1549206444917819.docx

  • Uploaded by: Johann Orgel
  • 0
  • 0
  • November 2019
  • PDF

This document was uploaded by user and they confirmed that they have the permission to share it. If you are author or own the copyright of this book, please report to us by using this DMCA report form. Report DMCA


Overview

Download & View 1549206444917819.docx as PDF for free.

More details

  • Words: 1,178
  • Pages: 3
A 1) Dominikanska teološka škola i njezini predstavnici? Dtš promišlja o objavljenoj činjenici, na racionalan i znanstven način, čiji je cilj pružiti čovijeku razumjevanje takvih činjenica. Predstavnici suToma Akvinski i Albert Veliki. 2) Liberalna teologija, kada je nastala i njezin predstavnik? Liberalna teologija je nastala između 19. i 20. st. Iz protestantske teologije a predstavnik je Schleiermacher. 3) Odlike teologije patrističkom dobu? Klement Aleksandrijski theologoi naziva antičke mitološke pjesnike koji su prema Klementu primili svoju teologiju od proroka SZ. Origen-tvorac prve sinteze znanstvene teologije. Euzebije Cezarejski koristi izraz telogija kao ispovijest vjere u Boga i Isusa Krista. Grčki Oci IV. I V. St. Telogijom nazivaju navještaj Boga i Isusa Krista od strane Crkve. U Grčkoj patristici uz izraz teologija pojavljuje se i izraz oikonomia :ako se teologija odnosi na nauk o Bogu unutar Njega samoga, onda je oikonomia nauk o Bogu izvan njega tj. Spasenjsko djelovanje Boga u povijesti. Dionizije (pseudonim) razlikuje dva načina teologiziranja : negativna (što Bog nije) i pozitivna (priznaje mogućnost određene spoznaje Boga) 4) Što je teologija? Teologija je razumjevanje vjere, duboko promišljanje o vjeri i o sadržajima vjere. Teologija je znanje ili razumjevanje koje na metodički, kritički i sustavan način produbljuje iskustvo vjere. Glavna svrha teologije je razumjevanje Objave i nauka. B 1) Etimološki, subjektivni i objektivni vid Teologije? Etimološki teologija znači Božji govor (riječ, misao..). Subjektivni vid teologije (vjera) su stvari vezane uz Boga na temelju njihovog odnosa s njim. Objektivni vid teologije (načelo Božje riječi) je sam govor o Bogu. 2) Obilježja Skolastičke Teologije? Spekulativno obilježje teologije i njezina cjelovitost kao znanosti, potvrđuje se uloga Boga kao subjekta i objekta formale quod, glavnog i izravnog u teologiji. Naposljetku, razlikuju assensus fidei od assensus theologieus: prvi ima za objekt ono što je objavljeno formalno, drugi ono što je objavljeno virtualno (zaključci izvedeni iz tvrdnje vjere posredstvom promišljanja). 3) Kada je živio Augustin, i nabroj njegova djela? Živio je u IV. i V st. Djela su: O državi Božjoj (De civitate Dei), Ispovijesti (Confessiones), de Trinitar (o Trojstvu) 4) Franjevačka Teologija? Prevladava augustinijansko poučavanje, filozofska perspektiva platonizma i mudrosna dimenzija u istraživanju. Aleksandar iz Halesa (1183.-1245.) teologiju smatra spoznajom nadahnutom od Duha Svetoga, čuvstvenog i moralnog poretka, i odnosi se na istinito pod vidom dobroga. Radi se o znanosti, ali ne u aristotelovskom smislu, ne racionalnog i demonstrativnog tipa, nego moralnog i duhovnog. franjevačku školu, u kojoj nalazimo jedan drugačiji smjer razvoja pojma teologija. U alberto-tomističkom smjeru postoji opasnost, svodeći kršćanske stvari na prirodne stvari, da se zaboravi jedinstveni i originalni karakter kršćanstva 5) Značenje Hermeneutike u Teološkom govoru tj. Zašto je važna? Hermeneutička zadaća teološkog govora sastoji se u shvaćanju Istine/Riječi Božje koja je poprimila povijesni oblik u osobi Isusa. Osim toga, hermeneutika je potrebna iz razloga eshatološke naravi istine: mi smo već primili konačnu Božju riječ u Kristu, ali još nismo došli do njezine potpune spoznaje. Važna je zbog prisutnosti dvaju smisla imamo, zapravo, simbolički govor te se nameće zadatak tumačenja (hermeneutike). Odatle važnost tumačenja različitih simbolizama, religijskih općenito i biblijskih posebno.

