Azra-nasilje U Porodici

Univerzitet u Sarajevu, Pravni fakultet, Azra Čutuna

Tema: Nasilje u porodici ( Pristupni rad iz kriminologije )

Mentori: Prof.Dr.Borislav Petrović Ass.Amila Ferhatović

Maj,2009. 1

Sadrzaj: 1.Pojam i oblici nasilja............................................................................................................ ..........................3. 1.1.Oblici nasilja............................................................................................................ ......................................3. 1.2.Vrste nasilja (aktivno i pasivno)......................................................................................................... ..3. 2.Neke od statistika........................................................................................................ ...................................4. 3.Institucije za prijavu nasilja............................................................................................................ ...........5. 4.Organizacije za pomoć žrtvama......................................................................................................... ......6. 5.Pravna zaštita žene žrtve nasilja............................................................................................................ ..8. 6.Zaključak.................................................................................................... ......................................................10. 7.Literatura.................................................................................................... .....................................................11.

2

1.POJAM I OBLICI NASILJA Nasilje je skup ponašanja koja teže kontroli nad drugim licima primjenom sile, zastrašivanjem i manipulacijom. Najčešći oblici nasilja su fizičko, psihičko/emotivno, seksualno i materijalno/ekonomsko. Nasilje se javlja iz socijalno patoloških pojava kao što su: alkoholizam, nezaposlenost, flustracije, duševna bolest, poremećeni porodični odnosi i bračni odnosi, i najčešće je prouzrokovano od strane muškarca.

1.1.Oblici nasilja: 1.

Fizicko nasilje, predstavlja napad na fizički integritet žrtve.Ova vrsta nasilja manifestuje se : šamarnjem, guranjem, čupanjem za kosu, davljenjem, obaranjem žrtve na tlo te udaranjem iste nogama, gađanjem raznih predmeta, nanošenje povreda bodenjem, nanošenjem opekotina, zaključavanjem i td. Znakovi fizičkog nasilja: modrice, ograbotine, opekotine različitog stepena,ožiljci, vanjska krvarenja i unutrašnji podlivi krvi, nagnječenja i lomovi kostiju, vidljivi tragovi gušenja na vratu, izbijeni zubi i dr. 2.

Psihicko/emotivno nasilje, prestavlja zlostavljanje koje ima za cilj da se ostvari moć o kontrola nad žrtvom kroz razna ponižavanja, ismijavanja, zabrane komuniciranja sa drugim i dr.vrste zabrana (posjete rodbini,prijateljima), izolacije, pretjeranu ljubomoru. Nasilnik govori žrtvi da je ružna, odvratna, da je glupa i da je zbog toga niko ne želi u svom društvu, da je loša majka i da loše odgaja djecu, da je se djeca stide jer je neuredna, optužuje je da se viđa sa drugim ili da zavodi drugog, govori joj o svojim ljubavnim aferama. Kod ovog oblika nasilja nisu vidljivi tragovi zlostavljanja kao kod fizičkog nasilja, ali su posljedice mnogo veće jer dovode do razaranja strukture ličnosti žrtve, kod koje se u težim slučajevima javljaju suicidne ideje kao i pokušaji suicida. Najčešće posljedice psihičko/emotivnog nasilja su povlačenje žrtve u sebe, osjećaj straha, osjećaj krivnje, gubitak samopouzdanja, poremećaj spavanja, poremećaj ishrane, pad u depresiju. 3

3.

Seksualno nasilje, odnosi se na seksualno uznemiravanje i silovanje, prisiljavanje na seks i prisiljavanje na bludne radnje koje im ne odgovaraju i koje su za njih ponižavajuće, na radnom mjestu, u školi, na ulici ili u porodici.

4.

Materijalno/ekonomsko nasile, je uskračivanje ili oduzimanje finansijskih sredstava, zabrana bračnom partneru da radi, neplaćanje izdržavanja bračnom partneru ili neplaćanje izdržavanja, ostavljanje bez sredstava za život.

