095— 1907, Beograd, 1960. 2 K. Kautsky: Agrarno pitanje, Beograd, 1958.

151

koncentracija sredstava (fondova, kapitala) ne znači samo kvantitativno povećanje poduzeća, u poljoprivredi — poljoprivrednih gospodarstava, nego i kvalitativnu promjenu tehnike proizvodnje, rekonstrukcije, uvođenje nove tehnike, povećanje organskog sastava kapitala odnosno faktora proizvodnje, povećanje proizvodnosti rada. Nema nikakve sumnje da je modema tehnika tim više u socijalizmu, gdje ima znatno veće mogućnosti razvoja, inkompatibilna sa sitnom, rasparčanom, svaštarskom, primitivnom seljačkom poljoprivredom. Traktor, kombajn, sistemi navodnjavanja itd. traže krupnu (u optimalnom smislu) plansku poljoprivredu. A kako su do sada u socijalizam pošle zemlje slabo kapitalistički razvijene (osim ČSSR-a i Istočne Njemačke), s naročito zaostalom poljoprivredom, što znači s jako prevladavajućom sitnom seljačkom poljoprivredom, u takvim se uvjetima zakon koncentracije i centralizacije ili stvaranje krupne poljoprivrede, zbog neophodnosti povećanja proizvodnosti rada, odnosno mase proizvoda, naročito ozbiljno postavlja. Neophodno je, dakle, podruštvljavanje procesa proizvodnje i sredstava za proizvodnju, kamo spada i zemlja. Toj objektivnoj i zakonitoj tendenciji okrupnjenja i modernizacije poljoprivredne proizvodnje (dakle zakonu koncentracije i centralizacije) smeta pri­ vatno sitno seljačko gospodarstvo, smeta privatno vlasništvo zemlje. U kapitalizmu se seljak suprotstavlja djelovanju toga zakona, kao što je poz­ nato, upirući se na svoje privatno vlasništvo (gospodarstvo) i kompenzira to djelo­ vanje time što snižava svoj i onako niski standard, živi sve teže, produžuje svoje radno vrijeme, iscrpljuje zemlju i stoku, zadužuje se, samo je još formalno vlasnik svoje zemlje (hipoteka), i, na koncu, ipak propada, bježi u grad, emigrira u druge zemlje itd. Taj zakon akumulacije, odnosno koncentracije i centralizacije, koji je djelovao i prije kapitalizma i doveo do kapitalizma, uvjetuje i njegovu propast ili slom. Uostalom, Marx je baš na temelju toga zakona i zakona tendencijskog pada pros­ ječne profitne stope3 u prvom redu i pokazao u „Kapitalu” historijski prelazni karakter kapitalizma, nužnost njegova smjenjivanja socijalizmom, nužnost prelaza od sistema osnovanog na privatnom vlasništvu na sistem koji je osnovan na društ­ venom vlasništvu nad sredstvima za proizvodnju. U socijalizmu, gdje su, kao što smo spomenuli, mogućnosti za razvitak pro­ izvodnih snaga znatno veće, dolazi taj zakon do još efektinjeg izražaja. A li, dok se taj proces stvaranja krupne proizvodnje, što je sadržaj zakona koncentracije i centralizacije, u industriji, transportu, trgovini i bankarstvu relativno brzo i lako ostva­ ruje, u poljoprivredi je veoma kompliciran, mukotrpan, postepen i polagan zbog spe­ cifičnosti same poljoprivrede.4 U uvjetima socijalističke državne vlasti, socijalističke industrije, trgovine, transporta i bankarstva, rekonstrukcija poljoprivrede na bazi nove, modeme tehnike — što traže povećane potrebe u proizvodima osobne i proizvodne potrošnje kao i eksport, a što se može ostvariti stvaranjem krupnih po­ ljoprivrednih poduzeća — istodobno je i proces stvaranja socijalizma, socijalističkih proizvodnih odnosa u poljoprivredi, na selu. Takva krupna poduzeća u takvim uvje­ 8 Oba su zakona, i zakon akumulacije i zakon tendencijskog pada prosječne profitne stope, kao što je poznato, u organskoj i kauzalnoj vezi. 4 Specifičnosti u poljoprivredi proističu iz privatnog vlasništva nad zemljom, veće zavis­ nosti poljoprivrede od prirodnih uvjeta nego što je to u ostalim privrednim granama i specifično­ sti koje su vezane za organsku proizvodnju u njoj, većih ostataka prijašnjih društvenih sistema (heterogenost društveno-ekonomske strukture), velike usitnjenosti i zaostalosti poljoprivrede, niskog kulturnog nivoa sela, itd.

152

tima ne mogu biti kapitalistička jer bi to značilo nezaposlenost, osiromašenje, raslojavanje, egzistenciju najamnog rada, a time eksploataciju, što je u uvjetima pobjede socijalističke revolucije, vlasti radničke klase nemoguće. Osim toga, što je poznato, proces centralizacije i koncentracije ili stvaranja krupne poljoprivrede u kapitalizmu veoma je spor, za seljačke mase neprijatan, stavlja ih u težak i beziz­ lazan položaj, selo se neprestano pauperizira. Taj je proces, doduše, i u socijalis­ tičkim uvjetima, kao što smo spomenuli, polagan i kompliciran: treba ostvariti materijalne preduvjete za krupnu proizvodnju u poljoprivredi i svladati seljačku predrasudu privatnog vlasništva, razviti društvenu svijest itd., ali je ipak brži nego u kapitalizmu, a odvija se u interesu seljaka, oslobađa ih vjekovne eksploata­ cije, teška života, donosi im bolje uvjete egzistencije. Prema tome se zakon centrali­ zacije i koncentracije ili proces stvaranja krupne poljoprivrede, povećanja tehnike i tehničke rekonstrukcije u poljoprivredi ispoljava u isto vrijeme u našim uvjetima i kao proces socijalizacije sela, stvaranja socijalističkih odnosa u poljoprivredi. To su dvije nerazdvojive strane jednog istog procesa, konačno u tome se samo ostvaruje poznata zakonitost međusobne uzročne veze između nivoa proizvodnih snaga i određenog oblika proizvodnih odnosa koji tim snagama omogućuju maksimalan razvitak. Lenjin je na prigovore menjševika: da je Rusija zaostala, posebno ruska poljoprivreda, da nisu još stvoreni uvjeti za socijalizam i da, prema tome, radnička klasa ne treba da preuzme vlast, nego treba da prepusti vlast buržoaziji pa da ka­ pitalizam stvori pretpostavke za socijalizam — često isticao da je y naprotiv, baš to jedan od razloga da radnička klasa zauzme vlastyjer će socijalistička država zbog svog karaktera moći brže ostvariti te preduvjete za socijalizamy razviti proizvodne snage koje nije ranije razvio kapitalizam. Prednost krupne, napredne proizvodnje,u poljoprivredi, npr. u Jugoslaviji u uvjetima socijalističke izgradnje, industrijalizacije, naročito se ističe u uvjetima rasparčane, atomizirane poljoprivrede, a tako je u svim zemljama gdje je poljo­ privreda, a i privreda uopće, slabo razvijena, zaostala. T u se pitanje tempa rekon­ strukcije postavlja mnogo oštrije, relativno brže, nema mnogo vremena. To traži konkretno porast stanovništva, napose gradskog stanovništva (svake godine, npr. kod nas prosječno prelazi sa sela u gradove oko 190.000 stanovnika),5 kao i sve veće njegove potrebe za poljoprivrednim proizvodima. Likvidacijom kapitalističke eksploatacije i potčinjenosti povećale su se potrebe stanovništva i grada i sela, a time se povećala i njegova potrošnja. Industrija izgrađena u periodu industrijalizacije stalno vrši pritisak na robne fondove koje bi imala dati poljoprivreda, dakle na robne fondove i proizvodne i osobne potrošnje, a tu su, konačno, i potrebe eksporta poljoprivrednih proizvoda na bazi kojih se dobije oprema, strojevi itd., što ih zahti­ jeva proces industrijalizacije zemlje. Uostalom, zaostala poljoprivreda u ukupnom društvenom razvitku postaje ozbiljna smetnja daljem društvenom razvitku. U prelaznom periodu, a to je period socijalističke izgradnje i likvidacije svega onoga što socijalizam nije, dugo je u zaostalim zemljama individualni sektor u poljoprivredi dominantan. To su rasparčana, usitnjena poljoprivredna poduzeća, gospodarstva, čiji se broj socijalističkom revolucijom, likvidacijom kapitalističke krupne proizvodnje još i povećava. U našoj je zemlji agrarnom reformom 1945. godine stvoren zemljišni fond na kojem je djelomično osnovana socijalistička poljoprivreda, a djelomično je zemlja podijeljena bezemljašima, odnosno sitnim seljacima u njihovo individualno 5 E. Kardelj: Problemi socijalističke politike na selu, Beograd, 1959.

153

vlasništvo.6 Taj privatni sektor likvidacijom kapitalizma ima danas radni neeksploatatorski karakter. To je ogromna sitnoburžoaska masa, značajna ekonomski po kvantumu poljoprivredne proizvodnje, politički po svojem ogromnom broju u masi stanovništva zemlje. Opterećena prošlošću, fanatički vezana za svoje malo gospodarstvo, za svoje privatno vlasništvo. Kao eksploatirana klasa u kapitalizmu sudjeluje aktivno u socijalističkoj revoluciji kao saveznik radničke klase. Bez sud­ jelovanja tih seljačkih masa u jednoj zaostaloj agrarnoj zemlji, kako ističe Lenjin, a takva je bila i naša zemlja, bez saveza radnika i seljaka socijalistička se revolucija ne bi mogla uspješno završiti kao što se ne bi mogao ni izgrađivati socijalizam. Imamo, dakle, ovakvo stanje: realne, objektivne ekonomske zakone, napose o razvitku proizvodnih snaga, koji traži kao svoj neophodni „životni” uvjet krupniju i sve krupniju proizvodnju, podruštvljavanje proizvodnje i sredstava za proizvoanju i, nasuprot tome, sitnog, individualnog, privatnog vlasnika, fanatično vezanog za to svoje gospodarstvo, sa sviješću da ne samo učuva nego i učvrsti i uveća taj svoj mali individualni posjed. Ta se neophodnost i zakonitost okrupnjavanja poljopriv­ rednih gospodarstava izražava u praktičnim svakodnevnim potrebama, u povećanju i kvantitete i asortimana poljoprivrednih proizvoda. Efikasno, jače, skokovito, revolucionarno povećanje proizvodnosti i na osnovi toga u odgovarajućoj mjeri dobivanje poljoprivrednih proizvoda u uvjetima sitne, individualne, rasparčane proizvodnje nije moguće, a da se ne promijene proizvodni, vlasnički odnosi. Konkretno, takvo povećanje proizvodnosti nije moguće ako se 6 U prelaznom periodu u SFRJ 1945. godine više od 90% vlasništva u poljoprivredi bilo je privatno. U periodu obnove 1945— 1947. likvidirani su kapitalistički posjedi, kapitalistička je klasa ekspropriirana. Individualna su gospodarstva ograničena na 25— 35 ha obradive površine (zemljišni maksimum). Kasnije, 1953. godine, zemljišni je maksimum sveden na 10 ha, iznimno na 15 ha obradive površine. Agrarnom reformom 1945. zemlja je oduzeta bez naknade velepos­ jednicima (posjedi iznad 25 do 35 ha obradive površine odnosno posjedi iznad 45 ha ukupne po­ vršine), oduzeti su posjedi banaka, novčanih zavoda, industrijskih poduzeća, crkava i samostana (iznad 10 ha ukupnog zemljišta, iznimno iznad 30 ha obradive površine i 30 ha šuma ako samostani imaju historijski značaj) i zemlja odseljenih osoba. U z naknadu oduzeta je zemlja seljacima iznad zemljišnog maksimuma (25— 35 ha) te osobama kojima poljoprivreda nije glavno zanimanje iznad 3— 5 ha, itd. Tom agrarnom reformom iz 1945. godine (a provodila se do 1948) i Odlukom AVNOJ-a od 1944. godine o nacionalizaciji imovine narodnih neprijatelja stvoren je zemljišni fond od 1,566.000 ha, zemljišta; poljoprivredno zemljište iznosilo je 1,186.000 ha, a Šume 380.000 ha. (Ovdje nisu ušla zemljišta za osnivanje državnih poljoprivrednih dobara, zemljišta dodijeljena socijalnim ili naučnim ustanovama i zemljišta korištena u vojne svrhe.) Od te zemlje (1,566.000 ha) dodijeljeno je 50,9% individualnim seljačkim gospodarstvima (bezemljašima, siromašnim selja­ cima s nedovoljno zemlje, seoskoj sirotinji, žrtvama fašizma, demobiliziranim borcima itd.), 18,4% državnim poljoprivrednim dobrima, 2,5% državnim poduzećima, 1,3% zdravstevnim i drugim ustanovama, 2,6% općim poljoprivrednim zadrugama, 24,3%, državnim šumskim orga­ nizacijama. Zemlja je davana bez opterećenja. Agrarnom reformom iz 1945. godine likvidirani su posljednji ostaci feudalizma u Jugos­ laviji, likvidirana su kapitalistička gospodarstva, ograničena su kulačka gospodarstva, povećan je broj sitnih i srednjih gospodarstava i počela su se stvarati socijalistička gospodarstva. Godine 1956. socijalistički sektor obuhvaća 9,7% od ukupne obradive površine, oranica 10,8%. Sve ostalo u rukama je individualnog sektora. T o smanjenje socijalističkog sektora nastalo je rasformiranjem seljačkih radnih zadruga (SRZ). I državni i zadružni sektor bili su prema pri­ vatnom veoma mali. Individualni sektor je dominantan. T e iste godine ta se struktura odražavala i u nacionalnom dohotku: socijalistički sektor u poljoprivredi daje 6,8% (državni 4,3%, zadružni 2,5%), a individualni 93% nacionalnog dohotka. (Zakon o agrarnoj reformi i kolonizaciji; Stati­ stički godišnjaci 1954, 1957, 1958, 1959; Statistički godišnjaci Kraljevine Jugoslavije 1931. godine; E. Kardelj: Problemi socijalističke politike na selu, Beograd, 1959; B. Kidrič: Privredni problemi FNRJ, Beograd, 1948; B. Kidrič: O izgradnji socijalističke ekonomike, Beograd, 1948; Lj. Božić: Agrarna politika s osnovima zemljoradničkog zadrugarstva, Sarajevo, 1960; V. Stipetić: Ekonomika poljoprivrede i ribarstva, u: Ekonomika Jugoslavije II, Zagreb, 1968)

154

ne likvidira privatno vlasništvo i na njemu osnovana sitna seljačka gospodarstva, koja koče primjenu modeme tehnike odnosno ostvaranje krupne poljoprivrede kao definitivnog rješenja tog pitanja (to, naravno, ne znači da se moraju uključiti u krupnu socijalističku poljoprivredu baš sva individualna gospodarstva najedan­ put, niti da se moraju najedanput ukinuti sva privatna vlasništva nad zemljom — proces je postepen. Taj će problem biti to manje akutan što se više bude povećavala produkcija na socijalističkom sektoru.) Neophodno je stoga postepeno likvidirati individualna poljoprivredna gospodarstva, odnosno privatno vlasništvo nad zem­ ljom (još je Marx isticao da je vlasništvo nad zemljom apsurd kao, recimo, vlas­ ništvo nad zrakom),7 i na društvenom vlasništvu organizirati grupnu socijalističku poljoprivredu, u optimalnoj veličini socijalističkih poduzeća. Treba, dakle, sitnog seljaka, vezanog za zemlju, za svoje malo gospodarstvo, nepovjerljivog prema novom, za njega nejasnom i nepoznatom socijalizmu provesti na put socijalističke poljo­ privrede a da se sačuva i dalje učvrsti savez radnika i seljaka, da se sačuva i učvrsti njegova podrška socijalističkoj vlasti, što je uvjet socijalističke izgradnje. Drugim riječima, kako da se ostvari spoznati i neophodni zakon koncentracije i centralizacije u poljoprivredi? Svakako, u principu, kao svi ostali ekonomski zakoni, kao svaka spoznata nužnost u socijalizmu: svjesnom akcijom ljudi, u prvom redu radničke klase. Treba pronaći takve metode, postupke, instrumente koji nikako ne mogu biti slučajni, koji su isto tako objektivno uvjetovani kao i sam zakon koji se njima treba ostvariti. Klasici marksizma Marx i Engels, a naročito Lenjin, postavili su u svoje vrijeme za rješenje tog složenog problema nekoliko osnovnih principa, ne ulazeći u specifične forme, što su uvijek isticali, socijalizacije sela u svakoj pojedinoj zemlji. Navest ćemo neke od tih osnovnih (klasičnih) principa. DOBROVOLJNOST I POSTEPENOST ULASKA SELJAŠTVA U SOCIJALISTIČKE ODNOSE Radnička klasa i njezina državna vlast (diktatura proletarijata) neće nikad i ni u kojem slučaju pribjeći sili, nasilju prema sitnom radnom seljaku u pogledu njegova ulaska u socijalističke odnose. Apsolutno će poštovati princip dobrovolj­ nosti i postepenosti, princip saveza, suradnje, sa sitnim i srednjim seljakom, nikakva eksproprijacija sitnog i srednjeg seljaka. Radnička se klasa odnosno socijalistička vlast odnosi čak prema bogatim seljacima (kulacima), koji su de facto dio kapitalis­ tičke klase u poljoprivredi (upotrebljavaju tuđi najamni rad), drugačije nego prema kapitalistima u ostalim privrednim oblastima (u industriji, trgovini, transportu i novčarstvu). Bogatim se seljacima ostavlja veličina zemlje do određenog maksimuma, njihovo je izvlašćenje djelomično, i to uz naknadu, dok je za ostale grupe kapita­ lista eksproprijacija potpuna i bez naknade. Lenjinski princip dobrovoljnosti u odnosu na radnog seljaka u pitanju stvaranja socijalističkih odnosa na selu često se u SSSR-u poslije Lenjinove smrti za vrijeme Staljina kršio, a i u našoj se praksi nije uvijek dosljedno poštovao taj princip. MATERIJALNI PREDUVJETI SOOJALIZACJJE SELA U vezi sa stvaranjem materijalnih preduvjeta za izgradnju socijalističkog društva, a time i socijalističke poljoprivrede, radi se na stvaranju materijalne baze socijalizma, socijalističke industrije, naročito industrije strojeva, što čini bit ui7 K. Marx: Kapital, tom III, str. 715.

155

dustrijalizacije zemlje jer se na bazi industrije strojeva ili, kako se u nas kaže, strojogradnje može izvršiti rekonstrukcija čitave privrede, pa, prema tome, i poljo­ privrede. Socijalistička država stvara moderna oruđa, modemu tehniku ne samo zato da bi se sitnom seljaku olakšao rad, omogućilo povećanje produktivnosti, a time i povećanje poljoprivrednih viškova, nego se moderna oruđa (tehnika) stvaraju u industriji kao materijalni preduvjet i procesa socijalizacije poljoprivrede, tj. preduvjet stvaranja krupne (u optimalnom smislu) socijalističke poljoprivrede. Krupna poduzeća traže i krupnu tehniku. Od industrije, sada socijalističke, zavisi razvitak svih ostalih oblasti privrede, pa, naravno, i poljoprivrede. Industrija pruža poljoprivredi za njezin dalji razvitak poljoprivredne strojeve, alate, umjetna gnojiva, lijekove za stoku, sredstva za zaš­ titu bilja, građevinski materijal, transportna sredstva itd. Osim toga, s razvitkom industrije širi se unutrašnje tržište za poljoprivredne proizvode, sirovine i preh­ rambene artikle. S razvitkom industrije stvaraju se mogućnosti za zapošljavanje radne snage koja dolazi sa sela; poljoprivreda se tako oslobađa suvišnog stanovništva. Tako se eto razvitak industrije javlja kao preduvjet razvitka poljoprivrede, a time i socijalizacije sela. S druge strane, zaostala bi poljoprivreda kočila industrijski raz­ vitak jer poljoprivreda daje, kao što smo spomenuli, industriji sirovine (npr. tekstilnoj industriji, industriji koze i obuće, prehrambenoj industriji dtd.), poljoprivreda snab­ dijeva industrijsko radništvo živežnim namirnicama i najvažniji je rezervoar radne snage za industriju. Kako industriji pripada primat, rukovodeće mjesto u narodnoj privredi, to u izgradnji socijalizma, socijalističke ekonomike kao osnove socijalis­ tičkih odnosa — naročito u zemljama s nedovoljno razvijenim kapitalizmom, kakva je bila i bivša Jugoslavija — mora se prije početi razvijati socijalistička industrija kako bi se mogla snažno i odlučno izvršiti rekonstrukcija, preobražaj čitave priv­ rede, a u tome i poljoprivrede. Tako su u SFRJ u periodu od 1945. do 1953. u pogledu raspodjele investicija gotovo sva društvena ulaganja išla u industriju, a kasnije, od 1953. godine, došlo je do sve znatnijeg investiranja u poljoprivredu. Od 1946. do 1952. godine uloženo je kod nas u poljoprivredu ukupno 47,5 milijardi dinara ili 6,8 milijardi godišnje. U 1953. godini uloženo je 16,9 milijardi, 1954. godine 21,5, i 1955. godine 24,6, 1956. godine 33,8 milijardi, a od 1957. ulaganja su bila iznad 70 milijardi godišnje. Težište je, dakle, bilo u prvo vrijeme stavljeno na industriju kao preduvjet za opći ekonomski razvitak i posebno za dalji razvitak i unapređenje poljoprivrede. U takvoj situaciji, naravno, moralo je doći do privreme­ nog privrednog zapostavljanja poljoprivrede kao posljedica nedovoljnog ulaganja, slabe tehničke opremljenosti, naročito na individualnim seoskim gospodarstvima. Zbog toga se i nisu mogla odmah stvoriti krupna socijalistička poduzeća udruži­ vanjem individualnih seljaka, koja bi pokazala prednost krupne proizvodnje nad sitnom seljačkom, jer ona su mogla to pokazati samo onda ako su opremljena moder­ nom poljoprivrednom tehnikom. Zato se eto industrijalizacija, naročito u zaostalim zemljama, javlja kao preduvjet socijalizacije poljoprivrede. T u se, naravno, onda još radi i o preorijentaciji sitnovlasničke svijesti individualnog seljaka. PITANJE NACIONALIZACIJE ZEMLJE U SOCIJALIZMU Agrarna reform a Socijalističko se vlasništvo nakon pobjede socijalističke revolucije stvara eksproprijacijom kapitalista, veleposjednika i svih klasnih neprijatelja socijalizma uopće i predajom tog vlasništva (tih sredstava) kasnije na upravljanje neposrednim

156

proizvođačima. Forme eksproprijacije u našoj zemlji bile su nacionalizacija, kon­ fiskacija, sekvestracija i agrarna reforma. U SFRJ u godini 1946. i 1948. naciona­ lizacijom je stvorena socijalistička industrija, transport, trgovina, bankarstvo, ali zemlja nije nacionalizirana. Naprotiv, u SSSR-u je 1917. godine, na traženje ruskih seljaka, Lenjin predložio Drugom sveruskom kongresu sovjeta nacionalizaciju sve zemlje. Zašto su sovjeti proveli nacionalizaciju zemlje pobjedom oktobarske revolucije, a mi poslije pobjede naše revolucije nismo? O tom se problemu dosta pisalo za vrijeme Rezolucije Kominformbiroa 1948. godine. Da li se nacionaliza­ cija zemlje javlja ako obavezna mjera, princip za prelaz u socijalizam. Razmotrimo ukratko čitav taj problem. Nacionalizacija zemlje znači u okviru kapitalizma s političko-pravne strane ukidanje privatnog zemljišnog vlasništva, predaju sve zemlje u vlasništvo države, potpun raskid s feudalnim uređenjem na selu. Na nacionaliziranoj zemlji mogu se slobodno razvijati seoska gospodarstva u pravcu robne odnosno kapitalističke proizvodnje. S ekonomske je strane nacionalizacija zemlje povezana teoretski i praktički sa zemljišnom rentom jer se zemljišno vlasništvo ekonomski ispoljava u zemljišnoj renti. Nacionalizacijom zemlje mijenja se vlasnik diferencijalne rente kao i svih njezinih oblika i istodobno su stvoreni preduvjeti da bi se mogla ukinuti i apsolutna odnosno monopolska zem­ ljišna renta. Samim tim nacionalizacija pomaže ekonomski razvitak kapitalizma, olakšava konkurenciju, priliv kapitala u poljoprivredu, snižava cijenu poljoprivred­ nih proizvoda, sprečava neproizvodno odvlačenje kapitala na plaćanje rente, na kupovanje zemlje itd. Dovodi logički u ekonomskom smislu buržoasku revoluciju u poljoprivredi do kraja, razbija odjednom, brzo sve zapreke kapitalističkom raz­ vitku u poljoprivredi. Prema tome je monopol privatnog vlasništva nad zemljom de facto nekapitalistička (pretkapitalistička) kategorija, smeta kapitalističkom razvitku, dok je nacionalizacija zemlje buržoaska kategorija, kategorija kapitalističkog društva, snažno djeluje na kapitalistički razvitak. Zemljovlasnik je kao takav sasvim suvišan u kapitalističkom načinu proizvodnje. Nacionalizacija je zemlje, prema tome, kao buržoaska mjera s jedne strane djelomična, nepotpuna reforma, mijenja vlasnika jednog dijela viška vrijednosti, a s druge strane revolucionarna mjera s obzirom na feudalizam, ukida privatni, nekapitalistički monopol na zemlju, može ukinuti apsolutnu i monopolsku zemljišnu rentu. To je Marxova odnosno Lenjinova ocjena nacionalizacije zemlje u okviru kapitalizma. Negiranje privatnog vlasništva nad zemljom u kapitalizmu ne znači dakle negiranje kapitalizma u poljoprivredi. Tu se postavlja odmah jedno praktično pitanje: kada se u kapitalizmu, na kakvom nivou razvitka, u kojem historijskom momentu može ostvariti nacionalizacija zemlje. Lenjin misli da se nacionalizacija zemlje kao mjera buržoaskog progresa ne može ostvariti kada je već dostignut visok nivo buržoaskog razvitka, kada se već postavlja na dnevni red pitanje socijalizacije poljoprivredne proizvodnje. Na­ cionalizacija zemlje je moguća, vjerojatna, u mladom kapitalizmu, dok proletarijat još nije razvijen, dok proletarijat još neposredno ne teži socijalizmu, a to je u doba buržoaskih revolucija, kada se tek stvaraju uvjeti za kapitalistički razvitak. Seljak je tada radikalni buržuj kad se on još nije teritorijalizirao, kada još nije „sjeo” na zemlju, kad je još odviše feudalizma. Seljak kao sitni buržuj jest hrabar, revolucio­ naran, kada se tek stvaraju uvjeti za buržoaski razvitak u poljoprivredi. Baš je tpkva situacija bila u ruskoj poljoprivredi u predoktobarsko vrijeme. U Rusiji je postojao „radikalni buržuj” — ruski seljak, koji se još nije bio „teritorijalizirao”, koji se tada još nije bojao proleterskog napada u poljoprivredi. Zbog toga je ruski seljak i postavio oktobarskoj revoluciji zahtjev za nacionalizacijom sve zemlje u

157

'

tadašnjoj Rusiji. Drugi sveruski kongres sovjeta 1917. godine donio je, kako smo spomenuli, na Lenjinov prijedlog — koji je de facto izvršavao volju ruskih seljaka, saveznika u revoluciji — zakon o nacionalizaciji sve zemlje („Dekret o zemlji”). Za seljaštvo je to bila buržoaska mjera. Ona je objektivno bila buržoaska mjera jer je zemlja podijeljena (bez naknade bivšim vlasnicima) seljacima na vječna vre­ mena. Oni su na njoj razvijali robnu proizvodnju, a bogatiji seljaci i kapitalističku proizvodnju. Time je proleterska revolucija na ruskom selu dovela buržoasku revoluciju do kraja. Tada se mogla slobodno odvijati klasna borba na selu između seoskog proletarijata, seoske sirotinje, s jedne strane, i seoske buržoazije, botatih seljaka (kulaka) s druge strane. Ali nacionalizacija u Rusiji 19 J 7. godine nije bila samo buržoaska mjera. Lenjin je često tu mjeru nazivao, kao i mnoge druge što ih je u to vrijeme donijela sovjetska (socijalistička) vlast, prelaznom mjerom, prelaznom od kapitalizma u socijalizam. Ta je nacionalizacija bila u stanovitoj mjeri i socijalistička mjera, i to ondje gdje su se na tada nacionaliziranoj zemlji počela odmah formirati socija­ listička gospodarstva, socijalistički odnosi. Lenjin je još davno ranije, kada se u RSD RP vodila diskusija o agrarnom pitanju u vezi s donošenjem partijskog prog­ rama, držao da nacionalizacija zemlje, koja je inače buržoaska mjera, može da bude i socijalistička mjera ako bi bila provedena od strane sovjetske socijalističke države zajedno s nacionalizacijom i ostalih sredstava za proizvodnju, s nacionalizacijom industrije, trgovine, transporta, bankarstva itd. U Jugoslaviji socijalistička vlast koja se konstituirala pobjedom Socijalističke revolucije odnosno narodnooslobodilačke borbe — iako je 1946. i 1948. godine provela nacionalizaciju industrije, trgovine, transporta, bankarstva — nije nacio­ nalizirala zemlju. Piije svega u Jugoslaviji 1945. godine seljak nije tražio naciona­ lizaciju zemlje, a budući da je nijć tražio, znači da je nije ni htio. Poštujući lenjinistički princip savezništva radničke klase i seljaštva, naravno, radnog, siromašnog seljaštva, koji se savez naročito ispoljio, učvrstio u revoluciji u kojoj je seljak ma­ sovno sudjelovao, poštujući također lenjinistički princip dobrovoljnosti, ne prib­ jegavajući sili u odnosu na radnog seljaka, narodna socijalistička vlast u Jugoslaviji nije smjela s tih aspekata provesti nacionalizaciju zemlje. A seljak je nije tražio zato što je u našoj zemlji godine 1945. bilo upravo onakvo stanje kad seljaštvo, prema Lenjinu, ne traži nacionalizaciju zemlje. Kod nas se seljak teritorijalizirao. To, naravno, ne znači da je kod nas seljak imao dovoljno zemlje, da kod nas nije bilo seoske sirotinje i bezemljaša. To je, međutim, kod nas već bio rezultat i robne proizvodnje odnosno i kapitalizma u poljoprivredi bivše Jugoslavije. Kod nas je u tom pogledu u 1945. godini bilo kudikamo više, naravno — relativno, robne proizvodnje i kapitalističkih odnosa na selu nego u Rusiji 1917. godine. Feudalni su ostaci bili kod nas sasvim beznačajni, što nije bio slučaj u Rusiji, gdje su bili glavni problemi sela.8 Uostalom, Lenjin ističe da se rusko agrarno pitanje razlikuje od agrarnog pitanja na Zapadu, ono je specifično rusko u tome što su u Rusiji ogromni feudalni ostaci, što ruski seljak nema zemlje, dok su na Zapadu feudalni 8 Ukupni zemljišni fond stare Jugoslavije (bez pašnjaka) iznosio je 10,645.980 ha. U njemu su sitna i srednja seljačka gospodarstva zauzimala 55% (do 10 ha), jači, srednji i bogati seljaci (ispod 30 ha) 35%. Od ostalih 10% (posjedi iznad 30 ha) posjedovala je seoska i gradska buržoazija 80%, a feudalni ostaci (bez crkve) 10%. Dakle, feudalni su ostaci kod nas iznosili 1% od cjelokup­ nog zemljišnog fonda bez Šume. U Rusiji, naprotiv, još početkom 20. stoljeća, 1905— 1907. godine, dakle u predoktobarsko vrijeme, bilo je 10,5 milijuna sitnih seoskih gospodarstava; prosječno je gospodarstvo imalo 7 desjetina. Ukupno je bilo 75,0 milijima desjetina. S druge strane, 30.000 feudalnih veleposjednika

158

ostaci beznačajni, zapadnoevropski se seljak teritorijalizirao. U Rusiji je u to vri­ jeme rješenje agrarnog pitanja bilo u razbijanju feudalnih ostataka i prenošenju te feudalne zemlje seljacima. Seljaci su, kao što je poznato, u Rusiji baš tako i shvatili nacionalizaciju zemlje, koja je jednim potezom zbrisala sve šarenilo vlasništva zem­ lje i dala zemlju seljacima. Naše je seljaštvo imalo zemlju (iako većinom u nedo­ voljnoj mjeri) i nije tražilo nacionalizaciju. Vlasništvo nad sredstvima za proiz-\ vodnju, uključujući i zemlju, ima svoj odraz, što je sasvim prirodno, i u psihi se­ ljaka. U njih se pod kapitalističkim pritiskom, pod sve većom prijetnjom ekspro­ prijacije od strane kapitalističkih banaka, trgovaca, zelenaštva itd., sve više razvija strast, fanatizam za zemljom. Nacionalizacija zemlje u Jugoslaviji, gdje je seljak vlasnik, značila bi, kako to primjećuje Boris Kidrič na V. kongresu SKJ, katas­ trofu za jugoslavensku narodnu revoluciju. Druge okolnosti — drugi problemi, a tada i druga rješenja. Situacija u Jugoslaviji na selu 1945. godine razlikovala se od situacije u Rusiji 1917. godine. Suština je agrarnog pitanja na Zapadu bila, kako ga je definirao F. Engels pod konac svoga života, u tome da se seljaštvo izuzme ispod utjecaja veleposjednika, buržoazije, da se učvrsti savez radničke klase i seljaka, da seljaštvo vidi u proletarijatu svoga prijatelja, prirodnog saveznika. Radnička se partija mora učvrstiti na selu, jer bez toga neće proletarijatu biti moguće da osvoji političku vlast.9 Prema tome svemu što proizlazi iz shvaćanja i Engelsa i Lenjina, proletarijat u Jugoslaviji pošto je osvojio vlast nije mogao niti smio provesti na­ cionalizaciju zemlje.

OGRANIČAVANJE I LIKVIDACIJA KAPITALIZMA NA SELU Agrarnom su reformom 1945. godine u Jugoslaviji likvidirani posljednji ostaci feudalizma (koji u nas i nisu igrali neku ulogu), likvidirani su kapitalistički posjedi, postavljena je osnova za socijalističku privredu, siromašnim se seljacima i bezemljašima dodjeljivanjem zemlje poboljšao materijalni položaj, osigurana su im sredstva za vlastito uzdržavanje. Također su godine 1945. na liniji poboljšanja materijalnog položaja seljaštva likvidirani seljački dugovi. Zakonom o poljoprivrednom zemljišnom fondu općenarodne imovine i dodjeljivanju zemlje poljoprivrednim organizacijama 1953. godine (II. agrarna reforma u SFRJ) ustanovljen je zemljišni maksimum od 10 ha obradive površine; toliko je mogao imati individualni poljoprivredni proizvođač. Iznimno više, i to do 15 ha zemlje, mogle su imati porodične zadruge što ih sačinjava više užih porodica (a ako je tih porodica velik broj, veličina zemlje može biti i iznad 15 ha) i poljoprivredna gospodarstva u području slabije kvalitete zemljišta. Zemlja iznad ustanovljenog maksimuma unijeta je u opći zemljišni fond i dodijeljena poljopriv­ rednim organizacijama. Ta zemlja (u ukupnoj veličini od 275.000 ha) nije više davana individualnim seljacima kao 1945. godine, nego socijalističkim poljopriv­ rednim poduzećima. Tom je agrarnom reformom morao biti onemogućen kapi-*V . imalo je gotovo isto toliko zemlje, 70 milijuna desjetina. Srednji seljaci brojčano nisu predstav­ ljali veću seljačku masu, nešto oko 1,0 milijun gospodarstva sa oko 15 milijuna desjetina zemlje. T i podaci pokazuju nepomirljivu suprotnost između seljačkog zemljišnog posjeda s nedovoljno zemlje i feudalnih ladfundija. T o je bila osnova za traženje nacionalizacije zemlje od strane rus­ kih seljaka. Dakle, u Jugoslaviji feudalizam obuhvaća 1945. godine 1% cjelokupne zemlje ili 106.645 ha, a u Rusiji je feudalizam 1917. godine obuhvaćao 70 milijuna desjetina zemlje. (Vidi: V. I. Lenjin: Agrarni program socijaldemokracije u prvoj ruskoj revoluciji, u: Djela, tom 13.) 9 F. Engels: Seljačko pitanje u Francuskoj i Njemačkoj, Zagreb, 1951.

159

talizam u poljoprivredi, a time i eksploatacija na selu, i stvoreni su dalji uvjeti za socijalizam u poljoprivredi. Agrarna reforma 1945. i 1953. godine stvorila je, dalde, uvjete za socijalističku poljoprivredu, za socijalizam na selu, likvidirala je (zajedno s drugim mjerama) kapitalističke odnose u poljoprivredi, sprečavala kapitalističke tendencije što ih rađa sitna robna proizvodnja, te je (naša agrarna reforma), prema tome, imala soci­ jalistički karakter, i to po rezultatu znatno više nego što je to imala nacionalizacija zemlje u Rusiji 1917. godine. Prema tome, u procesu socijalizacije sela (kad je već radnička klasa zauzela vlast) javlja se neophodnost ograničavanja kapitalističkih tendencija u poljoprivredi. U SFRJ, pored agrarne reforme, provodile su se s tim ciljem i druge mjere od strane države. Jedna je od njih progresivno oporezivanje, tj. bogati seljaci plaćaju relativno više poreza. U sistemu obaveznog otkupa (to je određeni kvantum po­ ljoprivrednih proizvoda što su ga pojedina seljačka gospodarstva morala isporučiti državi po niskim utvrđenim cijenama) bile su otkupne obaveze također progre­ sivne, veće za bogatije seljake. U mjere kojima država ograničava kapitalističke tendencije u poljoprivredi spada, npr., i zabrana prodaje, odnosno otežavanje prodaje zemlje i nekretnina uopće, sprečavanje špekulacije sa zemljom i s poljo­ privrednim proizvodima. Tek 1953. godine, kad je utvrđen novi maksimum od 10 ha obradive zemlje za individualne proizvođače, ukinuto je kod nas svako ogra­ ničenje prometa nekretnina, a to je vrijeme kada su već u našoj poljoprivredi ka­ pitalistički elementi likvidirani i kada gospodarstvo nije moglo prijeći granicu od 10 ha obradive površine. Kad se ipak pokazao špekullativni karakter prodaje zemljišta za stambenu izgradnju, kao i stambenih zgrada ili njihovih dijelova u gradovima i industrijskim centrima s obzirom na oskudicu stambenog prostora, donesen je Zakon o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta 1958. godine. Tim su zakonom nacionalizirana sva zemljišta u gradovima i industrijskim centrima te privatne i poslovne zgrade (ranijim vlasnicima ostavljena su dva stana odnosno kuća sa dva stana ili tri manja stana).

NEKI OBLICI SOCIJALISTIČKIH PODUZEĆA U POLJOPRIVREDI Istakli smo da su klasici marksizma bili za apsolutno poštovanje principa dobrovoljnosti i postupnosti u pogledu ulaska seljaka u socijalističke forme priv­ ređivanja, u socijalističke odnose. Nisu bili za sistem prisiljavanja, nego — uvjera­ vanja, prosvjećivanja, naročito ekonomskog i političkog. Ali seljak je čovjek prak­ tičan, pomalo nepovjerljiv, na njega može više djelovati praktičan primjer, praktički dokaz prednosti socijalizma, socijalističkih poduzeća nad njegovim sitnim, indi­ vidualnim gospodarstvom. N a rješenost sitnog seljaka u pravcu ulaska u socijalistički način proizvodnje najsnažnije će djelovati sam konkretni već postojeći socijalistički sektor poljoprivrede, koji bi morao biti takav da u svakom pogledu bude privlačiv za sitne seljačke proizvođače. Socijalistički sektor — što ga sačinjavaju: kombinati i poljoprivredna dobra, ekonomije privrednih ustanova i škola, ekonomije nepoljoprivrednih ustanova, poduzeća i organizacija, te poljoprivredne zadruge: opće poljoprivredne zadruge, seljačke radne zadruge — ima stoga najznačajnije mjesto u unapređenju i rekonstrukciji poljoprivrede. Poljoprivredni kombinati i dobra moraju napose biti što se tiče proizvodnje, organizacije i tehnike, na nivou naprednih zemalja. To vrijedi, uostalom, i za sav

160

socijalistički sektor, koji treba ne satno da daje masovnu produkciju za tržište nego da bude, kao što smo spomenuli, i praktičan primjer prednosti krupne proizvodnje pred sitnim seljačkim gospodarstvom, da bude atraktivan, privlačiv, da djeluje odgojno, da bude „očigledna nastava” individualne seljačke mase po svojoj proizvodnji, tehnici, po načinu upravljanja, organizaciji, socijalističkom sistemu raspodjele, p o ' A g o m prinosima, po višem standardu proizvođača u njemu itd. — da tako djeluje na njih u smislu njihova dobrovoljnog prelaženja u socijalističke odnose, na soci­ jalistički način privređivanja. Poljoprivredna zadruga općeg tipa obuhvaća pored poljoprivredne djelatnosti i razne druge privredne djelatnosti. Poljoprivredna se djelatnost odvija naročito u zadružnim ekonomijama. To su posjedi, gospodarstva formirana iz zemljišnog fonda, zakupa odnosno kupnje zemlje seljaka>često seljaka zadrugara, i jednog malog dijela zemlje što ga unose sami zadrugari. Zadružne su ekonomije uglavnom ori­ jentirane na ratarsku proizvodnju, a treba da pokažu prednosti krupne zajedničke proizvodnje. Druge razne privredne djelatnosti općih poljoprivrednih zadruga, često i nepoljoprivredne, jesu, npr., ove: prodavaonice, ugostiteljske radnje, za­ natske radionice, radionice za preradu poljoprivrednih proizvoda, stanice za po­ ljoprivredne strojeve (posudbene stanice), stočarske farme, pripusne stanice, mlje­ kare, pčelinjaci, voćarski i vinogradarski rasadnici, pecare, vinski podrumi, sušio­ nice za voće i povrće, mlinovi, pekare, hladnjače, manje ciglane, klaonice, voćnjaci, vinogradi, kućna radinost, štedno-kreditni poslovi, otkup poljoprivrednih proiz­ voda, kontrahiranje poljoprivrednih proizvoda itd. Njihova je glavna uloga u tome da unaprijede poljoprivrednu proizvodnju na zadružnim, ali i na individualnim gospodarstvima (kooperacijom zadruge i individualnog seljaka, o čemu ćemo go­ voriti posebno, uvođenjem modeme proizvodnje, tehnike, stručnog kadra). One općenito imaju veliko značenje u širenju stručnog znanja, prosvjete, u podizanju općeg kulturnog nivoa sela, naročito zadružne kolektivne svijesti, one treba da budu atraktivne za individualne seljačke proizvođače. Seljačke radne zadruge (SRZ) praktički su kod nas iščezle kao oblik socija­ lističke poljoprivredne organizacije.10 One su na određeni način slične sovjetskim kolhozima. Trebalo je da one budu socijalistička poljoprivredna poduzeća u većoj ili manjoj mjeri po zajedničkom vlasništvu nad sredstvima za proizvodnju, po organizaciji rada, raspodjeli, po formi upravljanja itd. Nastale su dobrovoljnim udruživanjem seljačkih gospodarstava u krupna socijalistička gospodarstva. T a­ kođer je trebalo da one unaprijede poljoprivredu i da budu oblik za stvaranje so­ cijalističkih odnosa na bazi zajedničkog vlasništva u poljoprivredi. Trebalo je da pokažu seljacima kao praktičnim ljudima konkretne prednosti krupne socijalističke poljoprivrede nad sitnom seljačkom. Seljačke su se radne zadruge naročito brzo stvarale 1949. i 1950. godine, a da često nisu bili sazreli objektivni uvjeti za njihovo formiranje — ni materijalni ekonomski uvjeti, ni subjektivne predispozicije seljaka. Seljaci su često ulazili u zadruge bilo zato što se nije poštovao princip dobrovoljnosti, bilo pak zato što su u zadrugama bili manje opterećeni porezom i obaveznim otkupom, a nisu bili uvjereni u njihovu korisnost. Naime, poznato je da krupna tehnika (krupne proizvodne snage) traže i krupno vlasništvo, a sitnim individualnim sredstvima za rad odgovara sitno, individualno, privatno vlasništvo. U takvim spregama posti­ zava se u jednom i drugom slučaju u danim okolnostima najveći mogući stupanj proizvodnosti rada. Kako se, međutim, u formiranim krupnim socijalističkim 10 V. Stipetić: Ekonomika poljoprivrede i ribarstva, separatni otisak iz knjige Ekonomika Jugoslavije, II. dio, Zagreb, 1968, str. 61. 11 P o litičk a ek on om ija socijalizm a

161

poduzećima (seljačkim radnim zadrugama) tehnika nije bitno promijenila, seljaci su u radne zadruge (krupna socijalistička poduzeća) unijeli sitna, individualna sredstva za rad. Time je, naravno, ovdje otpala ona zainteresiranost i maksimalno moguć efekat u proizvodnji koji je ranije postojao na bazi sprege između sitnih proizvodnih snaga i individualne, privatne svojine, što se očitovalo (naravno, relativno) u maksimalnom efektu u proizvodnji. A osim toga, ako bi se tehnika i povećala i provela racionalnija proizvodnja, što traži znamo manje radne snage, poljoprivredno bi stanovništvo i dalje ostalo na svom području, „na svom terenu”. Ako tome dodamo seljačku individualnu svijest, nizak tehničko-obrazovni nivo i, naravno, nemogućnost brze rekonstrukcije, seljačke su se radne zadruge kao krupna poduzeća morale raspasti. Godine 1952. i 1954. nastaje njihovo naglo osipanje i rasformiranje. Tako ih je, npr., 1945 godine bilo 31, 1946. godine 454, 1947. godine 779, 1948. godine 1318, 1949. godine 6626, 1950. godine 6946, 1951. godine 6797, 1952. godine 4679, 1953. godine 1167, 1954. godine 924, 1955. godine 704, 1956. godine 575, itd.11 U seljačke su radne zadruge seljaci unosili zemlju, odnosno sredstva za pro­ izvodnju. Rad je kolektivan, raspodjela prema radu, a za osobno korištenje zadržavaju seljaci jedino okućnicu, koja je individualno seljačko gospodarstvo, a može imati najviše jedan hektar zemlje, kuću za stanovanje itd. S obzirom na imovinskopravne odnose zadrugara i zadruge u pogledu unesene zemlje, razlikuju se četiri tipa se­ ljačke radne zadruge: kod prvog tipa seljak ostaje i dalje vlasnik unijete zemlje, a za nju dobije zakupninu. Drugi tip : seljacima za unesenu zemlju, čiji su i dalje vlasnici, zadruga plaća kamatu prema vrijednosti zemlje. Kod trećeg tipa seljaci unose^zemlju i dalje su njezini vlasnici, ali ne dobivaju ni kamatu ni zakupninu; nakon prestanka članstva vraća im se zemlja ili im se dodjeljuje druga iste veličine i vrijednosti. Četvrti tip: zadrugari se odriču prava vlasništva nad zemljom, koja prelazi u vlasništvo zadruge. Bez obzira na određena povlačenja i neuspjehe, poslije 1951. godine sistem zadrugarstva kod nas, a napose opće poljoprivredne zadruge, ima prvorazredno zna­ čenje u socijalističkom preobražaju sela. Ulogu zadrugarstva u tom pravcu raročito je isticao Lenjin. On je 1923. godine izradio svoj čuveni kooperativni, tj. zad­ ružni plan (u radu „O kooperaciji” i u drugim radovima) o socijalističkom preobra­ žaju sela, o prelazu sitnih, individualnih gospodarstava na krupna socijalistička poduzeća u uvjetima pobjede socijalističke revolucije, diktature proletarijata, kada je socijalistička država ovladala komandnim pozicijama u ekonomiji. U tim je uvjetima zadrugarstvo kao socijalistički oblik poduzeća, prema Lenjinu, jedino moguć put, oblik prelaza radnog seljaštva u socijalizam.1112 11 Statistički godišnjak FNRJ, za 1956. godinu 12 Lenjin je pošao od učenja Marxa i Engelsa o nemogućnosti eksproprijacije sitnih seljaka, ali i o neophodnosti njihova prelaza u socijalizam. On je svoj plan bazirao na neophodnosti saveza radničke klase i radnog seljaštva kao uvjeta izgradnje socijalizma. U svom planu Lenjin uzima kao materijalnu osnovu tog prelaza krupnu (tešku) socijalističku industriju, koja će moći snab­ djeti tehnikom krupnu socijalističku poljoprivredu. Uostalom, Lenjin je uvijek smatrao tešku industriju materijalnom bazom socijalizma. Sam se prelaz vrši postepeno, seljačke se mase poste­ peno uvlače u socijalističke forme privređivanja preko zadruga, kod čega se spajaju lični interesi seljaštva i čitave društvene zajednice. Lenjin je držao da je upravo zadruga ona forma koja je najdostupnija, najshvatljivija, najzgodnija milijunskim seljačkim masama za prelaz od sitnih, razdrobljenih, individualnih seoskih gospodarstava na krupna, ujedinjena, kolektivna gospodar­ stva. Prelaz treba da bude na bazi potpune dobrovoljnosti. Dobrovoljni se prelaz ostvaruje uvje­ ravanjem, praktičnim se primjerom pokazuje prednost kolektivnog rada, socijalističke organizacije proizvodnje nad individualnim seljačkim gospodarstvom. Lenjin je imao pred očima razne oblike

162

Razmotrili smo ulogu zadrugarstva, posebno seljačkih radnih zadruga, u unapređenju i u sociialističkoi rekonstrukciji poljoprivrede. One praktički u našim uvjetima nisu mogle efikasno i potpuno unaprijediti poljoprivredu, a posebno na individualnom seljačkom gospodarstvu. Međutim, problem je postao akutan jer se stanovništvo neprestano povećava, napose gradsko, a i njegove potrebe. Poljoprivreda nije mogla pružiti ni dovoljno sirovina industriji, što je neminovno usporavalo proces industijsjog razvitka. Trebalo je ukloniti tako nastalu disproporciju između sada već napredne industrije i još uvijek zaostale poljoprivrede. Neophodnost veće proizvodnje u poljoprivredi tražila je i veća ulaganja, veća materijalna sredstva, ali se postavilo pitanje da li da se ulaze u individualna seljačka gospodarstva (individualni sektor), koja su tada držala 4/5 cjelokupne obradive površine, ili u socijalističke poljoprivredne organi­ zacije (socijalistički sektor). Tko je nosilac proširene reprodukcije u poljoprivredi? Individualna seljačka gospodarstva to, naravno, zbog veličine pojedinih gospo­ darstava, zaostalosti, primitivnosti, svaštarstva, stihijnosti itd., ne mogu biti. Uza svu pomoć koju je dobio, individualni sektor po svojem ekonomskom karakteru to nije mogao biti. To jedino može biti socijalistički sektor, jer proširena reprodukcija znači i primjenu modeme tehnike, modernih sredstava za proizvodnju, a ona se mogu pri­ mijeniti efikasno samo na bazi krupne proizvodnje kakvu predstavlja socijalistički sektor. A li seljačka je poljoprivreda još dominantna, ona ne može biti po strani u ovom procesu. Nastojanja da se ujedinjavanjem (na bazi dobrovoljnosti) individualnih seljaka stvore krupna socijalistička gospodarstva, seljačke radne zadruge, gdje bi se promijenili vlasnički odnosi, kao što pokazuje praksa, kod nas nisu uspjela. Taj proces dobrovoljnosti stupanja seljaka u seljačke radne zadruge i da se na bazi takvih socijalističkih poduzeća izvrši rekonstrukcija poljoprivrede — nije donio željen rezultat. Seljačke radne zadruge nisu u tehničkom pogledu postale ono što bi trebalo da budu jer je država, provodeći industrijalizaciju zemlje, nužno manje davala u poljoprivredu, o čemu smo već govorili. Socijalistička poduzeća nisu tada mogla biti atraktivna da bi seljaštvo u njih hrlilo. Pokušaj kolektivizaciie poljo­ privrede u razdoblju 1947—1952. nije kod nas, dakle, uspio. Godine 1953. na bazi stečenog iskustva napuštene su metode kolektivizacije u našoj poljoprivredi. Tre­ balo je, ne odbacujući i neke klasične metode, naći nove metode, nova sredstva za soci­ jalistički preobražaj sela.13 zadruga, njegov zadružni plan obuhvaćao je sve forme poljoprivrednih zadruga od najnižih za snabdijevanje seljaka industrijskim proizvodima, za prodaju njihovih seljačkih proizvoda, pa do najviših, proizvođačkih zadruga — kolhoza. Udruživanje treba da počne od najjednostavnijih oblika, od udruživanja na području prodaje, snabdijevanja, a potom da se razviju viši oblici udru­ živanja. Prelazom od sitnih individualnih poljoprivrednih gospodarstava na put krupne napredne socijalističke poljoprivrede rješava se i suprotnost između socijalističke industrije i sitne poljopri­ vrede. Diktatura proletarijata ne bi mogla duže vrijeme postojati na socijalističkoj industriji i privatnoj nesocijalističkoj poljoprivredi. Prelaz seljaštva ne može, naravno, biti prepušten sam sebi, spontanosti. Neophodan je niz mjera od strane države, društva, da bi se taj prelaz ostvario. T o je financijska, materijalna, tehnička pomoć itd. koju društvo daje novonastalim socijalističkim oblicima privređivanja u poljoprivredi. 13 Rezolucija VII. kongresa SKJ 1958. godine ističe: „Modernizacija poljoprivrede i njen socijalistički preobražaj predstavlja jedan od najvažnijih zadataka u borbi za dalju socijalističku izgradnju zemlje. Zato je nužno: Odlučnije uvoditi savremene tehnološke procese i unapređi­ vati proizvodnju u svim granama poljoprivrede uz istovremeno jačanje socijalističkih odnosa na selu. Jačati materijalnu osnovu poljoprivrednih dobara i radnih zadruga, kako bi što prije postali modemi krupni socijalistički proizvođači i nosioci borbe za unapređenje poljoprivrede i njen so­ cijalistički preobražaj. Jačati i razvijati zadrugarstvo, a posebno proizvodnu suradnju (kooperaciju) između zadruga i individualnih proizvođača kao oblik koji omogućava brži razvitak krupne soci­ jalističke poljoprivredne proizvodnje.” ii*

163

Već smo istakli duboku privrženost individualnih seljaka prema svojem gospodarstvu, zemlji, za koju se on vjekovima borio da je kao uvjet svoje egzistencije sačuva i proširi. Ako socijalistički sektor i jest nosilac proširene reprodukcije, moderne tehnike u poljoprivredi, on sam u svojim okvirima to ne može biti, jer osjetnu većinu obradivih površina zauzima individualni sektor, sitna individualna seljačka gospodarstva. I ona se moraju uključiti u taj proces, jer i primjenom najmodernije tehnike u takvoj situaciji socijalistički sektor sam s obzirom na svoju veličinu (za sada) ne bi mogao zadovoljiti svestranu potrebu stanovništva zemlje. Trebalo je, dakle, seljačka gospodarstva uključiti u socijalistički oblik privređivanja, odnosno i na njihovu pod­ ručju primijeniti modemu socijalističku tehniku, uključiti individualna seljačka gos­ podarstva u socijalističku plansku privredu, povisiti proizvodnost rada, prinos, olakšati rad, ne dirajući u njihovo individualno vlasništvo. Trebalo je na neki način „odvojiti” (u ekonomiji to nije novo) seljaka proizvođača od seljaka vlasnika zemlje. Kao pro­ izvođač seljak se uključuje u socijalističku poljoprivredu, dok u isto vrijeme i dalje ostaje privatni vlasnik svoje zemlje. Taj se problem rješava u našoj zemlji, a to je jugoslavenska specifičnost, socijalističkom kooperacijom (proizvodnom suradnjom) između socijalističkog sektora, u prvom redu opće poljoprivredne zadruge, i individual­ nih seljačkih gospodarstava, i to dobrovoljno i u obostranom interesu.14 Radi se o tome da se u našim uvjetima modernizira poljoprivreda, da se izvrši tehnička rekonstruk­ cija ne samo u socijalističkom sektoru nego i na individualnom gospodarstvu bez promjene, za sada, vlasničkih odnosa, podruštvljavanjem procesa rada, proizvodnje, unošenjem suvremenih društvenih sredstava u poljoprivredu i na individualna gospodarstva, i to preko kombinata (IPK) i poljoprivrednih dobara, seljačkih radnih zadruga, a prije svega preko općih poljoprivrednih zadruga i njihovih zaddružnih ekonomija. Time se de facto stvara krupna proizvodnja u smislu primjene modeme tehnike u poljoprivredi, visokih prinosa, visoke proizvodnosti, proizvodne specijalizacije itd. U toj proizvodnoj kooperaciji seljak daje zemlju, svu ili samo djelomično, radnu snagu i eventualno i druga sredstva za proizvodnju ako ih ima, a socijalistički partner daje poljoprivredne strojeve, reprodukcioni materijal i stručni kadar. Na bazi ugovora i socijalističko poduzeće i individualno seljačko gospodarstvo učestvuju u raspodjeli prihoda prema svojem zajedničkom učešću u proizvodnji (troškovima), a osim toga seljak dobije još i rentu na zemlju koju zajednički obrađuju. Na taj se način, kao što smo istakli, postiže veći prinos, jer socijalistički partner obavlja proizvodnju modernijim tehničkim sredstvima, prim­ jenjuje umjetno gnojivo i druga agrotehnička sredstva nego što ih primjenjuje seljak kada sam proizvodi na svojem gospodarstvu. U „toj proizvodnoj suradnji pripremaju se, uspostavljaju i razvijaju elementi društvenog procesa proizvodnje, na društveno organiziranim i za takav proizvodni proces pripremljenim kompleksima zemlje, što omogućava da na osnovi društvenih ulaganja i društvenih sredstava socijalističke organizacije postanu nosioci proširene reprodukcije”.15 Seljak, dakle, dobije rentu, veći prinos, povećava se plodnost njegove zemlje, povećava mu se životni standard; on je, prema tome, ovdje zain­ teresiran, a i na „licu mjesta” uvjerava se o prednosti takve proizvodnje, tj. o pred­ nosti socijalističke proizvodnje. Na taj se način povećava nacionalna produkcija u cjelini za potrebe industrije i neposrednih potrošača.16 14 Vidi: DrVelimirVasić: Putevi razvitka socijalizma u poljoprivredi Jugoslavije, Beograd, 1960. 15 V. Stipetić: Ekonomika poljoprivrede i ribarstva, Zagreb, 1968. 18 Pored zajedničke proizvodnje i raspodjele kao višeg oblika kooperacije postoje i drugi, niži oblici kao, npr., proizvodni servisi (to su određene usluge koje zadruge čine seljacima), nadalje, kreditiranje, kontrahiranje (ugovaranje), tj. angažiranje socijalističkog sektora pri realizaciji se­ ljačkih proizvod , nabavke reprodukcionog materijala itd.

164

U kooperaciji se de facto odvaja, razgraničuje funkcija seljaka kao vlasnika zemlje i njegova funkcija kao proizvođača, te na taj način seljačka proizvodnja ulazi u socijalistički plan, socijalistički način obrađivanja, vrši se tehnička rekonstrukcija poljoprivrede na način za koji je individualni seljak zainteresiran, u čemu on ~$am sudjeluje, a da se pri tom ne dira u njegovo privatno vlasništvo. Na taj se način sitna robna proizvodnja uključuje u mehanizam krupne socijalističke poljoprivrede u interesu socijalizma, ali i u interesu individualnih sitnih seljaka. U kapitalizmu se, ranije, sitno seljačko gospodarstvo vezivalo za kapitalističku industriju, trgovinu, banke, zadruge itd., kod toga eksploatiralo i upropaštavalo. Ta veza nije bila u interesu seljaka, sitnog proizvođača, nego isključivo kapitalističkih privrednih organizacija (napose banaka). Seljak je bio vlasnik još samo formalno. Podruštvljavanjem se poljoprivredne proizvodnje u socijalizmu putem koope­ racije, pored tehničke rekonstrukcije koja se tom prilikom vrši, priprema i socija­ listički preobražaj sela. U našim se uvjetima, kako smo već ranije naglasili, može efikasno unaprijediti poljoprivreda samo ako se izvrši njezin socijalistički preobražaj. To su dva jedinstvena korelativna procesa. Krupna poljoprivredna proizvodnja kao oblik gdje se može i mora primijeniti modema tehnika, može u našim uvjetima biti samo socijalistička. Naravno da svi ti oblici kooperacije još nisu sami po sebi socijalistički odnosi na selu, ali oni neosporno doprinose stvaranju tih odnosa. Kooperacija je de facto samo jedan prelazni ekonomski odnos individualnog seljaka prema socijalizmu. Individualni se seljak ovdje uvjerava na vlastitom iskustvu što mu donosi ta „sprega”. On će i formalno lakše prihvatiti socijalističku organi­ zaciju proizvodnje kada se preko viših oblika kooperacije bude uvjerio u korisnost takva povezivanja. Taj je problem tretiran i u dokumentima Prve konferencije SKJ, koja je održana u listopadu 1970. godine u Beogradu. Rezolucija o razvoju socijalističkih odnosa u poljoprivredi i na selu i zadacima SKJ, tražeći stvaranje uvjeta za još brže uključivanje individualnih poljoprivrednih proizvođača u poslovnu i proiz­ vodnu suradnju sa socijalističkim poljoprivrednim radnim organizacijama i, na­ ravno, udruživanje u zadrugama, kombinatima i drugim poljoprivrednim organi­ zacijama, ide i dalje. Naime, Rezolucija traži da se ta suradnja razvija kao samoup­ ravna radna zajednica poljoprivrednih proizvođača — i onih koji su u stalnom radnom odnosu u socijalističkoj radnoj poljoprivrednoj organizaciji i onih koji samo proizvodno i poslovno s njom surađuju — u kojoj se privređuje na principu dohotka i raspodjele prema radu, ti. prema doprinosu u stvaranju dohotka i uloženim sredstvima za poslovanje. Rezolucija doslovno navodi: „Zadruge i jedinice za kooperaciju treba da se razvijaju kao organizacije u kojima se rad seljaka udružuje sa radom radnika zaposlenih u zadrugama, odnosno jedinicama za kooperaciju i u kojima se odnosi zasnivaju na ekonomskim, dohodnim odnosima i samoupravljanju. U vezi s tim trebalo bi organe upravljanja u zadrugama jedinicama za kooperaciju tako postaviti da njihova unutrašnja struktura i organi upravljanja održavaju povezanost rada individualnih proizvođača sa radom rad­ nika zaposlenih u ovim organizacijama.” Na ta način kooperacija kao oblik socijalizacije sela ima sve više socijalističke karakteristike. Svim takvim oblicima, kako se ističe u Rezoluciji, zajednička je karakteristika socijalistički samoupravni odnos kao osnova udruživanja rada i ras­ podjele.1* 17 Jugoslavenski pregled br. 10, Beograd, 1970.

165

To je jedna strana problema, a druga polazi od činjenice da je materijalna pretpostavka poljoprivredne kooperacije prije svega visoka tehnika, što je rezultat visoko razvijene industrije u zemlji. Visoko razvijena poljoprivreda, njezina teh­ nička rekonstrukcija putem kooperacije čini dio stanovništva, radne snage u poljo­ privredi, „suvišnim”. A istodobno je visoko razvijenoj industriji, koja je, kako smo naglasili, materijalna pretpostavka poljoprivredne kooperacije, potrebno to „su­ višno” stanovništvo iz poljoprivrede. Sve više radne snage odlazi sa sela, privlači ga industrijska proizvodnja u prvom redu, a i druge nepoljoprivredne oblasti. Seljaci sve više, kako nam pokazuje statistika, napuštaju zemlju, traže i dobivaju druga, za njih povoljnija zanimanja, a time i druge izvore svojih dohodaka. Poslje­ dica je toga da seljaci koji odlaze iz poljoprivrede sve više nude zemlju u prodaju ili u zakup. Socijalistički sektor kupuje i zakupljuje tu zemlju pa i na taj način sve više jača i razvija se socijalistička proizvodnja. I to je jedan od oblika, u našim uvjetima, socijalizacije sela. Na koncu ove problematike treba istaći još jedno pitanje. Naime, koopera­ cija — naročito preko svojih nižih oblika, kao što su: usluge, servisi u poljoprivred­ nim poslovima sitnim seljacima, nabavljanje reprodukcionog materijala, otkuplji­ vanje njihovih proizvoda, kreditiranje itd. — unapređuje individualna gospodarstva, njihovu proizvodnost, povećava tako obujam proizvodnje na individualnom sek­ toru, jača ga, a da paralelno ne razvija socijalističke odnose. Otuda opasnost jačanja kapitalističkih tendencija na individualnom sektoru u poljoprivredi. Sigurno je da se takve tendencije mogu pojaviti, bar na jednom dijelu individualnih gospo­ darstava. Konačno, kako je isticao Lenjin, sitna robna proizvodnja po svom karak­ teru rađa latentno kapitalističke odnose. Takvim tendencijama suprotstavlja se ekonomski sve jači socijalistički sektor, a osim toga socijalističko društvo može i ovdje u poljoprivredi upotrijebiti klasne mjere u ograničavanju kapitalističkih tendencija kao što je to činilo ranije u poljoprivredi i u drugim oblastima privrede. Primjena te klasične metode u socijalizaciji sela, o kojoj je govorio Lenjin, samo bi značila da socijalistička revolucija u oblasti poljoprivrede (na selu) još nije za­ vršena.18

18 E. Kardelj: Problemi socijalističke politike na selu, Beograd, 1959; V. Vasić: Deset godina socijalističke kooperacije u poljoprivredi Jugoslavije, Anali Pravnog fakulteta u Beogradu, br. 1, 1967; V. Vasić: O nekim pitanjima daljeg socijalističkog preobražaja poljoprivrede u Jugo­ slaviji, Savjetovanje jugoslavenskih ekonomista o koncepciji razvoja poljoprivrede i agrarnoj politici Jugoslavije, Novi Sad, 1970.

166

Č e t v r t i

dio

DRUŠTVENA REPRODUKCIJA I PLANIRANJE U SOCIJALIZMU

/

Ovaj dio našeg udžbenika odnosi se na probleme reprodukcije u širem smislu, kao odnosa proizvodnje, raspodjele, razmjene i potrošnje. Odlučili smo se za takvo strukturiranje ovog dijela udžbenika zbog toga što se upravo u socijalističkom društvu ostvaruju uvjeti u kojima „proizvod prestaje da bude proizvod pojedinač­ nog neposrednog rada i kao proizvođač se naprotiv pojavljuje kombinirana društvena djelatnost”.1 Međutim, u sadašnjoj etapi izgradnje socijalizma još uvijek se proces reprodukcije sastoji od neposrednog procesa proizvodnje (procesa rada) te od procesa raspodjele, razmjene i potrošnje. To znači da se proces reprodukcije i u socijalizmu odvija putem kružnog kretanja faktora proizvodnje, gdje se pored faza proizvodnje nalaze i obje faze prometa. Pri tom je važno istaći promjene koje nastaju s izgradnjom socijalizma, a odnose se u prvom redu na promijenjeni karak­ ter radne snage, kao i sredstava za proizvodnju. Radna snaga prestala je biti roba, a sredstva za proizvodnju izgubila su karakter kapitala. U vezi s tim bitno se mijenja i karakter procesa rada u socijalizmu, kao i proces raspodjele, razmjene i potrošnje, te karakter odnosa u reprodukciji kako materijalne baze, tako i društvenih odnosa. Proces rada, iako ostaje proces stvaranja vrijednosti, sve više gubi klasni karakter i izmiče staroj podjeli rada, a sve više postaje neposredni društveni proces za ne­ posredni životni proces proizvođača. Drugim riječima, proces rada u socijalizmu poprima prirodni odnos čovjeka (proizvođača) i sredstava za proizvodnju. Dakle, između čovjeka (proizvođača) i sredstava za proizvodnju nestaje onaj treći faktor, koji se krio pod velom vlasnika sredstava za proizvodnju. T u se počinju stvarati uvjeti za ukidanje otuđenosti minulog kao i tekućeg rada radnika od njega samog, a time proces proizvodnje gubi klasni karakter. Što se tiče procesa raspodjele u socijalizmu, on postaje sve više izraz promjena nastalih u samom procesu rada. Proces razmjene još je uvijek vezan za postojanje robne proizvodnje i djelovanja zakona vrijednosti. Proces razmjene razmatra se u cjelovitom procesu reprodukcije, jer je on dio toga procesa, u socijalizmu još izrazitije, jer je oslobođen zakona pro­ fita. Taj proces ovdje služi da bi se unaprijedio proces reprodukcije, jer na ovom stupnju razvoja nije moguć sistem distribucije materijalnih dobara. Razmjena se u socijalizmu ispoljava kao nužan proces, bez kojeg se ne može odvijati razvoj proizvodnih snaga. O procesu razmjene u socijalizmu bilo je mnogo diskusije, ali se danas iskristaliziralo mišljenje o njenoj neophodnosti. Naravno da je i razmjena izgubila ono svojstvo koje je imala u kapitalističkom društvu. Njena svrha nije u tome da se osigurava profit, već da „pojedincu dostavlja posebne proizvode za koje on ima volju da razmeni deo koji mu je pripao raspodelom” .12 Dakle, naglasak je na pojedincu, što je očito moguće samo u socijalizmu, kada se individua oslobađa zakona profita. Potrošnja je proces koji doživljava najveće promjene s izgradnjom socijalizma. Ona osigurava takav proces da proizvodnja počinje služiti neposrednoj potrošnji najširih slojeva stanovništva, i prekoračuje se ono stanje u kojem je proizvodnja bila sama sebi cilj i svrha. 1 Marx: Osnove kritike političke ekonomije, „Naprijed”, Zagreb, 1974, str. 298. 2 Marx: Prilog kritici političke ekonomije, Beograd, 1959, str. 179.

169

Napokon, u procesu akumulacije došlo je također do značajnih promjena. Akumulacija je oslobođena pritiska profita, što znači da se ostvaruju uvjeti za njezino podruštvljenje, a time se ostvaruju uvjeti za pretvaranje čitavog rada rad­ nika u potreban rad. Zbog takvih procesa, o čemu se detaljno govori u ovom dijelu udžbenika, može se reći da se na idućim stranicama razmatraju pitanja društvene reproduk­ cije udruženog rada.

