Analiza Intervjua-bojan
This document was uploaded by user and they confirmed that they have the permission to share it. If you are author or own the copyright of this book, please report to us by using this DMCA report form. Report DMCA
Overview
Download & View Analiza Intervjua-bojan as PDF for free.
More details
- Words: 344
- Pages: 2
Analiza intervjua NIN, 26. 04. 2007. god.
Nadnaslov – korektan, iz njega saznajemo s kim je intervju urađen. Naslov – u redu, iako je to obična izjavna rečenica sagovornika. Podnaslov – je takođe Lečićeva izjava, te je možda samim tim i suvišna s obzirom na uvod. Fotograija je korektna. Vjerovatno je gospodin Lečić na njoj.
Uvod – prvi pasus bi bio sasvim dovoljan korektan kao uvod. No međutim, u nastavku slijedi pasus pun špekulacija. U ovom primjeru, kao za povod intervjua, možemo navesti više razloga jer se novinar nije ograničio jednim, i uglavnom sve što navodi uglavnom se bazira na špekulacijama: postojeći ili nepostojeći sukob između Branisalva Lečića, sada već bivšeg člana Predsjedništva LDP-a, i Čedomira Jovanovića (u tekstu ne stoji ko je on, odnosno koju „ulogu“ ima u strankama); nezadovoljstvo novim izbornim rukovodstvom, ta na kraju Lečićevo povlačenje iz ličnih razloga. Dalje, novinar kao da nas opet počinje uvoditi u intervju, odnosno kao da počinje da piše još jedan uvodni dio, koji otprilike proizilazi iz prvog. Odmah poslije toga, u sljedećem pasusu, je Lečićeva izjava, koja se tek onako ubcuje, odnosno bez prethodno postavljenog pitanja, kao što je do kraja intervjua prakticirao. Ne znam koliko je to efektno?!
Što se tiče pitanja, ona su standardna. Prvo je čak i leksikon pitanje. Očigledno je da se novinar nije spremao za intervju, niti je bi dovoljno informisan. Samo u pretposljednjem pitanju bi se možda moglo reći da „ima pojma o tim strankama“, ali može se na kraju zaključiti da se i to pitanje dalo „izvući“ iz konteksta, bez posebne informisanosti. Novinar takođe nije napisao značenje skraćenice LSV, kao što je napisao
značenje LDP, jer mnogi čitaoci možda neće znati šta znači ta skraćenica. Te, spominjući pojedine osobe (npr. Čedomira Jovanovića) mogao je doznačiti i njegovu funkciju u strankama itd.
Pitanaj su suviše kratka, stereotipna, te su otprilike takvi i odgovori i samim tim intervju nije zanimljiv. Ovo je daleko od primjera dobrog intervjua – ne samo zbog pitanja, nego zbog – uslovno govoreći – uvoda (koji je veći od samog „intervjua“), te posebno zbog špekulacije.
Nadnaslov – korektan, iz njega saznajemo s kim je intervju urađen. Naslov – u redu, iako je to obična izjavna rečenica sagovornika. Podnaslov – je takođe Lečićeva izjava, te je možda samim tim i suvišna s obzirom na uvod. Fotograija je korektna. Vjerovatno je gospodin Lečić na njoj.
Uvod – prvi pasus bi bio sasvim dovoljan korektan kao uvod. No međutim, u nastavku slijedi pasus pun špekulacija. U ovom primjeru, kao za povod intervjua, možemo navesti više razloga jer se novinar nije ograničio jednim, i uglavnom sve što navodi uglavnom se bazira na špekulacijama: postojeći ili nepostojeći sukob između Branisalva Lečića, sada već bivšeg člana Predsjedništva LDP-a, i Čedomira Jovanovića (u tekstu ne stoji ko je on, odnosno koju „ulogu“ ima u strankama); nezadovoljstvo novim izbornim rukovodstvom, ta na kraju Lečićevo povlačenje iz ličnih razloga. Dalje, novinar kao da nas opet počinje uvoditi u intervju, odnosno kao da počinje da piše još jedan uvodni dio, koji otprilike proizilazi iz prvog. Odmah poslije toga, u sljedećem pasusu, je Lečićeva izjava, koja se tek onako ubcuje, odnosno bez prethodno postavljenog pitanja, kao što je do kraja intervjua prakticirao. Ne znam koliko je to efektno?!
Što se tiče pitanja, ona su standardna. Prvo je čak i leksikon pitanje. Očigledno je da se novinar nije spremao za intervju, niti je bi dovoljno informisan. Samo u pretposljednjem pitanju bi se možda moglo reći da „ima pojma o tim strankama“, ali može se na kraju zaključiti da se i to pitanje dalo „izvući“ iz konteksta, bez posebne informisanosti. Novinar takođe nije napisao značenje skraćenice LSV, kao što je napisao
značenje LDP, jer mnogi čitaoci možda neće znati šta znači ta skraćenica. Te, spominjući pojedine osobe (npr. Čedomira Jovanovića) mogao je doznačiti i njegovu funkciju u strankama itd.
Pitanaj su suviše kratka, stereotipna, te su otprilike takvi i odgovori i samim tim intervju nije zanimljiv. Ovo je daleko od primjera dobrog intervjua – ne samo zbog pitanja, nego zbog – uslovno govoreći – uvoda (koji je veći od samog „intervjua“), te posebno zbog špekulacije.