1.2.Nasilje može biti: a) Aktivno, koje uključuje zlostavljanje u fizičkom, psihičkom/emotivnom ili seksualnom smislu u kojem je prepoznatljiva i vidljiva agresija. b) Pasivno, se manifestuje kao zanemarivanje lica i njegovih potreba: zdravlja, prehrane,materijalnih potreba. Nasilje nad ženama događa se u cijelom svijetu. Pouzdani podaci o nasilju nad ženama ne postoje, a bez takvih podataka nasilje ostaje i dalje potcjenjen i nevidljiv problem. Prema američkoj nacionalnoj preglednoj studiji kriminaliteta, godišnje se dogodi oko 500.000 slučajeva nasilja u porodici. Utvrđivanje rasprostranjenosti nasilja nad ženama neophodno je radi donošenja programa kojim bi se pružila zaštita žrtvi i kojim bi se pomoglo nasilniku da se oslobodi nasilničkog ponašanja. Žena se u pojedinim porodicama često tretira kao nešto što je manje vrijedno u odnosu na svog supruga i druge članove porodice. Ona je ta koja uvijek treba da bude pripravna, da je u pokretu, da radi u kući i da je stalno na nogama, a kad su u pitanju njena lična prava i slobode onda kao da joj treba oduzeti pravo na život, slobodu, ljubav, pažnju i sve ono što bi je činilo sretnom i zadovoljnom. Nasile nad ženom u porodici se u večini slučajeva javlja kao kombinovano nasilje tj.istovremeno i fizičko i psihičko. • Nasilje u porodici je kriminalitet koji je u najvecoj mjeri neprijavljen. Postoji više razloga za neprijavljenost ovog tipa nasilja, a to su: 1. 2. 3. 4.

Uvjerenje da je to privatna porodična stvar. Osramoćenje žrtava i neugodnosti pri prijavljivanju. Strah od osvete. Većina žrtava svoju viktimizaciju ne doživljava kao kriminalitet.

Najbolji način za spriječavanje ovog tipa nasilja jeste prijavljivanje, koje će ako ništa bar spriječiti ponovni napad od strane napadaca (u nekim slučajevima).¹

2.NEKE OD STATISTIKA U oko 90% slučajeva nasilja u porodici počinioci su muškarci. 4

U približno 25% slučajeva žrtve prijavljuju da su bile bar tri puta viktimizirana u posljednjih šest mjeseci. (Ustanovljeno je da ukoliko žrtva ne prijavi krivično djelo nakon prvog počinjenja, postoji visok nivo rizika da će se nasilničko ponašanje u porodici konstantno ponavljati. Podaci o vezi učinitelja i žrtve nasilja u porodici pokazuju da je u 40% slučajeva učinitelj bračni partner, u 19% bivši partner, u 1% dijete ili roditelj, u 2% slučajeva brat ili sestra, u 3% slučajeva ostali rođaci, a u 10% slučajeva bivši ili sadašnji momak. _________________________________________________ ¹Milutinović, M. Kriminologija, Beograd, Savremena administracija.

3.INSTITUCIJE ZA PRIJAVU NASILJA U posljednje vrijema počinje da raste svijest ljudi o nekim krivičnim djelima koja su ranije bila tabu tema, pa tako žene žrtve nasilja prijavljuju nasilja Upravi policije i Centrima za socijalni rad. Cilj Uprave policije je da žene nauče da ističu probleme, a ne da ih skrivaju pa se na kraju dešavaju još gore stvari. Prema informacijama iz policije koje saznajemo putem sredstava informisanja, gotovo svakodnevno pristižu prijave o nasiljima u porodici. Vrlo često prijave podnose komšije, što je ranije smatrano mješanjem u tuđi život i tuđe probleme, ali se to u posljednje vrijeme sve više doživljava kao građanska obaveza. Porast nasilja u porodici stalno je u porastu. Mnogi još ne znaju da mogu prijaviti ne samo fizičko, već i psihičko maltretiranje od strane članova porodice što je mnogo teži oblik zlostavljanja, jer ostavlja trajne psihičke posljedice. U policiji se ne procesuiraju sve prijave porodičnog nasilja, jer službenici koji rade na tim slučajevima nastoje da očuvaju bračnu zajednicu čijim raspadom bi došlo do još težih problema pa i do socijalnih slučajeva u kojima djeca ostaju bez jednog roditelja. Dakle, na ovakav način policija preuzima veliki rizik jer neprocesuiranje tih krivičnih dijela ostavlja se prostor da nepodnošljivi odnosi unutar bračnih zajednica i dalje traju i čak da dovedu do najtežih posljedica. S druge strane imaju primjeri kada nakon intervencije policije i upozorenja nasilnika s mogućim posljedicama dolazi do mira u kući. Uprava policije u pojedinim regijama (npr.Crna gora) razmatra mogućnost zapošljavanja inspektora za praćenje porodićnog nasilja i maloljetničke delikvencije što bi svakako bio veliki napredak i prevencija u ovakvim slučajevima. Suština rada policije u zajednici je podizanje svijesti građana kada su u pitanju nasilja u porodici, odnosno da ženska populacija koja je nasilništvu najviše izložena, da nauče da ističu probleme a ne da ih skrivaju pa se na kraju dešavaju još gore stvari. Nakon što je nasilje u porodici postalo krivično djelo kod ljudi se rodio izvjestan strah dok ima i onih koji smatraju da se rodio izvjestan strah dok ima i onih koji smatraju da im sud i policija ne mogu ništa jer su oni gazde u kući. Nasilje najčešće prijavljuju žene koje su godinama zlostavljane. Dešava se da žena u toku postupka koji se vodi protiv njenog muža odustane od gonjenja braneći ga da je 5