1. DRUŠTVENI PROCES RADA U SOCIJALIZMU

O PROCESU PROIZVODNJE UOPĆE

'

Da bismo objasnili suštinu proizvodnje kao procesa rada, potrebno je utvrditi kakvo je značenje proizvodnje za ljudsko društvo uopće. Ono što izdvaja čovjeka od životinje jeste to — da ljudi „proizvode svoja životna sredstva”, a to predstavlja odvijanje procesa rada. Proizvodeći svoja životna sredstva, ljudi proizvode i svoj materijalni život. „U prvom redu, rad je proces između čovjeka i prirode, proces u kome čovjek vrši svoju razmjenu materije s prirodom i ovu razmjenu omogućava, uređuje i nadzire vlastitom djelatnošću. Prema prirodnoj materiji on istupa kao prirodna sila. On pokreće prirodne snage svoga tijela, ruke i noge, glavu i šaku da bi pri­ rodnu materiju prilagodio obliku upotrebljivu za njegov život. Time što ovim kretanjem djeluje na prirodu izvan sebe i mijenja je, on ujedno mijenja i svoju vlastitu prirodu.”1 Treba naglasiti izvanrednu ulogu rada u razvoju čovjeka i ljud­ skog društva. Kako to kaže F. Engels, „rad je stvorio samog čovjeka”.12 Proces rada je „vječiti prirodni uvjet za život ljudi”.3 K. Marx navodi kako „svako dete zna da bi skapala nacija koja bi, neću da kažem za godinu dana, nego za nekoliko nedelja obustavila rad”.4 Sam proces proizvodnje jest razvojna kategorija. „Svakako je proteklo stotine hiljada godina — u historiji zemlje to nije više nego jedna sekunda u životu čovjeka — prije nego što je iz čopora majmuna koji su se verali po drveću nastalo ljudsko društvo.”5 Čovjek se počinje razlikovati od ostalih životinja kad počinje proizvoditi, odnosno oblikovati prirodnu materiju, za zadovoljenje svojih potreba. I životinje se koriste prirodom za svoje životne potrebe, ali na sasvim drugačiji način nego što to čini čovjek. „Ukratko, životinja se samo koristi vanjskom prirodom i izaziva u njoj promjene naprosto svojim prisustvom; čovjek, međutim, primorava je, promjenama koje u nju unosi, da služi njegovim ciljevima, on vlada njome. I to je poslednja bitna razlika između čovjeka i ostalih životinja. I opet je rad ono što stvara tu razliku.”6 Razmatrajući proizvodnju, potrebno je voditi računa o dvije njene suštinske karakteristike. Prvo, proizvodnja čija je bit proces rada, uvijek je historijski konkretna. „Kao određena političkoekonomska kategorija ne javlja se rad, već društvena forma rada, društveno ustrojstvo rada ili drugačije rečeno: odnos između ljudi u njihovu sudjelovanju u društvenom radu.”7 Prema tome, kada govorimo o proizvodnji, ona je uvijek historijski konkretna „društvena forma rada”, a zbog toga treba naglasiti, kako to kaže Marx, o kojoj se proizvodnji radi. No, proizvodnja promatrana kao ekonomska kategorija ima određene zajedničke karakteristike u svim historijskim društvenim formama rada. U prvom redu, „uko­ 1 2 3 4 6 6 7

K. Marx: Kapital, I, str. 134. F. Engels: Dijalektika prirode, str. 130. K. Marx: Kapital, I, str. 140. K. Marx: Pisma Kugelmannu, Kultura, Beograd, 1951. str. 73—74. F. Engels: Dijalektika prirode, str. 134. Ibidem, str. 138. V. I. Lenjin: Polnoe sabranie sačinjenij, tom V II, str. 45, peto izdanje, ruski

171

liko je proces rada samo jednostavno proces između čovjeka i prirode, ostaju njegovi jednostavni elementi zajednički svima njegovim društvenim razvojnim oblicima”.® T e zajedničke elemente procesa rada Marx ovako definira: „Jednostavni momenti procesa rada jesu: svrsishodna djelatnost, tj. sam rad; predmet na koji rad djeluje, sredstvo kojim djeluje.”89 Prema tome, kod analize suštine proizvodnje i kad se radi o određenoj historijski konkretno datoj formi proizvodnje — moramo ne samo voditi računa o zajednički m osobmama svakog oblika proizvodnje već i o među­ zavisnosti općeg i posebnog u proizvodnji. Mi ćemo raspravljati o materijalnoj proizvodnji socijalističkog društva.101 Kao i svaka druga proizvodnja, tako je i proizvodnja socijalističkog društva, u konačnoj liniji, prisvajanje prirode od strane individua. Prema tome, za odvijanje procesa proizvodnje u danom vremenu važan su faktor prirodni uvjeti, odnosno prirodna bogatstva koja stoje na raspolaganju. Detaljnom analizom tih uvjeta bavi se ekonomika nacionalne privrede, a za nas je bitno da istaknemo u prvom redu prirodna bogatstva kao uvjet razvoja proizvodnih snaga. Proizvodnja kao prisvajanje prirode uvijek se vrši u određenom društvenom organizmu. „Napos­ ljetku, proizvodnja nije ni samo posebna. Štaviše, uvijek je samo izvjestan društveni organizam, izvjestan društveni subjekt, koji djeluje u većoj ili oskudnijoj cjelokup­ nosti grana proizvodnje.”11 Društvo kao organizam jest određeni dinamički sistem, koji se opet razvija i po određenim zakonima složenih sistema, kod čega je proiz­ vodnja uvjetovana samom biti tog sistema, odnosno organizma, društva, o čemu ćemo još detaljnije govoriti.12 Dakle, kao što vidimo, i pri određivanju suštine proizvodnje (a ne samo kod nje) isprepliću se svojstva općeg i posebnog. Kao opća, proizvodnja je prisvajanje prirode, a u okviru određenog društvenog orga­ nizma uvjetovana je njena posebnost. Marx ističe „da svaki oblik proizvodnje stvara svoje vlastite pravne odnose, oblik vladavine, itd.”13 Proizvodnja se, dakle, razvija u svom historijskom određenju. „Kad društveni odnosi koji odgovaraju nekom određenom stupnju proiz­ vodnje tek nastaju, ili kad već iščezavaju, prirodno je da nastupaju poremećaji proizvodnje, ma da u različitom stepenu i s različitim djelovanjem.”14 Posebnost kod proizvodnje u njenom historijskom razvoju, očituje se i kao promjena u kvali­ tativnom smislu. U prvom periodu razvoja ljudskog rada proizvodnja je kao po­ sebnost ispoljavala određeni kvalitet, nasuprot drugom kvalitetu danas. „Što dublje zalazimo u historijsku prošlost, tim više se individua — pa stoga i proizvodeća individua — pojavljuje kao nesamostalna kao pripadnica veće cjeline: prvo još na sasvim prirodan način u porodici i u porodici proširenoj u pleme; kasnije u zajednici.”15 Takva osobina proizvodnje uvjetovana je slabo razvijenim proizvod­ nim snagama ljudskih zajednica. Kad su se one razvile na viši nivo, ,,i proizvodeća individua” relativno se osamostalila u odnosu i na porodicu i na društvo. U naše 8 K. Marx: Kapital, III, str. 816. 9 K. Marx: Kapital, I, str. 135. 10 „Predmet o kome raspravljamo jest prije svega materijalna proizvodnja. Naravno da polaznu tačku Čine individuumi koji proizvode u društvu — pa stoga društveno određena proiz­ vodnja individuuma.” (K. Marx: Prilog kritici političke ekonomije, Beograd, 1956, str. 173) 11 K. Marx: Prilog . . . , ibid., str. 176. 12 „Svaka proizvodnja jest prisvajanje prirode od strane individuuma u okviru nekog odre­ đenog društvenog oblika i njegovim posredstvom.” (K. Marx: Prilog . . . , ibid., str. 178) 13 K. Marx: Prilog . . . , ibid., str. 178. ** K. Marx: P r i l o g . i b i d . , str. 178. 13 K. Marx: P r ilo g .. . , ibid., str. 16.

172

doba, doba naučno-tehnološke revolucije, suštinska karakteristika proizvodnje sastoji se u tome da je primjena nauke njen predominantan faktor. Proces rada, odnosno proizvodnja, kao prisvajanje prirode, znači prilagođavanje prirodne ma­ terije kao predmeta koji zadovoljavaju određenu ljudsku potrebu. Proizvodnja je uvijek društvena. Prema tome ona pretpostavlja veći /broj individua, koje stoje u određenim odnosima u procesu proizvodnje. T e odnose možemo promatrati iz različitih aspekata. Političkoekonomsku suštinu proizvodnje predstavljaju društvene forme rada kao odnos individua u totalitetu procesa rada, i to: kakav je položaj individue u odlučivanju što će se proizvoditi, u organizaciji procesa proizvodnje, u upravljanju proizvodnjom, u kontroli procesa rada i u raspolaganju rezultatima procesa proizvodnje. Isto tako, odnose individua u pro­ izvodnji možemo promatrati i iz drugih, užih aspekata, kod čega posebno značenje imaiu oni odnosi koji su uvjetovani vrstom sredstava za proizvodnju, odnosno tehnikom i tehnologijom. Kao najhitnije forme odnosa između individua u pro­ izvodnji, a ti su prvenstveno uvjetovani vrstom sredstava za proizvodnju, odnosno tehnikom i tehnologijom, mogle bi se navesti slijedeće: Prva karakteristika proizvodnje kao društvene kategorije, svojstvene svakoj formi proizvodnje i procesa rada, jest društvena podjela rada. Podjela rada također je u procesu mijenjanja; ona je uvjetovana nizom faktora: vrstom sredstava za proizvodnju, odnosno tehnikom i tehnologijom, prirodnim bogatstvima, veličinom određene društvene zajednice, itd. Koliko je značenje Marx davao podjeli rada, vidi se i iz slijedećeg: „Kako daleko su razvijene proizvodne snage neke nacije, to najočiglednije pokazuje stepen do koga je razvijena podjela rada.”16 Iz toga proizlazi da će društvena podjela rada u proizvodnji socijalističkog društva imati kako opće tako i posebne karakteristike. Već iz same suštine proizvodnje kao djelatnosti moguće samo u društvu, proizlazi da je svaka proizvodnja određen oblik kooperacije. Možemo razlikovati kooperaciju kao društveni odnos, u smislu različnosti društvenih sistema i koopera­ ciju vezanu prvenstveno uz vrstu tehnike i tehnologije. Prvobitna društvena za­ jednica bila je kolektivna proizvodnja u smislu određenog društvenog sistema. Marx je pisao da je „taj prvobitni oblik kooperativne ili kolektivne proizvodnje bio .. . , razumije se, rezultat slabosti izdvojene ličnosti, a ne podruštvljenja sred­ stava za proizvodnju”. Postoji i druga kooperativna proizvodnja u smislu društve­ nog sistema, nastala na društvenim sredstvima za proizvodnju. Ta druga vrsta kooperativne proizvodnje pretpostavlja podruštvljenje sred­ stava za proizvodnju, ali kao rezultat razvijenih proizvodnih snaga društva. Druga vrsta kooperacije prvenstveno je zavisna od karaktera sredstava za proizvodnju, odnosno tehnike i tehnologije. Budući da se sredstva za proizvodnju stalno razvijaju, to se i ti oblici kooperacije stalno mijenjaju dajući nov kvalitet samoj proizvodnji. I ovdje se konstantno pojavljuje opće i posebno, što treba po­ kazati kod svake posebne forme proizvodnje, dakle i kod proizvodnje socijalističkog društva. Podjela rada, kao obuhvatnija kategorija, sa stajališta proizvodnje kao stva­ raoca konkretnih upotrebnih vrijednosti, pojavljuje se u užem smislu kao speci­ jalizacija. Specijalizacija se u prvom redu razvija kao rezultat čovjekova nastojanja da optimalizira efektivnost faktora proizvodnje, prvenstveno sredstava za proiz­ 16 K. Marx: Njemačka ideologija, Kultura, 1956, str. 21.

173

vodnju. Podložno istom tom čovjekovom nastojanju, odvija se u procesu proiz­ vodnje i proces integracije. Kada su se proizvodne snage snažno razvile — to se dogodilo u kapitalizmu, a vezano je sa suštinom prve industrijske revolucije, odnosno prerastanja stroja u osnovni elemenat proizvodnje — jačaju u procesu proizvodnje; kombiniranje i diversifikacija kao specifičnost kooperacije i specijalizacije. Sve navedene pojave vezane uz proizvodnju: podjela rada, kooperacija, specijalizacija, kombinacija, diverzifikacija, u smislu detaljnog proučavanja elemenata proizvodnje jesu prob­ lemi specijaliziranih ekonomskih i tehničkih disciplina. Nas te kategorije zanimaju toliko koliko pridonose boljem razumijevanju procesa rada, odnosno proizvodnje kao forme društvenog rada, i to specijalno socijalističkog društva.

PROCES RADA (PROIZVODNJA) KAO PRIRODNI ODNOS Čo v j e k a i p r i r o d e Zadržat ćemo se na obradi procesa proizvodnje samoupravnog socijalističkog društva. U razmatranju proizvodnje polazimo od njene prirodne suštine kao pro­ cesa rada. Prirodna suština procesa rada jest izmjena materije između čovjeka i prirode, pri čemu čovjek „ovu razmjenu omogućava, uređuje i nadzire vlastitom djelatnošću”. Dakle, u procesu rada učestvuju direktno dva daktora: čovjek i pri­ roda (ne zaboravimo da je i čovjek dio prirode). Svrha samog procesa rada jest prilagođavanje prirodne materije „obliku upotrebljivu za njegov život”, što podrazumjeva da čovjek koji obavlja proces rada raspolaže rezultatima svoga rada. Prema tome, prirodno stanje proizvodnje, odnosno procesa rada je ono kad udru­ žena individua (budući da je proizvodnja moguća samo u zajednici) odlučuje što će i kako će proizvoditi, kad upravlja proizvodnim procesom, kada ga nadzire, kad raspolaže rezultatima svoga rada. Takvo prirodno stanje procesa proizvodnje postojalo je u prvobitnoj zajednici. To je „društveno ustrojstvo rada ili, drugačije govoreno: odnos između ljudi u njihovom učestvovanju u društvenom radu” prvobitne zajednice. Na toj osnovi nastala je odgovarajuća organizacija društva. No, takva organizacija procesa proizvodnje i, prema tome, cijelog društva bila je nužna zbog nerazvijenih proizvodnih snaga. U samoj prirodi procesa rada leži čovjekova težnja da dobije maksimalnu korist minimalnim utroškom vlastite ener­ gije, odnosno da nastoji što korisnije upotrijebiti faktore proizvodnje, a i samu organizaciju proizvodnog procesa. Budući da je ljudsko društvo prvobitne zajednice imalo slabo razvijene proizvodne snage, svaki je član zajednice, zavisno od svojih prirodnih sposobnosti, morao učestvovati u društvenom procesu rada da bi se zajednica održala u životu.

PODJELA RADA, POJAVA ROBE I NASTANAK KLASNOG DRUŠTVA (KLASNI KARAKTER PROIZVODNJE) Tokom svoga razvoja ljudske su zajednice došle do onog momenta kad su se osposobile za pripitomljivanje životinja. F. Engels detaljno je opisao taj proces u svojem radu „Porijeklo porodice, privatnog vlasništva i države”. On je utvrdio kako je sam razvoj proizvodnih snaga doveo do toga da se društvo pocijepalo na dvije antagonističke klase: robovlasnike i robove. Robovlasnik je gospodar sredstava 174

za proizvodnju kao i proizvođača, roba. On određuje kako će se proizvoditi, on (ili njegov plaćenik) organizira proces proizvodnje, nadzire njegovo odvijanje, upravlja njime i ubire rezultate rada. Onaj koji direktno vrši razmjenu materije s prirodom, stvarajući upotrebne vrijednosti, stoji prema sredstvima za proizvodnju, prema samom procesu rada kao prema nečemu sebi neprijateljskom. Nastala je alijenacija. Porušeno je prirodno stanje procesa rada kako smo ga definirali. Između čovjeka, koji izvršava proces rada, i prirode umetnuo se novi, treći faktor u obliku izrabljivačke klase — robovlasnika. Klasno društvo neminovno traži nastanak države i ona je došla. „Nedostajalo je još samo jedno: ustanova, koja bi osigurala novostečena bogatstva pojedinaca ne samo protiv komunističkih tradicija gentilnog uređenja, koja ne bi samo posvetila prije toliko prezreno privatno vlasništvo i to posvećenje proglasila najvišom svrhom svekolike ljudske zajednice, nego koja bi snabdjela žigom općedruštvenog priznanja i nove oblike sricanja vlasništva, što se razvijaju jedan za drugim, dakle i sve brže povećanje bogatstva; ustanova koja bi ovjekovje­ čila ne samo nastajuće cijepanje društva na klase, nego i pravo posjedujuće klase na izrabljivanje neposjedujuće klase i njene vladavine nad ovom. I ta se ustanova pojavila. Izumljena je država!”17 I država se kao organ vladajuće klase u odnosu prema neposrednom proiz­ vođaču u klasnom društvu pojavljuje kao treći faktor. Smenjivali su se klasni društ­ veni sistemi, ali je suština odnosa neposrednih proizvođača prema sredstvima za proizvodnju i prema samom procesu rada ista, to jest sredstva su tuđa, njima nepri­ jateljska. Razni oblici alijenacije jesu bit društvenih odnosa klasnih društava. Ali, kao što kaže F. Engels, moralo je doći do cijepanja društva na klase, do pojave države. Prvobitna je zajednica morala nestati i ona je nestala, što „nam se već una­ prijed prikazuje degradacijom, dubokim padom s priproste moralne visine starog gentilnog društva”. Pojava klasnog društva bila je nužna, jer su se samo tako mogle dalje razvijati proizvodne snage društva. U tome izuzetnu ulogu igra društvena podjela rada. U prvobitnoj zajednici „podjela rada je sasvim prirodna, ona postoji samo između oba spola. Muškarac vodi rat, ide u lov i ribolov, nabavlja sirovu hranu i za to potrebno oruđe. Žena se bavi kućom i pripremanjem hrane i odjeće, kuha, tka, šije.”18 No, društveni je razvoj išao dalje, zahvaljujući prvenstveno raz­ voju proizvodnih snaga, kod čega dominirajuću ulogu ima nova podjela rada. Prva velika podjela rada u društvu jest odvajanje stočarstva od zemljoradnje. Rast proizvodnih snaga i podjela rada recipročno djeluju jedno na drugo. Dolazi do druge velike podjele rada: obrt se odvojio od ratarstva, što stvara sve pretpostavke za nastanak robne privrede, koja do danas traje. „Bogatstvo raste naglo, ali kao bogatstvo pojedinaca. Tkanje, obrađivanje metala i ostali obrti, koji se sve više dijele, razvili su sve veću raznolikost i vještinu proizvodnje; poljodjelstvo je sada uz žito, mahunaste plodove i voće davalo i ulje i vino, pripremanje kojih se bilo naučilo. Toliko raznoliku djelatnost nije više mogao vršiti jedan te isti pojedinac; nastupila je druga velika podjela rada; obrt se odvojio od ratarstva. Neprestano povećanje proizvodnje i s njome produktivnosti rada povisilo je vrijednost ljudske radne snage; ropstvo, na pređašnjem stupnju još u nastojanju i sporadično, postaje sada bitnim sastavnim dijelom društvenog sis­ tema; robovi prestaju da budu prosti pomagači, tjeraju ih na desetke na rad u polju 17 F. Engels: Porijeklo porodice, privatnog vlasništva i države, str. 93—94. 18 F. Engels: ibidem str. 141.

175

i u radionice. Rascjepom proizvodnje u dvije velike glavne grane, poljodjelstvo i obrt, nastaje proizvodnja neposredno za razmjenu, robna proizvodnja.”19 Narasle proizvodne snage tražile su adekvatne društvene odnose, što se očitovalo kao smjena društvenih sistema. Pojavilo se posljednje antagonističko društvo — kapitalizam, koje razvija proizvodne snage do neviđenih razmjera. Narasle proizvodne snage pod kapitalističkim sistemom traže nove društvene odnose. „Približavamo se sada brzim koracima razvojnom stupnju proizvodnje, na kojemu opstanak klasa nije samo prestao da bude nužnost, nego postaje pozitivnom zaprekom proizvodnje. Ove će klase pasti isto tako neizbježivo, kao što su prije nastale. S njima neizbježivo pada i država. Ono društvo, koje na osnovama slobodne i jednake asocijacije nanovo organizira proizvodnju proizvođača, premjestit će čitavi državni stroj onamo, kamo će tada i spadati: u muzej starina, kraj kolovrata i brončane sjekire.”20 Narasle proizvodne snage traže, kako to kaže F. Engels, da novo društvo organizira proizvodnju proizvođača na osnovama slobodne i jednake asocijacije. Kako organizirati takvu proizvodnju i dokle je ljudsko društvo do danas došlo, to je suština naših daljnjih istraživanja.

NUŽNOST NASTANKA SOCIJALIZMA S ASPEKTA RAZVOJA PROCESA RADA (PROIZVODILE) Klasici marksizma došli su na osnovi utvrđenih zakonitosti razvoja ljudskog društva ne samo do zaključka o neminovnosti propasti kapitalizma i nastanka soci­ jalizma već su utvrdili i određene najopćenitije zakonitosti razvoja novog društva, što i praksa potvrđuje. ,,A na osnovi kakvih podataka je moguće postaviti pitanje o budućem raz­ vitku budućeg komunizma? Na osnovu toga što on proistječe iz kapitalizma, historijski se razvija iz kapi­ talizma, predstavlja rezultat akcija takve društvene snage koju je rodio kapitalizam. Kod Marxa nema ni traga od pokušaja da izmišlja utopiju, da naprazno gata o onome što se ne može znati. Mane postavlja pitanje o komunizmu kao što bi pri­ rodnjak postavio pitanje o razvitku nove, recimo, biološke vrste, čim znamo kako je nastala i u kakvom se određenom smjeru mijenja.”21 Suštinsko u poimanju socijalizma kod klasika marksizma jeste „socijali­ stička kritika kapitalističkog načina proizvodnje”, tj. prikazivanje njegovih zakona s negativne strane, a dokazivanje da taj način proizvodnje, uslijed svog vlastitog razvitka juri k onoj točki na kojoj sam sebe onemogućava, jasno je i nedvojbeno da novo društvo mora likvidirati u prvom redu osnovnu suprotnost kapitalizma — društvenu proizvodnju i privatno vlasništvo. Prva pretpostavka likvidacije osnovne protivrječnosti kapitalizma jest pretvaranje sredstava za proizvodnju u društveno vlasništvo, čemu treba prilagoditi i način proizvodnje. Praksa je potvrdila i svakodnevno potvrđuje da je prvi preduvjet izgradnje socijalizma podruštvljenje sredstava za proizvodnju. Putovi i način realizacije 19 Ibidem, str. 144— 145. 20 Ibidem, str. 154. 21 V. I. Lenjin: Država i revolucija, Kultura, Zagreb. 1956, str. 101.

176

ove nužnosti mogu u pojedinim zemljama biti različiti. To najbolje ilustrira način podruštvljenja u SSSR-u i, kasnije, u SFRJ. Sam proces, bar što se tiče podruštvljenja zemlje, u SFRJ nije ni do danas završen i vjerojatno još duže vrijeme neće biti završen.22 Ne možemo govoriti o izgrađenom socijalističkom društvu dok se ne organizira proces proizvodnje i u poljoprivredi, na zemlji kao društvenom vlas­ ništvu. Kao što smo rekli, prva pretpostavka otpočinjanja organizacije proizvodnje kao asocijacije slobodnih proizvođača jest podruštvljenje sredstava za proizvodnju Taj zadatak preuzima proleterska država. Država istupa „kao predstavnik cijelog društva, da bi prisvojila sredstva za proizvodnju u ime društva, a to je . . . i njen poslednji samostalni čin kao države”.23 Klasici marksizma utvrdili su da je smjena društvenih sistema povezana prvenstveno s razvojem proizvodnih snaga. Karak­ teristično je za sve do danas izvršene promjene društvenih odnosa, osim za socija­ lizam, da su se u okviru starog sistema formirale ekonomske osnove novog sistema kao rezultat naraslih proizvodnih snaga, koje su onda logikom razvoja društva tražile i promjenu društvenih odnosa. U kapitalističkom društvu razvile su se samo pret­ postavke novog, socijalističkog društva i stoga je prvi korak prema izgradnji novog društva osvajanje vlasti od strane proletarijata i njeno konstituiranje kao diktature proletarijata, putem organiziranja države proletarijata. T o uvjetuje mnogo veće značenje akcije subjektivnog faktora u izgradnji socijalističkog društva nego što je to bio slučaj u razvoju prijašnjih sistema. Druga karakteristika nastanka suvremenog socijalizma jest u tome da se on pojavio ne u zemljama gdje su proizvodne snage bile najrazvijenije, već u relativno nerazvijenim zemljama. Marx i Engels su sma­ trali da će socijalizam otpočeti u zemljama gdje su proizvodne snage najrazvijenije. To što se drugačije dogodilo zakonomjerna je pojava zbog novonastalih uvjeta u raz­ voju ljudskog društva, koji su se dogodili poslije smrti Marxa i Engelsa, a što je V. I. Lenjin objasnio. Takav razvoj prelaza od kapitalizma k socijalizmu diktirao je nužnost da izgradnja socijalizma teče u isto vrijeme s ubrzanim razvojem proiz­ vodnih snaga, konkretno — s ubrzanom industrijalizacijom, što je zahtijevalo i određeno angažiranje države kao diktature proletarijata. Specifičnost historijskog momenta jest u tome da* država treba da pomogne proces ubrzane industrijalizacije i da u isto vrijeme otpočne s odumiranjem. U vezi s tim problemom u svijetu je izgradnja socijalističkog društva dobila određene specifične tokove. U svim soci­ jalističkim zemljama teče uglavnom izgradnja socijalizma putem korištenja države kao instrumenta diktature proletarijata.

POČETAK IZGRADNJE SAMOUPRAVNOG SOCIJALIZMA U UVJETIMA POSTOJANJA ROBNE PROIZVODNJE SFRJ kao i druge socijalističke zemlje izgrađuje socijalističko društvo i uglavnom putem industrijalizacije razvija proizvodne snage. No čitav razvoj teče uz proces odumiranja države, koju zamjenjuje samoupravljanje.24 Razvoj samouprav­ ljanja otpočinje u SFRJ 1950. godine. Prema tome, proces proizvodnje u SFRJ od tog se doba postepeno izgrađuje u skladu s organizacijom društva kao „asoci­ jacije slobodnih proizvođača”. Suština asocijacije slobodnih proizvođača jest u 22 U čemu je razlika i koji su uzroci nužnosti različitog pristupa podruštvljenju zemlje u SSSR-u i SFRJ, obrazložio je Boris Kidrič u svom referatu na V. kongresu KPJ. 23 F. Engels: Anti-Duhring, Naprijed, Zagreb, 1946, str. 295. 24 O samoupravljanju kao socijalističkom odnosu više se govori na strani 192. i d. (Uloga stvaralačke ličnosti). 12 P o litičk a ek on om ija socijalizm a

177

tome da se ponovno uspostavi prirodno stanje procesa rada, da se eliminira treći faktor iz procesa proizvodnje, i to ne samo izrabljivačka klasa već i država, da dođe do direktnog spajanja udruženih neposrednih proizvođača sa sredstvima za pro­ izvodnju, te da udruženi slobodni proizvođači sami odlučuju šta će proizvoditi, da organiziraju proces proizvodnje, da njime upravljaju, da ga kontroliraju i da raspolažu rezultatima svoga rada. To znači: da se ponovno uspostavi prirodna suština procesa rada, kakva je bila u svojoj društvenoj biti u prvobitnoj zajednici, ali u skladu s karakterom suvremenih proizvodnih snaga. Razvoj je proizvodnih snaga u svom toku razorio organizaciju proizvodnje prvobitne zajednice i razorio prirodno stanje procesa rada, a negacijom na višem nivou, putem novog kvaliteta, ponovno uspostavlja prirodno stanje procesa rada i proizvodnje Taj je proces i u SFRJ tek na svom prvom koraku, a početak se sastojao u decentralizaciji uprav­ ljanja privrednim razvojem. To je ujedno značilo sužavanje vlasti države i jačanje uloge privrednih organizacija kao subjekta privrednog razvoja, odnosno kao odre­ đene asocijacije proizvođača. Prve korake u tom procesu teoretski ie obradio Boris Kidrič u svojim „Tezama”.25 Poduzeće je, isto kao i roba, nasljeđe prošlosti i egzistira za vrijeme prelaznog perioda od kapitalizma ka komunizmu. Socijalističko se poduzeće karakterizira ,,s jakim neposrednim elementima prošlosti u novom kvalitativnom stanju”. Taj kvalitativni skok odražava se u slijedećem. „Dok je temelj proste i kapitalističke proizvodnje privatna svojina sredstava za proizvodnju, to je temelj socijalističke robne proizvodnje društvena svojina sredstava za proizvodnju, najpre u svojoj nižoj formi kao socijalistička državna svojina, a onda sve više kao opštenarodna imovina pod upravom slobodno udruženih neposrednih proizvođača, a samo pod kontrolom i zaštitom države.” Za razliku od kapitalističke robne proizvodnje, gdje društvene veze između proizvođača nastaju stihijski, u socijalističkoj robnoj razmjeni društvene veze iz­ među proizvođača nastaju putem društvenog plana i zbog toga se robna razmjena po pravilu odvija samo u okviru plana osnovnih proporcija. Već tada Kidrič upo­ zorava: „Slabo planiranje, manjkava organizacija socijalističke privrede ili jaka disproporcionalnost u samoj objektivnoj strukturi date ekonomije, mogu, međutim, prouzrokovati često probijanje ovog pravila.” Interesantno je napomenuti da Kidrič u to vrijeme predviđa da poduzeću ostane manji dio akumulacije ,,u svrhu podizanja njegovog društvenog i životnog standarda.” „Stvarna socijalistička izgradnja kategorički traži razvijanje socijalističke demokratije i smelo pretvaranje državnog socijalizma u slobodnu asocijaciju ne­ posrednih proizvođača. U procesu pretvaranja državne svojine u opštenarodnu imovinu pod upravom neposrednih proizvođača ponovo izlaze na vidjelo opšte zakonitosti socijalističke robne razmjene. Ovo nije korak ’natrag’, nego je kvalita­ tivno novi korak napred, pošto ustvari znači likvidaciju elemenata kapitalističkog monopolizma, sakrivenih u sistemu birokratskog socijalizma.” Naša su shvaćanja tada išla do davanja samostalnosti poduzeću samo u ok­ viru proste reprodukcije. Kasnije se ide dalje, pa se na poduzeće prenose i funkcije nosioca proširene reprodukcije. 25 Kidričeve „Teze” štampane su (kao rukopis) u studenom 1950. godine. T u su izložena osnovna gledanja na socijalističko poduzeće, planiranje, cijene.

178

Dakle, robna razmjena u okviru plana nužna je na danom nivou razvitka proizvodnih snaga „ako nećemo da suprotstavljajući se objektivnim zakonitostima datog perioda, upropastimo kvalitet, asortiman, itd.” Socijalističko poduzeće kao svoju osnovu ima socijalističku robnu razmjenu. „Socijalistička robna razmjena jeste, prema svemu, dijalektička protivrječnost za izvjesno vrijeme prelaznog perioda od kapitalizma ka komunizmu.” Već tada Kidrič ističe da robna razmjena rađa i suprotnosti. „Bilo bi naivno misliti da ona ne rađa i suprotnosti. (Kad ih ne bi rađala, ne bismo imali posla s najraznovrsnijim partikularističkim i antiplanskim tenden­ cijama preduzeća, direkcija, itd., ne bi bilo oštrih diskusija oko planova, itd.) So­ cijalistička robna razmena, svakako, rađa interese suprotnosti, ali ne vodi neizbežno do klasnog antagonizma. Planom i drugim državnim merama pravilno kanalisanje pojave neophodnih suprotnosti, koje proizlaze iz socijalističke robne proizvodnje i razmene, uslovljavaju čak i dalji napredak (uloga stimulacije preduzeća na temelju socijalističke robne proizvodnje i razmene) i usavršavanje osnovnog, planiranja.” Pri razmatranju robne proizvodnje u socijalizmu nikad ni na sekundu ne treba ispustiti iz vida da se promijenio društveno-ekonomski karakter robne proiz­ vodnje. „U prelaznom periodu od kapitalizma do komunizma, nastupa kao rezultat započete socijalističke revolucije, najpre država u svojstvu kolektivnog upravljača, a time i faktički i pravno vlasnika sredstava za proizvodnju. Pošto ona, kao diktatura proletarijata, nastupa zbilja u ime radnih ljudi, već je učinjen dijalektički skok iz stihijske povezanosti privatnih vlasnika sredstava za proizvodnju u plansku po­ vezanost socijalističkih preduzeća. Otpalo je privatno vlasništvo sredstava za pro­ izvodnju. Kapitalistička organizacija u pojedinoj fabrici odnosno monopolu uklo­ pila se, a time i prerasla u plansku organizaciju državne svojine kao niže forme socijalističke svojine. Ustvari se robna proizvodnja i robna razmena iz elementarnog pokretača stihijskog druStveno-ekonomskog zbivanja pretvorila u metod, sredstvo socijalističke raspodele. Međutim, ona pod objektivnim diktatom relativno zaostalih proizvodnih snaga ipak ostaje robna proizvodnja i robna razmena sa svojim najopštijim zakonitostima. Koliko god, prema tome, državni socijalizam na svom početku i ličio na neke vrste državnog komunizma i iz socijalno-političkih razloga pokušavao da guši te zakonitosti, one se osvetnički pojavljuju u narušavanju kvaliteta asorti­ mana, itd.” Već tada je bilo jasno da ostati na centralističkoj metodi rukovođenja pri­ vredom putem državnih organa „neizbežno se povezuje s rastom, jačanjem i privilegisanjem birokratije kao društvenog parazita, gušenjem umesto razvijanjem socijalističke demokrati je i opštom degeneracijom sistema . . . ” Iako tada donosimo zakon o radničkom samoupravljanju, karakteristična su tadašnja shvaćanja o značenju države kao osnovnog nosioca privrednog ra­ zvoja, što Kidrič ovako formulira: „Država, koja — tokom procesa pretvaranja državne svojine u opštenarodnu imovinu pod upravom slobodno udruženih neposrednih proizvođača — učestvuje u privredi ne samo kao osnovni nosilac opštedruštvenog plana i kontrolor nad privrednom operativom nego i u smislu administrativno-operativnog rukovođenja privredom, može već na sadašnjem stepenu razvitka da prenese izvesna administrativno-operativna, ili, što je tačnije, plansko-operativna prava na privredna udruženja i viša udruženja proizvođača. Ona ih po pravilu i mora prenositi. Prema tome, nepravilno je smatrati da pojava privrednog udruženja znači prosto ikvi12*

179

daciju tzv. AOR-a. Institucijom radničkih saveta i radničkih upravnih odbora privrednih udruženja proizvođača uvodi se proces deetatizacije i demokratizacije, a ne likvidacije administrativno-operativnog odnosno plansko-operativnog ruko­ vođenja.” Što se tiče planiranja, Kidrič razlikuje osnovno i operativno planiranje. Osnovno planiranje je isto što i osnovne proporcije. „Prema tome, planske proporcije definišu se po pravilu u naturalnim i nov­ čanim kvotama kompleksnih grupa materijalnih dobara, a ukoliko to traže ili di­ sproporcionalna struktura date ekonomike ili posebni zadaci u generalnom planu — i detaljnijih ključnih grupa odnosno čak pojedinih ključnih artikala. Konkretna definicija planskih proporcija, dakle, nije nepromenljiva nego je funkcionalno za­ visna od promenljive struktuie date ekonomike, ljudskih potreba i generalne li­ nije plana.” Operativno planiranje, prema Kidriču, rezultat je dvaju faktora. „Prvo, direktivnih proporcija datih osnovnim planom, drugo, dejstvovanja zakona ponude i potražnje u okviru planom datih direktivnih proporcija. Operativno planiranje kod tzv. ustanova (npr. zdravstvenih, prosvjetnih, itd.) traži posebnu razradu. Ukoliko u okviru planom datih direktivnih proporcija zakon ponude i po­ tražnje dejstvuje elementarno, on se odražava u ugovorima, slobodnoj ponudi, itd. Operativno planiranje jeste, prema tome, u okviru direktivnih planskih pro­ porcija — i to samo u njihovom okviru — jednovremeno rezultat privredne kal­ kulacije dejstvovanja zakona ponude i potražnje preko novca kao sredstva razmene.” Izričito se naglašava: „Državni planski organi — planske komisije, planski organi saveta — planiraju, ukoliko se radi o socijalističkom sektoru našeg privred­ nog sistema samo proporcije.” Što se tiče pitanja cijena, Kidrič smatra da u tom momentu, zbog speci­ fičnih odnosa vrijednosti i upotrebne vrijednosti u našoj ekonomici, treba da postoje tri vrste cijena: vrijednosne cijene, planske cijene i stvarne cijene. Po­ stojanje triju vrsta cijena faktički bi trebalo da odražava mješovitost između di­ rigiranih cijena sa strane države i stvarne cijene „koja se u robnoj razmeni doista postiže na temelju delovanja zakona ponude i potražnje u okviru planom datih direktivnih proporcija.” Iako smo mi praktički usvojili kao bazu privrede stvarne cijene, istina zadržavajući dugo za izvjesne proizvode (neke osnovne sirovine i neke poljoprivredne proizvode) plafonirane cijene, postavljanje nužnosti posto­ janja triju vrsta cijena pokazuje kako smo išli oprezno u oslobađanju zakona slo­ bodnog robnog tržišta, iako u okviru plana. Otpočeti proces konstituiranja proizvodnje u skladu s kretanjem društva u pravcu njegove izgradnje kao asocijacije slobodnih proizvođača tekao je svojom logikom dalje, iako je išao polako uz određene zastoje, pa i kolebanja. Prvu fazu tog procesa mogli bismo označiti kao period u kojem privredna organizacija po­ staje osnovni nosilac proste reprodukcije. Jasno je da uz akciju subjektivnog fa­ ktora dominirajuću ulogu u konstituiranju proizvodnje u smislu njezine izgradnje kao asocijacije slobodnih proizvođača ima nivo razvijenosti proizvodnih snaga. Kao što smo naglasili, proces počinje s razvojem samoupravljanja, što u proi­ zvodnji znači — konstituiranjem radničkih savjeta.

180

ROBNA PRIVREDA U SOOJAUZM U

Je li takav razvoj bio jedino moguć u izgradnji samoupravnog socijalističkog društva u danim historijskim uvjetima? To se pitanje može formulirati i kao od­ nos robne privrede i socijalizma. Klasici marksizma smatrali su da socijalizam likvidira robnu privredu. Stavovi su klasika teoretski jasni i pravilni. Oni izvode zaključak o nestanku robne piivrede u socijalizmu na osnovi analize njezine suštine, geneze i njezina razvoja, pa dalje i nužnosti njezina nestanka. Kao i u drugim pitanjima razvoja društva, klasici marksizma prelaz iz kapitalizma u socijalizam promatraju kao za­ konomjernost povezanu prvenstveno s razvojem proizvodnih snaga. Prema tome, u socijalističko društvo prelaze zemlje gdje su se proizvodne snage najviše razvile, a time su stvoreni nužni uvjeti i za likvidaciju robne privrede. Ako se tako shvate stavovi Marxa i Engelsa, onda su oni potpuno jasni. U praksi, kao što znamo, nije otpočela izgradnja socijalizma u zemljama gdje su proizvodne snage najra­ zvijenije, već, uz neke iznimke, u slabo razvijenim zemljama. Kada Marx i En­ gels govore o pobjedi socijalizma, oni govore o stanju kad su za nj dane mate­ rijalne pretpostavke već u kapitalizmu, naročito visokim stupnjem industrijali­ zacije, podruštvljenjem procesa rada i planiranja u okviru monopola i trustova, itd. Prema tome, razvoj proizvodnih snaga nužno dovodi do nestanka robne pri­ vrede. Nedovoljno razvijene proizvodne snage za nas su osnovni razlog posto­ janja robne privrede danas u socijalizmu. Među političkim ekonomistima po­ dijeljena su mišljenja zašto danas u socijalizmu postoji robna privreda. Vrlo ih mnogo ima koji kao i mi smatraju da su osnovni uzrok postojanja robne privrede u socijalizmu nedovoljno razvijene proizvodne snage socijalizma. Navode se i drugi razlozi kao što su: različitost vrsta rada, različitost oblika svojine, potreba izražavanja ekvivalentnosti, itd. Po našem mišljenju, neki od navedenih uzroka postojanja robne privrede samo su izvedeni iz osnovnog — nedovoljno razvijenih proizvodnih snaga. Ljudsko j$ društvo vrlo složen organizam koji funkcionira po određenim zakonitostima. Oko zakona vrijednosti kao osnovnog zakona robne privrede izgrađen je mehanizam funkcioniranja društvenog procesa rada. Po­ moću zakona vrijednosti i vezano uz njega odgovarajućim mehanizmima: tržištem, ekonomijom rada (selektivnošću, racionalnim utroškom rada) — izražava se mjera rada date robe kao utroška društvenog rada i potiče razvoj tehnike. Nakon likvi­ dacije robe i zakona vrijednosti moraju doći drugi zakoni i na njima izgrađen me­ hanizam, koji će obavljati i spomenute funkcije. Klasici marksizma dali su na­ čelan odgovor na gornja pitanja kao konačno stanje, ali pretpostavljajući visoko razvijene proizvodne snage i njima odgovarajuće društvene odnose. Uzmimo za ilustraciju iskazivanje individualnog rada kao dijela ukupnog društvenog rada. U „Kritici Gotskog programa” Marx kaže: „U društvu koje počiva na zadružnim načelima, koje se bazira na zajedničkoj svojini sredstava za proizvodnju, proi­ zvođači ne razmjenjuju svoje proizvode, ni rad koji je utrošen na proizvod ne po­ javljuje se ovdje kao vrijednost tih proizvoda . . . . individualni radovi postoje ne okolišno, nego neposredno kao sastavni dijelovi cjelokupnog rada.” I dalje on kaže: „Prema tome, pojedini proizvođač dobija nazad od društva — poslije od­ bitka — tačno onoliko koliko mu daje. Ono što mu je on dao — njegov je individu­ alni kvantum rada . . . . On dobija od društva potvrdu da je dao toliko i toliko rada (poslije odbitka njegova rada za zajedničke fondove).”26 Kao što vidimo, Marx 26 Marx: Kritika Gotskog programa, Kultura, 1948, str. 23.

181

daje, gledano iz sadašnje naše situacije, buduće stanje. Za nas se postavlja pitanje šta treba da se učini da izmjerimo rad pojedinca da bismo znali koliko on daje društvu, da bi mu društvo dalo „potvrdu” da je toliko i toliko rada dao društvu. Na isti način mogli bismo pokazati problematiku i kada govorimo o drugim pro­ blemima političke ekonomije socijalizma. Praksa nam pokazuje da za sada nema drugog mehanizma da se izraze gor­ nje veličine, osim mehanizma robne privrede. Prema tome, robna je privreda i njen mehanizam nužan u sadašnjoj fazi izgradnje socijalizma. Robna privreda je n* žna, za sada, ali je ona ipak nasljedje starog. Ona će s razvojem proizvodnih snaga i razvojem socijalističkih društvenih odnosa nestati. Budući da je robna privreda u sadašnjoj fazi izgradnje socijalizma nužna, postavlja se pitanje njene uloge u tom razvoju. Robna privreda i zakon vrijed­ nosti, kao što znamo, postojali su u nekoliko društvenih sistema; „međutim, ro­ bna proizvodnja nipošto nije isključiv oblik društvene proizvodnje. U staroindijskoj općini i u zadruzi kod Južnih Slavena proizvodi se ne pretvaraju u robu.”27 Proizvodnja robe i promet roba predstavljaju pojavu svojstvenu određenim na­ činima proizvodnje, iako njen obim i značaj nije podjednak. „Dublja analiza po­ java dokazala je da se društveni organizmi između sebe isto tako temeljito ra­ zlikuju kao i biljni i životinjski organizmi. . . . Štaviše, jedna te ista pojava pot­ pada pod sasvim različite zakone uslijed različitosti u cjelokupnoj građi onih organizama, uslijed odstupanja njihovih pojedinačnih organa, uslijed različitih uslova pod kojima funkcioniraju, itd.”28 Budući da je socijalizam poseban or­ ganizam, čija je bitna karakteristika da mu je temelj — društvena svojina nad sredstvima za proizvodnju, a vlast je diktatura proletarijata, to se i zakon vrije­ dnosti, kao i čitav mehanizam robno-novčane privrede mora na poseban način „prelomiti” u tom organizmu. Zbog specifičnog načina izgradnje socijalizma iz­ vanredno značenje ima akcija subjektivnog društvenog faktora. Kad bismo do­ pustili stihijno djelovanje zakona vrijednosti i mehanizma robne privrede, ra­ zvoj društva ne bi tekao u pravcu izgradnje socijalizma. Prema tome, zakon vri­ jednosti i njemu odgovarajući mehanizam mora biti kontroliran i usmjeravan u svom djelovanju u pravcu poticanja razvoja proizvodnih snaga i izgradnje so­ cijalističkih društvenih odnosa. Takvo stanje rađa nov problem djelovanja ob­ jektivnih ekonomskih zakona i akcija subjektivnog faktora. U širem smislu, to je odnos ekonomike i politike. Subjektivni faktor ne može usmjeravati društveni razvoj koji bi se kretao u suprotnom pravcu od djelovanja objektivnih ekonomskih zakona robne privrede, ali se može koristiti objektivnim ekonomskim zakonima i usmjeravati njihovo djelovanje u željenom pravcu. Taj željeni pravac jest iz­ gradnja socijalističkog društva. Konkretne recepte za akciju subjektivnog fak­ tora nemoguće je dati. Kako treba postupati, što konkretno poduzeti, dokle ići, može odgovoriti samo praksa,29 a to je tekući život, koji suvremenici u detaljima 27 F. Engels: Anti-Dühring, Naprijed, Zagreb, 1946, str. 325. 28 K. Marx: Kapital, I, Predgovor drugom izdanju, str. L X II. Engels kaže da se „ovi ekonom­ ski zakoni robne proizvodnje modificiraju sa raznim razvojnim stupnjevima toga oblika proizvod­ nje, no, uglavnom je qelokupan period civilizacije pod njenom vlašću.” (F. Engels: Porijeklo porodice, privatnog vlasništva i države, str. 156.) 29 Odgovarajući holanskom socijalistu Njuvengensu, Marx kaže: „ . . . što treba raditi u određenom momentu budućnosti, kao neposredna akcija, konačno zavisi od danih istorijskih uslova u kojima će se trebati djelovati” . (Marx i Engels: Sočinjenija, tom 35, str. 131, ruski) T o e u skladu s Engelsovim stavom kada kaže za Matxa: „No, o tome što će biti poslije socijalističkog prevrata, on je govorio samo u općim crtama.” (Ibidem, tom 16, str. 221, ruski)

182

različito doživljuju i ocjenjuju. Zbog toga i ima razlika među ekonomistima mark­ sistima u ocjeni značaja i uloge zakona vrijednosti, pa i robne privrede u cjelini. Kao što pokazuje praksa, nužnost razvijanja robno-novčanih odnosa, za izgrad­ nju socijalističkog društva, već po suštini zakona vrijednosti i robe uzrokuje da se društveni razvoj mora odvijati uz svladavanje određenih suprotnosti, koje, ako su nekontrolirane, prerastaju u antagonizam, što može zakočiti proces izgradnje socijalističkog društva. No, to kretanje nije pravolinijsko, nego se odvija uz svladavanje suprot­ nosti u samom razvoju. Jačanje djelovanja zakona robne privrede i njoj svojst­ venog mehanizma podiže efektivnost korištenja faktora proizvodnje i osamostaljuje poduzeće u odnosu na društvo u smislu da se pri donošenju odluka podu­ zeće rukovodi maksimalizacijom dohotka, a to je kategorija robne privrede u socijalističkom društvu. Da bi se postigli što bolji rezultati, bilo je nužno dati veće značenje djelovanju mehanizma robno-novčane privrede, zatim bankarskom, kreditnom, vanjskotrgovinskom mehanizmu i dr. Privreda SFRJ kao složen di­ namički sistem planskog karaktera nije još izgrađena. To je uz ostale razloge i uz slabosti subjektivnog faktora osnovni razlog što nije došlo do „ prelamanja” za­ kona robne privrede i njenog mehanizma na zadovoljavajući način sa stajališta interesa izgradnje samoupravnog socijalističkog društva. U prvom redu, slabi planiranje u razvoju privrede kao cjeline, a u isto vrijeme jačaju elementi poslo­ vanja privrednog poduzeća kao složenog sistema, ali pretežno vezano za suštinu robne privrede — uz realizaciju na tržištu. Potiskivanje planskog elementa u društvu u tom periodu, ima dosta loše posljedice za privredni razvoj. Prvenstveno dolazi do nesinhroniziranih investicija, do nepotrebnog dupliranja pojedinih kapaciteta, s jedne strane, i, s druge, do zaostajanja drugih (proizvodnja sirovina) i infrastrukture te do dispro­ porcija između grana (elektroprivreda i potrošnja električne energije) i čak izme­ đu privrednih oblasti (zaostajanje poljoprivrede). Osnovni je razlog u tome što jačajući djelovanje mehanizma robne privrede, bez dovoljno usmjeravanja, dolazi do osamostaljenja prema društvu naročito banaka i vanjskotrgovinskih poduzeća, gdje se koncentrira velik dio novčanih sredstava, a banka i ta poduzeća daju ih kao kredit gotovo isključivo tamo gdje dobivaju maksimalnu kamatu. Budući da sii ukupna sredstva za investicije daleko ispod potreba, omogućeno je držaocima financijskih investicionih sredstava da traže faktički „lihvarske” kamate. Uz druge razloge, koje sada ne bismo navodili, uz sve proklamiranje kao prioritetnog za­ datka — rasterećenja privrede da bi privredne organizacije mogle preuzeti i os­ novnu brigu o proširenoj reprodukciji, odnosi u primarnoj raspodjeli bruto-proizvoda i nacionalnog dohotka ne mijenjaju se bitno sve do danas. Prema tome, privredne organizacije do danas nisu preuzele osnovnu brigu o proširenoj re­ produkciji, što znači da je najveći dio viška rada još uvijek otuđen od neposrednih proizvođača. To opet pokazuje da se ne vrše promjene kod proizvodnje u smislu njezina konstituiranja kao prirodnog stanja procesa rada u našem poimanju. Po­ vezivanjem birokracije u državnoj upravi s tehno-birokratskim slojem u podu­ zeću stvaraju se centri moći, koji u velikoj mjeri određuju uvjete proizvodnje i poslovanja poduzeća i bitno utječu na raspodjelu dohotka. Taj društveni sloj svoju aktivnost sve više usmjerava da prigrabi što veći dio viška rada, ne vodeći brigu o ekonomičnosti faktora proizvodnje, o povećanju proizvodnje i produk­ tivnosti promatranih sa općedruštvenog aspekta. Zašto je takav trend razvoja bio moguć, iako je samoupravljanje bilo već dosta razvijeno? U prvom redu zato što je u čitavom periodu od 1945. do danas uz razvoj samoupravljanja tekao proces

183

ubrzanog razvoja proizvodnih snaga putem ubrzane industrijalizacije, a to znači da se u tom procesu istom stvarao modemi proletarijat „velike industrije”. Još u to doba velik dio radničke klase direktno ili indirektno stiče dio sredstava po­ trebnih za život sa sela, od poljoprivrede, a ne isključivo s radnog mjesta u in­ dustriji.30 Nemali dio radničke klase u svim manjim mjestima stanuje na selu. U priobalnom pojasu dio radničke klase bavi se i dopunskim zanimanjem — tu­ rističkom djelatnošću. Isto tako dio radničke klase izvan tvorničkog radnog vre­ mena obavlja obrtničke usluge stanovništvu. Sve to u određenom smislu demo­ bilizira dio radničke klase da isključivo putem samoupravljanja, tj. preuzimanjem svih funkcija procesa proizvodnje pod svoju isključivu kontrolu, povećanjem pro­ izvodnje i produktivnosti osigurava zadovoljenje svojih sve većih potreba i sve većih potreba društva. Tome treba dodati da se u poljoprivredi u to doba još nalazi oko 1,5 milijuna zaposlenih, koji su faktički nedovoljno zaposleni, i uz to još i zbog lošijih uvjeta rada i života na selu, čekaju pogodan momenat da se za­ posle u industriji. (Važan razlog je penzija i zdravstveno osiguranje.) Ima i drugih faktora koji presudno utječu na određeno zaostajanje razvoja samoupravljanja. Još su klasici upozorili da se radnička klasa dok mora kudikamo najveći dio svog vre­ mena trošiti na osiguravanje sredstava za život — ne može u dovoljnoj mjeri po­ svetiti općim poslovima. Drugi suštinski razlog jest velik jaz podjele u našem društvu na mali sloj onih koji se bave umnim radom i velik dio onih koji se gotovo isključivo bave fizičkim radom. Iako se stanje konstantno poboljšava, ipak je ono do danas vrlo slabo. Između ostalog, to se vidi i iz strukture kvalifikacija i obrazovanja. U 1972. godini od ukupno zaposlenih u SFRJ 20,98% starijih od deset godina ne zna čitati ni pisati:. Oko 850.000 njih nema nikakve kvalifikacije. Za oko 90% po­ stojećih kvalifikacija priznatih u SFRJ ne može se steći znanje školovanjem, niti u organiziranom poretku, već neorganizirano u praksi, a kasnije se formalno do­ biva pismeni dokument o stečenoj kvalifikaciji od određene komisije koja pro­ vjerava znanje. Postoje i drugi ali sporedniji razlozi što nije došlo do efikasnijeg djelovanja radničke klase, putem razvoja samoupravljanja, protiv devijacija od kursa izgradnje samoupravnog socijalizma. Nacionalna ekonomija kao složen organizam, adekvatan suvremenom stu­ pnju razvijenosti proizvodnih snaga, također se razvija, a danas kod nas još se nije razvila do te mjere da bi mogla na zadovoljavajući način „prelamati” zakone robne privrede. Zbog nedovoljne razvijenosti privrede, što se očituje na nekoliko načina (nedovoljno razvijeni saobraćaj, infrastruktura, itd.) jačanjem djelovanja mehanizma robno-novčane privrede, koji još nije dovoljno kontroliran, dolazi do nepoželjnog „prelamanja” tih zakonitosti, ocijenjeno sa stajališta izgradnje sa­ moupravnog socijalizma. Mehanizam konkurencije iz nekoliko razloga slabo dje­ luje, tako da jačaju tendencije autarkičnosti, monopola, a preko mehanizma cijena u tim uvjetima, dolazi do stjecanja dohotka izvan rada. Nije osigurano zadovo­ ljavajuće kretanje financijskih sredstava i radne snage u okviru nacionalne eko­ nomije. U tim uvjetima zakoni robne privrede dovode i do sve izražajnijeg naru­ šavanja zakonitosti raspodjele prema radu. Društveno-politička posljedica takva kretanja jest produbljenje socijalnih razlika, jasno — zasnovano na stjecanju do­ hotka bez rada. Umjesto da samoupravni organizam „lomi” zakone robne privrede tako da oni pomažu njegovu izgradnju, da stvaraju uvjete i formiraju mehanizam 30 Još u 1973. godini u osobnim dohocima isplate na osnovi redovnog rada i isplate po drugim osnovama odnose se 1 :1.

184

društva koje se izgrađuje kao asocijacija slobodnih proizvođača, jač«m suprotne tendencije: sve je veće značenje produkcione cijene; višak rada tendira da se kon­ stituira kao kapital koji ima „svoju” cijenu; isto tako jačaju tendencije da se i ra­ dna snaga tretira kao roba, a time se zaustavlja definitivno odumiranje najamnih odnosa i raznih oblika alijenacije, što je sve zajedno suprotno kursu izgradnje društva kao asocijacije slobodnih proizvođača. Iskustvo ovog perioda očigledno potvrđuje da suština društva kao organizma na razne načine prelama zakone ro­ bne privrede. Isto tako to iskustvo ponovno potvrđuje da se socijalizam ne mo­ že izgraditi nikakvim automatizmom bez usmjeravanja razvoja svjesno organi­ ziranom akcijom društva. Da bi se ubrzao kurs razvoja samoupravnog socijalizma, najprije je bilo nužno poduzeti akcije da se omogući utvrđivanje tko i koliko učestvuje u ukupnom društvenom radu i da se na toj osnovi udruživanja rada izgrade svi daljnji odnosi u društvu i tome odgovarajući mehanizam.

UDRUŽENI RAD KAO PRIRODNO STANJE PROCESA RADA Osnova našeg socijalističkog društva jesu društvena sredstva za proizvodnju. Na toj osnovi gradimo novo socijalističko društvo kao „asocijaciju slobodnih pro­ izvođača”. Put koji treba prijeći, Engels je ovako skicirao: „Postajući gospodar cjelokupnih sredstava za proizvodnju, da bi ih društveno i planski primjenjivalo, društvo uništava dosadašnje robovanje ljudi njihovim vlastitim sredstvima za pro­ izvodnju. Društvo se, razumije se, ne može osloboditi, a da se ne oslobodi i svaki pojedinac. Dakle, stari se način proizvodnje mora iz osnova izmijeniti, a naročito mora nestati stare podjele rada. Na njeno mjesto mora doći takva organizacija proizvodnje u kojoj, s jedne strane, nijedan pojedinac ne može svaliti na drugog svoj udio u produktivnom radu, tom prirodnom uslovu čovjekove egzistencije; u kojoj, s druge strane, produktivan rad, umjesto da bude sredstvo za poroblja­ vanje, postaje sredstvo za oslobađanje ljudi, pružajući svakom pojedincu priliku da sve svoje sposobnosti, kako tjelesne tako i duhovne, usavršava i primjenjuje u svim pravcima, i u kojoj se on tako pretvara u uživanje mjesto da bude teret.”31 Polazeći s tih pozicija, a u analizi suštine udruženog rada, za nas su neobično važni Marxovi stavovi o naravi socijalističkog društva kao „udruženja slobodnih ljudi, koji rade društvenim sredstvima za proizvodnju i svoje individualne radne snage samosvjesno troše kao jednu društvenu radnu snagu”.32 Praksa izgradnje socijalističkog društva stalno nam pokazuje da te osobine suštine socijalizma mo­ raju stalno jačati, inače o uspješnom razvoju socijalizma ne možemo govoriti. Svako odstupanje u razvoju socijalizma od tih principa ujedno je pokazatelj od­ stupanja od socijalizma. Kao tendencije devijacije pri izgradnji socijalizma imamo pojave i grupnog vlasništva, zapostavljanje planiranja, postojanje elemenata na­ jamnih odnosa, itd. Viziju novog društva — komunizma Marx ovako formulira: „Krađa tuđeg radnog vremena, na čemu počiva sadašnje bogatstvo, izgleda bijedna osnovica prema toj novorazvijenoj koju je stvorila sama velika industrija. Čim je rad u neposrednom obliku prestao da bude veliki izvor bogatstva, radno vrijeme prestaje i mora prestati da bude njegova mjera, a stoga i razmjenska vri­ jednost prestaje da bude mjera upotrebne vrijednosti. Višak rada mase ljudi pre­ 31 F. Engels: Anti-Dühring, Naprijde, Zagreb, 1946, str. 310. 32 K. Marx: Kapital, I, Kultura, str. 43, lat.

185

stao je da bude uvjet za razvitak općeg bogatstva, upravo kao i nerad malobrojnih za razvitak općih moći ljudskog mozga. Time se ruši proizvodnja koja počiva na prometnoj vrijednosti sam neposredni proces materijalne proizvodnje dobija oblik koji se oslobodio oskudnosti i kontradiktornosti. Slobodan razvoj individua, i stoga ne reduciranje potrebnog radnog vremena da bi se proizveo višak rada, već uopće redukcija potrebnog rada društva na minimum, čemu tada odgovara umje­ tničko, naučno, itd. razvijanje individua zahvaljujući za sve njih oslobođenom vremenu i stvorenim sredstvima.”33 Da dođemo do tog cilja, moramo izgrađivati odnose među ljudima u pro­ cesu proizvodnje koji će nas tamo dovesti. Suštinu načina proizvodnje čini po­ sebnost na koji se način sjedinjuju radna snaga i sredstva za proizvodnju. Prema tome, iz tih razloga svjesne snage društva iniciraju izgradnju socijalizma, putem udruživanja rada, što konkretno kod nas počinje donošenjem radničkih aman­ dmana, a zatim Ustava 1974. godine. U socijalističkom društvu rad je osnova na kojoj se uspostavljaju svi odnosi među individuama u društvu. Da bi se ti odnosi mogli uspostavljati, nužno je iskazati rad pojedinca u ukupnom društvenom radu. Prema Marxu, u robno-novčanoj privredi količina rada mjeri se zaobilaznim putem pomoću zakona vri­ jednosti, odnosno na njemu zasnovanom robno-novčanom mehanizmu kao što su cijene, tržište, konkurencija, itd. Kad nestane zakona vrijednosti, rad će se mjeriti u svojoj prirodnoj mjeri, vremenu. U sadašnjoj fazi razvoja socijalizma, rad se također mjeri mehanizmom robno-novčane privrede. Udruživanje rada sa stajališta društvenog pojedinca ima za cilj jačanje njegove moći u razmjeni materije između njega i prirode. Drugačije rečeno, to znači da društveni pojedinac, razvijajući proizvodne snage, vlada svim uvjetima pro­ širene reprodukcije. No, vladajući uvjetima proširene reprodukcije individua to vrši i u isto doba i s drugim individuama s kojima je udružila svoj rad — dakle, ona samoupravlja. Da bi ličnost mogla odlučivati o odvijanju proširene reprodukcije, jasno — zajedno s drugim ličnostima s kojima je udružila svoj rad, moraju biti ispunjeni određeni preduvjeti. U prvom redu, udruženi proizvođač treba da od­ lučuje o upotrebi rezultata svoga rada. Poznato je da se rezultat rada dijeli na potreban rad i višak rada. Dio viška rada mora ići za opće potrebe. Problem je u tome tko odlučuje koji će dio ići za opće potrebe. Da li direktno udruženi proizvođač, stvaralac viška rada, ili njegov predstavnik posredno — država. Su­ ština samoupravljanja jest u tome da sam stvaralac viška rada odlučuje o tome koliko viška rada ide za opće potrebe i kako treba da bude korišten. Da se proces reprodukcije može odvijati što logičnije, bilo bi potrebno da je izgrađen meha­ nizam samoupravnog društva koji bi takvim procesima upravljao. Mi ga do da­ nas nemamo i zbog toga se moramo služiti mehanizmom robno-novčane privrede. Samoupravljanje treba da ima svoje ishodište tamo gdje se stvara nova vrijednost. Tamo treba da se o njemu i odlučuje. Samoupravljati sa stajališta udruženog proizvođača znači odlučivati i to u sebe uključuje, između ostalog, da udruženi proizvođač odlučuje o toku procesa rada u svim njegovim fazama. To znači da udruženi proizvođač odlučuje o jednom segmentu ukupnog društvenog rada. Taj dio ukupnog društvenog rada zovemo „osnovna organizacija udruženog rada”. Njen bismo sadržaj mogli označiti kao „društvenu formu rada, društveno ustroj­ stvo rada ili, drugačije govoreno, odnos između ljudi u njihovom učestvovanju u društvenom radu”. Budući da, u prvom redu, vrsta sredstava za proizvodnju 83 K. Marx: Osnovi kritike političke ekonomije, „Naprijed”, Zagreb, str. 293—294.

186

uvjetuje organizaciju društvenog rada, a budući da rezultati rada poprimaju oblik robe, to jest određeni se rad sučeljava s drugim radovima, osnovna organizacija udruženog rada konstituira se kao određena cjelina u odnosu na isto takve druge cjeline. Prema tome, osnovna organizacija udruženog rada jest „društveno us­ trojstvo rada” koje čini određenu tehničko-tehnološku cjelinu, s jedne strane, i određenu cjelovitost kao robni proizvođač, s druge strane. Kao robni proizvođač, OOUR omogućava da se ocijeni doprinos svakog pojedinca u ukupnom radu, kao i ukupni rezultat OOUR-a u ukupnom društvenom radu. Kao što smo rekli, ti se odnosi izražavaju putem mehanizma robno-novčane privrede. Budući da se nacionalna ekonomija (a u određenom smislu i svjetska pri­ vreda) na osnovi zakona razvoja proizvodnih snaga i zakona stalnog podruštvljavanja procesa rada konstituira u složen dinamički sistem, to se osnovne or­ ganizacije udruženog rada pojavljuju kao ćelije složenih dinamičkih sistema. Postavlja se pitanje na koji način, kojim putovima i pomoću kojeg mehani­ zma treba da se realizira udruživanje radova OOUR-a. Na sadašnjem stupnju razvijenosti proizvodnih snaga to se uglavnom realizira preko mehanizma robno-novčane privrede, prvenstveno pomoću kreditnog mehanizma, iako imamo u zametku i drugih formi povezivanja. Cilj svih oblika udruživanja radova jest razvoj proizvodnih snaga kao no­ sioca rasta produktivnosti rada, osnovice za realizaciju željenih ciljeva društva i pojedinca. Da bi OOUR bio osnovni nosilac proširene reprodukcije, on u svojim bazičnim odnosima, odnosima udruživanja radova pojedinaca na društvenim sred­ stvima, mora biti zainteresiran za taj razvoj, tj. sam rast proizvodnih snaga mora donositi korist direktno ili indirektno udruženom proizvođaču. Prema tome, „dru­ štveno ustrojstvo rada”, u okviru OOUR-a, mora biti regulirano mehanizmom koji stimulira udruženi rad da nosi progres u okviru OOUR-a. Dohodak je osnovni materijalni stimulans u sadašnjem stadiju našeg ra­ zvoja. No, konkretni dohodak ne formira se isključivo od kvantuma rada.34 On je funkcija realizacije na tržištu, gdje se on ostvaruje odnosno realizira putem mehanizma konkurencije, a ona u principu u prvom redu priznaje niže troškove proizvodnje, što je primamo u robnoj privredi za razvoj proizvodnih snaga. Iz­ građujući samoupravni socijalizam, moramo čvrsto osiguravati što potpunije dje­ lovanje zakona raspodjele prema radu, inače nema socijalizma, ali u isto vrijeme moramo poticati ubrzan razvoj proizvodnih snaga, što u robnoj privredi u prvom redu znači nagrađivanje onih organizacija udruženog rada koje najuspješnije optimaliziraju sveukupne faktore procesa rada i najuspješnije zadovoljavaju potra­ žnju tršišta. Kako se sve to odvija unutar privrede koju promatramo kao odre­ đeni organizam danog nivoa razvijenosti (slaba pokretljivost društvene akumu­ lacije i radne snage, nedovoljna razvijenost konkurencije na općem jugoslaven­ skom tržištu, itd.), djelovanje robno-novčanog mehanizma ima tendenciju naru­ šavanja principa raspodjele prema radu. Sve do danas u instrumentariju eko­ nomske politike postoje i takvi instrumenti kao što su režim dvojnih cijena, di­ 84 Jedan od temeljnih principa društvenih odnosa socijalističkog društva jest prindp raspodjele prema radu. „Prema tome, pojedini proizvođač dobija nazad od društva — poslije odbitaka — točno onoliko koliko mu daje. Ono što je on dao — njegov je individualni kvantum rada.” Marx je smatrao da već i u tom stadiju izgradnje socijalizma nema robne privrede. Danas se u svim socijalističkim zemljama mjerenje „kvantuma rada” vrši indirektnim putem, zakonom vrijednosti, mehanizmom robno-novčane privrede i stoga „razmena ekvivalenata pri robnoj razmeni postoji samo u prošeku, a ne u svakom pojedinom slučaju” . (K. Marx: Kritika Gotskog programa, Kultura, 1945, str. 23)

187

ferencijalne stope carinske zaštite, neopravdano različiti režimi uvoza, itd. Jasno je da sve to omogućava pri danim okolnostima i znatnije narušavanje principa raspodjele prema radu. U takvim je uvjetima, sa stajališta teorije političke eko­ nomije, bitno da subjektivni faktor djeluje na liniji poticanja razvoja proizvodnih snaga, a čiju srž čini porast produktivnosti rada i jačanje društvenih odnosa ima­ nentnih udruženom radu. U izgradnji samoupravnog socijalizma kao društva čija je osnova udruženi rad, prvenstveno putem osnovnih organizacija udruženog rada, treba da dođe do takvog spajanja radne snage i sredstava za rad gdje će udružene individue biti u takvim odnosima da su zainteresirane za što efikasnije korištenje svih elemenata od kojih zavisi rast produktivnosti rada, a to ujedno znači izgradnju automatizma poticanja razvoja proizvodnih snaga udruženog rada. Kakve će forme i oblike poprimati taj mehanizam, teško je danas reći. Sigurno je da još socijalizam, osim mehanizma robno-novčane privrede, nema autohtonog mehanizma koji bi dje­ lovao na „izbjegavanje svakog beskorisnog rada”. U praksi imamo stanje koje sa stajališta efikasnosti kcmbiniranja elemenata procesa rada ne zadovoljava, što se danas naročito očituje kao nedovoljno korištenje kapaciteta, neracionalno tro­ šenje sirovina, neracionalna organizacija procesa rada (naročito slab unutrašnji transport), nedovoljna lična i kolektivna odgovornost, neracionalne investicije, itd. U vezi s time Marx je pisao: „Dok kapitalistički način proizvodnje silom nagoni na ekonomiju u svakom individualnom poduzeću, dotle njegov anarhični sistem konkurencije stvara najbezmjemije rasipanje društvenih sredstava za proizvodnju i radnih snaga, pored bezbroja sad neophodnih, ali u suštini inače suvišnih fun­ kcija.”35 Socijalizam je likvidirao tu društvenu anarhiju koja je svojstvena kapi­ talizmu, a sada je momenat da ga prevlada i u ekonomiji vremena u svakom in­ dividualnom poduzeću, a za to mu trebaju puniji socijalistički društveni odnosi, svojstveni udruženom radu, i vlastiti mehanizam ekonomskog sistema, svojstven udruženom radu. Jedno od ključnih pitanja napretka je promicanje tehničkog progresa i ra­ zvijanje nauke kao osnovnog faktora razvoja proizvodnih snaga društva. Konkretnije govoreći i uže promatrajući p /.i problem, to je pitanje relacija: porast produktivnosti rada prema kretanju osobnih dohodaka u odnosu na kretanje aku­ mulacije. To s~j> uzeli samo kao ilustraciju. OOUR će biti nosilac integracionih procesa u privredi, kooperacije, kao i nosilac ekonomičnosti faktora rada, itd.

OSNOVNI FAKTORI DALJNJE IZGRADNJE SOCIJALIZMA. ULOGA NAUKE I TEHNIČKOG PROGRESA. ULOGA STVARALAČKE LIČNOSTI a) Tehnički p ro g res Paralelno s izgradnjom samoupravnog socijalističkog društva kao društvena forma radi javlja se tendencija konstituiranja društva kao asocijacije neposrednih proizvođača. Pred nama je još nužnost ubrzanog razvoja proizvodnih snaga, jer kakva će oiri društvena forma rada to zavisi od nivoa razvoja proizvodnih snaga. Odlučujući faktor u razvoju proizvodnih snaga društva jest razvoj sredstava za proizvodnju, odnosno sama tehnika i tehnologija, shvaćena i kao primjena nau35 K. Marx: Kapital, I, str. 461.

188

Čnih saznanja. A upravo razvoj spomenutih faktora stvara uvjete ali i traži izgrad­ nju društva kao asocijacije slobodnih ličnosti. Pogledajmo suštinu toga razvoja. Čovjek u početku svoga razvoja, u prvobitnoj zajednici razmjenu materije s prirodom uređuje i nadzire neposrednom vlastitom djelatnošću, što je prirodno stanje procesa rada, ali što je ujedno bilo odraz slabo razvijenih proizvodnih snaga, čovjek je kao fizičko biće tada u procesu rada osnovni izvor energije koja mu je potrebna za odvijanje procesa rada. On se koristi primitivnim sredstvima za rad, te pokretanjem svojih tjelesnih organa djeluje na predmet rada. Direktno svojom prisutnošću u procesu rada organizira, regulira i kontrolira odvijanje samog pro­ cesa rada. Razvoj proizvodnih snaga, u prvom redu tehnike, oslobađa čovjeka jedne za drugom gornjih funkcija, koje on direktno obavlja u procesu rada. Čo­ vjek se kao izvorom energije počeo vrlo rano koristiti vučnom stokom, a i vode­ nicom (mlinom). Vodenica je već takav uređaj koji se vrlo uspješno koristi silama prirode, odnosno funkcionira u skladu s prirodnim zakonima. Marx ovako ocje­ njuje ulogu mlina i sata u razvoju tehnike, shvaćene kao „materijalizirane sile znanja”. „Nauka o frikciji, a s tim i istraživanja o matematičkim oblicima točkova, zupčanika itd., sve je to vrš no na mlinu; isto tako je najpre ovde nastala nauka o merenju stepena pokretačke snage, o najboljem načinu njene pripreme, itd. Skoro svi veliki matemaričari od sredine 17. veka naovamo, ukoliko se bave pitanjima praktične mehanike i pokuš yaju da je teoretiziraju, polaze od proste vodenice za žito.”36 Dakle, već u ran >i historiji svojega razvitka čovjek uspijeva da mjesto sebe kao izvor energije podmetne prirodne sile. Na isti način postupa čovjek i kod druge faze rada, u *oj oj se on koristi primitivnim sredstvima za rad: pokretanjem svojih tjelesnih organa djeluje na predmet rada. Kvalitativan skok predstavlja uvođenje stroja kao osnovnog sredstva za proizvodnju u proces rada. „Tek kad su se alati iz alata čovjekova organizma pretvorili u alate mehaničkog aparata, strojeve alatljike, dobio je i pogonski stroj samostalan oblik, potpuno oslobođen granica ljudske snage”.37 Vremenski gledano, čovjek se tol m prve industrijske revolucije oslobađa fu kcije direktnog djelovanja pomoću alata na predmet rada. Ako pak gledamo mašinu u n'enom elementarnom obliku, onda nema nikakve sumnje da industrij­ ska revolucija ne polazi od pokretačke snage, već od onog dijela mašine koji En­ gels zove working machine.38 Postepeno čovjek mijenja svoju ulogu i kao orga­ nizator procesa rada. Do Uvođenja stroja u proces proizvodnje čovjek je sam di­ rektno svojim prisustvom organizirao proces rada, nadzirao ga i upravljao njime. Postepeno sami strojevi koji se uvode u proces rada preuzimaju potpuno te funk­ cije od čovjeka. Nov kvalitet predstavlja automatizacija procesa rada. Ugrađivanjem signalno-regulacionih uređaja u sistem brojeva čovjek gotovo da je oslobođen da direktno obavlja spomenute funkcije. Elektronski računski strojevi definitivno oslobađaju čovjeka tih funkcija pri odvijanju procesa rada. Čovjek se sve više oslobađa za kreativnu djelatnost. Ka> što kaže Marx: „Stalni cilj, tendencija usavršavanja tehnike ide u stvari za tim da ljudski rad učini što je moguće suvišnijim”.39 Ta kratka skica razvoja tehnike pokazuje proces zamjene čovjeka od 36 str. 139. 37 38 39

Marxovo pismo Engelsu od 28. I. 1863 — Prepiska, III. tom, Kultura, Beograd, 1959, K. Marx: Kapital, I, Kultura, 1947, str. 321. Marksovo pismo Engelsu od 28. I. 1863 — Prepiska, III str. 138, ibid. K. Marx: Bijeda filozofije, Za0reb, 1959, str. 151.