6) Dijalektički govor u Teologiji? Ako dijalektička metoda predstavlja napredak, ona sa sobom nosi rizik da se razvija za sebe samu i da zahvati cijelo područje teologije. I još: opasnost da se kristalizira u krutim sustavima i u oštrim raspravama između teoloških škola. C 1) Sacra Doctrina kod Tome Akvinskog? Teologija - koju je Toma prakticirao - izgleda kao promišljanje o objavljenoj činjenici, na racionalan i znanstven način, koje ima za cilj pružiti čovjeku sigurno razumijevanje takve činjenice. Ideja o znanstvenoj prirodi poznavanja vjere vodi Tomu do razlikovanja (NE razdvajanja) između Svetog Pisma i vjere s jedne strane, i sacra doctrina/theologia s druge strane, uključujući u ovu posljednju otvaranje razumu (filozofiji) 2) U kojem st. Je živio Toma Akvinski? U 13.st. 3) Razvoj Teologije od tridentskog sabora do danas? 4) Tko je napravio antropološki zaokret u teologiji? Antropološki zaokret (transcendentalno iskustvo duhovnog postojanja) K. Rahner (1904.-1984.). 5) Za Canea – mjesta teologije? Važnost povijesti i tradicije, izdavanje i procjenjivanje tekstova. Teologiji dodjeljuje trostruku zadaću: izvođenje zaključaka, obrana vjere, prikazivanje dogmi uz pomoć ljudskih znanosti. 6) Što je analogia entis i zašto je važan analoški govor? Možemo govoriti o Bogu polazeći od stvorenja, ipak kakv god izraz se kaže za Boga i za stvorenja, kaže se zbog odnosa koji ona imaju s Bogom kao počelom i uzrokom. Bitna razlika između stvorenja i Boga sastoji se u činjenici što su ona učinci prouzrokovani od Boga, dok je Bog njihov uzrok. Odnos je uvijet sličnosti nazvane analogija (analogia entis) D 1) Razlika između naravne teologije i teologije objave? Riječ koju Bog izgovara u stvaranju nalazi se u početku prirodne/naravne teologije (ili filozofske): polazeći od djela stvaranja i od savjesti čovjeka, dolazi se do govora o Bogu kao početku i dovršitelju čitavog svemira. Dok ona polazi od stvaranja i nastoji se uzdići do Boga, teologija objave (Boga) i vjere (čovjeka) polazi od Boga i dolazi do čovjeka. 2) Navedi 3 djela Tome Akvinskog? Summa contra Gentiles, Summa Theologica, O bitku I postojanju. 3) Tko su apologeti i navedi njihova 3 dokazivanja? Apologeti su utvrživali pred očima razuma dogmatske vjerodostojnosti. 1.Demonstratio religiora (protiv ateizma) 2. demonstratio christiana (protiv ne kršćanskih religija) 3.demonstratio chatolica (protiv drugih kršćanskih konfesija) 4) Nouvelle theologie – objasni! Pokreti obnove biti će nazvani nouvelle theologie > tu se uključuju i isusovački teolozi, poput J. Danieloua (1905.-1974.) i H. de Lubaca (1896.-1991.) > oni, potvrđujući važnost povijesnih i znanstvenih studija, oblikuju program povratka izvorima > teološka zadaća je »napor stvarateljske asimilacije tradicije«, ne samo srednjovjekovne, nego i »širokog humanizma Otaca i duha njihove mistične egzegeze«

5) II.Vatikanski sabor- Navedi 5 dokumenata, zašto je bitan i kada je bio? Nakon Drugog vatikanskog koncila i zahvaljujući njemu u čitavom svijetu su se pojavile razne teološke struje, nove škole, različiti načini oblikovanja teologije. Zajednička im je zadaća probuditi ili nanovo stvoriti »teološku svijest«, ponajprije u kršćanskim zajednicama, ali ne samo u njima. Slavljenje misa na narodnom jeziku!1962.g. – 1965. g. Dokumenti su : Konstitucija o Crkvi – Lumen gentium Pastoralna konstitucija o Crkvi u suvremenom svijetu – Gaudium et spes Dogmatska konstitucija o božanskoj objavi – Dei verbum Dekret o pastirskoj službi biskupa u Crkvi – Christus Dominus Dekret o misijskoj djelatnosti Crkve – Ad gentes 6) Što je Biblijska a što teološka metafora? Navedi 3 primjera za svaki? Biblijski i teološki govor, osim analogije, koristi različite retoričke figure simboličkog govora. Na prvom mjestu je metafora (grčki: ueicopop« transpozicija, slikovit izraz) > to je sličnost ili skraćena usporedba (usporedba: »Juda je snažan kao lav«; metafora: »Juda je lav«) > nestaje »kao«, postoji fuzija dvaju pojmova koji imaju zajedničke karakteristike (npr: »Krist je jaganjac«). Druga retorička figura je alegorija: pripovijedanje o jednom djelu koje treba tumačiti drugačije od njegovog vidljivog značenja. Narativni govor, a napose poetski govor u svakom događaju otkrivaju alegorijsko upućivanje. Osobe, epizode, događaji i činjenice treba tumačiti kao slike drugih (»Prvi Adam je slika Krista, posljednjeg Adama«). Alegorije su i neke evanđeoske prispodobe: prispodoba o »vlnogradarima ubojicama« je alegorija povijesti odnosa između Božjih poslanika (sve do Sina Božjega) i primatelja (Mk 21,33-41). 4 Ivi, I, q. 1, a. 9

More Documents from "Johann Orgel"