to učinio iz nehata.Ona to radi najvjerovatnije pod pritikom ostalih članova porodice koji je na kraju osuđuju da je ona glavni krivac što je njen suprug u zatvoru.Žena našavši se u takvoj situaciji da je drugi osuđuju odustaje od gonjenja, i ona postaje glavni krivac jer je u malim sredinama veoma bitno šta će reći javnost, prijatelji,komšije,dok se u drugi plan stavlja pitanje kako neko živi i trpi li nasilje. Pravnici u Centrima za socijalni rad smatraju da se nasilnici tako ponašaju najčešće zbog ljubomore,alkoholisanosti,besposlenosti,negativnih naboja te se smatraju naj komotnijim da u svojoj kući sprovede teror i žene krive za svoje brojne neuspjehe. Promjene u javnom životu, poput rata u značajnoj mjeri utiću na odnose među ljudima i pogoduju nasilju i u porodici i van nje. Centar za socijalni rad, kao savjetodavni organ, pokušava da prevaziđe problem u razgovoru sa strankama, ubjeđivanjem, savjetima i stručnim mišljenjima da bi trebalo savjesno da postupaju jedno prema drugom, da nasilje nije u redu jer remeti čitavu porodicu a u najvećoj mjeri se odražava na djecu. Bračni drugovi najčešće ostvare međusobni dogovor pred socijalnim radnikom odnosno službenikom Centa za socijalni rad, ali se dešava da se nasilje nastavlja kad stignu kući. Dešavalo se da žena pred socijalnim radnikom a u prisustvu supruga ne smije da kaže istinu jer se plaši posljedica kad dođe kući. Muževe posebno pogađa to što njihove supruge pred nepoznatim licem razotkrivaju njihovo ponašanje, dok se oni trude da sačuvaju autoritet i rejting u društvu. Motivi za nasilje su raznovrsni, zavise od strukture i statusa porodice, od osobina supružnika, njihovog neslaganja u određenim segmentima porodičnog života, a posebno je kod nas specifično i to što postoje veliki uticaj i drugih, npr.svekrve,zaove,jetrve,djevera. Ono što je specifično i sa čim se susrećemo su fizička nasilja u velikoj mjeri.Nerijetko smo upoznati s činjenicom da muž brutalno pretuče ženu i bez ikakvog razloga i motiva, uzme joj slobodu zatvaranjem i izoluje je od spoljnjeg svijeta.Ovakvi slučajevi javljaju se uglavnom u porodicama lošijeg materijalnog stanja, porodicama u kojima je jedan član porodice bolestan i ne nailazi na razumjevanje drugog. Svaki slučaj porodičnog nasilja je specifičan na svoj način. Poznato je da se za neka nasilja sazna i posle deset i više godina trajanja nasilništva nad ženom, pa se postavlja pitanje koliko je snage imala takva žena koja je u tako dugom periodu bila izložena nasilju i izdržavala nasilje u kojem je sačuvala porodicu. Izloženost žena nasilju ima duboke korjene u patrijarhalnoj strukturi društva i tradicionalnoj podjeli polova. ²