189

strane tehnike u procesu rada, oslobađajući ga za angažiranje u procesu stvarala­ štva. „Dobivši oblik mašinerije, sredstvo za rad dobija takav oblik ajnterijalne egzistencije koji zahtijeva da se ljudska snaga zamijeni prirodnim snagama, a stečena rutina svjesnom primjenom prirodnih nauka”.40 Organizacija procesa rada zavisna je od vrste sredstava za proizvodnju, tj. tehnike. „Rad se organizira i dijeli različito, već prema oruđima kojima raspolaže. Mašine isto toliko nisu ekonomska kategorija koliko i volovi koji vuku plug; one su samo proizvodna snaga”.41 Nas, dakle, zanima „odnos između ljudi u njihovom učestvovanju u društvenom radu”, koji je uvjetovan i vrstom sredstava za proi­ zvodnju. U tom smislu prvo je pitanje čovjekov položaj u procesu rada zavisno od vrste tehnike Pogledajmo kako se mijenjao čovjekov položaj u procesu rada, zavisno od razvoja tehnike. Za jednostavnu zanatsku proizvodnju karakteristično je da svaki pojedini radnik primjenjuje posebna sredstva rada. Individua ima pregled nad ujkupnim procesom rada, koji ujedno i sama izvršava, tj. organizira ga, upravlja njime i kontrolira ga svojom fizičkom prisutnošću. Ako je proizvođač ujedno i vlasnik sredstava za proizvodnju, onda on raspolaže i rezultatima rada. Jednostavna za­ natska proizvodnja jest izraz čovjekove specijalizacije za određeni proces rada koji on stalno ponavlja, pa Marx s aspekta cjelovitosti ličnosti tu vrstu proizvodnje naziva „zanatskim idiotizmom”. U manufakturnoj proizvodnji sveukupni radnik primjenjuje posebna sredstva rada. Manufakturna proizvodnja kao izraz daljnje podjele rada i razvoja kooperacije, ali pri istim sredstvima za proizvodnju, uz ograničenost zanatske proizvodnje sada još čovjeka i „raskomadava”. Na višem stupnju razvoja tehnike, u mašinskoj proizvodnji, sveukupni radnik primjenjuje sveukupna sredstva rada, što je dovelo do daljnje podjele rada, a ličnost je još više raskomadalo. „Ukratko, uvođenje mašina povećalo je podjelu rada u društvu, učinilo je jednostavnijim radnikov posao u radionici, koncentriralo kapital, a čo­ vjeka raskomadalo”.42 Istom automatizacija kao oblik sredstava za proizvodnju stvara uvjete svestranog razvoja ličnosti. „Ono čime se odlikuje podjela u radio­ nicama s mašinama jeste da je rad izgubio svako obilježje specijalnog rada. A od trenutka kada prestane specijalno razvijanje, počinje se osjećati potreba za svestranošću, težnja za svestranim razvitkom ličnosti. Automatska fabrika uklanja zanatske struke i zanatski idiotizam”.43 U naše doba, doba naučno-tehnološke revolucije, razvoj tehnike traži i nivo kvalitete u razvoju ličnosti u navedenom Marxovom poimanju. Razvoj tehnike u naše doba, ugrađivanjem signalno-regulacionih mehanizama u sredstva za proizvodnju i sve širom primjenom elek­ tronskih računskih strojeva traži u prvom redu od individue aktivno angažiranje u procesu rada, zahtijeva od nje prvenstveno da održava automatizirane strojeve i uređaje. Da bi to mogla obavljati, individua mora poznavati suštinu i princip djelovanja automatske tehnike. Praktički, individua angažirana u procesu rada s aummatiziranim sredstvima za rad, mora danas imati u prosjeku najmanje srednje (tehničko) obrazovanje. Znači da se razlika između umnog i fizičkog rada anga­ žiranih individua u procesu rada smanjuje. S druge strane, budući da nauka sve više postaje osnovni faktor razvoja, to ima za posljedicu da se sredstva za proi­ zvodnju i tehnologija stalno usavršavaju i razvijaju, odnosno da se stalno mije­ 40 41 42 43

190

K. K. K. K.

Marx: Marx: Marx: Marx:

Kapital, I, str. 328. Bijeda filozofije ,str. 140. ibid., str. 149. ibid., str. 151.

njaju. Individua zaposlena u procesu rada, mora stalno usvajati ta nova saznanja. Ima već pokušaja da se izmjeri koliko se brzo amortizira znanje inženjera stečeno na fakultetu. Bez obzira na to što su to još uvijek procjene, zastarijevanje znanja stečenog na fakultetu iznosi najmanje 5 do 25% godišnje. Isto je i kod drugih znanja. Ta zakonomjernost nalaže da individua angažirana u procesu rada stalno usvaja nova saznanja, tako da se isprepliću rad i učenje, odnosno oni se postepeno integriraju u cjelinu u samom procesu rada, shvaćenom u širem smislu riječi. Budući da za postizanje najvećeg efekta u procesu proizvodnje sve veću ulogu igra osposobljavanje automatskih postrojenja, koja djeluju u određenim specifi­ čnim uvjetima, koji se također mijenjaju, ličnost angažirana u procesu rada svojom se kreativnom aktivnošću prilagođava promjenljivim uvjetima u kojima rade sred­ stva za proizvodnju. Sve to traži angažiranje većeg dijela radnog vremena indi­ vidue u procesu rada, na kreativnom poslu. Da bi ona djelovala kao kreator, mora se i sama razvijati. Razvoj automatizacije stvara materijalne uvjete da se na visokom nivou ra­ zvijenosti proizvodnih snaga proces rada ponovno uspostavi u svom prirodnom obliku, to jest bez prisutnosti takozvanog trećeg faktora. To omogućava porast nužnih pretpostavki za izgradnju društva kao asocijacije slobodnih proizvođača. Najprije bismo istakli slijedeće: skraćenje radnog dana i povećanje slobodnog vremena; mehanizacija i automatizacija svih procesa rada, što omogućava oslo­ bađanje čovjeka od teških i opasnih radova, smanjenje razlike između industrije i poljoprivrede, što dovodi do likvidacije podjele društva na klase; više slobodnog vremena, što omogućava svim članovima društva da se više angažiraju u „općim” poslovima; narasle proizvodne snage, što omogućava znatno povećanje proizvo­ dnje. Prema tome, automatizacija procesa rada kao osnova naglom rastu proi­ zvodnih snaga stvara materijalnu podlogu konstituiranja društva kao asocijacije slobodnih proizvođača. To je zakonomjernost razvoja ljudskog društva, i to su­ glasno nužnosti usaglašavanja proizvodnih snaga i društvenih odnosa. U socijalističkim zemljama taj je proces u toku, samo što su proizvodne snage još uvijek nedovoljno razvijene da bi se društvo već sada konstituiralo kao asocijacija slobodnih proizvođača. Socijalističke zemlje, prema tome, u sadašnjem periodu svog razvoja moraju paralelno razvijati, s jedne strane, proizvodne snage u pravcu kompleksne automatizacije procesa rada i, s druge strane, društvene odnose kao proces izgradnje društva kao asocijacije slobodnih proizvođača. Ne mogu se društveni odnosi razviti dalje nego to dopušta nivo razvijenosti proi­ zvodnih snaga, ali te su dvije kategorije u recipročnoj interakciji pri čemu primat imaju proizvodne snage. b) Nauka kao osnovna proizvodna snaga Razvoj tehnike i tehnologije svakog je dana sve brži i sve obuhvatniji. A po M arni tehnika je „materijalizirana sila znanja”. „Priroda ne stvara mašine, brodove, željezničke pruge, električni telegraf, itd. Sve je to stvoreno ljudskom rukom i ljudskim mozgom — materijalizirana sila znanja”.44 Marx je utvrdio da se snaga razvoja ljudskog društva nalazi u primjeni na­ uke u svim elementima procesa rada, počevši od konstrukcije strojeva, preko or­ ganizacije radnog mjesta, pa do postepenosti u procesu rada, organizacije unutar 44 „Boljševik” 1939, br. 11— 12, str. 63, (ruski), Moskva.

191

tvorničkog transporta, itd. Takav razvoj traži nastanak i primjenu metoda kao Sto su: studij rada, vremena i pokreta, linearno programiranje i slično. Primjena naučnih metoda širi se i dalje, te postepeno obuhvaća nabavu i prodaju. Formiraju se posebne discipline, koje nastoje da se što potpunije koriste naukom, kao, na primjer, izučavanje tržišta (marketing). Na istim se principima konstituira in­ dustrijska sociologija i psihologija. Proces teče dalje i sve do naših dana, do epohe naučno-tehnološke revolucije. Sve to pridonosi organiziranju proizvodnje uz „iz­ bjegavanje svakog beskorisnog rada”. Epohu naučno-tehnološke revolucije karakterizira činjenica da je nauka po­ stala osnovna proizvodna snaga. Nauka i naučni razvoj su, s jedne strane, stup nosač razvoja proizvodnih snaga društva; s druge strane, da bi se nauka kao os­ novna proizvodna snaga razvijala i zaista bila motor samog razvoja, ona traži svog stvaraoca, a to je stvaralačka ličnost. Budući da je nauka ušla i sve više ulazi u svaki element društvenog procesa rada, njome se može svrsishodno koristiti ra­ zvijena kreativna ličnost. To znači: da bi se društvo što uspješnije razvijalo u skladu sa zahtjevima nauke i njenog razvoja, ono mora biti sastavljeno od slo­ bodnih stvaralačkih ličnosti. Prema tome, proizvodne snage društva, čiji je motor razvoja nauka, traže i odgovarajuće društvene odnose, društvo kao asocijaciju slobodnih stvaralačkih ličnosti. Teorija političke ekonomije, koja kao suštinsku točku razvoja ljudskog društva promatra usklađivanje proizvodnih snaga i dru­ štvenih odnosa, u naše doba, tj. u epohi naučno-tehnološke revolucije, vidi os­ novni problem daljnjeg razvoja ljudskog društva u usklađivanju proizvodnih snaga društva, čiji je osnovni nosilac nauka, s odgovarajućim društvenim odnosima, s izgradnjom društva kao asocijacije slobodnih kreativnih ličnosti. Da bismo izgradili naše društvo kao asocijaciju slobodnih kreativnih lič­ nosti, nužno je stvoriti uvjete da se svaki proizvođač formira u tom smislu, a kod toga izvanrednu ulogu ima međuzavisnost razvoja nauke i obrazovanja. Prilazeći objašnjenju međuzavisnosti razvoja nauke i obrazovnog procesa, želimo naglasiti i ono što je već i K. Marx predvidio. „Kao što na kapitalu zasno­ vana proizvodnja stvara, s jedne strane, univerzalnu industriju — tj. višak rada, rad koji stvara vrijednost, tako se pojavljuje, s druge strane, jedan sistem opće eks­ ploatacije prirodnih i ljudskih osobina, jedan sistem opće korisnosti, čijim nosiocem pojavljuje se i sama nauka . . . .”45 Marx je takav zakoniti razvoj ljudskog društva skicirao samo u općim crtama, što se danas u praksi sve više potvrđuje. c) Uloga stvaralačke ličnosti Da bi nauka u potpunosti izvršila svoj historijski zadatak, ona se mora stalno razvijati, ona mora po svom karakteru biti osnovni motor razvoja ljudskog društva. Nosilac razvoja same nauke jest stvaralačka ličnost koja, razvijajući sebe, razvija nauku, a ova opet društvo, koje razvijajući se postavlja sve nove i nove zadatke samoj stvaralačkoj ličnosti. Nov kvalitet klasnog sukoba suvremenog društva, čija je osnovica in ultima linea sukob proizvodnih snaga i društvenih odnosa, jest pobuna suvremene ličnosti protiv depersonalizacije, komercijalizma, karijerizma i birokratizma, a za puni razvoj samostalne kreativne ličnosti. Prema tome, i daljnji razvoj proizvodnih snaga, a i daljnji razvoj društvenih odnosa traže najpovoljnije uvjete potpune afirmacije nauke kao osnovne snage razvoja ljudskog društva. 45 K. Marx: Grundrisse der Kritik der Politischen Ökonomie, str. 313. Berlin, 1953.

192

Konačni je cilj izdizanje svih članova ljudskog društva na nivo stvaralačke ličnosti. Znatno da danas u svijetu postoje velike diferencijacije. U velikom dijelu svijeta živi velik procenat nepismenih, a najnaprednije zemlje ulažu napore za obuhvatanje sve omladine srednjoškolskim obrazovanjem. Prema nekim proračunima, viši stupanj obrazovanja utječe na povećanje nacionalnog dohotka oko 25%. Jedan je od bitnih faktora efikasnosti privređivanja nivo obrazovanosti u pojedinoj zemlji. U SAD je u 1965. godini omladina u dobi od 14 do 17 godina bila obuhvaćena srednjim obrazovanjem sa 90%. U isto je vrijeme u jednoj od najrazvijenijih zemalja zapadne Evrope, u Belgiji, srednjim obrazovanjem bila obuhvaćena omladina od 14 godina sa 80%, a omladina u dobi od 17 godina sa svega 44%. U Zapadnoj Njemačkoj stanje je bilo još lošije. Srednjim obrazovanjem bila je obuhvaćena omladina od 14 godina sa 80%, a omladina sa 17 godina sa svega 18%; Velika Britanija, skandinavske zemlje, Švicarska i Austrija imale su nešto bolje stanje. Ako se pogleda odnos obuhvaćene omladine u obrazovnom procesu u dobi od 20 do 25 godina, onda je prednost SAD pred zemljama zapadne Evrope još izrazitija. U SAD omladina te dobi obuhvaćena je školovanjem sa 20%, u Belgiji, vodećoj zemlji u tom pogledu u zapadnoj Evropi, bila je sa 15,8% obuhvaćena omladina od 20 godina starosti, a ona sa 24 godine samo sa 2,9 %• Ako takvo stanje, koje ni izdaleka ne odgovara suvremenim potrebama ljudskog društva, usporedimo s našim stanjem, onda vidimo kako su naše snage još uvijek vrlo skromne prema potrebama izgradnje samoupravnog socijalističkog društva, shvaćenog kao asocijacija slobodnih, kreativnih ličnosti. U 1968. godini u SFRJ svako deveto dijete u dobi između 7 i 15 godina nije pohađalo školu. Oko 20% naše omladine ne dobiva ni osnovno obrazovanje, a od ukupno 3,6 milijuna zapos­ lenih dvije trećine nema punu osnovnu izobrazbu. Bez i jednog razreda osnovne škole ima oko 200.000 radnika. Naš daljnji razvitak umnogome zavisi od toga koliko ćemo i mi kao zemlja uspjeti realizirati neminovnosti razvoja suvremenog društva, koliko ćemo biti sposobni da nauku pretvorimo u osnovnu pokretačku snagu našeg razvoja. ,,U socijalističkom društvu nauka mora da služi radnom čovjeku, da bude pokretačka snaga njegove proizvodnosti rada, da stvara sve po­ voljnije uslove za njegov život i rad, da bi on sve više postojao slobodna, stvaralačka ličnost. . .. Primjena nauke na svim područjima predstavlja jedno od centralnih pitanja privredne i društvene reforme.”46 S najkompetentnijeg mjesta u našoj zemlji dano je nauci značenje koje suvremeni razvoj traži. „Danas je, inače, jedno od osnovnih mjerila vitalnosti u tome koliko se brzo usvajaju dostignuća naučno-tehnološke revolucije i nauke opće. . . . Na današnjem stepenu našeg razvitka moramo naći načina i mogućnosti da se u tokove naučno-tehnološke revolucije uključujemo brže nego do sada. Danas je to za nas materijalna i društvena nemi­ novnost. . .. Mi, dakle, moramo nastojati da se radnik — samoupravljač podjed­ nako odnosi prema nauci kao i prema materijalnim činiocima proizvodnje, tj. prema sredstvima za proizvodnju. Bez takve sprege nauke i proizvodnje nezamisliv je brži razvoj naše privrede i samoupravnog društva u cjelini.”47 d) Narodna privreda kao složen dinam ički sistem Značenje nauke kao osnovnog faktora privrednog i društvenog razvoja dolazi i dolazit će sve više do izražaja i zbog toga što razvoj proizvodnih snaga ubrzava podruštvljenje procesa rada, što uvjetuje konstituiranje društva kao i nacionalne 44 Tito, u „Vjesniku” od 10. VI. 1970. 47 Ibidem 13 P o litičk a ek on om ija socijalizm a

193

ekonomije kao složenih dinamičkih sistema. Složenim dinamičkim sistemima može se upravljati samo korištenjem spoznatih zakonitosti po kojima sistem funk­ cionira. Na sadašnju fazu razvoja ljudskog društva treba gledati kao na dio historijski zakonitog razvojnog procesa. Složeni dinamički sistemi rađaju se tada kada je društveni proces rada dostigao visok nivo međuzavisnosti, međuuvjetovanosti, mnogosloženosti i mnogopovezanosti. Jasno, i taj stadij što ga je dosegao društveni proces rada rezultat je historijskog razvoja samog procesa rada i ljudskog društva u cjelini. Ne treba zaboraviti da je čovjek počeo proizvoditi najprije koristeći se vlastitim organima, a kasnije izrađuje najprimitivnije predmete rada, koji su zapravo produljenje njegovih organa, pa pomoću alata dolazi do stroja i automatske teh­ nike. U tom razvojnom procesu prekretnicu čini izum stroja, koji je ujedno i diiektno ishodište automatske-kibemetske tehnike i konstituiranja složenih dinamič­ kih sistema na njoj. Izumom stroja (mašine) nastaju kvalitativne promjene u društ­ venom procesu rada. Želimo istaći da se uvođenjem stroja u proces rada sam proces rada sve više poistovjećuje s naučnom spoznajnošću. Stroj omogućuje čovjeku da uvede visok nivo objektivizacije procesa rada, s jedne strane, i pridonosi povećanju kontinuiranosti procesa rada, s druge strane. Konstituiranje stroja kao osnovnog sredstva za proizvodnju istovjetno je s nastankom kapitalizma. T a nova kvalita­ tivna faza razvoja ljudskog društva poznata je kao prva industrijska revolucija. „Međutim, kontinuitet je karakteristično obilježje kapitalističke proizvodnje i uslovljen je njenom tehničkom osnovom, mada se ne da uvijek bezuslovno pos­ tići.”48 Kontinuiranost proizvodnje uvjetovana je tehničkom osnovicom kapitalizma, strojem, i otada pa unaprijed raste kontinuiranost procesa rada koja na određenom stadiju svog razvitka stvara uvjete za nastanak automatizacije. Automatizacija je ujedno nova kvaliteta razvoja društvenog procesa rada, koju, među ostalim, karak­ terizira visok nivo složenosti i međuovisnosti elemenata i faza procesa rada, ali kao kontinuiran proces. Ključna točka automatizacije jest princip povratne sprege. Oba gornja faktora presudna su kao uvjeti nicanja složenih dinamičkih sistema. Marx je prvu fazu tog razvojnog procesa definirao ovako: „Proste alatke, akumula­ cija alata; složene alatke; pokretanje složene alatke s jednim jedinim ručnim pokre­ tačem — čovjekom; pokretanje tih oruđa pomoću prirodnih sila; sistem mašina koje imaju automatski motor — eto tako je tekao razvitak mašina.”49 U kratkim crtama iznijeli smo proces stvaranja uvjeta za rađanje složenih dinamičkih sistema, promatran prvenstveno s tehničkog aspekta. Razvitak proiz­ vodnih snaga i ljudskog društva mora se promatrati i s ekonomskog stajališta. U tom aspektu, a u okviru promatranja razvoja proizvodnih snaga, bit kapitalističkog razvitka zahtijeva koncentraciju i centralizaciju procesa proizvodnje, koje se raz­ vijaju istodobno s daljnjom specijalizacijom, diverzifikacijom i kooperacijom. Već se u kapitalizmu, ovisno o razvitku tehnike i obima procesa rada, razvija društvena podjela rada koja poprima oblike kombiniranja, što ih sačinjava spajanje različitih proizvodnji u jednom poduzeću u obliku specijalizacije, koja znači izdva­ janje i osamostaljenje pojedinih faza društvenog rada, zatim diverzifikacije, koja označava širenje asortimana proizvodnje, bilo zato da bi se bolje iskoristili proiz­ vodni kapaciteti ili da bi ojačala konkurentna sposobnost, što se može postići stvaranjem mogućnosti za prebacivanje težišta — s jedne proizvodnje na drugu, ovisno o kretanju potražnje. 48 K. Marx: Kapital, II, Kultura, Zagreb, 1947, str. 72. 49 K. Marx: Bijeda filozofije, str. 146.

194

Paralelno s tim procesima teče proces koncentracije sredstava za proizvodnju. „Masa sredstava za proizvodnju s kojom on funkcionira uvećava se s produktivnošću njegova rada. T u ova sredstva za proizvodnju igraju dvostruku ulogu. Uvećanje jednih je posljedica, uvećanje drugih je uslov za povećanje proizvodnosti rada . . . . Ali, bilo uslov ili posljedica uvećanje opsega sredstava za proizvodnju prema radnoj snazi koja im je pripojena izražava porast proizvodnosti rada. .Uve­ ćanje ove poslednje ispoljava se, dakle, u opadanju mase rada prema masi sredstava za proizvodnju koja ta masa pokreće, ili u opadanju veličine subjektivnih faktora procesa rada u poređenju s njegovim objektivnom činiocima.”50 Prema tome, kao što je Marx dokazao za kapitalizam, porast nivoa tehnike zahtijeva sve veći obim kapitala za organizaciju većih proizvodnih jedinica, a, s druge strane, sve širu specijalizaciju i diferzifikaciju procesa rada spajanjem tih specijaliziranih jedinica u jedan organizaciono-tehničko-tehnološki kompleks. Taj je proces Marx razradio kao zakon koncentracije i centralizacije, baziran na rastu organskog sastava kapitala. Dakle, analizirajući zakonitost razvoja ljudskog društva kapitalističke epohe, Marx dolazi do zaključka o stalnom rastu organskog sastava kapitala, o porastu društvene produktivnosti, o zakonu koncentracije i centralizacije, čija je osnovica tehnički progres, što sve zajedno predstavlja okosnicu Marxove teorije privrednog razvoja. Kvantificirajući te zakonitosti, Marx je to formulirao u svojoj shemi repro­ dukcije. Prema tome, vidimo da je razvitak proizvodnih snaga, a prvenstveno mašinske tehnike i na njoj organiziranog procesa proizvodnje, neminovno doveo do daljnjeg podruštvljenja procesa rada, a u tome do koncentracije, specijalizacije i kooperacije, što je ostvareno na visokom nivou međuovisnosti. Sa stajališta teorije političke ekonomije suština je tog procesa pretvaranje proizvoda individualnog proizvođača u društveni. „Od neposrednog proizvoda individualnog proizvođača proizvod se uopće pretvara u društveni, zajednički proizvod ukupnog radnika, tj. kombiniranog radnog osoblja, čiji su udovi bliži ili dalji od rukovanja predmetQm rada.”51 Ranije smo iznijeli da s pojavom stroja društveni proces rada sve više inkor­ porira elemente nauke. To je logika razvoja proizvodnih snaga i ljudskog društva u cjelini. T u je zakonitost već Marx uočio.52 Razvojem automatizacije stvaraju se uvjeti za sagledavanje cjelovitosti društ­ venog procesa rada, ali i njegovih pojedinih faza i elemenata. Time su stvorene pretpostavke svrsishodnoj organizaciji i upravljanju procesima rada, odnosno stvoreni su uvjeti za rađanje kibemetike kao nauke o upravljanju.53 Bez kibemetike bilo bi nemoguće rukovoditi složenim dinamičkim sistemima. Prema tome, sve šira primjena strojeva stvara tehničku osnovicu nicanja automatizacije, čija je tehnička osnovica sistem strojeva u koji su ugrađeni mehanizmi za signalizaciju, regulaciju, upravljanje i kontrolu. Njena je karakteristika da je sastavljena od mnogih 60 K. Marx: Kapital, I, str. 551. 51 K. Marx: Kapital, I, Kultura, Zagreb, 1947, str. 441. 52 K. Marx: Grundrisse der Kritik der politischen Ökonomie, str. 592. Berlin, 1953. 58 „Kibemedka je nauka o upravljanju, a upravljanjem se naziva organizacija svrsishodmh djelatnosti. Svuda opažamo proces upravljanja, i kod živih organizama i kod automata koje stva­ ramo u druStvu u kojem živimo. Međutim, tek je odskora otkrivena najvažnija ideja o jedin­ stvu zakona kojima se pokrivaju procesi upravljanja ma gdje se oni odvijali — u nervnom sistemu životinja i čovjeka, u računskom stroju ili ekonomskim strukturama suvremenog društva. Ta je ideja uzeta kao temelj nove nauke — kibemetike.” (V.A. Trapeznikov: Kibemetika i automatsko upravljanje, „Automatika i telemehanika”, Moskva, 3/1963) 13*

195

elemenata, ali da funkcionira u kontinuitetu. Prilagođavajući i organizaciju tom automatiziranom procesu rada, a usklađujući s njome i rukovođenje pomoću kibemetike, rodili su se složeni dinamički sistemi, koji djeluju i razvijaju se uz pomoć nauke kao osnovne proizvodne i razvojne pokretačke snage. Postavlja se pitanje što je to složeni sistem, što je njegova suština. Ima mnogo definicija suštine složenog sistema, ali je u svim tim definicijama osnovno to da se sistem sastoji od vrlo mnogo elemenata, da su oni međusobno povezani, da su međuovisni i da se nalaze u jednom hijerarhijskom odnosu, a da svi zajedno moraju jedinstveno funkcionirati. Sistem se sastoji od: — definiranog problema ili procesa; — izbora ciljeva (tehnički, tržište, dohodak, kapacitet, transport, itd.); — sinteze sistema koji se sastoje u najsvrsishodnijoj kombinaciji dijelova; — analize sistema, odnosno postavljanja alternativnih rješenja; — izbora optimalnog alternativnog rješenja; — osiguranja realizacije odluka; — realizacije projekta. Ranije smo konstatirali da se sve ljudske aktivnosti u naše doba sve više konstituiraju u složene dinamičke sisteme. Za ekonomiste je prvenstveno važno da izučavaju suštinu i značenje dinamičkih sistema u privredi. Kao osnovni složeni dinamički sistemi u ekonomici pojavljuju se nacionalna ekonomija i organizacija udruženog rada. Konture složenog sistema — nacionalne ekonomije — iznio je Marx u svojoj shemi proširene reprodukcije. Znatno više postignuto je u razradi privredne organizacije kao složenog dinamičkog sistema. Korporativna tehnologija je ono što želimo naglasiti kao značajan nov faktor složenog dinamičkog sistema. Ona se razvija da bi se ovladalo funkcionalnošću pojedinih dijelova sistema. Zbog toga se formiraju ekipe stručnjaka kao što su tehnolozi, konstruktori, naučni istraživači, stručnjaci za istraživanje tržišta, finan­ cijski stručnjaci, pravnici i slično. To dokazuje, s jedne strane, da suvremeni raz­ vitak djeluje na daljnje podruštvljavanje procesa rada i, s druge strane, da se razvija sve viši nivo međuovisnosti u samom procesu društvenog rada, te se umnažaju elementi „ukupnog radnika”. U okviru privredne organizacije proces rada sve se više objektivizira, koris­ teći se naučnim metodama kao što su metode studija rada, vremena i pokreta, operaciona istraživanja, metode mrežastog planiranja, linearnog programiranja, grupne tehnologije i si. Unutrašnji transport poduzeća postaje objekt organizacije na naučnoj osnovi, ali ujedno i elemenat poduzeća kao složenog sistema. Isto se događa i s naučnoistraživačkim radom. Prodaja i istraživanje tržišta, te financiranje funkcioniraju također kao dio složenog sistema. Na isti način treba tretirati probleme kao što su veličina kapaciteta, amortizacija, itd. To što smo iznijeli jest nužan razvojni put i kapitalizma i socijalizma, ali svaki od ta dva sistema daje tim zakonitostima svoj klasni sadržaj i oni mogu djelo­ vati samo u okviru određenog društvenog sistema. Osnovna razlika između kapitalizma i socijalizma u odvijanju naučno-tehnološko revolucije jest u tome što su u kapitalizmu radnička klasa i ostali radni ljudi samo objekt kojim se kapitalistička klasa koristi kao jednim od faktora za odvijanje naučno-tehnološke revolucije u interesu vladajuće klase, dok u socijalizmu radnička klasa, radni ljudi, skupno i pojedinačno, sudjeluju u odlučivanju i uprav­ ljanju na svim nivoima. Usko gledajući, suvremena tehnika omogućuje i jedno i

196

drugo postupanje. Isključivo posjedovanje suvremenih sredstava informacije (uz druge faktore) omogućava kapitalističkoj kiasi da manipulira individuom kao objektom. Ali, isto tako, suvremena sredstva informacija omogućuju da radni Čovjek bude informiran o svim zbivanjima, bilo da je na radnom mjestu, bilo u slobodno vrijeme, što mu omogućuje da učestvuje u odlučivanju i u upravljanju o svim pitanjima. Socijalizam ne može drugačije ni postupati, jer on je takav društveni sistem u kojem je osnovna snaga razvoja (i proizvodnje) kreativna ličnost. Naučno-tehnološka revolucija, koja izdiže nauku kao osnovnu proizvodnu snagu, traži i tome odgovarajuće društvene odnose; oni mogu biti samo takvi da omogućuju da čovjek pomoću vlastite kreativnosti postaje ovisan o svojoj vlastitoj evoluciji. Na taj način samoupravni socijalizam prevladava tehnokraciju. Osnovna organizacija udruženog rada također je određeni složeni dinamički sistem, gdje je međuzavisnost njegovih elemenata još veća. Prvi je zaključak koji možemo izvući taj da su svi ti (kao i drugi nenabrojeni) sistemi opet međusobno povezani i niži sistem jest podsistem višeg reda. Ako izostavimo zavisnost funkcio­ niranja nacionalne ekonomije od inozemstva, onda nam se nacionalna ekonomija predstavlja kao složen dinamički sistem najvišeg reda, koji obuhvaća niz podsistema različitih nivoa kao što su, na primjer: privredne oblasti, privredne grane, veliki tehničko-ekonomski sistemi (P T T , željeznice, elektroprivreda, itd.), radne orga­ nizacije, osnovne organizacije udruženog rada, itd. Sistem višeg reda jest okruženje sistemima nižeg reda, i prvi vrši utjecaj na funkcioniranje drugih. Na sadašnjoj etapi izgradnje našeg društva osnovna organizacija udruženog rada je ćelija društva koja je fokus svih elemenata razvoja samoupravnog socijalizma. Suglasno teoriji složenih sistema, funkcioniranje OOUR-a kao sistema zavisno je od njegova ok­ ruženja ili, konkretno govoreći, od odnosa u nacionalnoj ekonomiji kao sistemu višeg reda. Govoreći još konkretnije, spomenimo slijedeće: OOUR mora biti sposoban da sam ili u sporazumu sa drugim OOUR-ima obavlja funkciju proširene reprodukcije. Ako on taj zadatak ne može obavljati, onda ne ispunjava jednu od svojih osnovnih funkcija. Između ostalog on može tu funkciju ispunjavati ako u sadašnjem momentu našeg razvoja raspodjela ukupnog društvenog proizvoda bude takva da omogući OOUR-u ispunjenje spomenute funkcije prema današnjim zahtje­ vima razvoja proizvodnih snaga. Znamo da do danas ta raspodjela nije omogućavala da osnovne organizacije udruženog rada suglasno suvremenom razvoju prven­ stveno tehnike i tehnologije vrše tu funkciju na zadovoljavajući način. Preduvjet da OOUR-i postanu osnovni nosioci proširene reprodukcije jest osim promjena u sistemu primame raspodjele i izgradnja privrednog sistema koji bi poticao OOUR-e da ujedinjuju svoj rad, koji u sadašnjim uvjetima treba da bude izražen u novcu, kao novčana sredstva.

PROBLEM POLJOPRIVREDNE PROIZVODNJE Socijalističko društvo kao asocijacija slobodnih proizvođača ima kao osnovnu pretpostavku to da svi članovi društva imaju isti odnos prema sredstvima za pro­ izvodnju, uključujući ovamo i zemlju. „Ja kažem obratno — budućnost će odlučiti da ta zemlja može biti samo nacio­ nalnim vlasništvom. Dati zemlju u ruke kooperativa poljoprivrednih radnika zna­ čilo bi potčiniti čitavo društvo isključivo jednoj klasi proizvođača. Nacionalizacija

197

žemlje će proizvesti potpunu promjenu u odnosima rada i kapitala i u konačnoj liniji potpuno će uništiti kapitalističku proizvodnju, kako u industriji tako i u seos­ kom gospodarstvu. I tek tada će iščeznuti klasne razlike i privilegije zajedno s eko­ nomskom osnovom iz koje su proizašli, a društvo će se pretvoriti u asocijaciju ,proizvođača’. Živjeti na račun tuđeg rada postat će stvar prošlosti. Neće postojati više vlada ili država odijeljene od samog društva. Zemljoradnja, rudarstvo, fabrička industrija — jednom riječju, sve grane proizvodnje postepeno će se organizirati na najjeftiniji način. Nacionalna centra­ lizacija sredstava proizvodnje postat će prirodnom osnovom društva, koja će se sastojati iz asocijacija slobodnih i jednakih proizvođača djelujući svjesno po općem i nacionalnom planu.”54 Kad razmatramo proces proizvodnje u poljoprivredi, onda sa stajališta iz­ gradnje socijalizma u pogledu odnosa članova društva prema sredstvima za pro­ izvodnju, vrijede za zemlju isti zakoni kao i u ostalim granama privrede. Zemlja mora postati društveno vlasništvo. Tada se proces proizvodnje, bez obzira na specifičnosti proizvodnje u poljoprivredi (sezonski karakter, specifičnosti terena, karakteristike klime itd.), kao forma društvenog rada organizira kao i u industriji. Tako to i izgleda u industrijsko-poljoprivrednim kombinatima kod nas, i na tome se ne bismo duže zadržavali. Društveni sektor u poljoprivredi obuhvaća u SFRJ svega oko 20% poljoprivrednih površina, a ostalo je privatno vlasništvo. Jasno je da se ne može govoriti o socijalističkim dominirajućim društvenim odnosima, dok postoji toliki sektor privatnog vlasništva na zemlji. Da bi se mogla organizirati proizvodnja kao socijalistička forma društvenog rada zemlja mora postati društveno vlasništvo. Postavlja se pit&nje koji su putovi podruštvljenja sredstava za proiz­ vodnju. U industriji je to nacionalizacija sredstava za proizvodnju, što je potvrdila i praksa svih socijalističkih zemalja. A što je s poljoprivredom? Jedna je mogućnost također nacionalizacija zemlje. To se bezuvjetno odnosi na veleposjede i slično. Postavlja se pitanje šta je sa sitnim seljakom. Moguće je da se u industrijski raz­ vijenim zemljama — gdje je procenat zaposlenih u poljoprivredi malen a i njihova je proizvodnja faktički kao proces rada u visokom stupnju putem povezanosti s industrijom podruštvljena—izvrši nacionalizacija zemlje i pri tom osiguraju sitnom seljaku bolji uvjeti rada i života. Ali kada je riječ o zemljama koje nisu visoko in­ dustrijalizirane, a znatan dio stanovništva radi u poljoprivredi kao sitni vlasnik zemlje, tada je pravilno postupiti prema ovim stavovima F. Engelsa. „Prvo, bezuslovno je pravilna postavka francuskog programa da mi predviđamo neizbježnu propast sitnog seljaka, ali da ni u kojem slučaju nismo pozvani da je ubrzamo svo­ jom intervencijom. Drugo, isto je tako očevidno da — kad zauzmemo državnu vlast — ne smi­ jemo niti misliti da bismo nasilno eksproprirali sitne seljake (svjedno, da li uz odštetu ili bez nje) kako smo to prinuđeni učiniti s krupnim zemljišnim vlasnicima. Naša zadaća u odnosu prema sitnim seljacima sastoji se prije svega u tom da se njihova privatna proizvodnja i privatno vlasništvo prevede na kolektivno, ali ne nasilnim putem, nego pomoću primjera i društvene pomoći u tom cilju.”55 U SFRJ pošli smo u poljoprivredi putem izgradnje socijalističkih društvenih odnosa kako to sayjetuje F. Engels, ali je bilo i nekih odstupanja od toga. Vodila 54 K. Marx — citirano prema knjizi V. Bakarića: O poljoprivredi i problemima sela, Kul­ tura, Beograd, 1960, str. 178. 55 F. Engels: Seljačko pitanje u Francuskoj i Njemačkoj — u: Marx-Engels: Izabrana djela u dva toma, tom II, str. 405.

198

se rasprava o tome da li bismo odmah nacionalizirali i zemlju. Osnovni povod ras­ pravama bili su različiti putovi izgradnje socijalističkih odnosa u poljoprivredi. Kod nas je uzeto za kurs razvoja socijalističkih odnosa u poljoprivredi ono Sto predlaže F. Engels.56 Nacionalizirana je veleposjednička zemlja (bez obzira na to u kom je vidu postojala) a i onaj dio koji su imali individualni vlasnici iznad zemljiSnog maksimuma (koji je određen na 10 ha). Od te zemlje organizirana je društ­ vena proizvodnja, koja se razvija u pravcu socijalizma kao i industrija. Na ostalom dijelu zemlje, tj. prema sitnom seljaku, društvo vodi politiku da ga prevede na kolektivnu proizvodnju, „ali ne nasilnim putem, nego pomoću primjera i društvene pomoći u tom cilju”. Osnovni oblik jest kooperacija društvenog sektora sa sitnim seljakom. No i u tim se odnosima nastoji maksimalno učiniti da se on približi suš­ tini društvenih odnosa „udruženog rada”. Iz aspekta političke ekonomije, kooperacicija u prvom redu znači optimalizaciju faktora proizvodnje. Privredna organizacija društvenog sektora osigurava reprodukcioni materijal nužan za odvijanje proiz­ vodnje kod sitnog seljaka, garantira mu otkup proizvoda po utvrđenim cijenama, kreditom ga pomaže i tome slično. Seljak kooperant obavezuje se da će u roku isporučiti određeni kvantum proizvoda određene kvalitete i po određenoj cijeni, itd. To je raspodjela rada između seljaka kooperanta i društvenog privrednog po­ duzeća, koja uvećava produktivnost rada i rentabilnost poslovanja. Kooperacija dalje vrši podruštvljenje procesa rada prvenstveno u poljoprivredi. Isto tako ona jača planski element na ovom sektoru društvenog rada, a time jača stabilnost same proizvodnje. Kooperacija postepeno seljaka kooperanta pretvara u robnog proiz­ vođača. Kooperacija pomaže bržem porastu proizvodnje, a time i prihoda seljaka kooperanta, čime jača kupovna moć sela. Sve te koristi kooperacije možemo svesti pod porast proizvodnih snaga. No, isto je tako akcija društva usmjerena da se kooperativni odnosi izgrađuju kao samoupravni odnosi. Veliko značenje ima na određeni način sudjelovanje seljaka kooperanta u upravljanju i suodlučivanju u poslovanju industrijskog poduzeća, tj. društvenog sektora. Oblici razvoja proizvodnih odnosa samoupravnog socijalizma zasnovani su na danim uvjetima određenih društvenih sredina. SR Slovenija, na primjer, po­ duzima planske akcije s ciljem poticanja i pomaganja proizvodnje u poljoprivredi zasnovane na samoupravnim društvenim odnosima, čija je suština sa stajališta političke ekonomije slijedeća. Pomoću odgovarajućih mjera, korištenjem u prvom redu mehanizma robno-novčane privrede, potiče se razvoj proizvodnih snaga u poljoprivredi i pomoću njega potiče se podruštvljenje procesa rada vežući indivi­ dualnog poljoprivrednika s društvenim sektorom i razvijajući zavisno od razvi­ jenosti proizvodnih snaga samoupravne društvene odnose. Putem banaka i poljo­ privrednih štedionica dodjeljuje se kredit individualnim poljoprivrednicima da bi razvili specijaliziranu robnu proizvodnju koja se povezuje s društvenim sektorom industrije. Da bi to teklo organizirano, potiče se udruživanje seljaka u zadruge, čime on postaje i udruženi subjekt. Povećanje takve proizvodnje traži zajedničke servise, koji moraju imati određena osnovna i obrtna sredstva, koja se u jednom dijelu osiguravaju i iz viška rada udruženih seljaka. Na taj se način vrši određeno podruštvljenje dijela viška rada, koji poprima određeni oblik društvenog vlasništva. Kome će se i koliko dodijeliti kredita, zavisi u prvom redu od toga koliko individu­ 56 Osnovni razlozi zašto u SFRJ ne treba ići za nacionalizacijom zemlje sitnog posjednika bili su u tome što se u Jugoslaviji vrlo davno sitni seljak „teritorijalizirao”, a u NOB-u bio je učes­ nik. Na poljoprivredi je živjelo nekoliko milijuna nedovoljno zaposlenih u toj oblasti, a razvije­ nost industrije bila je preslaba da ih primi. Zbog toga je put koji predlaže F. Engels bio jedino pravilan.

199

alni seljak pridonosi realizaciji programa razvoja poljoprivredne proizvodnje. O dodjeli kredita odlučuje kreditni odbor štedionice, koji u principu pretežno sači­ njavaju seljaci, čak do 80%. To je određeni vid početnih formi razvoja samouprav­ ljanja. Budući da banke i štedionice daju kredite s kamatom od 8 do 12 posto, a oni se daju seljacima po kamatnoj stopi od tri posto, razliku pokrivaju općine i republika. Osim toga, seljaci koji proizvode po usvojenom planu, dobivaju za odre­ đeno vrijeme i izvjesne porezne olakšice. To je pomoć društva u pretvaranju indi­ vidualne seljačke proizvodnje u kolektivnu proizvodnju, o čemu govore klasici marksizma. Društvo je angažiralo sve veći broj stručnjaka koji pomažu realizaciju programa seljaka. (Do danas oko 300 agronoma na ovaj način pomaže seljacima na teritoriju SR Slovenije.) Na toj liniji razvija se dogovaranje o razvoju određenih vrsta proizvodnje — uzmimo kao primjer stočarstvo —, što su novi momenti u društvenim odnosima procesa proizvodnje. Širenjem polja rada što se ovim postiže zaustavlja se trend migracije sa sela u grad, što je u ovom momentu poželjno. Re­ publika je donijela niz zakona kojima se društveni položaj seljaka sve više izjed­ načuje s položajem zaposlenih u društvenom sektoru (Zakon o potpunom zdravstve­ nom osiguranju zemljoradnika; o mirovinskom osiguranju; o pravu nasljedstva nad zemljom, po kojem zemlja ostaje onom tko će je obrađivati, itd.). F. Engels govoreći o razvoju poljoprivredne proizvodnje u Danskoj putem korištenja zadruž­ nih organizacija kaže ovo: ,,U oba slučaja one će biti stavljene u bolji ekonomski položaj i u isto vrijeme će općem društvenom rukovodstvu biti osiguran utjecaj koji je potreban da se seljačke zadruge postepeno prevedu u višu formu i da se prava i dužnosti kako zadruge u cjelini, tako i njenih pojedinih članova izjednače s pravima i dužnostima ostalih grana velike zajednice. Kako će se to izvesti u pojedinostima u svakom specijalnom slučaju, zavisit će od okolnosti danog slučaja i od okolnosti pod kojima ćemo osvojiti javnu vlast.”57 Kao što vidimo, „okolnosti danog slučaja” određuju konkretne putove i metode socijalističkog razvoja u poljoprivredi, no suština sa stajališta političke ekonomije mora uvijek biti ista, a to je — izgradnja socijalističkih društvenih od­ nosa.

57 F. Engels: ibidem, str. 407.

200

2. ZAKONI DRUŠTVENE RASPODJELE U SOCIJALIZMU

ODNOSI PROIZVODNJE, RASPODJELE, RAZMJENE I POTROŠNJE Promatrajući suvremenu ekonomiku, zaključujemo da se ona kao rezultat historijskog razvoja proizvodnih snaga i produkcionih odnosa sve više konstituira kao složen dinamički sistem, sastavljen od niza podsistema viših i nižih redova. Proizvodnja, raspodjela, razmjena, potrošnja, čine u odnosu na nacionalnu eko­ nomiku podsisteme nižeg reda, ali između sebe povezane. Marx je objasnio njihovo jedinstvo, koje se sastoji u najkraćim crtama u slijedećem: „Evo predodžbe koja je jasna kao dan: u proizvodnji članovi društva prilagođavaju (izrađuju, daju oblik) proizvode prirode ljudskim potrebama; raspodjela određuje u kojem razmjeru pojedinac ima udjela u tim proizvodima, razmjena mu dostavlja posebne proizvode za koje on ima volju da razmijeni dio koji mu je pripao raspodjelom; naposljetku, u potrošnji postaju proizvodi predmeti užitka, indivi­ dualnog prisvajanja.”1 I dalje Marx nastavlja: „Rezultat do kojega dolazimo nije da su proizvodnja, raspodjela, razmjena i potrošnja identične, već da sve one sačinjavaju članove jedne cjelokupnosti, razlike u okviru jednog jedinstva.”12 Raspodjela uzeta posebno sačinjava također određeni podsistem u odnosu na totalitet — proizvodnja, raspodjela, razmjena i potrošnja. Kada na taj način definiramo ekonomiku kao cjelinu, zatim jedinstvo: pro­ izvodnja, raspodjela, razmjena, potrošnja, te raspodjelu kao dio te cjelovitosti, konstatiramo da su navedeni dinamički sistemi različitih nivoa, da su oni razvojne kategorije, tj. da imaju svoju historiju i da u određenim okvirima, danim višim sistemom, svaki od njih može samostalno funkcionirati. Historijski karakter tih kategorija sastoji se u tome da se one razvijaju i mi­ jenjaju, a da dani svoj oblik i sadržaj poprimaju uvjetovano nivoom proizvodnih snaga i društvenih odnosa u odgovarajućem periodu. U tom aspektu Marx promatra raspodjelu u kapitalističkom sistemu. „Prema tome, takozvani odnosi raspodjele odgovaraju historijski određenim, specifičnim društvenim oblicima procesa proizvodnje i odnosa u koje ljudi među sobom ulaze u procesu reprodukcije svog ljudskog društva i potiču iz njih. His­ torijski karakter ovih odnosa raspodjele jeste historijski karakter odnosa proiz­ vodnje, od kojih oni izražavaju samo jednu stranu. Kapitalistička raspodjela druk­ čija je od oblika raspodjele koji potiču iz drugih načina proizvodnje, i svaki oblik raspodjele iščezava s određenim oblikom proizvodnje iz kojega je potekao i kome odgovara.”3 1 K. Markx: Prilog kritici političke ekonomije, Naprijed, Zagreb, 1958, str. 22. 2 Ibidem, str. 36. 2 K. Marx: Kapital, III, Kultura, 1948, str. 766.

201

U „Kritici Gotskog programa” Marx, govoreći o raspodjeli cjelokupnog društ­ venog proizvoda, kaže da su pojedine kategorije izvršene raspodjele „ekonomska nužnost i njihova veličina određuje se prema sredstvima i snagama, donekle na osnovu računa vjerojatnoće . . . .”4 RAZMATRANJE KATEGORIJE RASPODJELE U DJELIMA KLASIKA MARKSIZMA Marx i Engels nisu ostavili posebno djelo u kojem bi bila obrađena raspod­ jela. Naiznačainija mjesta o raspodjeli nalaze se u ovim Marxovim djelima: „Kri­ tika Gotskog programa”, „Prilog kritici Gotskog programa”, „Bijeda filozofije”, „Teorije o višku vrijednosti” — III. knjiga, Kapital I. i III. knjiga. Engels najkompletnije razmatra pitanje raspodjele u „Anti-Dühringu” i u predgovoru Marxovoj knjizi „Bijeda filozofije”. Kod Lenjina se najznačajnija mjesta gdje se tretira problem radpodjele nalaze u „Državi i revoluciji”. Svakako, osnovno i najpotpunije mjesto u djelima klasika gdje se tretira pitanje raspodjele nalazi se u „Kritici Gotskog programa”. Marx polazi od osnovne pozicije da se socijalističko društvo razvija poslije zauzimanja vlasti od strane proletarijata iz one materijalne baze koju je dosegao kapitalizam.5 Na ovom stupnju razvijenosti proizvodnih snaga, prema shvaćanjima K. Marxa, osnovni princip raspodjele može da bude samo raspodjela prema radu. Kao što znamo, i socijalisti utopisti proklamirali su taj princip kao osnovni princip raspodjele. No, kako se radi o prvoj fazi komunizma, tj. o socijalističkom društvu koje, kao što Marx kaže, nosi na sebi tragove starog društva, raspodjela se bazira na principu „da pojedini proizvođač dobija nazad od društva — posle odbitaka — tačno onoliko koliko mu daje. Ono što mu je on dao — njegov je indiviudalni kvantum rada.” I dalje, Marx kaže da „. . . individualno radno vreme pojedinog proizvođača jeste onaj deo društvenog radnog dana koji on daje, njegov udeo u njemu.”6 Razmatrajući ovu fazu izgradnje soc'jalizma, Marx smatra da već tada nestaje robna privreda. „U društvu koje počiva na zadružn’m načelima, koje se bazira na zajedničkoj svojini sredstava za proizvodnju, proizvođači ne razmenjuju svoje proizvode; ni rad koji je utrošen na proizvode ne pojavljuje se ovde kao vrednost tih proizvoda, kao neko materijalno svojstvo koje oni poseduju, jer sad već, suprotno onom što imamo u kapitalističkom društvu, individualni radovi postoje ne okolišno, nego neposredno kao sastavni delovi celokupnog rada.”7 Ovdje treba dodati ovo objaš­ njenje. Marx i Engels govorili su o komunističkom društvu, koje su podijelili na višu i nižu fazu. Pod pojmom niže faze komunističkog društva imali su pred očima onaj stad;j razvoja ljudskog društva koji mi danas zovemo socijalizam. Pod višom fazom komunističkog društva poimali su stadij razvoja ljudskog društva koji mi 4 K. Marx: Kritika Gotskog programa. Kultura, 1948, str. 21. 6 „Ovdje imamo posla s komunističkim društvom, ne onakvim kakvo se ono razvilo na svojoj vlastitoj osnovi, nego obrnuto, onakvim kakvo ono iz kapitalističkog društva upravo izlazi; sa komunističkim društvom, dakle, koje u svakom pogledu, u ekonomskom, moralnom, duhov­ nom nosi na sebi tragove starog društva iz čije utrobe izlazi”. (K. Marx: Kritika Gotskog prog­ rama, Kultura, 1948, str. 22) 6 K. Marx: Kritika Gotskog programa, Kultura, 1948, str. 23. 7 Ibidem, str. 22.

202

danas zovemo komunističko društvo. Oni nisu smatrali potrebnim da još tada kad su djelovali i pisali, detaljnije obrađuju razlike između tih dviju faza razvoja ljudskog društva. Polazeći s tog osnovnog principa da ne postoji robna privreda, Marx smatra da će pojedinac sudjelovati u raspodjeli na taj način što će od društva dobiti potvrdu koliko iznosi njegov individualni udio u društvenom radu i na toj će osnovi učestvo­ vati u raspodjeli dobara. Marx se nigdje detaljno ne zadržava na razradi tih principa. On nigdje ne govori na koji će se način utvrditi veličina individualnog rada u ukup­ nom društvenom radu. Poznajući Marxova shvaćanja, a od njih je za ovu priliku jedno bitno, a to je da on ne želi da budućim generacijama određuje njihovo pona­ šanje, smatrajući da će one uspješnije rješavati probleme pred kojima se budu nalazile nego što ih on može riješiti, Marx vjerojatno iz tih razloga nije ulazio u razradu spomenutih pitanja. On je ostao u okvirima općenitih načela, ocjenjujući na gornji način skiciranu raspodjelu koja je regulirana razmjenom roba. „Ovde očigledno vlada isti princip koji reguliše razmenu robe, ukoliko je ta razmena razmena jed­ nakih vrednosti.”89 Što se pak tiče raspodjele sredstava za potrošnju među pojedine proizvođače, tu vlada isti princip kao pri raspodjeli roba — ekvivalenata: »jednaka količina rada u jednom obliku izmenjuje se za jednaku količinu rada u drugom obliku”? (Istaknuo D. Č.) Polemizirajući s Lassalleom, koji je zastupao princip da radnik mora dobiti tzv. neokrnjeni prinos rada, Marx dokazuje da je to nemoguće. Sumirajući ono što je u nižoj fazi komunizma moguće, Marx kaže da je raspodjela koja se bazira na principu raspodjele prema radu, još uvijek raspodjela koja se kreće u okviru buržoaskog prava. „Pravo proizvođača proporcionalno je radu koji oni daju; jed­ nakost se sastoji u tome što se merenje vrši jednakim merilom — radom ”101Mjereći istim mjerilom — radom, mi ne uzimamo u obzir da je jedna individua fizički ili intelektualno jača od druge. To znači da pojedinac može raditi intenzivnije odre­ đeno vrijeme ili pak može raditi duže vrijeme. Isto tako ovom se prilikom ne uzima, npr., u obzir da je jedan radnik oženjen, a drugi nije. U takvim uvjetima, ako važi princip raspodjele prema radu, učestvovanjem pojedine individue u društvenom fondu potrošnje na osnovi rada „jedan će faktički dobiti više nego drugi, jedan će biti bogatiji od drugog, itd.”. Prema tome, Marx jasno zastupa stajalište o štetnosti „uravnilovke” i o nuž­ nosti određenih razlika u učestvovanju u podjeli društvenog proizvoda, ali na bazi individualnih radova kao dijela ukupnog društvenog rada. Za Marxa je na ovoj etapi razvitka važno da ovakav sistem raspodjele „ne priznaje nikakve klasne raz­ like jer je svaki podjednako samo radnik”, i da „ništa ne može preći u svojinu po­ jedinih osoba osim individualnih sredstava potrošnje”. Da bi se ova faza prevladala, potrebno je da se proizvodne snage razviju na viši nivo i time omoguće izgradnju više faze, komunističkog društva.11 8 K. Marx: Kritika Gotskog programa, Kultura, 1948, str. 23. 9 Ibidem 10 K. Marx: Kritika Gotskog programa, Kultura, 1948, str. 23. 11 „U višoj fazi komunističkog društva, kad nestane ropske potčinjenosti individua podeli rada, a s njome i suprotnosti između intelektualnog i fizičkog rada; kad rad postane ne samo sred­ stvo za život nego i prva životna potreba; kad sa svestranim razvitkom individua porastu i produkcione snage i kad svi izvori društvenog bogatstva poteku obilnije — tada će tek biti moguće sasvim prekoračiti uski buržoaski pravni horizont i društvo će moći na svojoj zastavi napisati: Svaki prema svojim sposobnostima, svakome prema njegovim potrebama!” (K. Marx: Kritika Got­ skog programa, Kultura, 1948, str. 25)

203

Prema tome, za današnju etapu razvoja socijalizma neobično su važne pos­ tavke klasika marksizma da se u nižoj fazi komunizma, odnosno u socijalizmu, raspodjela vrši prema radu. Budući da individua učestvuje u raspodjeli ukupnog društvenog proizvoda alikvotno svojem doprinosu u društvenom kvantumu rada, raspodjela počiva na razmjeni „jednakih vrijednosti” i utoliko ovdje vlada isti princip kao kod razmjene roba. Ono što se ne podudara s Marxovim shvaćanjima jest činjenica da realizacija raspodjele prema radu, u sadašnjoj fazi razvoja socija­ lizma, još uvijek u osnovnom ide posrednim putem* jer se rad utrošen na proizvode pojavljuje kao roba, dakle suprotno Marxovim shvaćanjima. Prema tome, i Marxova shvaćanja da će pojedinac dobiti „od društva potvrdu da je dao toliko i toliko rada” — nisu se ostvarila. Drugi fundamentalni princip koji je zastupao Marx jest da „ništa ne može preći u svojinu pojedinih osoba, osim individualnih sredstava potrošnje”. Jasno, budući da je osnovna karakteristika socijalizma društveno vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju, taj se princip mora poštovati i u sistemu raspodjele Izvanredno je važno Marxovo shvaćanje da raspodjela u socijalizmu „ne priznaje nikakve klasne razlike, jer je svaki pojedinac samo radnik . . Taj prin­ cip proizlazi iz postavke da je osnovica socijalizma društveno vlasništvo nad sred­ stvima za proizvodnju. No i kada su sredstva za proizvodnju društveno vlasništvo i kada se raspodjela vrši na bazi: svakome prema radu, moraju postojati razlike u učestvovanju u ras­ podjeli društvenog blaga, te će „jedan biti bogatiji od drugog itd. . . Osnovno je da su te razlike plod raspodjele prema radu i da ne mogu biti baza nicanja eksploatatorskih odnosa. I konačno, prema shvaćanjima K. Marxa, takav sistem raspodjele, nužan za dane historijske uvjete, treba da bude poticaj što bržem razvoju proizvodnih snaga društva baziranog na društvenim sredstvima za proizvodnju, čiji visoki nivo raz­ vijenosti omogućava izgradnju više faze, tj. komunističkog društva, gdje treba da važi kao osnovni princip raspodjele: svaki prema svojim sposobnostima, svakome prema njegovim potrebama. Što se tiče načela koja je Marx dao u Kritici Gotskog programa i u drugim djelima, ona su nastala na osnovi Marxovih (a i Engelsovih) shvaćanja da će soci­ jalizam najprije pobijediti u najrazvijenijim zemljama i da će biti ukinuta robna proizvodnja već u izgrađenoj prvoj fazi komunističkog društva — u socijalizmu. Historijski razvoj socijalizma nije tim putem krenuo, a mi danas u svim socijalistič­ kim zemljama jačamo robnu proizvodnju socijalističkog društva. No, uza sve to, osnovne misli o raspodjeli koje je Marx zastupao ostaju i za nas značajne i važeće. U suvremenom socijalizmu prihvaćen je kao fundamentalan princip ras­ podjele — princip raspodjele prema radu. Pristupajući realizaciji tog principa, nastaju krupna pitanja. Prvo krupno pitanje koje se postavlja jest pitanje kako da se utvrdi što je „cjelokupni društveni proizvod”, odnosno što je korisni fond ukup­ nog društvenog rada i koji je dio u taj opći fond ukupnog društvenog rada unio pojedinac. Praksa socijalističkih zemalja ukazuje nam na dva puta razrješavanja problema. Jedna se metoda primjenjuje u zemljama gdje dominira administrativno, centralističko planiranje, a druga u SFRJ, gdje dominantnu ulogu u razrješavanju problema preuzima samoupravljanje kao „društveno ustrojstvo rada”. U prvom slučaju u principu se realizacija planskih zadataka uzima kao priz­ nati fond društvenog rada.12 12 O slabostima takve metode mnogo se govorilo i pisalo. O tom problemu pisao sam u knjizi „SEV, osnivanje, organizacija i razvoj”, izd. „Naprijed” , Zagreb, 1969.

204

Druga metoda raspodjele odvija se u osnovnom putem zakona robne priv­ rede socijalizma, ali uz tendenciju jačanja principa samoupravnog dogovaranja i sporazumijevanja. Kod nas Ustav iz 1974. godine više nego do sada potiče princip samoupravnog dogovora i sporazuma kao principa raspodjele. Samoupravno dogo­ varanje i sporazumijevanje predstavljaju u određenom smislu proces podruštvljenja raspodjele. Zastupnici obiju metoda ističu da osnovni princip raspodjele mora biti princip raspodjele prema radu. Ali, kao što smo rekli, već su socijalisti utopisti proklamirali kao osnovni princip raspodjele — raspodjelu prema radu, no pod tim su se principom u različito vrijeme i u različitim uvjetima shvaćali i još se shva­ ćaju različiti sadržaji. U našim današnjim uvjetima okvire tom principu daje pos­ tojanje društvenog vlasništva nad sredstvima za proizvodnju i robna privreda, te udruženi rad kao „društvena forma rada, društveno ustrojstvo rada, ili drukčije govoreno: odnos između ljudi u njihovom učestvovanju u društvenom radu”.13 Konstatacija da se raspodjela prema radu odvija u okviru robne privrede, znači da raspodjelu u konačnoj liniji determinira zakon vrijednosti, koji djeluje u planskoj robnoj privredi socijalizma. Prema tome, raspodjela prema radu realizira se putem mehanizma socijalističkog tržišta i djelovanjem svih njegovih kriterija. To znači da se raspodjela prema radu u principu može ostvariti samo u prosjeku, a ne u svakom pojedinačnom slučaju. To ujedno znači da za sada nema neposredne raspodjele. Postavlja se pitanje kako da se u naznačenim uvjetima priđe daljoj razradi principa raspodjele prema radu.

STVARANJE d o h o t k a , p r o i z v o d n i i n e p r o i z v o d n i RAD I RASPODJELA PREMA RADU Prvenstveno treba da utvrdimo bit onoga što dijelimo — a to je dohodak i, drugo, kakav i čiji rad u bilo kojem obliku učestvuje u stvaranju dohotka. Marx je objasnio raspodjelu u kapitalističkom društvu, koja je usklađena s društvenim odnosima kapitalizma, gdje je dohodak radničke klase njena najamnina, a ona pred­ stavlja cijenu njegove radne snage. Nacionalni dohodak je novostvorena vrijednost (v + m). T a definicija ekonomske kategorije preuzeta je i u socijalističkim zemljama iako označava drugačije društvene odnose. No, vratimo se postavljenom problemu i razmotrimo ga detaljnije.14 13 V. I. Lenjin: Polnoe sabranie sočinjenija, tom V II, peto izdanje, ruski, str. 45. 14 Da bismo mogli analizirati efikasnost privrede i to na određeni način i numerički iska­ zati, u praksi se služimo ovim mjeriteljima: 1. Novčana akumulacija je vrijednost realizirane robe minus materijalni troškovi i amorti­ zacija, te osobni dohoci i drugi fondovi radne organizacije (rezervni fond i fond zajed­ ničke potrošnje, itd.). 2. Stopa akumulacije je odnos novčane akumulacije i troškova poslovanja. 3. Stopa rentabilnosti je odnos novčane akumulacije i uloženih sredstava. 4. Stopa efikasnosti je odnos novčane akumulacije i vrijednost osnovnih sredstava. 5. Stopa viška rada je odnos novčane akumulacije i neto ličnih dohodaka. Posebno pitanje jest uspoređivanje nacionalnog dohotka socijalističke zemlje s nacional­ nim dohotkom određene kapitalističke zemlje. U socijalističkim zemljama polazna je pozicija da se društveni proizvod stvara isključivo proizvodnim radom, a produktivni rad je samo onaj koji se troši u materijalnoj sferi proizvodnje. Građanska politička ekonomija smatra da se nacio­ nalni dohodak stvara radom uopće, a to znači i neproduktivnim.

205

Govoreći o socijalističkom društvu, Marx kaže: „Pravo proizvođača pro­ porcionalno je radu koji oni daju; jednakost se sastoji u tome što se mjerenje vrši jednakim mjerilom — radom.”15 Ali dalje Marx kaže da kada to piše ima pred očima besklasno društvo „jer je svaki podjednako samo radnik”. No i tada „ovo jednako pravo je nejednako pravo za nejednaki rad . . . Ali ti nezgodni momenti se ne mogu izbjeći u prvoj fazi komunističkog društva . . .”16 Kao što vidimo, čak i za socijalističko društvo koje bi bilo na znatno višem nivou razvoja nego što je naše Marx ne pretpostavlja likvidaciju određene nejed­ nakosti, čak i uz funkcioniranje principa jednakog prava, na bazi raspodjele prema radu. Tek u višoj fazi komunizma Marx predviđa mogućnost likvidacije spomenu­ tih nejednakosti u raspodjeli. No, to će biti moguće postići na vrlo visokom nivou razvijenosti proizvodnih snaga. Znači da se opet vraćamo prvobitnom stajalištu da je i raspodjela jedna od funkcija razvoja proizvodnih snaga. Ali mi živimo u etapi izgradnje niže faze komunizma i u skladu s tim potrebno je analizirati suštinu raspodjele. Rekli smo da je osnovni princip raspodjela prema radu, a kako je rezul­ tat rada izražen kao dohodak, vratili smo se pitanju čiji rad, kakav i u kojem opsegu pridonosi stvaranju dohotka, a sve promatramo u sklopu udruženog rada. Prema tome, problemu dohotka pristupamo od njegova stvaranja. Već se ovdje postavljaju, između ostalog, dva problema. Prvo, problem nastaje ako dohodak promatramo s gledišta njegova stvaranja kao faktora razvoja proizvodnih snaga. Drugim riječima, kako da se iskoriste svi agensi proizvodnje da se proizvede mak­ simalni dohodak. I drugo, tko sve učestvuje i na koji način u stvaranju dohotka. Takvo postavljanje problema obuhvaća sklop pitanja: suštinu materijalne osnove proizvodnje (tehniku, tehnologiju), organizaciju procesa rada, raspodjelu uvjeta proizvodnje, društvene odnose. Specifičnost izgradnje socijalizma do sada je i u tome da radnička klasa kad zauzme vlast nakon toga izgrađuje ekonomsku osnovu socijalizma, za razliku od buržoazije, koja ekonomske osnove kapitalizma stvara još u feudalizmu. Znači treba stvoriti takav ekonomski sistem gdje direktno vlada radnička klasa, koja s izgradnjom socijalizma i sama kao klasa odumire. Postizanje toga smatramo da je moguće jedino izgradnjom socijalizma kao „asocijacije neposrednih proizvođača”. Samoupravni socijalizam kao jedan od oblika konjo*etizacije tog principa treba da konstituira vlast neposrednih proizvođača direktno, a ne posredstvom prole­ terske države, ni drugim posrednim putem. To je naš neposredni zadatak, koji potiče razvoj proizvodnih snaga i porast nacionalnog dohotka. Postavlja se pitanje što stoji na putu ostvarenju tog zadatka. To je proces zamjene države kao osnovnog motora razvoja socijalizma konstituiranjem neposrednog proizvođača kao osnovnog motora razvoja socijalizma. Naveli smo da proces izgradnje našeg društva kao „asocijacije neposrednih proizvođača” poprima određene oblike kao udruženi rad. Koje su njegove karak­ teristike u sadašnjoj fazi razvoja socijalizma u SFRJ? Marx smatra da će se povećati potreban rad, a smanjiti višak rada odmah nakon izvršene socijalističke revolucije. „Uklanjanje kapitalističkog oblika proiz­ vodnje dozvoljava da se radni dan ograniči na potreban rad. Ali tada bi se, pod inače jednakim okolnostima, proširio opseg potrebnog rada. S jedne strane zato 15 K. Marx: Kritika Gotskog programa, Kultura, 1948, str. 24. 16 K. Marx: isto

206

što bi radnik imao više uslova za život i Sto bi viSe zahtijevao od života. S druge strane, jedan dio današnjeg viška rada uračunao bi se u potreban rad, naime u rad potreban da se stvori rezervni i akumulacioni društveni fond.”17 Prema tome, nalazimo se u historijskom procesu pretvaranja viška rada u potreban rad. Za naše današnje uvjete taj se problem pojavljuje i kao prenošenje funkcije proširene repro­ dukcije na neposredne proizvođače, o čemu smo govorili. Sa stajališta raspodjele suštinsko pitanje manifestira se i kao problem — primame, sekundarne i tercijarne raspodjele.

PRIMARNA, SEKUNDARNA I TERCIJARNA RASPODJELA Kazali smo da nacionalni dohodak stvara rad, utrošen direktno ili indirektno u materijalnoj sferi proizvodnje. Postavlja se pitanje što je s ostalim dijelom stanov­ ništva. Svi ostali jesu radni ljudi jer obavljaju društveno koristan rad, a za taj su rad plaćeni iz dohotka koji stvaraju neposredni proizvođači, pod čim razumijevamo u navedenom smislu stvaraoce nacionalnog dohotka. Sad već govorimo o društve­ nim odnosima koji proizlaze iz različitih pozicija koje zauzimaju određene društvene grupe u ukupnom društvenom radu i, drugo, već o određenoj raspodjeli nacional­ nog dohotka. Marx je u svom radu „Kritika Gotskog programa” dao generalnu skicu raspodjele društvenog proizvoda ovako: „Pre svega, ako izraz ,prinos’ rada uzmemo u smislu proizvoda rada, onda je kolektivni prinos rada — celokupni društveni proizvod. Od njega treba odbiti: Prvo: ono što je potrebno da- se nadoknade utrošena sredstva za proiz­ vodnju. Drugo: dodajni deo za proširenje proizvodnje. Treće: rezervni fond ili fond za osiguranje od nesrećnih slučajeva, elemen­ tarnih nepogoda, itd. Ti odbici od ,neokrnjenog prinosa rada’ su ekonomska nužnost, i njihova veličina određuje se prema postojećim sredstvima i snagama, donekle na osnovu računa verovatnoće, ali oni se nikako ne mogu iskalkulisati iz pravednosti. Ostaje drugi deo celokupnog proizvoda, deo koji je određen da služi kao sredstva potrošnje. Pre nego što dođe do individualne podele, od njega se opet odbijaju: Prvo: opšti troškovi oko upravljanja, koji se ne odnose na proizvodnju. Taj deo će se odmah znatno smanjiti u poređenju s onim koliki je on u sa­ dašnjem društvu i smanjivaće se u onoj meri u kojoj se razvija novo društvo. Drugo: ono što je najnenjeno zajedničkom zadovoljavanju potreba — ško­ lama, zdravstvenim ustanovama, itd. Taj deo će odmah znatno porasti u poređenju s onim koliki je on u sadašnjem društvu i povećavaće se u onoj meri u kojoj se razvija novo društvo. Treće: fond za nesposobne za rad itd., ukratko, za ono što danas spada u takozvano zvanično staranje o sirotinji. 17 K. Marx: Kapital, I, str. 461.

207

Tek sad dolazimo do ,raspodele’ koju program bornirano, pod Lasalovim uticajem, ima jedino u vidu, naime do onog dela sredstava potrošnje koji se deli među individualne proizvođače kolektiva. ,Neokrnjen prinos rada’ već se neprimetno pretvorio u ,okrnjen’, ma da proizvođač ono što gubi kao privatno lice dobija direktno ili indirektno kao član društva.”18 Naročito želimo naglasiti značaj izdataka za troškove „oko upravljanja koji se ne odnose na proizvodnju”, te za „ono što je namenjeno zajedničkom zadovo­ ljavanju potreba — školama, zdravstvenim ustanovama, itd.” Jasno je da se bez obavljanja tih djelatnosti ne može odvijati ni proces proizvodnje današnjeg društva. Zaposleni u tim djelatnostima ne stvaraju novu vrijednost, ali obavljaju koristan i potreban rad. U socijalističkom društvu, gdje svi članovi društva formiraju sve svoje odnose na bazi obavljenog društveno korisnog rada, zaposleni u tim društve­ nim djelatnostima kao nosioci udruženog rada, svoj rad razmjenjuju s radovima ostalih članova udruženog rada. Kao nosioci društveno korisnog rada oni su rav­ nopravni sa svim ostalim članovima udruženog rada iako nisu stvaraoci nove vri­ jednosti. Idući dalje zanima nas na osnovi kojeg se mehanizma vrši primarna podjela nacionalnog dohotka. Prvo pitanje vezano je uz problem društvene podjele rada. Drugo pitanje — pojednostavljeno govoreći — svodi se na to kakvu ingerenciju na raspodjelu dohotka, bez obzira na to da li se radi o primarnoj, sekundarnoj ili tercijarnoj, ima sam stvaralac dohotka, neposredni proizvođač. Pitanje primame raspodjele nacionalnog dohotka jest ne samo suštinsko pitanje sa stajališta raspodjele već jo ono i neobično važno sa stajališta proširene reprodukcije. U socijalističkim zemljama adjnin'strativno-centralističkog planiranja osnovni je nosilac proširene reprodukcije — država, a u samoupravnom socijalizmu treba da to budu neposredni proizvođači. Budući da su neposredni proizvođači zaposleni u materijalnoj sferi proizvodnje, to se problem primame raspodjele, simplificirano govoreći, svodi na raspodjelu privreda — (država) društvo i na in­ gerencije neposrednih proizvođača na tu raspodjelu. Privreda je složen dinamički sistem koji može uspješno funkcionirati samo ako su dane određene proporcije nužnih parametara proširene reprodukcije. Prema tome, pitanje primame raspod­ jele nije prvenstveno etičko — moralno pitanje, već pitanje nužne ravnoteže pro­ širene reprodukcije. Dok sam taj proces teče, neposredni proizvođači, s jedne strane, i radni ljudi koji žive od dohotka stvorenog od neposrednih proizvođača, s druge strane, nalaze se u određenom društvenom, pa, razumljivo, i ekonomskom odnosu. Najsvrsishodniji odnos, kao što smo rekli, jest onaj kad su neposredni proizvođač kao stvaralac dohotka i radni čovjek koji na ovaj ili onaj način pomaže stvaranju potrebnih uvjeta za najefikasnije stvaranje dohotka — u odnosu ravnopravnog dogovora. Ali da dođe do tog stanja, neposredni proizvođači moraju raspolagati dohotkom. No, ni ostali radni ljudi ne mogu biti u najamnom odnosu prema ne­ posrednim proizvođačima. Ova druga opasnost u osnovi za sada ne postoji. Zato je problem socijalizma danas u tome kako da neposredni proizvođači kontroliraju upotrebu dijela dohotka koji se bez njihova direktnog odlučivanja izdaje za rad radnih ljudi, neproizvodnih radnika. Taj se problem može i mora rješavati na nekoliko načina. U okviru nacije on treba da se rješava svim sredstvima koja snaže 18 K. Marx: Kritika Gotskog programa, Kultura, 1948, str. 21— 22.