4.ORGANIZACIJE ZA POMOc ŽRTVAMA NASILJA Statistika o obimu nasilja u porodici – kada je riječ o BiH – ne postoji, ali evidentno je da raste broj prijavljenih slučajeva. U nevladinim organizacijama, koje se najviše bave prevencijom i suzbijanjem te pojave, smatraju ipak da je to rezultat povećane svijesti žrtava, a ne povećanog obima nasilja. 6

Međunarodni Dan borbe protiv nasilja nad ženama je 25. novembar 2005. Inicijativa Međunarodne zajednice da se zabavi pitanjem nasilja nad ženama, ohrabrila je građane BiH da se i oni bave ovom tabu temom. Tokom 2000. godine, Vijeće Evrope i Fondacija za lokalnu demokratiju pokrenuli su inicijativu pod nazivom „Snaga je u vama“ i otvorili su prvu sigurnu kuću za žene i djecu. Do 2002. godine, dvije sigurne kuće su postojale u Sarajevu, jedna za žrtve ____________________________ ²Petrović, B i Meško, G,Kriminologija,(Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2008. Godine)

nasilja u porodici, druga za žrtve trgovine ljudima, incest i nasilje u porodici za osobe između 10 i 18 godina starosti. Između 2000. i 2004.godine, 50 djevojaka, 200 žena i 260 djece je našlo sigurno sklonište ovdje. Slične kuće su otvorene i u drugim većim gradovima u BiH, a finansirale su ih strani donatori. Ne postoji državni sistem finansiranja kompenzacije nasilja nad ženama. Ipak, Krivični zakoni FBiH, RS i Distrikta Brčko pominju kompenzaciju žrtava. Žrtva/preživjela može tražiti kompenzaciju iz imovine konfiskovane krivičnim postupkom; svaki od krivičnih zakona za to predviđa nekoliko proceduralnih zahtjeva. Ne postoje državne institucije, osim Centara za socijalni rad, koje pružaju potrebno savjetovanje i druge oblike pomoći žrtvama nasilja, koje su uglavnom žene i djeca. Ova uloga je uglavnom ostavljena ženskim nevladinim organizacijama/NVO koje podržavaju strani donatori, a u vrlo rijetkim slučajevima vlada. Država ne organizuje finasiranje skloništa, a samo NVO obezbjeđuju ovaj servis. U zemlji postoji sedam skloništa za žene žrtve domaćeg nasilja i trgovine ljudima, primarno vođenih od lokalnih NVO i finansiranih od stranih donatora. Ukupan kapacitet skloništa je oko 120 mjesta. Postoji šest SOS telefona za žrtve domaćeg nasilja, seksualnog nasilja i zloupotrebe i trgovine ljudima. Svi telefoni nisu dostupni besplatno, i niti jedan ne radi 24 sata dnevno. SOS linije vode domaće NVO, a finansiraju uglavnom strani donatori. Početkom 2000-te godine grupa lokalnih NVO formirala je anti-trafiking mrežu RING. Članice mreže imaju skloništa, pružaju pravnu i medicinsku pomoć i savjetovanje, rade na prevenciji i edukaciji i provode kampanje zalaganja u oblasti suzbijanja i prevencije trgovine ljudima. Državno Ministarstvo sigurnosti potpisalo je Protokol o saradnji sa osam NVO, kojim ih autorizira za pružanje pomoći (sklonište, pravna, psihološka i medicinska pomoć) ženama stranim državljankama, žrtvama trgovine ljudima. U BiH se prosječno događaju tri prijavljena slučaja nasilja nad ženama dnevno, ili više od 1.500 godišnje, ali niko ne može ustanoviti koliko je još neprijavljenih slučajeva, saopćila je danas na konferenciji za novinare u Sarajevu direktorica Gender agencije BiH Samra Filipović- Hadžiabdić.