208

utjecaj neposrednih proizvođača na primarnu raspodjelu. Ovamo spadaju i poli­ tička sredstva, analogno iskustvu Pariške komune — koja je 1. travnja 1871. do­ nijela dekret po kojem plaće službenika, političkih i društvenih funkcionera ne mogu biti veće od plaća kvalificiranih radnika — jasno, prilagođena današnjim našim uvjetima. Naprotiv, gdje je god moguće, a to je vrlo široko moguće primi­ jeniti u sekundarnoj i tercijarnoj raspodjeli, treba razvijati princip dohotka. Radne organizacije posluju ili u različitim uvjetima objektivno danim (pri­ rodni uvjeti i slično) ili pak pod različitim društvenim obavezama, od društva propisanim instrumentima. Samoupravna organizacija udruženog rada posluje u sistemu robne privrede socijalizma. Prema tome, ona realizira svoj rad prodajom svoje robe ili usluga na tržištu, čija novčana vrijednost predstavlja ukupan prihod dotičnog OOUR-a. Ukupni dohodak je novčani izraz društveno priznatog rada, i to kako minulog (mrtvog) tako i tekućeg (živog) rada. Kako ukupni prihod OOUR-a u sebi sadrži i prenesenu vrijednost korištenja sredstava rada i prerađenih predmeta rada, oni se moraju nadoknaditi za slijedeći ciklus procesa rada, pa se u tu svrhu iz ukupnog prihoda OOUR-a izdvaja adekvatna vrijednost, a ostatak predstavlja dohodak OOUR-a. Od svoga dohotka OOTJR mora izdvojiti dio za podmirenje takozvanih zakonskih i ugovornih obaveza. Zakonske obaveze nastaju po odluci društveno-političkih zajednica. Tim sredstvima uglavnom društvo podmiruje zajedničke potrebe. U tim obavezama najveća je stavka doprinos na osobne dohotke, koji sačinjava danas oko 55% ukupnih zakonskih obaveza. Poslije toga OOUR treba da podmiri ugovorne obaveze koje nastaju u okviru poslovnih odnosa OOUR-a sa svojim partnerima na bazi obostrane suglasnosti. Poslije podmirenih zakonskih i ugovornih obaveza, osta;e neto-dohodak OOUR-a, kou se namjenski raspoređuje na: osobne dohotke i fondove, ili drugačije rečeno, na akumulaciju i osobnu potrošnju. Zbog različitih uvjeta privređivanja, izazvanih prvenstveno instrumentima ekonomske politike, ističe se zahtjev određenih kolektiva za stvaranjem jednakih uvjeta privređivanja. Ostaje još do danas nedovoljno definirano što sačinjava jednake uvjete privređivanja i kako to mjeriti. Danas osobni dohodak neposrednih pro­ izvođača u velikoj mjeri zavisi od uvjeta stvaranja dohotka osnovne organizacije udruženog rada. Dohodak OOUR-a prvenstveno je funkcija društveno priznatog rada koji je dao dotični OOUR u ukupni društveni fond rada. Ali u isto vrijeme dohodak OOUR-a zavisi i od momentalno postojećeg stanja na tržištu, prvenstveno od stanja ponude i potražnje. Prema tome, član OOUR-a participira u dohotku OOUR-a, što se u konkretnom slučaju ne poklapa s principima ekvivalenta ras­ podjele prema radu. U dugoročnom periodu, i sa stajališta individue, njegovo učestvovanje u raspodjeli svest će se na princip raspodjele prema radu, ali u odre­ đenim vremenskim isječcima to ne mora biti. Danas u našoj zemlji gotovo u polovini osobni dohodak neposrednih proizvođača zavisi od kvalifikacione strukture, a ostalih 50% od niza drugih uvjeta. U sadašnjem momentu razvoja socijalizma vrlo je važno pitanje „raspodjele satnih uvjeta proizvodnje”. U to pitanje spada i prob­ lem ubrzanog razvoja nerazvijenih teritorija i krajeva.19 i® O tom pitanju Marx kaže: „Svaka raspodjela sredstava potrošnje samo je posledica raspodele samih uslova proizvodnje. A raspodela uslova proizvodnje zavisi od samog načina pro­ izvodnje. . . . Kad su materijalni uslovi proizvodnje kolektivna svojina samih radnika, dobija se isto tako raspodela sredstava potrošnje koja se razlikuje od današnje”. Skicirajući principe ras­ podjele niže faze komunizma (socijalizma), on na istom mjestu izričito kaže da je rad jedino mjerilo u raspodjeli, prema tome „je svaki podjednako samo radnik” i kod raspodjele se „ne priznaje ne­ kakve klasne razlike”. (K. Marx: Kritika Gotskog programa, Kultura, Beograd, 1948, str. 25. i 2o; 14 P o litičk a ek o n o m ija socijalizm a

209

Konstatirali smo da danas u socijalističkom društvu, kao osnovni uvjet pro­ izvodnje i kao neprikosnoven postulat važi da su sredstva za proizvodnju društvena, i kao takva se reproduciraju. Uzimajući to kao neprikosnoven princip, dalja detaljizacija realizacije „raspodjele samih uslova proizvodnje” postavlja u sadašnjem momentu nekoliko važnih pitanja. Zbog niskih proizvodnih snaga društva, iz niza pitanja koja sačinjavaju raspodjelu samih uvjeta proizvodnje tri su momentalno presudna. Prvo, to je pitanje zapošljavanja, što je životni problem nemalog pro­ centa stanovništva i što sa stajališta individue spada u raspodjelu uvjeta proizvodnje. Drugo pitanje iz tog sklopa jest stvaranje koliko-toliko podjednakih uvjeta pojedincu da se osposobi kao osnovni nosilac suvremenog privrednog razvoja. Kada govorimo o približno istim startnim osnovama za razvoj svake ličnosti, izuzetnu važnost imaju uvjeti obrazovanja, stjecanja kvalifikacija. U SSSR-u u principu troškove za obrazovanje pojedinaca snosi društvo, odnosno oni se pokrivaju iz državnih sredstava, znači dijelom viška rada koji je država uzela od neposrednih proizvođača. Stupanj obrazovanja pojedinca u prin­ cipu je zavisan od njegovih rezultata postignutih u obrazovanju. Država si uzima kao pravo da u određenom smislu i raspoređuje novoformirane proizvođače prema svojem nahođenju. U SFRJ zastupljena su dva principa: prvi, da troškove obrazovanja potpuno ili djelomično snosi porodica, ili, drugo, da te troškove potpuno ili djelomično snosi društvo; ali ovaj je drugi modificiran kao stipendije ili dodijeljeni zajmovi. Društvo nema nikakvih prava u pogledu određivanja radnog mjesta novoformiranih kadrova. Principi obrazovanja u SSSR-u i u SFRJ imaju i svoje pozitivne i svoje negativne strane. Princip zastupljen u SSSR-u sužava slobodu ličnosti, ali sti­ mulira obrazovanje na bazi ličnog uspjeha. Sistem u SFRJ ostavlja slobodu ličnosti u izboru vrste i mjesta rada, ali je mogućnost obrazovanja ličnosti jako uvjetovana ekonomskom snagom porodice i mjestom stanovanja. Između drugih uvjeta koji znatno utječu na sistem raspodjele kudikamo je najznačajniji položaj privredne grane. I veličina osobnih dohodaka u samoj radnoj organizaciji pretežno zavisi od položaja privredne grane, odnosno OOUR-a. Najveći su osobni dohoci u granama s najvišim organskim sastavom — „kapitala” : u elektroindustriji, industriji nafte, kemijskoj industriji, u kojima je relativno najviše visokokvalificiranog kadra, ali ga je malo potrebno u odnosu na sredstva za proizvodnju jer je jako zastupljena najefikasnija tehnika. Rasponi osobnih dohodaka u privredi kreću se uglavnom u odnosu 1:4. Dalje, osobni dohoci uveliko zavise od ova tri faktora. Najprije veličina osobnog dohotka zavisi od veličine realiziranog dohotka OOUR-a, zatim od raspodjele neto-dohotka na fond akumulacije i fond osobne potrošnje i, konačno od usvojenih kriterija na osnovi kojih se vrši raspodjela osobnih dohodaka na do­ hodak pojedinca. Kao što smo kazali, vrlo se rijetko definira sadržaj pojma jednakih uvjeta privređivanja. Mi smatramo da u društvu kao što je naše, gdje mu ekonomsku bazu sačinjava robna privreda socijalizma, pod jednakim uvjetima privređivanja treba razumjeti takvo stanje gdje su dani najpovoljniji uvjeti djelovanja objektivnih ekonomskih zakona robne privrede socijalizma, ali korišteni kao instrumenti so­ cijalističkog planiranja. To znači: — gdje bi došao što više do izražaja svaki privredni subjekt, a u prvom redu OOUR, kao robni proizvođač; — gdje bi što potpunije djelovala konkurencija, uz samoupravno dogo­ varanje;

210

— gdje bi djelovanjem tih dvaju faktora bili stvoreni Sto povoljniji uvjeti svođenja individualnog radnog vremena na društveno potrebno radno vrijeme. Sve bi to trebalo da optimalno potiče razvoj proizvodnih snaga i samoup­ ravljanja. U današnjem stanju nužno je osigurati slobodan tok društvene akumulacije „radne snage”, te slobodno formiranje cijena. Tom stanju treba težiti, iako je poznato da ono ne može biti potpuno ostvareno i da je ekonomskom politikom potrebno u određenom smislu utjecati na privredna kretanja. Bitno je da i odluke u okviru ekonomske politike moraju biti odluke samih neposrednih proizvođača. Prema tome, sa stajališta osobnog dohotka člana OOUR-a neobično je važno da OOUR ostvari što veći dohodak, a to zavisi od više faktora. Pretpostavimo li da su uvjeti privređivanja OOUR-a ekonomski racionalni, veći dohodak trebalo bi da ostvaruje bolji, produktivniji OOUR. Privredni sistem, ekonomska politika i njeni instrumenti utoliko su bolji ukoliko sinhronizirano potiču rast produktivnosti. U istom smislu treba da djeluje i sistem raspodjele. Sad se problem raspodjele svodi na raspodjelu prema radu danom od pojedinca u ukupni fond rada OOUR-a. Pri tom zanemarujemo postignuti dio dohotka OOUR-a ostvaren na tržištu zbog izuzetno povoljnijih uvjeta (konjunkture za određene robe ili usluge određene orga­ nizacije), što može trajati privremeno, a u dužem se periodu potire sa izuzetno lošim uvjetima na tržištu za taj OOUR. Sistem raspodjele uvjetovan je načinom proizvodnje, kako nas uči Marx: „Zbog toga se odnosi i načini raspodjele ispoljavaju samo kao naličja agenata pro­ izvodnje . . . Prema pojedinačnom individuumu raspodjela se nanovo ispoljava kao društ­ veni zakon, koji uslovljava njeno mjesto u proizvodnji u čijem okviru ona proiz­ vodi, dakle, tako da prethodi proizvodnji”.20 Šta to znači konkretnije za SFRJ u sadašnjoj fazi našeg razvoja. Suština pro­ izvodnih društvenih odnosa u SFRJ, treba da bude udruženi rad.21 Mi se nalazimo na početku odvijanja procesa udruživanja rada. Svaka se individua u materijalnom i društvenom smislu potvrđuje svojim radom i rezultatima rada.22 Dakle, takvi društveni odnosi u procesu proizvodnje određuju i sistem raspodjele. Budući da je proces rada uvijek društvena djelatnost, kolektivna djelatnost, sasvim je razumljivo da se on mora konstituirati i kao određeni društveni organizam. Kao što smo u poglavlju o proizvodnji kao procesu rada objasnili, najsvrsishodnija organizacija procesa rada kao udruženog rada jest ona gdje se sam rad pojavljuje kao prirodno stanje procesa rada. Danas u SFRJ to nastojimo postići putem osnovne organizacije udruženog rada kao osnovnog oblika udruženog rada.23 S ekonomskog stajališta, bitan elemenat osnovne organizacije udruženog rada jest mogućnost da može izraziti rezultate rada udruženih individua udruženih u OOUR-u „kao 20 K. Marx: Prilog kritici političke ekonomije, Naprijed, Zagreb, 1958, str. 31. 21 „Socijalističko društveno-ekonomsko uređenje SFRJ temelji se na slobodnom udru­ ženom radu sredstvima za proizvodnju u društvenom vlasništvu i na samoupravljanju radnika u proizvodnji i raspodjeli društvenog proizvoda u osnovnim i drugim organizacijama udruženog rada te u društvenoj reprodukciji u q'elini.” (Ustav SFRJ, Čl. 10) 22 „Rad i rezultati rada određuju materijalni i društveni položaj čovjeka, na osnovi jedna­ kih prava i odgovornosti.” (Ustav SFRJ, čla. 11) . . 23 „Osnovna organizacija udruženog rada osnovni je oblik udruženog rada u kojem radnici neposredno i ravnopravno ostvaruju svoja društveno-ekonomska i druga samoupravna prava, te odlučuju o drugim pitanjima “svoieg društveno-ekonomskog položaja.” (Ustav SFRJ 1974, član 14) 14*

211

vrijednost u radnoj organizaciji ili na tržištu”. T a nužnost proizlazi otuda što je naša privreda tržišna privreda, a tim načinom omogućavamo da se korištenjem zakona vrijednosti objektivizira sistem raspodjele. Kako robna privreda, u prvoj fazi komunizma, odnosno u socijalizmu, uz uvažavanje principa raspodjele prema radu rađa „nezgodne” momente koji se „ne mogu izbjeći u prvoj fazi komunističkog društva”, mi nastojimo korigirati te „nezgodne” momente principom samouprav­ nog dogovora i sporazuma. Kategorija samoupravnog dogovora dobiva izvanredno značenje iz nekoliko razloga. Prvi smo napomenuli — kao korektiv „nezgodnih” momenata u raspodjeli kod tržne privrede. Drugi razlog jest u tome što mi imamo dvije vrste radova tj. proizvođač i neproizvodan rad. Rad dijelimo na proizvodan i neproizvodan ako ga promatramo sa stajališta stvaranja vrijednosti. No obje vrste rada, i proizvodni i neproizvodni, u principu su u samoupravnom socijalizmu društveno korisni i društveno potrebni radovi. Budući da su i oni članovi društva koji su zaposleni u djelatnostima gdje se ne stvara nova vrijednost kao radni ljudi ravnopravni s članovima koji rade tamo gdje se stvara nova vrijednost, odnos između jednih i drugih može biti samo razmjena radova. Ta se razmjena ne može odvijati uz pomoć instrumenata robne privrede, pa je nužno da kao osnovni princip za takvu raspodjelu bude samoupravni dogovor. Treći razlog suštinskog koriš­ tenja samoupravnog dogovora jest neophodnost što preciznijeg mjerenja naročito individualnog kvantuma rada, i to idući dalje od onoga što je moguće postići koriš­ tenjem zakona vrijednosti. Uzmimo kao primjer uspostavljanje određenih relacija veličine osobnih dohodaka radnika istih kvalifikacija, zaposlenih u različitim priv­ rednim granama. Ima i drugih primjera. Naročito je važan princip samoupravnog dogovora kad se „utvrđuju osnove i mjerila raspoređivanja dohotka te osnove i mjerila raspodjele sredstava za svoje osobne dohotke”. Jasno je da je kod toga nužno što se više koristiti mjerilima iskazanim u naturalnim mjerama (vrijeme, komad). No, kao što znamo, ona nisu dovoljna. Samoupravni dogovor kao princip raspodjele dolazi i u nekim drugim prilikama, specifične naravi, kao dogovor o raspodjeli dohotka koji je formiran pod izuzetno povoljnim prirodnim ili drugim uvjetima.24 Svi ti osnovni principi raspodjele moraju biti jasno izraženi kod osnovne organizacije udruženog rada kao ćelije udruženog rada. Iz tih principa, na kojima počiva OOUR, izvode se svi ostali principi raspodjele. To se odnosi na raspodjelu kod radne organizacije te složenih organizacija udruženog rada raznih oblika. U formiranju dohotka izuzetnu važnost ima način formiranja cijena, ali u tržišnim uvjetima, društvene kontrole, samoupravnog reguliranja odnosa na tržištu. U okviru takvih općejugoslavneskih uvjeta formiraju se mehanizmi obračuna između osnovnih organizacija udruženog rada kad su u kooperativnim odnosima. U praksi uglavnom postoje dva sistema obračuna između OOUR-a. Po jednom principu obračun između njih zasniva se na djelovanju mehanizma tržišnih cijena, a po drugom se obračun vrši na bazi unutrašnjih planskih cijena. Rekli smo da je izračunavanje udjela pojedinca na bazi principa rada kao mjeritelja u stvaranju ukupnog dohotka OOUR-a vrlo složen posao, pri čemu treba uzimati u obzir: vremensko trajanje, intenzitet, obrazovanje, iskustvo, umješ­ nost, zalaganje, kvalitetu, itd. Uz sve to, naročito u radovima izvan materijalne 24 „Dio dohotka koji je rezultat rada u izuzetno povoljnim prirodnim uvjetima ili koji je rezultat izuzetnih pogodnosti na tržištu ili drugih izuzetnih pogodnosti u stjecanju dohotka ko­ risti se, u skladu sa samoupravnim sporazumom i zakonom, za razvoj organizacije udruženog rada u kojoj je ostvaren ili za razvoj materijalne osnove udruženog rada u općini i republici od­ nosno autonomnoj pokrajini.” (Ustav SFRJ 1974, str. 29)

212

sfere proizvodnje, za realizaciju raspodjele prema radu mora se koristiti tržišni mehanizam. Kada i to nije dovoljno, onda se raspodjela mora dopuniti društvenim odlukama, slično kao što je postupila Pariška komuna. To se naročito odnosi na rukovodeće osobe poduzeća. I ovdje je bitno da to budu neposredne odluke udru­ ženih proizvođača. Tako smo došli do problema raspodjele dohotka sa stanovišta individue. Individua dolazi do svog dohotka učestvovanjem u raspodjeli dohotka OOUR-a čiji je član. Zanemarit ćemo slučajeve zanatstva i tome slično, gdje individua dolazi do osobnog dohotka putem direktnog odnosa ponuda — potražnja s drugom indi­ viduom ili poduzećem. Sa stajališta ličnosti proizvodan rad jest svaki onaj njegov rad koji mu donosi dohodak. Ovdje nije važno da li njegov rad stvara novu vrijed­ nost ili samo preraspodjeljuje već stvorenu vrijednost. Prema tome, ovamo spada svaki društveno koristan rad, a njegovi su nosioci radni ljudi. Kao što vidimo, pojam radni ljudi širi je od pojma neposredni proizvođači. Sa stajališta dohotka individue pojmom društveno koristan rad nije obuhvaćen onaj rad kou pojedinac vrši, a za njega ne prima dohodak — kao, na primjer, kad pojedinac gradi sebi kuću. Budući da osobni dohodak člana OOUR-a zavisi, u konačnoj liniji, od veličine dohotka samog OOUR-a, a dohodak se OOUR-a ostvaruje putem me­ hanizma tržišta, za individuu je osnovno da se postigne optimalni dohodak njegove osnovne organizacije udruženog rada. Dakle, dolazimo do problema mjerenja rada pojedinca danog u ukupni fond rada svoga OOUR-a. Taj kompleks pitanja čini sadržaj raspodjele unutar OOUR-a. Ukupni fond rada OOUR-a sastavljen je od niza raznovrsnih radova. Neki se od tih radova sa više ili manje uspjeha mogu mjeriti naturalnim jedinicama mjere, a drugi ne mogu. Ovdje treba napomenuti da će s razvojem suvremenog načina privređivanja — gdje se sve više koriste naučne metode (studij rada, vremena i pokreta, operaciona istraživanja, linearno programiranje itd.) — sve veći dio ukup­ nog rada u poduzeću biti moguće mjeriti prirodnim jedinicama mjerenja. Danas već ima poduzeća u SAD, doduše samo u automobilskoj industriji, kod kojih u kolektivnom ugovoru između sindikata i poslodavca stoji da se plaća radnicima automatski povećava, izraženo u vrijednosnom iznosu od oko 15 posto od pove­ ćanja produktivnosti rada. Ne želimo analizirati suštinu iznesenog, već želimo is­ taknuti koliko je daleko došla mogućnost vrlo egzaktnog mjerenja ukupnog rada u okviru poduzeća. Socijalizam je još više zainteresiran za korištenje metoda koje omogućavaju što direktnije iskazivanje međuzavisnosti porasta produktivnosti i osobnog dohotka. No, danas se ta metoda mora kombinirati s posrednim mjere­ njem rada — putem vrijednosti i putem tržišnog mehanizma kao i samoupravnim dogovorom. Raspodjela, kao što je i Marx smatrao, mora poticati razvoj proizvodnih snaga, a on se konačno manifestira u porastu produktivnosti rada. Bitne okvire razvoju proizvodnih snaga daje ekonomska politika i stoga su u tijesnoj korelaciji: ekonomska politika — produktivnost — raspodjela.

ODNOS EKONOMSKE POLITIKE, PRODUKTIVNOSTI I RASPODJELE Jedan od osnovnih zakona, koji djeluje u svim epohama, jest „zakon povi­ šenja produktivnosti rada”, zakon „po kome troškovi proizvodnje stalno padaju, a živi rad stalno postaje produktivniji”. Marx tretira stalni porast produktivnosti rada kao jedan od osnovnih principa realizacije najosnovnijeg ekonomskog zakona

213

— zakona ekonomije vremena. „Na ekonomiju vremena svodi se u krajnjoj liniji čitava ekonomija.”25 „Stvarna ekonomija — štednja sastoji se u štednji radnog vremena (minimum i svođenje na minimum troškova proizvodnje); ta štednja je istovjetna s razvojem proizvodnih snaga.”26 Marx je zakonu ekonomije vremena pridavao izvanredno značenje. „Stoga ekonomija vremena, isto kao i planska ras­ podjela radnog vremena na različite grane proizvodnje, ostaje prvi ekonomski zakon na osnovi kolektivne proizvodnje. To postaje čak u mnogo većem stepenu zakon.”27 Prema tome, osnovno načelo privrednog razvitka predstavlja princip ekonomije radnog vremena, a taj se princip ostvaruje putem zakona povećanja produktivnosti rada, po kojem se troškovi proizvodnje stalno smanjuju, a živi rad biva sve produktivniji. Tako je Marx izveo jedan od osnovnih ekonomskih teorema, koji glasi: „Vreme rada ostaje uvek, pa i onda kad se prometna vrednost ukine., supstancija koja stvara bogatstvo i mera troškova koje iziskuje njegova proizvodnja.”28 T a se misao sve više potvrđuje u suvremenoj organizaciji ljudskog rada. Ocjenjujući važnost rasta produktivnosti rada u našoj epohi, u epohi izrastanja socijalizma kao vladajućeg svjetskog sistema, Lenjin postavlja svoj poznati postulat: „Produktivnost rada — to je, u krajnjoj liniji, najvažnije, najglavnije za pobjedu novog sistema.”29 Štaviše, Lenjin ističe važnost porasta produktivnosti rada za izgradnju više faze socijalizma — komunizma. „Komunizam je viša, u poređenju s kapitalističkom, produktivnost rada svjesnih, dobrovoljnih, ujedinjenih radnika koji se služe najnaprednijom tehnikom.”30 Na drugom mjestu Lenjin kaže: „Po­ višenje produktivnosti rada predstavlja jednu od osnovnih zadaća jer bez toga je nemoguć konačni prelaz u komunizam.”31 T i su stavovi klasika marksizma općenito priznati, a i potvrđuju se u svako­ dnevnoj praksi kao pravilni. Problem je u tome — kako da se ta generalna načela realiziraju. Kod toga presudnu ulogu igra ekonomska politika. Kao što znamo, sistem raspodjele uvjetovan je nivoom razvijenosti proizvodnih snaga (i društvenim odnosima), a presudnim dijelom i u konačnoj liniji — ostvarenim nivoom produk­ tivnosti rada, dok porast produktivnosti rada uvelike zavisi od sistema nagrađi­ vanja. Kao što vidimo, to su kretanja koja jedno na drugo recipročno djeluju. U njihovim su međuodnosima ova pitanja bitna: Prvo je pitanje: odnos između raspodjele nacionalnog dohotka i kretanja osobnog dohotka u zavisnosti od kretanja produktivnosti rada. Konkretno, ka­ kav mora biti tempo porasta osobnog dohotka u odnosu na tempo porasta pro­ duktivnosti rada. U marksističkoj Hteraturi prevladava stajalište da produktiv­ nost rada treba da raste brže od rasta osobnih dohodaka. Kao opći princip takvo je stajalište u historijskom presjeku ispravno. Ali ono ne mora bezuvjetno vrije­ diti u svim vremenskim razdobljima. Ponekad će biti potrebno da se izvrši pre­ raspodjela nacionalnog dohotka u tom smislu da se relativno poveća udio ,,v” u nacionalnom dohotku da bi osobna potrošnja dobila na važnosti kao ekonomska kategorija i da bi tako stimulativno djelovala na porast prodizvodnje i produktiv­ 26 Arhiv Maixa i Engel sa, tom IV, str. 119 (na ruskom) 26 Karl Marx — citirano prema S. G. Strumilinu: Problemi socijalizma i komunizma u SSSR, str. 220—221. 27 A rhiv.. . , o. c., str. 119. 28 Karl Marx: Teorije o višku vrednosti, knjiga III, Kultura, Beograd, 1956, str. 271. 29 V. I. Lenjin: Velika inicijativa, Izabrana djela u 16 tobova, tom 13, Kultura, Beograd, 1960, str. 202. 30 Ibidem, str. 203. Ibidem, str. 59.

214

nosti rada. Kao što vidimo, pitanje se svodi na to kakav treba da bude odnos iz­ među ,,v” i „m”, a da kretanje „v” bude uvjetovano porastom produktivnosti rada. Marksistička ekonomska nauka do danas nije dokraja uspjela utvrditi di­ rektni ju korelativnu vezu u kretanju tih veličina. T u problematiku treba da dalje istražujemo i izučavamo, jer samo dalja izučavanja mogu dati teorijsku podlogu za razvoj sistema raspodjele. Drugo je pitanje: kako da se porast osobnog dohotka poveže s kretanjem produktivnosti rada. Načelno se svi marksistički autori slažu u tome da kretanje osobnih dohodaka treba da bude zavisno od kretanja produktivnosti rada. Ali to načelo zahtijeva dalju razradu i na planu teorije i na planu empirijskih istra­ živanja. Prije svega, postavlja se pitanje — i u marksističkoj i u građanskoj eko­ nomskoj literaturi — koliko povećanju produktivnosti rada neposredno prido­ nosi sam radnik, a koliko pak drugi faktori, u prvom redu uvođenje nove tehnike. Ovdje se postavlja i jedno teorijski važno pitanje: da li u socijalizmu radnik tre­ ba da participira samo u onom dijelu ukupne produktivnosti koja je neposredni rezultat njegova rada?32 U sistemu radničkog samoupravljanja treba nastojati da se utvrdi koliko je koji faktor proidonio porastu produktivnosti rada. Treće je pitanje: odnos između neposrednih i posrednih primanja. U so­ cijalističkom društvu čija je privreda još nedovoljno razvijena, posredna davanja imaju opravdanja kao klasna kategorija zaštite ekonomski slabijih. No, jačanjem nacionalne privrede i povećanjem kvalifikacije čitavog stanovništva ta davanja gube „raison d’être”. Načelo materijalne zainteresiranosti zahtijeva da se ona smanje, i to osposobljavanjem ličnosti kao produktivne individue. Četvrto pitanje, koje je povezano s razmatranjem odnosa „v” i ,,m”, odnosi se na životni standard. Svojom borbom radnička klasa u najrazvijenijim kapi­ talističkim zemljama izborila je da se određena visina najamnine prizna kao dru­ štvena kategorija. To više životni standard u socijalizmu mora biti društveno priznata i utvrđena ekonomska, a i društveno-politička kategorija. Realizacija eko­ nomske politike koja tretira potrošnju kao faktor ekonomskog razvoja nužno za­ htijeva da se sadašnji životni standard izrazi i u kvantitativnim veličinama. Prve korake u tom smislu Činimo time što se jamće „svakome radniku u udruženom radu društvenim sredstvima osobni dohodak i druga prava po osnovi rada naj­ manje u visini odnosno u opsegu koji osigurava njegovu materijalnu i socijalnu sigurnost”.33 To se pravilo konkretizira putem društvenog dogovora, za sada u okviru republike. No, čitav problem traži i svoje teoretsko obrazloženje. No, kretanje standarda moramo razmatrati i zavisno od produktivnosti rada. Individualna borba za veću produktivnost pretpostavlja da pojedinac, uglavnom* zna koliko će se povećati njegov životni standard ako on poveća svoju produktiv­ nost za određenu veličinu. Jedna od vrlo interesantnih metoda jest praćenje od­ nosa između kupovne moći i utrošenog radnog vremena, tj. koliko pojedinih do-82* 82 „Ne neposredno na entuzijazmu, već uz pomoć entuzijazma koji je rodila velika revo­ lucija, već na ličnom interesu, na ličnoj zainteresiranosti, na privrednoj računici, nastojte da u početku sagradite čvrste mostove koji u sitnoseljačkoj zemlji vode preko državnog kapitalizma u socijalizam: drugačije vi nećete stići do komunizma, drugačije vi nećete dovesti desetke i desetke milijuna ljudi do komunizma. T o nas uči živ o t.. . Lična zainteresiranost razvija proizvodnju; nama je prije svega potrebno povećanje proizvodnje, ma koliko nas to stajalo.” (V.I. Lenjin: Uz četvrtu godišnjicu oktobarske revolucije, u: Izabrana delà, tom 14. Kultura, Beograd, str. 395) 88 „Visina zajamčenog osobnog dohotka i opseg drugih zajamčenih prava, te način njihova ostvarivanja utvrđuje se samoupravnim sporazumom, društvenim dogovorom i zakonom, u ovis­ nosti o općem stupnju proizvodnosti ukupnog društvenog rada i o općim uvjetima sredine u kojoj radnik radi i živi.” (Ustav SFRJ 1974, čl. 22)

215

bara i usluga može pojedinac kupiti svojim dohotkom izraženim u jedinici radnog vremena (npr. za jedan sat rada). Da bismo odgovorili na to pitanje, potrebno je najprije utvrditi što je su« ština pojma — potrebe. Prvi su se fiziokrati oslobodili moralnih i religioznih poj­ mova kad su tretirali kategoriju potrebe. Oni su pojam potrebe tretirali prven­ stveno u vezi sa zakonom ponude i potražnje. Marx je potrebu kao kategoriju objašnjavao u vezi s obradom nužnih uvjeta za reprodukciju radne snage. Marx je isticao da se pri definiranju pojma potreba za obnovu radne snage mora voditi računa o fizičkim potrebama radnika, o potrebama obitelji, o izdacima za odgoj, o historijskoj sredini i o nivou civilizacije. Prema tome, po Marxu, u kapitalisti­ čkom društvu zadovoljenje potreba treba da omogući kompletnu reprodukciju sadašnje i buduće radne snage i da zadovolji historijski priznate potrebe svoj­ stvene svakoj sredini. Da bi konkretizirao onaj dio potreba koji treba da zadovolji fizičke potrebe radnika, Marx polazi sa stajališta da se radna snaga realizira svojom vanjskom manifestacijom, a utvrđuje se radom. Na taj se način postavlja objek­ tivni osnov proučavanja konkretne aktivnosti radnika. Analizirajući suštinu po­ treba obitelji, Marx uzima kao osnovicu da je obitelj ćelija reprodukcije radne snage. Kod toga se misli na zadovoljenje različitih potreba obitelji (roditelja, djece). Marx u svojim djelima nigdje ne iznosi komplentu i sistematsku teoriju kategorije potreba. On riječ „potreba” upotrebljava za objašnjavanje različitih stanja. Zbog toga treba dobro paziti u kojem smislu Marx upotrebljava riječ „po­ treba”. Definirajući pojam robe, on kaže: „Roba je vanjski predmet, stvar koja svojim svojstvima zadovoljava ljudske potrebe ma koje vrste. Ništa tu ne mijenja kakve su prirode ove potrebe, npr. potječu li iz želuca ili iz fantazije”.34 Marx je smatrao da potrebe odgovaraju danom društvu i da se razvijaju s društvom. On je nazivao potrebom sve ono što je predmet želja ljudi bilo da ta želja potječe od fiziološke, moralne ili intelektualne potrebe, fantazije ili nekog drugog uzroka. Marx u svojim djelima upotrebljava pojam „socijalne potrebe” . On dalje obja­ šnjava da socijalne potrebe nisu svugdje identične. Za Marxa je „potreba” historij­ ska kategorija, vezana za određeni prostor i vrijeme. On to naročito ističe kada govori o vrijednosti radne snage kao robe. Prema suvremenim shvaćanjima, ovamo spada nužnost zadovoljenja potreba porodice; to znači — sigurnost održavanja obitelji, zavisno od toga kada i gdje se te potrebe zadovoljavaju. Idući dalje u konkretizaciji sadržaja pojma potreba, grupiramo posebno one potrebe koje su direktno vezane uz rad. T e potrebe mo­ žemo svrstati u dvije kategorije: potrebe u okviru radne organizacije i potrebe izvan okvira radne organizacije. U prvoj grupi važnu ulogu imaju: prehrana, prva zdravstvena pomoć, kraći odmor. U drugoj grupi važnu ulogu ima potreba od­ mora — dnevnog, tjednog, mjesečnog i godišnjeg — i potreba za slobodnim vremenom posvećenim aktivnostima koje stvaraju fiziološki ekvilibrij. Danas se sve više prilazi naučnom metodom utvrđivanju najsvrsishođniieg načina korištenja slobodnog vremena. Konačno, u potrebe ulazi sve ono što osigurava razvoj krea­ tivne ličnosti. Postoje znatne razlike u stupnju prioriteta potreba, a u grubom ih možemo podijeliti na neophodne i poželjne potrebe. Podjela potreba po stupnju prioriteta uvjetovana je životnim običajima i nivoom potrošnje različitih klasa i socijalnih grupa, te krajeva i naroda. 84 K. Marx: Kapital, I, Kultura, 1947, str. 1.

216

Okvir koji određuje mogućnost zadovoljenja primarnih potreba u tržišnoj privredi jest „kupovna moć”. Ona u biti izražava količinu roba i usluga, stalne kvalitete, koju individua može kupiti svojim prihodima, uz pretpostavku da se cijene ne mijenjaju. Ako se cijene mijenjaju, onda se cijene određenog predmeta uzimaju kao baza i na njih se svode cijene proučavanog perioda da bismo dobili indeks realnih prihoda. Kao što smo rekli, imamo prve rezultate istraživanja u SFRJ tog problema. U najnovije vrijeme ekonomska nauka izučava metodu izračunavanja real­ nih prihoda u različitim zemljama. Postoji nekoliko metoda, no do danas nijedna od njih ne zadovoljava potpuno.

PRINCIP SOLIDARNOSTI I RASPODJELA PREMA RADU U socijalističkom društvu kakvo danas imamo, a u vezi s principom ra­ spodjele prema efektu rada, nužno je usvojiti princip solidarnosti kao izvjestan korektiv u raspodjeli prema radu. To iz razloga što još ne postoje uvjeti da se prevlada „uski horizont buržoaskog prava” na kojem još djelomično počiva ra­ spodjela prema radu. Zbog toga je naše socijalističko društvo usvojilo princip solidarnosti putem garancije, nazovimo ga, minimalnog osobnog dohotka.35 Na­ ravno, taj princip može igrati pozitivnu ulogu samo u određenim okolnostima. Jer, neobično je važno da taj princip ne uspori porast produktivnosti rada, već da se i princip solidarnosti izrazi na određeni kreativni način. Solidarnost bi mo­ rala biti izražena na takav način da se pomaže svakom pojedincu kako bi se razvijao kao potpuna ličnost putem obrazovanja, stjecanja najviših kvalifikacija i stalnog proširivanja svoje radne i stvaralačke sposobnosti. Socijalističko društvo, za razliku od građanskog, kapitalističkog, uzima „so­ lidarnost i uzajamnost svakoga prema svima i svih prema svakome”36 kao osnovu položaja i uloge pojedinca. No, kako se socijalističko društvo tek izgrađuje, to navedeni postulat još ne može biti ostvaren. To iz razloga što u uvjetima posto­ janja robne proizvodnje i zakona vrijednosti postoji mogućnost dominacije u ra­ spodjeli dohotka (s obzirom na to što je dohodak tržišna kategorija)37, pa otuda nastaju socijalne i druge nejednakosti. Kako je spomenuto, te je nejednakosti najbolje prevladavati stvaranjem uvjeta za svestran razvitak svake individue u društvu, a to znači postepenim rušenjem dosadašnje podjele rada, a naročito po­ djele rada na umni i fizički rad. Pored toga, u našim uvjetima princip solidarnosti naročito dolazi do izražaja pri ostvarivanju prava na rad. Kako je pravo na rad „zajamčeno” od strane društva, a društvena sredstva za proizvodnju dana su na upravljanje samim radnicima, to se s pravom od radnika očekuje da će po prin­ cipu solidarnosti ostvarivati sredstva akumulacije za zapošljavanje novih radnika. U uvjetima već istaknutog postojanja robne proizvodnje i na toj osnovi izraslih nejednakosti nužno je u odnose među ljudima ugrađivati „elemente socijalističke solidarnosti i uzajamnosti, u mjeri koja ne destimulira stvaralaštvo i rad”*8788. Tim će se putem prevladavati antagonizam između općih i pojedinačnih interesa i 88 Ustav SFRJ, čl. 22. 36 Ustav SFRJ, uvodni dio 87 Prema Ustavu, OOUR jest takva cjelina gdje se rezultat zajedničkog rada (dakle doho­ dak) može samostalno izraziti kao vrijednost. 88 Platforma SKJ, IV. dio

217

stvarati određena svijest da će jednog dana „svatko dobiti prema svojim potre­ bama”. Princip solidarnosti proizlazi već iz društvenog karaktera vlasništva sred­ stava za proizvodnju, a njegova nužnost iz još uvijek postojeće robne proizvodnje u socijalizmu. Taj će princip sve više dobivati „viši rang”, što se društvo više bude udaljavalo od „carstva nužnosti”, pa će se on ostvarivati u onim višim sfera­ ma duhovnog i društvenog života. T u se konkretno misli na kulturni i obrazovni a i svaki drugi razvitak ličnosti. KUPOVNA MOĆ OSTVARENIH OSOBNIH D O HO DAKA U SR HRVATSKOJ u razdoblju od 1960— 1973. godine (preko potrebnog rada za nabavu nekih artikala osobne potrošnje)12 Sati rada po jedinici proizvoda2 Jed. mjere

Prosječna satnica din1

1960.

1964.

1966.

1,07

2,08

4,03

0,59 0,25 0,76 3,90 3,87 3,86 2,72 2,62 0,39 0,20 1,59 1,16

0,45 0,26 0,72 3,56 3,67 3,86 2,57 1/71 0,38 0,15 0,92 0,86

0,46 0,25 0,81 3,09 3,24 2,91 1,29 1,20 0,36 0,14 0,65 0,67

1970.

6,97

1973.

Indeks 1973. 1960.

11,57

1081

0,27 0,18 0,39 2,12 2,77 1,82 1,12 0,76 0,24 0,10 0,40 0,49

0,25 0,28 0,58 2,34 2,68 1,87 0,76 0,80 0,27 0,11 0,44 0,42

42 112 76 60 69 46 28 31 69 55 28 36

Radno vrijeme potrebnog rada — sati2 A r tik li — u s lu g e Kruh Krumpir Jabuke Meso, goveđe Meso, svinjsko Meso peradi Mast Ulje Mlijeko Jaja Šećer Pivo

1 11 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1

kg kg kg kg kg kg kg kg litra kom. kg litra

Tkanina za muška odijela Muške cipele

1 m 1 par

57,10 32,95

31,50 20,56

22,73 15,13

15,64 14,56

14,78 15,95

26 48

Stanarina — 60 m2 Električna struja Ugljen

meseč. 100 kWh 1 tona

25,23 6,54 24,83

14,70 3,85 23,00

13,95 4,22 23,56

23,25 2,87 17,45

16,08 3,20 18,87

64 49 76

Šivanje odijela Šišanje Kino-ulaznice

1 par 1 1

62,74 0,71 0,71

51,83 0,71 0,56

47,80 0,68 0,58

46,90 0,88 0,60

46,67 0,95 0,53

74 134 75

Električni štednjak Frižider — 135 litara Radio-aparat Televizor

1 1 1 1

442,10 — 337,60 1853,50

231,30 652,10 160,00 832,10

139,25 375,90 87,15 550,00

90,80 195,50 93,90 373,20

144,30 152,66 80,35 296,40

33 23 24 16

kom. kom. kom. kom.

1 Prosječne satnice utvrđene na temelju ostvarenih prosječnih osobnih dohodaka za nave­ dene godine, mjesečno podijeljenih sa 180 radnih sati. 2 Potrebno radno vrijeme — u satima rada za određenu navedenu jedinicu mjere prikazazanih važnijih artikala i usluga iz osobne potrošnje, utvrđeno na bazi ostvarene satnice i prosječnih godišnjih cijena u SR Hrvatskoj za navedene godine. Sati rada .iskazani u decimalama decimalnog sustava.

218

N a koncu želimo zaključiti da kategoriju raspodjele uvijek treba izučavati kao dio jedinstva: proizvodnje, raspodjele, razmjene i potrošnje, dakle kao dio jedinstvenog procesa društvene reprodukcije. Raspodjela je prvenstveno uvjeto­ vana proizvodnjom, a u konačnoj liniji nivoom razvijenosti proizvodnih snaga odnosno proizvodnih odnosa. S druge strane, raspodjela treba da sa svoje strane stimulira razvoj proizvodnih snaga. Osnovni princip raspodjele jest princip ra­ spodjele prema radu, koji se mjeri djelomično pomoću prirodnih jedinica mjere, a pretežno putem tržišnog mehanizma, te na osnovi samoupravnog sporazuma i dogovora. Centralna je točka društvenih odnosa sa stajališta raspodjele: tko i kako učestvuje u stvaranju dohotka i tko i na koji način odlučuje o njegovoj upo­ trebi. Razvitkom proizvodnih snaga, prvenstveno razvojem automatsko-kibemetske tehnike i razvitkom samoupravljanja, vrše se i kvalitativne promjene shva­ ćanja o proizvodnom i neproizvodnom radu, potrebnom radu i višku rada kao kategorijama političke ekonomije. Tim razvojem proizvodnih snaga u daljoj bi perspektivi raspodjela svakom prema radu prerasla u raspodjelu prema potrebama.

219

3. PROCES RAZMJENE U SOCIJALIZMU

OPĆENITO O RAZMJENI1 Razmjena je nužna faza ekonomskog procesa u kojemu su proizvodi robe. Razmjena je pri tom proturječna jer je istovremeno oblik distribucije proizvoda i oblik potvrđivanja individualnih radova kao društveno-potrebnih. Kad proces razmjene promatramo sa stajališta distribucije, onda je odlučna stvarna (natu­ ralna) struktura proizvoda koji su predmet razmjene; sa stajališta potvrđivanja individualnih radova kao društveno potrebnih radova odlučna je vrijednosna struktura. „Sam promet je samo određeni momenat razmjene ili razmjena proma­ trana u svojoj cjelokupnosti, ukoliko je razmjena samo momenat koji posreduje između proizvodnje i njome određene raspodjele, s jedne strane, i potrošnje, s druge strane; ali ukoliko se potrošnja i sama pojavljuje kao momenat proizvodnje, očigledno je i razmjena obuhvaćena u proizvodnji kao momenat”. A u daljem izvođenju, na istom mjestu, Marx precizira: „Kao nezavisna pored proizvodnje, indiferentna prema njoj, razmjena se pojavljuje samo u posljednjem stadiju, kad se proizvod razmjenjuje neposredno za potrošnju. Ali 1) nema razmjene bez podjele rada, pa bila ova samonikla ili već i sama istorijski rezultat; 2) privatna razmjena ima za pretpostavku privatnu proizvodnju; 3) intenzivnost razmjene, kao i njena ekspanzija, kao i njena vrsta, određene su razvitkom i strukturom proizvodnje”.12 Protivrječja što su svojstvena robnoj proizvodnji neposredno se izražavaju u razmjeni; zakonitosti razmjene samo su poseban oblik njihova ispoljavanja i razrješavanja i stoga se mogu razumjeti, analizirati i procjenjivati ako se ima na umu cjelina zakonitosti robne proizvodnje. Zakonitosti svojstvene robnoj razmjeni povijesno su dane, jer se s razvojem robne proizvodnje (obuhvat, podjela rada i proces podruštvljavanja, i si.) mije­ njaju pretpostavke i oblici razmjene, mijenjaju se, dakle, komponente odlučne za formuliranje zakona razmjene. Jedan od najvažnijih uvjeta za razumijevanje razmjene kao dijela ekonomskog procesa jest spoznaja da je razmjena proizvoda samo vanjski oblik razmjene ra­ dova sadržanih u proizvodu. Evolucija razmjene identična je evoluciji ukupnog ekonomskog procesa kad se ova shvati kao proces prevladavanja posrednih oblika u kojima se radovi izdvojenih proizvođača potvrđuju kao društveni radovi. S podruštvljavanjem društvene proizvodnje i ovladavanjem ekonomskim pro­ cesom smanjuje se „autonomija” sfere razmjene; veza procesa razmjene s proi­ zvodnjom, raspodjelom i potrošnjom poprima racionalna obilježja, a poznati fe1 O razmjeni kao fazi ukupnog ekonomskog procesa i specifičnim problemima §to se javljaju na tom području u kapitalističkom načinu proizvodnje bilo je riječi u toku I. godine stu­ dija. 2 K. Marx: Prilog kritici političke ekonomije, Zagreb, 1956, str. 189; O značenju podjele rada za razvoj razmjene vidi i: Lenjin: Izabrana djela, tom 1, Beograd, 1960, str. 95, s.

221

nojnen fetišizma robne razmjene i svojevrsni oblici neradnih prisvajanja nužno nestaju3. Tretiramo li ukupnu potražnju društva kao svodnu kategoriju, možemo reći da je ona izraz ukupnih potreba stanovništva za upotrebnim vrijednostima. Me­ đutim, njezin opseg uvjetovan je platežno sposobnom potražnjom; u robnoj privredi on je određen ukupnom masom proizvodnog rada, tj. rada angažiranog u proizvodnji roba, gdje se pretpostavlja da su radovi izdvojenih proizvođača prihvaćeni kao društveno potrebni radovi. Međutim, opseg potražnje i njena struktura nisu identični; ova posljednja javlja se uvijek kao potražnja za određenim robama — upotrebnim vrijednostima, a uvjetovana je posebnom pozicijom učesnika u procesu reprodukcije. „Ovdje ćemo sasvim uzgredno reći da je ,društvena potreba’, tj. ono što regulira princip potražnje, bitno uslovljena uzajamnim odnosom raznih klasa i ekonomskom po­ zicijom svake od njih, dakle naročito, prvo, odnosom cjelokupnog viška vrije­ dnosti prema najamnini i, drugo, odnosom različitih dijelova na koje se višak vrijednosti cijepa (profita, kamate, zemljišne rente, poreza itd.); te se i ovdje opet pokazuje kako se iz odnosa potražnje i ponude apsolutno ništa ne može objasniti prije no što se razvije baza na kojoj se taj odnos odigrava”.4 U tom smislu može se reći da je ukupna potražnja neposredan rezultat ra­ spodjele, ako ovu tretiramo u najširem smislu kao raspodjelu uvjeta i rezultata proizvodnje. Potražnja pretpostavlja, odnosno i uključuje, rad koji društvo pri­ znaje kao društveno potreban rad; tek na toj osnovi može se razviti razmjena kao proces razmjene radova. Zakoni razmjene proizlaze iz procesa formiranja po­ tražnje, jer ona izražava različit položaj dijelova društva u procesu reprodukcije. U ekonomskom procesu u kojem djeluje zakon vrijednosti potražnja je vrijed­ nosna kategorija. Zbog toga se njezini konkretni oblici i aspekti nužno pokazuju kao vrijednosne relacije. S obzirom na to može se reći da se ukupna potražnja raspada na relativno samostalne segmente, koje označavamo tržištima određenog proizvoda. U raz­ mjeni na određenom tržištu susrećemo se s nizom posebnih problema: odnosom ponude i potražnje, kompozicijom ponude i potražnje, elastičnošću potražnje i ponude. No, pored spomenutih obilježja razmjena mora računati i sa specifičnim okolnostima koje utječu na potražnju — na formiranje konkretnih tržišta i od­ nosa što se na njima uspostavljaju (nacionalne granice, specifičnosti institucio­ nalnog uređenja). U cjelini uzevši, može se reći da se u nekom danom razdoblju i na relativno homogenom ekonomskom području susrećemo s određenom struk­ turom ukupne potražnje. Prema tome, obilježja što su svojstvena potražnji u bitnoj su mjeri odre­ đena okolnostima izvan nje same (proizvodnja, raspodjela, ekonomsko uređenje, povezanost nacionalnih tržišta, podjela rada općenito), pa je zbog toga stupanj „autonomije” razmjene u ekonomskom procesu veoma ograničen. Bitne se re­ lacije u razmjeni ne mogu razumjeti ako se ostane samo na njima, a osobito se relacijama razmjene ne može objasniti cjelina ekonomskog procesa. Treba ipak reći da je razmjena posebno područje ekonomskog procesa, da ga izražava na specifičan način, preko odnosa ponude i potražnje, određenom 8 Marxova analiza faza ostvarivanja novog (komunističkog) načina proizvodnje upućuje na postepenost tog procesa (usporedi: Kritika Gotskog programa, u: Izabrana dela, tom 2, Beograd, 1950, str. 13— 15). 4 K. Marx: Kapital, III, Zagreb 1948, str. 149.

222

strukturom ukupne potražnje, organizacijom tržišta. Nužno je temeljito ovla­ davanje općom i specifičnom problematikom razmjene da bi se moglo pouzdano suditi o njenim konkretnim problemima. Ako se o „raspodjeli” u vezi s razmjenom može govoriti, onda je to „ra­ spodjela” (distribucija) proizvoda (i usluga) među subjektima procesa razmjene, u skladu s preferencijama potrošača. Ali to upravo i jest sadržaj razmjene; ra­ spodjela joj prethodi i čini njenu osnovu. Kritičke napomene o funkcijama razmjene i tržišta ukazuju na njihovu po­ vijesnu relativnost5. Razmjena je, a s njom i tržište, nužna komponenta robne proizvodnje. Zakon vrijednosti se upravo u procesu razmjene iskazuje kao odnos veličina (angažiranog rada). Ali se s razvojem robne proizvodnje razvijaju i ob­ lici razmjene — ne samo u smislu stvaranja općeg ekvivalenta (razvoj oblika vri­ jednosti) nego i u smislu njegova prevladavanja postepenim sužavanjem zakona vrijednosti kao regulatora ekonomskog procesa. Zbog toga se mora naglasiti i to da pojam „tržište” bez oznake specifičnih obilježja, koja mu daju povijesnu (vre­ mensku) određenost, ne može služiti kao mjerodavna kategorija razumijevanju, analizi i utjecaju na razmjenu kao dio cjelovitog ekonomskog procesa koji je re­ guliran zakonima robne proizvodnje. RAZMJENA U SOCIJALIZMU Ukoliko su opće pretpostavke robne proizvodnje prisutne u socijalizmu, utoliko je prisutna i razmjena. Isto se tako može reći da je s modifikacijama ro­ bne proizvodnje u socijalizmu određen i poseban oblik razmjene, odnosno oblik posebnih zakonitosti koje vladaju na tom području ekonomskog procesa. Općenito se može reći da je za suvremeni nivo proizvodnih snaga važenje zakona vrijednosti jedan od elemenata ubrzanja njihova razvoja — kako po op­ segu tako i po efikasnosti. Socijalistička se društva ne izdvajaju po općem nivou razvijenosti, osobito materijalnih uvjeta socijalističke transformacije, za sada, od ostalih najrazvijenijih zemalja; naprotiv su u nizu sektora započele taj proces s izvanredno niskim nivoom razvijenosti i bile prisiljene na dodatne napore da bi taj „historijski razmak” nadoknadile. S obzirom na to djelovanje zakona vrije­ dnosti, robna proizvodnja, a time i razmjena nužne su komponente ekonomskog procesa u socijalističkom društvu (prelaznom periodu u kojem se vrši socijali­ stička preobrazba društva). 5 Ekonomske krize hiperprodukcije samo su najakutniji vid u kojem se pokazuje neprikladnost tržišta u alokaciji društvenog rada. Ekonomskoj politici, koja je prisutna u razvijenim kapitalističkim zemljama, osnovna je svrha dopuna tržišta upravo u funkciji alokacije. Ali ni u drugoj funkciji (selekcija proizvoda i proizvođača) tržište se nije iskazalo uspješnim podjednako u svim razdobljima robne privrede; s razvijenošću proizvodnih snaga proširuju se područja proiz­ vodnje i usluga koja ograničavaju kompetentnost tržišne valorizacije (obrazovanje, sektori infra­ strukture, zdravstvo, istraživanja, i si.). U vezi s prethodnom napomenom treba naglasiti da je i marketing ograničenog djelovanja u mjeri u kojoj je tržište oblik koji odgovara atomiziranom društvu robnih proizvođača i gdje se tržište nužno javlja, u pravilu, kao ex post korektiv (sa stajališta robnog proizvođača). Marketing je procedura kojom se negira tržište u toj funkciji na terenu samog tržišta, u okvirima robne pro­ izvodnje, čime se pokazuje da se tržište može i mora javiti kao ex ante korektiv, ako se prouči i respektira priroda određenog tržišta. Ali marketing samo registrira prirodu određenog ttžišta i samo u ograničenoj mjeri na njega utječe (reklama i si.), pa je stoga on pasivnog određenja i maksi­ malan je domet do kojega kapital u funkciji pojedinačnog kapitala neposredno može vladati tržiš­ tem, tj. tržišnim zakonima.

223

Socijalistička transformacija ekonomske strukture uključuje i napuštanje ro­ bne proizvodnje. U međuvremenu protiče proturječan proces u kojem se, uz djelovanje zakona vrijednosti kao određujućeg regulatora ekonomskog procesa, s razvojem proizvodnih snaga i općeg nivoa društva stvaraju uvjeti u kojima će biti moguća likvidacija robne proizvodnje, pa i njenog posebnog područja — raz­ mjene. Spomenuli smo ranije da je već i za kapitalistički način proizvodnje uz su­ vremene proizvodne snage nužno naći oblike koji institucionaliziraju spontano razvijajući se proces podruštvljavanja — u granicama i na osnovi bitne odredbe kapitalističkog načina proizvodnje (najamni rad). Ekonomska je politika sin­ tetski izraz tog napora, a u specifičnim aspektima (sredstvima, i si.) izražava kon­ kretnu konstelaciju navedenog procesa podruštvljavanja. Reguliranje potražnje (di­ stribucija dohotka, mjere poticanja i usmjeravanja investicija) glavno je područje djelovanja ekonomske politike. U socijalističkom društvu podruštvljavanje je bitni sadržaj procesa preob­ razbe, bitna osnova ovladavanja procesom reprodukcije i dokidanja . stihijskog djelovanja zakona vrijednosti. Podruštvljavanje u svim aspektima i sa svim konsekvencijama provodi se svjesno, pa se u tom pravcu vrše izmjene ekonomske struk­ ture i institucija ekonomskog uređenja. Ekonomska se politika i u socijalizmu bavi problemom potražnje, ali se ovdje reguliranje potražnje oslanja na promjene u ekonomskoj strukturi. Te su promjene određene prije svega slijedećim: 1) realiza­ cijom društvenog vlasništva, što uvjetuje nove kriterije odlučivanja; 2) novim položajem proizvođača, kao nosioca odlučivanja u procesu reprodukcije; 3) ras­ podjelom prema radu, što zahtijeva dokidanje drugih osnova raspodjele. Navedene okolnosti treba tretirati kao proces, a ne kao završenu činjenicu. Osobito treba spomenuti da se taj proces razvija unutar robne proizvodnje i kao komponenta njezina svladavanja. Može se reći da je ekonomska politika socijalističkog društva funkcija udru­ ženog rada na onom sektoru ekonomskog procesa (proces reprodukcije) gdje prestaje mogućnost kompetentnog djelovanja izdvojenog (robnog) proizvođača, ali je nužni sastavni dio njegova uspješnog poslovanja. U tom smislu također se može reći da ekonomska politika socijalističkog društva na poseban način izražava dostignuti stupanj podruštvljenja (integracije) i ovladavanja ekonomskim procesom. Plani­ ranje se u tom slučaju javlja kao neophodan uvjet uspješnog funkcioniranja eko­ nomske politike — jer joj određuje ciljeve i, time? kriterije odlučivanja za sve sub­ jekte ekonomskog procesa. Sa stajališta predmeta razmatranja (razmjena) polazna je točka raspodjela, i to u cjelovitom smislu shvaćena (kao raspodjela uvjeta i rezultata proizvodnje). U socijalističkom će se društvu, pisao je Engels, „raspodjela, ukoliko njome budu gospodarili čisto ekonomski obziri, uređivati prema interesu proizvodnje, a pro­ izvodnju najviše unapređuje takav način raspodjele koji daju mogućnost svim čla­ novima društva da što svestranije izgrađuju, održe i primijene svoje sposobnosti”. Isti ti bitni kriteriji moraju u socijalističkom društvu vrijediti i za razmjenu. Socijalističko društvo, prema Marxu, ostvaruje „raspodjelu prema radu” — raspodjelu koja uključuje: 1) neposrednu konfrontaciju radova proizvođača kao društvenih radova; 2) utvrđivanje dijela rada koji se odvaja za zajedničke pot­ rebe; 3) razmjenu radova jednog oblika za drugi na sektoru potrošnje. T a je ras­ podjela još uvijek „po principu buržoaskog prava” iako ga ograničava time što „razmjena ekvivalenata” postoji „u svakom pojedinom slučaju”, a ne „samo u prosjeku, kao kod robne razmjene.”

224

U prethodnoj napomeni ima se na umu društvo kao rezultat socijalističkog preobražaja. Do tog rezultata, međutim, vodi protivrječan proces da se prevlada robna proizvodnja, u kojem se i razmjena javlja u oba određenja: kao razmjena ekvivalenata u prosjeku i kao razmjena ekvivalenata u svakom pojedinom slučaju. Što je u danom momentu dominantno u cjelini ili na pojedinom sektoru, zavisi od niza konkretnih uvjeta socijalističkog preobražaja. Samo svestrana naučna ana­ liza, koja ne ostaje na razini pozitivističkog generaliziranja, nego uočava temeljne zakonitosti procesa preobrazbe, može omogućiti i kompetentan uvid u taj proces i dati pouzdanu osnovu za djelovanje. Za suvremena socijalistička društva može se reći da je dominantna „razmjena ekvivalenata u prosjeku” — što označava dominaciju robne proizvodnje. Pritom je, naravno, od jedne do druge zemlje različitost oblika veoma velika. Ali za sve njih vrijedi opća usmjerenost kojom se preko modifikacije ekonomskog uređenja stvaraju uvjeti i prvi elementi prevladavanja robne proizvodnje. U Jugoslaviji je taj proces specifičan uslijed promjena u ekonomskoj strukturi i institucijama eko­ nomskog uređenja koje su se razvijale u proteklih četvrt stoljeća. Specifičnost jugoslavenskog procesa određena je u prvom redu bitnim prom­ jenama: a) strukture osnovne proizvodne jedinice i oblika njena povezivanja s drugim jedinicama; b) kriterija odlučivanja o poslovanju i raspodjeli; c) položaja neproizvodnih, ali za ukupan proces reprodukcije u rastućoj mjeri neophodnih društvenih djelatnosti (školstvo, zdravstvo, nauka). Robna privreda nužno pretpostavlja izdvojenog (specijaliziranog) proiz­ vođača. Međutim, s razvojem robne privrede mijenjao se njegov organizacioni oblik, unutrašnja struktura i međusobno povezivanje. Odlučna je osnova njegove promjene društveni oblik (način proizvodnje) unutar kojega djeluje. Kapitalistički način, tj. oblik poduzeća s koncentracijom i centralizacijom koja se zasniva na motivu oplodnje kapitala potpuno je neprikladan za socijalistički način proizvodnje. Ukidanjem privatnog vlasništva, kapitala, mora se dokinuti i organizacioni oblik koji mu je svojstven. Raspodjela prema radu zahtijeva oblik proizvodne jedinice koji omogućava postepeno ovladavanje radom — najprije proizvođača neposredno u toj jedinici, a zatim i preko raznih oblika integriranja s drugim proizvođačima u pitanjima koja proizlaze iz društvenog karaktera rada. U tom je smislu neosporno da je samoupravljanje bitno ekonomska kategorija. U Jugoslaviji je u razdoblju od 1950-tih godina (od „uvođenja” samoupravljanja) prisutan stalan napor da se pronađu oblici koji osiguravaju realizaciju spomenutog procesa.6 Ma koliko da je taj proces u početnoj fazi, on daje bitne osnove za regulaciju procesa razmjene u skladu s društvenim vlasništvom. 6 Najpotpuniji izraz ti su napori dobili u društvenom određenju osnovnih organizacija udruženog rada i u novim kriterijima integriranja (organizacije udruženog rada, složene organi­ zacije udruženog rada, institucije samoupravnog sporazuma i dogovaranja). Planiranje se ovdje javlja kao nužna dodata osnova dugoročnog usmjeravanja u razvoju proizvodnjih snaga i raspod­ jeli novostvorene vrijednosti. U svojoj cjelini ti su procesi oblik kojim se prevladava tržišna kon­ frontacija radova. Naročito se to može reći za izgradnju tzv. samoupravnih interesnih zajednica, unutar kojih bi se regulirala pitanja „razmjene rada” proizvodne sfere i onih neproizvodnih dje­ latnosti koje osiguravaju uvjete „svestranog razvoja proizvođača”. 15 P o litičk a ek on om ija socijalizm a

225

ELEMENTI RAZMJENE Ako je i za suvremena socijalistička društva robna proizvodnja nužnost uz neprestane modifikacije koje vode njenom svladavanju, onda to vrijedi i za razmjenu. Razmjena ima kvalitativna i kvantitativna obilježja. Obje grupe obilježja proizlaze iz prirode ekonomske strukture, koja je opća osnova zakona koji reguliraju ekonomski proces. Pri tom se ta obilježja mogu grupirati i rangirati po relativnoj važnosti, prioritetu i trajnosti. U vezi s tim navest će se bitni elementi koji konsti­ tuiraju razmjenu. Jasno je da je nemoguće odrediti jednom zauvijek oblik ispoljavanja obilježja razmjene. Ukoliko je privredni proces dinamičniji, a ekonomska struktura složenija, utoliko će se i oblici razmjene brže mijenjati, u cjelini ili u različitim njihovim aspektima. To je potrebno naglasiti posebno za uvjete gdje se i ekonomska struk­ tura društva svjesno transformira — što je slučaj sa socijalističkim društvima. Stoga je razumijevanje temeljnih odredbi razmjene samo polazna točka u analizi kon­ kretnih oblika i njihovih obilježja, koji su prisutni u konkretnom društvu. a) Potražnja je prva bitna komponenta razmjene; figurativno rečeno, ona je „prostor” za razvoj razmjene. Potražnja (ili globalna potražnja) rezultat je ras­ podjele, ali i stupnja podjele rada. Možemo pri tom reći da dok raspodjela određuje njezin opseg, podjela rada (diverzifikacija proizvodnih sektora) određuje njen intenzitet; obje, međutim* daju osnovu za formiranje dane strukture ukupne pot­ ražnje i njene promjene. Bitno je obilježje potražnje njena dinamičnost, a ova je izraz razvoja proizvodnih snaga i proizvodnih odnosa. Kvantitativne relacije u kojima se ispoljava ukupna potražnja određene su djcuštvenim bruto-proizvodom; društveni proizvod i nacionalni dohodak (novo­ stvorena vrijednost) samo su posebni njezini segmenti. U analizi potražnje mora se uvijek razmotriti društveni bruto-proizvod u ukupnoj složenosti, koja odgovara složenosti ekonomskog procesa; tu složenost tretiramo kao strukturu potražnje. U prvom pristupu analizi treba razlikovati bar tri sektora na koje se raspada ukupna potražnja: na sektor reprodukcione potrošnje, sektor osobne i zajedničke potrošnje i sektor akumulacije. Značaj svakoga od njih mijenja se s razvojem privrede, a mijenjaju se i specifični uvjeti i posebni oblici razmjene unutar njih. Potražnja se u ekonomskom procesu s robnom proizvodnjom uvijek javlja kao platežno sposobna. To znači da se razmjena proizvoda kao roba uvijek obavlja posredovanjem novčanog ekvivalenta. Novac se, pri tom* javlja u različitim obli­ cima, a granice razmjene proširuju se s razvojem tih oblika, ali do mjere koja je određena ukupnom vrijednošću proizvedene robe, odnosno i mogućnošću proiz­ vodnje u danom vremenskom razdoblju. Novac je, kao sinonim platežno sposobne potražnje, u razmjeni predstavnik društveno potrebnog radnog vremena i oblik kojim se individualno radno vrijeme svodi na društveno potrebno. Razumijevanje potražnje (i razmjene) u uvjetima robne privrede nemoguće je bez temeljitog razu­ mijevanja novca. Potražnja zavisi od niza okolnosti, ali je u biti određena: diverzifikacijom proizvodne strukture (izraz društvene podjele rada) i razinom i vrstom osobnih i zajedničkih potreba koje se na danom stupnju razvoja moraju zadovoljiti. Prema tome, u analizi potražnje (proizvodne, osobne i zajedničke) potrošnja je polazna točka, ma kako se izražavala. U krajnjem slučaju potrošnja je limitirana ukupnom masom raspoloživih proizvoda (i usluga), dakle proizvodnjom* ali se struktura potražnje i proizvodnje ne mora podudarati. Zadaća je planiranja da

226

osigura tu podudarnost proizvodnje i potrošnje u globalu, a subjekata ekonomskog procesa, na strani ponude, i u detaljima (obim i struktura). Treba također imati na umu da postoji i raskorak između potreba i stvarne potrošnje. Izvor tog raskoraka ne mora biti samo u nepodudarnosti proizvodnje nego i u okolnostima koje reguliraju raspodjelu društvenog bruto-proizvoda i u motivaciji kojom se rukovode nosioci odluke o strukturi i obimu proizvodnje. b) Individualne preferencije potrošača moguće je upoznati. U nekom da­ nom vremenu i društvu potražnja (za određenim proizvodima i uslugama) zavisi od raspoloživih cijena i dohotka. Promjene u potražnji, ako zavise od cijena i do­ hotka, izražavamo kao elastičnost potražnje.*7 Taj se odnos može empirijski veri­ ficirati, a u nizu zemalja obavljena su detaljnja izračunavanja. Pokazatelj elastičnosti potražnje veoma je korisno sredstvo planiranja.8 Isto tako potražnja je strukturirana i prema egzistencionoj važnosti proizvoda i usluga. I taj se pokazatelj može empi­ rijski verificirati. Općenito se može reći da porastom dohotka raste potražnja za proizvodima i uslugama, ali da im se mijenja relativno značenje, pri čemu brže raste potražnja za kvalitetnijim proizvodima, zatim proizvodima „višeg standarda” i uslugama. Treba upozoriti da ova opća tendencija varira ovisno i o preferencijama koje su izraz formiranih navika u raznim grupacijama danog društva, podržavanih eventualno i nametanjem (reklama). Može se reći da se konkretna struktura potražnje nekog danog društva ne može kvalificirati kao pozitivna ili negativna, poželjna ili nepoželjna bez kritičke valorizacije svih okolnosti koje je uvjetuju (a koje smo spominjali). U socijalističkom društvu potražnja se mora orijentirati tako da osigura zadovoljenje potreba u skladu sa „sistemom vrednota” socijalističkog društva. Pri tom treba naglasiti da „sistem vrednota” socijalističkog društva uključuje dokidanje dominacije parcijalnog in­ teresa, da predstavlja proces „oslobađanja rada” i da sadrži bitni kriterij raspodjele u socijalističkom društvu (Engels), a istovremeno i svladavanje fetišizma robne proizvodnje. U suštini to je ovladavanje procesom reprodukcije, podvrgavanje ekonomskog procesa ljudskim potrebama. c) Ponuda je treća bitna komponenta razmjene. Mada je ona polazna točka razmjene, kao rezultat proizvodnje, specifični problemi javljaju se s obzirom na potrebu da se ponuda prilagodi potražnji. U razmatranju ponude treba razlikovati ove sektore s posebnom problema­ tikom važnom za proces razmjene: prvo, opseg ponude, u čemu posebno mjesto imaju pitanja troškova, cijena i monopolističkog položaja; drugo, strukturu ponude, koja se izražava kako vrstama roba i usluga i njihovom komplementamošću tako i mogućnošću supstitucije; treće, oblike ponude, u čemu je trgovina osobito važna, a uz trgovinu i svi načini kontakta s potrošačem. % promjene u količini 7 Elastičnost se izračunava kao odnos ---------------------------------------------- . % promjene u cijeni (ili dohotku) Račun se može izvesti za potražnju i ponudu određene robe. Domet tih koeficijenata u ekonom­ skoj analizi ograničen je prirodom zavisnosti varijabli koje su uzete u račun. U z pretpostavku da je ta „priroda zavisnosti” temeljito proučena, a mi smo vidjeli da to zahtijeva razumijevanje ekonomskog procesa u svojim bitnim odredbama, koeficijenti elastičnosti mogu biti korisno sred­ stvo poslovne i ekonomske politike. 8 Treba upozoriti da nekritičko preuzimanje koficijenata elastičnoti koji su računani u određenim razdobljima ili društvima može voditi pogrešnim zaključcima. T o znači da se mora uočiti ukupna konstelacija faktora koji su uvjetovali određene koeficijente elastičnosti, odnosno mora se obaviti temeljita teoretska analiza danog ekonomskog procesa. Samo je uz taj uvjet ekstrapolacija koeficijenata naučno opravdana. 15*

227

d) Kao izrazom specifične kombinacije potražnje i ponude, u razmjeni se susrećemo s tržištima određenih roba i usluga, a kod međunarodne razmjene govorimo o nacionalnim tržištima, s obzirom na institucionalne razlike u regu­ liranju razmjene. Raznolikost tržišta četvrta je, dakle, bitna komponenta u analizi i proučavanju razmjene: Klasifikacija tržišta može se obaviti na više načina, u zavisnosti od svrhe analize ili stajališta promatranja; tako se govori o tržištu odre­ đenog proizvoda, tržištu određenih usluga, nacionalnim tržištima, međunarodnom tržištu, tržištima kao institucijama. e) Peta bitna komponenta razmjene jest međunarodna razmjena. S razvojem proizvodnih snaga, i kao osobit izraz intenzivne društvene podjele rada, među­ narodna razmjena poprima sve veće značenje. Prelaženje granica tzv. nacionalnog tržišta nameće specifične probleme (svladavanja nacionalnih osobitosti u reguli­ ranju razmjene, valutame relacije, i si.), ali su pozitivni aspekti za razvoj proiz­ vodnosti, razvoj standarda i distribuciju inovacija (na strani ponude i potražnje) takvi da međunarodnu razmjenu čine jednim od važnih poticajnih elemenata u razvoju proizvodnih snaga. Navedenih pet komponenti ne iscrpljuje problematiku razmjene. Spomenimo da je konkurencija također jedan aspekt u svakoj od navedenih komponenti. Me­ đutim? oblici, intenzitet, funkcija i rezultati konkurencije mijenjaju se u skladu s promjenama pretpostavki na kojima se razmjena zasniva. Za socijalističko se društvo, prema onome što je ranije bilo rečeno o prirodi promjena u ekonomskoj strukturi (koje su izvršene i koje predstoje), područje djelovanja konkurencije sužava. To se najprije odnosi na djelovanje konkurencije kao oblika alokacije društvenog fonda rada na razne sektore proizvodnje, a zatim i kao oblika uspješnog zadovoljenja pot­ ražnje unutar određenih sektora. Kada se prevlada robna proizvodnja u socijalizmu, tada će se prevladati i konkurencija kao regulatomi princip, jer u prirodi je kon­ kurencije da izražava stihijsko djelovanje zakona vrijednosti, dok je temeljni zahtjev socijalističkog načina proizvodnje svjesno ovladavanje procesom društvene pro­ izvodnje.

TRGOVINA KAO INSTITUCIONALNI OBLIK RAZMJENE Cjelokupni proces reprodukcije počinje i završava s robnim prometom — na početku procesa u obliku nabavke faktora proizvodnje, na njegovu kraju kao oblik realizacije proizvedene robe. Nužnost da se razvija ukupna efikasnost društ­ venog procesa proizvodnje vodila je specijalizaciji faza robnog prometa. Proces počinje od temeljne privredne jedinice, proizvođača roba. T u se razvijaju posebne službe kojima je zadatak osiguranje efikasnosti robnog prometa u skladu s temeljnim kriterijem poslovanja. S diverzifikacijom privredne strukture trgovina se javlja kao poseban sektor, institucionalni oblik koji posreduje u robnom prometu koncentracijom ponude i potražnje na jednom mjestu. Jednom razvijena, trgovina svojim funkcioniranjem daje dodatni poticaj spomenutoj diverzifikaciji, ali se i sama tome prilagođava. S obzirom na to treba upozoriti da je razvijeno mnogo oblika trgovanja, sa svrhom osiguranja efikasnosti robnog prometa; tako se, npr., susrećemo s trgo­ vinom na malo i trgovinom na veliko, a i unutar njih postoje brojni oblici (opseg, specijalizacija, način kontaktiranja s kupcima, način isporuke roba, način plaćanja i si.), zatim se susrećemo s nužnošću posebne organizacije transporta i čuvanja robe, burzovnim oblicima trgovanja, i si. 228

U vezi s tim razvijaju se i oblici privrednih subjekata koji djeluju isključivo u procesu robnog prometa, razvija se i pravna regulativa i financijske transakcije.9 Može se, dakle, reći da se trgovina kao najrazvijeniji oblik susreta ponude i potražnje izvanredno razvila i da predstavlja i u socijalističkim društvima njen najracionalniji oblik. Bitne promjene funkcioniranja trgovine u socijalizmu ogledaju se u slijedećem. Prvo, trgovina postaje neposredno sastavni dio procesa reproduk­ cije. Sredstva kojima trgovina raspolaže samo su dio ukupnog fonda sredstava društvene reprodukcije (tj. dio društvenog vlasništva), pa se i sve relacije (cijene, dohodak trgovine i si.) reguliraju sa stajališta osiguranja optimalnosti ukupnog procesa reprodukcije. Drugo, trgovina se u socijalizmu razvija tako da pomaže eliminiranju monopola i na strani ponude i na strani potražnje, jer općenito svaki monopol daje mogućnost narušavanja ekvivalencije u razmjeni, a to usporava raspodjelu prema radu. Treće, trgovina se ne može baviti špekulantskim poslovima jer se to svodi na svojevrstan monopol, što bi narušavalo socijalističke proizvod­ ne odnose. U zaključku se može reći da je trgovina nužna i u socijalističkom društvu, zbog društvenih ušteda, da pomaže proces proizvodnje, jer „jedna kancelarija radi za mnogo njih” (Marx), pa u tom smislu pomaže razvoj proizvodnih snaga. No, ona je izgubila kapitalistički karakter, jer profit i ovdje prestaje biti osnovni pokre­ tač proizvodnje. U djelovanju trgovine, dakle, vrijede isti principi kao i u socija­ lističkoj proizvodnji i ona je samo dio socijalističke reprodukcije, koja je zasno­ vana na društvenom vlasništvu i samoupravljanju.

9 Ovdje treba uključiti cjelokupnu problematiku „novčane trgovine” u smislu u kojem je Mane tretira (Kapital, III). 229

4. PR O C E S PO TRO ŠN JE U SOCIJALIZM U

OPĆI POJMOVI I OSNOVNI OBUCI POTROŠNJE Krajnji je cilj svake društvene proizvodnje zadovoljenje raznovrsnih ljudskih potreba, koje se ostvaruje u procesu potrošnje proizvedenih dobara i usluga. Na taj se način potrošnja pojavljuje ne samo kao konačni cilj svake društvene proiz­ vodnje već i kao sastavni dio procesa društvene reprodukcije u svakom sistemu proizvodnje nezavisno od njegove specifične povijesne društveno-ekonomske karakteristike. Potrošnja predstavlja proces trošenja materijalnih dobara i usluga radi zado­ voljenja ljudskih potreba. Potrošnja tako osigurava život ljudi i funkcioniranje raz­ nih društvenih institucija, neophodnih za održanje svakog društva. Stoga je pot­ rošnja cilj i uvjet društvene proizvodnje, ona joj daje poticaj i smisao. Isto kao što se proizvodnja materijalnih dobara po svojoj namjeni dijeli na proizvodnju sredstava za proizvodnju (odjeljak I) i proizvodnju predmeta potrošnje (odjeljak II), tako se i potrošnja tih dobara dijeli na proizvodnu i neproizvodnu potrošnju. Proizvodna potrošnja predstavlja proces trošenja određenih materijalnih faktora proizvodnje (sredstava za rad, sirovina, pomoćnih materijala) sa svrhom proizvodnje novih upotrebnih vrijednosti. Ta je potrošnja u stvari identična s proiz­ vodnjom, pa je stoga Marx i naziva proizvodnom potrošnjom. Kod proizvodne potrošnje zapravo se radi o bitno drugačijoj upotrebi proizvoda nego kod neproiz­ vodne ili prave potrošnje. Osnovna je i opća karakteristika prave potrošnje ne u tome što se proizvodi troše (jer se dobra troše i u proizvodnji), već, za razliku od pro­ izvodnje, u tome što se prilikom upotrebe proizvoda oni definitivno gube, ne pre­ noseći svoju ekonomsku vrijednost na neki novi proizvod. Potrošnjom ekonomska dobra nestaju, ona gube svoju upotrebnu vrijednost, i vrijednost, a dalje zadovolja­ vanje potrošnih potreba vrši se stalno novim proizvodima, koje proces proizvodnje mora stalno zadovoljavati Neproizvodna ili prava potrošnja1 obuhvaća osobnu (ličnu) potrošnju, za­ jedničku i opću potrošnju. Njezin najveći dio sačinjava osobna potrošnja. Osobna (lična, individualna) potrošnja očituje se izvan procesa materijalne proizvodnje12 i predstavlja proces trošenja materijalnih proizvoda i usluga sa svrhom zadovoljenja brojnih individualnih ljudskih potreba (od onih primarnih — potreba za hranom, odijevanjem, ogrjevom i si. — do potreba za kulturnim životom, rekrea­ cijom itd.). Međutim, osobna potrošnja također je svojevrsni oblik proizvodnje jer sluzi reprodukciji radne snage kao bitnog faktora proizvodnih snaga i njihova razvoja. S toga aspekta i ovaj oblik potrošnje predstavlja proizvodnu potrošnju, jer je njezin rezultat reproducirana, za proces proizvodnje iznova osposobljena radna snaga. Uz osobnu potrošnju u suvremenoj literaturi često se spominje zajednička (društvena) i opća potrošnja. Zajednička potrošnja jest potrošnja sa svrhom zadovo­ ljenja zajedničkih potreba, najčešće u oblasti tzv. službi društvenog standarda (u 1 Vidi o tome: K. Marx: Prilog kritici političke ekonomije, Kultura, Beograd, I960, str. 200. 2 „ . . . u potrošnji proizvod izlazi iz svog društvenog kretanja, on postaje neposredno predmet i sluga pojedinačne potrebe i zadovoljava je u užitku” (ibid., str. 198). 231

oblasti školstva, zdravstva, socijalne zaštite, kulture, komunalnih djelatnosti i si.). Opća potrošnja, za razliku od zajedničke, obuhvaća potrošnju koja služi održavanju nekih ustanova i službi koje zadovoljavaju potrebe društva u cjelini. T u spadaju troškovi državnih organa i administracije, narodne armije i si. (Marx ih naziva „općim upravnim troškovima”). Potrošna jedinica nije, u pravilu, pojedinac, već domaćinstvo.3 Fond pot­ rošnje domaćinstva čine ukupni dohoci svih članova domaćinstva. Struktura osobne potrošnje prema namjeni (prehrana, odjeća, stan, kultura itd.) određena je prema tome dohotkom i potrebama svih članova domaćinstva. Ona prvenstveno zavisi od visine dohotka domaćinstva i od broja njegovih članova.4 Promjene koje nastaju u strukturi osobne potrošnje pod jakim su utjecajem ne samo promjena u visini dohotka domaćinstva već i promjena cijena pojedinih potrošnih dobara, promjena u ekonomsko-socijalnoj strukturi stanovništva, itd. Struktura potrošnje u danom momentu kao i promjene koje u njoj nastaju, pružaju neophodne indikacije za planiranje potrošnje i ispitivanje tržišta potrošnih dobara. Analiza promjena u strukturi potrošnje općenito pokazuje da se relativna važnost izdataka za pojedina potrošna dobra mijenja s porastom dohotka. Postoji, naime, izvjestan red prioriteta zadovoljenja potrošnih potreba. Uz nizak dohodak najprije se zadovoljavaju primarne potrebe, a usporedo s porastom dohotka rastu izdaci za potrošna dobra koja se ne smatraju neophodnim. Analiza izdataka iz obiteljskih budžeta pokazuje dakle pravilnost sve manje zastupljenosti potrošnih dobara koja zadovoljavaju primame potrebe usporedo s porastom dohotka.5 Ujedno pokazuje da izdaci za različita potrošna dobra ne reagiraju na porast dohotka jednako. Izdaci za neophodna potrošna dobra (npr. izdaci za prehranu) ostaju s porastom dohotka relativno neizmijenjeni, a izdaci za druga, naročito tzv. luksuzna potrošna dobra, brzo se povećavaju. Tu pojavu različitog reagiranja potražnje za potrošnim dobrima na promjenu dohotka nazivamo elastičnošću potražnje. Ispitivanje elastičnosti pot­ ražnje predstavlja značajno područje istraživanja potrošnje. Kažemo da je elastič­ nost potražnje velika ako određena promjena dohotka dovede do iste ili veće prom­ jene potražnje nekog potrošnog dobra, a da je elastičnost potražnje mala ako odre­ đena promjena dohotka izazove znatno manju promjenu u potražnji dotičnog potrošnog dobra.6

POVEZANOST PROIZVODNJE I POTROŠNJE Potrošnja nije samo krajnji ishod proizvodnje, ona je i sama svojevrsna pro­ izvodnja, dio društvene reprodukcije, jer preko nje se obnavlja ljudski, društveni faktor, bez kojeg bi proizvodnja bila nemoguća. Prema tome, potrošnja utječe na 3 Izuzetak čine tzv. jednočlana ili samačka domaćinstva, kojih se broj, naročito u etapi ubrzane industrijalizacije a napose urbanizacije, povećava. 4 Da bi se pratilo kretanje osobne potrošnje, nije dovoljno utvrditi samo obujam (veli­ činu) ukupne osobne pDtrošnje u društvu, već je isto tako potrebno analizirati potrošnju doma­ ćinstva. U tu svrhu služi metoda analize budžeta tipičnih domaćinstava, koja daje pregled novčanih izdataka za pojedina potrebna dobra od strane prosječnog domaćinstva ili nekoliko karakteri­ stičnih tipova domaćinstava. Ta analiza pruža vrijedne informacije o strukturi osobne potrošnje i njezinim promjenama. 5 T o je zakonitosti ispitivao njemački statističar Emest Engel. S tim u vezi spominju se tzv. Engelsovi zakoni, među kojima je najpoznatiji prvi zakon, koji govori o smanjivanju udjela izdataka za prehranu usporedo s porastom dohotka domaćinstva. 6 T o je tzv. dohodovna elastičnost potrošnje. Pored nje spominje se tzv. cjenovna elastičnost, koja se odnosi na reagiranje potražnje pojedinih potrošnih dobara na promjenu njihovih cijena. 232

proizvodnju na tri načina: (1) time što proizvod tek u potrošnji postaje stvarni proizvod, dobiva svoj smisao kao proizvod, (2) time što potrošnja predstavlja motiv proizvodnji, kao potreba i pobuda, i (3) ti e što obnavlja neke neophodne faktore proizvodnje (napose ljudski faktor) kao i društvene okvire u kojima se proizvodnja odvija, a koji sami nisu dio procesa proizvodnje (zadovoljavanje općih i zajedničkih potreba društva).7* Ali, naravno, nema potrošnje bez proizvodnje. Da bi se trošilo, potrebno je proizvoditi. Proizvodnja proizvodi dobra koja su predmet potrošnje. Fizička svojstva proizvoda, koja on dobiva u proizvodnji, određuju način na koji se on može tro­ šiti, njegovu upotrebu u zadovoljenju potreba. Upotrebna vrijednost dobra neposredna je veza između proizvodnje i potrošnje time što je i jedna i druga upravljena na nje­ gova fizička svojstva. Osim toga, proizvodnja stvara često uz sam proizvod i potrebu za proizvodom. Naime, potreba za nekim proizvodom javlja se češto tek onda kad je proizvod proizveden, kad su njegova upotrebna svojstva poznata, a njegovo trošenje dostupno ljudima. To je slučaj s novim proizvodima, koji od ranije nisu bili poznati. (Na primjer, nitko nije imao potrebu za televizorima prije nego je proizvodnja dala televizore i upoznala potrošače s njihovom upotrebom.) Ljudska potreba za nečim nije uvijek unaprijed precizno definirana, ona poprima konkretan karakter tek s pojavom samog proizvoda, koji na određen način može zadovoljiti neku opću ljudsku potrebu. Stoga nema mnogo smisla raspravljati apstraktno o prioritetu proizvodnje pred potrošnjom ili obrnuto, one su obje samo dio jedinstve­ nog procesa reprodukcije materijalnih pretpostavki ljudskog opstanka i, prema tome, nužno stoje u odnosu međusobne zavisnosti. Ipak u jednom smislu možemo reći da u međuodnosu proizvodnje i potrošnje, proizvodnja ima primarnu ulogu. Proizvodnja, naime, ne zavisi samo od naših potrošnih potreba već i od drugih prirodnih i tehnoloških nužnosti. Potrebe nisu time ograničene, ali je njihovo zadovoljenje, potrošnja, uvijek ograničena onim Što je stvarno proizvedeno. Zadovoljavanje potreba, kakve god one bile, može se ostvariti samo proizvodnjom adekvatnih, zahtijevanih proizvoda. Stoga proiz­ vodnja određuje obujam, strukturu i rast prorošnje. Prirodne, tehnološke i društvene zakonitosti procesa proizvodnje time se nameću i kao nužna ograničenja obujma i strukture potrošnje. To je ono što se općenito može reći o odnosu proizvodnje i potrošnje. Međutim, upravo zavisnost potrošnje od prirodnih, tehnoloških i društvenih zakonitosti proizvodnje izražava se na različitim stupnjevima ekonomskog i društ­ venog razvitka i u različitim društvenim odnosima na različit način. Zakoni potrošnje nisu, dakle, jednom zauvijek dani, oni su povijesno determiniram. Kao što se mijenja proizvodna snaga rada, visina dohotka i njegova raspodjela u različitim društvima, tako se mijenjaju i odnosi i zakoni potrošnje. Odnosi između proiz­ vodnje i potrošnje određeni su: (a) društvenim odnosima u sferi proizvodnje, (b) oblikom vlasništva nad sredstvima za proizvodnju, (c) motivima i ciljevima pro­ izvodnje, (d) organizacijom upravljanja, (e) stupnjem društvenog djelovanja, (f) kao i odnosima raspodjele i razmjene koji odgovaraju ovim odnosima proizvodnje. Tako je, npr., u kapitalizmu potrošnja određena kapitalističkom raspodjelom do­ hotka, koja je, opet, određena privatnim vlasništvom nad sredstvima za p ro iz v o d 11 i raspodjelom društvene moći koja se na njemu temelji. 7 O odnosu proizvodnje i potrošnje u ovom smislu tičke ekonomije, o. c. str. 199—204.

vidi: K. Marx: Prilog kritici poli­

233

POTROŠNJA KAO ČUJ PROIZVODNJE U SOCIJALIZMU

Naravno, i u socijalizmu potrošnja zavisi od vladajućih odnosa proizvodnje i raspodjele. Ukidanje privatnog vlasništva nad sredstvima za proizvodnju, planski karakter socijalističke privrede, samoupravljanje neposrednih proizvođača u svim sferama društvenog života — dovode do bitno različitih društvenih ciljeva privre­ đivanja, do drugačije raspodjele dohotka, a preko toga i do drugačijih odnosa pot­ rošnje u socijalističkom društvu prema drugim društvenim sistemima. U socijalis­ tičkom društvu udruženi proizvođači dovode proces proizvodnje pod svoju zajed­ ničku, svjesnu kontrolu, a s time „da ga vrše s najmanjim utroškom radne snage i pod uslovima koji su najdostojniji i najadekvatniji njihovoj ljudskoj prirodi”.8 Cilj je tako organizirane proizvodnje — stvaranje materijalnih uvjeta za »puno i slobodno razvijanje svakog individuumet”.9 To, s jedne strane, znači da proizvodnja materijalnih dobara u socijalizmu ne može biti instrumenat vlasti jedne grupe ljudi nad drugima, instrumenat povećavanja privatnog bogatstva i moći, a, s druge strane, da cilj materijalne proizvodnje nije samo proizvodnja sve veće mase materijalnih potrošnih dobara već i oslobađanje ljudskog vremena za pun razvitak ljudskih stvaralačkih sposobnosti izvan sfere materijalne proizvodnje. Iz toga slijedi da je uz povećanje materijalnog blagostanja, ravnopravan cilj razvitka materijalnih proizvodnih snaga u socijalizmu — oslobađanje vremena za stvaralački rad čovjeka. Time se individualna potrošnja radnika a i drugih slojeva društva oslobađa kapita­ lističke granice koju joj postavlja oplođivanje kapitala, sve veće stvaranje viška vri­ jednosti. Potrošnja u socijalizmu teži za tim da se poveća »do takvog opsega potrošnje kakav s jedne strane dopušta postojeća proizvodna snaga društva (dakle društvena proizvodna snaga njegovog vlastitog rada kao stvarno društvenog), a koji se (s druge strane) zahtijeva za puni razvitak individualnosti . . . .”.101 Polazeći od tih Marxovih načelnih stavova, Ustav SFRJ utvrđuje: „Sredstva za proizvodnju u društvenom vlasništvu kao zajednička neotuđiva osnova društve­ nog rada i društvene reprodukcije služe isključivo radu radi zadovoljavanja osobnih i zajedničkih potreba i interesa radnih ljudi i razvijanju materijalne osnove soci­ jalističkog društva i socijalističkih samoupravnih odnosa.”11 I dalje: „Društvenim vlasništvom sredstava za proizvodnju i drugih sredstava rada osigurava se svakom da se pod jednakim uvjetima uključi u udruženi rad društvenim sredstvima i da, ostvarujući pravo rada društvenim sredstvima, na temelju svog rada stječe dohodak za zadovoljavanje osobnih i zajedničkih potreba.”12 Ovdje jasno dolazi do izražaja socijalističko načelo da je „rad čovjeka jedina osnova prisvajanja proizvoda društve­ nog rada”,13 pa, prema tome, i njegove potrošnje, kao i ukidanja svakog monopola nad sredstvima za proizvodnju koji bi mogao poslužiti iskorištavanju tuđeg rada. Rad, proizvodna aktivnost čovjeka, postaje temeljno načelo i njegove potrošnje, što osobito jasno dolazi do izražaja u odredbi kojom se osigurava „pravo radnog čovjeka da uživa plodove svog rada i materijalnog napretka društvene zajednice prema načelu: , Svatko prema sposobnostima — svakome prema radu’, uz njegovu obvezu da osigurava razvitak materijalne osnove vlastitog i društvenog rada i da pridonosi zadovoljavanju drugih društvenih potreba”.14 Iako se naglašava dužnost 8 Karx: Kapital, III, str. 756. 9 Marx: Kapital, I, str. 521. 10 Marx: Kapital, III, str. 809 (istaknula — AWB). 11 Ustav SFRJ 1974, Osnovna načela 12 Ibid. 13 Ibid. 14 Ibid. 234

pojedinaca da se brinu o proširenju materijalne osnove rada i zadovoljavanju dru­ štvenih potreba, očevidno je da se polazi od osnovnog stava da je materijalno bla­ gostanje pojedinaca osnova ukupnog društvenog blagostanja. Ukidanjem privatnog vlasništva i kapitalističkog monopola nad viškom proizvoda, potrošnja radnih ljudi oslobađa se kapitalističke granice oplođivanja kapitala, koja je radničku potrošnju držala na egzistencijalnom minimumu da bi je držala u pokornosti i prisiljavala na svakodnevni iscrpljujući rad, a s druge strane kapitalističkoj klasi ostavljala slobodu u određivanju njezine vlastite potrošnje. Dapače, budući da je za akumulaciju kapitala nužna i određena visina potrošnje, a kako je radnička potrošnja svedena na minimum, onda je potrošnja kapitalističke klase i od nje izdržavanih slojeva morala nadoknađivati nedovoljnu potrošnju radnih masa i zbog toga je ona prekomjerno rasla. Tako smo imali nedovoljnu potrošnju radnika, s jedne strane, a pretjeranu i rasipnu potrošnju kapitalista, s druge strane. Socijalizam ukida tu suprotnost, podvrgavajući proizvodnju načelu stalnog poboljšanja materijalnih i kulturnih uvjeta života i rada radnih ljudi. Stalno poboljšanje materijalnih i drugih uvjeta života ljudi ne znači jednostav­ no maksimalnu potrošnju iz proizvedene mase dobara, već i neprekidno razvijanje proizvodnih snaga društva i podizanje proizvodnosti rada. Samo tako može se osigurati budući rast potrošnje. Dakle, porast buduće potrošnje osigurava se sadaš­ njom akumulacijom, izdvajanjem jednog dijela godišnjeg proizvoda društva za potrebe proširenja proizvodnje, za investicije. Ali i u ovom slučaju krajnji je cilj proizvodnje potrošnja, i to veća potrošnja u budućnosti, a ne oplođivanje kapitala, što je krajnji cilj u kapitalizmu. Stoga su u socijalizmu proizvodnja i potrošnja neposrednije povezane nego u kapitalizmu, a planiranje proizvodnje moče se neposredno upravljati prema potrošnim potrebama društva. Svakako, ni u socijalizmu se ukupni društveni proizvod ne može potrošiti, on služi također obnavljanju i proširivanju materijalnih osnova društvenog rada. O tome je već Marx pisao u „Kritici Gotskog programa”.15 Tek nakon izdvajanja amortizacije, akumulacije i rezervnog fonda „dolazimo do ,raspodjele’ . .. onog dijela sredstva potrošnje koji se dijeli među individualne proizvođače kolektiva”.16 Odluka o raspodjeli proizvoda odnosno dohotka na akumulaciju i potrošnju jedna je od temeljnih odluka koja u socijalizmu određuje s jedne strane granice potrošnje, a s druge strane mogućnosti daljeg razvitka materijalnih proizvodnih snaga. Što je društvo ekonomski slabije razvijeno, to je ta odluka teža, jer uz mnoge nezadovoljene potrošne potrebe, postoji nužnost da se materijalne proizvodne snage ubrzano razvijaju. Te su dvije potrebe, gledano na kraći rok, često suprotne, pa društvena zajednica mora odlučiti u kojoj mjeri da se ograniči sadašnja potrošnja u korist akumulacije, tj. buduće veće potrošnje. U socijalizmu, međutim, akumula­ cija u jednom danom trenutku ograničava potrošnju, jer što se više akumulira, to se manje može neposredno potrošiti. Svakako, treba imati u vidu da se i jedan dio akumulacije vraća u potrošnju preko osobnih dohodaka dodatno zaposlenih radnika (mv). Veličina toga dijela ovisi o obujmu akumulacije i o organskom sastavu proizvodnih fondova. Ali s obzirom na to da najveći dio akumulacije ipak odlazi na sredstva za proizvodnju, akumulacija na kratki rok nužno ograničava potrošnju. Budući da je socijalizam nastao uglavnom u zemljama koje su bile nedovoljno raz­ vijene i koje su se morale ubrzano razvijati, potrošnja se ponekad morala ograni­ 15 Vidi u ovoj knjizi poglavlje „Raspodjela u socijalizmu”. 16 K. Marx. Kritika Gotskog programa, Kultura, Beograd, 1948, str. 21. 235

čavati, pa u nekim slučajevima čak i zanemarivati, a apsolutna prednost davati razvitku proizvodnih snaga, zaboravljajući ponekad da proizvodnja u krajnjoj liniji mora služiti potrošnim potrebama. Važno je dalje naglasiti da i odluku o raspodjeli ukupnog društvenog proiz­ voda na fond potrošnje i fond akumulacije u našem samoupravnom socijalističkom društvu ne donosi ni neka posebna klasa ni državni aparat, već udruženi proiz­ vođači, koji tako odlučuju ne samo o upotrebi fonda potrošnje već i onog dijela koji odlazi na akumulaciju i to čine s punom sviješću o posljedicama takve odluke za njihovu vlastitu potrošnju i za razvojni potencijal društva. Ne radi se ovdje o suprotstavljenim interesima različitih društvenih klasa i slojeva, već zapravo o dva aspekta jednog jedinstvenog interesa. Naravno, ta podjela može poprimiti antagonistički pa i klasni karakter ako samoupravni proizvodni odnos nije domi­ nantan. Kao prijelazno društvo iz klasnog u besklasna društvo, socijalizam sadrži i određene proturječnosti, koje dolaze do izražaja i u sferi potrošnje. Potrošnja se u socijalizmu postepeno socijalizira, ali je ona još uvijek u osnovi privatna, individu­ alna potrošnja. Naime, raspodjela proizvoda po načelu količine i kvalitete rada znači da se potrošna dobra po tom načelu daju na isključivo raspolaganje pojedinaca. Tko više zaradi, može više i trošiti. Sudjelovanje pojedinaca u potrošnji određuje se, dakle, ne njegovim potrebama, već njegovim radom. Odatle nastaju mogućnosti neravnomjernog sudjelovanja u potrošnji, koje su imanentne ovom obliku raspod­ jele i služe stimuliranju proizvodnih napora pojedinaca i razvitka proizvodnih snaga. Premda bi proizvodnja usklađena s potrebama pojedinaca više odgovarala zahtjevima svestranog razvoja ličnosti i osiguravala viši stupanj zadovoljenja pot­ reba društva u cjelini, takva potrošnja ostaje samo ideal socijalističkog razvitka, koji u još uvijek skučenim materijalnim prilikama nije praktično ostvariv. Ipak, u odnosu prema kapitalističkom društvu postiže se značajan napredak u pravcu izjednačavanja uvjeta potrošnje različitih slojeva društva, jer se ukida:u sve druge osnove stiecania dohotka osim rada. „Rad čovjeka je jedina osnova prisvajanja pro­ izvoda društvenog rada” — naglašava se u Ustavu SFRJ, te je, prema tome, rad i jedina osnova potrošnje. Društvene nejednakosti u potrošnji koje nastaju na osnovi rada u sadašnjim društvenim uvjetima i na sadašnjem stupnju razvitka proizvodnih snaga koji karakterizira robna proizvodnja, prihvatljive su, a ne mogu biti nikad toliko velike koliko razlike na osnovi raznih monopola.

OSOBNA, ZAJEDNIČKA I OPĆA POTROŠNJA U SOCIJALIZMU To što smo rekli vrijedi za raspodjelu osobnih dohodaka i za osobnu potrošnju koja se na njoj temelji. Već je rečeno da osobna potrošnja čini najveći dio potrošnje u jednom društvu. Njezina veličina zavisi u socijalizmu prvenstveno od veličine dohodaka, tj. osobnih dohodaka, premda one nisu nužno jednake. Naime, osobni se dohoci, u pravilu, nikad u cijelosti ne troše na kupovinu potrošnih dobara, već mogu biti i izvor akumulacije putem štednje. Međutim? u socijalizmu osobni su dohoci u mnogo manjoj mjeri izvor akumulacije nego u kapitalizmu, te u so­ cijalizmu postoji tendencija da se osobna potrošnja i neto osobni dohoci sve više pok­ lapaju. I štednja pojedinaca vrlo se često koristi za odobravanje potrošačkih kre­

236

dita, pa se na taj način i ona često zadržava u sferi potrošnje. Stoga se može uzeti kao gruba aproksimacija da neto osobni dohoci određuju obujam osobne pot­ rošnje. Osobna potrošnja i u socijalizmu, spada u privatnu sferu. Pojedinac može svojim dohotkom slobodno raspolagati, ali to ne znači da ona nije podvrgnuta nekim općim kriterijima i skali vrijednosti koja vlada u određenom društvu. Pojedinac u društvu svojom potrošnjom ne zadovoljava samo svoje fizičke već i društvene potrebe, njegovao potrošnja je i jedan oblik njegove komunikacije sa sredinom u kojoj živi. Odatle pojava ugledanja, borbe za prestiž, izražavanja socijalnih stavova itd. u sferi potrošnje, koja je naročito prisutna u kapitalističkom društvu1718i koja se osobito izražava u ideologiji tzv. potrošačkog društva. Međutim društvo, posebno socijalističko, može u skladu sa svojim temeljnim načelima i društvenim vrijednostima, utjecati na oblikovanje potrošnih navika pojedinaca, na stjecanje novih znanja koja ga osposobljavaju kao proizvodnu i stvaralačku ličnost, na razvijanje pozitivnih so­ cijalnih vrijednosti u sferi potrošnje. Socijalističko društvo, napose, mora nastojati razvijati humane odnose, solidarnost radnih ljudi, i smanjivati socijalne razlike u sferi potrošnje, premda sloboda trošenja dohotka i razlike u potrošnji koje se temelje na razlikama u radu, ostaju jedno od temeljnih socijalističkih načela u ovoj oblasti. Pored osobne potrošnje socijalističko društvo poznaje još dva ranije spome­ nuta oblika potrošnje, tj. zajedničku (društvenu) i opću potrošnju. Opću potrošnju, kako smo vidjeli, čine oni troškovi koji služe pokriću onih potreba koje još proizlaze iz klasnog karaktera socijalističkog društva, iz potrebe održanja pojedinih institu­ cija državne uprave. Marx je naglašavao da če se ti troškovi smanjivati „u onoj mjeri u kojoj se razvija novo društvo”.19 U našim uvjetima, ti se troškovi smanjuju u mjeri u kojoj se klasične državne funkcije smanjuju i prenose na udruženi rad. Zajednička ili društvena potrošnja obuhvaća, kako smo ranije već spomenuli, onaj dio ukupne potrošnje koji služi zajedničkom zadovoljenju potreba članova socijalističke društvene zajednice. Pojedinac je i neposredni korisnik zajedničke potrošnje, jer on u njoj neposredno sudjeluje. Takva je potrošnja u obrazovanju, zdravstvu, komunalnim uslugama, kulturi i drugim oblicima zajedničkog života. Ovo područje potrošnje u socijalističkom društvu dobiva osobitu važnost, jer je upravo to područje socijalizacije života kojem socijalističko društvo teži, a, s druge strane, s porastom materijalnog i kulturnog standarda ono postaje sve šire. Marx je isticao da će se ovaj oblik potrošnje povećavati s razvitkom socijalističkog društva, jer razvijenije društvo ima i veće potrebe, koje se moraju zajednički zadovoljavati.19 U ovoj oblasti potrošnje do punijeg izražaja dolazi solidarnost udruženih proiz­ vođača, kao i komunističko načelo potrošnje prema potrebama. U našoj se ekonomskoj literaturi razlikovanje opće i zajedničke potrošnje nije do sada dovoljno naglašavalo, premda ga je Marx u „Kritici Gotskog programa” jasno istakao.20 To je možda i zbog toga što su se zajedničke potrošne potrebe zadovoljavale isto kao i opće potrebe preko državnih mehanizama (financirale su se pretežno preko budžeta i fondova). Novi Ustav SFRJ čini i u tom pogledu značajnu prekretnicu odvajajući i institucionalno opću od zajedničke potrošnje. 17 Detaljnije o tome: A. Wertheimer-Baletić: Modeme građanske teorije potrošnje, Eko­ nomist, br. 3 /1967. 18 K. Marx: Kritika Gotskog programa, o. c. str. 21. 19 Ibid., str. 21. 20 Ustav SFRJ 1974, Osnovna načela 237

Opća potrošnja financira se uglavnom preko državnog budžeta, dok se zajednička potrošnja financira sve više preko samoupravnih interesnih zajednica (a djelomično i preko samih organizacija udruženog rada). Tako Ustav kaže: „Radni ljudi svoje osobne i zajedničke potrebe na području naobrazbe, znanosti, kulture, zdravstva i drugih društvenih djelatnosti, kao dijelovima jedinstvenog procesa društvenog rada, osiguravaju slobodnom razmjenom svoga rada s radom radnika u organizaci­ jama udruženog rada na tim područjima. Slobodnu razmjenu rada ostvaruju radni ljudi neposredno preko organizacija udruženog rada i u okviru ili preko samouprav­ nih interesnih zajednica.”21 Na taj način zadovoljavanje zajedničkih potreba postaje sastavni dio društvenog rada, za koji važe ista socijalistička načela kao i za rad u materijalnoj proizvodnji. Time se i ova sfera društvenog života izvlači iz državne regulative i postaje oblast samoupravnog društvenog odnosa.

21 Ibid.

238

5. DRUŠTVENA REPRODUKCIJA I PLANIRANJE U SOCIJALIZMU

NEKE BITNE RAZLIKE IZMEĐU PROCESA DRUŠTVENE REPRODUKCIJE U KAPITALIZMU I SOCIJALIZMU Socijalizam je društveni sistem koji ima historijsku zadaću da razvije pro­ izvodne snage na viši stupanj razvoja nego što je to učinio kapitalizam. Ostvarenje tog cilja moguće je jedino povećanjem obujma proizvodnje i produktivnosti, pa je stoga proširena reprodukcija zakonitost socijalističkog načina proizvodnje. Ona je nužna također i zbog toga što se jedino uvećanom proizvodnjom mogu zadovolji rastuće društvene potrebe nastale povećanjem stanovništva i širenjem dijapazona individualnih potreba. Proširena reprodukcija, iako je prisutna u svakoj društvenoj epohi, zakonitost je socijalizma. Međutim* to ne znači da se prosta ili umanjena reprodukcija ne bi mogla pojaviti uslijed negativnog djelovanja internih i eksternih faktora, ali predstavljaju izuzetak od opće zakonitosti i u pravilu su kratkog vre­ menskog trajanja. Proširena je reprodukcija u svojoj suštini složen dinamički sistem koji se sastoji od četiri međusobno povezana podsistema. To su: proizvodnja, raspodjela, razmjena i potrošnja. Oni su svi međusobno povezani utječući jedan na drugi tako da promjene unutar jednog podsistema izazivaju promjene unutar drugog kao i mijenjanje funkcioniranja cjelokupnog sistema. Međutim* iako svaki podsistem ovisi o drugom i djeluje na diruge dijelove sistema, primat i odlučujuće mjesto ima, kako je to istakao Marx, proces proizvodnje. Način proizvodnje određuje kako će se proizvedeno društveno bogatstvo raspodjeljivati, razmjenjivati i trošiti, dok zakoni proizvodnje u krajnjoj konsekvenciji determiniraju zakone raspodjele, razmjene i potrošnje. Proširena reprodukcija, međutim, ne znači samo porast materijalnog bo­ gatstva društva. Ona također predstavlja obnavljanje i proširenje proizvodnih faktora neophodnih za proces proizvodnje, zatim reprodukciju radne snage socija­ lističkog društva uz istovremeni porast njenog životnog standarda, te reprodukciju socijalističkih proizvodnih odnosa. Zato se i proširena reprodukcija u socijalizmu može definirati kao proces kontinuiranog i planskog razvoja proizvodnih snaga soci­ jalističkog društva i njegovih proizvodnih odnosa. Na isti ili sličan način definira se proširena reprodukcija u socijalizmu i u sovjetskim udžbenicima političke ekono­ mije.1 Upravo u izmijenjenim proizvodnim odnosima treba tražiti razliku između proširene reprodukcije u socijalizmu i kapitalizmu, jer se u slučaju poimanja pro­ širene reprodukcije samo kao procesa uvećanja materijalnog bogatstva društva ne može vidjeti razlika između procesa reprodukcije tih dvaju načina proizvodnje. 1 Tako se, npr., u Političkoj ekonomiji socijalizma u redakciji prof. Rumjanceva (Moskva, 1972) socijalistička reprodukcija definira kao „neprekidni i planski proces razvitka proizvodnih snaga i socijalističkih proizvodnih odnosa, trajnog rasta materijalne proizvodnje i uvećanja društ­ venog vlasništva” (str. 467). U Političkoj ekonomiji socijalizma u redakciji Šeljakina (Moskva, 1972) daje se isti sadržaj reprodukciji u socijalizmu. Ona je proces „planskog i neprekidnog rasta proizvodnje društvenog proizvoda, povećanja broja radnika socijalističkog društva, te njihova kulturnog, tehničkog i kvalifikadonog nivoa kao i razvoja socijalističkih proizvodnih odnosa” (str. 263). 239

Ta se razlika sastoji u slijedećem: 1. Izmijenjen je karakter vlasništva sredstava za proizvodnju. Dok su u kapi­ talizmu sredstva za proizvodnju u privatnom posjedu, pa prema neposrednim proizvođačima istupaju kao kapital, u socijalizmu su uslijed izmijenjenih društve­ nih odnosa i njihova prelaska u društveno vlasništvo sredstva za proizvodnju iz­ gubila karakter kapitala. U socijalizmu su ona samo proizvodan faktor neophodan za obnavljanje procesa proizvodnje, a ne i sredstvo eksploatacije neposrednih proizvođača od strane njihova vlasnika. 2. Radna snaga u socijalizmu gubi robni karakter. U kapitalizmu je ona bila lišena vlasništva sredstava za proizvodnju pa je uslijed toga, budući da je bila pravno slobodna, na bazi ekonomske prisile morala stupiti u najamni radni odnos s kapi­ talistima kako bi osigurala svoju biološku reprodukciju. U takvim uvjetima imala je radna snaga karakter robe ponašajući se na tržištu rada kao i sve druge robe. Socijalizam ukidajući privatno vlasništvo na sredstvima za proizvodnju ukida i pretpostavke najamnog rada stvarajući uvjete da se on prevlada. Podruštvljenje sred­ stava za proizvodnju, međutim, ne ukida samo po sebi automatski robni karakter radne snage. Razlog tome treba tražiti u tome što robni karakter radne snage nije određen privatnim vlasništvom sredstava za proizvodnju (kako se to obično misli), već njenom otuđenošću od faktora proizvodnje. Privatno vlasništvo samo je jedan od mogućih oblika te otuđenosti, ali ne i jedini. Zbog toga ukidanje privatnog vlasništva ne mora voditi i ne vodi samo po sebi i ukidanju te otuđenosti jer se jedan njen oblik može zamijeniti drugim ne mijenjajući suštinski položaj radne snage u odnosu na sredstva za proizvodnju. Tako je, npr., u kapitalizmu zamjena individualnog privatnog vlasništva grupnim, akcionarskim vlasništvom dovela samo do promjene pravnog oblika otuđenosti radne snage, ali ne i do njezina uki­ danja. Slična je situacija i u početnoj fazi izgradnje socijalizma gdje državno vlas­ ništvo zamjenjuje privatno — kapitalističko. U njemu radnici nisu više podložni kapitalistima, ali također nemaju mogućnosti neposrednog odlučivanja o rezultatima svojega rada. Da bi radna snaga zaista prestala biti robom, ona mora biti u poziciji da samostalno i neposredno odlučuje i upravlja svim fazama društvene reproduk­ cije, a posebno raspodjelom novostvorene vrijednosti i viška rada. Tek tada išče­ zava najamni karakter radne snage, a neposredni se proizvođač iz objekta pretvara u subjekt socijalističke reprodukcije. To, međutim? pretpostavlja visok stupanj razvijenosti socijalističkih proizvodnih odnosa. Što su ti odnosi razvijeniji a odluči­ vanje i upravljanje reprodukcijom od strane neposrednih proizvođača potpunije, to će i robni karakter radne snage biti manji, i obrnuto. Drugim riječima, karakter radne snage u socijalizmu treba gledati dijalektički kroz prizmu razvoja socijalistič­ kih proizvodnih odnosa, a ne kroz prizmu puke činjenice podruštvljenja sredstava za proizvodnju. Ovo je potrebno istaći jer se često pogrešno smatra da ukidanje kapitalizma samo po sebi automatski i nužno ukida robni karakter radne snage u socijalizmu.2 Pri tome se ispušta iz vida činjenica da i sama socijalistička država 2 Iako se u svim sovjetskim udžbenicima negira robni karakter radne snage u socijalizmu, neki ekonomisti u SSSR-u taj stav dovode u sumnju. Tako, npr. Komienko i Pahomov smatraju da je radna snaga i u socijalizmu roba. T o obrazlažu činjenicom da i u socijalizmu radnici slo­ bodno raspolažu svojom radnom snagom koju ustupaju društvu u najam prilikom zapošljavanja kao i činjenicom da se raspodjela u socijalizmu vrši u novčanoj formi, a predmeti osobne potrošnje imaju karakter robe. Pristalice teze da je socijalizam ukinuo robni karakter radne snage priznaju da radnici slobodno raspolažu svojom radnom snagom, ali je prodaju samu sebi kao Članovima društva koje je vlasnik sredstava za proizvodnju. Socijalizam je, prema njima, ukinuo antagoni­ stičke suprotnosti između rada i sredstava za proizvodnju, pa time i radnu snagu kao robu. Svako 240

nastupajući u ime radničke klase i zahvaćajući sav ili pretežni dio viška rada može staviti radničku klasu u određeni najamni položaj, a za to postoje i uvjeti koji su dani još uvijek postojećom podjelom rada, razlikama između umnog i fizičkog rada te, općenito uzevši, niskom društvenom sviješću i najamnim mentalitetom. 3. Izmijenjen je cilj proizvodnje. U kapitalizmu je osnovni pokretač proiz­ vodnje profit odnosno profitna stopa koja svojom visinom motivira vlasnika sred­ stava za proizvodnju da dalje proizvodi. Eksproprijacijom privatnog kapitalističkog vlasništva i razvojem socijalističkih proizvodnih odnosa profitna stopa prestaje biti motivom reprodukcije. U samoupravnom socijalističkom društvu baziranom na društvenom vlasništvu sredstava za proizvodnju i razvijenoj robnoj proizvodnji neposredni motiv socijalističke reprodukcije jest dohodak odnosno dohodna stopa. U kojoj će mjeri dohodak biti pokretač proizvodnje, ovisit će, s jedne strane, o razvijenosti robne proizvodnje te razvijenosti društvenih odnosa u kojima nepo­ sredni proizvođači upravljaju i odlučuju procesom reprodukcije, s druge. U uvje­ tima nerazvijene robne proizvodnje i naglašene uloge države u procesu reprodukcije dohodak ne može funkcionirati kao pokretač proizvodnje, pa tu ulogu preuzimaju drugi ciljevi i motivi. Obično je to akumulacija,, koju socijalistička država nastoji maksimalizirati kako bi u što kraćem vremenu, makar i uz cijenu stagnacije životnog standarda stanovništva, postigla što viši stupanj razvijenosti materijalnih proizvod­ nih snaga društva. To također mogu biti i osobni dohoci, što će biti slučaj kad ne­ posredni proizvođači ne upravljaju cjelokupnom proširenom? već samo prostom reprodukcijom. Jačanjem robne proizvodnje, a posebno položaja neposrednih proizvođača u radnim organizacijama, dohodak u sve većoj mjeri postaje pokreta­ čem proizvodnje u socijalizmu. Kako, međutim? razvijenost robne proizvodnje nije jednaka u svim socijalističkim zemljama, to ni pokretači proizvodnje u njima nisu identični. Među ekonomistima, međutim, ne postoji usklađenost stavova o cilju pro­ izvodnje u socijalizmu. Njihovo opredjeljenje u pogledu toga pitanja određeno je stavom prema robnoj proizvodnji u socijalizmu odnosno ulozi socijalističke države. Veoma je česta sumnja da se neposredni proizvođači u svojoj poslovnoj politici rukovode samo svojim trenutnim interesima i da uslijed toga ne vode dovoljno računa o potrebama akumulacije. Nije, međutim? teško iz tog stava izvući zaključak o nužnosti zaštite akumulacije od onih istih koji su tu akumulaciju stvorili i njezina prenošenja u ruke socijalističke države. T a teza ima opravdanje jedino ako nepos­ redni proizvođači nisu nosioci proširene, već samo proste reprodukcije, pa stoga ne mogu utjecati na akumulaciju. Sistem dohotka koji počiva s jedne strane na razvijenim socijalističkim proizvodnim odnosima, a s druge na razvijenoj robnoj proizvodnji zahtijeva, međutim? punu ingerenciju neposrednih proizvođača u procesu reprodukcije, tako da oni budu jednako zainteresirani kako za visinu svojih osobnih dohodaka tako i za visinu akumulacije, jer ona je nužna pretpostavka po­ rasta dohotka i osobnih primanja u budućnosti. postavljanje pitanja u spomenutoj formi, ističu oni, znači mehaničko prenošenje kapitalističkih proizvodnih odnosa na socijalističku osnovu. Postavlja se, međutim, pitanje što je onda radna snaga kada nije roba. U sovjetskoj literaturi radna snaga smatra se običnim predmetom vlasništva . Pri tome jedna skupina ekonomista smatra radnu snagu predmetom privatnog, dok je druga grupa ekonomista smatra predmetom društvenog vlasništva. Kompromisni stav ima ekonomist Kukuškin, koji smatra da je radna snaga istovremeno predmet privatnog i društvenog vlasništva. Tako on, npr., piše: ,,U stvarnosti radna snaga u socijalizmu ne pripada samo njenom vlasniku već i društvu u qelini”. (Prema Kolesovu: Rabočaja sila v sisteme ekonomičeskij otnošenij socija­ lizma, u časopisu „Voprosi ekonomiki”, Moskva, br. 7/1973, str. 85— 93) 16 P o litičk a ek on om ija socijalizm a

241

Dohodak je, međutim, samo neposredni cilj proizvodnje socijalističkog društva. On služi samo kao sredstvo ostvarenja posrednog cilja — zadovoljenja društvenih potreba kako po njihovu opsegu tako i po njihovoj strukturi.3 Naime, društvene potrebe i interesi društva ne zadovoljavaju se neposredno već posredno putem prethodnog zadovoljavanja posebnih interesa neposrednih proizvođača. Ta se dva interesa ne moraju međusobno uvijek poklapati pa je uslijed toga moguće da dođe do razmunoilaženja između širih društvenih interesa i užih interesa ne­ posrednih proizvođača. Motiv reprodukcije u socijalizmu, međutim, ne mora biti nužno materijalne prirode. Pored njega mogu kao motiv poslužiti i drugi pokretači nematerijalne, subjektivne prirode. Oni se sastoje u svjesnom podređivanju užih vlastitih interesa u korist onih širih, društvenih, bez odgovarajuće materijalne naknade. Proizvodnja iz entuzijazma, iz solidarnosti ili iz pukog pregalaštva svojstvena je samo socijalis­ tičkom načinu proizvodnje. Ona se naročito primjenjivala u početnoj fazi izgradnje socijalizma u svim zemljama gdje se počeo izgrađivati nov društveni sistem jer nizak stupanj materijalne razvijenosti društva i njegovo siromaštvo nisu omogu­ ćavali neposrednu primjenu socijalističkog principa raspodjele prema radu. Praksa Jugoslavije, SSSR-a i drugih socijalističkih zemalja puna je takvih primjera. Upravo u toj činjenici što socijalizam može nadahnuti radnike da stvaraju i rade i bez zna­ čajnije materijalne stimulacije važna je prednost socijalističkog načina proizvodnje pred kapitalističkim. Djelovanje tih pokretača ograničenog je dometa i ne može trajno i u cijelosti zamijeniti djelovanje dohotka u pokretanju socijalističke repro­ dukcije. 4. Mijenja se funkcija poduzetništva. U kapitalizmu liberalnog perioda orga­ nizator proizvodnje i nosilac funkcije poduzetništva bio je kapitalist, vlasnik sred­ stava za proizvodnju. U imperijalizmu se, međutim, sve više razdvaja funkcija poduzetništva od funkcije vlasništva, tako da se organizacijom proizvodnje u sve manjoj mjeri bave kapitalisti, koji se sve više pretvaraju u rentijere, a sve više spe­ cijalizirana tehnokratska elita — menedžeri, koji svoj društveni status temelje ne na vlasništvu sredstava za proizvodnju, već na svojoj organizacionoj i upravljačkoj funkciji u proizvodnom procesu. Ukidanjem kapitalističkog načina proizvodnje kapitalisti prestaju biti organizatorima proizvodnje. Njihovu ulogu u socijalizmu preuzimaju neposredni proizvođači, koji rukovođeni maksimaliziranjem dohotka upravljaju proizvodnim procesom. U kojoj će mjeri oni stvarno biti nosioci funkcije poduzetništva, odnosno u kojoj će to mjeri biti tehnokratske strukture i državni organi, ovisit će o stupnju razvijenosti socijalističkih proizvodnih odnosa. Drugim riječima, položaj neposrednih proizvođača u procesu društvene reprodukcije od­ ređuje funkciju poduzetništva u socijalističkom društvu. 5. Mijenja se struktura cijene koštanja. Cijena koštanja u kapitalizmu izražavala je troškove proizvodnje, a bila je jednaka sumi utrošenog konstantnog i varijabilnog kapitala. Konstantnim kapitalom kapitalist je nabavljao potrebna sredstva za pro­ izvodnju, dok je varijabilnim kapitalom isplaćivao najamninu radnoj snazi, toj specifičnoj robi koja je mogla stvoriti vrijednost veću od svoje vlastite. Pri tome je nastojao smanjiti cijenu koštanja obaranjem svojih troškova bilo za sredstva za proizvodnju bilo za radnu snagu. Cijena koštanja u kapitalizmu odražavala je 8 Većina ekonomista definirajući cilj reprodukcije u socijalizmu, ističe zadovoljenje društ­ venih potreba kao neposredni zadatak društvene proizvodnje. U spomenutoj Političkoj ekono­ miji socijalizma u redakciji Seljakina, ističe se da je „glavna karakteristika socijalističke repro­ dukcije zadovoljenje potreba radnika** (st. 262). 242

istovremeno kapitalističke proizvodne odnose jer u sebi nije uključivala ukupni, već samo plaćeni rad radnika. Ukidanjem kapitalističkih proizvodnih odnosa cijena koštanja dobiva nov sadržaj i odražava nove proizvodne odnose. U prvom redu, budući da radna snaga gubi karakter robe, uluda se najamnina kao klasna kate­ gorija. Time i cijena koštanja gubi svoj klasni karakter te se pretvara u obračunsko knjigovodstvenu kategoriju. Osobni dohodak neposrednog proizvođača, iako se knjigovodstveno isto tako prati kao i najamnina radnika u kapitalizmu, nije drugo ime za najamninu, upravo zbog promijenjenih proizvodnih odnosa. Teoretski, međutim? nije definirano čemu je kvantitativno jednaka cijena koštanja u socijalizmu. Odgovor na to pitanje određen je konceptom normalne cijene kao oblikom djelovanja zakona vrijednosti u socijalizmu. Prema konceptu specifične cijene proizvodnje, cijena koštanja jednaka je sumi materijalnih troš­ kova proizvodnje i osobnih dohodaka, dok je prema konceptu dohodne cijene cijena koštanja jednaka sumi materijalnih troškova proizvodnje i ukupnom novododanom (živom) radu. Teoretsko definiranje cijene koštanja od izuzetne je praktične važnosti jer ono određuje ponašanje neposrednih proizvođača u poslovnoj politici na nivou OUR-a. Neovisno, međutim, o tome kakav je kvantitativni sadržaj cijene koštanja, neposredni proizvođači nastojat će, s jedne strane, smanjiti cijenu koštanja obaranjem troškova materijalnih proizvodnih faktora putem povećanja opsega proiz­ vodnje i boljim korištenjem proizvodnih kapaciteta uz istovremeno maksijniziranje dohotka u odnosu na živi i opredmećeni rad, s druge strane. 6. Mijenja se struktura novostvorene vrijednosti. U kapitalizmu uslijed vladajućih proizvodnih odnosa novostvorena vrijednost dijelila se na potreban rad, koji je prisvajala radna snaga u formi najamnine, i višak rada, koji su prisvajali kapi­ talisti kao vlasnici sredstava za proizvodnju u formi profita. Ukidanjem kapitalizma ukida se i kapitalistički sistem raspodjele, koji je svoju osnovu imao u vlasništvu sredstava za proizvodnju. Time se ukida i klasna raspodjela novostvorene vrijed­ nosti na višak rada i potreban rad. To se ukidanje, međutim, ne vrši automatski, već ovisi o razvoju socijalističkih proizvodnih odnosa. Naime, što je proces podruštvljenja rada širi i intenzivniji, to se sve više prevladava ranija podjela novo­ stvorene vrijednosti. To se vrši tako da se sve veći dio viška rada, posebno akumu­ lacija i rezervni fond, pretvara u potreban rad tako da bi u daljoj perspektivi cje­ lokupni živi rad imao karakter potrebnog rada.4 U sovjetskoj ekonomskoj teoriji vlada, međutim, mišljenje da se podjela novostvorene vrijednosti na potreban rad i višak rada zadržava i u socijalizmu, 4 Isti stav ima dr A. Dragičević, koji u svojem „Leksikonu političke ekonomije”, Zagreb, 1965, piše: „Odnos potrebnog i viška rada radikalno se mijenja u procesu socijalističkog društ­ venog preobražaja. Već socijalistička revolucija ukida eksploataciju čovjeka po čovjeku i sav onaj višak rada koji je bio namijenjen izdržavanju' eksploatatora. Druga krupna promjena nastupa onog časa kada fond akumulacije postaje zajedničko dobro udruženih proizvođača pa se prema tome iz osnove mijenja priroda onog radnog vremena u kojem se taj fond stvara. Od viška rada, rada za druge, to se radno vrijeme pretvara u potreban rad — rad za sebe. Tako se potrebni rad znatno povećava. Udruženi radni ljudi proizvode u svom potrebnom radu sredstva za obnav­ ljanje svoje radne snage i sredstva za proširenje društvene proizvodnje” (knjiga II, str. 129). Marx je, međutim, smatrao da će porast potrebnog rada na račun viška rada započeti od­ mah nakon izvršene socijalističke revolucije. „Uklanjanje kapitalističkih oblika proizvodnje dozvo­ ljava da se radni dan ograniči na potreban rad. Ali tada bi se, pod inače jednakim okolnostima, proširio opseg potrebnog rada. S jedne strane zato što bi radnik imao više uslova za život i što bi više zahtijevao od života. S druge strane, jedan dio današnjeg viška rada uračunao bi se u po­ treban rad, naime u rad potreban da se stvori rezervni i akumulacioni društveni fond”. (Marx: Kapital? tom I, str. 461, latinica) 16*

243

ali da gubi antagonistički karakter koji je imala u kapitalizmu. Pri tom se potreban rad definira kao onaj koji osigurava osobnu potrošnju radnika u sferi materijalne proizvodnje, dok je višak rada onaj što ga prisvaja društvo u svrhu akumulacije i podmirenja svojih potreba.5 Po našem mišljenju, navedeni stav odražava stupanj razvijenosti proizvodnih odnosa u Sovjetskom Savezu, u kojem socijalistička država ima naglašenu i odlučujuću ulogu u procesu društvene reprodukcije. U našem društvenom sistemu, koji karakteriziraju samoupravni socijalistički proizvodni odnosi, takav teoretski stav ne bi bio konzistentan s postojećim društvenim pro­ cesima. Na kraju moglo bi se zaključiti da socijalizam uslijed svojih proizvodnih odnosa ima niz prednosti u odnosu na kapitalizam. Te prednosti bile bi ove: a) Zahvaljujući društvenom vlasništvu sredstava za proizvodnju i planskom karakteru privrede, u socijalizmu se javlja mogućnost rukovođenja priv­ redom kao jedinstvenom cjelinom. b) Socijalizam omogućava brz i ravnomjeran privredni razvoj na dug vre­ menski rok uz istovremeno usklađivanje parcijalnih i općih društvenih interesa. c) Socijalizam omogućava optimalnu metodu privrednog razvoja u danom prostoru i vremenu, koja će dati maksimalne efekte uz dana raspoloživa sredstva. d) Zahvaljujući društvenom vlasništvu sredstava za proizvodnju, socijalizam omogućava racionalnu alokaciju proizvodnih faktora kao i njihovo potpu­ nije korištenje. e) Socijalizam, zahvaljujući ciljevima svoje reprodukcije, omogućava potpu­ nije korištenje tehničko-tehnološkog progresa. f) Socijalizam stvara uvjete za stalan porast životnog standarda cjelokupnog stanovništva, kako putem porasta osobne, tako i putem porasta opće i zajedničke potrošnje. g) Socijalizam otvara mogućnost svakom pojedincu da se oslobađa od ropske potčinjenosti radu i da se sve više počne posvećivati što potupnijoj afir­ maciji svoje ličnosti. h) Socijalizam omogućuje radnom čovjeku da se iz objekta upravljanja pretvori u subjekt i glavnog nosioca upravljanja i odlučivanja. Iako, međutim? socijalistički proizvodni odnosi osiguravaju veće mogućnosti socijalizmu u odnosu na kapitalizam, oni nemaju tendenciju da se mijenjaju sami po sebi i da se prilagođavaju promjenama proizvodnih snaga. Isto tako kao i u svakoj društveno-ekonomskoj formaciji tako i u socijalizmu mogu proizvodni odnosi postati prepreka bržem razvoju proizvodnih snaga. Da se to ne bi dogodilo i da socijalizam ne bi postao svoja vlastita negacija, društvo mora svjesno djelovati na razvoj socijalističkih proizvodnih odnosa kako bi proizvodne snage imale što veće mogućnosti razvoja. Nosilac toga procesa jest radnička klasa na čelu s Komunis­ tičkom partijom kao svojom avangardom. Taj proces je stalan i ne završava se s konstituiranjem samoupravnog društvenog sistema. 5 Političeskaja ekonomija socijalizma, u redakciji Šeljekina, izd. „Mislj”, Moskva, 1972, str. 265—266. 244

MODEL PROŠIRENE REPRODUKCIJE U SOCIJALIZMU

Analiza reprodukcije u socijalizmu nailazi na niz teškoća, koje su vezane kako za nedovoljan opseg teoretskih istraživanja u ovoj oblasti tako i za složenost samog reprodukcionog procesa. Analiza kapitalističke reprodukcije koju je izvršio Marx bila je u velikoj mjeri olakšana jer je vršena na primjeru Velike Britanije 60-tih godina prošlog stoljeća u kojoj je kapitalizam toga vremena dosegao maksimum svog razvoja. Visoki stupanj razvijenosti kapitalizma u toj zemlji i primjena metode apstrakcije omogućili su Marxu da taj društveni sistem promatra u njegovim čis­ tim formama, lišen prevladanih načina proizvodnje i da uopći njegove zakone. Socijalizam, međutim, ni u jednoj zemlji nije toliko razvijen da bi iskustvo i praksa te zemlje mogli biti smatrani osnovicom teoretskog uopćavanja i formuliranja općih zakona socijalizma. Ovo tim prije što se socijalizam, suprotno očekivanju klasika, počeo razvijati prvo u zemljama s nedovoljno razvijenim proizvodnim snagama. To, međutim, ne smije biti prepreka za teoretska istaživanja u ovoj sferi, tim prije što se ona i pored dugogodišnje prakse socijalizma u nizu zemalja nalazi istom u početnoj fazi. No, iako su teškoće u istraživanju socijalističke reprodukcije znatne, to ne znači da se one ne mogu prevladati. To je moguće korištenjem metode kojom se Marx služio u II. tomu „Kapitala” prilikom analize kapitalističke reproduk­ cije. Istaknuto je da teškoće u istraživanju socijalističke reprodukcije čini i sama složenost reprodukcionog procesa. Ta složenost proizlazi iz činjenice da društ­ vena reprodukcija nije puki zbroj individualnih reprodukcija njenih pojedinačnih subjekata. Naime, dok je kod analize reprodukcije na nivou socijalističke proi­ zvodne organizacije moguće poći od pretpostavke da nema problema realizacije, odnosno da sve ono što se proizvede ima svoga kupca, to na nivou društvene re­ produkcije nije moguće; naprotiv, analiza društvene reprodukcije treba da uka­ že na one zakonitosti čije postojanje omogućava nesmetanu realizaciju u dru­ štvenim okvirima. Ovo tim prije što socijalističko društvo bazirano na robnoj proizvodnji u svojoj privrednoj praksi nije lišeno problema realizacije. T e pro­ bleme ne prevladava ni samo društveno vlasništvo sredstava za proizvodnju jer ni socijalizam nije sistem koji je lišen unutrašnjih suprotnosti. Upravo je i za­ daća socijalističkog društva da uspješnom planskom politikom, a posebno kre­ iranjem realne efektivne potražnje omogući potreban sklad između društvene ponude i društvene potražnje i tako otkloni problem realizacije. U analizi reprodukcije na nivou socijalističke privredne organizacije tako­ đer se moglo poći od pretpostavke da su svi proizvodni faktori nužni za proces reprodukcije potpuno i pravovremeno raspoloživi. U društvenim okvirima, me­ đutim, uslijed međuzavisnosti privrednih grana i oblasti, proizvodnih i neproi­ zvodnih djelatnosti izazvane podjelom rada kao i uslijed opće oskudice proizvod­ nih faktora, takva pretpostavka nije moguća. To tim prije što se na nivou osnov­ nog subjekta socijalističke privrede može zanemariti upotrebna vrijednost proi­ zvedene robe, a njegova reprodukcija promatrati isključivo s aspekta robne vri­ jednosti. Društvena se reprodukcija, međutim, mora tretirati kako s aspekta vri­ jednosti tako i s aspekta upotrebnih vrijednosti onog što je u društvu proizvedeno. Upravo taj dvostruki aspekt reprodukcije čini nju složenom, a njeno izučavanje kompleksnim i nimalo jednostavnim zadatkom.

245

Društveni proizvod i njegova struktura

Proces reprodukcije je dvojak proces — on je istovremeno proces stvaranja kako vrijednosti tako i upotrebnih vrijednosti. Uslijed toga se društveni proiz­ vod mora promatrati i s namjensko-naturalnog i s vrijednosnog aspekta. Promatra li se društveni proizvod s namjensko-naturalnog aspekta, tada se on može podijeliti na sredstva za proizvodnju i predmete potrošnje. Sredstva za proizvodnju (sredstva rada i predmeti rada) jesu materijalna pretpostavka re­ produkcije i predmet su proizvodne potrošnje, dok su predmeti potrošnje neop­ hodan faktor biološkog obnavljanja radne snage kao subjektivne pretpostavke dru­ štvene reprodukcije i ulaze u okvire neproizvodne potrošnje. Privredne grane koje proizvode sredstva za proizvodnju čine I. odjeljak društvene reprodukcije, dok privredne grane koje stvaraju predmete potrošnje čine njen II. odjeljak. U nu­ tar spomenutih odjeljaka moguće je vršiti daljnje raščlanjavanje; tako se, npr., odjeljak I. može raščlaniti na pododjeljak I. a, koji proizvodi sredstva rada, od­ nosno pododjeljak I. b, koji proizvodi predmete rada, dok se II. odjeljak može raščlaniti na pododjeljak II. a, koji proizvodi predmete potrošnje neposrednog korištenja, i pododjeljak II. b, koji proizvodi predmete potrošnje trajnog kori­ štenja. U sovjetskoj se ekonomskoj literaturi, međutim, društveni proizvod nam­ jenski dijeli na tri privredna sektora. Treći odjeljak čine one privredne djelatnosti koje su vezane za proizvodnju sredstava obrane.6 Analiza reprodukcije s vrijednosnog aspekta neophodna je uslijed toga što se proizvodi društvenog rada i u socijalizmu javljaju kao robe, a utrošak društ­ veno potrebnog rada mjeri posredno preko robne vrijednosti. Kako se individualna vrijednost robe dijeli na prenesenu i novostvorenu vrijednost, to će se društveni proizvod također sastojati od prenesene vrijednosti, koja u socijalističkim uvjetima proizvodnje poprima oblik materijalnih troškova proizvodnje, i novostvorene vri­ jednosti ili nacionalnog dohotka, koji je jednak sumi osobnih dohodaka i aku­ mulacije (uz pretpostavku da je opća potrošnja jednaka nuli). Označimo li pre­ nesenu vrijednost sa SP, a novostvorenu vrijednost sa NV, tada će društveni proizvod raščlanjen po odjeljcima imati ovu vrijednosnu strukturu: D Pi = I (S P + N V )

(1)

D Pn = II (S P + N V ) Marx je u svojoj analizi kapitalističke reprodukcije prenesenu vrijednost obilježavao sa ,,c”, dok je novostvorenu vrijednost obilježavao sa ,,(v+m )”> tako da je društveni proizvod u kapitalizmu imao ovakav vrijednosni sastav: D Pi = I (C + V + M )

(2)

D Pn = II (C + V + M ) Navedene razlike u strukturi društvenog proizvoda nisu, međutim, formalne prirode jer one u sebi odražavaju i promijenjene društvene proizvodne odnose. Kako ekonomske kategorije predstavljaju apstrakciju društvenih odnosa proizvod­ njo* to se simboli koji izražavaju kapitalističke proizvodne odnose ne mogu pri­ mijeniti u analizi reprodukcije u socijalizmu. Mislimo da čak ni uvjetno kori­ štenje Marxovih simbola, što se inače često radi u našoj i sovjetskoj ekonomskoj 6 Vidi: Ekonomičeskaja enciklopedija: Političeskaja ekonomija, Moskva, 1972, str. 275.

246

literaturi, nije u skladu sa sadržajem pojma ekonomske kategorije jer je lišava njenog društvenog obilježja. Zbog toga i analiza reprodukcije u socijalizmu za­ htijeva primjenu nove simbolike, ne radi nje, same, već zbog promjene u njenom sadržaju. Pretpostavke modela Analizirajući društvenu reprodukciju, Marx se koristio metodom apstrak­ cije. Primjenom te metode on je mogao eliminirati nebitne faktore i specifičnosti reprodukcionog procesa kako bi mogao utvrditi opće, osnovne zakonitosti diuštvene reprodukcije. Pri tom je Marx apstrahirao niz u praktičnoj analizi zna­ čajnih činilaca i pretpostavki, koje, međutim, nisu bile neophodne za potrebe njegova teoretskog istraživanja. Marx je, kao što je poznato, pretpostavio „čisti kapitalizam”*zatim postojanje isključivo kapitalističke robne proizvodnje, jednakost tržišnih cijena i vrijednosti roba, nepromijenjeni organski sastav kapitala kao i ne­ postojanje vanjske trgovine i papirnog novca. U analizi proširene reprodukcije u socijalizmu koristit će se također metoda koju je Marx primijenio u svojoj analizi. Primijenjeni nivo analize od strane Marxa vrlo je visok uslijed pretpostavke idealnog, „čistog” kapitalizma. U toj se analizi, međutim, budući da se socijalističko društvo nalazi u fazi svog razvoja, mora primijeniti niži nivo apstrakcije i formirati model koji će po svojim obilježjima biti bliži stvarnosti od Marxova modela. Pretpostavke od kojih se polazi u for­ miranju modela jesu ove: 1. Socijalistički proizvodni odnosi nisu sasvim razvijeni. Ova pretpostavka implicira postojanje socijalističke države kao važnog faktora društvene repro­ dukcije. Kao što je već istaknuto u prethodnom dijelu, ukidanje kapitalističkih proi­ zvodnih odnosa predstavljalo je samo početni korak u razvoju socijalizma. U toj fazi socijalistička država nastupala je kao jedini nosilac akumulacije i organizator proširene reprodukcije. Već sam čin ukidanja privatnog vlasništva sredstava za proizvodnju bio je revolucionaran za razvoj proizvodnih snaga jer se stvorila mo­ gućnost da se dio viška vrijednosti koji je kapitalist trošio za osobnu potrošnju usmjeri na povećanje akumulacije i osobnih dohodaka radnika7. Država je, me-*I. 7 Šire mogućnosti koje promjene proizvodnih odnosa pružaju socijalizmu obradio je V. Bakarić. U svojoj analizi on je posao od Marxova modela proširene reprodukcije koji je prilago­ dio našim proizvodnim odnosima. T o prilagođavanje sastoji se u ukidanju kapitalističkog pri­ svajanja viška vrijednosti i njegovu usmjeravanju na porast osobne potrošnje radnika i akumulacije. Bakarić je u svojem modelu 1000 m iz I. odjeljka Marxova modela proširene reprodukcije raspo­ dijelio tako što je za 455 v povećao osobne dohotke radnika, a 545 m namijenio akumulaciji. Isto je tako napravio i u odjeljku II, gdje je 750 m raspodijelio tako što je osobne dohotke povećao za 341 v, dok je preostali dio viška vrijednosti ostao neraspodijeljen. Nakon izvršene raspodjele model je izgledao ovako: I.

4000 c + 1 0 0 0 v + 4 5 5 v + 545 m = 6 0 0 0

II. 1500 c + 750 v + 3 4 1 v-f-409 m = 3 0 0 0 odnosno I. 4000 c + 1455 v + 5 4 5 m = 6000 II. 1500 c + 1091 v + 4 0 9 m = 3 0 0 0 U Bakarićevu je modelu, u odnosu na Marxov, povećana veličina akumulacije, dok je organski sastav kapitala (uzeto uvjetno) smanjen (od 4:1 u odjeljku I. kod Marxa na 2,75:1, odnosno od 2:1 u odjeljku II. na 1.375:1). T o smanjenje nastalo je uslijed povećanja osobnih dohodaka, 247

đutirn, ne samo zahvaćala višak rada i pretvarala ga u akumulaciju već je admini­ strativno određivala i plaće radnika zahvaćajući u tom razdoblju praktično cijeli nacionalni dohodak. Neposredni proizvođači bili su otuđeni od rezultata svoga rada, tako da su se nalazili u položaju kvazinajamnih radnika. Uslijed toga su sredstva za proizvodnju prema njima nastupala kao kvazikonstantni kapital („c”), dok je njihova plaća poprimala oblik kvazi-najamnine („v”)- Struktura društvenog proizvoda početne faze socijalizma izgledala je ovako: I. II.

,,c” + (,,v” + A )= D P ,,c” + (,,v” + A )= D P

(3)

gdje je A oznaka za akumulaciju, a (,,v” + A ) novostvorena vrijednost pod kon­ trolom države.1I. ali je samo prividno jer se tehnički sastav angažiranog kapitala nije promijenio. Ako je organski sastav akumulacije isti kao kod osnovnog kapitala, tada će se akumulacija dijeliti na 400 mc nami­ jenjenih dodatnim sredstvima za proizvodnju i na 145 mv namijenjenih osobnim dohocima dodat­ nih radnika. Nakon izvršene akumulacije aranžman I. odjeljka jest slijedeći: I. 4000 c + 4 0 0 m c + 1455 v + 145 m v + 0 fp = 6 0 0 0 odnosno I. 4400 c + 1600 v + 0 fjp = 6 0 0 0 (fp — fond potrošnje, ostatak viška koji nije ušao ni u akumulaciju ni u porast osobnih dohodaka radnika). Suma osobnih dohodaka I. odjeljka namijenjenih kupovini predmeta potrošnje u visini od 1600 premašuje potražnju II. odjeljka neophodnu radi obnove istrošenih sredstava za proiz­ vodnju (1500 c). Da bi razmjena između odjeljaka bila u ravnoteži, potrebno je da i II. odjeljak vrši akumulaciju odnosno da poveća obim svoje potražnje za sredstvima proizvodnje u iznosu od 100 radi potreba proširenja proizvodnje. Kako je organski sastav u IT. odjeljku 1.375:1, to će na 100 mc dodatnih sredstava za proizvodnju dolaziti 73 mv namijenjenih za osobne dohotke dodatnih radnika, tako da će ukupna akumulacija II. odjeljka iznositi 173. Cjelokupni 409 mu neće, međutim, biti raspodijeljen. Preostaje još 236 fp, čije postojanje Bakarić objašnjava „posto­ janjem klasnog u sistemu”. Odjeljak II. nakon izvršene akumulacije izgleda ovako: II. 1500 c-f-100 m c + 1091 v + 7 3 m v + 2 3 6 fp = 3 0 0 0 odnosno II. 1600 c + 1164 v + 2 3 6 fp = 3 0 0 0 Kvantitativne proporcije nakon izvršene akumulacije u oba odjeljka su zadovoljene: 1. 6 0 0 0 (c+ v -j-m )= 4 4 0 0 (c+ m c)I-H 6 0 0 (c + m c )II 2. 3000 (c-h v + m ) = 1600 (v-h m v+fp )!-|-1400 (v+mv+fjp)n 3. 1600(v+m v) = 1600(c+m c)n Naredne godine model bi pri istim nepromijenjenim pretpostavkama izgledao: I. 4400 c + 1600 v + 6 0 0 m = 6 6 0 0 II. 1600 c+ 1 1 6 4 v + 4 3 6 m = 3 2 0 0 itd. Bakarić je gornjom analizom pokazao da je samo zahvaljujući promjeni proizvodnih odnosa i bez mijenjanja proizvodne tehnike došlo do porasta radničke potrošnje za 45%, dok se društvena stopa akumulacije sa 18,6%, koliko je iznosila u Maraovu modelu, povećala na 20,5%. Pri tome, iako su radnički dohoci porasli, cijene ipak nisu povećane. Ono što se promijenilo jest struktura društvene potrošnje.