7

Konferencija za novinare organizirana je u prostorijama Razvojnog programa UN-a (UNDP) u povodu Međunarodnog dana žena, 8. marta, a obilježavanje 8. marta na nivou UN-a ove godine je posvećeno borbi protiv nasilja nad ženama. Filipović-Hadžiabdić je upozorila i da će borba protiv nasilja nad ženama biti teža kako ekonomska kriza postaje teža zbog ekonomske nejednakosti između muškaraca i žena. Istaknula je kako se žrtve nasilja ponekad iz sigurnih kuća vraćaju nasilnicima jer nemaju drugog izbora. U BiH ima devet sigurnih kuća kapaciteta oko 350 kreveta, a u njihovo finansiranje uključile su se i vlade entiteta.³ Osobe koje su preživjele nasilje mogu da ostanu u sigurnoj kući tri mjeseca, a ___________________________ ³Zaviršek, D. O nasilju nad ženskami, revija za kriminalistiko in kriminologijo,2,s. 119-122.

boravak se može produžiti u slučaju da se ne nađe tzv. „izlazna strategija“ – odnosno rješenje koje može podrazumijevati pronalaženje posla, ali i povratak u nasilničku sredinu. Iako su siromaštvo i nizak stepen obrazovanja česti pratioci žrtava porodičnog nasilja, ono nipošto ne zaobilazi ni one iz socijalno viših slojeva. Kao jedan od najvećih problema u prevenciji i suzbijanju nasilja u porodici, direktorica Fondacije lokalne demokratije, Jasmina Mujezinović, izdvaja nedostatak servisa. Ona naglašava da, kada žrtve uđu u sigurnu kuću, neophodno je da neko radi i sa nasilnikom: „Vrlo malo se radi s nasilnikom, jer tu procedure još uvijek nisu uspostavljene kako treba, odnosno nisu osposobljene naše zdravstvene službe da rade sa nasilnicima u smislu njihovog obaveznog psihijatrijskog liječenja, obaveznog odvikavanja od alkohola, droge, svih opojnih supstanci i tako dalje. Nedostaje dakle taj servis. S druge strane, u ovoj teškoj ekonomskog situaciji u kojoj se nalazi kompletna država, tim ženama je vrlo teško da se ekonomski osamostale. Naime, najčešći razlog povratka nakon izlaska iz skloništa je ekonomska zavisnost na mužu, a ne postoje servisi koji bi joj pomogli da pronađe zaposlenje.“

5.PRAVNA ZAŠTITA zENE zRTVE NASILJA Zakon o ravnopravnosti spolova u BiH definiše pojam rodno/spolno baziranog nasilja, uznemiravanja i seksualnog napastvovanja. Zakon zabranjuje sve forme nasilja po osnovu roda/spola u privatnoj i javnoj sferi, te propisuje kaznu zatvora od šest mjeseci do pet godina za takvo djelo. Krivični zakon FBiH (iz 1998.) predviđa kažnjavanje silovanja u braku. Međutim, kako definiše zakon, to jeste krivično djelo ako je upotrebljena sila, ali ne i ako jedino nije 8