248

Promatrano, međutim, sa stajališta razvoja socijalističkih proizvodnih od­ nosa, to je bio istom početak. Njihov dalji razvoj kretao se u pravcu sve većeg jačanja pozicija neposrednih proizvođača u procesu reprodukcije. U narednoj fazi razvoja socijalističkih proizvodnih odnosa neposredni proizvođači imali su punu ingerenciju u oblasti proste reprodukcije određujući u internoj raspodjeli svoje osobne dohotke, ali ne i u sferi proširene reprodukcije budući je socijalistička država praktično zahvaćala gotovo cjelokupnu akumulaciju. Drugim riječima, no­ vostvorena vrijednost dijelila se na osobne dohotke (OD) i akumulaciju (A), tako da je model reprodukcije na ovom stupnju razvijenosti proizvodnih odnosa iz­ gledao : I. SP + OD + A = D P

(4)

II. SP + OD + A = D P Dalji razvoj socijalističkih proizvodnih odnosa kretao se u pravcu sve većeg zahvaćanja i odlučivanja akumulacijom od strane udruženog rada i njegovih aso­ cijacija odnosno sve manjeg utjecaja socijalističke države u ovoj sferi. Zahvaćanje akumulacije od strane socijalističke države ima dugoročno opadajuću tendenciju a s odumiranjem države sasvim iščezava. Model reprodukcije koji bi predočavao takvo stanje socijalističkih proizvodnih odnosa izgledao bi: 1. SP + (OD + A i) + A2 = D P II. SP + (OD + Ai) + A2 = DP

(5)

U njemu Ai predstavlja akumulaciju, a (O D +A i) dio nacionalnog dohotka koji je pod izravnom kontrolom udruženog rada, dok je A2 akumulacija čiji je no­ silac socijalistička država. Kako se socijalistički proizvodni odnosi nalaze u fazi razvoja, to će se mije­ njati proporcije elemenata strukture novostvorene vrijednosti tako što će se sma­ njiti učešće A2, a povećati učešće OD i Ai. Općenito, odnos između dijela novo­ stvorene vrijednosti kojom raspolažu neposredni proizvođači i ukupne novostvo­ rene vrijednosti, tj.: (O D +A i) : NV, može se smatrati kvantitativnim pokazateljem stupnja razvijenosti socijalističkih proizvodnih odnosa. Što je taj kvocijent viši (tj. ako konvergira prema 1), to su oni razvijeniji, odnosno što je taj kvocijent niži (tj. ako konvergira prema 0), socijalistički su proizvodni odnosi slabije razvijeni. Kako su za proširenje proizvodnje neophodna dodatna sredstva za proiz­ vodnju, to će se akumulacija, neovisno o njenom nosiocu, dijelom trošiti za oso­ bne dohotke dodatnih radnika (AOD), a dijelom za nabavke dodatnih sredstava za proizvodnju (ASP). Shodno tome, novostvorena vrijednost moći će se raš­ članiti na N V = OD + AiO D + A iS P + A 2OD + A 2SP

(6)

gdje AiOD predstavlja osobne dohotke dodatnih radnika zaposlenih akumulacijom neposrednih proizvođača, AiSP vrijednost dodatnih sredstava za proizvodnju na­ bavljenih iz istog izvora, A2OD osobne dohotke dodatnih radnika zaposlenih akumulacijom socijalističke države, a A2SP vrijednost dodatnih sredstava za pro­ izvodnju alimentiranu iz državne akumulacije. 2. Neproizvodni rashodi države i svi oblici opće i zajedničke potrošnje ap­ strahirani su. U modelu je kao bitan element pretpostavljena država. Njeno funk­ cioniranje implicira rashode koji su to veći što je opseg njenih funkcija i zadaća

249

veći. Ti se rashodi u stvarnosti alimentiraju iz novostvorene vrijednosti. U mo­ delu će se ti rashodi zanemariti jer za samo funkcioniranje modela nisu neophodni. Isto će se tako zanemariti i svi oblici opće i zajedničke potrošnje koji u stvar­ nosti postoje. Drugim riječima, pretpostavit će se da se sve vrste usluga direktno namiruju iz osobnih dohodaka. 3. Postojanje robne proizvodnje u socijalizmu. Iako su klasici smatrali da će ukidanje kapitalizma biti praćeno i ukidanjem robne proizvodnje, praksa so­ cijalističkih zemalja pokazala je da do toga nije došlo te da sam čin podruštvljenja sredstava za proizvodnju ne vodi njenom ukidanju. Stoga je pretpostavka po­ stojanja robne proizvodnje neophodna za funkcioniranje modela. Njeno posto­ janje i razvijanje objašnjava se postojanjem i širenjem društvene podjele rada te sve većom samostalnošću privrednih subjekata u procesu reprodukcije. Premda u praksi svih socijalističkih zemalja postoji i sitna robna proizvodnja, u modelu je ona apstrahirana. 4. Vrijednost roba je nepromijenjena i jednaka je tržišnim cijenama. Posto­ janje robne proizvodnje znači i djelovanje zakona vrijednosti i postojanje tržišta na kojem dolazi do cjenovnih oscilacija pod utjecajem ponude i potražnje. Radi jednostavnosti, međutim, pretpostavit će se da se robe prodaju po vrijednosti, tj. pretpostavit će se jednakost tržišnih cijena i robnih vrijednosti, te nepromije­ njena veličina vrijednosti roba. 5. Tehnički progres je nepromijenjen. Da bi analiza društvene reprodukcije bila što jednostavnija, moralo se pretpostaviti da se robna vrijednost neće mi­ jenjati kako u svom aspolutnom izrazu tako i u svojoj strukturi. To, međutim, pretpostavlja da se produktivnost rada neće mijenjati. Kako je dinamika produk­ tivnosti rada vezana za promjenu svojih determinanti, među kojima je najvažniji tehnički progres, to se iz analize mora izostaviti utjecaj tog faktora. To će se uči­ niti tako što će se pretpostaviti da će organski sastav proizvodnih faktora ostati neizmijenjen. Tom pretpostavkom, kao što je već ranije istaknuto, koristio se i Marx u svojoj analizi. 6. Nepromijenjena vrijednost novca. Novac je roba čija se upotrebna vrije­ dnost sastoji, pored ostalog, u mjerenju vrijednosti drugih roba. Radi potrebe analize pretpostavit će se da on svoju vrijednost ne mijenja odnosno da je njego­ va kupovna moć konstantna. Time se eliminira mogućnost promjene cijena na­ stala uslijed promjene vrijednosti novca. 7. Nepostojanje vanjske trgovine. U modelu će se pretpostaviti zatvorena privreda koja nema veza sa svjetskim tržištem, pa se uslijed toga poremećaji koji na njemu nastaju ne reflektiraju na domaću privredu i ne utječu na tokove pro­ širene reprodukcije. Vanjska trgovina mijenja samo materijalnu strukturu dru­ štvenog proizvoda, ali ne povećava njegovu vrijednost, pa se uslijed toga među­ narodna razmjena može apstrahirati. 8. Sredstva za proizvodnju u cijelosti se amortiziraju u jednom proizvodnom ciklusu. Sredstva rada, za razliku od predmeta rada, amortiziraju se u više ili čak u cijelom nizu reprodukcionih ciklusa, postepeno prenoseći svoju vrijednost na novi proizvod. Radi jednostavnosti pretpostavit će se, međutim, da se sredstva rada amortiziraju istovremeno s predmetima rada, pa će tako visina prenesene vrijednosti biti jednaka vrijednosti angažiranih i utrošenih sredstava za proiz­ vodnju. 250

Model proširene reprodukcije u socijalizm u Na bazi gornjih predpostavki može se formirati ovaj model proširene re­ produkcije u socijalizmu: I. SP + OD + AiOD + AiSP + A2OD + A2SP

=

DP

II. SP + OD + AiOD + AiSP + A2OD + A2SP

=

DP

(7 )

Za razliku od Marxova modela, u kojem su elementi strukture društvenog proizvoda kvantificirani, u ovom modelu to nije slučaj. To, međutim, ne uma­ njuje, već naprotiv povećava operativnost modela, jer same numeričke vrijednosti elemenata strukture društvenog proizvoda nisu neophodne za spoznaju zakona proširene reprodukcije. Marx je do njih mogao na isti način doći i iz ovog modela: I. C + V + Mc + Mv + M ’ = D P

(8)

II. C + V + Mc + Mv + M ’ = D P U modelu proširene reprodukcije u socijalizmu suma osobnih dohodaka radnika I. odjeljka, kako već onih ranije zaposlenih tako i novouposlenih, odre­ đuje obim platežno sposobne potražnje I. odjeljka za predmetima potrošnje. Kako se ovi proizvode u II. odjeljku, to se taj dio potražnje I. odjeljka može pod­ miriti razmjenom s II. odjeljkom. Odjeljak II. mora zadovoljiti količinski i struk­ turno potražnju I. odjeljka za predmetima potrošnje, dok će I. odjeljak morati zadovoljiti potražnju II. odjeljka za sredstvima pioizvodnje neophodnim kako za zamjenu već iskorištenih proizvodnih faktora tako i za proširenje proizvodnje. Drugim riječima, između tih dvaju odjeljaka mora biti zadovoljena relacija (OD + AiOD + A2OD) i = (SP + AiSP + A2SP)n. Preostali dio društvenog proizvoda I. odjeljka, tj. (S P + A i S P + A 2SP)i re­ alizira se unutar samog odjeljka. Njime se nadoknađuju izrabaćena sredstva za proizvodnju odnosno navbavljaju nova radi potreba proširene reprodukcije. Isto vrijedi i za preostali dio društvenog proizvoda II. odjeljka, tj. (O D + AiOD+ + A 2OD)n. On se javlja u formi osobnih dohodaka radnika zaposlenih u ovom odjeljku, a namijenjen je kupnji predmeta potrošnje. Kako se ovi proizvode unutar II. odjeljka to će se ti osobni dohoci realizirati unutar tog odjeljka. Iz gornje analize kao i iz Marxova i straživanja društvene reprodukcije mogu se izvesti i zakonitosti proširene reprodukcije u socijalizmu. Da se najprije podsjetimo zakona kapitalističke proširene ieprodukcije: 1. (v + m v + m ’) i= (c+mc)n> odnosno potražnja I. odjeljka za predmetima potrošnje mora odgovarati potražnji II. odjeljka za sredstvima za proizvodnju. 2. (c + v + m )i = (c+m c) + (c+mc)n> odnosno društvena ponuda sred­ stava za proizvodnju mora odgovarati društvenoj potražnji za tim sredstvima.

3. (c + v + m )n = (v+m v+m ’)i + (v+m v+m ’)ii5 odnosno društvena po­ nuda predmeta potrošnje mora odgovarati društvenoj potražnji za istim tim proi­ zvodima. 251

Ti zakoni reprodukcije vrijede i u socijalizmu, ali u sebi moraju sadržavati nove, socijalističke proizvodne odnose. Ti zakoni jesu slijedeći:

1. (O D +A i O D + A 2OD)i = (S P + A i SP + A2SP) h Ova proporcija određuje odnos razmjene između odjeljaka. Prema njoj veličina potražnje I. odjeljka za predmetima potrošnje mora odgovarati veličini potražnje II. odjeljka za sredstvima proizvodnje. Ili, što je isto, novostvorena vrijednost I. odjeljka umanjena za vrijednost sredstava za proizvodnju nužnih za proširenje proizvodnje u njemu (A1 S P + A 2 SP) mora odgovarati vrijednosti sredstava za proizvodnju koja je II. odjeljku neophodna kako za prostu reprodukciju tako i za proširenje proizvodnje. Gornja se proporcija stoga može izraziti i na drugi nanačin: [N V

-

( A iS P +

A2SP)]i =

( S P + A iS P

+

A 2S P )n

Posebno je važno naglasiti potrebu postojanja ne samo vrijednosne već i materi­ jalne usklađenosti potražnji između odjeljaka budući da je apstrahirana vanjska trgovina koja u stvarnim uvjetima pomaže da se postigne potrebna materijalna usklađenost.

2. DPi = (SP + A iS P + A2SP) i + (SP + A iS P + A2SP)h Ova proporcija određuje uvjet ravnoteže na tržištu sredstava za proizvodnju. Pre­ ma njoj neophodno je da u društvu bude proizvedeno i ponuđeno toliko sred­ stava za proizvodnju (DP)i kolika je društvena potražnja za njima kako u I. od­ jeljku tako i u II. odjeljku.

3. DPn = (OD + AiOD + A2OD)i + (OD + AiOD + A2OD)h Navedena proporcija određuje uvjete ravnoteže na tržištu predmeta potrošnje. Predmeta potrošnje u društvenim okvirima treba da bude proizvedeno toliko kolika je društvena potražnja za njima. Društvena potražnja za predmetima po­ trošnje bit će jednaka sumi svih osobnih dohodaka kako već zaposlenih radnika tako i onih novouposlenih u oba odjeljka. Gornje jednadžbe pokazuju materijalne proporcije reprodukcije. Njihovim ostvarivanjem osigurava se ravnomjeran privredni razvoj, bez kriznih kolebanja i poremećaja. U kapitalizmu se, međutim, ostvarivanje tih proporcija vrši stihij­ ski, pa je zbog toga i njegov razvoj neravnomjeran i praćen cikličkim oscilacijama. T e cikličke oscilacije u kapitalizmu nije uspjela otkloniti ni intervencija kapita­ lističke države, iako se, mora se priznati, zahvaljujući njoj znatno ublažila ampli­ tuda kriznog ciklusa. U socijalizmu je zbog postojanja robne proizvodnje tako­ đer prisutna mogućnost nesldada između društvene ponude i potražnje. Kako je socijalizam, međutim, organizirano i plansko društvo, to se svjesnom i una­ prijed predviđenom intervencijom društva usklađuju materijalne proporcije pro­ širene reprodukcije. Ne ostvare li se materijalne proporcije društvene reprodukcije u socijalizmu, dolazi do opće privredne neravnoteže. Neravnoteža se javlja ako je:1 1. (O D + A i O D + A 2OD) i različito od (S P + A iS P + A 2SP)n, tj. potražnja I. odjeljka za predmetima potrošnje veća ili manja od potražnje II. odjeljka za sredstvima za proizvodnju; 252

2. D Pi različit od (S P + A i S P + A 2SP)i + (S P + A i S P + A 2SP) ii , tj. ako je ukupna društvena ponuda sredstava za proizvodnju veća ili manja od društvene potražnje za proizvodima takve vrste; 3. D P n različito od (O D + A i O D + A 2OD)i + (O D + A i O D + A 2OD)ii , tj. ako je ukupna društvena ponuda predmeta potrošnje veća ili manja od društvenih potreba i potražnje društva za takvim proizvodima. U praksi dolazi do neravnoteže ne zbog toga što bi ona bila ugrađena u si­ stem socijalističke reprodukcije, već zbog djelovanja bilo endogenih ili egzogenih sila odnosno uslijed djelovanja objektivnih ili subjektivnih faktora. Javlja se bilo u obliku inflacije bilo u obliku deflacije. Inflacija kao oblik neravnoteže nastaje onda ako obim društvene potražnje premašuje obim društvene ponude, dok de­ flacija nastaje zbog obrnutih razloga, tj. zato što je obim društvene ponude veći od obima društvene potražnje. Gornje proporcije općeg modela mogu se provjeriti na ovom kvantitativnom m odelu: I. 4000 Sp + 1000 OD + 1000 A = 6000 II. 800 Sp +

800 OD +

800 A = 2400

Pretpostavljeno je da je cjelokupni višak proizvoda pretvoren u akumulaciju a i to da se ona dijeli između organizacija udruženog rada i socijalističke države u omjeru 1 : 1 . Također se pretpostavlja da je organski sastav proizvodnih fak­ tora koji se nabavljaju novčanom akumulacijom jednak organskom sastavu prvo­ bitnih proizvodnih faktora (4 : 1). Raščlani li se I. odjeljak u skladu s tim pret­ postavkama, imat ćemo: I. 4000 Sp + 1000 OD + (400 AiSp + 100 AiOD) + (400 A2Sp + + 100 A2OD) = 6000 Potražnja predmeta potrošnje I. odjeljka odredit će obim akumulacije II. odjeljka (primjena proporcije br. 3). Odjeljak II. morat će, da bi ispunio zadani uvjet ra­ zmjene među odjeljcima, nabaviti sredstva za proizvodnju u iznosu od 400 ASp koji će se između nosilaca akumulacije raspodijeliti u odnosu 1 : 1 . Kako je or­ ganski sastav faktora akumulacije II. odjeljka također pretpostavljen u omjeru 1 : 1, to će odjeljak koji proizvodi predmete potrošnje izgledati ovako: II. 800 Sp +800 OD + 200 AiSp + 200 AiOD + 200 A2Sp + + 200 A2OD = 2400 Spomenute proporcije reprodukcije bit će zadovoljene u svim slučajevima: a) (4000 Sp + 400 AiSp + 400 A2Sp)i _ (800 Sp + 200 AiSp + 200 A2Sp)n ~~

1

6000 = 6000 b) (1000 OD + 100 AiOD + 100 A2OD)i (800 OD + 200 AiOD + 200 A2OD)n

= D Pn

2400 = 2400 253

c)

(1000 OD + 100 AlOD + 100 A 2OD)i = (800 Sp + 200 AiSp + + 200 A2Sp)n 1200 = 1200

U drugoj godini reprodukcija se nastavlja kao u i prvoj, pa će model poprimiti ovaj oblik: I. 4800 Sp + 1200 OD + 1200 A = 7200 n . 1200 Sp + 1200 OD + 1200 A = 3600 Izvodi li se model dalje, društveni proizvod I. odjeljka realizirat će se u cijelosti, što, međutim, neće biti slučaj s II. odjeljkom. U njemu ostaje dio viška produkta čija realizacija nije moguća bez uvođenja vanjske trgovine u model. Na temelju gornjeg modela mogu se izvesti ovi zaključci: 1. Socijalističku reprodukciju zasnovanu na robnoj proizvodnji karakteri­ zira neravnomjernost razvoja. Ta neravnomjernost nužno izaziva disproporcije u razvoju privrede socijalističke zemlje. 2. Uklanjanje neravnomjernosti razvoja zahtijeva društvenu organizaciju pro­ izvodnje kao svjesnog procesa. 3. Planiranje ili društveno dogovaranje samo su forme društvenog orga­ niziranja proizvodnje. 4. U sadašnjoj fazi socijalizma na postojećem nivou razvijenosti proizvodnih snaga društveno organiziranje proizvodnje ima prvenstveno korektivnu funkciju. 5. Razvojem materijalne baze socijalizma kao i socijalističkih proizvodnih odnosa i eprodukcija će sve više gubiti robni karakter, dok će njeno društveno organiziranje postajati sve dominantnije. Prevladavanje robnog karaktera repro­ dukcije u socijalizmu jest vremenski dug proces, a ovisit će kako o nivou razvije­ nosti proizvodnih snaga tako i o evoluciji samoorganizacije socijalističkog društva.

PROŠIRENA REPRODUKCIJA I TEHNIČKI PROGRES Po Lenjinu, socijalizam kao društveni sistem pobjeđuje kapitalizam jedino ako uspije stvoriti takvu organizaciju proizvodnje koja će mu omogućiti višu produktivnost rada. Diugim riječima, brz razvoj proizvodnih snaga, pri čemu porast produktivnosti rada predstavlja samo sredstvo za ostvarenje toga cilja, jest conditio sine qua non socijalističkog načina proizvodnje. Brz razvoj proizvodnih snaga neophodan je pored ostalog i zato što se socijalizam počeo prvo razvijati u onim zemljama gdje se unutar kapitalizma nisu dovoljno razvile materijalne pretpostavke socijalizma. Ubrzanje privrednog razvoja zahtijeva stoga široku pri­ mjenu naučno-tehničke revolucije u svim privrednim granama, a s teoretskog aspekta analiziranje tehničkog progresa u procesu proširene reprodukcije. Utjecaj tehničkog progresa u procesu proširene reprodukcije opisao je Lenjin u svojem radu „Povodom tzv. pitanja o tržištu” (1893). Tehnički progres unio je Lenjin u analizu tako što je pretpostavio stalan porast organskog sastava kapitala.

254

Kako porast organskog sastava kapitala implicira istovremeno i porast produk­ tivnosti rada, to je Lenjin iz svoje analize izveo niz teoretskih zaključaka, koji su, premda prvobitno namijenjeni za druge svrhe,8 vrlo važni za ispitivanje proši­ rene reprodukcije u socijalizmu. Pošavši od Marxove sheme proširene reproduk­ cije, Lenjin je pri istoj stopi akumulacije u I. odjeljku povećao organski sastav kapitala na 9 : 1, tako da je došlo do promjene raspodjele viška vrijednosti. Fond akumulacije podijeljen je na 450 mc i 50 mv> dok je fond osobne potrošnje ka­ pitalista u I. odjeljku ostao isti kao u Marxovu modelu. T a promjena smanjila je, s jedne strane, obim potražnje I. odjeljka za predmetima potrošnje kao i opseg akumulacije u II. odjeljku, s druge. Smanjenje akumulacije II. odjeljka izazvano je također i povećanjem organskog sastava akumulacije na 5 : 1 što je ga Lenjin izvršio u skladu s operativnom pretpostavkom svoje analize. Model nakon izvr­ šene akumulacije u oba odjeljka izgleda ovako: I. 4000 c+ 450 mc+1000 v +50m v + 500 m ’ = 6000 II. 1500 c + 50 mc + 750 v + 10 m v + 690 m ’ = 3000 U slijedećoj godini došlo je do ovog stanja u odjeljcima: I. 4450 c +

1050 v + 1050 m = 6550

II. 1550 c +

760 v + 760 m = 3070

I u narednoj je godini došlo do povećanja organskog sastava akumulacije I. odjeljka koji je povećan na 20 : 1, a također i u II. odjeljku, ali uz znatno slabiji intenzitet (8,3 : 1).Višak vrijednosti raspodijelio se tako da je 500 mcutrošeno na dodatna sredstva za proizvodnju, 25 mv na dodatnu radnu snagu, dok je 525 m ’ otišlo na osobnu potrošnju kapitalista tog odjeljka. Povećanje potražnje pred­ meta potrošnje u I. odjeljku premašilo je obim potražnje sredstava za proizvodnju II. odjeljka nužan za prostu reprodukciju, pa je radi ravnoteže razmjene između odjeljaka bilo potrebno proširenje proizvodnje u II. odjeljku. Obim akumulacije u tom odjeljku iznosio je 56 m3 koji se raspodijelio na dodatna sredstva za proi­ zvodnju i dodatnu radnu snagu u omjeru 50 mc i 6 mv. Nakon izvršene akumulacije u oba odjeljka poslije druge godine stanje modela bilo je ovakvo: I.

4450 c + 500 mc + 1050 v +

25 mv + 525 m ’ = 7100

II. 1550 c + 50 mc + 760 v +

6 mv + 704 m ’ = 3070

Treće godine nakon izvršene proizvodnje model je izgledao ovako: I. 4950 c + 1075 v + 1075 m = 7100 II. 1600 c + 766 v +

766 m =

3132

Porast organskog sastava kapitala nastavljen je i u trećoj godini. On je sa 20 : 1 kod akumulacije I. odjeljka povećan na 25.875 : 1 tako da je pri stopi aku­ mulacije od 50% višak vrijednosti raspodijeljen na dodatne proizvodne faktore 8 Lenjin je svojom analizom želio pokazati neispravnost stava niskih narodnjaka, koji su smatrali da razvoj kapitalizma u Rusiji sužava domaće tržište jsiromaŠenjem i raslojavanjem sel aštva. Prema Lenjinu, razvoj kapitalizma, pa prema tome i kapitalističke robne proizvodnje i tržišta ide prvenstveno preko širenja proizvodnje I, a ne II, odjeljka, kako je to proizlazilo iz narodnjačke tvrdnje.

255

u omjeru 517,5 me i 20 mv te 537,5 m ’ na osobnu potrošnju kapitalista. I u II. odjeljku povećan je organski sastav akumulacije sa 8,33 : 1 na 10,83 : 1, što je uz izvršenu akumulaciju I. odjeljka uvjetovalo raspodjelu viška vrijednosti na 35,5 jedinica fonda akumulacije i 730,5 jedinica fonda osobne potrošnje kapitalista. Fond akumulacije II. odjeljka raspodijelio se zatim na 32,5 me i 3 mv. Pri koncu treće godine model je izgledao: I. 4950 c + 517,5 mc + 1075 v + 20 mv +

537,5 m’ = 7100

II. 1600 c +

730,5 m ’ = 3132

32,5 mc +

766 v + 3 mv +

a na početku četvrte: I. 5467,5 c + 1095 v + 1095 m = 7657,5 II. 1632,5 c +

769 v + 769 m =

3170,5

i tako redom. Lenjinova analiza ukazala je na to da je proširena reprodukcija moguća i u uvjetima stalne aplikacije tehničkog progresa, jer se vršila bez ostatka, a sve njene proporcije bile su zadovoljene. Ona je istovremeno pokazala da tehnički progres sam po sebi nije uzrok cikličkih poremećaja kapitalizma, već da njihove uzroke treba tražiti drugdje, u vladajućim proizvodnim odnosima. Proširenu reprodukciju u kojoj dolazi do široke aplikacije tehničkog pro­ gresa zovemo intenzivnom proširenom reprodukcijom. Njena su obilježja ova: 1. Društveni proizvod raste prvenstveno uslijed povećanja produktivnosti rada. Stopa porasta produktivnosti rada premašuje stopu porasta zaposlenosti, a učešće produktivnosti rada u formiranju društvenog proizvoda veće je od uče­ šća zaposlenosti. Označimo li društveni proizvod u baznom periodu sa P0, zaposlenost sa Lo, produktivnost rada sa ao, a društveni proizvod u periodu 1 sa Pi, zaposlenost sa L i i produktivnost s oci, bit će stopa porasta društvenog proizvoda (Pi/Po) jednaka umnošku stope porasta zaposlenosti (Li/Lo) i produktivnosti (ai/oco), tj. Pi/Po = (Li/Lo) (ai/ao)

Kod intenzivnog tipa proširene reprodukcije ai/oco veće je od Li/Lo. Da Lenjinov model stvarno predočava intenzivan tip proširene reproduk­ cije, pokazuje ova tabela: Tabela 1. Godina

1. 2. 3. 4.

256

Ukupni DP 9000 9620 10230 10828

Indeks

100 107,7 113,7 120,3

Zaposle­ nost 1750 1810 1841 1864

Indeks

100 103,4 105,2 106,5

Produk­ tivnost

Indeks

5,15 5,31 5,55 5,81

100 103,4 108,0 113,0

Društveni proizvod I. odjeljka 1. 2. 3. 4.

6000 6550 7100 7657,5

100 109 118,3 127,6

1000 1050 1075 1095

100 105 107,5 109,5

6,00 6,24 6,60 7,00

100 103,8 110 116,5

100 102,3 104,4 105,7

750 760 766 769

100 101,3 102,1 102,5

4,00 4,04 4,09 4,12

100 100,9 102,2 103,1

Društveni proizvod II. odjeljka 1. 2. 3. 4.

3000 3070 3132 3170,5

Kao što je vidljivo, dinamika produktivnosti rada u oba odjeljka premašuje di­ namiku zaposlenosti. Ona je intenzivnija u I. odjeljku nego u II. Suprotno od intenzivnog, onaj tip proširene reprodukcije gdje dinamika zaposlenosti premašuje dinamiku produktivnosti rada zove se ekstenzivni tip pro­ širene reprodukcije. Kod njega se društveni proizvod formira pod pretežnim ut­ jecajem zaposlenosti uz korištenje postojeće proizvodne tehnike i istu produk­ tivnost rada. Primjena pojedinog tipa proširene reprodukcije određena je stupnjem priv­ redne razvijenosti društva. Na nižem nivou uglavnom se primjenjuje ekstenzivni tip reprodukcije uslijed ograničenosti materijalnih proizvodnih faktora i obilja radne snage, dok se na višem stupnju razvoja proizvodnih snaga pretežno koristi intenzivni tip. Strogo razlikovanje tih dvaju tipova reprodukcije nije, međutim, moguće niti je moguće njihovu primjenu vezati isključivo za stupanj privredne razvijenosti. 2. Mijenja se struktura društvenog proizvoda. Uslijed sve masovnije prim­ jene sredstava za proizvodnju sve je veće učešće prenesene vrijednosti u strukturi društvenog proizvoda. Nacionalni dohodak, iako aspolutno raste, uslijed relativ­ nog smanjenja radne snage i sam se relativno smanjuje (tabela 2). Tabela 2.

Godina

1. 2. 3. 4.

Ukupna prenesena vrijednost

Indeks

5500 6000 6550 7100

100 109 119 129

17 P o litičk a ek on om ija socijalizm a

Nacionalni dohodak

3500 3620 3682 3728

Indeks

100 103A 105,2 106,5

Učešće N D u D P (u %)

38,8 37,7 36,0 34A

257

G od in a

Ukupna prenesena vrijednost

Indeks

1.

4000 4450 4950 5467,5

2000 2100 2150 2190

100 111,25 123,75 136,7

1.

1500 1550 1600 1632,5

Učešće N D u D P (u %)

100 105 107,5 109,5

33,3 32,0 30,3 28,6

100 101,3 102,1 102,5

50,0 49,5 49,5 48,5

Novostvorena vrijednost II. odjeljka

Prenesena vrijednost II. odjeljka

2. 3. 4.

Indeks

Novostvorena vrijednost I. odjeljka

Prenesena vrijednost I. odjeljka

2. 3. 4.

Nacionalni dohodak

1500 1520 1532 1538

100 103,3 106,6 108,8

3. Brži razvoj I. odjeljka od II. odjeljka. To je posljedica intenzivnije aku­ mulacije u odjeljku koji proizvodi sredstva za proizvodnju nego u odjeljku koji proizvodi predmete potrošnje. Tempo kojim se razvija I. odjeljak brži je, među­ tim, ne samo od tempa razvoja II. odjeljka već također i od tempa kojim se po­ većava ukupni društveni proizvod. Tehnički progres najjače djeluje na proizvodnju sredstava za proizvodnju sredstava za proizvodnju, dok mu je efekt na proizvodnju sredstava za proizvodnju predmeta potrošnje znamo slabiji (tabela 3). Tabela

i.

G o d i n a 1.

Proizvodnja sredstava za proizvodnju sred­ stava za proizvodnju — Q Indeks

Proizvodnja sredstava za proizvodnju — I (c-fv-j-m )

Indeks Ukiipna proizvodnja (C + V + M )

Indeks

258

2.

3.

4.

4000 100

4450 111,25

4950 123,75

5467,5 136,7

6000 100

6550 109

7100 118,3

7657,5 127,6

9000 100

9620 107

10232 113,7

10828 120,3

G o d l i

n

1

2.

3.

Proizvodnja sredstava za proizvodnju predmeta potrošnje — Cn Indeks

1500 100

1550 103,3

1600 106,6

1632,5 108,8

Proizvodnja predmeta potrošnje — n (c + v + m ) Indeks

3000 100

3070 102,3

3132 104,4

3170,5 105,7

.

a 4.

Zaključci9 izvedeni iz Lenjinove analize proširene reprodukcije, posebno oni o smanjenju učešća nacionalnog dohotka u društvenom proizvodu, uzrokovali su različite kontroverze među ekonomistima. Jedna grupa ekonomista smatra taj proces zakonitošću privrednog razvoja i izrazom „rastuće ekonomije društvenog rada” . Druga skupina ekonomista, međutim, brži porast društvenog proizvoda od porasta nacionalnog dohotka ne smatra općom zakonitošću, već samo poseb­ nim slučajem nastalim takvim širenjem društvene podjele rada kada tehnički progres nije dovoljno brz. Polem ika oko zakona bržeg razvoja I. odjeljka Zaključak o bržem razvoju I. odjeljka koji je proizašao iz Lenjinove sheme reprodukcije izazvao je mnoge polemike među ekonomistima. Ta dis­ kusija započeta je u SSSR-u u razdoblju 1922—1928 i bila je sastavni dio po­ znate rasprave koja se vodila između grupe oko Preobraženskog i grupe oko Buharina. Grupa oko Preobraženskog zastupala je tezu o potrebi ubrzane industri­ jalizacije, koja bi se zasnivala na razvoju prvenstveno teške i bazične industrije. Nasuprot njima, grupa oko Buharina isticala je potrebu ravnomjernog privrednog razvoja uz favoriziranje lake industrije kao osnovice buduće industrijalizacije. Spomenuta diskusija nije, međutim, bila samo teoretske i akademske prirode, već je imala dalekosežne praktične implikacije jer je određivala dugoročan put razvoja prve socijalističke zemlje. Stav o bržem razvoju odjeljka koji proizvodi sredstva za proizvodnju uskoro je postao službeni stav i proglašen jednim od osnovnih zakona socijalizma, dok su protivnici toga stava bili podvrgnuti žestokoj kritici. Ovaj zakon bio je potvrđivan i u praksi mnogih socijalističkih zemalja, po­ gotovo zato što su sve, osim ČSSR i DR Njemačke, izgradnju novog društva za­ počele na veoma niskom stupnju privredne razvijenosti. Međutim? kad je faza početne industrijalizacije bila završena i kad su se uslijed neravnomjernog ra­ zvoja disproporcije između odjeljaka počele zaoštravati, ponovno je aktualizirana diskusija iz 20-tih godina i dovedena u sumnju teza da je brži razvoj I. odjeljka opći i vremenski univerzalni zakon socijalizma. Ta diskusija obnovljena je 50-tih 9 Vidi analizu društvene reprodukcije uz tehnički progres i kod B. Ćosića: Svjetsko tržište danas, Zagreb, 1973, str. 23— 35. 17*

259

godina kako u Jugoslaviji, Poljskoj i D R Njemačkoj tako i u samom SSSR-u. Dok su ekonomisti tradicionalnih orijentacija i u novoj diskusiji uporno ponav­ ljali stare argumente u prilog bržeg razvoja I. odjeljka,101 njihovi su protivnici ukazivali na historijski i prolazni karakter bržeg razvoja I. odjeljka.11 Prema njima, pobornici bržeg razvoja I. odjeljka polazili su od implicitne pretpostavke stalno rastućeg kapitalnog koeficijenta, što se, međutim, nije potvrdilo. Naprotiv, em­ pirijske analize pokazale su da kapitalni koeficijent, osim u pojedinim periodima kada dolazi do njegova porasta, ima tendenciju dugoročnog postepenog smanji­ vanja. Uslijed opadanja kapitalnog koeficijenta, isticali su protivnici bržeg razvoja odjeljka I, pri stabilnoj stopi rasta i akumulacije, dolazi do uzajamnog pribli­ žavanja tempa rasta obaju odjeljaka odnosno do bržeg rasta II. odjeljka društ­ vene proizvodnje. Iako te dileme još nisu završene, njihovo je značenje u tome što su podvrgle sumnji neke postulate koji su dugo imali karakter dogme. De­ finitivan odgovor u spomenutoj diskusiji leži u teoriji kapitalnog koeficijenta, koja se nalazi tek u početnoj fazi. Mora se, međutim, priznati da se u novijoj ekonomskoj literaturi u SSSR-u, iako se govori o zakonito bržem razvoju I. odjeljka, dozvoljava mogućnost para­ lelnog razvoja oba odjeljka, pa čak i privremeno bržeg razvoja II. odjeljka.12 No, pri tom se ističe da takva dinamika ne može Biti dugoročna jer, u krajnjoj liniji, vodi privrednoj stagnaciji. Također se ističe da razvoj pojedinog odjeljka ne može biti autonoman i sam sebi cilj budući da među odjeljcima postoji najtješnja po­ vezanost.13 T q je, smatramo, izuzetno važna konstatacija, koja ima opće značenje. Po našem mišljenju, teza o zakonito bržem porastu I. odjeljka nije prihvat­ ljiva i iz nekih drugih razloga. Tehnički progres, naime, nije vremenski konti­ nuiran proces, već se vrši na mahove tako da se naizmjenično smjenjuju periodi intenzivne i ograničene aplikacije tehničkog progresa. Osim toga, zanemarena je i činjenica da se tehnički progres javlja u različitim formama i da on ne mora nu­ žno biti usmjeren na uštedu radne snage, što se implicitno pretpostavlja kod pri­ stalica bržeg razvoja I. odjeljka. Tehnički progres može štedjeti kapital, tako da će kod ovoga njegova tipa doći do intenzivnijeg razvoja II. odjeljka. Smatramo 10 Tako, npr., poznati sovjetski ekonomist Kronrod u svojem radu ,,Obščestvennyj pro­ dukt i ego struktura pri socijalizmu’* (1958) piše: „ . . . tehnički progres, stalno rastuća opremlje­ nost živog rada sve većom masom oruđa rada i drugih sredstava za proizvodnju označava da u ukupnoj masi rada koji se troši na proizvodnju društvenog proizvoda udio minulog rada raste, a udio živog rada opada. Zbog toga masa sredstava za proizvodnju raste brže nego njihova vrijed­ nost. Kako sredstva za proizvodnju daje I. odjeljak, to znači da masa vrijednosti proizvoda toga odjeljka zakonito raste brže nego masa vrijednosti proizvoda II. odjeljka, tj. raste brže udio proizvodnje I. odjeljka u vrijednosti ukupne društvene proizvodnje.” (Prema: S. Jankov: „Zakon pretežnog porasta I. odjeljka u savremenim uslovima privrednog razvoja”, Ekonomist br. 2— 3 / /1964). 11 Pogledaj radove poljskih ekonomista B. Minca: „Zagadnenie ekonomii politicznej soci­ jalizmu” i „Problemi teorii reprodukcij socjalisticzne”, Ekonomist, Warszawa, br. 5/56, te Kalecki: „Dinamika investicija i nacionalnog dohotka u socijalističkoj privredi” u zborniku „Savremeni problemi privrednog razvoja u socijalizmu”, Beograd, 1960. 12 Tako u „Političkoj ekonomiji socijalizma” u redakciji Šeljakina (Moskva, 1972) piše: »U pojedinim razdobljima proširena reprodukcija može se ostvarivati i pri jednakim tempima rasta dvaju odjeljaka, pa čak i u z brzi rast proizvodnje odjeljka I I . N o, ako takav odnos ostane duže vrijeme ,to će neizbježno voditi smanjenju proizvodnje I. odjeljka koji neće moći nadok­ naditi fizički izrabaćena sredstva za proizvodnju u oba odjeljka kako po vrijednosti tako i po teh(^^°271)e^ Vn° St^* ^ a° t08a potencijali proširene reprodukcije mogu biti iscrpem” 13 Pogledaj u „Političku ekonomiju socijalizma” u redakciji prof. Rumjanceva (Moskva 1972), str. 483.

260

da su u pravu oni ekonomisti koji misle da je dinamika pojedinog odjeljka u prvom redu određena konkretnim uvjetima i odnosima te ciljevima ekonomske politike. Ovisno o potrebama privrednog razvoja, proširena reprodukcija može biti usmjerena na brži porast I. odjeljka, alt isto tako i na brži porast II. odjeljka. Prvi cilj bit će ostvaren povećanjem stope akumulacije u I. odjeljku te aplikacijom tehničkog progresa, dok će drugi cilj biti ostvaren smanjenjem stope akumulacije u I. od­ jeljku te povećanjem ukupne potražnje za predmetima potrošnje. Proširena reprodukcija uz brži razvoj II. odjeljka može se i teoretski do­ kazati, a da pri tom ne dode do narušavanja njenih materijalnih proporcija. Po­ lazna shema bit će Marxov model proširene reprodukcije uz iste pretpostavke, osim što će stopa akumulacije I. odjeljka permanentno opadati. I. 4000 c

+ 1000 v + 1000 m = 6000

II. 1500 c

+

750 v + 750 m = 3000

Dok je u Marxovu modelu stopa akumulacije I. odjeljka iznosila 50%, u ovom modelu stopa akumulacije iznosit će 30%. Kako je pretpostavljen nepromijenjen organski sastav kapitala, to će višak vrijednosti u I. odjeljku biti raspodijeljen tako što će se 240 mc utrošiti na dodatna sredstva za proizvodnju, 60 mv na do­ datnu radnu snagu, dok će 700 m ’ biti utrošeno na osobnu potrošnju kapitalista (pretpostavka da se radi o kapitalističkim proizvodnim odnosima). Smanjenje sto­ pe akumulacije u I. odjeljku za predmetima potrošnje izazvat će porast akumu­ lacije u II. odjeljku. Po izvršenoj akumulaciji u oba odjeljka, poslije prve godine model reprodukcije izgledat će ovako: I. 4000 c

+ 240 mc + 1000 v + 60 mv + 700 m ’ = 6000

II. 1500 c

+ 260 mc + 750 v + 130 mv + 360 m’ = 3000.

Slijedeće godine bit će I. 4240 c

+ 1060 v + 1060 m = 6360

II. 1760 c

+

880 v + 880 m = 3520.

Usporedi li se dinamika I. i II. odjeljka, može se uočiti da se društveni proizvod II. odjeljka povećao za 17,3%, dok se društveni proizvod I. odjeljka povećao za svega 6%. Povećanje društvenog proizvoda II. odjeljka nadmašuje i porast ukup­ nog društvenog proizvoda, koji se u odnosu na prethodno razdoblje povećao za 9%. Nastavi li se dalje smanjenje stope akumulacije u I. odjeljku, započeti proces bržeg razvoja II. odjeljka nastavit će se i dalje. Smanji li se stopa akumu­ lacije u I. odjeljku na 25%, tada će pri organskom sastavu akumulacije od 4 : 1 na dodatna sredstva proizvodnje otpasti 212 mc a na dodatnu radnu snagu 53 mv* Kako porast potražnje za predmetima potrošnje u I. odjeljku nije slijedio raniju dinamiku, akumulacija u II. odjeljku nije bila intenzivna kao prije. No, i pored toga stopa akumulacije u II. odjeljku gotovo je ista kao i stopa akumulacije u I. odjeljku. To je, međutim, ipak bilo dovoljno za brži porast II. odjeljka od I. od­ jeljka, što pokazuje dalja razrada i analiza modela: I. 4240 c + 212 mc + 1060 v + 53 piv + 795 m ’ = 6360 II. 1760 c + 148 mc +

880 v + 74 mv + 658 m’ = 3520

261

odnosno u trećoj godini: I. 4452 c + 1113 v + 1113 m = 6678 II. 1908 c +

954 v + 954 m = 3816.

Društveni proizvod II. odjeljka povećao se u odnosu na drugu godinu za 8,4%, dok je društveni proizvod I. odjeljka porastao za 5%, što potvrđuje ranije po­ stavljenu tezu. Dalje smanjenje stope akumulacije u I. odjeljku na 20% dovodi do ovakva stanja: I. 4452 c + 178 me + 1113 v + 45 mv + 890 m ’ = 6678 II. 1908 c + 140 me +

954 v + 70 mv + 744 m ’ = 3520

U četvrtoj godini bit će I. 4630 c + 1158 v + 1158 m = 6946 II. 2048 c + 1024 v + 1024 m = 4096 itd. Dinamiku društvenog proizvoda obaju odjeljaka u navednom modelu pokazuje tabela 4. Tabela 4. Godina 1. 2. 3. 4.

Ukupni DP 9000 9880 10494 11042

Indeks

100 109,8 116,6 122,7

D Pi

6000 6360 6678 6946

Indeks

DP„

Indeks

100 106 111,3 115,7

3000 3520 3816 4096

100 117,3 127,2 136,5

Model je, kao što se vidi, pokazao da je moguća proširena reprodukcija i uz brži tempo rasta odjeljka koji proizvodi predmete osobne potrošnje. To, međutim, ne može biti beskonačno jer dalje smanjenje akumulacije u I. odjeljku može nju pretvoriti u usko grlo daljeg povećanja proizvodnje u II. odjeljku i onemogućiti dalje povećanje proizvodnje. Stoga je pravilno planiranje društvene reproduk­ cije uz adekvatan izbor ciljeva ekonomske politike u pojedinim fazama privrednog razvoja od izuzetnog značenja za dinamiku proizvodnje socijalističkog društva.

PLANIRANJE U SOCIJALIZMU I PROBLEMI AKUMULACIJE Zakoni društvene reprodukcije u kapitalizmu, kao što je poznato, ostvarivali su se stihijsk'*, dok se priviedni razvoj vršio njihovim permanentnim narušavanjem. Logika kapitalističkog poduzetništva bazirana na profitnoj stopi kao isključivom pokretaču reprodukcije stalno je izazivala disproporcije između odjeljaka, ne­ ravnomjernu raspodje1u nacionalnog dohotka na osobnu potrošnju i akumulaciji^ te neadekvatnu diobu akumulacije na dodatna sredstva za proizvodnju i dodatnu

262

radnu snagu. Teoretska osnova za takvu privrednu politiku nalazila se u prin­ cipu „laissez faire”, koji se pretvorio u najvulgamiju apologiju privatnog podu­ zetništva i slobodne inicijative, te kojem je svaka intervencija, neovisno o tome tko ju je i s kojim ciljem vršio, bila napad na institucije kapitalističko sistema. Uslijed toga je kapitalističkoj privredi imanentno cikličko kretanje, na što su Marx i Engels veoma jasno ukazali.14 Socijalističko društvo, za razliku od kapitalizma, karakterizira plansko us­ mjeravanje i organiziranje procesa društvene reprodukcije. Ono svjesno se ko­ risteći ekonomskim zakonima usklađuje odnose između i unutar odjeljaka dru­ štvene proizvodnje. Ovo određivanje ciljeva privrednog razvoja kao i metoda i sredstava njihova ostvarivanja zove se planiranje. Planiranje u socijalizmu određeno je, u prvom redu, društvenim vlasni­ štvom sredstava za proizvodnju, razvijenošću robne proizvodnje te dostignutim nivoom socijalističkih proizvodnih odnosa. Naročito su važni ovi posljednji jer oni određuju kakav će biti sistem planiranja u nekoj socijalističko5 zemlji. Uglav­ nom se mogu razlikovati dva osnovna tipa planiranja, promatrano s aspekta no­ silaca te funkcije: a) centralistički, b) decentralistički. Centralističko planiranje, koje karakterizira Sovjetski Savez i druge soci­ jalističke zemlje jest ono gdje je funkcija planiranja koncentrirana u rukama or­ gana planiranja socijalističke države. Ono je po svojem karakteru administrativno i direktivno, pa uslijed tih svojih obilježja odgovara društvu sa slabije razvijenim socijalističkim proizvodnim odnosima i nedovoljno izraženim robnim karakteri­ stikama. Decentralističko planiranje je ono gdje je funkcija planiranja podijeljena između više nosilaca. Kod takva privrednog modela privredni se razvoj vrši kako pod utjecajem planskih odluka tako i pod djelovanjem tržišnog mehanizma. Ukra­ tko, to je kombinirani sistem koji u sebi objedinjuje efekte i plana i tržišta, pa je zbog toga ovaj sistem znatno složeniji od prethodnog. Njegovo funkcioniranje pretpostavlja slobodu akcije i odlučivanja privrednih subjekata u sferi proizvodnje i raspodjele te djelovanje tržišnih zakona. Međutim, iako decentralizirano pla­ niranje pretpostavlja viši stupanj razvijenosti socijalističkih proizvodnih odnosa, među njima ne mora nužno postojati i usklađenost. Uslijed toga je česta pojava da sistem planiranja zaostaje za razvojem proizvodnih odnosa, što se u krajnjoj liniji odražava u njegovoj smanjenoj efikasnosti. Potrebno je zbog toga sistem planiranja stalno prilagođavati promjenama proizvodnih odnosa u društvu. Sistem planiranja u razvijenom socijalističkom društvu mora polaziti od či­ njenice da su osnovni nosioci planiranja radni ljudi u osnovnim organizacijama 14 Tako je Engels u „Anti-Diihringu” pisao: „1 doista počev od 1825. kada je izbila prva opća kriza, čitav industrijski i trgovinski sv ijet. . . ispada iz kolosijeka jedanput u deset godina. Pro­ met je u zastoju, tržišta su prepuna, proizvodi leže u masama, ali nemaju prođe . • . Zastoj traje godinama; kako produktivne snage tako i proizvodi bivaju rasipani i uništavani u masama, dok najzad ne otiđu nagomilane mase roba uz veće ili manje smanjenje cijena, dok proizvodnja i raz­ mjena postepeno ne uđu u svoj tok. Malo po malo hod se ubrzava, prelazi u kas, industrijski kas u galop, a ovaj se opet ubrzava do razuzdana karijera u općoj industrijskoj, trgovinskoj, kredit­ noj i spekulativnoj Steeple-chase (utrka s preponama) da najzad poslije vratolomnih skokova opet dospije — u jarak kraha. I to se uvijek ponavlja.” (Engels: Anti-Duhring, „Naprijed”, Zagreb, 1946, str. 289).

263

udruženog rada te od potrebe njihova međusobnog udruživanja i povezivanja. To udruživanje rada nameće potrebu međusobnog usklađivanja planova i pro­ grama između asocijacija udruženog rada. Radnici u udruženom radu utvrđuju samoupravnim dogovorima zajedničke interese i ciljeve privrednog razvoja, a na temelju njih donose se opći privredni planovi. U takvim društvenim uvjetima funkcija planiranja prenosi se na radne ljude i njihove asocijacije i najuže povezuje s funkcijom akumulacije. U vezi s tim planiranje sve više gubi direktivan i nor­ mativan karakter, a sve se više pretvara u samoupravni dogovor svih nosilaca ekonomske politike u svrhu zajedničkog ostvarivanja postavljenih ciljeva.15 Konkretizacija m odela reprodukcije prilikom donošenja planova Teoretska osnova planiranja, neovisno o tome da li se radilo o njegovu cen­ traliziranom ili decentraliziranom tipu, jest Marxova teorija reprodukcije. Ka­ ko je Marx u njoj izvršio cijeli niz apstrakcija, to Marxov model nije neposredno aplikativan u konkretnim ekonomskim i društvenim uvjetima pojedine zemlje. Uslijed toga potrebno je izvršiti konkretizaciju njegova modela. Marx nije u svojoj analizi posebno izdvojio materijalne uvjete proizvodnje jer je pretpostavio da se cjelokupni konstantni kapital amortizira u toku jedne godine i da u cijelosti prenosi svoju vrijednost na novu proizvodnju. Uslijed toga je u njegovu modelu vrijednost ukupno utrošenog konstantnog kapitala jednaka sumi prenesene vrijednosti, što, međutim, u praksi nije slučaj. Isto tako nije slu­ čaj ni Marxova pretpostavka da se cjelokupna amortizacija realizira u toku jedne godine. Prilikom konkretizacije Marxova modela mora se voditi racima o razlici između vrijednosti proizvodnih fondova, s jedne strane, te njihova doprinosa vri­ jednosti društvenog proizvoda, s druge. Konkretizacija Marxova modela reprodukcije zahtijeva također i uzimanje u obzir proizvodnje prostih robnih proizvođača, što je naročito važno ako se radi o socijalističkoj zemlji s nerazvijenom ekonomskom strukturom. Marx je isto tako iz svoje analize apstrahirao vanjsku trgovinu pretpostav­ ljajući svjetsku privredu u kojoj se uvoz i izvoz međusobno poništavaju. Kon­ kretizacija modela traži da se u analizu uvede međunarodna razmjena neke zemlje. To je tim potrebnije jer međunarodna razmjena može bitno utjecati na veličinu raspoložive proizvodnje i njenu namjensku strukturu. Kako je Marx pretpostavio nepromijenjenu produktivnost rada i apstrahirao utjecaj tehničkog progresa, prilikom konkretizacije njegova modela neophodno je da se u analizu uvede djelovanje tog faktora, posebno njegov utjecaj na produk­ 15 U „Plaftormi za X. kongres SKJ” istaknuto je: „Ovisnost organizacija udruženog rada u reprodukcijskom procesu, te ekonomski interesi u realiziranju dohotka nameću potrebu uskla­ đivanja planova i programa rada . . . Isto tako nameće se potreba usklađivanja planova i programa rada s drugim organizacijama udruženog rada, te s interesnim zajednicama. Radnici u udruženom radu i njihove organizacije udruženog rada zajedno s drugim rad­ nim ljudima i samoupravnim organizacijama utvrđuju društvenim dogovorom zajedničke inte­ rese i ciljeve privrednog i društvenog razvoja u općini, pokrajini, republici i federaciji. Na taj se način osigurava dominacija interesa radničke klase i samoupravno udruženog rada na svim razinama društva. Na temelju tih dogovora i planova, a i na osnovu zajednički ocijenjenih mo­ gućnosti i uvjeta razvoja. . . donose se društveni planovi društveno-političkih zajednica. Na taj se način izražava i samoupravni karakter planova ovih zajednica.”

264

tivnost rada. Ovo tqn prije što je brži razvoj proizvodnih snaga i uvećanje materi­ jalne proizvodnje socijalističkog društva moguće jedino uz trajan porast produk­ tivnosti rada. Marx je također u svom modelu reprodukcije pretpostavio idealnu stabil­ nost cijena. U jednoj dinamičnoj privredi, međutim, pogotovu ako je ovisna o međunarodnoj podjeli rada, nemoguće je apstrahirati jedan tako značajan ele­ ment, to prije što je inflacija danas svakodnevna pojava. Štaviše, ako je dinamika cijena življa, time je uvođenje fleksibilnosti cijena prilikom konkretizacije Marxova modela potrebnije. Za planiranje društvene reprodukcije pored navedenih konkretizacija po­ trebno je izvršiti raščlanjavanje obaju odjeljaka. Marxov je model, naime, suviše općenit i osim općih proporcija ne govori ništa o posebnim odnosima između pojedinih dijelova i sektora narodne privrede. Međutim, iako Marx nije dao takav model, on je dao potrebnu metodologiju za ostvarenje tog zadatka. Ta metodo­ logija sastoji se u dezagregiranju, tj. raščlanjavanju odjeljaka na manji ili veći broj sektora. On je sam izvršio takvo raščlanjavanje i kod I. odjeljka i kod II. odjeljka društvene reprodukcije. Istina, njegovo raščlanjavanje II. odjeljka nema veće analitičko značenje za ispitivanje socijalističke reprodukcije jer socijalizam ukida kategoriju luksuzne potrošnje, ali je izuzetno važna njegova podjela I. odjeljka na sektor I. a, koji proizvodi sredstva rada, i sektor I. b, koji proizvodi predmete rada. Ukratko, da bi se utvrdile međuovisnosti između pojedinih sektoia nacionalne privrede, mora se izvršiti dezagregiranje modela reprodukcije. To dezagregiranje može biti uže ili šire, ovisno o složenosti modela, ali mora biti bazirano na podjeli društvenog proizvoda s namjensko-naturalnog aspekta na I. odjeljak i II. odjeljak te njegovoj vrijednosnoj podjeli na prenesenu i novostvorenu vrijednost.16*I. i« Radi primjera uzet ćemo raščlanjavanje I. odjeljka što ga je izvršio Sirotković u svom radu „Problemi privrednog planiranja u Jugoslaviji” (1961, str. 213): — proizvodnja sredstava rada za proizvodnju sredstava rada, — proizvodnja predmeta rada za proizvodnju sredstava rada, — proizvodnja sredstava rada za proizvodnju predmeta rada, — proizvodnja predmeta rada za proizvodnju predmeta rada, — proizvodnja sredstava rada za proizvodnju predmeta potrošnje, — proizvodnja predmeta rada za proizvodnju predmeta potrošnje. Mora se, međutim, istaći da je u našoj ekonomskoj literaturi relativno malo mjesta u ana­ lizi reprodukcije dano kako raščlanjavanju odjeljaka tako i raščlanjavanju novostvorene vrijed­ nosti usklađene s izmijenjenim proizvodnim odnosima. Pokušat ćemo dati jedan takav model, koji svoje izvorište ima u već poznatom obrascu I. P V + N V = D P II. P V + N V = D P Prvi će se odjeljak naturalno raščlaniti u skladu s Marxovim postupkom na sektor I. a, koji proizvodi sredstva rada, i na sektor I. b, koji proizvodi predmete rada, dok će se II. odjeljak raščlaniti na sektor II. a, koji proizvodi predmete potrošnje neposrednog korištenja, i sektor II. b, koji proizvodi predmete potrošnje trajnog korištenja. Vrijednosno će se društveni proiz­ vod dijeliti na amortizaciju (Sp), materijalne troškove (pr), osobne dohotke (OD) i akumulaciju (A). Osobni dohoci dijele se na dio namijenjen predmetima potrošnje neposrednog korištenja (O Di) i na dio namijenjen predmetima potrošnje trajnog korištenja (O D 2). Radi jednostavnosti pretpostavljen je samo jedan nosilac akumulacije koja se troši na nabavku dodatnih sredstava rada (DSr), dodatnih predmeta rada (Dpr) i dodatne radne snage (DOD). Osobni dohodak do­ datnih radnika dijeli se u skladu s gornjom pretpostavkom na D O D i i D O D 2. Na bazi tih pret­ postavki raščlanjen model izgleda ovako: I.a S p 4- D S p + p r+ D pr4-O D i4~D O D i 4- OD 2 4- D O D 2 = DP I.b Sp 4~D Sp 4"pr 4“Dpr 4~ O D i 4- D O D i + OD 2 4- D O D 2 = DP Il.a S p 4 -D S p 4 -p r4 -D p r+ O D i+ D O D i4 -O D 24-D O D 2= D P Il.b Sp 4-D Sp 4-pr 4-Dpr 4- O D i 4-D P D i 4- OD 2 4- D O D 2= D P

265

Raščlanjavanje Marxova modela kako vrijednosno tako i naturalno potrebno je zbog izrade dviju grupa svodnih bilanci koje predstavljaju prvu fazu u izradi planova — osnovne privredne bilance i bilance robno-novčanih tokova i odnosa. Prva je potrebna radi utvrđivanja strukture i međuodnosa osnovnih uvjeta proiz­ vodnje, dok druga obuhvaća osnovne bilance realizacije proizvodnje.17 Planiranje i akumulacija Jedan od najvažnijih problema koje nosilac funkcije planiranja treba da riješi jest visina stope akumulacije. Pod stopom akumulacije (A') razumijevamo učešće akumulacije u nacionalnom dohotku.18 Njoj je komplementarna stopa potrošnje, koja izražava odnos između neproizvodne potrošnje i nacionalnog dohotka. Odnosi između tih dvaju stopa ulaze u red fundamentalnih proporcija materijalne proiz­ vodnje pa su stoga ti odnosi od bitne važnosti u planiranju privrednog razvoja. Stopa akumulacije je važan parametar društvene reprodukcije jer ona odre­ đuje tempo širenja materijalne proizvodnje neposredno, a u bliskoj budućnosti nivo i dinamiku životnog standarda, zatim tempo povećanja produktivnosti rađa kao i zaposlenost proizvodnih faktora. Što bude viša stopa akumulacije, to će biti veći opseg proizvodnje i nacionalni dohodak, a također i akumulativna sposobnost privrede. Međutim, stopa akumulacije u svom rastu ima objektivne granice, koje su određene, s jedne strane, visinom nacionalnog dohotka i stupnjem materijalne razvijenosti te fizičkom strukturom pioizvođnje, s druge. Niski nacionalni dohodak koji proizlazi iz nedovoljne materijalne razvijenosti onemogućava znatniji porast stope akumulacije jer se u stacionarnoj privredi stopa potrošnje javlja kao konstanta. Porast akumulacije u takvim uvjetima moguć je jedino uz cijenu smanjenja život­ nog standarda i pada stope potrošnje. Kod višeg nacionalnog dohotka moguća su i veća izdvajanja za proširenje proizvodnje, pa je povećanje stope akumulacije u takvim uvjetima mnogo lakše i bez onih odricanja u pogledu životnog standarda koja moraju trpjeti stanovnici manje razvijenih zemalja. Stopa akumulacije limitirana je također i fizičkom strukturom proizvodnje. Akumulacija, naime, u svom naturalnom izrazu predstavlja određenu količinu dodatnih sredstava rada, predmeta rada i predmeta potrošnje. Količinski i struk­ turno dodatnih proizvodnih faktora mora biti toliko da se njihovim kombiniranjem omogući optimalan tempo proširene reprodukcije. Ako je, međutim, fizička struk­ tura proizvodnje nepovoljna i onemogućava kombiniranje dodatnih proizvodnih faktora u potrebnim proporcijama, stopa akumulacije neće se moći uvećati. Upravo z^og toga jačanje akumulativne sposobnosti privrede mora biti praćeno stalnim fizičkim prestrukturiranjem materijalne proizvodnje kako bi bila moguća proširena reproducija u narednim razdobljima. Važnu ulogu u tom procesu ima međunarodna razmjena, koja putem uvoza i izvoza omogućava usklađivanje materijalnih propor­ cija neophodnih za akumulaciju. Povećanje stope akumulacije pored visine nacionalnog dohotka i materijalne strukture proizvodnje ograničeno je i stopom potrošnje. Kako je stopa akumulacije komplementarna stopi potrošnje, to porast jedne izaziva smanjenje druge, i obrnuto, pri danoj veličini nacionalnog dohotka. Raste li, međutim, nacionalni dohodak,* 17 Prema J. Sirotkoviću i dr.: u Ekonomika Jugloslavije, Zagreb, 1973, Informator, str. 50. *8 Odnos između akumulacije i nacionalnog dohotka poznat je i kao stopa društvene aku­ mulacije, za razliku od tzv. stope kapitalističke akumulacije koja izražava odnos između akumu­ lacije i viška vrijednosti.

266

tada su moguće najraznovrsnije kombinacije u dinamici spomenutih stopa. Moguće je povećavati i stopu akumulacije i stopu potrošnje istovremeno, pri čemu prva raste brže od druge, i obrnuto; moguće je također ostvariti ubrzanu dinamiku akumulacije uz stagnaciju ili čak smanjenje stope potrošnje. Koja će se kombinacija primijeniti, ovisit će o materijalnim mogućnostima nacionalne privrede a i o pos­ tavljenim ciljevima ekonomske politike. U ekonomskoj literaturi, međutim, nije dan jasan odgovor koja stopa akumulacije treba da se smatra najpoželjnijom, no rašireno je mišljenje da akumulacija dugoročno ne smije prijeći onaj kritični nivo gdje njeni negativni efekti izazvani zaostajanjem potrošnje i padom produktivnosti premašuju njene pozitivne efekte. Po mišljenju nekih autora,19 optimalna stopa akumulacije bila bi ona na čijoj visini svako dalje povećanje akumulacije usporavajući djeluje na stopu porasta potrošnje. Za razliku od optimalne, mnogo je lakše odrediti minimalnu stopu akumulacije. To je ona stopa akumulacije koja omogućava povećanje proizvodnje po stopi jed­ nakoj onoj kojom se povećava stanovništvo. Drugim riječima, to je ona stopa koja u uvjetima porasta stanovništva osigurava prostu reprodukciju životnog standarda. T a je stopa interesantna za one privrede koje se nalaze u fazi stagnacije. Kako socijalističko društvo karakterizira intenzivna privredna dinamika, to određivanje minimalne stope akumulacije nema veće ni teoretske ni praktične koristi. Stopa akumulacije o kojoj smo govorili pokazivala je veličinu tzv. nominalne ili novčane akumulacije. Nominalna akumulacija pokazuje koliko je financijskih sredstava moguće godišnje izdvojiti iz tekuće proizvodnje i praktično se podudara s veličinom neto-investicija u osnovna i obrtna sredstva. Ona uvijek prethodi tzv. realnoj ili stvarnoj akumulaciji, koja pokazuje stvarno povećanje vrijednosti osnovnih i obrtnih sredstava. Te se dvije vrste akumulacije u toku godine, u pravilu, ne poklapaju. Njihovo je poklapanje slučajno i nastaje onda kad se izdvajanja iz na­ cionalnog dohotka izjednače sa stvarnim povećanjem osnovnih i obitnih fondova. Kojom će se brzinom realna akumulacija povećavati, ovisit će o visini prethodne nominalne akumulacije, zatim o dužini aktivizacionog perioda investicija te o njihovoj strukturi. Osim stope akumulacije nosioci funkcije planiranja moraju prethodno riješiti niz krupnih problema kao, npr., pitanje strukture akumulacije, zatim pitanje or­ ganskog sastava faktora proizvodnje i tako redom* što odgovori na postavljena pitanja budu potpuniji, to će i planovi biti konzistentniji i realniji. Općenito, društ­ veni planovi bit će to uspješniji što su više zasnovani na spoznaji ekonomskih zakona i poznavanju specifičnosti određene privrede. ZAKLJUČAK Teorija reprodukcije u socijalizmu još je uvijek predmet znanstvenog istra­ živanja i živog interesiranja i ekonomista i praktičara. Međutim? iako ne postoji jedna definitivna i opća teorija reprodukcije socijalizma poput one koju je Marx dao u drugom tomu „Kapitala”, moguće je primjenom Marxove metode doći do veoma značajnih rezultata. Bitno što razlikuje reprodukciju u socijalizmu od one u kapitalizmu nisu isključivo njene materijalne proporcije, već proizvodni odnosi. Razlike u proiz­ 19 Na primjer J. Sirotković: Privredni sistem i društveno planiranje Jugoslavije, Narodne novine, Zagreb, 1964, str. 40.

267

vodnim odnosima uzrokuju i razlike u karakteru vlasništva sredstava za proizvodnju, ciljevima i motivima proizvodnje, nosiocima funkcije poduzetništva i akumulacije te u sadržaju određenih kategorija vezanih za reprodukcioni proces. T e će razlike biti to veće što su socijalistički proizvodni odnosi razvijeniji, i obrnuto. Općenito, reprodukciju u socijalizmu treba promatrati kao dinamičan sistem koji je izložen stalnim promjenama svog sadržaja jer su i sami socijalistički proizvodni odnosi izvrgnuti procesu permanentnog mijenjanja. Izvršena analiza ukazala je na to koji se uvjeti moraju ispuniti da bi se repro­ dukcija normalno odvijala. Za razliku od kapitalizma, gdje se materijalne proporcije društvene reprodukcije stalno narušavaju, reprodukcija je u socijalizmu planski proces i produkt svjesnog usmjeravanja društva. Ona mora biti usmjeravana jer ni socijalizam, budući da u n;emu *oš uvhek egzistira robna proizvodnja kao i unutrašnie suprotnosti, nije lišen nestabilnosti i problema. Među ovima se kao poseban ističe problem realizacije, koji se može javiti kao izvorište niza nesocijalističkih pojava kao što su, npr., nezaposlenost, oscilacija privredne dinamike i slično. T e negativne pojave nisu, međutim, plod endogenih faktora, pa uslijed toga nisu ni imanentne socijalizmu kao načinu proizvodnje i društvenom sistemu. One su plod djelovanja egzogenih faktora kao i svojevrsnih specifičnosti u razvoju socija­ lizma. Njihovo svladavanje bit će to potpunije što razvoj socijalističkih proizvodnih odnosa bude brži i širi, jer logika socijalističkog načina proizvodnje daje dovoljno široku osnovu za njihovo uklanjanje.

268

SOCIJALIZAM I SVJETSKA PRIVREDA

O POSTAVLJANJU PITANJA Značenje ove teme u političkoj ekonomiji socijalizma proizlazi iz općeg zakona sukladnosti razvoja proizvodnih snaga i odnosa proizvodnje. Naime, fi­ lozofija marksističke političke ekonomije sastoji se u pozitivnom, afirmativnom odnosu prema razvoju proizvodnih snaga društva. To je dijalektička metoda izu­ čavanja pojava i izlaganja i historijsko-dijalektički pogled na svijet. Proizvodne snage jedne društvene zajednice nužno dolaze u dodir s proizvodnim snagama druge društvene zajednice. Štaviše, proizvodne snage jedne (razvijenije) društvene zajednice oblikuju proizvodne snage druge (manje razvijene) društvene zajednice. Taj kontakt među zajednicama ostvaruje se putem robne razmjene. Robna raz­ mjena najprije i nastaje na kontaktu među zajednicama, na njihovim granicama. Razmjena ne počinje među individuama unutar jedne zajednice, već tamo gdje zajednice prestaju — na njihovoj granici, na točki dodira različitih zajednica.1 Marx ističe kako robna razmjena ne počinje unutar samonikle prvobitne zajednice, ne počinje u njenoj unutrašnjosti, u njenom naručju, u njenom uskom krugu, među pojedincima te zajednice, nego među različitim zajednicama, tamo gdje te zajednice prestaju, na točkama njihova dodira s drugim zajednicama, dakle sa strancima, sa članovima stranih zajednica. Što se tiče uvjeta za pojavu takve raz­ mjene među zajednicama, dakle vanjske, međunarodne (kasnije) razmjene, Mane je smatrao da se ti uvjeti nalaze u različitoj proizvodnji, koja potječe i od različitih prirodnih i drugih uvjeta („ta prirodno nastala različitost je ono što pri kontaktu zajednica izaziva promjenu proizvoda u robu. Razmjena ne stvara razlike između proizvodnih sfera, nego stavlja različite [proizvodne sfere — op. B. Ć.] u dodir . . . i tako ih pretvara u više-manje jednu od druge zavisne grane jedne društvene proizvodne cjeline. T u nastaje društvena podjela rada preko razmjene prvotno različitih ali jedne od druge nezavisnih proizvodnih sfera”)* Drugi je uvjet da pri takvoj (različitoj od prirode) proizvodnji nastanu viškovi (proizvodnje). Neki upotrebni predmet može postati prometna vrijednost, dakle roba, samo tako da za svoga vlasnika postane neupotrebna vrijednost, tj. da postane kvantum upot­ rebne vrijednosti koji nadmašuje potrebe svoga posjednika. Pri takvoj proizvodnji, na koju se Marx često vraća u svom spisu „Osnove kritike političke ekonomije”, razmjena ne obuhvaća čitavu proizvodnju. Ona je slučajna, ne sistematska, zah­ vaća samo viškove, dakle slučajno proizvedene proizvode, koji se u nekoj situaciji i u nekoj zajednici mogu ispoljiti kao višak. Dakle, ljudi još slučajno međusobno saobraćaju, trgovina je zasnovana na višku, ona još postoji pokraj proizvodnje, nije smisao proizvodnje, ograničena je na malo područje, sačinjava nešto što ide mimo proizvodnje, što se javlja samo usput, što se zatim i ugasi jer je samo slučajno nastalo. U vezi s nastankom i razvojem razmjene Marx otprilike razlikuje četiri faze. Prva je faza kada se još samo nudi kaotična masa stvari kao ekvivalent za nešto treće. Druga je faza kada se vrši razmjena neposredno različitih produkata. U toj se fazi tek pojavljuje oblik jednostavnog izraza vrijednosti, ali ga još nemamo 1 Marx: Osnovi kritike političke ekonomije, Naprijed, Zagreb, 1974, str. 322 (izbor iz Grundrisse der Kritik der politischen Ökonomie).

271

izgrađenog. Kao što znamo, oblik jednostavnog, pojedinačnog ili slučajnog izraza vrijednosti jest: x robe A = y robe B. No, oblik neposredne razmjene proizvoda jest * upotrebnog predmeta A = y upotrebnog predmeta B. „Stvari A i B tu nisu robe koje se nalaze pred razmjenom nego će to tek preko nje postati” (Marx). Dakle, druga faza nastanka razmjene i ima i nema oblik vrijednosti. Ima ga utoliko $to su se dva proizvoda rada međusobno sučelila, a nema ga zbog toga jer ta dva proizvoda rada još nisu postala robe, već preko razmjene to tek treba da postanu. Treća faza nastanka razmjene jest stanje kada dolazi do izraza: x robe A = y robe B. T u je oblik za robnu razmjenu dan u svom gotovom obliku. Marx ističe kako je u tome obliku već dan i novčani oblik ili dan je oblik vrijednosti za novčani oblik. Napokon, četvrta faza u razmjeni roba mogla bi se nazvati fazom kapitalističke proizvodnje kada kapital sebi počinje stvarati tržište. Marx ističe kako stvaranje apsolutnog viška vrijednosti ima za uvjet da se krug prometa proširuje, „i to stalno proširuje”. Višak vrijednosti koji je stvoren na jednoj točki, kaže Marx, zahtijeva stvaranje viška vrijednosti na nekoj drugoj točki, s kojim se on mora razmjenjivati (condicio sine qua non). Dovoljno je za početak, ali samo za početak, da se na nekoj točki stvori više novca (zlata i srebra), pa da višak vrijednosti egzistira u tom obliku, ako ne može ponovno postati kapital. „Stoga je jedan od uvjeta proizvodnje bazirane na kapitalu proizvodnja sve šireg kruga prometa, bilo da se taj krug proširuje direktno, bilo da se unutar njega stvara više punktova proizvodnje.”2 Premda se promet kao promet najprije pojavio kao dana veličina, u kapitalis­ tičkom načinu proizvodnje on se pojavljuje kao veličina koja je pokretna i koja se proširuje, zahvaljujući samoj proizvodnji. To znači, da se i sam promet pojavljuje samo kao moment proizvodnje. To je jedna od najznačajnijih marksističkih pos­ tavki o odnosu proizvodnje i prometa, odnosno o odnosu proizvodnje i realizacije robe. Lenjin je to naročito razrađivao.3 „Stoga kapital kao što, s jedne strane, ima tendenciju da stalno stvara sve više viška rada, tako ima i dodatnu tendenciju da stvara sve više punktova za razmjenu . . .”4 Razvijajući tu misao, Marx je iznio da je „tendencija za stvaranjem svjetskog tržišta dana neposredno u samom pojmu kapitala”.5 U ovoj fazi razvitka razmjene trgovina se „više ne pojavljuje kao funkcija razmjene suviška koja se vrši među samostalnim proizvodnjama već kao bitna sveobuhvatna pretpostavka i moment same proizvodnje”.6 Marx je razlikovao pro­ izvodnju apsolutnog viška vrijednosti i njegov utjecaj na širenje (stvaranje) tržišta od proizvodnje relativnog viška vrijednosti i njegova utjecaja na stvaranje tržišta. Dok apsolutni višak vrijednosti, stvoren na jednoj točki, traži ostvarenje apsolutnog viška vrijednosti na drugoj točki, dotle stvaranje relativnog viška vrijednosti zahti­ jeva širenje nove potrošnje. Dok je prvi slučaj kvantitet, drugi je slučaj kvalitet. Znači, ovdje se potrošni krug unutar postojećeg prometa mora proširivati, za razliku od lanijeg širenja kruga proizvodnje. Isti taj proces obuhvaća i svjetsko tržište. Na njemu se porlije uvlačenja svih zemalja svijeta u vrtlog svjetske privrede također radi na širenju potrošnje u postojećem krugu prometa. Danas se taj prob­ lem pojavljuje kao pitanje razvoja nerazvijenih zemalja i njihove potrošačke spo­ sobnosti, koja je važna za industrijski razvijene zemlje. Danas zemlje u razvoju čine „postojeći krug prometa” u kojem se mora povećati potrošnja, odnosno mora se „proizvesti potrošnja”, kako kaže Marx. Kapital proizvodi tako da najprije pro­ 2 3 4 6 6

272

Marx: Osnovi, str. 148 (istaknuo Marx) Vidi Lenjinove radove: Razvitak kapitalizma u Rusiji, Povodom tzv. pitanja o tržištu, i dr. Marx: ibid., str. 148. Marx: ibid., str. 148. Marx: ibid., str. 149.

širuje postojeću potrošnju, zatim stvara nove potrebe širenjem postojećih u većem krugu (nova polja proizvodnje), te proizvodnjom novih potreba i otkrivanjem i stvaranjem novih upotrebnih vrijednosti: „To drugim riječima znači da dobiveni višak rada ne ostane samo kvantitativan višak, već da se u isti mah krug kvalita­ tivnih razlika rada (a time i viška rada) stalno povećava, čini raznolikijim, postaje u sebi samom sve diferenciraniji. Na primjer, ako je uslijed udvostručenja proizvodne snage rada dovoljno da se upotrijebi samo kapital od 50 tamo gdje je prije bio potreban kapital od 100 tako da se oslobađaju kapital od 50 i njemu odgovarajući potreban rad, onda se za oslobođeni kapital i rad mora stvoriti neka nova, kvalitativno različita grana proizvodnje, koja zadovoljava i rađa novu potrebu. Vrijednost stare industrije održava se time što se stvara fond za jednu novu, gdje se odnos između kapitala i rada postavlja u novom obliku. Dakle, (razvija se) istraživanje cijele prirode da bi se otkrila nova korisna svojstva stvari; univerzalna razmjena proizvoda svih tuđih klima i zemalja, novi (umjetni) načini prerade prirodnih predmeta, čime im se daju nove upotrebne vrijednosti. Istraživanje zemlje u svim pravcima da bi se otkrili kako novi upotreb­ ljivi predmeti, tako i nova upotrebna svojstva starih, kao npr. njihova nova svojstva kao sirovina itd.; dakle, razvoj prirodnih nauka do njihove najviše točke; isto tako otkrivanje, stvaranje i zadovoljavanje novih potreba koje proizlaze iz samog društva; kultiviranje svih svojstava društvenog čovjeka i njegova proizvodnja kao što boga­ tijeg svojstvima i odnosima, a stoga i potrebama — proizvodnja čovjeka kao što totalnijeg i univerzalnijeg društvenog proizvoda — (jer da bi mogao svestrano uživati on mora biti sposoban za užitak, dakle u visokom stupnju kultiviran) — također je uvjet proizvodnje zasnovane na kapitalu. Ovo stvaranje novih grana proizvodnje, tj. kvalitativno novog viška vremena, nije samo podjela rada, već i odbijanje određene proizvodnje od samog sebe kao rada koji ima novu upotrebnu vrijednost, razvijanje sve šireg i sve obuhvatnijeg sistema vrsta iada, vrsta pro­ izvodnje kojima odgovara sve širi i sve bogatiji sistem potreba.”7 U nastavku teksta Marx je naveo civilizatorsku ulogu kapitala, prema kojem svi raniji oblici proizvodnje izgledaju „samo kao lokalni razvoji čovječanstva i kao idolatrija prirode”. Dakle, priroda tek sada prestaje biti moć za sebe i postaje „puki predmet za čovjeka”. Uloga rada ovdje je presudna, o čemu se govori u dru­ gim dijelovima ove knjige. Prema tome, svjetsko tržište ispoljava se kao totalitet jednog (kapitalističkog) načina proizvodnje. Ono nastaje tada kad su se veze (razmjene) među različitim zajednicama razvile u sistematski sistem veza i odnosa. Budući da je kapitalizam društvo robne proizvodnje koja se zakonito sve više širi, i to u dubinu, putem društvene podjele rada,, i u širinu, putem „obuhvaćanja čitavog svijeta u mrežu svjetskog tržišta” (Marx), onda je, prema M am i, svjetsko tržište „pretpostavka” i „rezultat” razvitka, dakle „totalitet” (cjelina) kapitalizma. Kapitalizam je mogao stupiti na svjetskohistorijsku pozornicu tek onda kad je postao svjetski sistem privrede. On je postao „svjetski” razvojem društvene podjele rada i razmjene (tržiš­ ta), dakle razvojem tržišta u „svjetsko”. Postoji povezanost razvoja unutrašnjeg i svjetskog tržišta, odnosno, bolje rečeno, postoji zakonitost jednostavnog (nepre­ kidnog) „prelaza” unutrašnjeg tržišta u svjetsko tržište. Svjetsko tržište je cjelina unutrašnjih* tržišta. Za razliku od feudabzm a/kap;tal;zam je prava robna priv­ reda, a to je mogao postati tek kao svjetski sistem, dakle na toj svjetskoj podlozi. 7 Marx: Osnovi, ibid., str. 149— 150. 18 P o litičk a ek on om ija socijalizm a

273

Od kolike je važnosti to pitanje, pokazuje i činjenica da je Marx u svojim skicama za rad na političkoj ekonomiji stalno stavljao i materijal o svjetskom tržištu. Do sada su poznate četriri takve skice, od kojih su neke nešto detaljnije razrađene, a neke samo manje dane u njegovoj korespodenciji kad on upoznaje prijatelje sa svojim planovima. Na ovome mjestu nećemo detaljnije govoriti o tim skicama, već nam je cilj da upozorimo na ono što se odnosi na svjetsku razmjenu i svjetsko tržište. Prva skica dana je u Uvodu u kritiku političke ekonomije iz 1857. godine. Ona glasi: „Jasno je da raspored (građe političke ekonomije, op. B. Ć.) treba izložiti tako da budu izložene 1) opće apstraktne odredbe, koje uslijed toga više ili manje pripadaju svim društvenim oblicima, ali u gore objašnjenom smislu. 2) kategorije koje sačinjavaju unutrašnju strukturu buržoaskog društva i na kojima počivaju osnovne klase. Kapital, najamni rad, zemljišna svojina. Njihov međusobni odnos. Grad i selo. Tri velike društvene klase. Razmjena među njima. Promet. Kredit (privatni). 3) Obuhvaćanje buržoaskog društva u obliku države. Posmatrano u odnosu prema samom sebi. „Neproizvodne” klase. Porezi. Državni dug. Javni kredit. Stanovništvo. Kolonije. Iseljavanje. 4) Međunarodni odnos proizvodnje. Međunarodna podjela rada. Međunarodna razmjena. Izvoz i uvoz. Mjenični kurs. 5) Svjetsko tržište.”8 U vezi s tom skicom Marx je naredne godine (1858) pisao Lassalleu da će čitav materijal biti izložen u šest knjiga. Već u toj skici koju prezentira Lassalleu Marx je bio prisiljen da ponešto odustane od svoga programa kako ga je gore ski­ cirao, pa ispušta prvu točku. On tu iznosi ovaj program: „1) O kapitalu (sadrži nekoliko pretpoglavlja), 2) O zemljišnom vlasništvu, 3) O najamnom radu, 4) O državi, 5) Međunarodna trgovina, 6) Svjetsko tržište.”9 Dakle, ovdje Marx zadržava svjetsko tržište i međunarodnu razmjenu u svojem programu i namjerava da svjetsko tržište obradi kao totalitet, dakle kao zaključno poglavlje. Treću skicu Marx je dao u svom radu „Osnove kritike političke ekonomije” (poznate Grundrisse), također iz 1858, ali nekoliko mjeseci kasnije. Na strani 72. našeg prijevoda izbora iz ovoga Marxova značajnog djela stoji slijedeće (isticanje — Marxovo): „Zamišljena struktura djela. (U ovom prvom odjeljku gdje se razmatraju razmjenske vrijednosti, novac, cijene, pojavljuju se robe uvijek kao dane. Određenje oblika je jednostavno. Znamo da one izražavaju određenja društvene proizvodnje, ali ova je i sama pretpostavka. Ali one nisu postavljene u tom određenju. I tako se u stvari prva razmjena pojavljuje kao razmjena suviška, koja ne obuhvaća i ne određuje cjelinu proizvodnje. To je postojeći suvišak jedne ukupne proizvodnje, koja leži izvan svijeta razmjenskih vrijednosti. Tako se to još i u nerazvijenom društvu ispoljava na površini kao neposredno postojeći svijet roba. Ali preko samog sebe upućuje taj svijet roba dalje od sebe, na ekonomske odnose koji su postavljeni kao odnosi proizvodnje. Stoga unutrašnja raščlanjenost proizvodnje sačinjava drugi odjeljak, sašimanje u državi — treći, međunarodni odnosi — četvrti, svjetsko tržište — zaključak, u kojem je proizvodnja (a isto tako i ostali od njenih momenata) postavljena kao totalitet, ali u kojem u isti mah dolaze do izraza sve protivurječnosti. Svjetsko tržište tada opet sačinjava kako pretpostavku cjeline, tako i njenog nosioca. Krize su tada uopće upućivanje preko pretpostavki i podsticanje na prih­ vaćanje jednog novog povijesnog oblika proizvodnje).” Na strani 88—89 našeg prijevoda „Osnova” Marx se još jednom vraća na plan svoga djela i navodi ovo: „I. 1) Opći pojam kapitala. — 2) Posebnost kapitala: Capital circulant, Capital 8 Marx: Osnovi, ibid., str. 35. 9 K. Marx — F. Engels: Pisma o Kapitale, Ogiz, Moskva, 1948.

274

fixe. (Kapital kao životna sredstva, kao sirovine, kao oruđa rada). — 3) Kapital kao novac. II. 1) Količina kapitala. Akumulacija. — 2) Kapital mjeren samim sobom. Profit. Kamata. Vrijednost kapitala, tj. kapital za razliku od sebe kao kamate i profita. — 3) Promet kapitalâ. a) Razmjena kapitala za kapital. Razmjena kapi­ tala za dohodak. Kapital i cijene, b) Konkurencija kapitalâ. c) Koncentracija ka­ pitalâ. III. Kapital kao kredit. IV. Kapital kao dionički kapital. V. Kapital kao novčano tržište. VI. Kapital kao izvor bogatstva. Kapitalist. Poslije kapitala trebalo bi obraditi zemljišno vlasništvo. Nakon toga najamni rad. Kad se razmotre sva tri, kretanje cijena, kao promet određen sada u svom unutrašnjem totalitetu. S druge strane, tri klase kao proizvodnja postavljena u tri svoja osnovna oblika i pretpostavke prometa. Zatim država. (Država i građansko društvo. — Porez ili egzistencija neproduktivnih klasa. — Državni dug. — Stanovništvo. — Država prema vani: kolonije. Vanjska trgovina. Mjenični tečaj. Novac kao međunarodna moneta. — Na kraju svjetsko tržište” (istaknuo B. Ć.). Napokon, četvrtu skicu Marx je dao u predgovoru za svoj rad „Prilog kritici političke ekonomije” iz 1859. godine. „Sistem buržoaske ekonomije je posmatran ovim redom: kapital, zemljišna svojina, najamni rad, država, spoljna trgovina, svjetsko tržište. Pod prvim trima rubrikama istražujem ekonomske životne uslove triju velikih klasa, na koje se dijeli savremeno buržoasko društvo; povezanost ostalih triju rubrika bije u oči.”101 Čini nam se da je u ovoj skici Marx nešto suzio svoj program, ali, kako se vidi, ne i u odnosu na namjeravam program izučavanja i izlaganja materije o svjet­ skom tržištu. Značaj prezentiranih Marxovih skica političke ekonomije i danas je relevan­ tan. Ako se slijedi Marxova misao, onda i socijalizam mora imati apsolutne pred­ nosti da postane svjetski sistem privrede. Točnije, to je rezultat razvitka, ali i pret­ postavka razvitka. Naravno da pod time razumijevamo jedno drugo, kvalitativno drugo, jedinstvo svijeta nego što ga je kapitalizam bio uspostavio. Mislimo da i u političkoj ekonomiji socijalizma kao zaključno poglavlje treba da dođe poglavlje o svjetskom tržištu. Možda imaju pravo oni koji kažu da bi se to poglavlje, svakako, moglo odnositi na svjetsku privredu, ističući pri tome da se radi o cjelini odnosa proizvodnje, kao odnosa proizvodnje i odnosa razmjene.11 Današnje značenje Marxova shvaćanja o svjetskom tržištu kao totalitetu mogli bismo shvatiti kao nuž­ nost i mogućnost izgradnje svjetske ekonomike kao materijalne podloge novog socijalističkog društva u svjetskim razmjerima. Zbog toga smo u ovaj udžbenik političke ekonomije socijalizma unijeli pog­ lavlje o odnosu socijalizma i svjetske privrede. Naravno, smatramo da je to samo početak i da na tim problemima predstoji još golem naučno istaživački rad. Jer, kada se govori o socijalizmu, onda se mora tražiti njegova svjetska podloga. Naime, znamo da je kapitalizam pobijedio kao sistem tek onda kad je postao svjetski sistem privrede „gdje se pojedine zemlje odnose kao sastavni dijelovi prema cjelini” (Marx). On doduše u svim dijelovima svijeta to nikada nije dokraja postao, ali je postao bar po tendenciji, kao jedna zakonitost on je postao svjetski sistem privrede, s time što je onaj veliki dio zemalja svijeta u stvari na jedan specifičan način uvukao, kako je rekao Lenjin, u „vrtlog” svjetske privrede. To znači da su te (nerazvijene) zemlje „uvučene” u svjetsku privredu ne toliko zbog svojeg stupnja 10 Marx: Prilog kritici političke ekonomije, predgovor, Beograd, 1956, str. 7. 11 Stanovnik: Strukturalne promjene u svjetskoj privredi, Beograd, 1960, str. 7. 18*

275

razvoja proizvodnih snaga, koliko zbog stupnja razvoja koji je postigao ukupni kapitalizam, odnosno razvijene kapitalističke metropole. Impulsi razvoja toga svi­ jeta dolazili su iz metropola, ali onim tempom i onim metodama koje su odgovarale upravo tim metropolama, a ne ukupnom svjetskom razvitku. Samim time kapi­ talizam je u svojoj svjetskoj misiji bio bitno ograničen, jer je taj dio svijeta (ogromni dio svijeta) razvijao onako kako su mu njegovi zakoni to dozvoljavali (zakon pro­ fita i cijene proizvodnje), a to je onda dovelo do svjetskih disproporcija ogromnih razmjera, odnosno, u krajnoj liniji, do razdiranja toga „jedinstvenog” sistema svjet­ ske privrede. Da li iza sadašnjih procesa možemo sagledati neko buduće jedinstvo svi­ jeta? Nastanak svjetske privrede kao totaliteta ipak pada u doba kapitalizma. Kapitalizam je prava robna privreda, pa se stoga nužno orijentirao prema vanj­ skim, odnosno svjetskim tržištima. Nastanak svjetskog tržišta vezan je za brz naučno-tehnički razvitak u svijetu, za razvitak robne proizvodnje u masovnim serijama, kao i za revolucioniranje transporta i saobraćaja uopće. U tome smo smislu i konstatirali da je svjetsko tržište kako rezultat tako i podloga kapitalističkog sis­ tema svjetske privrede. Materijalna osnova svjetskog tržišta jest međunarodna, svjetska podjela rada. Ova se kao jedna tendencija ispoljava u diobi svjetskog fonda rada na raz­ ličite nacionalne radove, pri čemu se pojedine nacije (države) specijaliziraju za proizvodnju određenih proizvoda, već prema svojim specifičnim uvjetima. Kapitalizam je stvorio specifičnu međunarodnu podjelu rada. Ona je poči­ vala na odnosima eksploatacije koji su vrijedili i na svjetskom tržištu. Opći izraz međunarodne podjele rada koju je kapitalizam stvorio bila je podjela zemalja na razvijene i nerazvijene, odnosno na svjetske industrijske, trgovačke i financijske centre (metropole) i na svjetsku agrarno-sirovinsku i kolonijalnu periferiju. Metro­ pole su bile svjetski centri moći, koji su dirigirali privredni razvitak tzv. svjetske periferije. Impulsi svjetskog razvitka širili su se iz metropola, ali u onim pravcima i onim tempom kako je to odgovaralo metropolama, a ne ukupnom svjetskom raz­ vitku. Neravnomjerni razvitak svjetskog kapitalizma došao je do punog izražaja upravo u novijoj fazi razvoja. I takve ogromne države kao što su bile Rusija, Kina, Indija i dr. našle su se u toj tzv. svjetskoj periferiji. Pred političku ekonomiju socijalizma postavlja se kao jedan od temeljnih problema — da odgovori na pitanje kakav je naredni oblik razvitka svjetskog tržišta, međunarodne podjele rada i međunarodnih ekonomskih odnosa uopće. Socijalizam, sistem u kojem dolazi do punog izražaja zakon ekonomije vremena, uzima kao osnovni princip racionalnosti međunarodne podjele rada takav razmještaj proiz­ vodnje koji će omogućiti maksimalizaciju dohotka u svim dijelovima svjetskog ekonomskog organizma. Kapitalizam to nije mogao učiniti, već je dovodio do koncentracije bogatstva u industrijskim metropolama i siromaštva u svjetskoj periferiji. Kapitalizam je do toga doveo na bazi zakona vrijednosti na svjetskom tržištu i mehanizma formiranja cijena, koji je iz njega proizlazio. Pitanje svjetskog tržišta i svjetske privrede naročito je došlo do izražaja onda kada je kapitalizam postao svjetski sistem privrede. Na današnjem stupnju raz­ vitka proizvodnih snaga, međunarodne razmjene roba, saobraćaja, veza itd., sve su nacionalne privrede međusobno usko povezane u jedan svjetski ekonomski organizam. Kako su uvjeti proizvodnje i n v o ekonomskog razvoja različiti od jedne

276

zemlje do druge, to su se nužno razvila i različita mišljenja o načinu na koji se može najbolje „uklapati” u svjetsko tržište12 Marksistička teorija svjetskog tržišta zasniva se na racionalnoj jezgri klasične građanske škole — radnoj teoriji vrijednosti. Marx je dokazao da na svjetskom tržiš­ tu, u svjetskoj razmjeni roba, slično kao i na nacionalnom tržištu, postoji eksploa­ tacija. Ona potječe otuda što se na svjetskom tržištu vrši razmjena roba koje ne sadrže istu količinu nacionalnog rada. To znači da se za veću količinu nacionalnog rada koji je manje specifične težine (jednostavan rad) zamjenjuje manja količina rada neke druge nacije, a koji je veće specifične težine (složen, kvalificiran rad). Marx je pokazao da i kod takva načina razmjene eksploatirana zemlja ima koristi, pa i onda kad razmjenom gubi. Marx smatra da na svjetskom tržištu postoji eksploatacija bez obzira na to što svaka zemlja može imati od vanjske trgovine određene koristi. „Kapitali pla­ sirani u vanjskoj trgovini mogu dati višu profitnu stopu prvo zato što se ovdje konkurira s robama koje druge zemlje proizvode s manje lakoća, tako da naprednije zemlje prodaju svoje proizvode iznad njihove vrijednosti, ma da jeftinije nego konkurentske zemlje. Ukoliko se ovdje rad naprednije zemlje valorizira kao rad veće specifične težine, profitna stopa se penje, pošto se rad, i kad se ne plaća kao viši, prodaje kao takav. Isti odnos može se dogoditi i prema zemljama u koje se robe šalju i iz koje se robe dobivaju; naime, da ta zemlja daje više opredmećenog rada u naturi, nego što dob;ja, a da pri tome ipak dobija robu feftinije nego što bi je sama mogla proizvoditi . . . Favorizirana zemlja dobija u razmjeni natrag više rada za manje rada.”13 Iz toga se vidi da Marx ne može prihvatiti Ricardovu teoriju komparativnih troškova (koja je bila i ostala osnova svih kasnijih građanskih teorija). Prihvatiti teoriju komparativnih troškova značilo bi konzervirati postojeće stanje na svjetskom tržištu i postojeću međunarodnu podjelu rada. Danas se sve više uviđa da postojeća međunarodna podjela rada čini kočnicu za dalji razvoj svjetskih proizvodnih snaga uopće. Ona sputava i sužava svjetsko tržište umjesto da ga proširuje. To se vidi i iz ovih podataka: Količina gotovih proizvoda koja bi se mogla kupiti za određenu količinu sirovina pala je od 1876—80 ( = 100) na 64,1% u 1936—38. Ili, Uganda je od 1951. do 1961. povećala izvoz kave za 228%, ali je prihod od toga izvoza porastao samo od 13,5 milijuna f. s. na 14 mi­ lijuna f. s. Ili, zemlje Evropske ekonomske zajednice uvoze iz Latinske Amerike, godišnje oko 750.000 tona kave, za što plaćaju oko 600 milijuna dolara. Međutim, ta se kava u EEZ prodaje za 1.200 milijuna dolara (takse, porezi i dr.). U SR Nje­ mačkoj kg kave prodaje se po 5,8 DM iako ga ona dobiva po 1,70 DM . To znači da se tim zemljama „jednom rukom uzima ono što im se daje drugom”.14 Ili, dok je ukupni svjetski izvoz porastao od 1953. godine ( = 100) na 360 u 1971, dotle je izvoz proizvoda zemalja u razvoju porastao na 230, a gotovih proizvoda (industrij­ skih zemalja) na 490. Dok je izvoz primarnih i industrijskih proizvoda 1953. godine bio podjednak, oko 40 milijardi dolará, dotle u 1971. prvi iznosi 101, a drugi 195 milijardi. Itd. Za Marxa je svjetsko tržište posljedica razvitka kapitalističke proizvodnje, ono je rezultat, ali i uvjet razvoja te proizvodnje. „Potreba za sve raširenijim tržiš­ tem, gdje će prodati svoje proizvode, goni buržoaziju preko cijele zemljine kugle. 12 Detaljno smo razradili ovo poglavlje u svom prilogu za udžbenik Međunarodni eko­ nomski odnosi, Zagreb, 1973. Ovdje se daje samo ono §to jć nepohodno za studente II. godine prilikom izučavanja političke ekonomije socijalizma. 12 Marx: Kapital, III, Zagreb, str. 202— 203. 14 P. Drouin: L'Europe du Marché commun, Paris, 1963.

277

Svugdje ona mora da se ugnjezdi, svugdje da se useli, svugdje da uspostavi veze.”15 I dalje, na istom mjestu: „Buržoazija je eksploatacijom svjetskog tržišta dala pro­ izvodnji i potrošnji svih zemalja kozmopolitski karakter.” Vrijednost robe na svjetskom tržištu mjeri se prema prosječnoj jedinici svjetskog rada, ljudskog rada „in apstracto”. Što neka zemlja ima produktivniji i intezivniji rad, to će ona na svjetskom tržištu imati više uspjeha, »što je u nekoj zemlji razvijenija kapitalistička proizvodnja, to se više u njoj i prosječna intezivnost i produktivnost rada izdižu iznad međunarodnog prosjeka.”16 I dalje: „U svakoj zemlji postoji izvjesna srednja intezivnost rada. Ako je rad, utrošen na proizvodnju neke robe manje intezivan, znači da je utrošeno više radnog vremena nego što je društveno potrebno, zato se on ne računa kao rad normalne kakvoće. Jedino onaj stepen intezivnosti, koji stoji iznad prosječnog nacionalnog stepena mijenja u nekoj datoj zemlji njenu vrijednost koju imamo u pukom trajanju radnog vremena. Drugačije je na svjetskom tržištu, prema kojem pojedine zemlje stoje kao sastavni dijelovi prema cjelini. Srednja intezivnost rada u svakoj zemlji je drugačija: ovdje veća, tamo manja. Ove nacionalne prosječne veličine sačinjavaju, dakle, jednu skalu, čija je jedinica mjere prosječna jedinica svjetskog rada. Prema tome, intezivniji nacionalni rad, uspoređen s manje intezivnim, proizvodi za jednako vrijeme više vrijednosti koja se izražava u više novca.”17 Marx smatra da svaka zemlja ima svoj prosječno intezivni rad, koji se raz­ likuje na svjetskom tržištu od radova drugih zemalja, a svi ti radovi sačinjavaju jednu skalu čija je jedinica mjere prosječna jedinica svjetskog rada. Na toj osnovi djeluju zakoni svjetskog tržišta i zakon vrijednosti kao osnovni zakon robne pro­ izvodnje. Naravno, kapitalistički svjetski sistem privrede nastaje i uz pomoć sile (države). „Otkriće zlatnih rudnika i srebrnih zemalja u Americi, istrebljivanje, porobljivanje i zakopavanje urođenika u rudnike, početak osvajanja i pljačkanja Is­ točne Indije, pretvaranje Afrike u jedan zabran za lov na crnokošce, eto što je navijestilo zoru ere kapitalističke proizvodnje . . . Jednim dijelom ovi metodi počivaju na najbrutalnijoj sili, na primjer kolonijalni sistem. Ali svi oni iskorištavaju državnu vlast, koncentriranu i organiziranu silu društva, da bi ubrzali proces pretvaranja feudalnog načina proizvodnje u kapitalistički i skratili prijelaze. Sila je babica svakog starog društva koje u svojoj utrobi nosi neko novo društvo. I ona sama je jedna ekonomska potencija.”18 Novo kapitalističko svjetsko tržište dobilo je nova obilježja. Na njemu dolaze u zavisnost pojedine grane proizvodnje, gdje „grane kap cjeline postaju zavisne jedna od druge” (Marx). Nestaje lokalnog, zatvorenog, autarkičnog tržišta. Dolazi do raspadanja starih privrednih struktura i stvaranja novih, pri čemu i novac i roba poprimaju novu kvalitetu, nove dimenzije. Marx o tome kaže: „Izlazeći iz unutrašnjeg prometa novac opet sa sebe skida lokalne oblike koje je u njemu imao . . . U svjetskoj trgovini robna vrijednost postaje univerzalna.” 15 16 17 18

278

Maix-Engels: Komunistički manifest, str. 18. Marx: Kapital, I, gl. 20. Marx: Kapital, I. str. 489— 490. Marx: Kapital, I, str. 673.

SVJETSKA PRIVREDA U DOBA KAPITALIZMA Jedna od bitnih posljedica svjetskog tržišta kapitalizma jest diferencijacija zemalja na razvijene i nerazvijene. To je samo drugačiji izraz za međunarodnu podjelu rada u epohi svjetskog sistema kapitalizma. Podjela zemalja koja je rezul­ tirala iz djelovanja svjetskog ekonomskog sistema kapitalizma (svjetskog tržišta) čini u stvari integraciju svjetske kapitalističke proizvodnje preko svjetskog tržišta, integraciju naročitog tipa, stvorenu na osnovi robne proizvodnje i djelovanja kapi­ talističkog svjetskog tržišta. Jedinstvo svjetske ekonomije bilo je uspostavljeno u jednom specifičnom obliku, u čijoj se osnovi nalazi djelovanje zakona vrijednosti na svjetskom tržištu. Takvo „jedinstvo” svjetske ekonomije ujedno je stalno zna­ čilo i njezino razjedinjavanje, jer ono je na ospovi kapitalističkih ekonomskih zakona bilo prisilno stvoreno. Privrede su ušle u svjetsko tržište (svjetski ekonomski sistem kapitalizma) ne na osnovi dostignutog stupnja svojega ekonomskog razvoja, već na osnovi stupnja razvoja koji je postigao ukupni svjetski kapitalizam. Naravno da je do ekonomske integracije najprije došlo unutar pojedinih zemalja. Na osnovi tako integrirane nacionalne ekonomije, u prvom redu u najrazvijenijim kapitalis­ tičkim zemljama, dolazi do svjetske ekonomske integracije. Ta „integracija” raz­ vijala se na osnovi kapitalističke međunarodne podjele rada i uvijek je značila samo određeni nivo svjetske ekonomske'dezintegracije. Prava integracija, tj. stva­ ranje svjetske ekonomije, nastat će tek u budućnosti. Možda zbog toga Marx i ne upotrebljava termin „svjetska privreda”. Jedinstvo svjetskog ekonomskog sistema kapitalizma bilo je uspostavljeno na temelju robne proizvodnje. U osnovi robne proizvodnje postoji zakon vijednosti. Jedan od oblika djelovanja zakona vrijednosti jest postojanje međunarodne eksploatacije. Pod njom razumijevamo eksploataciju jedne nacionalne ekonomije od druge. Marx je pisao da jedna nacija može pokrasti drugu isto tako kao što jedna klasa može pokrasti drugu. Odgovarajući pristalicama slobodne trgovine, on je u svom briselskom Govoru o slobodi trgovine — otvoreno komparirao među­ narodnu eksploataciju s eksploatacijom unutar nacionalne ekonomije, tj. s klasnom eksploatacijom. U tom smislu on upotrebljava izraz „pokrasti”, pod čime razumijeva potkradanje jedne nacije od strane druge, slično kao što buržoaska klasa potkrada radničku. Eksploatacija jedne ekonomije od strane druge vrši se putem prenošenja vrijednosti. Istina je, kaže Marx, da tako prisvojena vrijednost odlazi u džep jedne klase, ali ipak od toga profitira nacionalna ekonomija kao cjelina. Po Marxu, eksplo­ ataciju treba shvatiti kao rezultat procesa kapitala, ona je sastavni dio toga procesa — kako unutar nacionalne ekonomije tako i na svjetskom tržištu. „Buržoazija je eksploatacijom svjetskog tržišta dala kosmopolistički karakter proizvodnji i potrošnji svih zemalja.”19 „Profit se može ostvarivati i prevarom, takvim načinom da jedan dobija kada drugi gubi. Gubitak i dobitak u granicama jedne zemlje se izjednačuju, ali se ne izjednačavaju između raznih zemalja . . . mogu se tri radna dana neke zemlje zamijeniti za jedan radni dan neke druge zemlje. Zakon vrijednosti biva tu bitno modificiran. Ili kako se u okviru jedne zemlje kvalificirani rad, složeni rad odnosi prema nekvalificiranom, prostom radu, tako se mogu odnositi i radni dani raznih zemalja. U ovom slučaju bogatija zemlja eksploatira siromašniju, pa i onda kada ova posljednja razmjenom dobija.”20 T u nalazimo pravo objašnjenje postojanja međunarodne eksploatacije. Slobodna konkurencija bila je u stvari jedan oblik međunarodne eksploatacije. 19 Marx-Engels: Komunistički manifest, str. 18. 20 Marx: Teorije o višku vrijednosti, knjiga III, str. 250.

279

Dalji oblici bili su slobodna trgovina i kolonijalni sistem. „Sve destruktivne pojave koje prouzrokuje slobodna konkurencija unutar jedne zemlje ponavljaju se u još gigantskijem opsegu na svjetskom tržištu.”21 Svjetsko tržište je najgrandiozniji odraz buržoaske proizvodnje. Kao što se unutar jedne zemlje povlače stari oblici proizvodnje pred novim, tako se u međunarodnim razmjerima napredniji oblici probijaju ispred zaostalijih, za sobom povlače slabije, niže oblike. Time pojedine zemlje dolaze u ekonomsku (i političku) ovisnost o drugim zemljama. „Buržoazija je selo politički potčinila gradu. Ona je stvorila ogromne gradove, ona je silno uvećala broj gradskog stanovništva prema seoskom i tako znatan dio stanovništva otela od idiotizma seoskog života. Kao što je selo učinila zavisnim od grada, tako je ona barbarske i polubarbarske zemlje učinila zavisnim od civili­ ziranih zemalja, seljačke narode od buržoaskih, Istok od Zapada.”22 To je bio re­ zultat kapitalističkog načina proizvodnje. On je učinio zavisnim sve one koji se nisu brzo mogli u njega uklopiti. Ka svjetskom tržištu ovaj se zakon ispoljio kao pojava zavisnosti jednih zemalja od drugih. Sličan primjer navodi Marx s probi­ janjem naprednije engleske industrije u Irsku.23 Pri tom se naprednija industrija služi i zaštitnim carinama, za koje Marx kaže, da su „nasilnim putem iskorjenjivale svaku industriju u drugostepenim zemljama, kao npr. Engleska vunarsku manu­ fakturu u Irskoj”. Iz Marxove analize se mogu izvući zaključci o ovim oblicima međunarodne eksploatacije:24 1. pljačka, krađa, novčani tereti, nameti koje n aneće osvajač, tj. sve ono što spada u tzv. prvobitnu akumulaciju kapitala; 2. monopolska trgovina, kolonijalna trgovina u doba merkantilizma; 3. prisvajanje vrijednosti preko svjetske trgovine na osnovi veće produk­ tivnosti; 4. prenošenje vrijednosti na bazi profita koji donosi izvoz kapitala; 5. nejednaka razmjena eksploatacijom na osnovi nejednake intenzivnosti rada. U suvremenim uvjetima dolazi do pojave razaranja svjetskog tržišta kapi­ talizma, odnosno svjetskog ekonomskog sistema kapitalizma. Elemente raspadanja svjetskog ekonomskog sistema kapitalizma shvaćamo kao jedinstven dijalektički proces koji se događa kako unutar kapitalističkih ekonomija pojedinih zemalja, tako i kao proces rušenja imperijalizma putem raspadanja kolonijalizma, putem ubrzanog ekonomskog razvoja nerazvijenih zemalja, putem mijenjanja ekonom­ skih odnosa među razvijenim i nerazvijenim zemljama, te putem sasvim eviden­ tnih elemenata krize kapitalističke proširene reprodukcije.25 Sve više prevladava mišljenje a zasnivanje ekonomskih odnosa među zemljama različitog nivoa razvitka ne može isključivo biti na bazi djelovanja zakona vrijednosti na svjetskom tržištu, već se u tim odnosima probi aju nove pojave. Ekonomska pomoć, krediti pod povoljnijim uvjetima, oslobađanje od carina i drugih ograničenja i diskri­ minacija u vanjskoj trgovini i slično osnovni su elementi novih odnosa. Moramo odmah napomenuti da su to samo elementi novih odnosa i da još uvijek postoje 21 Marx: Kleine Ökonomie, Berlin, 1955, str. 431. 22 Marx-Engels: Komunistički manifest, str. 19. 23 Marx: Kapital, I, str. 678. 24 J. Vilfan: Teoretske postavke problema ekonomske nerazvijenosti, Naša stvarnost br. 6/58. .. 25 Vidi o tome detaljnije u našem članku „Kriza kapitalističke proširene reprodukcije”, Međunarodni problemi br. 1 /1974.

280

veoma jake snage koje djeluju u suprotnom pravcu. Osnovna metoda razvoja ze­ malja u razvoju jest industrijalizacija, koja sama od sebe dovodi do promjena na svjet­ skom tržištu.26 Samo je po sebi jasno da razvoj socijalističkih zemalja čini glavni udarac svjetskom sistemu kapitalizma. No, time na ovom mjestu želimo istaći i to da razvoj socijalističkih zemalja promatramo kao jedan od elemenata nicanja i razvoja novih ekonomskih odnosa na svjetskom tržištu, ekonomskih odnosa koji su se najdalje razvili, ili koji bi trebalo da se najdalje razviju. To znači da, pored razvoja socijalističkih zemalja, pod elementima novih ekonomskih odnosa na svjet­ skom tržištu razumijevamo isto tako i promjene koje se dešavaju unutar kapita­ lističkih zemalja (država tu preuzima važnu ulogu), a i one promjene koje se de­ šavaju u najvećem dijelu zemalja u razvoju, bez obzira na to kakav oblik društ­ venog uređenja one danas izgrađuju. Od presudnog je značenja da one ubrzano razvijaju svoje proizvodne snage, jer će razvoj proizvodnih snaga u suvremenoj epohi tražiti promjenu postojećih društvenih odnosa. Naravno da se tu ne za­ nemaruje uloga subjektivnog faktora, koji je neophodan. Jednako se ta zakonitost odnosi i na nacionalnu ekonomiju (državni je kapitalizam, npr., izraz te zakoni­ tosti) i na međunarodne ekonomske odnose, koji se ispoljavaju preko svjetskog tržišta. Danas sve više izbija na površinu kriza kapitalizma kao svjetskog sistema, tj. kriza odnosa što ih je kapitalizam bio uspostavio na bazi postojanja „svjetskog centra” i „svjetske periferije”. S tom krizom sve više dolazi do izražaja i kriza jedne stare sheme suvremenog svijeta, koja se sastoji u shvaćanju svijeta kao so­ cijalističkog (socijalizam kao svjetski sistem privrede), zatim u shvaćanju o ka­ pitalističkom svjetskom tržištu i shvaćanju o nerazvijenim zemljama kao nekom „trećem svijetu”. Ta je shema kruta i ona se danas sve više napušta, pa možemo reći da se danas radi i o samoj krizi shvaćanja suvremenog svijeta. Međutim, ja­ sno je da se pri tome ima u vidu socijalistička perspektiva rješenja. Ono što se danas događa u svijetu (kriza energetike, sirovina, proizvodnje hrane, monetarna kriza, inflacija, borba zavisnih zemalja, ratovi, tid.) može se stvarno smatrati re­ volucionarnim činom u razvoju svijeta, to su revolucionarne promjene u kojima bi bilo vrijedno istraživati što tu sada socijalizam donosi, odnosno što je tu sada ono novo u odnosima u svijetu. Krizu suvremenog svjetskog tržišta potrebno je shvatiti kao krizu stare međunarodne podjele rada i u isto vrijeme kao izgradnju nove međunarodne podjele rada. Kriza stare međunarodne podjele rada znači i krizu kapitalističke proširene reprodukcije, odnosno krizu kapitalizma kao krizu osnova njegove proširene reprodukcije. Bitni elementi kapitalističke proširene re­ produkcije kao reprodukcije.materijalne baze i odnosa proizvodnje u svjetskim razmjerima zasnovani su na učešću energetike, sirovina, poljoprivrednih proi­ zvoda, i to u jednom sistemu izraslom na modificiranom zakonu vrijednosti. Od­ nosi cijena, kao izraz društvenih odnosa u svjetskim razmjerima, upućuju na po­ ložaj pojedinih zemalja. Marx je u „Kapitalu” govorio o „poljoprivrednom polju rada” i o „industrijskom polju rada”. Danas sve više dolazi do izražaja marksis­ tičko upozorenje o uzročno-posljedičnoj povezanosti razvoja razvijenih i nerazvije­ nih zemalja. Sada se vidi, unatoč nekim sumnjama u ispravnost shvaćanja o toj povezanosti razvoja razvijenih i nerazvijenih, da je proširena reprodukcija zasnovana 26 D o takva zaključka navodi nas pojava da, npr., ubrzana industrijalizacija nerazvijenih zemalja dovodi do promjena na svjetskom tržištu. Dolazi do pojave povećanog uvoza industrij­ ske opreme i drugih sličnih proizvoda, dok u isto vrijeme opada izvoz primarnih proizvoda, koji se sve više koriste za nacionalnu industriju. Osim toga, već sada se postavlja kao neodgodiv zada­ tak izvoz industrijskih proizvoda iz nerazvijenih zemalja.

281

na jazu između razvijenih i nerazvijenih morala doći u krizu. Marx i Lenjin na ročito su isticali značenje sirovina za kapitalističku proširenu reprodukciju. Tako Marx u „Kapitalu” govori o utjecaju cijena sirovina na profitnu stopu. On je upozorio, pored već spomenutog poljoprivrednog polja rada i industrijskog po­ lja rada, i na podjelu na razvijene i nerazvijene zemlje. Ako gledamo što je kapi­ talizam do sada učinio, možemo reći da on nije mogao do sada prevladati tu po­ djelu. Bez obzira na to što je on u svojoj historijskoj misiji razvoja svijeta ogromno učinio, nije mogao prevladati to stanje „poljoprivrednog polja rada” i „industrij­ skog polja rada”. Pravo je pitanje da li se to u uvjetima kapitalizma i može pre­ vladati. To stanje može se prevladati samo rušenjem kapitalizma kao svjetskog sistema, a to je upravo njegova suvremena kriza. Mi danas ne moramo tražiti elemente klasične krize kapitalizma o kojima nam je govorio Marx, pa i Lenjin, ne moramo tražiti ni elemente velike krize iz 1929. godine. Danas je kriza šira, dublja, pa stoga često i nejasnija. Lenjin je također isticao važnost sirovina, jef­ tinog zemljišta i jeftine radne snage za kretanje izvoza kapitala u doba imperija­ lizma. A stimulans za izvoz kapitala u njegovo je doba isključivo visina profitne stope. U novijoj fazi razvitka došlo je na tom području do nekih bitnih promjena. Prvo, izvoz kapitala doživio je promjene. Izvoz kapitala uvijek je značio izvoz kapitalističkih odnosa proizvodnje. Međutim, danas se izvoz kapitala kreće na relaciji bogatstvo-bogatstvo. O tome već Lenjin govori, a sav je kasniji razvitak potvrdio njegova zapažanja, premda to u njegovo vrijeme još nije bilo došlo do punijeg izražaja. Tako danas već najvažnije polje plasiranja američkog kapitala postaje Evropa, Japan, Kanada i neke druge razvijene zemlje. Oko 68% ameri­ čkih investicija ide u razvijene zemlje. U 1971. godini u Belgiji i Luksemburgu bilo je po glavi stanovnika 181 dolar američkog kapitala, Velikoj Britaniji 161, Nizozemskoj 127, SR Njemačkoj 86, Danskoj 72 dolara, itd. S druge strane, u SAD ima također mnogo evropskog kapitala.27 Strani kapital koji je ostao u ne­ razvijenim zemljama vrlo je oprezan i uglavnom se orijentira na kratak rok. On je išao u energetiku, naftu, čije se, rezerve po nekim proračunima, procjenjuju na 20—30 godina. Strani kapital vršio je znatnu depresiju cijene nafte. Po nekim podacima, sve od 1947. godine nije se promijenila kupovna moć arapskih zemalja s osnova izvoza nafte u odnosu na industrijske proizvode, zbog inflacije i dr., tako da se u tom pogledu jaz između razvijenih i nerazvijenih zemalja neminovno morao povećavati. U novijoj fazi — to je Lenjin uočio, a kasnije se to potpuno potvrdilo — nosioci svjetskog kapitalističkog razvitka postale su krupne multinacionalne kom­ panije. Te su kompanije izraz kapitalističkih proizvodnih odnosa i svih onih pro­ turječnosti koje kapitalizam u doba imperijalizma u sebi nosi. Zbog toga te kom­ panije ekonomski razvijaju svijet putem antagonističkih proturječnosti, kriznih, napetih situacija, a što je najvažnije pokazale su se potpuno nesposobnima da razvijaju svijet u pravcu likvidacije jedne od njegovih bitnih suprotnosti — suprotnosti između razvijenih i nerazvijenih zemalja. Kolika je snaga tih kom­ panija, pokazuje i podatak da od 100 jedinica, ako se gleda po proizvodnji na­ cionalnog bruto-proizvoda, na te kompanije otpada čak 54, a svega 46 jesu zem­ lje (države). Broj filijala multinacionalnih kompanija rastao je vrlo brzo. Samo u Evropi broj američkih filijala porastao je od 1950. sa 288 na 3.646 u 1967. Broj filijala američkih multinacionalnih poduzeća u svijetu iznosi danas oko deset hi­ 27 O tim pitanjima uz potrebnu dokumentaciju šire vidi kod B. Ćosića: Svjetsko tržište danas, Zagreb, 1973.

282

ljada. Multinacionalna poduzeća, naravno, nisu nikakva nova pojava. Njihovu suštinu, odnosno zakone nastanka već je Marx objasnio. Novo je to da su ta po­ duzeća danas izbila u prvi plan svjetskog razvitka, a s njima i sve suprotnosti ka­ pitalizma. Podaci pokazuju da su multinacionalna poduzeća28 danas glavni iz­ voznici kapitala u svijetu tako da na njih otpada i do 94% izvoza kapitala poje­ dinih zemalja izvoznica. Ona su i najveći izvoznik roba, usluga, tehničkih licen­ cija, znanja. Ta su poduzeća toliko velika da neka od njih imaju promet veći od nacionalnog dohotka takvih zemalja kao što su Nizozemska, Belgija i si. U 1971. godini 211 svjetskih poduzeća imalo je promet veći od 1 milijarde dolara, dok je ukupni njihov promet iznosio oko 500 milijardi dolara. Sjedinjene Američke Države imaju najveći broj tih poduzeća (127 od 211), s ukupnim prometom od 346 milijardi dolara ili 64,5%. To pokazuje koliko su zaoštreni odnosi u kapi­ talističkom svijetu, jer svega 8% toga prometa otpada na britanska poduzeća, oko 8% na zapadnonjemačka, 6,4% na japanska, 4,4% na francuska, 3,4% na nizozemska itd. Američke filijale u inozemstvu proizvode danas od 120 do 150 milijardi dolara vrijednosti proizvodnje, što za nekoliko puta prelazi vrijednost društvenog proizvoda takvih zemalja kao što je SR Njemačka. Međunarodne kor­ poracije ostvaruju velike profite tako da se čisti profiti penju i do nekoliko mi­ lijardi dolara, što je ogromna suma.29 Proturječna su danas shvaćanja o ulozi i značenju multinacionalnih kompanija u svjetskom razvoju.30 Jedni smatraju da je njihova uloga vrlo pozitivna, drugi pak da je vrlo negativna, da ona služe za ostvarivanje monopolističkog profita. Možemo istaći da je njihova uloga u svjet­ skoj privredi izraz dijalektičkog jedinstva suprotnosti. Nastale kao rezultat ra­ zvoja proizvodnih snaga, one su nosioci naučno-tehničkog progresa, nosioci eko­ nomskog povezivanja svijeta i podruštvljavanja proizvodnje, pa je u tom pogledu njihova pojava pozitivna. Međutim, društveni odnosi koje te kompanije sa sobom nose negativni su. Odnosno, ti su odnosi zasnovani na zakonu profita i danas istupaju protiv razvoja proizvodnih snaga. Zbog toga krizu kapitalističkog svjet­ skog sistema privrede nalazimo i u tome što su unatoč kolosalnom razvoju proizvod­ nih snaga na bazi suvremene naučno-tehničke revolucije, kapitalističke zemlje svoju proširenu reprodukciju zasnivale na starim odnosima, na starim odnosima akumula­ cije i investiranja, na starim odnosima cijena (zakon vrijednosti) i na starim politič­ kim odnosima, koji se stalno pogoršavaju. Politički odnosi danas su toliko napeti da imperijalisti vrlo grubo interveniraju u pojedinim zemljama i na pojedinim sek­ torima bez obzira na moguće posljedice (slučaj Čilea, Cipra i mnogih drugih). To što oni čine ne može dati perspektivu rješenja problema kapitalističke repro­ 28 Postoje različita shvaćanja o samoj definiciji (i pojmu) multinacionalnih kompanija. U vezi s tom problematikom može se zapaziti da postoje dvije tendencije shvaćanja. Po jednima, multinacionalno je svako ono poduzeće koje posluje bar u dvije zemlje. Po drugima, to je shva­ ćanje suviše široko i ne upućuje u srž problema. Po njima treba istaći značenje multinacionalnih kompanija u svjetskoj privredi, pa se tu izdvaja 200—300 svjetskih kompanija. 29 Snagu tih kompanija ilustriraju i ovi podaci. Američka kompanija „General Motors” imala je u 1971. godini oko 800.000 zaposlenih radnika i ostvarila je ukupnu vrijednost proiz­ vodnje od preko 28 milijardi dolara (društveni proizvod Norveške iznosio je te godine 8,3 mili­ jarde dolara). Daljnjih 3—5 milijuna ljudi u svom poslu zavisi od te kompanije. Spomenute kom­ panije izdvajaju ogromna sredstva za naučno-istraživački rad. Takoje kompanija IBM u periodu 1964— 1967. izdvojila za istraživanje i razvoj oko 4,5 milijardi dolara. Godine 1968, ona je imala 26 naučnih instituta, od čega 19 u SAD i 7 u Evropi, gdje je radilo više od 24.000 zaposlenih. 30 Vidi: Dr M . Vojnović: Multinacionalne kompanije, Beograd, 1974.

283

dukcije, to je zapravo znak slabosti i krize tog sistema.31 Međutim, dokle je god kapitalizam kapitalizam, stalno će postojati tendencije hegemonizma, nametanja neravnopravnih ekonomskih i drugih odnosa i eksploatacije koja će se ispoljavati sad na ovaj sad na onaj način. Metode su već dobro poznate, one ne isključuju ni oružane sukobe ako je potrebno, tj. ako je to u interesu kapitala. Značajno je da razvoj proizvodnih snaga pred međunarodnu zajednicu postavlja potrebu pro­ mjene odnosa na svjetskom tržištu, slično kao i unutar pojedinih zemalja. Već je Marx detaljno analizirao utjecaj razvoja proizvodnih snaga na međunarodne ekonomske odnose. On je utvrdio da je podloga stvaranja kapitalizma, nacionalnog, a potom i svjetskog tržišta, bila prva industrijska revolucija, odnosno pojava stroja kao osnove prve industrijske revolucije. On je taj proces opisao ovako: „Dok se strojni sistem u nekoj industrijskoj grani širi na način tradicionalnog zanata ili manufakture, njegov uspjeh je tako siguran kao što bi bio siguran uspjeh recimo vojske naoružane puškama ostragušama protiv vojske naoružane lukovima. Ovaj prvi period, kada stroj sebi tek osvaja polje rada, od odlučne je važnosti zbog iz­ vanrednih profita kojih proizvodnju on pomaže. Ovi profiti ne samo da sami po sebi sačinjavaju izvor ubrzane akumulacije, nego privlače u povlašćenu oblast proizvodnje i veliki dio dodatnog društvenog kapitala koji se neprestano stvara i teži da se plasira. Posebne prednosti prvog herojskog perioda neprestano se po­ navljaju u onim granama proizvodnje u koje se strojevi tek uvode. Ali čim se tvor­ nički sistem do izvjesne mjere proširi i dostigne neki određeni nivo zrelosti, naime čim se njegova tehnička podloga, strojevi, počnu proizvoditi pomoću strojeva, čim se revolucionira vađenje uglja i željeza, kao i prerada metala i transport uopće, čim se uspostave opći uvjeti proizvodnje koji odgovaraju krupnoj industriji, do­ bij a ovaj način rada elastičnost, sposobnost da se naglo u skokovima širi (istaknuo Marx), ograničenu jedino sirovinama i tržištem. Strojevi su s jedne strane ne­ posredni uzrok umnožavanju sirovina, kao što je npr. stroj za čišćenje pamuka povećao proizvodnju pamuka. S druge strane jeftinoća strojnih proizvoda i revolucionirani transport i saobraćaj jesu oružje za osvajanje stranih tržišta. Upropašćavajući zanatsku proizvodnju tih zemalja, strojni način rada (istaknuli mi) pretvara ih prinudnim putem u polje za proizvodnju njegovih sirovina. Tako je Istočna Indija bila prisiljena da za Veliku Britaniju proizvodi pamuk, vunu, jutu, konoplju, indigo itd. Trajna ,prenaseljenost’ radnika u zemljama krupne indus­ 31 Imperijalističke multinacionalne kompanije danas postaju ne samo nosioci ekonomskog razvitka kapitalističkog svijeta već i prvorazredan politički faktor. Po nekim mišljenjima, one su čak izazvale nedavnu krizu na Bliskom istoku, kojom je prilikom došlo do poskupljenja nafte. Kako su te kompanije glavni prerađivači nafte, to su one postale, po nekima, ipak glavni korisnik efekata povišenja cijena nafte. N o i bez obzira na to, energetska kriza do koje je nedavno došlo samo je jedan od oblika opće krize kapitalizma, i to opet zbog proširene reprodukcije i profitne stope. Podaci pokazuju da je nafta najjeftinije gorivo, i to ne zbog stvarne situacije troškova proiz­ vodnje, nego zbog toga Što tu kapitalizam ima dominaciju i što je svoju proširenu reprodukciju zasnivao na potrošnji nafte. D a je to točno, pokazuje i podatak koji je donio pariški ,,Le Monde” odmah poslije posljednjeg rata na Bliskom istoku. On je donio da 1 litra benzina u Francuskoj stoji 1,35 franaka. Od te sume ono što ubire francuska država iznosi 0,90 franaka, a svega 0,45 franaka ostaje za troškove proizvodnje, primanja zamalja proizvođača sirove nafte, troškove rafi­ nerije, distribucije itd. T o znači da je kapitalistička proširena reprodukcija bila zasnovana na umjetnom držanju niskih cijena nafte. I sasvim je normalno što je u posljednjih 20-tak godina nafta u strukturi potrošnje kao gorivo izbila daleko na prvo mjesto, tako da ona danas učestvuje sa 60— 65% u izvorima energije, dok 25— 30% otpada na ugljen, a ostalo na hidroenergiju. S druge strane, najveći proizvođači nafte jesu upravo zemlje u razvoju, na koje otpada 60% ukupne svjetske proizvodnje nafte. Na kapitalističke razvijene zemlje otpada oko 24%, na socijalističke zemlje oko 17%. Od kolikog je značenja takva situacija, pokazuje i činjenica da su SAD i pored svoje znatne proizvodnje nafte oko 30— 40% svoje potrošnje podmirivale iz uvoza.

284

trije izvanredno ubrzava iseljavanje i kolonizaciju stranih zemalja, koje se pret­ varaju u plantaže sirovina za maticu zemlju, kao što je Australija npr. postala dobavljač vune za Englesku. Stvara se nova internacionalna podjela rada, koja odgovara novim sjedištima strojnog rada i koja jedan dio zemljine kugle pretvara u prvenstveno poljoprivredno polje proizvodnje, a drugi dio u prvenstveno in­ dustrijsko polje.”32 Marx kaže da je ekonomski razvitak SAD također bio proi­ zvod evropske, odnosno engleske krupne industrije. On je, npr., smatrao da su SAD još u 1866. godini, dakle kad su već bile dostigle visok stupanj ekonomskog razvoja, bile u kolonijalnom odnosu prema Velikoj Britaniji. Engels je uz IV. iz­ danje I. toma „Kapitala” primijetio da premda su od tada (1866. g.) postale druga industrijska sila svijeta, da još uvijek nisu bile sasvim izgubile svoj kolonijalni karakter.33 Marx je svoju tvrdnju potkrijepio statističkim podacima iz kojih se vidi stalno rastuća tendencija povećanja kretanja izvoza sirovina iz SAD u Veliku Britaniju. Iz toga se vidi da je za Marxa izvoz sirovina, dakle izvoz proizvoda ni­ že faze obrade, osnova za uspostavljanje zavisnog odnosa, odnosno eksploatacije. Posljedica stvaranja međunarodne podjele rada, tj. svjetskog tržišta što ga je kapitalizam donio bila je od presudne važnosti za razvoj svih zemalja u svijetu. Ona je u prvom redu podijelila svijet, generalno rečeno, na dvije grupe zemalja. Razvijene su zemlje tom podjelom dobile novo polje djelovanja, nove mogućnosti za akumulaciju kapitala, veće mogućnosti za ulaganje u postojani kapital, a da u isto vrijeme ne padne profitna stopa, pa i da ne dođe do same krize. Stvaranje velikog proširenog tržišta moralo bi se povoljno odraziti na sve zemlje u njemu. Teško bi se, međutim, to moglo kazati za nerazvijene zemlje. Premda je, bez sumnje, došlo do određenog razvoja u tim zemljama, ipak moramo konstatirati da je kapitalistička međunarodna podjela rada stalno uspijevala da zadrži razvoj proizvodnih snaga u nerazvijenim zemljama na nižem nivou. Ona je to postizala stvaranjem određenog tipa ekonomije gdje je to zadržavanje nižeg nivoa razvitka bilo moguće. Upravo jedan od zadataka nerazvijenih zemalja i cjelokupne svjet­ ske zajednice jest u tome da se prevlada takav tip ekonomije, da se izvrši određena diverzifikacija ekonomije, proizvodnje, izvoza u prvom redu.

SOCIJALIZAM I SVJETSKO TRŽIŠTE Sa stajališta svjetskog tržišta, socijalizam po tendenciji teži da omogući brži ekonomski razvoj svih zemalja svijeta. To je njegovo historijsko opravdanje. Stoga svaku novu promjenu na svjetskom tržištu koja ide u prilog bržem ekonomskom razvoju svijeta, a naročito onom ogromnom broju nerazvijenih zemalja smatramo kako rezultatom socijalizma, tako i njegovom pretpostavkom. Socijalizam ne bi mogao postati vladajući društveni sistem kad ne bi mogao brže ekonomski ra­ zvijati sve zemlje svijeta. Taj ubrzani ekonomski razvitak plod je socijalističkih elemenata, jer ka­ pitalizam je kao svjetski sistem u tom pogledu ograničen. No, kako još danas so­ cijalizam nije postao vladajući svjetski sistem privrede, to n je g o v utjecaj na eko­ nomski razvoj svijeta još nije presudan, iako on stalno jača. T u se ističe osnovni princip otvorenosti prema svjetskoj privredi i svjetskom tržištu. 82 Marx: Kapital, I, str. 388— 9 33 Marx: Kapital, I, str. 389, fusnota

285

Na ovom ćemo mjestu pretežno analizirati ekonomske odnose među po­ stojećim socijalističkim zemljama, izvlačeći iz toga bitna pitanja za odnos socija­ lizma i svjetskog tržišta. Postavlja se pri tom pitanje mjesta i uloge Savjeta za uzajamnu ekonomsku pomoć (SEV) nekih socijalističkih zemalja.34 Naime, kako se smatra da je „proširenje i produbljavanje te integracije (u okviru SEV-a — op. B. Ć.) osnovna karakteristika suvremene etape razvoja svjetske socijalističke pri­ vrede” i da je „na suvremenoj etapi međudržavna socijalistička ekonomska in­ tegracija — stadij objektivnog procesa internacionalizacije ekonomskog života u uslovima postojanja jedinstvenih odnosa . . . ., gdje se pojavljuje ne samo usko zbližavanje zainteresiranih suverenih socijalističkih država u toj ili onoj ekonom­ skoj grani već i njihovo ekonomsko ujedinjavanje”,35 to se gornje pitanje postav­ lja kao tzv. prethodno pitanje za odnos socijalizma i svjetskog tržišta. Nadalje, pledira se za stvaranje „dubokih i čvrstih ekonomskih i naučno-tehničkih veza” Pri tome bi bili uzeti u obzir ovi principi:36 — koordinacija međudržavnih ekonomskih organizacija, nazvoj specijalizi­ ranih međunarodnih organizacija i poduzeća u pioširivanju i produbljavanju dugoročnih unutargranskih i međugranskih međuzavisnosti, po­ sebno u tome razvoj naučno-tehničke suradnje, kooperacije i specija­ lizacije proizvodnje, formiranje i razvoj integriranog tržišta putem po­ stepenog ujedinjavanja nacionalnih tržišta zemalja članica; — postepeno učvršćivanje suradnje na problemima planiranja, uključujući koordinaciju perspektivnih nacionalnih planova narodne privrede, za­ jedničko planiranje i prognoziranje razvoja pojedinih grana i proizvodnji pri „planskom korištenju robno-novčanih instrumenata” ; — zaključivanje i realizacija međunarodnih trgovačkih ugovora i sporazuma, naročito na široj osnovi, gdje se zahtijevaju čvrste uzajamne obaveze i garancije za njihovo ispunjenje i osiguravaju ekonomske koristi u od­ nosima s trećim zemljama; — dobrovoljna koordinacija nacionalnih ekonomskih politika, naročito u od­ nosu s trećim zemljama. Ističe se, nadalje, da se karakter, pravac razvoja i ciljevi zbližavanja i inte­ gracije nacionalnih privreda suverenih država u svjetski socijalistički sistem od­ ređuje na bazi „istorodnog društvenog vlasništva sredstava za proizvodnju”.37 Prema nekim autorima,38 do integracije socijalističkih zemalja dolazi iz više razloga. Prvi je razlog postizanje daljeg ubrzanog razvoja tih zemalja, i to metodom industrijalizacije. Naime, u posljednjim je godinama došlo do opadanja stope rasta u nekim socijalističkim zemljama (naročito u SSSR-u, ČSSR-u, DDR-u) pa se ta činjenica uzima kao argument za čvršće ekonomsko integriranje u ok­ viru SEV-a. Drugi razlog koji se ističe jest osnovni marksistički stav o internacio­ nalizaciji proizvodnje i razmjene. Pri tom se ističe kako su mnoge socijalističke 34 SEV je osnovan 1949, godine: Njegove su članice: N R Bugarska, ČSSR, D R Njemačka, N R Mađarska, N R Poljska, SR Rumunjska, SSSR, N R Mongolija, Kuba, Albanija je također članica, ali ne sudjeluje u radu SEV-a. Naša zemlja surađuje u SEV-u na osnovi sporazuma iz 1964. godine. . . 35 V. P. Sergejev: Ekonomska integracija — zakonomjerna etapa razvoja saradnje soci­ jalističkih zemalja, Voprosi filozofiji, N o 10/71, str. 18. i 19. 36 V. P. Sergejev: ibid. 37 V. P. Sergejev: ibid., str. 19. 38 V. Vasiljev: La politique d'intégration économique en Europe de l'Est, Problèmes économiques, N o 1.284, od 9. V III, 1972, Paris.

286

zemlje izvanredno ovisne o svjetskom tržištu, jer velik dio svojega društvenog proizvoda namjenjuju međunarodnoj razmjeni (Poljska 20%, DD R 22%, Bu­ garska 28%, ČSSR 30%, Mađarska 40%). Treći razlog koji te zemlje upućuje na integraciju jest problem primarnih proizvoda. Naime, sve socijalističke zemlje nisu podjednako opskrbljene primamim materijama, pa je SSSR postao glavni snabdjevač sirovinama čitavog SEV-a (oko 61%). Zbog toga je ta pitanja trebalo riješiti zajedničkim dogovorom. Slijedeći razlog integracije jest potreba za zaje­ dničkim investicijama, naročito u oblasti ekonomske infrastrukture, gdje su već postignuti značajni rezultati (izgrađen naftovod „Prijateljstvo”, plinovod „M ir”, zajednički vozni željeznički park i dr.). Kaže se da je glavna tendencija u razvitku socijalističkih zemalja „duboko zakonomjeran i historijski neophodan proces zbližavanja socijalističkih nacija i država koji ih vodi k ekonomskom i političkom jedinstvu, k rastu i uvršćenju svih oblika suradnje i uzajamne povezanosti”. Smatra se da do integracije socijali­ stičkih zemalja dolazi u svim oblastima: političkoj, ekonomskoj, kulturnoj. „Kom­ pleksni program” integracije jest generalni plan razvitka ekonomske suradnje, koji u sebi sadrži razvitak socijalističke međunarodne podjele rada, postepenu likvi­ daciju razlika u nivou ekonomske razvijenosti među socijalističkim zemljama. Suradnja, obuhvaća čitav proces reprodukcije: proizvodnju, razmjenu i pot­ rošnju.39 Međutim, proces integracije još nije preduboko prodro, premda se, npr., robna razmjena među zemljama članicama SEV-a povećala za više od 8 puta. T u još djeluju objektivni ekonomski zakoni, čija je baza u nivou razvitka proiz­ vodnih snaga tih zemalja, pa zbog toga odnosi koji se razvijaju među socijalis­ tičkim zemljama još uvijek proizlaze iz robne proizvodnje gdje „robna vrijednost postaje univerzalna” (Marx). Oni su podređeni djelovanju određenog oblika zakona vrijednosti. O karakteru tih odnosa Engels je zapisao ovo: „. . . svaki mora tra­ žiti da proda što je moguće skuplje i da kupi što je moguće jeftinije. Kod svake kupovine i prodaje nalaze se, dakle, dva čovjeka jedan nasuprot drugome, s ap­ solutno suprotnim interesima; sukob je odlučno neprijateljski, jer svaki pozna intencije drugoga i zna da su one suprotstavljene njegovim. Prva je posljedica, dakle, na jednoj strani međusobno nepovjerenje, a na drugoj opravdanje toga nepovjerenja, primjena nemoralnih sredstava za sprovođenje nemoralnog cilja. Tako je npr. prvo načelo u trgovini šutljivost, skrivanje svega onoga što bi moglo sniziti vrijednost traženih artikala. Otuda posljedica: u trgovini je dozvoljeno iz­ vući što je moguće veću korist iz neznanja i povjerenja protivne strane a isto je tako dozvoljeno hvaliti na svojoj robi svojstva kojih ona nema. Jednom riječju, trgovina je legalna prevara. Da se praksa poklapa s tom teorijom, može mi po­ svjedočiti svaki trgovac, ako želi ostati vjeran istini”.40 A to što vrijedi za trgovinu unutar jedne nacije, jedva da je potrebno reći, vrijedi i za trgovinu među nacijama. Upravo je historijska misija socijalističkog društva da prevlada takve odnose među ljudima, koji mogu biti prevladani samo ako se prevlada robna proizvodnja i dje­ lovanje zakona vrijednosti. Kod objašnjena procesa ekonomskog i društveno-političkog povezivanja so­ cijalističkih zemalja u okviru SEV-a polazi se od internacionalizacije privrede kao zakonite pojave. Ističe se kako je kapitalizam doveo do povezivanja svijeta, 39 Katušev: Mirovaja sistema so&jalizma, glavnije tendenciji razvitija, Komunist N o 5— 1972, Moskva 40 Marx-Engels: Rani radovi, Kultura, Zagreb, 1953, str. 93.

287

ali na njemu svojstven, proturječan način. Socijalizam kao novi sistem ima i tu zadaću i unutrašnju mogućnost da učini ono što kapitalizam nije mogao učiniti — da dovede do stvarnog ekonomskog jedinstva svijeta. Marx, Engels i Lenjin davali su socijalizmu upravo takvu ulogu. Marx je pisao da će radnička klasa nu­ žno dovesti do „harmonične nacionalne i internacionalne koordinacije društvenih oblika proizvodnje”. Engels navodi da samo probuđeni proletarijat može dovesti do bratstva „među različitim nacijama”, a Lenjin je pisao da „starome svijetu, svijetu nacionalnoga ugnjetavanja, nacionalne gložnje ili nacionalnog odvajanja, radnici suprotstavljaju novi svijet jedinstva trudbenika svih nacija, u kojem nema mjesta ni najmanjoj privilegiji, kao ni najmanjoj eksploataciji čovjeka od strane čovjeka”.41 Dakle, uporišta za tumačenje procesa integracije socijalističkih zemalja uspješno se nalaze u općim zakonitostima razvoja proizvodnih snaga kao nužnog internacionalnog procesa, a i u djelima klasika marksizma, koji su tom procesu poklanjali veliku pažnju. Svi ti problemi zahtijevali bi mnogo širu obradu,42 što je ovom prilikom nemoguće, a mislimo da nije ni potrebno. Važno je istaći da su Marx i Lenjin ukazivali na dijalektičkiu povezanost nacionalnog i svjetskog razvitka, na nacio­ nalno kao konkretnu historijsku pojavu općehistorijskoga, tj. općečovječanskoga.43 Svjetska historija ne postoji oduvijek; historija kao svjetska historija jest rezultat. Postoji nužna razlika između kapitalističke internacionalizacije i socijali­ stičke internacionalizacije. Internacionalizaciju u doba kapitalizma nužno prate takve pojave kao što su kolonijalizam i neokolonijalizam, lokalni i svjetski ratovi, nacionalno ugnjetavanje, nasilna asimilacija i rasni konflikti, eksploatatorska me­ đunarodna podjela rada, neravnomjerni razvoj pojedinih nacija. Taj proces treba shvatiti kao „početak” u kapitalizmu, čiji će „završetak” biti u komunizmu. Prem­ da se uvažava44 proces internacionalizacije u kapitalizmu, treba istaći da so­ cijalistički proces internacionalizacije nosi posve nova obilježja. Njihova osnova jest uništenje eksploatacije likvidacijom kapitalističke klase, nacionalna, politička i ekonomska ravnopravnost, društvena svojina sredstava za proizvodnju. Ter­ min „socijalistička ekonomska integracija” jest, svakako, uži od pojma socijalističke internacionalizacije ekonomike, ali svaka ova pojava uvjetuje jedna drugu. Po­ trebno je istaći da postoji realna opasnost da se neki konkretni oblik organizacije proglasi za zakoniti oblik internacionalizacije ekonomike u uvjetima socijalizma. Da je naša konstatacija točna, pokazuje i činjenica da postoji mogućnost konflika­ ta45 unutar SEV-a kao jednog od organizacionih oblika suradnje socijalističkih zemalja. Zbog toga se moralo odustati od stvaranja supranacionalnih organa koji bi zadirali „u sistem unutrašnjeg planiranja, financija i privrednog računa na­ cionalnih organa”,46 a djelatnost organa SEV-a zasniva se na punoj dobrovoljnosti. Još nije izgrađen i razvijen mehanizam koji bi usklađivao nacionalne ekonomske interese međusobno i s ekonomskim interesima zajednice zemalja SEV-a „na 41 Citirano po A. Aleksejevu: V rusle socijalističeskoj integraciji, ME i MO N o 3/74, str. 16. 42 Vidi u našoj literaturi rad M . Popovića: O ekonomkim odnosima među socijalističkim državama, Komunist br. 4 /4 9 , te rad D . Čalića: Osnivanje, zadaci i razvoj SEV-a, Naprijed, Zagreb, 1969. 43 Vidi: Internacionalizacija obšćestvenoj žižnji v uslovijah razvitogo socijalizma, Voprosi filozofiji br. 10/74 (diskusija) 44 Ibidem, str. 19. 46 I. Friss: Socijalistička ekonomska integracija i razvoj socijalizma u Mađarskoj, Među­ narodni problemi br. 1 /74, Beograd, str. 51. 46 I. Friss: ibid., str. 51.