postojao pristanak žrtve. Krivični zakon RS (iz 2000.) sadrži slične mjere o seksualnom napastvovanju. Upotreba sile ili prijetnje silom kako bi se druga osoba navela na u seksualni odnos je kažnjiva sa jednom do 10 godina zatvora. Dodatno, krivično je djelo ukoliko se izvrši seksualni čin nad nemoćnom osobom ili maloljetnim licem, te zloupotrebom položaja. Krivični zakon Distrikta Brčko takođe predviđa slične mjere. Zakon o zaštiti od nasilja u porodici FBiH, usvojen 2005., definiše nasilje u porodici i navodi nekoliko djela koja čine nasilje u porodici. 1 Zakon predviđa nekoliko zaštitnih mjera, uključujući odstranjivanje nasilnika iz stana i zabranu povratka; zabranu pristupa, zaštitu žrtve nasilja u porodici; zabranu uznemiravanja i uhođenja/proganjanja; te psiho socijalni tretman i rehabilitaciju za počinioca. Kršenje ovog zakona smatra se prekršajem, te svako ko ne postupi prema mjerama zaštite kazniće se novčanom kaznom od 2.000 do 10.000 KM (oko 1 do 5 hiljada €). Službeno lice (lice uposleno u ustanovi), koje propusti da prijavi slučaj nasilja, može biti kažnjeno novčano ili kaznom zatvora od najmanje pedeset dana. Zakon o zaštiti od nasilja u porodici RS, usvojen 2005., predstavlja značajan napredak u postupanju prema nasilju i njegovoj prevenciji. U cjelini, sadržajno je sličan istom zakonu u FBiH. 2 Krivični zakon FBiH, kao i Krivični zakon RS zabranjuju nasilje u porodici (domaće nasilje). Iako uvođenje domaćeg nasilja u zakonodavstvo može da se smatra "revolucionarnom promjenom" pravog okvira, praktični rezultati implementacije Zakona biće vidljivi tek nakon nekoliko godina njegove praktične primjene. Porodični zakon ne predviđa nikakve mjere vezane uz nasilje u porodici. Jedino definiše nasilje kao formu narušavanja porodičnih odnosa. Navodi forme nasilja i potvrđuje njegovu zabranu. Ne navodi mjere koje se odnose na nasilje u porodici u slučajevima razvoda, stanovanja, starateljstva nad djecom i prava žrtava nasilja. Krivični zakon FBiH ne kriminalizira eksplicitno trgovinu ljudima, ali predviđa kažnjavanje pojedinih elemenata, uključujući držanje u ropskom položaju, otmicu, prinudu i protivpravno lišavanje slobode. BH Krivični zakon iz 2003. eksplicitno kriminalizira trgovinu ljudima kaznom od jedne do deset godina zatvora. Krivični zakon RS kažnjava trgovinu ljudima kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina. Zakon o osnovnim principima socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i porodica sa djecom FBiH koji je usvojen 2006. uvodi, među civilnim žrtvama rata, kao posebnu kategoriju žene žrtve/preživjele ratnog silovanja, a koje mogu ostvariti specifična socijalna i druga prava. 3 Posebni zakoni, pravilnici ili uputstva za različite institucije koje se susreću sa slučajevima nasilja nad ženama ne postoje. Ne postoje posebni odjeli koji rade na problemu nasilja nad ženama u institucijama sprovođenja zakona, osim u policijskim stanicama i upravama u većim gradovima.

1

Odlukom br. 01-109/05 Službeni list RS 118/05, 21. decembar 2005. 3 Službeni list FBiH 39/06, 27. juli 2006. 2

9

6.ZAKLJUcAK

Vjerujemo da nasilja ima mnogo više nego prijava i mnogo više nego krivičnih postupaka podnijetih protiv nasilnika. Žena mora da bude dovoljno hrabra i da nadležnim institucijama ispiča ono što se dešava, jer samo tako može pomoći i sebi i drugom. Veoma je bitno da žrtva nasilja zna adresu na koju se treba obratiti. Pojava nasilničkog ponašanja ne bira sloj društva i javlja se kako kod naobrazovanog sloja stanovništva tako i kod intelektualaca, takođe ne pravi razliku u pogledu mjesta stanovanja tj.da li se radi o urbanoj sredini većem gradu,varoši ili selu.

10

Svi segmenti društva se moraju uključiti da se pojavi fizičkog i svakog drugog oblika nasilja stane na kraj, odnosno naći što više mehanizama kako bi se zaštitila žena koju posmatramo kao majku, sestu,suprugu, kao stub porodice. Izricanjem zatvorske kazne postiči svrhu tako da se nakon nje nasilje više ne ponavlja. Država je dužna da stvori uslove da se porodična nasilja ne događaju,da zakonski uredi ovu oblast, da obezbjedi finansijska sredstva, da radi na edukaciji institucija koje se bave ovim problemom. Svako nasilje nad ženom je i nasilje nad djecom bez obzira da li su djeca neposredno izložena.

7.Literatura 1.Milutinović, M. Kriminologija, Beograd, Savremena administracija. 2.Petrović, B i Meško, G,Kriminologija,(Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2008. Godine) 3.Pavlović, Z. Nasilje nad ženama, zlast v družini, Revija za kriminalistiko in kriminologijo,2, s. 126-130. 4.Službeni list FBiH 39/06, 27. juli 2006. 5.Službeni list RS 118/05, 21. decembar 2005 6.Zaviršek, D. O nasilju nad ženskami, revija za kriminalistiko in kriminologijo,2, s. 119-122.

11