288

način koji bi obezbeđivao da odluke budu povoljne za sve zemlje članice SEV.”47 Navodi se da je integiacija složen i dugotrajan proces, „koji nije, naravno, lišen protivrečnosti i teškoća”.48 Za uspješan razvoj ekonomske suradnje među socija­ lističkim zemljama potreban je kritički prikaz. Kod nekih autora takav pi istup nedostaje, što može samo štetiti razvoju. Potrebno je isticati sve one pozitivne efekte integracije, a i teškoće, objektivne, subjektivne, pa i određene otpore. Po­ jedini autori ističu da je socijalistička ekonomska integracija višestran, širok i is­ prepleten proces suradnje socijalističkih zemalja koji odgovara fazi tzv. razvijenog socijalizma, koju je dostigla većina članica SEV-a.49 Premda se integracija izvodi iz nužnosti internacionalizacije ekonomije, ipak se ističu bitne razlike između kapitalističke i socijalističke integracije. „Kapitalistička integracija predstavlja pro­ ces sjedinjavanja nacionalnih privreda zasnovanih na kapitalističkom privatnom vlasništvu. Njezini subjekti jesu kapitalistički monopoli i buržoaske države. Zbog toga ona služi interesima monopolističkoga kapitala. Ekonomski efekat kapitali­ stičke integracije ocjenjuje se prije svega po tome koliko ona stvara bolje uvjete za djelatnost monopola, za rast profita, za povećanje eksploatacije radnika.”50 Dalje se navodi da kapitalistička integracija znači osiguranje podjele tržišta i da ona pred­ stavlja ekonomsku bazu vojnih imperijalističkih blokova. S druge strane, soci­ jalistička integracija izražava „principijelno drugu historijsku tendenciju”. Ona se javlja na višem stadiju razvitka socijalizma, a u fazi razvijenog socijalizma ona izražava nužni internacionalni karakter svih oblasti društvenog života. Integra­ cija se smatra kao imanentna socijalizmu, spaja se s njegovom suštinom i izražava fundamentalne crte njegova razvitka. Ona je zasnovana na „poznavanju ekonom­ skih zakona socijalizma i na sve većem njihovom iskorišćavanju”. Za razliku od kapitalističke integracije, socijalistička je integracija određena prirodom društvenog uređenja, ona je vezana za društveni karakter sredstava za proizvodnju, za pla­ niranje narodne privrede. „Socijalizam po prvi put u historiji čovječanstva stvara realnu objektivnu osnovu za harmonično usklađivanje tendencije razvoja nacio­ nalnih privreda s tendencijom internacionalizacije privrednog života.” Društveno vlasništvo ne rastavlja (otuđuje), već spaja ljude. „Odatle proizlazi da socijalistička integracija nije opterećena nikakvim antagonizmima i dvojnostima svojstvenim integracionom procesu u okviru kapitalizma”.51 Socijalistička integracija smatra se korakom k „jedinstvenom svjetskom kooperativu”, o kojem je govorio Lenjin. Ima autora koji upozoravaju i na teškoće u izgradnji ekonomske suradnje među socijalističkim zemljama. Po našem mišljenju, te teškoće proizlaze iz još uvijek prisutne robne proizvodnje, kao nužnosti, a i iz još uvijek prisutnog „car­ stva nužnosti”, za koje je Lenjin rekao da se „može i odužiti”. Akademik Friss ističe, npr., da upravo zbog fiksnih ugovora o robnoj razmjeni među socijalističkim zemljama u okviru SEV-a, dio poduzeća gubi interes za racionalizaciju, usavr­ šavanje, tehnički progres i za nastojanje da se dostigne i očuva suvremeni tehni­ čki nivo. Isto tako na polju naučno-tehničke suradnje kojoj se u SEV-u poklanja 47 I. Friss: ibid., str. 51. 48 I. Friss: ibid., str. 51. 49 Za razliku od prijašnjih shvaćanja i tvrdnji o završetku izgradnje socijalizma i prelasku u komunizam, danas se govori o tzv. razvijenom socijalizmu što ga je dostigao SSSR i neke soci­ jalističke zemlje („većina zemalja SEV-a”). Po tom shvaćanju socijalizam bi imao svoju nižu fazu i fazu razvijenog socijalizma. Mislimo da je to shvaćanje pravilnije od prijašnjega. 50 Dudinskij: Integracija i mirovaja socijalističeskaja sistema, Voprosi istoriji, No. 10/ /1974, str. 90. 61 Dudinskij: ibidem. Gore citirano iz njegova je rada. 19 P o litičk a ek on om ija socijalizm a

289

velika pažnja,52 dolazilo je do neželjenih posljedica. Naučno-tehnička pomoć je besplatna, što je velika stvar. Ali kada je neka zemlja primila tu pomoć i usavr­ šila metode proizvodnje, ona je počela proizvoditi iste proizvode kao i zemlja da­ valac pomoći. Ako nije mogla prodati svoje proizvode na unutrašnjem tržištu SEV-a, ona je izvozila te proizvode na svjetsko tržište i pri tom konkurirala osta­ lim članicama SEV-a. „To je dovelo do vidne i potpuno razumljive uzdržanosti u odnosima besplatne razmjene novih vrijednih otkrića, pronalazaka i proizvodne tehnologije.”53 Još se uvijek smatra da je suradnja među socijalističkim zemljama tek budućnost, a u mnogo manjoj mjeri stvarnost. Razlozi su tome još mnogo­ brojni. O njima detaljno piše Friss. On navodi da u širokim slojevima mađarskog društva ima još dosta ostataka prošlosti pa se čak neke nesocijalističke pojave razvijaju i na tlu socijalističkog društva. U svakom se čovjeku nalazi novo po­ miješano sa starim, „te čas jedno preovlađuje, čas drugo”. Akademik Friss dalje piše: „Mi moramo da se borimo protiv prošlosti, za pobjedu novog, ali vodeći računa o datim uvjetima. Ako se ti uvjeti prenebregnu, onda se neizbježno za­ pada u subjektivizam.”54 On se zalaže za poštovanje specifičnosti u razvoju svake zemlje, za što se zalagao i Lenjin. On ističe kako je dobra strana da SEV ne stvara nikakve nadnacionalne organe, premda od suradnje u SEV-u sve zemlje imaju koristi, pa je ona nužna. Zakon vrijednosti i ekonomski odnosi m eđu socijalističkim zem ljam a U vezi sa širenjem i produbljivanjem oblika suradnje s drugim nacionalnim ekonomijama logički se postavlja pitanje vrednovanja što je koja strana pridonijela rezultatu suradnje. Bez obzira na razne modifikacije, mjeritelj rada u sadašnjoj etapi razvoja može biti samo zakon vrijednosti. Da bi zakon vrijednosti mogao pridonijeti raznim oblicima međunarodne suradnje, presudan je uvjet prelaza nacionalnih valuta na princip konvertibilnosti. Za pielaz na konvertibilnost po­ trebno je da nacionalna ekonomika bude ekonomski sposobna. Temelj te spo­ sobnosti jest produktivnost rada. Isto tako, da bi djelovanje zakona vrijednosti jačalo međunarodnu suradnju, potrebno je tom zahtjevu prilagođivati i privredne instrumente kao što su carine i slično. Problem carina i sličnih izvozno-uvoznih barijera u današnjem je svjetskom razvoju jedno od fundamentalnih pitanja. So­ cijalističke zemlje daju novu kvalitetu procesu privredne suradnje u međunarod­ nim okviiima. Socijalističke su zemlje prisiljene da trguju s kapitalističkim zemljama, i to po cijenama koje vrijede na svjetskom tržištu. „S obzirom na to objektivno je nužno pri formiranju cijene na svjetskom socijalističkom tržištu da vodimo računa o cijenama kapitalističkog svjetskog tržišta.”55 Unutar „socijalističkog svjetskog sistema privrede” ima još mnogo problema, koji se odnose u prvom redu na formiranje cijena i djelovanje zakona vrijednosti na „socijalističkom svjetskom tržištu”. Baš tom pitanju nije se poklanjala dovoljna 1971

52

*>etrov: Meždunarodnoje naučno-tehničeskoje sotrudničestvo, Moskva,

53 Friss: ibid., str. 54. 64 Friss: ibid. 65 Vidi: V. Kaigl: Socijalistički svjetski sistem privrede, Spoljno-politička dokumen­ tacija, N o 7 /59, Beograd, str. 5. 290

pažnja, dok se o ostalim pitanjima mnogo pisalo i piše (npr. o planiranju i koor­ diniranju, o međunarodnoj socijalističkoj podjeli rada, o specijalizaciji i koopera­ ciji itd.). O pitanju djelovanja zakona vrijednosti i o načinu formiranja cijena nije se mnogo pisalo. Rijetki su oni autori koji su pokretali to veoma značajno pi­ tanje. To nas upućuje na zaključak da još uvijek u ekonomskim odnosima među socijalističkim zemljama nije prevladan čisto politički momenat. To je na neki način izraženo ovim riječima: „Kupac je imao interesa da kupuje na socijalis­ tičkom svjetskom tržištu upravo u trenutku kada je prodavaocu izgledalo da prodajom na kapitalističkom svjetskom tržištu osigurava veću korist. Pojedinoj socijalističkoj zemlji bila je unosnija prodaja na socijalističkom svjetskom tržištu onda kad su ostale socijalističke zemlje bile zainteresirane da kupuju na kapita­ lističkom svjetskom tržištu”.56 Isti autor ovako ocjenjuje razvoj odnosa u SEV-u: ,,U unutrašnjem životu zemalja SEV-a u toku je pioces vrenja. To praktično dolazi dQ izražaja u preobražavanju privrednih mehanizama. I usprkos svim razmimoilaženjima u poje­ dinostima, provodi se isti pravac. Jačanjem robnih i financijskih veza, boljim is­ korištavanjem tržišnih mehanizama, korištenjem kategorije dobitka itd. zemlje SEV-a nastoje da sistem državnog usmjeravanja narodne privrede preobraze tako da se njena efikasnost poboljša. Da li se principi i metode suradnje što se primjenjuju u trgovini između zemalja SEV-a mogu izolirati od promjena koje se dešavaju u metodama unut­ rašnjeg usmjeravanja? To je moguće, ali će praktično uzrokovati sve više pioblema s obzirom na međunarodnu suradnju. Reforma privrednog mehanizma u zemljama SEV-a postavlja u prvi plan robne i financijske odnose. Iz toga očito proizlazi tendencija da taj princip dođe do izražaja i u međunarodnim ekonom­ skim odnosima.”57 Moglo bi se zaključiti da se ugledni mađarski ekonomist u stvari zalaže za takvu ekonomsku reformu unutar socijalističkih zemalja koja bi inaugurirala zakon vrijednosti. Tada bi to bila baza i za ekonomske odnose među socijalističkim zemljama. To on odmah zatim i kaže: „Naš je cilj ostvarivanje vlastitog tržišta, a ne vlastite baze cijena”. U diskusiji o formiranju cijena još uvijek prevladavaju dva mišljenja. Jedno je ono koje teži za tim da se cijene formiraju na vlastitoj bazi odnosa unutar so­ cijalističke međunarodne podjele rada. Osnovica ove teorije jest u tome da bi tre­ balo da se cijene formiraju na osnovi stvarnih troškova proizvodnje zemlje isporučioca, pa bi izražavale nacionalnu vrijednost robe. Drugo je miš’jenje da se cijene imaju formirati na bazi „svjetske vrijednosti”. O tome se danas još vode diskusije. Međutim, čini se da još uvijek neće biti moguće pristupiti formiranju cijena na bazi unutrašnjih cijena SEV-a, ili pojedinih zemalja unutar SEV-a, dok se ne riješe neka načelna prethodna pitanja. Naime, proizvođači bi morali naći vlastiti interes u takvu načinu formiranja cijena. Osim toga, socijalistički sektor privrede u svjetskoj trgovini još uvijek čini manji dio, pa formiranje cijena jia svjetskom tržištu zavisi u velikoj mjeri od kapitalističke privrede, i na taj način kapitalistički sistem utječe na formiranje svjetskih cijena, pa time i na cijene u socijalističkim zemljama. Smatra se da formulacija o „vlastitoj cijeni” unutar SEV-a, mora preživjeti određenu modifikaciju. Po njegovu mišljenju, ,,u buduć­ 68 Csikos Nagy Bela: Problem formiranja cijena na socijalističkom svjetskom tržištu, Kbzgaszdasagi Szemle, br. 12/1959. 57 Nekoliko teoretskih problema cijena u trgovini između zemalja SEV-a, Kozgaszdasagi Szemle, januar 1967, Budapest 19*

291

nosti cijene robnoj razmjeni među našim zemljama (zemljama SEV-a — op. B. Ć.) moraju biti zasnovane na prosječnim troškovima proizvodnje svih naših zemalja plus određeni procent akumulacije.”58 Karakteristično je mišljenje da nije moguće stvoriti vlastiti sistem svjet­ skih cijena za socijalističke zemlje. ,,U kompetenciji je SEV-a stvaranje načela robne razmjene preko sistema cijena, koji treba da vodi računa o zahtjevima ek­ vivalentne razmjene u skladu s djelovanjem zakona vrijednosti na tržištu soci­ jalističkih zemalja. T u se javlja problem da li postoji mogućnost koju zastupaju sovjetski ekonomisti odvajanja formiranja cijena od cijena svjetskog tržišta kapi­ talističkih zemalja i izrade vlastitih odnosa za tržišta socijalističkih zemalja. Si­ stem cijena u vanjskoj trgovini igra bitnu ulogu u orijentaciji međunarodne podjele rada, procjeni potreba tržišta za datu robu, u rentabilnosti i efikasnosti vanjske trgovine. Nije moguće stvoriti vlastiti sistem svjetskih cijena za socijalističke zemlje.”59 Naročito se danas u suradnji među socijalističkim zemljama napada po­ stojeći sistem cijena jer ima za posljedicu redistribuciju nacionalnog dohotka. Danas sve više prevladava stajalište da takozvano „socijalističko svjetsko tržište” ne može biti odvojeno od svjetskog tržišta, te da temelj razmjene treba da bude svjetska produktivnost, a to znači i cijene treba da budu izvedene iz nje i u skladu s njom. U uglednom sovjetskom časopisu „Vestnik Moskovskogo universiteta” u broju 2/70. prikazje se najnovija praksa kako se to važno pitanje danas rješava u okviru SEV-a. U njemu piše da se cijene različitih kapitalističkih svjetskih tr­ žišta „očiste” od „spekulativno-monopolističkih i konjunkturnih naslaga”, pa onda postaju osnova za formiranje cijena na tzv. socijalističkom svjetskom tržištu. U suglasnosti sa zainteresiranim socijalističkim zemljama, cijene koje su dobivene putem takve korekcije kapitalističkih svjetskih cijena, prvo, stabiliziraju se u od­ ređenom periodu i, drugo, ustavljuju se na istom nivou za sve zemlje koje su uče­ stvovale u tom dogovoru. Na taj se način osigurava planomjerni razvoj nacionalnih privieda, s jedne strane, i čitavog niza međunarodnih socijalističkih institucija (kao što su, npr., međudržavna proizvodna poduzeća, međunarodna banka SEV-a i di.), s druge strane. Nadalje se konstatira da u isto vrijeme članice SEV-a „idu daljim putem traženja i usavršavanja formiranja cijena na svjetskom socijalističkom tržištu i usavršavanja čitavog robnovalutnog sistema toga tržišta”. Mnogi ekonomisti, kako se navodi u časopisu, istražuju mogućnost formiranja vlastitih cijena u okviru SEV-a, tj. cijena koje bi imale svoju vlastitu osnovu. „Pod vlastitom bazom cijena mnogi ekonomisti obično imaju u vidu iskorišćavanje u budućnosti cijena što su sadržane u osnovi robnih cijena toga tržišta, ne, očišćenih’ cijena kapitalističkog tržišta, nego društvenih troškova proizvodnje koji objektivno nastaju u speci­ fičnim uvjetima socijalističke reprodukcije i pojavljuju se u okviru ekonomskih odnosa među socijalističkim zemljama” (str. 76). Prelaz na vlastitu bazu formi­ ranja cijena u okviru SEV-a bit će „nova historijska etapa međunarodnog podruštvovljenja rada, pa je spoznaja svjetskih troškova proizvodnje jedan od ele­ menata socijalizma u sferi međunarodnih proizvodnih odnosa”. Jasno je da će 68 Prema časopisu „Spoljnopolitička dokumentacija”, N o 7/1960, Beograd 59 J. Rutkovski: Razvoj financijske suradnje u SEV-u, Ekonomski pregled, N o 5/65, Zagreb 292

pri postepenom prelazu tzv. socijalističkog svjetskog tržišta na „vlastitu bazu ci­ jena” biti potrebno „pažljivo izučavati procese podruštvovljenja rada u kapitali­ stičkom svijetu i obavezno pratiti kretanje cijena na svjetskim kapitalističkim tr­ žištima”. Bit će potrebno pratiti kretanje produktivnosti rada (podruštvljenje pro­ izvodnje), jer, prema mišljenju časopisa, uslijed neperfektnosti tržišta u kapita­ lizmu dolazi do znatnog odstupanja cijena od vrijednsoti. Tako je, npr., u po­ sljednjih 10 godina produktivnost rada kod kapitalističkih zemalja poralsa od 30 do 80%, a cijene su ipak porasle umjesto da su pale. Kako se vidi, došlo se do zaključka da bi bilo iluzorno i ekonomski neoportuno zanemarivati postojanje svjetskih cijena. To bi se, svakako, veoma nepovoljno odrazilo u razvoju proi­ zvodnosti rada. U vezi sa što bržim svladavanjem tih teškoća predlaže se što čvršća koor­ dinacija planova narodne privrede zemalja članica SEV-a. Predlaže se izrada međugranskih bilanci proizvodnje i potrošnje. Time bi se mogle uspoređivati cijene pojedinih grana (i proizvoda) na socijalističkom svjetskom tržištu, koje bi odra­ žavale specifične objektivne uvjete, prije svega, socijalističke reprodukcije. Na taj način došlo bi se mnogo bliže do mogućnosti formiranja vlastitog sistema cijena u okviru SEV-a. U vezi s problemom cijena zemlje SEV-a sporazumjele su se još 1958. go­ dine da uzimaju cijene svjetskog tržišta, ali očišćene od konjunkturnih kolebanja toga tržišta i utjecaja monopolnog kapitala. Ta; princip, koji viijedi i danas, često se dovodi pod kritiku, jer da su takve cijene sa zakašnjenjem pratile promjene koje su proistjecale iz razvoja tehnike, promjena u proizvodnim troškovima i odnosima cijena na svjetskom tržištu. Posljedica je bila kočenje tehničkog progresa u SEV-u. To je, svakako, ozbiljan prigovor.60 Sistem cijena i obračuna među zemljama SEV-a izuzetno je važan. „Us­ pjeh privredne i naučno-tehničke integracije u velikoj mjeri zavisi od toga koliko će se realno određivati cijene međusobnih isporuka i devizni kursevi zemalja SEV-a.”61 Međutim, stvar s formiranjem cijena neće ići jednostavno. T u se, svakako, radi o tome da socijalističke zemlje još vrlo malo učestvuju u svjetskoj trgovini (oko 10%). S druge strane, njihova produktivnost rada još nije na nivou najraz­ vijenijih kapitalističkih zemalja. Zato bi zatvaranje u granice SEV-a bilo dosta opasno. U vezi s tim postavlja se pitanje da li stav da „svjetska socijalistička privreda predstavlja novu etapu socijalističkog načina proizvodnje” i da „razvitak svjetskog socijalističkog sistema privrede proizlazi iz općih zakona socijalizma i specifičnih zakonomjernosti razvoja ekonomskih međuodnosa među socijalističkim zemljama”62 može izdržati ozbiljniju naučnu kritiku. Naime, možemo prihvatiti činjenicu da postoji objektivna nužnost povezivanja ekonomika socijalističkih ze­ malja, jer je internacionalizacija ekonomike općesvjetska pojava, ali se postavlja pitanje da li je konkretni oblik suradnje u okviru SEV-a zakonitost socijalizma. Ne možemo a da takva mišljenja ne dovedemo pod znak pitanja, u prvom redu u interesu jačanja samog socijalizma u svijetu uopće. Poznata je činjenica da 60 Taj prigovor stavili su akademik Friss (Mađarska) u citiranom radu i Bogomolov (SSSR) u svom radu „Ekonomska integracija zemalja SEV-a”., objavljenom u časopisu Međunarodni problemi br. 2/1972, Beograd 61 Bogomolov: ibid., str. 92. 62 M . H. Osmova: V. I. Lenjin o tendencijah razvitija socijalizma i problemi formirovanija socijalističeskoj sistemi, Vestnik Moskovskogo universiteta br. 2/1970, str. 63. 293

znatan dio socijalističkog svijeta ne sudjeluje na takav način u radu SEV-a. Isto tako danas sve veći broj zemalja u razvoju kreće se u pravcu socijalizma. Ne pri­ znati to, kao i one socijalističke tekovine u razvijenim kapitalističkim zemljama, značilo bi sužavati mogućnosti svjetskog socijalizma. Zbog svega toga polazimo sa stajališta da međunarodna vrijednost robe koja se formira na svjetskom socijalističkom tržištu — u principu treba da se od­ ređuje na osnovi nivoa proizvodnosti rada u okviru svjetske privrede, a to znači da usvajamo zakon vrijednosti kao bazu foimiranja cijena. Taj se zakon ne može provoditi administrativnim putem, ali se ne može pretpostaviti ni to da bi se utje­ caj zakona vrijednosti mogao administrativnim putem potpuno eliminirati. Dje­ lovanje zakona vrijednosti pretpostavlja takav mehanizam u kojem tržište nije regulirano administrativnim, nego privrednim sredstvima, pa je stoga cijena tr­ žišna cijena. SOCIJALIZMU JE SVJETSKO TRŽIŠTE NEOPHODNO U zaključku možemo utvrditi da se socijalizam potvrđuje tek u svjetskim okvirima. U suvremenim uvjetima razvoja proizvodnih snaga taj je okvir svjetsko tržište. Zbog toga je otvorenost prema svjetskom tržištu imperativ socijalizma. No, do naših dana socijalizam se nije mogao jače otvarati prema svjetskom tr­ žištu zbog potrebe brze unutrašnje industrijalizacije. Bilo je potrebno uspostaviti potpun državni monopol nad vanjskom trgovinom. Tako je došlo do autarkičnih tendencija u socijalističkim zemljama. O tome govori podatak da socijalističke zemlje učestvuju sa oko 10% u svjetskoj trgovini, što je suviše malo u odnosu na njihove ekonomske potencijale. Međutim, sve se više uviđa nužnost većeg angažiranja socijalističkih zemalja u svjetskoj trgovini. To se podjednako odnosi na nerazvijene i razvijene kapitalističke države. „Danas se međunarodna suradnja na bazi međunarodne podjele rada podiže na viši nivo. Sve se češće zaključuju među njima (kapitalističkim i socijalističkim državama — op. B. Ć.) ugoveri o specijalizaciji i kooperaciji u sferi naučno-tehničke djelatnosti, proizvodnje i rea­ lizacije gotove produkcije.”63 Dakle, radi se o tome da se socijalističke zemlje uk­ ljučuju u svjetski proces reprodukcije, pri čemu je „intenzifikacija vanjske trgovine i drugih oblika ekonomskih odnosa među državama s različitim društvenim si­ stemima karakteristična pojava međunarodnog života.”64 V. I. Lenjin je pisao da ne vidi nikakvih razloga zbog kojih jedna socijalistička zemlja kao što je SSSR ne bi imala neograničene djelotvorne odnose s kapitalističkim zemljama.65 Danas je ta suradnja već dobila široke razmjere, kako u pioizvodnji tako i kreditiranju privrednog razvoja socijalističkih zemalja. Trgovina socijalističkih ze­ malja s razvijenim kapitalističkim zemljama raste po većoj stopi od porasta ukup­ ne svjetske trgovine. U periodu od 1960. do 1970. godine trgovina zemalja SEV-a s razvijenim kapitalističkim zemljama rasla je po prosječnoj stopi od 10,2%, dok je ukupna svjetska trgovina rasla po stopi od 7,8%. Znatan dio svoje vanjsko­ trgovinske razmjene socijalističke zemlje obavljaju s razvijenim kapitalističkim zemljama. T i su odnosi vidljivi iz sledeće tabele: 63 A. Vetrov: Problemi ekonomičeskih svjazej „Vostok— Zapad”, Vnešnjaja torgovlja, br. 1/1971. 64 A. Vetrov: ibid. 66 V. I. Lenjin: Ukupna djela, tom 40, str. 152, (ruski)

294

UČEŠĆE VANJSKOTRGOVINSKE RAZMJENE ZEMALJA OCDE— SEV U NJIHOVOJ UKUPNOJ VANJSKOJ T R G O V IN I

1960.

1965.

1970.

Zemlje SEV-a

20,5

21,1

23,2

Zemlje OCDE

2,6

3,0

3,2

Kao što se vidi, socijalističke zemlje znatno više svoje vanjske trgovine obav­ ljaju s kapitalističkim zemljama nego što je to obratno. Zaključno možemo reći da su socijalističke zemlje veoma zainteresirane za što svestraniji razvoj svjetskog tržišta i međunarodnih ekonomskih odnosa uopće. Socijalističke zemlje tu danas nalaze svoj ekonomski interes.66 Taj će interes če­ sto biti jači nego što ga imaju kapitalističke zemlje. Kapitalisti kao nosioci razvoja u kapitalističkim zemljama zainteresirani su prvenstveno za dobivanje profita, a to je moguće ostvariti i ekonomskom suradnjom sa socijalističkim zemljama. Taj inteies kod njih nastaje u prvom redu zbog širokog tržišta socijalističkih zemalja, koje je k tome još u razvoju, naročito tržišta industrijske opreme, ali i tržišta ši­ roke potrošnje. Socijalističke zemlje često će ponuditi otplatu investicionih kre­ dita svojim sirovinama koje su vrlo interesantne za industriju kapitalističkih ze­ malja (nafta, plin, drvna masa, boksit i dr.). Taj oblik suradnje prerasta u više forme — specijalizaciju i koopeiaciju, pa i šire. Kapitalisti pojedinih kapitali­ stičkih zemalja uvidjeli su da im široko tržište socijalističkih zemalja daje dvije prednosti: plasiranje robe i konkurentsku sposobnost na ostalim tržištima svijeta.67 Naročito je značajan plasman nove tehnike i tehnologije u socijalističke zem­ lje, što objektivno pomaže ekonomski razvitak socijalističkih zemalja, a time i razvoj socijalizma kao svjetskog procesa. Na političkom planu taj proces uvjetuje razvoj politike aktivne miroljubive koegzistencije. Socijalističke zemlje unose novu kvalitetu u odnose sa zemljama u razvoju. T u ima dosta elemenata koji govore u prilog tezi da se radi o ekonomskoj pomoći, razumijevanju i solidarnosti. Konačno, i u jednom dijelu međunarodne ekonomije profit prestaje biti osnovni pokretač aktivnosti. Socijalističke zemlje pomažu rje­ šenje ključnog pitanja zemalja u razvoju, a to je pitanje ubrzane industrijalizacije.68 66 Takav je, npr., slučaj s tzv. „tjumenskim projektom” u SSSR-u, prema kojem će japan­ ski kapital učestvovati u realizaciji programa iskorištavanja nafte i plina u Sibiru i na sovjetskom Dalekom istoku. 67 Možemo navesti samo kao primjer projekt izgradnje sibirskog plinovoda, koji će se protezati sve do Italije, a čije će cijevi izgraditi njemačka tvrtka „Manncsmann”. Cijevi će biti promjera 2,5 m, što još u svijetu nije rađeno. Vrijednost radova iznosit će 1,2 milijarde D M , Što iznosi koliko cijeli izvoz SSSR-a u Zapadnu Njemačku u 1971. godini. Spomenimo još i ve­ liki ,,FIA T ”-ov projekt izgradnje automobila u SSSR-u, te pregovore što se vode između sovjet­ skih i zapadnonjemačkih tvrtki o izgradnji tvornica umjetnih vlakana, magnetofona i magnetoskopa, električnih uređaja za lokomotive, postrojenja za telekomunikacije itd. 68 T o se postiže izvozom kompletne opreme iz socijalističkih zemalja, zatim izgradnjom kompletnih industrijskih postrojenja i drugih objekata, investicijama u rješavanju infrastrukture, slanjem stučnjaka itd.-T u dolazi i pomoć zemljama u razvoju putem školovanja sve većeg broja njihovih studenata. Najvažnije je ipak da trgovački ugovori između socijalističkih zemalja i ze­ malja u razvoju budu što dugoročniji i što čvršći.

295

Prema tome, socijalizam ima aktivan odnos prema svjetskom tržištu. On ga smatra jedinstvenom svjetskom pojavom. To je mjesto gdje sve zemlje svijeta mjere svoju produktivnost rada, ono je rezultat razvoja svjetske ekonomike, ali i pretpostavka za razvoj svih zemalja svijeta. IZGRADNJA SVJETSKE EKONOMIKE Iz dosadašnje analize proizlazi jedan od generalnih zaključaka: svjetska se privreda razvija u pravcu izgradnje svjetske ekonomike. Kapitalizam je uspos­ tavio taj svjetski sistem privrede, ali s njemu svojstvenim proturječnostima i ogra­ ničenostima. Socijalizam tu ima svoju bitnu ulogu, ali i svoju šansu. Proces iz­ gradnje svjetske ekonomike vezan je uz lazvoj proizvodnih snaga, koje determini­ raju izgradnju svjetske ekonomike svojim multipliciranjem i povezivanjem putem međuzavisnosti elemenata ukupnog društvenog rada. Izgradnja svjetske ekonomike historijski je proces, za koji Lenjin kaže ovo: „Pitanje vanjske trgovine i vanjskog tržišta je historijsko pitanje, pitanje konkretnih uvjeta razvitka kapitalizma.”e9 Istražujući takve ekonomske kategorije kao što su vanjska trgovina, među­ narodna podjela rada, svjetsko tržište, klasici marksizma—lenjinizma pošli su od tijesne povezanosti tih kategorija s materijalnom proizvodnjom, tj. od presudne uloge samog procesa proizvodnje. Tehnički progres i napredak proizvodnih snaga vuče za sobom razvitak specijalizacije proizvodnje, društvene podjele rada, kako unutar pojedinih zemalja tako i među njima, a kao rezultat toga razvija se među­ narodna trgovina i svjetsko tržište. Pri tom proizvodni odnosi djeluju na karakter međunarodne podjele rada i na realni sadržaj ekonomskih međuzavisnosti između proizvodnje i svjetskog tržišta. Međunarodni odnosi proizvodnje historijska su kategorija, koja zavisi od cjeline ekonomskih i političkih odnosa svijeta. „Ne samo odnos jedne nacije prema drugima, nego i sva unutrašnja struktura same nacije zavisi od stupnja razvitka njezine proizvodnje i njezinog unutrašnjeg i vanjskog saobraćaja. Nivo razvitka proizvodnih snaga neke nacije zavisi od toga do kakvog je stupnja u njoj razvijena podjela rada. Svaka nova proizvodna snaga . . . . vuče za sobom daljnji razvitak podjele rada . . .,r7° Razvitkom međunarodne podjele rada i internacionalizacije privrednog života, zemlje su stupile u sve tješnje među­ sobne odnose. Na određenom stupnju toga razvitka stvorena je svjetska privreda, koja predstavlja sveukupnost nacionalnih privreda, ali u složenoj međuzavisnosti i interakciji. Svjetska privreda stvorena u kapitalizmu razvijat će se zakonito dalje, tako da će, prema Lenjinu, postojati tendencija stvaranja jedinstvene, od strane proletarijata svih nacija zajedničkim planom regulirane svjetske privrede, kao cje­ line, tendencija koja se potpuno jasno ispoljila već u kapitalizmu i koja će se bezu­ vjetno dalje razvijati i potpuno završiti u socijalizmu. Lenjin, prema tome, smatra da kapitalizam ne može „potpuno završiti” stvaranje svjetske ekonomike, nego da će to učiniti socijalizam. Naravno, Lenjin nije propustio da istakne „historijski progresivni rad” kapitalizma na rušenju feudalne zatvorenosti „sjedinjujući sve zemlje svjeta u jedinstvenu privrednu cjelinu”. Prelaskom kapitalizma u mono­ polski stadij, svjetskoprivredne veze dobile su nove impulse, i to „u dubinu” (ra­ zvoj monopola podruštvljavanjem proizvodnje) i „u širinu” (uvlačenje gotovo svih zemalja svijeta u vrtlog” svjetske privrede). Kapitalizam je svjetsku privredu stalno6970 69 Lenjin: Izabrana delà, tom III, Beograd, 1960/61, str. 175. 70 Marx-Engels: Soč., t. 3, str. 20. Vidi i naš prijevod u „Ranim radovima”, str. 289. 296

vodio na ivici kriza i depresija. Marx je na to upozorio kada je govorio da premda je kapitalistički način proizvodnje historijsko sredstvo razvoja materijalnih proi­ zvodnih snaga i izgradnje njima odgovarajućeg svjetskog tržišta, da je on u isto vrijeme opterećen proturječnostima između takve njegove historijske zadaće i svojstvenih mu odnosa proizvodnje. Za suvremeni svijet karakteristično je da više ne postoji jedinstven svjetski kapitalistički sistem. Uporedo s postojanjem kapitalizma izgrađuje se i socijalis­ tičko društvo, i to danas na 26% površine zemljine kugle, gdje živi 1/3 svjetskog stanovništva, gdje se stvara gotovo 40% svjetske industrijske proizvodnje, odakle dolazi oko 11% svjetske trgovine. U isto vrijeme raspao se i kolonijalni sistem svjetskog kapitalizma i na njegovo je mjesto stupio velik broj slobodnih zemalja, ali nerazvijenih. Lenjin je još na početku razvoja Sovjetske Rusije kao socijalističke zemlje inaugurirao politiku miroljubive koegzistencije i ekonomske suradnje među dr­ žavama različitih ekonomskih i društvenih sistema. On je pri tome utvrdio da, npr., kod ekonomske blokade koju su nametnule kapitalističke sile mladoj sov­ jetskoj republici ne zna kome će ona više štetiti. U isto vrijeme Lenjin je stalno upozoravao na nužnost suradnje SSSR-a s kapitalističkim zemljama. Zalagao se da ta suradnja bude svestrana (na polju trgovine, primanja znanja, licencija, teh­ nologije, stručnjaka, davanja koncesija kapitalistima da pokrenu radove na isko­ rištavanju prirodnih bogatstava prostrane ruske zemlje, a zatim se zalagao za pri­ manje kredita od kapitalističkih zemalja, poduzeća i banaka, itd.). U vezi s time vrlo je interesantno njegovo pismo komunistima kavkaskih republika od 14. ap­ rila 1921. On je uočio da je Rusija ekonomski u znatnoj mjeri odsječena od ra­ zvijenih kapitalističkih zemalja. Kavkaz, prema njemu, može brže i lakše organi­ zirati „zajedničko življenje” i razmjenu iobe s kapitalističkim Zapadom. Lenjin navodi da treba „iskorištavati ekonomski na sve moguće načine, intenzivno, brzo, kapitalistički Zapad politikom koncesija i robne razmjene s njim. . . . postoji puna mogućnost da se široko razvije politika koncesija i robna razmjena s inozemstvom.” U istom pismu Lenjin ističe da „to treba učiniti široko, odlučno, vješto i obazrivo . . . Svom snagom razviti, iskorištavajući razmjenu robe s Italijom, Amerikom i drugim zemljama, proizvodne snage (Kavkaza).” Lenjin vidi potrebu da se sov­ jetske republike Kavkaza ekonomski odmah „naslone na robnu razmjenu s kapi­ talističkim inozemstvom; ne tvrdičite: neka ono (tj. kapitalističko inozemtsvo — op. B. Ć.) dobije desetke milijuna najvrednijih proizvoda rudarstva”. Za vrijeme tzv. nove ekonomske politike taj je zahtjev došao do izražaja na planu cijele Sov­ jetske Rusije. Koliko je Lenjin pažnje poklanjao ekonomskim odnosima mlade socijalističke države s inozemstvom pokazuje i primjer njegova odnosa prema konferenciji pod okriljem Vijeća Lige naroda koja je održana u Genovi (Italija) 1922. godine. Lenjin je svoj politički izvještaj na XI. konkresu Komunističke partije (boljševika) 27. III. 1922. započeo s „najaktuelnijim sada pitanjem”, a to je pitanje učešća Sovjetske Rusije na spomenutoj konferenciji. Lenjin je naveo: „. .. mi u Genovu ne idemo kao komunisti, nego kao trgovci. Nama je potrebno da trgujemo, i njima je potrebno da trguju. Mi bismo htjeli da trgujemo u svoju korist, a oni bi htjeli da to bude u njihovu korist.” No Lenjin upozorava da i na drugoj strani mora biti razumijevanja i da će nužno doći do popuštanja. „Jasno da nama, kada u Genovu idemo kao trgovci, nije svejedno da li imamo posla s onim predstavnicima buržoaskog tabora koji su skloni rješavanju pitanja ratom, ili s onim . . . koji su skloni pacifizmu, pa makar on bio i najgori i, s gledišta komunizma, ne mogao da izdrži ni najmanju kritiku. No bio bi loš trgovac tko ne bi umio da shvati tu raz­ 297

lik u . . Lenjin je vrlo oprezan, on izjavljuje da ne može jamčiti za uspjeh Đenovske konferencije, ali uočava da „najneodložniji, svakodnevni, praktični interesi svih kapitalističkih država, koji su se posljednjih godina jasno ispoljili, zahtijevaju razvijanje, sređivanje i proširivanje trgovine s Rusijom. Čim takvi interesi postoje . . . ipak će na kraju krajeva ta osnovna privredna nužnost sama sebi prokrčiti put. Ja mislim da u tom pogledu možemo biti mirni”. Danas su te veze mnogo­ struke i ne daju se nikakvim pritiscima slomiti. Pobijedio je princip ravnopravnosti i nemiješanja u unutrašnje stvari pojedinih zemalja, što ne znači da svega toga još nema. Kada će ti principi dokraja pobijediti — to će zavisiti od nivoa razvitka proizvodnih snaga. Imajući sve to u vidu smatramo da faktore izrastanja svjetske ekonomike treba tražiti u daljnjem zakonitom razvoju društvene podjele rada putem specijalizacije, kooperacije, diverzifikacije proizvodnje. To je ono što se naziva podruštvljenje rada i proizvodnje. Sve se to širi u svjetskim razmjerima, odnosno ekonomska povezanost svijeta sve više postaje nužna i moguća. Iz različitih priv­ rednih grana osamostaljuju se određeni segmenti društvenog procesa rada i svojim se razvojem konstituiraju u samostalne privredne grane.71 Naravno da je taj pioces podruštvljenja i društvene podjele rada beskonačan kao, i razvoj tehnike. Sve veća dublja i šira društvena podjela rada dovodi do osamostaljenja mnogih radova u društvu, ali u isto vrijeme i do sve veće njihove međuzavisnosti, isprepletenosti i povezanosti. Društvena podjela rada jedan je od osnovnih oblika stalnog rasta društvene produktivnosti rada. To znači da i razvoj svjetske ekonomike ima svoje ishodište u zakonitostima stalnog razvoja proizvodnih snaga i kao takav se ispoljava kao historijska kategorija. Tako je u doba feudalnog sistema društvena podjela rada nerazvijena, veze među proizvođačima još su slabe, veze među zemljama labave i nedovoljno razvijene (i potrebne). Marx za taj period navodi kako se najvažniji faktori proizvodnje toga perioda (tkalački stan, alati, oformljena klijentela) mogu smatrati kao „naturalni kapital”. Tek s nastankom manufakture kao prve klice moderne industrije nastaje nova kvaliteta u razvoju društvene podjele rada. Manu­ fakturni period označio je osamostaljivanje pojedinih radova u ukupnom društ­ venom procesu rada, čime dolazi do jačanja međuzavisnosti pojedinih faza rada. Manufaktura je, kako je poznato, stvorila veću produktivnost rada, uvećala obim proizvodnje, a time i obim razmjene (tržišta). U društveni proces rada znatnije zakoračuje posebna grupa imalaca kapitala — trgovci, koji svojim mobilnijim kapi­ talom potpomažu proces reprodukcije. Tome treba dodati otkriće novih zemalja i novih saobraćajnih putova, što sve čini važne elemente u razvoju proizvodnih snaga. U vezi s time Marx i Engels su pisali: „Proširenjem saobraćaja, koje je nas­ talo otkrićem Amerike i morskog puta prema Indiji, dobila je manufaktura i kre­ tanje proizvodnje uopće ogroman polet. Novi proizvodi odatle uvezeni, osobito mase zlata i srebra, koje su počele cirkulirati, totalno su izmijenili uzajamni položaj klasa i zadali žestok udarac radncima i feudalnom zemljišnom posjedu, a pohodi avanturista, kolonizacija i prije svega proširenje tržišta u svjetsko tržište, što je sada bilo moguće i dnevno se sve više i više uspostavljalo, sve je to izazvalo novu fazu historijskog razvitka, na kojoj se općenito ovdje ne treba dalje zadržavati. Kolonizacijom novootkrivenih zemalja dobila je međusobna trgovačka borba nacija novu hranu, a prema tome i veću rasprostranjenost i ogorčenost.”72 Marx i Engels 71 Tako se iz kemijske industrije izdvojila petrokemija, a iz ove su se osamostalile: indu­ strija tekstilnih vlakana, industrija kaučuka, farmaceutska industrija, itd. Iz mašinogradnje razvija se procesna industrija, koja se razvojem rashladne tehnike inkoiporira u prehrambenu industriju, kao i u poljoprivredu. 72 Marx-Engels: Rani radovi, Zagreb, 1953, str. 323. 298

navode kako „pojavom manufakture razne nacije počinju međusobnu konkuren­ ciju stupaju u trgovačku borbu koja je vođena ratovima, zaštitnim carinama i zabranama”.73 Manufaktura je bila taj prvi skok u revolucionarnom razvoju proizvodnih snaga. Ona je omogućila i samu industrijsku revoluciju. Industrijska revolucija bila je najznačajniji faktor u razvoju svjetske ekonđmije, a industrijska je revolucija i sama jedan oblik razvoja proizvodnih snaga i podruštvljenja proizvodnje. Tek industrijskom revolucijom, čija je osnova postao stroj i sistem strojeva, kapitalizam je uspio pobijediti feudalni sistem i postati svjetski sistem privrede. Uslijed poz­ natih unutrašnjih suprotnosti koje je kapitalizam i kao nacionalni sistem privrede i kao svjetski sistem privrede u sebi nosio on nije mogao održati ekonomsko jedinstvo svijeta, niti je mogao izgrađivati preko određene granice svjetsku ekonomiku. To je prvenstveno zbog ograničenosti kapitalizma da može dalje razvijati naučno-tehnički progres. Razvojem podjele rada stvara se „klasni odnos” među nacijama. O tome su pisali Marx i Engels. Oni u svom radu „Njemačka ideologija” navode da „podjela rada unutar jedne nacije dovodi najprije do odvajanja industrijskog i trgovačkog rada od zemljoradničkog . . . Uslijed podjele rada razvijaju se . .. različite grupe individua . . . Međusobni odnos svih pojedinih grupa utjetovan je načinom organizacije zemljoradničkog, industrijskog i trgovačkog rada. U uza­ jamnim odnosima među različitim nacijama kod razvijenog saobraćaja pokazuju se isti odnosi.” Elementi klasnih odnosa među nacijama postoje kod izvoza kapi­ tala i izvoza kredita, kod izvoza radne snage, kod međunarodne podjele rada preko multinacionalnih kompanija i preko specijalizacije čitavih zemalja za određenu proizvodnju. Produbljivanje jaza između razvijenih i nerazvijenih zemalja također je izraz klasnog stanja stvari. Postavlja se, nadalje, pitanje da li kapitalizam može dalje razvijati naučno-tehnički progres. Nauka je postala osnovna proizvodna snaga. Ali ona mora postati osnovna proizvodna snaga razvoja svijeta u cjelini. To je slijedeći faktor u kojem vidimo razvoj i izgradnju svjetske ekonomike kao materi­ jalne podloge socijalizma kao svjetskog procesa. Nauka i tehnika razvijaju se danas kao povezani svjetski proces bez obzira na sve suprotne tendencije (blokovska podjela svijeta i si.). Sve zemlje traže putove suradnje. Jasno je da ta suradnja ne može biti na kapitalističkim principima, tj. na bazi zakona profita i cijene proiz­ vodnje. Danas se u međunarodnim ekonomskim odnosima sve više opaža tendencija da se težište prenosi s međunarodne razmjene, pa i izvoza kapitala, na trgovinu licencijama i patentima, kao i na promet čitave tehnologije, inženjeringa, organi­ zacije itd. Funkcioniranje kapitala u pojedinoj zemlji sve više ovisi o svjetskom tržištu, o svjetskim uvjetima, a to znači da proizvodnja mora biti u velikoj seriji, upravo proizvodnja za svjetsko tržište. Rentabilna je samo ona proizvodnja koja se obavlja u velikoj seriji. T a dosta jednostavna činjenica ima presudan utjecaj na razvoj svjetske ekonomike. Ona utječe kako na nužnost širenja proizvodnih veza (nabava sirovina i dr.), tako i na obim tržišta (plasiranje velikih količina roba\ To znači da i po liniji proizvodnje i po liniji realizacije (dakle u čitavom procesu reprodukcije), proizvodne snage teže jedinstvenoj svjetskoj ekonomici. One je ujedno i izgrađuju. U tom pravcu nastaju određene regionalne ekonomske inte­ gracije u svijetu koje — premda opterećene različitim proturječnostima, slabostima itd. — negdje u svojoj suštini, ako ih gledamo kao proces podruštvljenja proizvod­ nje i širenja društvene podjele rada, predstavljaju klice općeg svjetskog integracio­ 78 Isto 299

nog procesa. Marx je također utvrdio da „u onoj mjeri u kojoj se razvija velika in­ dustrija stvaranje pravog bogatstva sve manje zavisi od radnog vremena i kvantuma upotiebljenog rada . . . a mnogo više zavisi od općeg stanja nauke i napretka teh­ nologije ili od primjene nauke u proizvodnji”. Dakle, radi se o tome da naučno-tehnički progres, pored toga što uspostavlja određeno jedinstvo svijeta razvijenih kapitalističkih zemalja, uspostavlja i novo ekonomsko jedinstvo svijeta u cjelini. Ono niče i pored „tehnološkog jaza” koji danas postoji među zemljama. To jedinstvo svijeta izraz je njegove tehnološke povezanosti, koja se, npr., iskazuje u problemu sirovina, energetike i proizvodnje hrane. Danas, npr., Evropa (bez SSSR-a) ima energetski deficit od 58%, dok je 1938. godine imala suficit energije od 2%. Zbog toga se suvremeni svijet nužno počinje ponašati na drugi način. Do sada se svijet lazvijao uz postojanje samo jednog oblika zavisnosti — zavisnosti nerazvijenih zemalja. Razvijene zemlje nisu bile prisiljene da računaju s ograničenim zalihama sirovina itd. Danas je tome došao kraj, i zemlje u razvoju reagirale su posve opravdano povećanjem cijena sirovina, s čime razvijene zemlje moraju računati u cijenama svoje reprodukcije. Zemlje u razvoju se od golih snab­ djevača razvijenih regija sirovinama pretvaraju u ekonomskog partnera, a troškovi proizvodnje sirovina, energije, hrane itd. predstavljaju dio cijene proširene repro­ dukcije nerazvijenih zemalja. T e cijene imaju takvu ekonomsku funkciju da stvore nova „polja rada” u zaostalim zemljama. Umjesto da uzimaju zajmove, pa i da traže pomoć za razvoj, veliki dio nerazvijenih zemalja može bazirati svoj razvoj na drugim, novim odnosima cijena sirovina i dr. Tako će se dosadašnja jednostrana zavisnost postepeno pretvoriti u obostranu zavisnost, u određeno partnerstvo, što čini tzv. „novi napredak” u svjetskoj ekonomiji i sa svoje strane predstavlja uvjet za izgrad­ nju svjetske ekonomike. Zemlje u razvoju nalaze se pred problemom smanjenja „tehnološkog jaza”. Glavni uvjeti za to jesu prikupljanje sredstava akumulacije, podizanje kadrova i transfer tehnologije. Pri tom se traži njihov aktivni odnos, ne samo da kupuju sve to već i da vrše vlastite analize tehnološko-tehničkih i nauč­ nih kretanja u svijetu kako bi se mogle odmah pojaviti kao ravnopravni dugoročni partneri. Za nas je kada proučavamo problem sa stajališta političke ekonomije socijalizma značajno da istaknemo da tehnološki razvoj neće sam po sebi učiniti da se te zemlje privredno razviju, da se „izravnaju” s razvijenima, a pogotovu da se tamo razviju novi proizvodni odnosi, koji bi bili konstitutivni elemenat nove svjetske ekonomike. Naučno-tehnološka revolucija, kao i mnoge druge pojave, proturječna je pojava i ona zemljama u razvoju pruža velike šanse, ali i određene probleme. Ona je podloga, realna sila za subjektivne snage u zemljama u razvoju, a sama po sebi neće riješiti ništa. Jedan od faktora koji jako djeluje na izgradnju svjetske ekonomike jeste totalna deagregacija kolonijalnog sistema, pojava slobodnih zemalja, s tendencijama ubrzanog ekonomskog i društveno-političkog razvoja. Stanje nerazvijenog dijela svijeta veoma je ozbiljno. Naziva se to najvećim teretom modernog svijeta. Danas te zemlje čine oko 50% svjetskog stanovništva, a raspolažu sa svega oko 12% nacio­ nalnog dohotka svijeta. Ubrzani razvoj zemalja u razvoju, sam taj proces i fenomen, ujedno znači i izgradnju svjetske ekonomike. Kako je praktički prvi korak u tom procesu uvođenje metode industrijalizacije u privredni razvoj kao osnovne metode, ta činjenica nemi­ novno unosi čitavu revoluciju u klasični poredak na svjetskom tržištu. Industrijali­ zacija narušava dosadašnju shemu u ekonomskim odnosima svijeta, moglo bi se 300

reći — otvara novu stranicu u tim odnosima. Može li se govoriti da ti novi odnosi tendiraju u pravcu socijalizma i da tu socijalizam ima „apsolutne prednosti” pred kapitalizmom, da ima više snage da razvija jedno novo ekonomsko jedinstvo svijeta? Sam Nehru isticao je to i davao pozitivan odgovor. „Što socijalizam znači”, pisao je Nehru. „On znači mnoge stvari. Ali treba napomenuti da se ova riječ počela široko koristiti u Zapadnoj Evropi poslije industrijske revolucije. To je u suštini bilo dijete revolucije. Tek kada je proizvodni aparat društva doveo do povećanja bogatstva jedne zemlje, pitanje raspodjele postalo je značajno. Socijalizam znači ravnopravnost. On znači podjednake mogućnosti za svakoga. On znači da metode proizvodnje treba da kontrolira država. On ne mora neophodno značiti da država treba da posjeduje sva sredstva za proizvodnju. Ali da bi se poduzeli koraci u pravcu razvijanja jedne socijalističke strukture društva, neizbježno je da glavna sredstva proizvodnje budu ili vlasništvo države ili pod njenom kontrolom, jer će inače stari poredak koji želimo da izmijenimo i dalje ostati, i svi stvarni interesi toga poretka i dalje će cvasti.” Dakle, tek socijalističke metode razvoja otvaraju perspektive jednoj zemlji, pa time i perspektive ekonomskom jedinstvu svijeta. Slično miš jenje kao Nehru iznosi i S. E. 01ympio. „Kolonijalne sile najviše su štetile Africi podijelivši je na ekonomske i komercijalne oblasti. Učinak te njihove podjele bila je ekonomska izolacija ljudi koji žive jedan pored drugoga, u nekim slučajevima čak unutar ne­ koliko milja. U isto vrijeme te su sile upravljale prilivom sredstava u metropole. Ja, npr., mogu telefonirati u Pariš iz moga ureda ovdje u Lomeu, ali ne mogu pozvati Lagos u Zapadnoj Africi samo 250 milja odavde. Ili, treba samo kratko vrijeme da se pošalje pismo u Pariš, ali treba nekoliko dana da isto pismo stigne do Akre, samo 120 milja daleko. Ostali su problemi ozbiljniji. Trgovina je najbolja metoda za stvaranje dobre volje među narodima, ali u Africi su trgovačka ograni­ čenja ogromna. Željezničke pruge se rijetko sastaju na međunarodnim granicama, a i tamo gdje se sastaju, različite mjere zahtijevaju pretovar. Ceste s obale u unutraš­ njost zemlje izgrađene su, ali se vrlo malo cesta sastaje u ekonomskim centrima trgovine. Centralne proizvodne oblasti Toga, Dahomeja i Gane toliko su daleko jedna od druge kao da su na različitim kontinentima. To su problemi s kojima se moramo uhvatiti ukoštac. Onda ćemo tek stupiti na put pravog afričkog jedinstva.” To što je ovdje izraženo može se projicirati na cijeli svijet i na mnogo širi krug problema. Međutim, to ekonomsko jedinstvo svijeta koje se ovdje zahtijeva može se izgraditi samo razvojem novih, viših proizvodnih odnosa. Ali i materijalne pret­ postavke tih odnosa već su prisutne. Nedvojbeno je da je jedan od značajnih faktora formiranja svjetske ekonomike porast socijalističkih snaga u svijetu, posebno nastanak i ekonomski razvitak soci­ jalističkih zemalja. Socijalističke zemlje po svojoj tendenciji znače otvaranje perspek­ tive izgradnje nove svjetske ekonomike. Jasno je da socijalizam još danas ne može u punoj mjeri izgrađivati svjetsku ekonomiku. No na bazi promijenjenih društvenih odnosa može se podići stopa rasta i ostvariti veća stopa akumula cije.74 Stope rasta privrede u socijalističkim zemljama znamo su više nego u kapitalističkim zemljama.75 74 T o je obrađeno u temi o teoriji socijalističke proširene reprodukcije. 75 Tako je stopa rasta nacionalnog dohotka iznosila od 1951. do 1970. u svijetu 5,4% prosječno godišnje, u zemljama SEV-a 8,2%, u kapitalističkim razvijenim zemljama 4,5%, a u zemljama u razvoju 4,8%. Socijalističke zemlje imale su veći priraštaj nacionalnog dohotka i po glavi stanovnika od kapitalističkih zemalja.

301

Taj rast neminovno utječe na širenje nove međunarodne podjele rada, a ova čini materijalnu podlogu jačan:a svjetske ekonomike. Nova međunarodna podjela rada jest kategorija u nastajanju. Osnovni uvjet za njezin razvoj jest podi­ zanje proizvodnih snaga na viši nivo, i to u svim zemljama, a naročito u nerazvije­ nima. Ona će po svojoj tendenciji, ako tako možemo kazati, biti „pravedna” pod­ jela rada, a ne iznuđena raznim oblicima pritiska i sile (ekonomske i svake druge). T i i neki drugi faktori snažno utječu na izgradnju svjetske ekonomike, kao nove kategorije, različite od one svjetske privrede koju je kao tendenciju izgrađivao kapitalizam. T e elemente potrebno je proučavati kada se razmatra razvoj svjetskih proizvodnih snaga ili proizvodnih snaga pojedinih dijelova svijeta.

LITERATURA 1. Z. A tla s : Novac i razmjena u sovjetskom privrednom sistemu, Kultura, Beograd-Zagreb, 1948. 2. V. B akarić: Socijalistički samoupravni sistem i društvena reprodukcija, Informator, Zagreb, 1974. 3. V. B akarić : Zakon vrijednosti, planiranje i objektivna određenost privrednog rasta, Ekonom­ ski pregled br. 3— 5/1963. 4. J . Bober : Stroj, čovjek, društvo, „Naprijed”, Zagreb, 1970. 5. L j. B o žić : Agrarna politika, Sarajevo, 1960. 6. J . B roz T ito : Trudbeničko upravljanje privredom, Komunist br. 4— 5/1950. 7. B . Čosić: Planiranje kao opća svjetska pojava, Pregled, Sarajevo, br. 3/1970. 8. B. Čosić : Svjetsko tržište danas, izd. Narodne novine, Zagreb, 1973. 9. B . Čosić: Kriza kapitalističke proširene reprodukcije, Međunarodni problemi br. 1 /1974. 10. D . Čalić: Ekonomski aspekti razvoja suvremenog socijalističkog društva, Naprijed, Zabreb, 1972. 11. D . Čalić i dr.: Politička ekonomija kapitalizma, III. izdanje, Zagreb, 1974. 12. D . Čalić: Državni kapitalizam, Zagreb, 1964. 13. D . Čalić: Osnivanje, zadaci i razvoj SEV, Zagreb, 1969. 14. F. Č em e: Pokušaj ekonomsko-logičkog testiranja sedam hipoteza iz teorije dohotka, Gle­ dište br. 10/1967. 15. D . D ašić: Sistem i politika cena u uslovima socijalističkog samoupravljanja, Radnička štam­ pa, Beograd, 1974. 16. A . Dragičević: Potrebni rad i višak rada, Kultura, Zagreb, 1957. 17. A . Dragičević: Teorija i praksa socijalizma, Naprijed, Zagreb, 1966. 18. A . Dragičević: Leksikon političke ekonomije, Zagreb, 1967. 19. P . Drouin: L'Europe du Marché commun, Paris, 1963. 20. F . Engels: Anti-Diihring, Naprijed, Zagreb, 1946. 21. F. Engels: O autoritetu, u: Izabrana djela Marxa i Engelsa, tom, I, Beograd, 1950. 22. F. Engels: Porijeklo porodice, privatnog vlasništva i države 23. F. Engels: Dijalektika prirode 24. F. Engels: Seljačko pitanje u Francuskoj i Njemačkoj 25. V. H orvat: Kapital ili minuli rad, Ekonomski pregled, Zagreb br. 3—4/1974. 26. 5 . Jankov: Zakon pretežnog porasta I odjeljka u savremenim uslovima privrednog razvoja, Ekonomist, br. 2— 3 /64. 27. E. K ardelj: Protivrečnosti društvene svojine u savremenoj socijalističkoj praksi, Beograd, 1972. 28. E. K ardelj: Problemi socijalističke politike na selu, Beograd, 1959. 29. B . K idrič: Karakter robno-novčanih odnosa u FNRJ, Komunist br. 1 /1949. 30. B . K idrič: O karakteru naše privrede, Komunist br. 1 /1946. 31. B . K idrič: O vezanim cijenama, Materijali za ideološki odgoj članova Narodnog fronta, II. dio, Zagreb, 1949. 32. B . K idrič: Teze o ekonomici prelaznog perioda u našoj zemlji, Komunist, br. 6/1950. 33. Kolesov: Rabočaja sila v sisteme ekonomičeskoj otnošenij socijalizma, Voprosi ekonomiki, Moskva, br. 7/1973. 303

34 . M . K olganov : K voprosi ob ispoljzovaniji tovaraodenežnih instrumentov v pervi godi sovet-

skoj vlasti, Voprosi ekonomiki br. 7/1952. 35. K . K a u tsk y : Agrarno pitanje, Beograd, 1958. 36. Af. K o ra ć : Teze za teoriju socijalističke robne proizvodnje, Socijalizam br. 1/1961. 37. Af. K orać , T. VlaSkalić : Politička ekonomija, V. izd., Beograd, 1975. 38. J . Kronrod: Djengi, ih neophodimost i suščnost pri socijalizme, Djengi i kredit, 2/1959. 39. O. Lange : Ekonomski zakoni socijalizma ,Međunarodni problemi, Beograd, br. 3 /1958. 40. O. Lange : Politička ekonomija, tom I, Varšava, 1959. 41. O. Lange: Uvod u ekonometriju, Sarajevo, 1960. 42.. V .I. Lenjin: Filozofske sveske 43. V .I. Lenjin: Agrarno pitanje u Rusiji koncem 19. vijeka, Sočinjenija, IV. izdanje, tom 15, Moskva, 1947. 44. V .I. Lenjin: Država i revolucija, Izabrana djela, tom II, knjiga I, Kultura, 1950. 45. V .I. Lenjin: Izabrana delà, tom 13. i 14, Kultura, 1960. 46. V .I. Lenjin: O porezu u naturi, Izabrana djela, tom II, knjiga II, Kultura, 1956. 47. V .I. Lenjin: Izabrana djela, tom I, Kultura, Beograd, 1960. 48. A . Leontiev: O političkoj ekonomiji socijalizma, Naprijed, 1948. 49. A . Leontiev: Predmet i metod političke ekonomije socijalizma, Kultura, 1949. 50. E. Lipinski: O predmetima ekonomije i ekonomskim zakonima. Poljski ekonomisti o prob­ lemima socijalističke privrede, Nolit, Beograd, 1960. 51. G .S . Lisičkin: Plan i tržište, Sedma sila, Beograd, 1966. 52. L . Ljubimov: Učenie o rente, Moskva, 1937. 53. I. Maksimović: O nekim problemima političke ekonomije socijalizma, Gledišta br. 1 /1961. 54. K . M arx: Prilog kritici političke ekonomije, Kultura, 1956. 55. K . M arx: Kritika Gotskog programa, Kultura, 1950. 56. K . M arx: Kapital I, II. i III. 57. K . M arx: Građanski rat u Francuskoj 58. K . M arx: Beda filozofije, Kultura, Beograd 59. K . M arx: Epoha ekonomske formacije društva, Kultura, Beograd, 1947. 60. K . M arx: Najamni rad i kapital, Beograd, 1949. 61. Marx-Engels: Izabrana djela u dva toma, Zagreb 62. K . M arx - F. Engels: Rani radovi, Zagreb, 1964. 63. A . M arshall: Principles o f Economics, London, 1920. 64. 5 . M ilatović, Porezni sistem, Beograd, 1957. 65. N . M iljanić: Prilog izučavanju problematike novca, Ekonomski pregled, 1 /1956. 66. N ardi: Progrès technique et marché commun, Bruxelles, 1961. 67. Ai. Perović: Novac, roba i zakon vrednosti, Rad, Beograd, 1952. 68. 5. Popović: Pitanje optimalnog odnosa između akumulacije i potrošnje, Ekonomist, br. 2— 3/1964. 69. Af. Popović: Neposredna socijalistička demokrati ja, Kultura, Beograd, 1966. 70. D . Sabolović: Metoda političke ekonomije, u radu: Politička ekonomija kapitalizma, Infor­ mator, Zagreb, 1974. 71. M . Sam ardžija: Društvene pretpostavke za funkcionisanje i dalju izgradnju samoupravne robne proizvodnje, u knjizi: Problemi i pravci razvoja samoupravnog privrednog sistema, Institut za ekonomiku investicija, Beograd, 1970. 72. Af. Sam ardžija: Mesto i uloga planiranja u sistemu samoupravljanja, Gledišta br. 8— 9 1965. 73. A . Schumpeter: History o f Economic Analysis, New-York, 1955. 74. V .P . Sergejev: Ekonomska integracija — zakonomjerna etapa razvoja saradnje socijalis­ tičkih zemalja, „Voprosi filozofu” N o 10/71. 75. J . Sirotković: Metode ekonomske analize i ekonomska politika, Zagreb, 1956. 76. J . Sirotković: Planiranje u sistemu samoupravljanja, Informator, Zagreb, 1966.

304

77. 78. 79. 80. 81.

J . S irotković : Problemi privrednog planiranja Jugoslavije, Naprijed, Zagreb, 1961. J . Sirotković : Privredni sistem i društveno planiranje, Zagreb, Narodne novine, 1964. J .V . S ta ljin : Pitanja lenjinizma, Kultura, Beograd, 1946. J . Stanovnik : Strukturalne promjene u svjetskoj privredi, Beograd, 1960. V. S tip e tić : Ekonomika poljoprivrede i ribarstva, u knjizi: Ekonomika SFRJ, „Informator”,

82. 83. 84. 85. 86. 87. 88. 89. 90. 91. 92.

M . Todorović: Oslobođenje rada, Kultura, Beograd, 1965. A . Vacić: Socijalistička robna proizvodnja, Komunist i RU Đ . Salaj, Beograd, 1972. A . Vacić : Uzroci robne proizvodnje u socijalizmu, Naučna knjiga, Beograd, 1966. V . Vasić: Putevi razvitka socijalizma u poljoprivredi Jugoslavije, Beograd, 1960. J . Vilfan: Svjetsko tržište kod Marxa, „Naša stvarnost” br. 6/57. J . Vilfan: Teoretske postavke problema ekonomske nerazvijenosti,,, Naša stvarnost” br. 6/68. V . Vorobjev: Djengi na službe stroiteljstva komunizma, Djengi i kredit, Moskva, br. 10/67. /. Vrančić : Problem zakona vrijednosti u prelaznom periodu, Zagreb, 1956. A . W ertheim er-Baletić : M odeme građanske teorije potrošnje, Ekonomist br. 3 /67. F. Zadravec : Problemi suvremenog novca, Zagreb, 1960. Z. Z ović-Svoboda : Osnovne značajke robne privrede u samoupravnom društvu, Ekonomski

Zagreb, 1973.

93. 94. 95. 96. 97. 98. 99. 100. 101. 102.

institut, Zagreb, 1972. Grupa autora: Ekonomika Jugoslavije, Opći dio, Zagreb, Informator, četvrto izdanje, 1973. Ekonomičeskaja enciklopedija: Političeskaja ekonomija, tom I, Moskva, 1972. Političeskaja ekonomija, u redakciji Larionova, Moskva, 1936. Političeskaja ekonomija — socializm — pervaja faza komunističeskogo sposoba proizvodstva, u redakciji Šeljakina, Moskva, 1972. Političeskaja ekonomija socijalizma, u redakciji Rumjanceva, Moskva, 1972. Politička ekonomija socijalizma (odabrane teme), u redakciji D . Sabolovića, Informator, Zagreb, 1971. Platforma za pripremu stavova i odluka X. kongresa SKJ, prilog Večernjeg lista, Zagreb, 1973. Problemi teorije i prakse socijalističke robne proizvodnje u Jugoslaviji (u redakciji M. Korača), Informator, Zagreb, 1965. Specifična cena proizvodnje u jugoslavenskoj privredi 1964— 1968 (u redakciji Z. Pjanića), Institut društvenih nauka, Beograd, 1970. Usmjeravanje društvenog razvoja u socijalizmu (rasprava) Gledišta, br .8— 9/1965.

20 P o litičk a ek on om ija socijalizm a

305

REGISTAR POJMOVA I AUTORA A A d m in istrativn o u p ravljan je, 45, 92, 93, 95, 96, 106, 114, 131 A grarno pitanje, 138, 158 A grarna reform a, 154, 156, 160, 161 A kcionarsko vla sn ištv o , 44 A kum ulacija, 58, 60, 74, 108, 111, 121, 132, 170, 235, 241, 262, 266, 267 A lek sejev A., 288 A m ortizacija, 62 — ubrzana, 62 A naliza, 21 A n arhisti, 30 A p strakcija, 15, 16 A tlas, 118, 119, 121 A u tom atizacija, 190, 191, 194, 195 B B akarić, V., 41, 42, 106, 248, 249 B anke, 132, 183 B ern stein E., 20, 151 B irokratizam , 34, 43, 50, 51, 115, 183 B lagojević, 141 B ober, 20 B ogom olov, 293 B ožić Lj., 141, 149 B uharin, 89, 90, 105, 259 B u lgakov, 151 B uržoazija, 14, 23, 24, 74, 75, 279, 280

C

Cijena, 103, 104, 106, 180, 212, 217 — normalne, 106 — planske, 106 — proizvodnje, 107, 108, 111, 139 — dohodna, 107, 109, 110, 111, 140 — reprodukciona, 107 — razvojna, 107 — vrijednosna, 107, 180 — koštanja, 109, 242, 243 — poljoprivrednih proizvoda, 148, 149 — stvarna, 180 Centralizacija, 58—60, 62 Centri moći, 183 Czikoš N. B., 291

c, c Calić D., 58, 91, 288 Cosić, B., 73, 74, 113, 259, 280, 282 D D avid, 151 D ašić, 111 D edukcija, 15 D eleg a tsk i sistem , 51, 52 D ija lek tičk i m aterijalizam , 14, 15, 85, 86 D iktatura proletarijata, 23, 24, 32, 33, 51, 155, 179 D inam ika, 19 D ion ičk a d ruštva, 70 D ohodak, 102, 103, 109, 110, 132, 137, 187, 205, 206, 208, 209, 211, 241, 242 D ohodna stopa, 110 DragiČević A., 243 D rouin P., 277 D ru štven i bruto proizvod, 129 D ru štv en i proizvod, 129, 246, 256, 257, 258 D ru štven o v la sn ištv o , 43, 45, 123, 134 D ržava, 17, 23, 25, 26, 27, 28—3 4 ,4 6 ,5 0 ,5 4 , 60, 61, 62, 96, 115, 132, 175, 176, 177, 179, 249 D ržavn i kapitalizam , 54, 56, 63, 65, 72 D ržavno v la sn ištv o , 44, 45, 49 D u d in sk ij, 289 E EEZ, 59, 277 E k on om etrijsk i m od eli, 15, 19 E konom ika, 7, 8 E konom ske k ategorije, 101 E konom ski lib eralizam , 83 E kstra — dohodak, 134 E kstra — profit, 139 E ngel E., 232 E ngels F., 3—5, 13, 16, 20—22, 24— 34,38, 43, 44, 57, 64, 77, 82, 8 8 ,8 9,116,155,159, 162, 171, 172, 174— 177, 180, 182, 185, 198—200, 202, 224, 227, 263, 279, 280, 287, 288, 298, 299

307

F Fetišizam robe, 83, 87 Fiksni troškovi, 68 Fond akumulacije, 102 Fond osobne potrošnje, 102 Friss I., 288, 289, 290, 293

G G albraith K., 67 G rupni vlasn ici, 97 G rupno vlasn ištvo, 45

H Hertz, 151 H orvat, 44 H istorijski m aterijalizam , 14, 15

I Im perativni m andat, 31, 50 In d uktivni m etod, 15 Industrijalizacija, 156, 300 Industrijska revolu cija, 189 Integracija, 289 Internacionalizacija, 288 IPK , 164

J Jankov S., 260 Jurovski, 105

K K alecki, 260 K am ata, 129, 130, 132, 133, 134 K apital, 17, 53, 71, 74, 104, 274, 275 K apitalizam , 10, 11, 13, 53— 57, 63—69, 73, 75, 76, 77, 84, 85, 100, 113, 117, 118, 124, 176— 178, 239—245, 273, 276, 279, 281, 284 — narodni, 66 K ardelj, 44, 149, 153, 166, 225 K atušev, 287 K au tsk y K., 20, 23, 151 K ib em etik a , 20, 195 K lase, 14, 24, 26, 27, 29, 32, 33, 76,175 K lasna borba, 24, 76, 77 K olesov, 241 K olek tivizacija, 163 K idrič B., 93, 94, 106, 114, 121, 122, 134, 159, 177— 180 K olganov, 90 K olhozi, 91, 163 K olonije, 54, 72 K olon ijaln i sistem , 69, 280

308

K om unizam , 11, 12, 31, 32, 33, 70, 84— 86, 176, 185, 202, 206, 214 K oncentracija, 58— 63, 195 K onglom erati, 59, 61 K onkretizacija, 21 K onkurencija, 97, 104 K ooperacija, 165, 166, 173, 179 K ornienko, 240 K orać M., 102, 106, 109, 111 K redit, 127— 133 K rize, 53, 54, 62, 223

L L en jin V. I., 5, 11, 13, 17, 20—34, 43, 51, 54, 56, 58, 59, 63—66, 73, 76, 77, 89— 91, 118, 138, 151, 153, 155, 157, 158, 159, 162, 166, 171, 176, 177, 214, 215, 221, 254— 259, 272, 275, 282, 288, 289, 290, 294, 296, 297, 298 L ange, 10, 14, 19 L assalle, 203, 207, 274 L eonti jev , 17 L ipinski, 6 L isičkin, 89 Lukacz, 76 L uxem burg, 20

LJ L jubim ov, 143

M M akroekonom ska analiza, 19 M aksim o vić, 10 M anufaktura, 298, 299 M arshall A., 8 M arketing, 223 M arx K., 4, 5, 11— 13, 16— 22, 24—34, 37—46, 48, 49. 53, 57, 58, 63, 64, 66, 68— 72, 77, 82, 83—89, 93, 99— 105, 111, 113, 116, 118, 123— 125, 128— 130, 133, 137— 139, 144, 151, 152, 155, 162, 169, 171— 173, 176, 177, 180— 182, 185, 186, 188— 192, 194, 195, 198, 201— 204, 206— 209, 211, 213, 214, 216, 221, 222, 224, 229, 231, 233, 234, 235, 237, 239, 243, 245, 247, 264, 265, 271— 275, 277— 282, 284, 285, 287, 288, 297, 298, 299, 300 M eans G., 59, 60 M enedžeri, 67 M ikroekonom ska analiza, 19 M ilatović S., 141 M iljanić N., 117 M ine B., 260 M odeli, — h istorijsk i, 19 — p red viđ aju ći, 19 — teoretsk i, 19

M onopol, 59, 66, 280 M u ltinacionalne kom panije, 61, 282, 283, 284 N N acionalizacija, 156, 157— 159, 197— 199 N acion aln i dohodak, 205 N ačin proizvodnje, 37 N ačin raspodjele. 88 N ardi, 62 N arodna privreda, 193, 194 N aturalna proizvodnja, 92, 104 N au čn o-teh n ičk a revolu cija, 74, 190, 192, 193, 197 N auka, 191, 193 N ehru, 301 N EP, 89, 90 N erazvijen e zem lje — vid i zem lje u razvoju N ovac, 91, 103, 117— 128, 132, 250 — depozitni, 119, 126

O O brazovanje, 210 01ym pio S. E., 301 OOUR, 46, 47, 49, 52, 97, 98, 130, 134, 187, 197, 209— 213 O slobođenje rada, 41, 43, 46, 48, 49 O sm ova M. H., 293 O sobni dohodak, 47, 108, 110, 111, 210, 215, 218, 236, 241 O štro v it janov, 121 O tuđenje rada, 42, 49 P P ahom ov, 240 P ariška kom una, 24, 28, 30, 31, 50, 51 P erišin, 126, 128 P erović, 121 P etrov F. P., 290 P jan ić Z., 106, 108 P lan, 17, 105, 106, 114, 115, 116 P laniranje, 96, 112, 113, 114— 116, 180, 204, 262, 263— 266 P od jela rada, 34, 93, 173— 175, 194 P oduzeće, 178 P oduzetništvo, 242 P op ović M., 50, 51 P opović T., 106 P olitičk a ekonom ija socijalizm a — predm et, 3— 9, 14— 17, 19—21 — m etoda, 13, 14 Potražnja, 222, 226, 227 — elastičn ost, 227, 232 P onuda, 227 P otrebe, 216, 217 P otrošnja, 116, 201, 231—236

Preobraženski, 105, 259 P rod u k tivn ost rada, 213, 214, 215 256, 257 P rofitn a stopa, 53— 55, 57, 58, 104 P rivatn o vla sn ištv o , 44, 93, 154, 155 P roizvod n i odnosi, 18, 24, 37, 38— 40, 95, 244. 247 P roizvodne snage, 18, 24, 37, 38, 39, 175, 180 P roizvodnja, 172, 173, 176, 201, 233, 234, 241 — poljoprivredna, 197, 198 P roletarijat, 23. 27— 29, 57 R Rad, 48, 94, 169, 171, 172, 174, 178, 185, 190, 236 — ukupni, 47 — m in u li, 47, 50, 169 — živi, 42, 47, 169 — potreban, 100 — proizvodan, 205, 212 — neproizvodan, 205, 212 Radna snaga, 17, 99, 102, 109, 134, 216, 240 R adnička k lasa 23, 24, 72, 155 R aspodjela, 201— 209, 214, 217, 219, 236 — prim arna, 207, 208 — sekundarna, 207 — tercijarna, 207 R atni kom unizam , 89, 90 R azm jena, 179, 201, 221—228 R edukcija, 15 R eprodukcija, 11, 47, 50, 57, 119, 169, 172, 239— 268 — m odel, 245— 254 — zakoni, 251— 253 Roba, 17, 99, 117, 174, 216 Robna proizvodnja, 17, 81— 84, 86— 89, 91— 98, 103, 104, 105, 112, 114, 116, 129, 133, 177— 182, 250 R u m jancev, 239 R u tk ovsk i J., 292

S S ab olović D ., 14 Sam ardžija, 112 Sam ou p ravljan je, 45, 48, 49, 51, 96, 109 — 111, 132 Sam oupravno sporazu m ijevan je, 47, 48, 97, 115, 212 S am ofin an ciran je, 62 Sam uelson, 125 Sch u m p eter A. J., 8 S eljak , 144— 146, 153— 161, 163— 166, 198— 200 S erg ijev V. P., 286 SEV, 286— 294, 301 309

Simboli, 102, 103 Sinteza, 15, 21 Sirotković J., 19, 112, 266, 267 SIZ, 35, 44, 94

Socijalistička revolucija, 23, 24, 33, 43 Socijalističke zemlje, 13, 16, 43, 204, 285 — 287, 289, 290, 292, 293, 295, 301

Socijalizam, 4—6, 9, 10, 19, 20, 23, 24, 27, 49, 53, 55, 56, 58, 63, 69— 72, 75— 77, 85, 90, 94, 95, 101— 103, 105, 112, 113, 114, 117, 118— 120, 123, 124, 130, 131, 133, 134, 137— 140, 142, 143, 152, 172, 176— 180, 185, 188, 197, 202, 204, 206, 234, 235, 236, 239—245, 285, 288, 289, 293, 294, 301 Sovjeti, 43, 51 Solidarnost, 217, 218 Specijalizacija, 173 S p ecifičn a cijena proizvodnje, 103, 108, 109, 111 Staljin, 16, 91, 105, 155 S tan ovn ik J., 275 Stipetić, 149, 161, 164 S vjetsk a privreda, 269, 275, 276, 279, 296, 299, 300, 301, 302 S vjetsk o tržište — kapitalističko, 56, 63, 67— 70, 76, 272— 278, 280—282, 285, 291, 293,294 — socijalističko, 76, 290— 293

S Š eljak in . 239 T T ehnički progres, 56, 59, 60, 66, 74, 188, 189, 250, 254—258, 260 T ehnološka revolu cija, 74 T ehnokratizam , 50, 51 T ehnostruktura, 67 T eritorijalizacija, 157, 158 T ito J. B., 24, 40, 92, 193 Todorović, 102, 103, 106, 107 T rapeznjikov, 195 T rkulja, 107 T rgovina, 228, 229 T ržište, 113, 122, 228 U U druženi rad, 34, 46, 185, 186, 187 U ravn ilovk a, 203 U stav SFRJ. 46— 50, 186, 205, 217, 234, 238 V V acić, 113 V asić V., 164, 166

310

V a siljev V., 286 V erifik acija, 21 V etrov A n 294 V ilfan J., 280 V išak rada, 44, 47, 99 V ojn ović M., 283 V orobjev, 118, 120, 121 V rančić I., 106 V rijed n ost robe, 99, 102, 103, 104, 116, 250 — p ren esen a, 99, 246 — n ovostvoren a, 99, 110,. 243, 244, 246 — upotrebna, 103, 116 — prom etna, 103 V učković, 119, 121 Z Zadra vec, 120, 121 Z adrugarstvo, 162, 163 Zadruge, 161, 165 — selja čk e radne, 161, 162, 163 — p oljop rivred n e općeg tipa, 161, 162 Zakoni, 4— 9, 11, 12, 13, 15, 18, 21 — opći, 10, 12 — posebni, 11 — profita, 53, 57 — ek on om ije vrem ena, 87, 214 — ak u m u lacije, 53, 57 — p la n sk e rasp od jele radnog vrem en a, 87 — ten d en cijsk o g pada p ro fitn e stope, 53 — porasta p rod u k tivn osti rada, 54, 213 — n eravn om jern og razvoja, 56, 73 — n adnice, 57 — vrijed n osti, 81, 82, 86, 87, 92, 97, 103— 107, 109, 111, 112, 180, 182, 278, 290, 291 — p rvob itn e so cija lističk e a k u m u la­ cije, 105 — rad n ih utrošaka, 105 — p lan sk og proporcionalnog ra zvitk a n arodne p rivrede, 105 — dohotka, 110, 111 — k o n cen tracije i cen tralizacije, 151— 153, 155, 195 Z em lje u razvoju, 72— 76, 113, 275, 276, 285, 300 Z em ljišn e rente, 137— 139 — ap solu tn a, 142, 143, 144, 146, 147 — d iferen cija ln e rente, 139, 140, 142 — m onopolske, 144, 147,148 — u in d ivid u aln oj seljačkoj privredi, 144— 147

Na osn ovi o d lu ke R ep u b ličk og sek retarijata za prosvjetu , k u ltu ru i fizičk u ku ltu ru SR H rvatsk e broj 3721/1-1974 od 29. VII. 1974. na ovu k n jigu ne plaća se osn ovn i porez na prom et.

Z a Iz d a v a č a d ir e k to r N IK O L A SA R A N O V IĆ G ra fič k i u r e d n ik A N T U N JU R IO L e k to r B 0 2 ID A R OBA D O p re m a k o ric a M A R IJA N JE V S O V A R T is a k »B IRO G RA FIK A « š ta m p a rija J 2 , S u b o tic a

Tisak knjige dovršen u prosincu 1975. godine.